Povezani zakoni

Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti

NN 10/74

Uživajte...

Baza je ažurirana 24.11.2017. zaključno sa NN 112/17

 Članak 1.

Sud će proglasiti umrlom:

1. osobu o čijem životu u posljednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo 60 godina;

2. osobu o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti posljednjih pet godina, postoji vjerojatnost da više nije živa; .

3. osobu koja je nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj nesreći, požaru, poplavi, lavini, potresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti šest mjeseci od dana prestanka opasnosti;

4. osobu koja je nestala u toku rata u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.

Rokovi iz točke 1. i 2. st. 1. računaju se od dana kad je po posljednjim vijestima nestala osoba nesumnjivo bilo živa, a ako se taj rok ne može točno utvrditi, rok počinje teći početkom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala osoba po posljednim vijestima bila živa.

Članak 2.

Proglašenje nestale osobe umrlom može predložiti svaka osoba koja za to ima pravni interes i javni tužilac.

Kada se radi o imovinskopravnom interesu društveno političke zajednice, proglašenje nestale osobe umrlom može predložiti nadležni javni pravobranilac.

Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom može se podnijeti i postupak po tom prijedlogu može otpočeti i prije isteka rokova određenih u st. l. čl. 1. i to u slučajevima iz toč. 1. i 2. šest mjeseci prije njihovog isteka, a u slučajevima iz toč. 3. i 4. odmah nakon prestanka opasnosti odnosno nakon prestanka neprijateljstva. Rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom ne može se ni u tom slučaju donijeti prije nego što budu ispunjeni uvjeti propisani u st. 1. čl. 1. ovog zakona.

U prijedlogu za proglašenje nestale osobe umrlom treba navesti činjenice na kojima predlagač zasniva svoj zahtjev, dokaze o postojanju tih činjenica i druge podatke potrebne za donošenje odluke. Ako predlagač nije javni tužilac, potrebno je u prijedlogu navesti u čemu se sastoji pravni interes predlagača da se nestala osoba proglasi umrlom.

Članak 3.

Za proglašenje nestale osobe umrlom nadležan je, u vanparničnom postupku, općinski sud na čijem je području nestala osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imala prebivalište, onda sud na čijem je imala posljednje boravište.

Članak 4.

Po prijemu prijedloga sud će provjeriti je li nestaloj osobi postavljen staratelj. Ako nije, zatražit će od nadležnog organa starateljstva da se nestaloj osobi postavi staratelj.

Sud će zatim saslušati predlagača staratelja nestale osobe i svjedoke, te prema potrebi provesti druge dokaze.

Članak 5.

Kad sud utvrdi da su ispunjeni zakonski uvjeti za pokretanje postupka za proglašenje nestale osobe umrlom, izdat će oglas u kojem će navesti bitne okolnosti slučaja i pozvat će nestalu osobu da se javi, te svaku drugu osobu kojoj su poznate bilo kakve vijesti o životu nestale osobe da to javi sudu u roku tri mjeseca, jer će se inače nestala osoba proglasiti umrlom.

U slučaju kad je postupak pokrenut prije isteka rokova propisanih u čl. 1. toč. 1. do 4. ovog zakona rok iz st. l. ovog člana odredit će se do njihova isteka, ako bi on inače istekao prije toga.

Oglas će se objaviti u "Narodnim novinama", te istaći na oglasnoj ploči suda koji vodi postupak i objaviti na uobičajeni način u mjestu u kojem je nestala osoba imala posljednje prebivalište, odnosno boravište. Sud može odrediti da se oglas objavi i na drugi način.

O pokretanju postupka o proglašenju nestale osobe umrlom sud će obavijestiti javnog tužioca, ako postupak nije pokrenut na njegov prijedlog.

Članak 6.

Po isteku roka označenog u oglasu sud će saslušati predlagače i staratelja i pošto provede odnosno dopuni dokaze odlučit će o prijedlogu.

U rješenju kojim se nestala osoba proglasi umrlom naznačit će se prezime i ime, prebivalište odnosno posljednje boravište nestale osobe, prezime i ime njenih roditelja, dan, mjesec, godina i mjesto rođenja, te utvrditi dan, mjesec i godinu, a po mogućnosti i sat, koji se smatra kao vrijeme smrti nestale osobe.

Sud će rješenje uvijek dostaviti javnom tužiocu, a pravomoćno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom i nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu umrlih.

Članak 7.

Kao dan smrti smatra se dan kad je, prema provedenom postupku, vjerojatno da je nestala osoba umrla, odnosno dan koji vjerojatno nije preživjela.

Ako se taj dan ne može utvrditi, smatra se da je smrt nastupila prvog dana po isteku rokova iz čl. 1 ovog zakona.

Članak 8.

Ako je osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog, a ne onog dana koji je rješenjem utvrđen, kao dan njezine smrti, svaka osoba koja za to ima pravni interes javni tužilac može predložiti sudu da se rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom ukine ili preinači.

O pokretanju postupka za ukidanje odnosno preinačenje rješenja o. proglašenju nestale osobe umrlom o tom će se obavijestiti sud koji je nadležan za raspravu ostavine osobe proglašene umrlom.

Ako je ta ostavinska rasprava u toku, sud će je odmah prekinuti. Ako je postupak pravomoćno dovršen i izvršen upisom u zemljišne knjige, sud će narediti da se u zemljišne knjige stavi zabilježba o pokretanju postupka za ukidanje odnosno preinačenje rješenja kojim je nestala osoba proglašena umrlom.

Ako sud u postupku utvrdi da je nestala osoba u životu ili da je umrla drugog dana, a ne onog koji se po rješenju smatra kao dan njezine smrti, ukinut će odnosno preinačiti svoje ranije rješenje.

Ako sud utvrdi da nema mjesta ukidanju ili preinačenju ranijeg rješenja odbit će prijedlog.

Pravomoćno rješenje o odbijanju prijedloga dostavit će se sudu nadležnom za ostavinsku raspravu, radi daljnjeg postupka odnosno brisanja zabilježbe u zemljišnim knjigama.

Članak 9.

Ako osoba proglašena umrlom podnese zahtjev sudu da se ukine rješenje kojim je proglašena umrlom, sud će, pošto utvrdi njezin identitet, bez daljnjeg postupka ukinuti to rješenje.

Članak 10.

Pravomoćno rješenje o ukidanju ili preinačenju rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom dostavit će se matičaru, sudu nadležnom za vođenje ostavinske rasprave, i javnom tužiocu, a rješenje o ukidanju rješenja i nadležnom organu starateljstva.

Članak 11.

Ako se smrt neke osobe ne može dokazati ispravama predviđenim propisima u matičnim knjigama svaka osoba koja za to ima pravni interes i javni tužilac, a javni pravobranilac pod uvjetima iz čl. 2. st. 2. može predložiti sudu da se izvede dokaz o smrti i donese rješenje kojim se utvrđuje smrt te osobe.

Članak 12.

U postupku dokazivanja smrti shodno će se primjenjivati odredbe čl. 2. do 7. ovog zakona. Prijedlog sudu može se podnijeti odmah nakon smrti osobe čija se smrt dokazuje s tim, da oglasni rok traje 30 dana.

U rješenju kojim se utvrđuje smrt neke osobe sud će navesti dan za koji je dokazano da je dan njezine smrti. Ako se taj dan ne može nesumljivo dokazati kao dan smrti, smatra se onaj dan za koji je utvrđeno da ga osoba čija je smrt dokazana nije preživjela.

Članak 13.

Ako je osoba čija je smrt utvrđena sudskim rješenjem živa ili je umrla drugog dana, a ne onog koji se prema sudskom rješenju smatra kao dan njezine smrti, shodno će se primjenjivati čl. 8. do 10. ovog zakona.

Članak 14.

Dozvoljeno je dokazivanje smrti stranog državljanina i osobe bez državljanstva, ako predlagač učini vjerojatnim da je takva osoba umrla na teritoriju Republike Hrvatske.

Osobe iz prednjeg stavka ne mogu se proglasiti umrlima.

O pokretanju postupka za dokazivanje smrti osoba iz st. 1. ovoga članka oglas će se objaviti i u "Narodnim novinama".

Članak 15.

Protiv rješenja kojim se nestala osoba proglašava umrlom, ili se utvrđuje smrt neke osobe, odnosno protiv rješenja kojima se ovakva rješenja ukidaju ili preinačuju te protiv rješenja o odbijanju ili odbaciva nju prijedloga za pokretanje postupka može izjaviti žalbu predlagač, zakonski zastupnik osobe u pogledu koje se vodi postupak, i javni tužilac.

Članak 16.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o proglašenju nestalih osoba za umrle i o dokazivanju smrti ("Sl. list", br. 24/52 i 26/52).

Postupak za proglašenje nestale osobe umrlom i postupak za dokazivanje smrti neke osobe koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit će se po dosadašnjim propisima.

Članak 17.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objave u "Narodnim novinama".

Copyright © Ante Borić