NN 71/23
na snazi od 01.07.2023.
Uživajte...
Predmet uređenja
Članak 1.
(1) Ovim Zakonom uređuje se usluga osobne asistencije, sadržaj i način pružanja usluge, korisnici usluge, postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije, uvjeti za priznavanje prava na uslugu, uvjeti za osobnog asistenta, komunikacijskog posrednika i videćeg pratitelja, uvjeti za pružatelje usluga, ugovaranje usluge, imenovanje, sastav i zadaća Komisije za procjenu potreba korisnika za uslugom osobne asistencije, evidencije, nadzor, financiranje usluge te druga pitanja značajna za pružanje usluge osobne asistencije.
(2) Ovim Zakonom uređuje se potpora pomoćnika u nastavi učenicima s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima tijekom odgojno-obrazovnog procesa, uvjeti za priznavanje potpore, nadležnost za odlučivanje o priznavanju potpore te druga pitanja značajna za pružanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa.
Ciljevi i svrha osobne asistencije i potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 2.
(1) Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.
(2) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža pomoćnik u nastavi u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost učenika, u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima sa svrhom izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju s tendencijom osamostaljivanja učenika u školskoj sredini.
(3) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža stručni komunikacijski posrednik u onom sustavu komunikacije koji preferira gluhi, nagluhi ili gluhoslijepi učenik: hrvatski znakovni jezik, prilagođeni hrvatski znakovni jezik ili ostale sustave komunikacije koji se temelje na hrvatskome jeziku sa svrhom izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju s tendencijom sudjelovanja u školskoj sredini.
Načela osobne asistencije
Članak 3.
U provedbi ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.
Načela potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 4.
U provedbi ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda, Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, kao i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost odgoja i obrazovanja.
Definicije pojmova
Članak 5.
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima
2. osobni asistent je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja osobi s invaliditetom pruža pomoć i podršku u svakodnevnim aktivnostima koje osoba s invaliditetom nije u mogućnosti samostalno obavljati poštujući uputu korisnika o načinu pružanja pomoći i podrške u svrhu osiguravanja kvalitetnije usluge
3. komunikacijski posrednik je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja prenosi informaciju između osobe s oštećenjem sluha ili gluhoslijepe osobe i čujuće okoline, i to u obliku komunikacije koju preferira osoba s oštećenjem sluha ili gluhoslijepa osoba
4. komunikacijski posrednik za gluhe je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku
5. komunikacijski posrednik za gluhoslijepe je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i njegovih prilagodbi i ostalih sustava komunikacije koje gluhoslijepe osobe koriste, te koja ima dodatna znanja i vještine za opisivanje okoline i pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama
6. videći pratitelj je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti za pružanje usluge pratnje i pomoći osobi s oštećenjem vida u svakodnevnim aktivnostima sukladno njezinim potrebama
7. potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa je potpora koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik učeniku s teškoćama u razvoju u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima
8. pomoćnik u nastavi je osoba koja pruža neposrednu potporu učeniku s teškoćama u razvoju tijekom odgojno-obrazovnog procesa
9. stručni komunikacijski posrednik je osoba koja pruža komunikacijsku potporu gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima tijekom odgojno-obrazovnog procesa
10. učenik s teškoćama u razvoju je učenik čije sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničavaju njegovo puno, učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima, a proizlaze iz tjelesnih, intelektualnih, osjetilnih oštećenja i poremećaja funkcija ili kombinacije više vrsta oštećenja i poremećaja te se manifestiraju tijekom razvojne dobi i prisutne su tijekom čitavog života osobe
11. korisnik usluge osobne asistencije je osoba s invaliditetom koja je navršila 18 godina i koja pravo na uslugu osobne asistencije ostvaruje temeljem ovoga Zakona
12. samac je osoba koja živi sama
13. kućanstvo je zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života
14. prihod su novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza
15. lista procjene potreba korisnika je obrazac u kojem Komisija za procjenu potreba korisnika za uslugom osobne asistencije u suradnji s korisnikom odnosno njegovim zakonskim zastupnikom utvrđuje aktivnosti koje će za potrebe korisnika usluge osobne asistencije obavljati osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, u kojim situacijama i kada će obavljati navedene aktivnosti te potreban broj sati pružanja usluge.
Rodno značenje pojmova
Članak 6.
Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a koji imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.
Pružanje usluge osobne asistencije i potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 7.
(1) Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pruža osobni asistent sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) Uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pruža komunikacijski posrednik sukladno odredbama ovoga Zakona.
(3) Uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem vida pruža videći pratitelj sukladno odredbama ovoga Zakona.
(4) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža pomoćnik u nastavi sukladno odredbama ovoga Zakona.
(5) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima pruža stručni komunikacijski posrednik sukladno odredbama ovoga Zakona.
Sadržaj osobne asistencije i potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 8.
(1) Osobna asistencija može obuhvatiti:
– obavljanje kućanskih poslova, uključujući i organiziranje prehrane, koje korisnik nije u mogućnosti samostalno obaviti ili koje umjesto korisnika nisu u mogućnosti obaviti članovi kućanstva
– hranjenje
– održavanje osobne higijene
– omogućavanje mobiliteta i kretanja
– rukovanje pomagalima
– pratnju i pomoć u različitim socijalnim aktivnostima, uključujući i putovanja unutar i izvan Republike Hrvatske
– pomoć pri obavljanju administrativnih aktivnosti
– pružanje podrške u komunikaciji između osobe s oštećenjem sluha i čujuće okoline u svrhu pristupa informacijama u svim područjima života
– pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama te podrške u komunikaciji između gluhoslijepih osoba i okoline, u svrhu pristupa informacijama u svim područjima života.
(2) Potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi može obuhvatiti:
– potporu u komunikaciji i socijalnoj uključenosti
– potporu u kretanju
– potporu pri uzimanju hrane i pića
– potporu u obavljanju higijenskih potreba
– potporu u obavljanju školskih aktivnosti i zadataka te
– suradnju s radnicima škole, kao i s vršnjacima učenika s teškoćama u razvoju u razredu.
(3) Potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža stručni komunikacijski posrednik može obuhvatiti:
– pružanje komunikacijske potpore u onom sustavu komunikacije koji učenik preferira
– pripremanje za nastavu i neposredni rad s učenikom u svrhu objašnjavanja/prevođenja određenih pojmova učeniku prema uputama učitelja/nastavnika
– pružanje potpore učeniku pri uporabi radnih materijala i korištenju udžbenika
– dodatno objašnjavanje/prevođenje pojmova učeniku
– poticanje učenika na pisanje i izražavanje u onom sustavu komunikacije koji učenik preferira, a u skladu s učenikovim mogućnostima i sklonostima
– poticanje učenika na suradnju s ostalim učenicima
– pružanje potpore u kretanju za gluhoslijepe učenike i osiguravanje prenošenja vizualnih/auditivnih informacija
– ispisivanje na računalu teksta izlaganja predavača tijekom nastave
– suradnju s učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima
– obavljanje ostalih poslova iz stavka 2. ovoga članka sukladno potrebama učenika.
Potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 9.
(1) Potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa obuhvaća ispunjavanje posebnih odgojno-obrazovnih potreba učenika s teškoćama u razvoju u svrhu izjednačavanja mogućnosti za sudjelovanje u odgojno-obrazovnome procesu na ravnopravnoj osnovi s drugim učenicima te osamostaljivanja učenika.
(2) Pružanje potpore iz stavka 1. ovoga članka osigurava osnivač odgojno-obrazovne ustanove sukladno odredbama ovoga Zakona.
(3) Pružanje potpore iz stavka 1. ovoga članka u drugim javnim ustanovama koje provode djelatnost odgoja i obrazovanja, a osnivač je Republika Hrvatska, osigurava ministarstvo nadležno za obrazovanje.
(4) Način i sadržaj osposobljavanja i obavljanja poslova pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika te druga pitanja značajna za pružanje potpore pravilnikom propisuje ministar nadležan za obrazovanje.
Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima
Izvori sredstava
Članak 10.
(1) Sredstva za financiranje usluge osobne asistencije osiguravaju se u državnom proračunu.
(2) Troškove nastale neposrednim pružanjem usluge osobne asistencije korisniku, a koji nisu obuhvaćeni cijenom usluge osobne asistencije utvrđene pravilnikom kojim se uređuje način utvrđivanja cijene usluge osobne asistencije, snosi korisnik usluge, poštujući prava fizičke osobe zaposlene kod pružatelja usluge koja proizlaze iz rada.
(3) Sredstva za financiranje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa osiguravaju se iz proračuna osnivača, sredstava dijela prihoda od igara na sreću i Europskog socijalnog fonda +, sredstava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i iz drugih izvora.
Državljanstvo, prebivalište i boravak kao uvjet
Članak 11.
(1) Pravo na uslugu osobne asistencije može se priznati hrvatskom državljaninu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, strancu sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj i osobi bez državljanstva s privremenim i stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, državljaninu države članice Europskoga gospodarskog prostora koji ima prijavljen privremeni boravak u Republici Hrvatskoj te državljaninu treće zemlje s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj.
(2) Stranac pod supsidijarnom zaštitom, azilant i stranac pod privremenom zaštitom te članovi njihove obitelji koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj, kao i stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, mogu ostvariti pravo na uslugu osobne asistencije pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, zakonima kojima je uređena zaštita od trgovanja ljudima i zakonom kojim se uređuje status, prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.
(3) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa može se priznati učeniku s teškoćama u razvoju hrvatskom državljaninu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, strancu sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, osobi bez državljanstva s privremenim i stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, strancu pod supsidijarnom zaštitom, azilantu i strancu pod privremenom zaštitom, učeniku s teškoćama u razvoju državljaninu države članice Europskoga gospodarskog prostora koji ima prijavljen privremeni boravak u Republici Hrvatskoj te učeniku s teškoćama u razvoju državljaninu treće zemlje s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj koji ima rješenjem upravnog tijela u županiji nadležnog za poslove obrazovanja odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba nadležnog za poslove obrazovanja (u daljnjem tekstu: Upravni odjel odnosno Gradski ured) određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.
Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent
Članak 12.
Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent priznaje se osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja je navršila 18 godina te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.
Zapreke za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent
Članak 13.
Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent ne može ostvariti osoba:
– koja ostvaruje uslugu pomoći u kući temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa
– kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa
– čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, osim u slučaju propisanom člankom 34. stavcima 4., 5. i 6. ovoga Zakona
– koja ostvaruje pravo na njegovatelja na temelju drugih propisa
– koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora
– koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj.
Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik
Članak 14.
(1) Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe priznaje se osobi s oštećenjem sluha drugog, trećeg ili četvrtog stupanja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja je navršila 18 godina te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.
(2) Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe priznaje se gluhoslijepoj osobi koja je navršila 18 godina kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.
Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj
Članak 15.
Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj priznaje se osobi s oštećenjem vida kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja je navršila 18 godina te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.
Zapreke za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj
Članak 16.
Pravo na uslugu videćeg pratitelja ne može ostvariti osoba:
– kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa
– čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi
– koja ostvaruje pravo na njegovatelja na temelju drugih propisa
– kojoj član kućanstva može pružiti uslugu pratnje i pomoći u svakodnevnim aktivnostima sukladno njezinim potrebama
– koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora
– koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent.
Uvjeti za priznavanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 17.
(1) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju kod kojeg je rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.
(2) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju koji svladava nastavni plan i program škole koju pohađa, ali ima veće teškoće koje ga sprječavaju u samostalnom funkcioniranju te treba stalnu ili povremenu potporu pomoćnika u nastavi, a koje se odnose na:
– veće teškoće u motoričkom funkcioniranju donjih i/ili gornjih ekstremiteta
– veće teškoće u komunikaciji i socijalnim interakcijama te senzornoj integraciji, a povezane su s poremećajima iz autističnoga spektra
– veće teškoće u intelektualnom funkcioniranju udružene s drugim utjecajnim teškoćama
– veće teškoće proizašle oštećenjem vida
– veće teškoće koje se manifestiraju u ponašanju tako da ga ometaju u funkcioniranju i ugrožavaju njegovu fizičku sigurnost i/ili fizičku sigurnost drugih učenika.
(3) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža stručni komunikacijski posrednik priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju odnosno gluhom, nagluhom i gluhoslijepom učeniku kod kojeg je rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.
Uvjeti za osobnog asistenta
Članak 18.
(1) Osobni asistent mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za osobnog asistenta i:
– najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (u daljnjem tekstu: HKO) ili
– najmanje razinu obrazovanja 1 HKO-a i završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja za zanimanje njegovatelj.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobni asistent može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završenog programa obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za osobnog asistenta iz stavka 1. ovoga članka ako je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona završila edukaciju za osobnog asistenta u trajanju od najmanje deset sati i ispunjava ostale uvjete za osobnog asistenta propisane ovim Zakonom.
(3) Osobni asistent ne može pružati uslugu osobne asistencije svom članu obitelji, osim kada na području pružanja usluge nije moguće zaposliti osobnog asistenta ili ako to zahtijeva korisnik zbog specifičnih uvjeta pružanja usluge i potreba korisnika, ako to nije u suprotnosti s interesima korisnika.
Uvjeti za komunikacijskog posrednika
Članak 19.
(1) Komunikacijski posrednik mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 HKO-a.
(2) Komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika, koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
(3) Komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije mora pored uvjeta propisanih stavkom 1. ovoga članka imati završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) u ostalim sustavima komunikacije.
(4) Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati:
– završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i
– završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
(5) Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije, osim uvjeta stavka iz stavka 1. ovoga članka, mora imati:
– završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i
– završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit razine A2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
(6) Komunikacijski posrednik ne može pružati uslugu osobne asistencije svom članu obitelji, osim kada na području pružanja usluge nije moguće zaposliti komunikacijskog posrednika ili ako to zahtijeva korisnik zbog specifičnih uvjeta pružanja usluge i potreba korisnika, ako to nije u suprotnosti s interesima korisnika.
Uvjeti za videćeg pratitelja
Članak 20.
Videći pratitelj mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 HKO-a i završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za videćeg pratitelja.
Uvjeti za pomoćnika u nastavi
Članak 21.
(1) Pomoćnik u nastavi mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi i najmanje razinu obrazovanja 4.2 HKO-a.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pomoćnik u nastavi može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završenog programa obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi iz stavka 1. ovoga članka ako je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona završila edukaciju za pomoćnika u nastavi u trajanju od najmanje 20 sati i ispunjava ostale uvjete za pomoćnika u nastavi propisane ovim Zakonom.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pomoćnik u nastavi može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završene najmanje razine obrazovanja 4.2 HKO-a iz stavka 1. ovoga članka, ali ispunjava uvjet završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 HKO-a i ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi, ako na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti pomoćnika u nastavi, a to nije u suprotnosti s interesima učenika s teškoćama u razvoju.
(4) Pomoćnik u nastavi ne može pružati potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa svom članu obitelji, osim kada na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti pomoćnika u nastavi, a to nije u suprotnosti s interesima učenika s teškoćama u razvoju.
Uvjeti za stručnog komunikacijskog posrednika
Članak 22.
(1) Stručni komunikacijski posrednik mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima najmanje završenu razinu obrazovanja 4.2 HKO-a.
(2) Stručni komunikacijski posrednik za gluhe učenike koji pruža komunikacijsku potporu hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za stručnog komunikacijskog posrednika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
(3) Stručni komunikacijski posrednik za gluhe učenike koji pruža komunikacijsku potporu u ostalim sustavima komunikacije mora pored uvjeta propisanih stavkom 1. ovoga članka imati završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) u ostalim sustavima komunikacije.
(4) Stručni komunikacijski posrednik za gluhoslijepe učenike koji pruža komunikacijsku potporu hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati:
– završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i
– završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za stručnog komunikacijskog posrednika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
(5) Stručni komunikacijski posrednik za gluhoslijepe učenike koji pruža komunikacijsku potporu u ostalim sustavima komunikacije, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati:
– završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i
– završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit razine A2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
(6) Stručni komunikacijski posrednik ne može pružati potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa svom članu obitelji, osim kada na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti stručnog komunikacijskog posrednika, a to nije u suprotnosti s interesima gluhih, nagluhih i gluhoslijepih učenika s teškoćama u razvoju.
Zapreke za rad
Članak 23.
(1) Ne može se primiti u radni odnos niti pružati uslugu osobne asistencije osoba:
1. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.)
2. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI.), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII.), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII.), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII.), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI.), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske)
3. kojoj je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji
4. protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.).
(2) Poslodavac je dužan po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osoba iz stavka 1. ovoga članka nije osuđena za kaznena djela ili za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka te zatražiti od osobe iz stavka 1. ovoga članka dokaz da se protiv nje ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.
(3) Poslodavac je dužan za sve radnike koji pružaju uslugu osobne asistencije, najmanje jednom godišnje, pribaviti dokaze iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Ako osoba u radnom odnosu kod pružatelja usluge osobne asistencije bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka odnosno ako joj bude izrečena pravomoćna prekršajnopravna sankcija iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ili je protiv nje pokrenut postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, pružatelj usluge kao poslodavac otkazat će ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu odnosno pravomoćnu prekršajnopravnu sankciju, a nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.
(5) Ako pružatelj usluge osobne asistencije kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu kod pružatelja usluge pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka ili prekršajni postupak iz stavka 1. točke 3. ovoga članka, udaljit će osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog ili prekršajnog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.
(6) Ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak pokrenut protiv radnika ili je pravomoćnom presudom radnik oslobođen od odgovornosti odnosno ako je obustavljen prekršajni postupak pokrenut protiv radnika, radniku će se vratiti obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja.
(7) Odredbe stavaka 1. do 6. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se na primanje u radni odnos pomoćnika u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika.
Pružatelji usluge osobne asistencije i potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 24.
(1) Uslugu osobne asistencije pružaju:
1. ustanove socijalne skrbi:
a) dom socijalne skrbi i
b) centar za pomoć u kući
2. udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba.
(2) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa pružaju javne ustanove koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja i koje pružaju pomoć i podršku tijekom odgojno-obrazovnog procesa te ispunjavaju uvjete koje propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona.
Mjerila za pružanje usluge osobne asistencije
Članak 25.
(1) Za pružanje usluge osobne asistencije pravne osobe iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona moraju ispunjavati mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluge.
(2) Mjerila za pružanje usluge osobne asistencije iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).
Povjerenstvo za utvrđivanje ispunjenosti mjerila
Članak 26.
(1) Ispunjenost mjerila za pružanje usluge osobne asistencije utvrđuje se očevidom službene osobe koja vodi postupak uz nazočnost Povjerenstva za utvrđivanje ispunjenosti mjerila koje čine najmanje tri člana.
(2) Član Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka ne može biti srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno i po prestanku braka ili životnog partnerstva, odgovornoj osobi ustanove ili zaposleniku pravne osobe kod koje će Povjerenstvo utvrđivati ispunjenost mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.
(3) Članove Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka imenuje izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.
(4) U Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka imenuju se stručne osobe ovisno o djelatnosti pravne osobe za koju je potrebno utvrditi ispunjenost mjerila, koje imaju položen stručni ili državni ispit.
(5) O utvrđenom činjeničnom stanju Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka sastavlja zapisnik s nalazom i mišljenjem, a ako je očevidom utvrđeno da nije ispunjen neki od propisanih mjerila, koji se u razumnom roku može otkloniti, Povjerenstvo će u nalazu i mišljenju odrediti rok za otklanjanje nedostataka.
(6) U roku od osam dana od dana dobivanja obavijesti o otklanjanju nedostataka Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka dužno je ponovnim očevidom ili na drugi nesporan način utvrditi da su nedostaci otklonjeni te u roku od osam dana od obavljenog očevida dostaviti jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu zapisnik o obavljenom očevidu.
Početak pružanja usluge osobne asistencije
Članak 27.
Pravna osoba koja pruža uslugu osobne asistencije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona može početi pružati uslugu osobne asistencije po izvršnosti rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.
Prestanak pružanja usluge osobne asistencije
Članak 28.
(1) Pružatelj usluge iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona prestaje s pružanjem usluge osobne asistencije:
1. prestankom rada pravne osobe prema zakonu kojim se uređuju te pravne osobe
2. izvršnošću rješenja o prestanku pružanja usluge osobne asistencije donesenog na temelju zahtjeva pružatelja usluge
3. izvršnošću rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge.
(2) Nadležno tijelo iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona dužno je donijeti rješenje o prestanku pružanja usluge osobne asistencije i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti zbog razloga iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka.
(3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 2. ovoga članka, izvršnog rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, kao i u slučaju nepodnošenja zahtjeva iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona za pružanje usluge osobne asistencije jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb briše pružatelja usluge iz registra iz članka 66. stavka 1. ovoga Zakona.
Kontrola pružatelja usluga
Članak 29.
(1) Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je za pružatelje usluge osobne asistencije kojima je donio rješenje o ispunjavanju mjerila najmanje jednom godišnje obavljati kontrolu ispunjavanja mjerila za pružanje usluge osobne asistencije utvrđenih rješenjem.
(2) U slučaju osnovane sumnje na nastupanje nepravilnosti u pogledu propisanih i utvrđenih mjerila za pružanje usluge osobne asistencije korisnicima, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana, o utvrđenim nepravilnostima obavijestiti ministarstvo nadležno za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
Zabrana sklapanja ugovora s korisnikom o raspolaganju imovinom korisnika
Članak 30.
(1) Pravna osoba koja pruža uslugu osobne asistencije i osoba zaposlena u pravnoj osobi koja pruža uslugu osobne asistencije ne mogu s korisnikom usluge osobne asistencije sklopiti ugovor kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
(2) Ugovor sklopljen protivno odredbama ovoga članka je ništetan.
Plaćanje po povlaštenim uvjetima
Članak 31.
Pravne osobe koje pružaju uslugu osobne asistencije izjednačene su s kućanstvima u plaćanju cijene po povlaštenim uvjetima za korištenje vodnih i komunalnih usluga te za plaćanje mjesečne pristojbe Hrvatskoj radioteleviziji.
Interventne mjere u posebnim slučajevima
Članak 32.
U slučaju nastupa događaja ili stanja koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, ministar može pružatelju usluge osobne asistencije s kojim Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluge osobne asistencije sukladno članku 65. ovoga Zakona naredbom privremeno narediti ili zabraniti određeno postupanje te utvrditi obveznu primjenu drugih privremenih interventnih mjera koje su nužne radi trenutačne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti.
Odluka o preraspodjeli radnog vremena
Članak 33.
(1) U slučaju određivanja interventnih mjera iz članka 32. ovoga Zakona odgovorna osoba pružatelja usluge osobne asistencije može, po uputi ministra, svojom odlukom preraspodijeliti radno vrijeme.
(2) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka može se naložiti rad u trajanju do 12 sati tijekom razdoblja od 24 sata, koji ne može trajati neprekidno duže od deset dana.
(3) Za rad u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka radnik mora dati svoju pisanu suglasnost, a ako ne pristane na takav rad, zbog toga ne smije trpjeti štetne posljedice.
(4) Preraspodijeljeno radno vrijeme iz stavka 2. ovoga članka ne smatra se prekovremenim radom.
Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent
Članak 34.
(1) Uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 44 do 352 sata mjesečno, odnosno 10 do 80 sati tjedno.
(2) Satnica usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent razvrstava se sukladno potrebama korisnika na sljedeći način:
– uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 352 sata mjesečno može ostvariti samac s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koji ima Barthel indeks 0 – 20
– uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 176 sati mjesečno može ostvariti:
1. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 0 – 20
2. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21 – 35 i koja živi sama ili su ostali članovi kućanstva maloljetni
3. samac s mentalnim oštećenjem 4. stupnja
– uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 88 sati mjesečno može ostvariti:
1. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21 – 35
2. osoba s tjelesnim oštećenjem 3. stupnja koja ima Barthel indeks 36 – 45
3. osoba s intelektualnim oštećenjem 3. i 4. stupnja
4. osoba s poremećajima iz autističnog spektra 3. i 4. stupnja
5. osoba s mentalnim oštećenjem 4. stupnja koja živi u obitelji
6. samac s mentalnim oštećenjem 3. stupnja ili
7. samac s kroničnim bolestima 4. stupnja.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, osoba iz stavka 2. podstavaka 1. i 2. ovoga članka, kojoj je odobrena usluga cjelodnevnog boravka više od tri dana u tjednu na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, ima pravo na najviše 88 sati mjesečno usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent.
(4) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, osoba iz stavka 2. ovoga članka čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, može ostvariti pravo na uslugu osobne asistencije do 88 sati mjesečno ako:
– živi sa samohranim roditeljem
– živi u jednoroditeljskoj obitelji
– živi u dvočlanom kućanstvu
– živi u kućanstvu s dvije ili više osoba s invaliditetom ili
– je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koje je prema preporuci liječnika roditelj njegovatelj ili njegovatelj osposobljen, a koja se zbog svog zdravstvenog stanja ne može uključiti u programe u zajednici.
(5) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, osoba iz stavka 2. ovoga članka čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, može ostvariti pravo na najviše 44 sata mjesečno usluge osobne asistencije ako živi u kućanstvu u kojem je bračni ili izvanbračni partner roditelja njegovatelja zbog radnih obveza odsutan iz mjesta prebivališta duže od šest mjeseci godišnje.
(6) Iznimno od stavaka 4. i 5. ovoga članka, osoba čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, a koja ima status studenta, može ostvariti pravo na uslugu osobne asistencije sukladno satnici propisanoj stavcima 1. i 2. ovoga članka.
Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik
Članak 35.
(1) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 10 do 160 sati mjesečno.
(2) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe osobe može ostvariti osoba koja ima oštećenje sluha trećeg i četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u rasponu od 30 do 40 sati mjesečno.
(3) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe osobe može ostvariti osoba koja ima oštećenje sluha drugog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 10 do 20 sati mjesečno.
(4) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe može ostvariti gluhoslijepa osoba četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 120 do 160 sati mjesečno.
(5) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe može ostvariti gluhoslijepa osoba trećeg stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 80 do 120 sati mjesečno.
Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža videći pratitelj
Članak 36.
(1) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 10 do 60 sati mjesečno.
(2) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja nema ostatka osjeta svjetla, koja živi sama ili ima utvrđena dodatna oštećenja ili kronične bolesti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 40 do 60 sati mjesečno.
(3) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 30 do 40 sati mjesečno.
(4) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida trećeg stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 10 do 20 sati mjesečno.
Broj sati usluge koju može ostvariti član izvršnog tijela međunarodne organizacije
Članak 37.
Osoba s invaliditetom koja je imenovana članom izvršnog tijela međunarodne organizacije može ostvariti uslugu osobne asistencije u većoj satnici od one propisane člancima 34. do 36. ovoga Zakona, u svrhu aktivnog izvršavanja obveza člana izvršnog tijela međunarodne organizacije.
Broj sati potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju može ostvariti učenik s teškoćama u razvoju
Članak 38.
(1) Učenik s teškoćama u razvoju može ostvariti potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik u ukupnom tjednom broju sati nastave, izvannastavnih aktivnosti i izvanškolskih aktivnosti propisanom rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda o priznavanju prava na potporu pomoćnika u nastavi.
(2) Prijedlog tjednog broja sati za pružanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik u ukupnom tjednom broju sati nastave, izvannastavnih aktivnosti i izvanškolskih aktivnosti propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona.
Cijena usluge osobne asistencije
Članak 39.
(1) Pružatelj usluge osobne asistencije čiji je osnivač Republika Hrvatska uslugu pruža u mreži usluge osobne asistencije po cijeni koja se utvrđuje odlukom o utvrđivanju cijene usluge osobne asistencije koju donosi ministar i objavljuje se na mrežnoj stranici Ministarstva.
(2) Za pružatelja usluge osobne asistencije čiji osnivač nije Republika Hrvatska, a koji uslugu osobne asistencije pruža u mreži usluge osobne asistencije, cijena usluge utvrđuje se ugovorom o pružanju usluge s Ministarstvom sklopljenim sukladno članku 65. ovoga Zakona.
(3) Pružatelj usluge osobne asistencije koji uslugu pruža izvan mreže usluge osobne asistencije cijenu usluge određuje samostalno.
(4) Način utvrđivanja cijene usluge osobne asistencije, koje se pružaju u mreži usluge osobne asistencije, pravilnikom propisuje ministar.
Sudjelovanje korisnika u plaćanju usluge
Članak 40.
(1) Korisnik usluge osobne asistencije koji uslugu koristi na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) nije dužan sudjelovati u plaćanju usluge ako su mu prihodi niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini.
(2) Ako su prihodi korisnika usluge osobne asistencije iz stavka 1. ovoga članka viši od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge u iznosu od 1% cijene usluge, a ako su prihodi korisnika viši od dvije prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge u iznosu od 2% cijene usluge.
(3) U iznos prihoda kojima je korisnik dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge osobne asistencije ne uračunava se iznos koji korisnik plaća za uzdržavanje člana obitelji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
(4) Iznos sudjelovanja u plaćanju cijene usluge osobne asistencije iz stavka 2. ovoga članka korisnik je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.
Odlučivanje o sudjelovanju u plaćanju usluge
Članak 41.
O iznosu sudjelovanja korisnika u cijeni plaćanja usluge osobne asistencije odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije.
Plaćanje usluge na teret Ministarstva
Članak 42.
Ako korisnik nije obvezan sudjelovati u plaćanju cijene usluge osobne asistencije sukladno članku 40. stavku 1. ovoga Zakona, plaćanje pune cijene usluge tereti sredstva Ministarstva.
Stvarna nadležnost
Članak 43.
(1) O pravu na uslugu osobne asistencije rješenjem odlučuje Zavod.
(2) O ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije sukladno pravilniku iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona rješenjem odlučuje mjesno nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.
(3) O priznavanju prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa rješenjem odlučuje Upravni odjel odnosno Gradski ured.
Rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije
Članak 44.
(1) Rješenje iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona donosi se na razdoblje do tri godine.
(2) Pružatelj usluge koji želi pružati uslugu nakon isteka roka određenog rješenjem kojim se odobrava pružanje usluge osobne asistencije dužan je najkasnije 60 dana prije isteka roka podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje usluge osobne asistencije.
Određivanje mjesne nadležnosti – osobna asistencija
Članak 45.
(1) Mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu osobe za koju je pokrenut postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije.
(2) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, nadležnost se određuje prema mjestu boravišta, a ako nema ni boravište, prema mjestu posljednjeg prebivališta odnosno boravišta na području Republike Hrvatske.
(3) Mjesna nadležnost ne mijenja se priznavanjem prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja izvan mjesta prebivališta korisnika.
(4) Mjesna nadležnost jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba utvrđuje se prema sjedištu pružatelja usluge osobne asistencije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona.
Određivanje mjesne nadležnosti – potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 46.
Mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu odnosno boravištu u Republici Hrvatskoj učenika s teškoćama u razvoju za kojeg je Upravni odjel odnosno Gradski ured pokrenuo postupak za priznavanje prava na potporu pomoćnika u nastavi ili stručnog komunikacijskog posrednika te rješenjem odredio primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.
Mjesna nadležnost u posebnim slučajevima – usluga osobne asistencije
Članak 47.
(1) Mjesna nadležnost za osobu koja se zbog elementarnih nepogoda ili sličnih razloga našla izvan mjesta svog prebivališta određuje se prema mjestu u kojemu se zatekla, dok se ne ostvare uvjeti za njezin povratak.
(2) Za druge osobe izvan mjesta svog prebivališta te osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta, mjesno je nadležan Zavod na čijem se području zateknu.
Mjesna nadležnost u posebnim slučajevima – potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 48.
(1) Mjesna nadležnost za osobu koja se zbog elementarnih nepogoda ili sličnih razloga našla izvan mjesta svog prebivališta određuje se prema mjestu u kojemu se zatekla, dok se ne ostvare uvjeti za njezin povratak.
(2) Za druge osobe izvan mjesta svog prebivališta te osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta, mjesno je nadležan Upravni odjel odnosno Gradski ured na čijem se području zateknu.
Pravna osnova za korištenje usluge osobne asistencije
Članak 49.
(1) Usluga osobne asistencije može se pružati na temelju:
– rješenja Zavoda ili
– ugovora sklopljenog između korisnika i pružatelja usluge.
(2) Korisnik odnosno podnositelj zahtjeva predlaže pružatelja usluge osobne asistencije.
(3) Korisnik koji uslugu osobne asistencije koristi na temelju ugovora iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka u cijelosti snosi troškove usluge.
Pokretanje postupka za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije
Članak 50.
(1) Postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti pokreće se na temelju obavijesti članova obitelji, građana, ustanova, udruga, vjerskih zajednica, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba te državnih i drugih tijela, kao i na temelju činjenica koje su u drugim postupcima utvrdili stručni radnici Zavoda.
(3) Postupak za utvrđivanje ispunjavanja mjerila za pružanje usluge osobne asistencije pokreće se na zahtjev osobe ovlaštene za zastupanje ustanove, udruge, vjerske zajednice ili druge pravne osobe.
Komisija za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije
Članak 51.
(1) Potrebu za uslugom osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, broj sati usluge te opravdanost pružanja usluge od strane člana obitelji procjenjuje Komisija za procjenu potrebe korisnika na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i druge dokumentacije.
(2) Komisija iz stavka 1. ovoga članka u suradnji s korisnikom usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj odnosno njegovim zakonskim zastupnikom izrađuje Listu procjene potreba za svakog korisnika.
(3) Komisiju iz stavka 1. ovoga članka čine socijalni radnik i psiholog kao stručni radnici Zavoda i predstavnik organizacije civilnog društva korisničke skupine kojoj pripada osoba za koju se traži usluga.
(4) Članove Komisije iz stavka 1. ovoga članka imenuje Zavod.
(5) Komisija iz stavka 1. ovoga članka sastaje se na poziv stručnog radnika Zavoda.
(6) U svrhu procjene potreba korisnika za uslugom osobne asistencije stručni radnik Zavoda s članovima Komisije iz stavka 1. ovoga članka procjenjuje potrebu terenskog obilaska korisnika.
(7) Način rada Komisije iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Rok za donošenje rješenja o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije
Članak 52.
(1) Postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije je žuran.
(2) Ako nije potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
(3) Ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
Rok za donošenje rješenja o priznavanju prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa
Članak 53.
(1) Postupak za priznavanje prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa je žuran.
(2) Ako nije potrebno provoditi ispitni postupak, Upravni odjel odnosno Gradski ured dužan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
(3) Ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Upravni odjel odnosno Gradski ured dužan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
Dan priznavanja prava na uslugu osobne asistencije
Članak 54.
Pravo na uslugu osobne asistencije priznaje se s danom početka korištenja usluge.
Dužnost davanja istinitih podataka u postupcima priznavanja prava na uslugu osobne asistencije
Članak 55.
(1) Za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije i podataka danih u postupku preispitivanja uvjeta za daljnje ostvarivanje prava na uslugu osobne asistencije podnositelj zahtjeva odnosno korisnik prava odgovara materijalno i kazneno.
(2) Sudovi, financijske institucije i druga tijela dužni su, sukladno nadležnosti, na zahtjev Zavoda, bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana, dostaviti podatke o prihodima ili imovini podnositelja zahtjeva i članovima kućanstva.
Vještačenje
Članak 56.
(1) Ako je za odlučivanje o pravu na uslugu osobne asistencije potrebno utvrđivanje činjenice invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.
(2) Ako se žalbom pobija prvostupanjsko rješenje o pravu na uslugu osobne asistencije u vezi s nalazom i mišljenjem tijela vještačenja u prvom stupnju, Ministarstvo može, prije donošenja rješenja o žalbi, pribaviti nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Obavijest o promijenjenim okolnostima
Članak 57.
(1) Korisnik prava na uslugu osobne asistencije dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje usluge najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.
(2) Na osnovi obavijesti korisnika ili na osnovi podataka pribavljenih po službenoj dužnosti Zavod će donijeti novo rješenje samo ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje usluge.
(3) Javna ustanova koja obavlja djelatnost odgoja i obrazovanja dužna je obavijestiti Upravni odjel odnosno Gradski ured o svakoj promjeni koja utječe na daljnje osiguravanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa.
Mirovanje i prestanak prava na uslugu osobne asistencije za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi ili inozemstvu
Članak 58.
(1) Korisniku koji se nalazi u zdravstvenoj ustanovi te boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od 30 dana rješenjem se utvrđuje mirovanje prava na uslugu osobne asistencije.
(2) Korisniku koji se nalazi u zdravstvenoj ustanovi te boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od šest mjeseci rješenjem se utvrđuje prestanak prava na uslugu osobne asistencije.
Žalba
Članak 59.
(1) Protiv prvostupanjskog rješenja dopuštena je žalba
(2) O žalbi protiv rješenja Zavoda odlučuje Ministarstvo.
(3) O žalbi protiv rješenja jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba odlučuje Ministarstvo.
(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.
(5) O žalbi protiv rješenja Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda iz članka 43. stavka 3. ovoga Zakona odlučuje ministarstvo nadležno za obrazovanje.
(6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.
Odgodni učinak žalbe
Članak 60.
(1) Žalba izjavljena protiv rješenja donesenog u postupku priznavanja prava na uslugu osobne asistencije ne odgađa izvršenje rješenja.
(2) Žalba izjavljena protiv rješenja donesenog u postupku priznavanja prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa ne odgađa izvršenje rješenja.
Troškovi postupka
Članak 61.
(1) Troškovi postupka za ostvarivanje prava na uslugu osobne asistencije osiguravaju se u državnom proračunu.
(2) Troškovi postupka za ostvarivanje prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa osiguravaju se u državnom proračunu.
Mreža usluge osobne asistencije
Članak 62.
(1) Usluga osobne asistencije može se pružati u mreži i izvan mreže usluge osobne asistencije.
(2) Mrežom usluge osobne asistencije određuje se potreban broj usluge za područje Republike Hrvatske.
(3) Odluku o mreži usluge osobne asistencije donosi ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba i dostupna je na mrežnim stranicama Ministarstva.
(4) Uslugu osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije pružaju dom socijalne skrbi i centar za pomoć u kući kojima je osnivač Republika Hrvatska te pravne osobe s kojima je Ministarstvo sklopilo ugovor o pružanju usluge osobne asistencije sukladno članku 65. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom ili posebnim propisima nije drukčije određeno.
(5) Uslugu osobne asistencije izvan mreže usluga osobne asistencije pružaju pravne osobe koje imaju izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona.
Standardi za pružanje usluge osobne asistencije
Članak 63.
Usluga osobne asistencije pruža se u skladu sa standardima kvalitete za pružanje usluge osobne asistencije koje pravilnikom propisuje ministar.
4. Pravilnik o standardima kvalitete za pružanje usluge osobne asistencije
Javni poziv za podnošenje ponuda
Članak 64.
(1) Ministarstvo po potrebi raspisuje javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora za pružanje usluge osobne asistencije sukladno iskazanim potrebama u mreži usluge osobne asistencije.
(2) Ponudu iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti svi pružatelji usluge osobne asistencije koji imaju izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.
(3) Ponudu iz stavka 1. ovoga članka čini prijava na javni poziv te dokumentacija propisana pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka.
(4) Nepotpune ponude odnosno ponude koje nisu izrađene sukladno uvjetima određenima pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka neće se razmatrati.
(5) Ponudu nisu dužni podnijeti pružatelji usluge osobne asistencije čiji je osnivač Republika Hrvatska i pružatelji usluge osobne asistencije s kojima Ministarstvo ima sklopljene ugovore o pružanju usluge osobne asistencije u mreži sukladno članku 65. ovoga Zakona.
(6) Obrasce za podnošenje prijave na javni poziv, način i uvjete sklapanja ugovora o pružanju usluge osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije pravilnikom propisuje ministar.
Sklapanje ugovora
Članak 65.
(1) Za pružanje usluge osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije s pružateljima usluge čiji osnivač nije Republika Hrvatska, Ministarstvo provodi postupak sklapanja ugovora za pružanje usluge osobne asistencije.
(2) Postupak sklapanja ugovora za pružanje usluge osobne asistencije između Ministarstva i odabranog pružatelja usluge provodi se sukladno pravilniku iz članka 64. stavka 6. ovoga Zakona.
Registar pružatelja usluge osobne asistencije
Članak 66.
(1) Registar pružatelja usluge osobne asistencije vodi Ministarstvo u elektroničkom obliku i javno je dostupan na mrežnim stranicama Ministarstva, a sastavni je dio registra pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi koji se vodi sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.
(2) Sadržaj i način vođenja registra pružatelja usluge osobne asistencije pravilnikom propisuje ministar.
Uvjeti za upis u registar pružatelja usluge osobne asistencije
Članak 67.
U roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb upisuje pružatelja usluge osobne asistencije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona u registar.
Evidencija korisnika usluge i zaprimljenih zahtjeva
Članak 68.
Pružatelj usluge osobne asistencije dužan je korisnika usluge osobne asistencije upisati u evidenciju korisnika usluge, a zaprimljeni zahtjev za pružanje usluge upisati u evidenciju zaprimljenih zahtjeva bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana, sukladno pravilniku iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona.
Evidencija i dokumentacija
Članak 69.
(1) Zavod, dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući i pravna osoba iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona dužni su voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima usluge osobne asistencije i drugim pitanjima važnim za rad sukladno pravilniku iz stavka 4. ovoga članka.
(2) Zavod, dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući i pravna osoba iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona dužni su Ministarstvu za statističke svrhe dostavljati godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu.
(3) Upute i način popunjavanja obrasca godišnjeg statističkog izvješća za prethodnu godinu objavljuje se 1. ožujka tekuće godine na mrežnim stranicama Ministarstva.
(4) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije pravnih osoba koje pružaju uslugu osobne asistencije propisuje ministar pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi te sadržaju obrazaca za izradu godišnjeg statističkog izvješća sustava socijalne skrbi.
Upravni nadzor
Članak 70.
Upravni nadzor nad zakonitošću rada Zavoda u postupcima ostvarivanja prava na uslugu osobne asistencije provodi Ministarstvo sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.
Inspekcijski nadzor
Članak 71.
Inspekcijski nadzor nad radom pružatelja usluge osobne asistencije provodi Ministarstvo sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.
Razlozi za naknadu štete
Članak 72.
Korisnik koji je ostvario pravo na uslugu osobne asistencije na koju nije imao pravo dužan je nadoknaditi štetu za ostvarenu nepripadajuću uslugu ako:
– je na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti odnosno netočni ili je na drugi način neosnovano ostvario pravo na uslugu osobne asistencije na koju nije imao pravo ili ju je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada
– je ostvario pravo na uslugu osobne asistencije zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na prestanak ili opseg usluge, a znao je ili je morao znati za tu promjenu.
Supsidijarna primjena posebnog propisa
Članak 73.
Pri utvrđivanju prava na naknadu štete primjenjuje se zakon kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
Poziv na naknadu štete, razlozi za utuženje
Članak 74.
(1) Kada utvrdi da je nastala šteta iz članka 72. ovoga Zakona, Zavod poziva korisnika da u određenom roku nadoknadi nastalu štetu.
(2) Ako šteta ne bude nadoknađena u određenom roku, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja Zavod.
Nagodba
Članak 75.
(1) Zavod može s obveznikom naknade štete sklopiti nagodbu o načinu i vremenu naknade štete, uvažavajući njegove prihode, imovinsko stanje i socijalni položaj, uz mogućnost odgode plaćanja duga i/ili obročne otplate duga za razdoblje do najduže pet godina.
(2) Ako se sklapa nagodba o obročnoj otplati duga, u nagodbi se utvrđuje ukupan broj i iznos obroka i rokovi plaćanja.
(3) Nagodba iz stavka 1. ovoga članka ima snagu ovršne isprave.
(4) Ako obveznik naknade štete ne plati uzastopno tri obroka sukladno sklopljenoj nagodbi, potraživanje će se naplatiti u cijelosti.
(5) Obveznik naknade štete dužan je Zavodu dostavljati dokaze o izvršenim uplatama u skladu s nagodbom iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Zavod je dužan voditi evidenciju o sklopljenim nagodbama s podacima o imenu i prezimenu obveznika naknade štete, iznosu duga, vremenu i načinu povrata te o tome do 15. siječnja svake godine za prethodnu godinu dostavljati izvješće Ministarstvu.
Otpis duga
Članak 76.
(1) Zavod može na prijedlog obveznika naknade štete odlučiti da se njegov dug po osnovi naknade štete djelomično ili u cijelosti otpiše ako utvrdi da podnositelj prijedloga nije u mogućnosti naknaditi štetu bez ugrožavanja podmirenja osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba, uzimajući u obzir njegove prihode, imovinsko stanje i socijalni položaj.
(2) Ako podnositelj prijedloga za otpis duga živi u kućanstvu, prilikom odlučivanja o podnesenom prijedlogu u obzir se uzimaju i prihodi, imovinsko stanje i socijalni položaj članova njegova kućanstva.
(3) Prijedlog za otpis duga može se podnijeti najkasnije do dana podnošenja tužbe radi naknade štete sudu putem nadležnog državnog odvjetništva.
(4) Ako dug obveznika naknade štete koji se otpisuje iznosi 1320,00 eura ili više, Zavod može na prijedlog obveznika naknade štete odlučiti da se dug djelomično ili u cijelosti otpiše, samo uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(5) Zavod je dužan voditi evidenciju o otpisu tražbine obveznicima naknade štete s podacima o imenu i prezimenu obveznika naknade štete, iznosu ukupnog duga i iznosu duga koji se otpisuje te o tome do 15. siječnja svake godine za prethodnu godinu dostavljati izvješće Ministarstvu.
(6) Zavod će po službenoj dužnosti otpisati potraživanje prema obvezniku naknade štete ako nastupi zastara naplate potraživanja prema zakonu kojim se uređuju obvezni odnosi.
(7) Ispunjenost uvjeta za otpis duga utvrđuje se u skladu s pravilnikom kojim se uređuje otpis duga u sustavu socijalne skrbi koji donosi ministar.
Povrat nepripadajuće naknade
Članak 77.
Pružatelj usluge osobne asistencije koji je ostvario nepripadajuću naknadu za uslugu osobne asistencije koju nije pružio korisniku dužan je izvršiti povrat iznosa nepripadajuće naknade Republici Hrvatskoj.
Tužba radi povrata nepripadajuće naknade
Članak 78.
Kada pružatelj usluge osobne asistencije nije izvršio povrat nepripadajuće naknade za uslugu osobne asistencije koju nije pružio, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi povrata nepripadajuće naknade putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja Zavod.
Nezakonito pružanje usluga
Članak 79.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 do 26.540,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. pruža uslugu osobne asistencije za koju nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge iz članka 27. ovoga Zakona
2. nastavi s pružanjem usluge osobne asistencije nakon donošenja odluke o prestanku pružanja usluge, suprotno članku 28. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona
3. nastavi s pružanjem usluge osobne asistencije nakon izvršnosti rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, suprotno članku 28. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 6630,00 eura.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 do 26.540,00 eura kaznit će se za prekršaj prekršajno odgovorna pravna osoba osnivač ako:
1. dom socijalne skrbi koji je osnovala prema zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi pruža uslugu osobne asistencije bez izvršnog rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije iz članka 43. stavka 2. i članka 27. ovoga Zakona
2. centar za pomoć u kući koji je osnovala prema zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi pruža uslugu osobne asistencije bez izvršnog rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije iz članka 43. stavka 2. i članka 27. ovoga Zakona.
(4) Za prekršaje iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi osnivaču novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 6630,00 eura.
(5) Za prekršaje iz stavka 3. točaka 1. i 2. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba osnivač novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 6630,00 eura.
Nezakonito zapošljavanje
Članak 80.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako primi u radni odnos radnika za kojeg postoji zapreka za zapošljavanje iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.
Nepropisno vođenje evidencije i dokumentacije
Članak 81.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj Zavod ako:
1. ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno članku 69. stavku 1. ovoga Zakona
2. evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona
3. Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu sukladno članku 69. stavku 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u Zavodu novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj dom socijalne skrbi i centar za pomoć u kući ako:
1. ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno članku 69. stavku 1. ovoga Zakona
2. evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona
3. Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu sukladno članku 69. stavku 2. ovoga Zakona.
(4) Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u domu socijalne skrbi i centru za pomoć u kući novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.
(5) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba koja osim obavljanja svoje djelatnosti pruža i socijalne usluge ako:
1. ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno članku 69. stavku 1. ovoga Zakona
2. evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona
3. Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu sukladno članku 69. stavku 2. ovoga Zakona.
(6) Za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi iz stavka 5. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.
(7) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se Zavod ako:
1. ne vodi evidenciju o sklopljenim nagodbama s podacima o imenu i prezimenu obveznika naknade štete, iznosu duga, vremenu i načinu povrata sukladno članku 75. stavku 6. Zakona
2. do 15. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu ne dostavi Ministarstvu izvješće o sklopljenim nagodbama sukladno članku 75. stavku 6. ovoga Zakona
3. ne vodi evidenciju o otpisu tražbine obveznicima naknade štete s podacima o imenu i prezimenu obveznika naknade štete, iznosu ukupnog duga i iznosu duga koji se otpisuje sukladno članku 76. stavku 5. ovoga Zakona
4. do 15. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu ne dostavi Ministarstvu izvješće o otpisu tražbine za prethodnu godinu sukladno članku 76. stavku 5. ovoga Zakona.
(8) Za prekršaj iz stavka 7. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u Zavodu novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.
Rok za donošenje pravilnika i odluka
Članak 82.
(1) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravilnike iz članka 25. stavka 2., članka 39. stavka 4., članka 51. stavka 7., članka 63., članka 64. stavka 6., članka 66. stavka 2., članka 69. stavka 4. i članka 76. stavka 7. ovoga Zakona.
(2) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluke iz članka 39. stavka 1. i članka 62. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Ministar nadležan za obrazovanje će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu članka 9. ovoga Zakona donijeti pravilnik iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona.
Nastavak pružanja usluge – pružatelj usluge
osobne asistencije
Članak 83.
(1) Pružatelj usluge osobne asistencije koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima s Ministarstvom sklopljen ugovor za provedbu programa usmjerenih osiguravanju usluge osobne asistencije nastavit će s pružanjem usluge do roka utvrđenog ugovorom i po uvjetima dokumentacije poziva na dostavu projektnih prijedloga na temelju kojeg je ugovor sklopljen.
(2) Pružatelj usluge osobne asistencije koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima sklopljen ugovor o pružanju usluge osobne asistencije s Ministarstvom i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, a koji je sufinanciran iz sredstava Europskog socijalnog fonda, nastavit će s pružanjem usluge do roka utvrđenog ugovorom i po uvjetima dokumentacije poziva na dostavu projektnih prijedloga na temelju kojeg je ugovor sklopljen.
Nastavak pružanja usluge – osobni asistent, komunikacijski posrednik i videći pratitelj
Članak 84.
(1) Osobni asistent koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pruža uslugu osobne asistencije na temelju ugovora o radu sklopljenim s pružateljem usluge kroz programe i projekte, a ne ispunjava uvjete iz članka 18. ovoga Zakona, može i dalje pružati uslugu osobne asistencije do isteka ugovora, a najkasnije do 31. prosinca 2023.
(2) Komunikacijski posrednik koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pruža uslugu osobne asistencije na temelju ugovora o radu sklopljenim s pružateljem usluge kroz programe i projekte, a ne ispunjava uvjete iz članka 19. ovoga Zakona, može i dalje pružati uslugu osobne asistencije do isteka ugovora, a najkasnije do 31. prosinca 2023.
(3) Videći pratitelj koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pruža uslugu osobne asistencije na temelju ugovora o radu sklopljenim s pružateljem usluge kroz programe i projekte, a ne ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona, može i dalje pružati uslugu osobne asistencije do isteka ugovora, a najkasnije do 31. prosinca 2023.
Uvjet završenog programa osposobljavanja za komunikacijskog posrednika koji se primjenjuje do
1. siječnja 2024.
Članak 85.
(1) Do stupanja na snagu članka 19. stavka 2. ovoga Zakona komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, mora imati završen program osposobljavanja za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
(2) Do stupanja na snagu članka 19. stavka 4. podstavka 2. ovoga Zakona komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona, mora imati završen program osposobljavanja za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
(3) Do stupanja na snagu članka 19. stavka 5. podstavka 2. ovoga Zakona komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije, osim uvjeta iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona, mora imati završen program osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.
Stupanje na snagu
Članak 86.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. srpnja 2023., osim članka 1. stavka 2., članka 2. stavaka 2. i 3., članka 4., članka 5. točaka 7. do 10., članka 7. stavaka 4. i 5., članka 8. stavaka 2. i 3., članka 9., članka 10. stavka 3., članka 11. stavka 3., članka 17., članka 23. stavka 7., članka 24. stavka 2., članka 38., članka 43. stavka 3., članka 46., članka 48., članka 53., članka 57. stavka 3., članka 59. stavaka 5. i 6., članka 60. stavka 2. i članka 61. stavka 2. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2024. te članka 19. stavka 2., stavka 4. podstavka 2. i stavka 5. podstavka 2., članka 21. i članka 22. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. srpnja 2024.