Zakon o obrtu

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuju se sadržaj, način i uvjeti za obavljanje obrta, vrste obrta, prava i obveze obrtnika, obrazovanje i osposobljavanje za obavljanje vezanih obrta, institut domaće radinosti i sporednog zanimanja, pravna osoba koja obavlja obrt, organiziranost obrta, nadzor nad primjenom Zakona i druga pitanja važna za obavljanje obrta.

Članak 2. (NN 127/19)

(1) Obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, obrt obavlja i pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost utvrđenu u popisu iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona ako izvodi naukovanje.

(3) Dopuštena je svaka gospodarska djelatnost koja nije zakonom zabranjena.

(4) Poslove u svezi s obavljanjem djelatnosti obrta obavlja nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na obrt (u daljnjem tekstu: nadležno upravno tijelo).

(5) Pod trajnim obavljanjem obrta podrazumijevaju se i slučajevi kada obrtnik nadležnom upravnom tijelu prijavljuje privremenu obustavu obavljanja obrta.

Članak 3. (NN 127/19)

Obrt se može obavljati i kao sezonski obrt najdulje devet mjeseci unutar jedne kalendarske godine.

Članak 4.

Obrtnik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

Članak 5.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a koji imaju rodno značenje, odnose se na jednak način i na muški i na ženski rod, bez obzira na to u kojem se rodu koristili.

Članak 6.

(1) Obrti u smislu ovoga Zakona su:

1. slobodni obrti za obavljanje kojih se kao uvjet ne traži ispit o stručnoj osposobljenosti ili majstorski ispit

2. vezani obrti za obavljanje kojih se kao uvjet traži ispit o stručnoj osposobljenosti, vezani obrti za obavljanje kojih se traži odgovarajuća srednja stručna sprema i vezani obrti za obavljanje kojih se kao uvjet traži majstorski ispit

3. povlašteni obrti koje obrtnik smije obavljati samo na temelju povlastice, odnosno dozvole koju izdaje nadležno ministarstvo, odnosno drugo tijelo čija je nadležnost propisana posebnim propisom ovisno o djelatnosti.

(2) Popis vezanih obrta, stupanj i vrstu stručne spreme potrebne za njihovo obavljanje te popis povlaštenih obrta utvrđuje pravilnikom ministar nadležan za obrt nakon prethodno pribavljenog mišljenja Hrvatske obrtničke komore i uz suglasnost nadležnog ministra, ovisno o djelatnosti obrta.

Tradicijski i umjetnički obrti

Članak 7.

(1) Tradicijski i umjetnički obrti jesu obrti za koje je potrebno posebno poznavanje zanatskih vještina i umijeća u obavljanju djelatnosti te koji se obavljaju pretežnim udjelom ručnog rada.

(2) Ministar nadležan za obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore donosi pravilnik kojim propisuje uvjete i način za stjecanje statusa tradicijskog, odnosno umjetničkog obrta.

 

II. OBAVLJANJE OBRTA

1. Uvjeti za obavljanje obrta

Članak 8.

(1) Fizička osoba može obavljati obrt ako ispunjava sljedeće opće uvjete:

1. da joj pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili odlukom Suda časti Hrvatske obrtničke komore nije izrečena sigurnosna mjera ili zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti dok ta mjera traje

2. da ima pravo korištenja prostora ako je to potrebno za obavljanje obrta.

(2) Radom u obrtu obrtnik ostvaruje prava i obveze iz radnog odnosa ako ta prava ne ostvaruje po drugoj osnovi.

Članak 9.

(1) Fizička osoba može obavljati vezani obrt ako uz opće uvjete iz članka 8. ovoga Zakona ispunjava i poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednjeg strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita.

(2) Fizička osoba može obavljati djelatnost ako udovoljava i posebnim zdravstvenim uvjetima, ako je to propisano zakonom.

(3) Fizička osoba koja ispunjava opće uvjete iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, a ne ispunjava poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita iz stavka 1. ovog članka i poseban uvjet iz stavka 2. ovog članka, može obavljati vezani obrt ako na tim poslovima zaposli radnika, u punom radnom vremenu, koji udovoljava ovim uvjetima.

(4) Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, fizička osoba koja ima registrirani obrt na teritoriju države članice Europske unije ili države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru može u Republici Hrvatskoj obavljati vezani obrt sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5) Fizička osoba koja ima registrirani obrt na teritoriju države članice Europske unije ili države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru može obavljati uslužnu djelatnost u Republici Hrvatskoj na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno odredbama Zakona o uslugama.

Članak 10.

(1) Vezane obrte mogu obavljati i osobe s odgovarajućim visokim obrazovanjem, odnosno osobe s obrazovanjem višim od propisanog Pravilnikom iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Ministar nadležan za obrt po prethodno pribavljenom mišljenju Hrvatske obrtničke komore i nadležnog ministarstva u spornim slučajevima određuje koje je to odgovarajuće više ili visoko obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Vezane obrte mogu obavljati i fizičke osobe – izumitelji na temelju ostvarenoga patentnog prava za patentirani proizvod ili uslugu i zaštićenog industrijskog dizajna ako ispunjavaju uvjete iz članka 8. i članka 9. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Vezane obrte mogu obavljati i fizičke osobe sa završenim odgovarajućim srednje strukovnim obrazovanjem ako je sjedište obrta na području određenom Zakonom o područjima posebne državne skrbi, Zakonom o brdsko-planinskim područjima ili Zakonom o otocima.

(5) Fizičke osobe iz stavka 4. ovoga članka dužne su u roku od tri godine od dana upisa obrta u Obrtni registar položiti majstorski ispit za odgovarajuće zanimanje.

Članak 11.

(1) Kada je za obavljanje obrta potreban prostor, obrtnik može obavljati obrt samo u prostoru za koji ima dokaz o pravu korištenja.

(2) Nadležno upravno tijelo pridržava pravo uvida u ispunjavanje navedenog uvjeta, po službenoj dužnosti, pri upisu odgovarajuće promjene u Obrtni registar vezane uz sjedište obrta ili izdvojeni pogon.

(3) Prostor, oprema i sredstva potrebna za obavljanje obrta moraju udovoljavati minimalnim tehničkim i ostalim uvjetima određenim posebnim propisima koji se odnose na obavljanje određene gospodarske djelatnosti.

Članak 12.

Obrt se može obavljati u stambenim prostorijama pod uvjetima i za djelatnosti koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za obrt uz suglasnost ministra nadležnog za graditeljstvo i prostorno uređenje i ministra nadležnog za zaštitu okoliša.

Članak 13. (NN 127/19)

(1) Osobe koje obavljaju obrt iz članka 3. ovoga Zakona, u vrijeme trajanja sezonskog obavljanja obrta, uspostavljaju svojstvo osiguranika.

(2) Sezonsko obavljanje obrta u određenom razdoblju se upisuje u Obrtni registar. Obrtnik ne smije sezonski obavljati obrt izvan upisanog razdoblja.

Članak 14. (NN 127/19)

(1) Za obavljanje slobodnih, vezanih i povlaštenih obrta obrtnik mora imati obrtnicu.

(2) Za obavljanje povlaštenih obrta obrtnik mora imati i povlasticu, odnosno dozvolu.

(3) Obrtnicu iz stavka 1. ovoga članka izdaje nadležno upravno tijelo na području kojega će biti sjedište obrta, a povlasticu, odnosno dozvolu iz stavka 2. ovoga članka izdaje nadležno ministarstvo, odnosno drugo tijelo čija je nadležnost utvrđena posebnim propisom, ovisno o djelatnosti obrta.

(4) Sadržaj i oblik obrtnice propisuje pravilnikom ministar nadležan za obrt.

236. Pravilnik o sadržaju i obliku obrtnice

Članak 15.

(1) Obrt se upisuje u Obrtni registar na temelju rješenja koje izdaje nadležno upravno tijelo. Obrtni registar je javan.

(2) Oblik i način vođenja Obrtnog registra iz stavka 1. ovoga članka te mogućnost njegovog korištenja propisuje ministar nadležan za obrt.

Članak 16.

(1) Nadležno upravno tijelo izdat će obrtnicu fizičkoj osobi koja ispunjava uvjete iz članka 8. stavka 1. i članaka 9. i 10. ovoga Zakona.

(2) Obrtnica sadrži matični broj obrta koji je identifikacijska oznaka obrta i osobni identifikacijski broj (OIB) obrtnika.

(3) Tijelo iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti pribavlja dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 8. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

Članak 17.

(1) Nadležno upravno tijelo izdat će obrtnicu, odnosno rješenje kojim se odbija izdavanje obrtnice najkasnije u roku od 15 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva za izdavanje obrtnice.

(2) Upisom obrta u Obrtni registar obrtnik je dužan početi s obavljanjem obrta u roku od godine dana od dana izdavanja obrtnice.

(3) Obrtnik je dužan najkasnije osam dana prije početka obavljanja obrta prijaviti obavljanje obrta nadležnom upravnom tijelu koji će o tome odmah izvijestiti nadležna tijela iz članka 18. ovoga Zakona.

Članak 18.

Nadležno upravno tijelo dužan je sva izvršna rješenja u svezi s obavljanjem obrta dostaviti nadležnom tijelu za poslove financija, nadležnim inspekcijama, Hrvatskoj obrtničkoj komori, nadležnom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Državnom zavodu za statistiku.

Članak 19.

(1) Tvrtka je ime pod kojim obrt posluje.

(2) Tvrtka sadrži naziv obrta, oznaku obrta, ime i prezime obrtnika i sjedište, a može sadržavati i posebne oznake.

(3) Tvrtka se mora istaknuti na adresi sjedišta obrta i izdvojenih pogona u kojima se obavlja obrt ili na mjestu gdje se obrt obavlja ako se radi o obrtima za koje nije potreban prostor.

(4) Obrt može upotrebljavati i skraćenu tvrtku koja sadrži naziv obrta i ime i prezime obrtnika.

(5) U slučaju prestanka obavljanja obrta u sjedištu, odnosno izdvojenom pogonu, obrtnik je dužan ukloniti istaknutu tvrtku obrta.

(6) Odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na tvrtku odgovarajuće se primjenjuju na tvrtku obrta ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 20.

(1) Sjedište obrta je mjesto u kojem se obavlja obrt. Ako se obrt obavlja u više mjesta, sjedište je u jednome od mjesta koje obrtnik odredi.

(2) Ako za obavljanje obrta nije potreban prostor, sjedište obrta je mjesto u kojemu obrtnik ima prebivalište, odnosno boravište.

Članak 21. (NN 127/19)

(1) Obrtnik može promijeniti sjedište obrta.

(2) Promjenu sjedišta obrta obrtnik ili pravna osoba prijavljuje nadležnom upravnom tijelu koji o tome donosi rješenje i upisuje promjenu sjedišta obrta u Obrtni registar.

Članak 22.

(1) Obrt se može obavljati u više izdvojenih pogona koji moraju udovoljavati uvjetima iz članka 11. ovoga Zakona.

(2) Pod izdvojenim pogonom u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se jedan ili više međusobno odvojenih prostora u kojima se obavlja obrt ili koji služi za obavljanje obrta, a nalazi se izvan sjedišta obrta.

Članak 23.

(1) U svakom izdvojenom pogonu obrtnik koji obavlja slobodni obrt dužan je imenovati poslovođu koji mora ispunjavati uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 1. i članka 9. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Obrtnik koji obavlja vezane ili povlaštene obrte dužan je u svakom izdvojenom pogonu imenovati stručnog poslovođu koji osim uvjeta iz članka 8. stavka 1. točke 1. ispunjava i uvjete iz članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

Članak 24.

(1) Iznimno od članka 23. stavka 2. ovoga Zakona, obrtnik koji u izdvojenom pogonu na području određenom Zakonom o područjima posebne državne skrbi, Zakonom o brdsko-planinskim područjima i Zakonom o otocima obavlja vezane obrte za koje je propisan majstorski ispit, ako izdvojeni pogon prvi put prijavljuje mjesno nadležnom uredu državne uprave u županiji, mora imenovati stručnog poslovođu koji osim uvjeta iz članka 8. stavka 1. točke 1. i članka 9. stavka 2. ovoga Zakona ima odgovarajuće srednje strukovno obrazovanje.

(2) Stručni poslovođa iz stavka 1. ovoga članka dužan je u roku od tri godine od dana upisa izdvojenog pogona u Obrtni registar položiti majstorski ispit za odgovarajuće zanimanje.

Članak 25.

(1) Obavljanje obrta u izdvojenom pogonu, odnosno prestanak obavljanja obrta u izdvojenom pogonu obrtnik prijavljuje nadležnom upravnom tijelu na čijem području se nalazi izdvojeni pogon.

(2) Tijelo iz stavka 1. ovoga članka izdat će rješenje o obavljanju obrta, odnosno o prestanku obavljanja obrta u izdvojenom pogonu putem poslovođe.

(3) O obavljanju obrta u izdvojenom pogonu, odnosno o prestanku obavljanja obrta u izdvojenom pogonu, tijelo iz stavka 1. ovoga članka izvijestit će nadležno upravno tijelo na čijem području se nalazi sjedište obrta, koji će to upisati u Obrtni registar.

Članak 26.

Odredbe članaka 23., 24. i 25. ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na pravne osobe koje mjesno nadležno upravno tijelo vodi u evidenciji iz članka 41. stavka 3. ovoga Zakona.

2. Poslovanje obrta

Članak 27.

(1) Obrtnik može obavljati samo one obrte koji su obuhvaćeni obrtnicom, a u slučaju povlaštenih obrta samo one za koje je dobio povlasticu odnosno dozvolu. Povlastica odnosno dozvola se ne može prenijeti na drugu osobu.

(2) Osim obrta iz stavka 1. ovoga članka, obrtnik može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju obrta koji je obuhvaćen obrtnicom ili se uobičajeno obavljaju uz obrt obuhvaćen obrtnicom, ako se obavljaju u manjem opsegu, odnosno ako ne predstavljaju pretežiti dio obrta.

(3) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka fizička osoba ne mora ispunjavati uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita.

Članak 28.

(1) Obrtnik može slobodni ili vezani obrt voditi sam ili putem poslovođe koji mora biti u radnom odnosu kod obrtnika i ispunjavati uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 1. i uvjet iz članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Poslovođa vodi obrt u ime i za račun obrtnika.

Članak 29.

Vođenje slobodnog ili vezanog obrta putem poslovođe, odnosno stručnog poslovođe obrtnik prijavljuje nadležnom upravnom tijelu na čijem području se nalazi sjedište obrta koje rješenjem utvrđuje vođenje obrta putem poslovođe i obavlja upis u Obrtni registar.

Članak 30.

(1) Obrtniku u obavljanju obrta mogu pomagati članovi obiteljskog kućanstva, bez obveze zasnivanja radnog odnosa.

(2) Ako se radi o obavljanju vezanog obrta, član obiteljskog kućanstva koji pomaže obrtniku u njegovoj odsutnosti mora ispunjavati i poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita, odnosno posebne zdravstvene uvjete ako je to propisano posebnim zakonom.

(3) Obiteljsko kućanstvo čine bračni drugovi, djeca i drugi srodnici koji zajedno žive, privređuju, odnosno ostvaruju prihode na drugi način i troše ih zajedno.

Članak 31.

(1) Obrtnik može privremeno obustaviti obavljanje obrta u trajanju do jedne godine o čemu pisano izvješćuje nadležno upravno tijelo u roku od 30 dana od dana obustave.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, obrtnik može privremeno obustaviti obavljanje obrta u trajanju do tri godine, kada koristi rodiljni, odnosno roditeljski dopust do navršene treće godine djetetova života, odnosno do osme godine djetetova života kada koristi pravo na njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju, a pravo je priznato izvršnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, obrtnik može obustaviti obavljanje obrta dulje od jedne godine u slučaju bolesti ili nastupa više sile.

(4) O ponovnom početku obavljanja obrta obrtnik je dužan pisano izvijestiti tijelo iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od sedam dana nakon isteka vremena privremene obustave obavljanja obrta.

(5) Nadležno upravno tijelo, o privremenoj obustavi, odnosno o ponovnom početku obavljanja djelatnosti donosi rješenje koje dostavlja tijelima iz članka 18. ovoga Zakona.

(6) Privremena obustava obavljanja obrta može se prijaviti za sjedište obrta i za izdvojeni pogon obrta.

Članak 32.

Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, po prethodno pribavljenom mišljenju područne obrtničke komore, može za pojedine obrte propisati raspored početka i završetka radnog vremena.

 

3. Zajedničko obavljanje obrta

Članak 33.

(1) Radi obavljanja gospodarskih djelatnosti dvije ili više fizičkih osoba mogu zajednički obavljati obrt.

(2) Međusobni odnosi osoba iz stavka 1. ovoga članka uređuju se pisanim ugovorom.

(3) Na ugovor iz stavka 2. ovoga članka primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortaštvu.

(4) Obrt iz stavka 1. ovoga članka posluje pod zajedničkom tvrtkom.

(5) Radi obavljanja gospodarske djelatnosti jedna fizička osoba može obavljati više zajedničkih obrta.

Članak 34.

(1) Fizičke osobe mogu zajednički obavljati obrt ako udovoljavaju uvjetima iz članka 8. i članka 9. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Fizičke osobe mogu zajednički obavljati obrt ako pri upisu u Obrtni registar nadležnom upravnom tijelu, prilože ugovor iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Fizičke osobe mogu zajednički obavljati vezane obrte ako jedna od osoba ispunjava uvjete iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 35.

(1) Odredbe ovoga Zakona, koje se odnose na obavljanje obrta, kada obrt obavlja fizička osoba, odgovarajuće se primjenjuju i na obrt koji zajednički obavlja više fizičkih osoba.

(2) Ako fizička osoba pristupi u obrt ili istupi iz zajedničkog obrta, obavljanje obrta se nastavlja.

(3) Istupanje fizičke osobe iz zajedničkog obrta i pristupanje novih fizičkih osoba prijavljuje se nadležnom upravnom tijelu, koji te promjene po izvršnosti rješenja upisuje u Obrtni registar.

Članak 36.

(1) Za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

(2) Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika ne može se provesti na onim stvarima i pravima na kojima se protiv njega ne bi mogla provesti kad ne bi obavljao gospodarsku djelatnost te na onim stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njegove gospodarske djelatnosti ako mu je ona glavni izvor sredstava za život.

(3) Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika ne može se provesti na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje u opsegu nužnom za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

(4) Ako je vjerovnik na temelju dobrovoljnog pravnog posla s obrtnikom stekao na nekretninama iz stavka 3. ovoga članka založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, obrtnik kao ovršenik ne može se protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 37.

(1) Obrtnik ostvarivanjem prava na mirovinu obrt može prenijeti na bračnog druga i krvne srodnike u ravnoj lozi (u daljnjem tekstu: pravni sljednik) u kojem slučaju se zadržava matični broj obrta.

(2) Pravni sljednik preuzima u svoje poslovne knjige cjelokupnu poslovnu aktivnost obrta.

(3) Na pravnog sljednika se prenose svi ugovori o radu radnika zaposlenih u obrtu koji je predmet prijenosa uz odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o radu.

Članak 38.

(1) Nakon smrti obrtnika obrt se može prenijeti na njegove nasljednike.

(2) Nasljednici obrtnika mogu nastaviti voditi obrt i putem poslovođe koji mora ispunjavati uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 1. i članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

Članak 39.

(1) Nakon smrti obrtnika bračni drug, djeca i ostali nasljednici mogu nastaviti voditi obrt do prijenosa obrta u smislu članka 38. stavka 1. ovoga Zakona kao privremeni poslovođa.

(2) Privremeni poslovođa mora ispunjavati uvjet iz članka 8. stavka 1. točke 1. i članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(3) Odluku o nastavku vođenja obrta do prijenosa obrta u smislu članka 38. stavka 1. ovoga Zakona nasljednici su dužni prijaviti nadležnom upravnom tijelu u roku od 60 dana od dana smrti obrtnika.

(4) Privremeni poslovođa upisuje se u Obrtni registar.

(5) Privremeni poslovođa je dužan voditi obrt pažnjom dobrog gospodarstvenika za račun nasljednika umrlog obrtnika.

(6) Ako privremeni poslovođa postupi protivno odredbama ovoga Zakona, odgovara svom svojom imovinom za štetu nastalu takvim djelovanjem.

Članak 40. (NN 127/19)

(1) Nasljednici iz članka 38. ovoga Zakona dužni su podnijeti prijavu za prijenos obrta nadležnom upravnom tijelom u roku od 30 dana od okončanja ostavinskog postupka.

 

(2) Uz prijavu iz stavka 1. ovoga članka prilažu:

1. izvadak iz matice umrlih za obrtnika

2. pravomoćno rješenje o nasljeđivanju

3. dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članaka 8. i 9. ovoga Zakona.

(3) O prijavi iz stavka 1. ovoga članka nadležno upravno tijelo donosi rješenje o upisu prijenosa obrta i nastavka vođenja obrta u Obrtni registar.

 

4. Pravna osoba koja obavlja obrt

Članak 41.

(1) Pravna osoba iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona mora zaposliti najmanje jednog radnika koji ispunjava uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 1. i članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka, ako obrt obavlja na područjima određenim Zakonom o područjima posebne državne skrbi, Zakonom o brdsko-planinskim područjima i Zakonom o otocima, mora zaposliti najmanje jednog radnika koji ispunjava uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 1. i članka 9. stavka 2. ovoga Zakona i ima završeno odgovarajuće srednje strukovno obrazovanje.

(3) Nadležno upravno tijelo na čijem području se nalazi poslovni prostor u kojem pravna osoba obavlja vezani obrt sukladno odredbama ovog Zakona, vodi evidenciju o pravnim osobama i radnicima iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Radnik iz stavka 2. ovoga članka dužan je u roku od dvije godine od dana upisa u evidenciju o pravnim osobama i radnicima iz stavka 3. ovoga članka položiti majstorski ispit za odgovarajuće zanimanje.

(5) Pravna osoba iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona može početi obavljati obrte nakon izvršnosti rješenja nadležnog upravnog tijela o udovoljavanju svim uvjetima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(6) Nadležno ministarstvo donosi rješenje o davanju povlastice, odnosno dozvole pravnoj osobi iz stavka 1. ovoga članka kada obavlja obrt iz članka 6. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

Članak 42.

Pravna osoba koja obavlja vezane ili povlaštene obrte dužna je u svakom izdvojenom pogonu imenovati stručnog poslovođu koji osim uvjeta iz članka 8. stavka 1. točke 1. ispunjava i uvjete iz članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

Članak 43.

Oblik i način vođenja evidencije iz članka 41. stavka 3. ovoga Zakona te mogućnosti njezina korištenja propisuje pravilnikom ministar nadležan za obrt.

 

5. Prestanak obrta

Članak 44. (NN 127/19)

Brisan.

Članak 45.

(1) Obrt prestaje odjavom ili po sili zakona.

(2) Prestanak obrta iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje i na prestanak jedne ili više djelatnosti koje se obavljaju u obrtu.

(3) Prestanak obrta utvrđuje rješenjem nadležno upravno tijelo i po izvršnosti rješenja briše obrt iz Obrtnog registra.

Članak 46. (NN 127/19)

(1) Prestanak obrta odjavom utvrđuje se danom navedenim u odjavi.

(2) Obrt se ne može odjaviti unatrag.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako je obrtnik ostvario pravo na invalidsku mirovinu prestanak obrta odjavom utvrđuje se danom izvršnosti rješenja o ostvarivanju prava na invalidsku mirovinu.

Članak 47. (NN 127/19)

(1) Obrt prestaje po sili zakona:

1. smrću obrtnika ako se ne nastavi vođenje obrta na temelju članka 39. ovoga Zakona

2. ako nasljednici obrtnika propuste rok iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona i izgube pravo prijenosa obrta

3. ako nasljednici propuste rok iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona i izgube pravo prijenosa obrta nakon okončanja ostavinskog postupka

4. ako je obrtnik pravomoćnom sudskom presudom osuđen na kaznu zatvora za kazneno djelo povezano s obavljanjem obrta (glava XXIII. Kaznena djela protiv gospodarstva, članci 247., 252., 253., 254., 256., 258. i 265. iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 79/12., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.)

5. ako obrtnik ne započne obavljati obrt u roku od godine dana od dana izdavanja obrtnice

6. ako je obrtniku izrečena zaštitna mjera ili mjera sigurnosti zabrane obavljanja obrta za vrijeme duže od tri mjeseca

7. ako obrtnik ne započne s obavljanjem obrta u roku od 7 dana nakon isteka roka privremene obustave obavljanja obrta

8. ako obrtnik sa sjedištem obrta na području određenom Zakonom o područjima posebne državne skrbi, Zakonom o brdsko-planinskim područjima ili Zakonom o otocima propusti rok za polaganje majstorskog ispita iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Obrt prestaje i:

1. ako Sud časti Hrvatske obrtničke komore donese odluku o prestanku obavljanja obrta za vrijeme duže od tri mjeseca

2. ako nadležno ministarstvo, odnosno drugo tijelo čija nadležnost je propisana posebnim propisom oduzme ili ne produži obrtniku povlasticu, odnosno dozvolu

3. ako nadležno tijelo utvrdi da je obrtniku izdana obrtnica na temelju nevjerodostojnih isprava

4. ako nadležno tijelo naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona

5. ako nadležna inspekcija utvrdi da je obrtnik obustavio obavljanje obrta bez podnošenja pisanog izvješća o privremenoj obustavi obrta nadležnom upravnom tijelu

6. ovršnošću rješenja nadležnog suda o zaključenju stečajnog postupka

7. ako obrtnik ne ishodi dozvolu za boravak i rad sukladno posebnom propisu.

(3) Nadležno upravno tijelo rješenjem utvrđuje prestanak obrta po sili zakona iz stavka 1. ovoga članka, odnosno prestanak obrta iz stavka 2. ovoga članka i po izvršnosti rješenja briše obrt iz Obrtnog registra.

Članak 48.

(1) Protiv rješenja nadležnih upravnih tijela može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za obrt.

(2) Protiv rješenja ministarstva nadležnog za obrt nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

 

III. DOMAĆA RADINOST I SPOREDNO ZANIMANJE

6. Fizička osoba koja obavlja domaću radinost i sporedno zanimanje

Članak 49.

(1) Fizičke osobe mogu obavljati djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona i kao domaću radinost ili kao sporedno zanimanje samo osobnim radom na temelju odobrenja koje izdaje nadležno upravno tijelo.

(2) Domaću radinost ili sporedno zanimanje iz stavka 1. ovoga članka ne može obavljati osoba koja obavlja registriranu samostalnu djelatnost obrta ili slobodnog zanimanja prema posebnim propisima ili samostalnu djelatnost poljoprivrede i šumarstva od koje dohodak ili dobit utvrđuje na temelju poslovnih knjiga prema posebnim propisima, a obveznik je poreza na dodanu vrijednost.

(3) Fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka podnose prijavu za izdavanje odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja mjesno nadležnom uredu državne uprave u županiji, odnosno nadležnom uredu Grada Zagreba koji o tome vode evidenciju.

(4) Upis svake promjene u evidenciju iz stavka 3. ovoga članka obavlja se rješenjem.

(5) Izvršno rješenje iz stavka 4. ovoga članka nadležno upravno tijelo dostavit će Ministarstvu financija – Poreznoj upravi i nadležnoj područnoj ustrojstvenoj jedinici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

(6) Ukupni bruto primici ostvareni od obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka ne smiju prelaziti iznos od 10 bruto prosječnih mjesečnih plaća u kalendarskoj godini u kojoj se obavljaju djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Prosječnom plaćom u smislu stavka 6. ovoga članka smatra se iznos bruto mjesečne plaće isplaćene po jednom zaposlenom kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj u razdoblju siječanj – kolovoz u godini koja prethodi kalendarskoj godini u kojoj se obavljaju djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, a koji objavljuje Državni zavod za statistiku.

(8) Ako fizička osoba koja u tekućoj kalendarskoj godini od obavljanja domaće radinosti ili sporednog zanimanja ostvari primitke koji prelaze iznos iz stavka 6. ovoga članka, obvezna je od 1. siječnja iduće kalendarske godine prestati obavljati domaću radinost ili sporedno zanimanje, a do 15. siječnja iste godine podnijeti nadležnom tijelu koje je izdalo odobrenje za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja pisani zahtjev za prestanak obavljanja tih djelatnosti.

(9) Ako tijekom tekuće kalendarske godine u kojoj se obavlja domaća radinost ili sporedno zanimanje prestane obavljanje te djelatnosti ili ako prestane uvjet iz stavka 6. ovoga članka, osoba koja obavlja te djelatnosti obvezna je u roku od 15 dana od dana nastalih promjena podnijeti pisani zahtjev za prestanak obavljanja tih djelatnosti nadležnom tijelu koje je izdalo odobrenje za obavljanje djelatnosti.

Članak 50.

(1) Pod domaćom radinošću prema ovom Zakonu razumijeva se izrada proizvoda koju obavlja fizička osoba kod kuće osobnim radom, ako ispunjava uvjete iz propisa kojima se uređuje pojedina djelatnost.

(2) U prijavi mjesno nadležnom upravnom tijelu, fizička osoba mora navesti proizvode koje će izrađivati u domaćoj radinosti.

(3) Fizička osoba može obavljati domaću radinost ako udovoljava posebnom uvjetu stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenog majstorskog ispita, ako obavlja djelatnost s popisa vezanih obrta.

(4) Prestanak obavljanja domaće radinosti fizička osoba prijavljuje nadležnom upravnom tijelu koji o tome donosi rješenje i po njegovoj izvršnosti briše domaću radinost iz evidencije odobrenja za obavljanje domaće radinosti.

Članak 51.

(1) Pod sporednim zanimanjem prema ovom Zakonu razumijeva se obavljanje uslužnih djelatnosti kod kuće osobnim radom, odnosno kod naručitelja usluge.

(2) Fizička osoba može obavljati usluge kao sporedno zanimanje ako udovoljava posebnom uvjetu stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenog majstorskog ispita, ako obavlja djelatnost s popisa vezanih obrta.

(3) Prestanak obavljanja sporednog zanimanja fizička osoba prijavljuje nadležnom upravnom tijelu, koji o tome donosi rješenje i po njegovoj izvršnosti briše sporedno zanimanje iz evidencije odobrenja za obavljanje sporednog zanimanja.

Članak 52. (NN 127/19)

(1) Za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja fizička osoba mora imati odobrenje iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona, koje izdaje nadležno upravno tijelo, na području prebivališta odnosno boravišta fizičke osobe koja obavlja domaću radinost ili sporedno zanimanje.

(2) Sadržaj i oblik odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja propisuje pravilnikom ministar nadležan za obrt.

 

IV. OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE ZA OBAVLJANJE VEZANIH OBRTA

Članak 53. (NN 127/19)

(1) Strukovnim obrazovanjem za vezane obrte stječu se kompetencije te strukovne kvalifikacije određene razine, obujma, profila i kvalitete kojima se omogućuje uključivanje na tržište rada ili nastavak obrazovanja.

(2) Na strukovno obrazovanje za vezane obrte primjenjuju se odredbe ovoga Zakona uz odgovarajuću primjenu posebnih propisa iz područja odgoja i obrazovanja.

(3) Plan strukture upisa učenika u programe za stjecanje kvalifikacija za vezane obrte određuje se temeljem slobodnih naučničkih mjesta koja, na prijedlog Hrvatske obrtničke komore šest mjeseci prije početka iduće školske godine, osigurava ministarstvo nadležno za obrt o čemu izvješćuje ministarstvo nadležno za obrazovanje.

(4) Na zahtjev ministra nadležnog za obrazovanje ministar nadležan za obrt, u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom, daje prethodnu suglasnost na plan strukture upisa učenika u programe za stjecanje kvalifikacija za vezane obrte najkasnije u roku od sedam dana od zaprimanja zahtjeva.

Članak 54. (NN 127/19)

(1) Strukovno obrazovanje za stjecanje kvalifikacija za vezane obrte izvodi se prema strukovnom kurikulumu koji se sastoji od općeobrazovnog i strukovnog dijela.

(2) Strukovni kurikulum za stjecanje kvalifikacije za vezane obrte izrađuje ministarstvo nadležno za obrt u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom, a donosi ga ministar nadležan za obrazovanje na prijedlog agencije nadležne za strukovno obrazovanje.

Članak 55. (NN 127/19)

(1) Općeobrazovni dio strukovnog kurikuluma izvodi se u ustanovi za strukovno obrazovanje, koja može biti i regionalni centar kompetentnosti (u daljnjem tekstu: ustanova za strukovno obrazovanje) i u ustanovi za obrazovanje odraslih kojoj je odobreno izvođenje strukovnih kurikuluma (u daljnjem tekstu: ustanova za obrazovanje odraslih), a strukovni dio strukovnog kurikuluma izvodi se u ustanovi za strukovno obrazovanje, ustanovi za obrazovanje odraslih, kod obrtnika ili u pravnoj osobi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Strukovni dio strukovnog kurikuluma iz stavka 1. ovoga članka provodi se naukovanjem.

(3) Pod pravnom osobom iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se trgovačko društvo, ustanova, zadruga i udruga koja obavlja gospodarsku djelatnost.

Članak 55.a (NN 127/19)

(1) Naukovanje odraslih izvodi se prema strukovnom kurikulumu iz članka 54. ovoga Zakona i odnosi se na stjecanje kvalifikacije za tržište rada.

(2) Dužina trajanja razlikovnog programa koji se odnosi na naukovanje uvjetovana je prethodno završenim formalnim obrazovanjem i/ili neformalno i informalno stečenim znanjima i vještinama.

(3) Trajanje i sadržaj naukovanja odraslih određuje ustanova za obrazovanje odraslih kojoj je odobreno izvođenje strukovnih kurikuluma u suradnji s mentorom kod poslodavca kod kojeg će se izvoditi naukovanje.

Članak 55.b (NN 127/19)

(1) Stručni nadzor nad izvođenjem naukovanja kod obrtnika i u pravnoj osobi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona provodi povjerenstvo koje čine predstavnici ministarstva nadležnog za obrt, ustanove za strukovno obrazovanje, agencije nadležne za strukovno obrazovanje, Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore.

(2) Članove povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka odlukom imenuje ministar nadležan za obrt.

(3) Način ostvarivanja naukovanja, kao i način provedbe stručnog nadzora nad izvođenjem naukovanja kod obrtnika i u pravnoj osobi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona pravilnikom propisuje ministar nadležan za obrt nakon prethodno pribavljenog mišljenja Hrvatske obrtničke komore i uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje.

Članak 56. (NN 127/19)

(1) Za izvođenje naukovanja obrtnik, kao i pravna osoba iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona moraju imati dozvolu (licenciju).

(2) Dozvola (licencija) iz stavka 1. ovoga članka izdaje se s rokom važenja od sedam godina od dana izdavanja.

(3) Dozvolu (licenciju) iz stavka 1. ovoga članka obrtniku i pravnoj osobi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona koji imaju odgovarajuće kadrovske, prostorne i materijalne uvjete za izvođenje naukovanja izdaje Hrvatska obrtnička komora.

(4) Komisiju koja utvrđuje ispunjavanje uvjeta za izdavanje dozvole (licencije) za izvođenje naukovanja za svaku pojedinu kvalifikaciju ili grupu srodnih kvalifikacija imenuje i razrješava predsjednik Hrvatske obrtničke komore, a istu čine:

– osoba s položenim majstorskim ispitom ili osoba kojoj se sukladno odredbi članka 66. ovoga Zakona priznaje pravo kao i osobi s položenim majstorskim ispitom ili osobi s odgovarajućim visokim obrazovanjem ili obrazovanjem višim od propisanog Pravilnikom iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona

– nastavnik ustanove za strukovno obrazovanje, u kojoj se ostvaruje obrazovanje za stjecanje kvalifikacija za vezane obrte

– predstavnik stručne službe područne obrtničke komore, odnosno udruženja obrtnika i

– predstavnik stručne službe županijske komore Hrvatske gospodarske komore.

(5) Postupak i način izdavanja dozvole (licencije) za izvođenje naukovanja pravilnikom propisuje ministar nadležan za obrt.

(6) Obrtniku i pravnoj osobi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona za koje se po pravu stručnog nadzora utvrdi da ne posjeduju odgovarajuće prostorne i materijalne uvjete i imenovanog mentora za izvođenje naukovanja, Hrvatska obrtnička komora ukida dozvolu (licenciju).

(7) Stručni nadzor nad izdavanjem dozvole (licencije) obrtniku i pravnoj osobi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona za izvođenje naukovanja provodi ministarstvo nadležno za obrt.

243. Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dozvola (licencija) za izvođenje naukovanja

Članak 56.a (NN 127/19)

(1) Obrtnik i pravna osoba iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona izvode naukovanje putem mentora koji može biti vlasnik obrta, odnosno zaposlenik obrta ili pravne osobe.

(2) Mentor iz stavka 1. ovoga članka može biti osoba koja:

– ima položeni majstorski ispit u odgovarajućoj kvalifikaciji

– ima priznata prava koja ovaj Zakon priznaje osobama s položenim majstorskim ispitom iz članka 66. stavka 1. ovoga Zakona te ima položen ispit kojim dokazuje osnovna znanja o poučavanju učenika na naukovanju

– udovoljava uvjetima iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona te ima položen ispit kojim dokazuje osnovna znanja o poučavanju učenika na naukovanju

– udovoljava uvjetima iz članka 10. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona te ima položen ispit kojim dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika na naukovanju i najmanje tri godine radnog iskustva u kvalifikaciji za koju izvodi naukovanje.

(3) Osim osoba iz stavka 2. ovoga članka mentor može biti i osoba koja ima odgovarajuće srednje strukovno obrazovanje i najmanje sedam godina radnog iskustva u kvalifikaciji za koju izvodi naukovanje te ima položen ispit kojim dokazuje osnovna znanja o poučavanju učenika na naukovanju.

Članak 57. (NN 127/19)

(1) Program stjecanja osnovnog znanja o poučavanju učenika za mentore u gospodarstvu donosi ministar nadležan za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, a uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje.

(2) Program stjecanja osnovnog znanja o poučavanju učenika za mentore u gospodarstvu provode Hrvatska obrtnička komora i Hrvatska gospodarska komora.

245. Odluka o Programu stjecanja osnovnog znanja o poučavanju učenika za mentore u gospodarstvu

Članak 57.a (NN 127/19)

(1) Na ispitu kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika na naukovanju ispitanik dokazuje praktične vještine i sposobnosti te stručna znanja potrebna za poučavanje učenika.

(2) Program ispita o stjecanju osnovnog znanja o poučavanju učenika na naukovanju donosi ministar nadležan za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore.

(3) Ispit kojim se dokazuje osnovno znanje o poučavanju učenika na naukovanju polaže se u organizaciji Hrvatske obrtničke komore.

(4) Ispit kojim se dokazuje osnovno znanje o poučavanju učenika na naukovanju polaže se pred ispitnom komisijom koju imenuje predsjednik Hrvatske obrtničke komore, a čine je tri člana koji zadovoljavaju uvjet odgovarajućeg obrazovanja iz područja pedagogije. Prijedloge članova ispitne komisije daju Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska gospodarska komora i ustanova za strukovno obrazovanje, koja može biti i regionalni centar kompetentnosti.

(5) Hrvatska obrtnička komora na zahtjev osobe rješenjem priznaje ispit kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika na naukovanju temeljem prethodno stečenog obrazovanja koje se dokazuje odgovarajućom ispravom.

(6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za obrt.

(7) Hrvatska obrtnička komora izdaje uvjerenje o položenom ispitu kojim se dokazuje osnovno znanje o poučavanju učenika na naukovanju.

(8) Način i postupak provedbe ispita kojim se dokazuje osnovno znanje o poučavanju učenika na naukovanju, visinu naknade troškova te sadržaj i oblik uvjerenja o položenom ispitu kojim se dokazuje osnovno znanje o poučavanju učenika na naukovanju propisuje pravilnikom ministar nadležan za poduzetništvo i obrt uz prethodno mišljenje Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore.

(9) Troškove polaganja ispita kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika na naukovanju snosi ispitanik, fizička ili pravna osoba koja polaznika upućuje na ispit.

(10) Stručni nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja ispita kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika na naukovanju te stručni nadzor provodi ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt.

241. Pravilnik o programu ispita kojim se dokazuje osnovno znanje o poučavanju učenika na naukovanju

242. Pravilnik o načinu i postupku provedbe ispita kojim se dokazuje osnovno znanje o poučavanju učenika na naukovanju

Članak 58. (NN 127/19)

(1) Obrtnik, kao i pravna osoba iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona ne mogu primiti učenike na naukovanje:

– ako su pravomoćno osuđeni za kazneno djelo vezano za obavljanje djelatnosti (glava XXIV. Kaznena djela protiv gospodarstva, članci 247., 252., 253,. 254., 256., 258. i 265. iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 79/12., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.)

– ako ne posjeduju odgovarajuće prostorne i materijalne uvjete te ne ispunjavaju zahtjeve sigurnosti i zaštite zdravlja

– ako im je oduzeto pravo na primanje učenika na naukovanje.

(2) Mentor iz članka 56.a ovoga Zakona putem kojeg obrtnik i pravna osoba iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona izvode naukovanje ne može biti osoba:

– koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te protiv braka, obitelji i djece (glava X. Kaznena djela protiv života i tijela, članci 111., 112., 116., 118., 119. i 120.; glava XIII. Kaznena djela protiv osobne slobode, članci 138. i 140.; glava XVI. Kaznena djela protiv spolne slobode, članci 152., 153., 154., 155., 156. i 157.; glava XVII. Kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, članci 158., 159., 160., 161., 162., 163. i 166.; glava XVIII. Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, članak 179. iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 79/12., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., kao i glava X. Kaznena djela protiv života i tijela, članci 91., 99. i 103.; glava XIV. Kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, članci 188., 190., 191., 192., 193., 194., 195. i 196. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 11/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.)

– kojoj je oduzeto pravo na primanje učenika na naukovanje.

Članak 59. (NN 127/19)

(1) Obrtniku i pravnoj osobi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona Sud časti Hrvatske obrtničke komore može izreći mjeru pisane opomene, oduzeti privremeno najdulje do tri godine ili trajno pravo primanja učenika na naukovanje:

– ako ne ispunjavaju uvjete iz članka 56.a ovoga Zakona

– ako nastupe uvjeti iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona

– ako povrijede ugovorom preuzete obveze prema učeniku

– ako onemogućavaju učeniku redovito pohađanje nastave.

(2) Način oduzimanja prava iz stavka 1. ovoga članka uređuje Hrvatska obrtnička komora u skladu sa statutom.

Članak 60. (NN 127/19)

Učenik se može primiti na naukovanje kod obrtnika i pravne osobe pod uvjetom:

1. da ima završenu najmanje osnovnu školu

2. da ima posebnu zdravstvenu sposobnost za kvalifikaciju za koju se obrazuje.

Članak 61.

(1) Obrtnik i pravna osoba koji učenika primaju na naukovanje sklapaju s njim, odnosno s njegovim roditeljem ili skrbnikom ako učenik nije punoljetan, ugovor o naukovanju u pisanom obliku.

(2) Na ugovor iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i odredbe o minimalnim uvjetima za ugovore o naukovanju koje propisuje ministar za obrt, nakon prethodno pribavljenog mišljenja ministra nadležnog za obrazovanje.

(3) Naukovanjem se stječu odgovarajući ishodi učenja predviđeni strukovnim kurikulumom, razvija se samostalnost i suradnički odnos te stječe odgovarajuće radno iskustvo u određenoj struci.

(4) Evidenciju i verifikaciju ugovora o naukovanju vodi Hrvatska obrtnička komora putem interaktivne aplikacije e-Naukovanje ministarstva nadležnog za obrt.

(5) Stručni nadzor nad evidencijom i verifikacijom ugovora o naukovanju provodi ministarstvo nadležno za obrt.

244. Pravilnik o minimalnim uvjetima za ugovore o naukovanju

Članak 62. (NN 127/19)

(1) Strukovno obrazovanje za stjecanje kvalifikacija za vezane obrte završava izradom i obranom završnog rada u organizaciji i provedbi ustanove za strukovno obrazovanje.

(2) Sastavni dio obrane završnog rada iz stavka 1. ovoga članka je naučnički ispit koji uključuje izvedbu radne probe u okviru složenijeg ispitnog zadatka kojim se provjeravaju praktične vještine te razina samostalnosti i odgovornosti za potrebe obavljanja poslova određenog obrta u skladu sa standardom kvalifikacije.

(3) Naučničkom ispitu mogu pristupiti i osobe koje su do tekuće školske godine uspješno završile srednje strukovno obrazovanje za stjecanje kvalifikacija za vezane obrte.

(4) Naučničkom ispitu mogu pristupiti i osobe koje su završile srednje strukovno obrazovanje za stjecanje kvalifikacije koja nije kvalifikacija stečena strukovnim obrazovanjem za vezane obrte, ali je kvalifikacija stečena u istom obrazovnom sektoru, i imaju najmanje jednu godinu radnog iskustva u zanimanju za koje žele polagati naučnički ispit.

(5) Katalog radnih proba koji sadrži opise radnih proba i načine njihova vrednovanja donosi ministar nadležan za obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje.

(6) Za postupak vanjskog vrednovanja provedbe naučničkog ispita nadležna je agencija nadležna za strukovno obrazovanje.

251. Katalog radnih proba za naučnički ispit

Članak 63. (NN 127/19)

(1) Naučnički ispit polaže se u organizaciji ustanove za strukovno obrazovanje pred stručnim povjerenstvom koje osnivaju ustanova za strukovno obrazovanje i Hrvatska obrtnička komora.

(2) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka sastoji se od najmanje tri člana. U Povjerenstvu moraju biti zastupljene osobe koje imaju odgovarajuće majstorsko zvanje i nastavnici ustanova za strukovno obrazovanje za odgovarajuće zanimanje, s time da osobe iz obrta čine većinu.

(3) Hrvatska obrtnička komora izdaje dodatak svjedodžbi o naukovanju kojom se dokazuje položeni naučnički ispit, stečene ključne i stručne kompetencije te radno iskustvo.

(4) Postupak i način provedbe naučničkog ispita te oblik i sadržaj dodatka svjedodžbi iz stavka 3. ovoga članka propisuje pravilnikom ministar nadležan za obrt nakon prethodno pribavljene suglasnosti ministra nadležnog za obrazovanje.

245. Pravilnik o postupku i načinu polaganja naučničkog ispita

Članak 64. (NN 127/19)

(1) Za obavljanje vezanih obrta za koje se traži stručna osposobljenost polaže se ispit o stručnoj osposobljenosti prema programu koji utvrđuje ministar nadležan za obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore. Ispitu o stručnoj osposobljenosti može pristupiti osoba s najmanje završenom osnovnom školom.

(2) Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred komisijom koju osniva Hrvatska obrtnička komora, a sastoji se od najmanje tri člana.

(3) Postupak i način polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti propisuje pravilnikom ministar nadležan za obrt nakon prethodno pribavljenog mišljenja Hrvatske obrtničke komore.

(4) Ispit o stručnoj osposobljenosti obuhvaća praktična strukovna znanja i znanja nužna za samostalno obavljanje obrta.

(5) Hrvatska obrtnička komora vodi evidenciju o polaganju ispita o stručnoj osposobljenosti.

(6) O položenom ispitu o stručnoj osposobljenosti uvjerenje izdaje Hrvatska obrtnička komora.

(7) Sadržaj i oblik uvjerenja iz stavka 6. ovoga članka propisuje pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka ministar nadležan za obrt.

Članak 65. (NN 127/19)

(1) Majstorskom ispitu mogu pristupiti osobe koje nakon položenog naučničkog ispita imaju najmanje dvije godine radnog iskustva u zanimanju za koje žele polagati majstorski ispit.

(2) Majstorskom ispitu mogu pristupiti i osobe koje nakon završetka srednjeg strukovnog obrazovanja za stjecanje kvalifikacije koja nije kvalifikacija stečena strukovnim obrazovanjem za vezane obrte, završetka programa gimnazije te srednjeg umjetničkog obrazovanja na dan pristupanja ispitu imaju najmanje četiri godine radnog iskustva u zanimanju za koje žele polagati majstorski ispit.

(3) Majstorskom ispitu mogu pristupiti i osobe s položenim naučničkim ispitom u odgovarajućem zanimanju i završenim obrazovanjem u majstorskoj školi u trajanju od godine dana.

(4) Majstorskom ispitu mogu pristupiti i osobe koje su stekle odgovarajuću srednju stručnu spremu do školske godine 1999./2000., ako na dan pristupanja ispitu imaju najmanje dvije godine radnog iskustva u zanimanju za koje žele polagati majstorski ispit.

(5) Majstorskom ispitu mogu pristupiti i osobe koje nakon završetka srednjeg strukovnog obrazovanja za stjecanje kvalifikacije koja nije kvalifikacija stečena strukovnim obrazovanjem za vezane obrte, završetka programa gimnazije te srednjeg umjetničkog obrazovanja na dan pristupanja ispitu imaju najmanje dvije godine radnog iskustva u zanimanju za koje žele polagati majstorski ispit i završeno obrazovanje u majstorskoj školi u trajanju od godine dana.

(6) Radno iskustvo u određenom zanimanju je iskustvo koje osoba stječe unutar radnog odnosa, tijekom stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, radom u svojstvu volontera ili drugim oblikom rada u skladu sa zakonom.

(7) Radno iskustvo iz stavka 6. ovoga članka dokazuje se javnim ispravama te ugovorom o radu, odgovarajućim potvrdama, preporukama i izjavama svjedoka o radu na određenim poslovima.

Članak 66. (NN 127/19)

(1) Prava što ih ovaj Zakon priznaje osobama koje imaju majstorski ispit priznaju se i osobama koje na dan podnošenja zahtjeva za upis u Obrtni registar imaju odgovarajuće srednje strukovno obrazovanje u najmanjem trajanju od tri godine i najmanje deset godina radnog iskustva u obavljanju djelatnosti za koju se traži majstorski ispit.

(2) Ispunjenjem uvjeta iz stavka 1. ovoga članka ista prava priznaju se i osobama koje su ostvarile upis u Obrtni registar do stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Priznavanjem prava sukladno odredbama ovoga članka ne daje se i pravo na isticanje majstorskog naslova.

Članak 67.

Na majstorskom ispitu ispitanik dokazuje praktične vještine i sposobnosti, stručno-teorijska znanja prijeko potrebna za vješto obavljanje poslova primjerenih obrtu, znanja iz gospodarstva i pravnih propisa potrebnih za samostalno obavljanje obrta te znanja potrebna za poučavanje učenika.

Članak 68.

(1) Majstorski ispit polaže se pred komisijom za polaganje majstorskog ispita koju osniva Hrvatska obrtnička komora.

(2) Program majstorskog ispita odlukom donosi ministar nadležan za obrt nakon prethodno pribavljenog mišljenja Hrvatske obrtničke komore.

(3) Postupak i način polaganja majstorskog ispita propisuje pravilnikom ministar nadležan za obrt nakon prethodno pribavljenog mišljenja Hrvatske obrtničke komore.

(4) Komisija iz stavka 1. ovoga članka sastoji se od najmanje pet članova. U komisiji moraju biti zastupljeni majstori obrta za koji se polaže majstorski ispit.

(5) Nakon uspješno položenoga majstorskog ispita majstoru se izdaje diploma o majstorskom zvanju.

(6) Hrvatska obrtnička komora vodi evidenciju o polaganju majstorskih ispita.

(7) Sadržaj i oblik diplome iz stavka 5. ovoga članka propisuje pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka ministar nadležan za obrt.

Članak 69. (NN 127/19)

(1) Hrvatska obrtnička komora osniva komisije za polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti i majstorskih ispita ovisno o vrsti i broju obrta.

(2) Troškove polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti i majstorskog ispita snosi ispitanik ili fizička i pravna osoba koja ispitanika upućuje na ispit.

(3) Ministar nadležan za obrt odlukom utvrđuje visinu naknade troškova ispita o stručnoj osposobljenosti, majstorskog ispita i naučničkog ispita, osim za redovite učenike, nakon prethodno pribavljenog mišljenja Hrvatske obrtničke komore.

(4) Nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti i majstorskih ispita te stručni nadzor provodi ministarstvo nadležno za obrt.

Članak 70. (NN 127/19)

(1) Obrazovanje za obavljanje obrta može se stjecati i u majstorskoj školi u skladu s ovim Zakonom.

(2) Nakon završetka majstorske škole polaže se majstorski ispit i stječe odgovarajuće majstorsko zvanje.

(3) Postupak i način osnivanja majstorske škole propisuje pravilnikom ministar obrta uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske obrtničke komore.

249. Pravilnik o postupku i načinu osnivanja Majstorske škole

Članak 71. (NN 127/19)

(1) Priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija o stečenom majstorskom zvanju i njezinih pojedinih dijelova radi obavljanja regulirane profesije u području vezanih obrta obavlja ministarstvo nadležno za obrt.

(2) Postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz stavka 1. ovoga članka pokreće se na zahtjev stranke i vodi se na temelju dokaza o kvalifikaciji za koju se priznavanje traži.

(3) Zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije i pojedinih njezinih dijelova o stečenom majstorskom zvanju radi obavljanja regulirane profesije u području vezanih obrta mora sadržavati:

– ispravu kojom se dokazuje inozemna stručna kvalifikacija u izvorniku ili ovjerenu presliku

– ovjereni prijevod isprave kojom se dokazuje inozemna stručna kvalifikacija

– ispravu kojom se dokazuje završeno razdoblje obrazovanja ili položeni ispiti

– popis uvjeta/kriterija za pristup polaganju ispita

– službeni program i plan iz kojeg je vidljiv sadržaj položenih ispita

– životopis

– potvrdu o uplati upravne pristojbe ili potvrdu o oslobođenju od plaćanja upravne pristojbe

– ispravu o državljanstvu ako podnositelj zahtjeva nije državljanin Republike Hrvatske

– te druge dokaze utvrđene posebnim propisom.

(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka podnosi se ministarstvu nadležnom za obrt.

(5) U postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija o stečenom majstorskom zvanju i njezinih pojedinih dijelova radi obavljanja regulirane profesije u području vezanih obrta, ministarstvo nadležno za obrt može zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije, drugog nadležnog tijela ili obrazovne ustanove.

(6) O zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka ministarstvo nadležno za obrt odlučuje rješenjem.

(7) Protiv rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije o stečenom majstorskom zvanju i njezinih pojedinih dijelova radi obavljanja regulirane profesije u području vezanih obrta nije dopuštena žalba, ali može se pokrenuti upravni spor.

(8) Radi provedbe dopunske mjere prilagodbe u trajanju do tri godine sukladno propisu kojim se uređuju regulirane profesije i postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, kada se u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije o stečenom majstorskom zvanju i njezinih pojedinih dijelova utvrdi da stručna kvalifikacija kandidata obuhvaća bitno različite sadržaje stručnih kvalifikacija kandidata i stručnih kvalifikacija koje za obavljanje poslova regulirane profesije u području vezanih obrta zahtijevaju propisi Republike Hrvatske, kandidat s fizičkom ili pravnom osobom iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona, kod koje će obavljati prilagodbu, zaključuje ugovor o osposobljavanju radi stjecanja odgovarajućih kompetencija za obavljanje regulirane profesije u području vezanih obrta.

(9) Uvjete za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija o stečenom majstorskom zvanju i njezinih pojedinih dijelova radi obavljanja regulirane profesije u području vezanih obrta, odredbe ugovora o osposobljavanju radi stjecanja odgovarajućih kompetencija za obavljanje regulirane profesije u području vezanih obrta, kriterije za ocjenu uspješnosti obavljanja razdoblja prilagodbe te druga pitanja postupka propisuje pravilnikom ministar nadležan za obrt.

(10) Školske svjedodžbe i druge javne isprave o stečenoj naobrazbi izdane do 8. listopada 1991. u obrazovnim ustanovama na području bivše SFRJ izjednačene su po pravnoj snazi sa svjedodžbama i drugim javnim ispravama obrazovnih ustanova Republike Hrvatske i ne podliježu postupku priznavanja.

 

V. ORGANIZIRANOST OBRTA

Članak 72.

(1) Udruženje obrtnika, područne obrtničke komore i Hrvatska obrtnička komora čine jedinstveni sustav organiziranosti obrta.

(2) Radi promicanja, usklađivanja i zastupanja zajedničkih interesa više obrtnika osniva udruženje obrtnika na području jedne ili više jedinica lokalne samouprave. Udruženje obrtnika je pravna osoba.

(3) Udruženja obrtnika mogu se osnivati i na strukovnom principu.

(4) Na određenom području može se osnovati samo jedno udruženje obrtnika za iste ili slične vrste obrta.

Članak 73.

(1) Udruženje obrtnika ima statut.

(2) Statutom udruženja obrtnika uređuju se osobito sadržaj rada, organizacija i teritorijalni obuhvat udruženja, međusobna prava i obveze članova. Statut donosi skupština udruženja obrtnika.

(3) U spornim slučajevima teritorijalni obuhvat udruženja obrtnika određuje područna obrtnička komora.

(4) Udruženja obrtnika članovi su područne obrtničke komore s područja njezina teritorijalnog obuhvata.

Članak 74.

(1) Područna obrtnička komora osniva se radi promicanja, usklađivanja i zastupanja zajedničkih interesa obrtnika pred tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Područna obrtnička komora je pravna osoba.

(2) Na određenom području može se osnovati samo jedna područna obrtnička komora.

Članak 75.

(1) Područna obrtnička komora ima statut.

(2) Statutom područne obrtničke komore uređuje se osobito sadržaj rada područne obrtničke komore. Statut donosi skupština područne obrtničke komore.

(3) Područne obrtničke komore članovi su Hrvatske obrtničke komore.

Članak 76.

(1) Hrvatska obrtnička komora je samostalna stručno-poslovna organizacija obrtnika koja se osniva radi promicanja, usklađivanja i zastupanja zajedničkih interesa obrtništva.

(2) Hrvatska obrtnička komora zastupa i predstavlja obrtnike pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu. Hrvatska obrtnička komora je pravna osoba.

Članak 77. (NN 127/19)

(1) Članstvo u Hrvatskoj obrtničkoj komori je obvezno.

(2) Članovi Hrvatske obrtničke komore su obrtnici koji obavljaju obrt na području Republike Hrvatske u skladu s ovim Zakonom.

(3) Obrtnici iz stavka 1. ovoga članka postaju članovi Hrvatske obrtničke komore danom upisa u Obrtni registar.

(4) U Hrvatsku obrtničku komoru mogu se učlaniti fizičke osobe, trgovačka društva i druge pravne osobe koje iskažu interes za članstvo.

Članak 78.

(1) Hrvatska obrtnička komora obavlja sljedeće javne ovlasti:

– izdavanje dozvole (licencije) obrtniku i pravnoj osobi koji izvode naukovanje u skladu s ovim Zakonom

– izdavanje uvjerenja o položenom ispitu o stručnoj osposobljenosti

– izdavanje diplome o majstorskom zvanju

– osnivanje Suda časti.

(2) Akti koje Hrvatska obrtnička komora izdaje u izvršavanju javnih ovlasti jesu javne isprave.

Članak 79.

Zadaci Hrvatske obrtničke komore su:

1. promicanje obrta i obrtništva

2. zastupanje interesa obrtnika pred državnim tijelima u oblikovanju gospodarskog sustava

3. davanje mišljenja i prijedloga državnim tijelima pri donošenju propisa u oblasti obrtništva

4. promicanje i sudjelovanje u razvijanju sustava strukovnog obrazovanja za potrebe obrtništva

5. izgradnja sustava obrazovanja i osposobljavanja koji osigurava cjeloživotno učenje i mobilnost

6. uspostavljanje sustava osiguranja kvalitete u provedbi naukovanje u obrtničkim radionicama

7. vođenje knjige obrtnika

8. vođenje evidencije o provedbi svih ispita u nadležnosti Komore

9. pružanje pomoći obrtnicima prilikom osnivanja i poslovanja obrta

10. obavljanje drugih zadataka određenih zakonom i statutom Hrvatske obrtničke komore.

Članak 80. (NN 127/19)

Tijela Hrvatske obrtničke komore su: skupština, upravni i nadzorni odbor, predsjednik i predsjedništvo.

Članak 81. (NN 127/19)

(1) Skupština Hrvatske obrtničke komore je najviše tijelo upravljanja, a sačinjavaju je predstavnici članova Hrvatske obrtničke komore.

(2) Skupština Hrvatske obrtničke komore u zakonom i drugim aktima propisanim rokovima donosi:

– statut

– imenuje i razrješuje predsjednika Hrvatske obrtničke komore

– donosi financijski plan

– imenuje i razrješuje upravni i nadzorni odbor

– odlučuje o raspisivanju izbora za članove tijela u jedinstvenom komorskom sustavu

– donosi opće akte

– donosi odluku o jedinstvenoj osnovici, načinu i rokovima plaćanja obveznog komorskog doprinosa za jedinstveni sustav organiziranosti obrta, koji u mjesečnom iznosu ne može biti viši od 2% osnovnog osobnog odbitka iz dohotka sukladno Zakonu o porezu na dohodak

– donosi odluku o iznosima i načinu plaćanja dobrovoljnog doprinosa za članove Hrvatske obrtničke komore i ostale fizičke i pravne osobe

– donosi na prijedlog upravnog odbora pravilnik o materijalno-financijskom poslovanju jedinstvenog sustava financiranja strukture prihoda iz doprinosa za udruženja obrtnika, područne komore i Hrvatsku obrtničku komoru

– donosi na prijedlog upravnog odbora odluku o potvrđivanju pravilnika o materijalno-financijskom poslovanju područnih obrtničkih komora i udruženja obrtnika

– donosi odluku o broju područnih obrtničkih komora, njihovu teritorijalnom obuhvatu i ustroju i odluku o osnivanju, spajanju, razdvajanju i prestanku rada udruženja obrtnika

– u spornim slučajevima utvrđuje područje koje obuhvaća jedna područna obrtnička komora

– donosi na prijedlog upravnog odbora pravilnik o kriterijima za sistematizaciju radnih mjesta komorskog sustava

– donosi pravilnik o organizaciji, sustavu, načinu izbora i nadležnosti Suda časti, te o postupku i mjerama koje on može izreći

– donosi Pravilnik o mirenju Centra za mirenje pri Hrvatskoj obrtničkoj komori

– donosi cehovska pravila – uzance

– obavlja i druge poslove predviđene ovim Zakonom.

232. Statut Hrvatske obrtničke komore

248. Odluka o obveznom komorskom doprinosu za jedinstveni sustav organiziranosti obrta

Članak 82.

(1) Statutom Hrvatske obrtničke komore uređuju se osobito:

– ostvarivanje interesa članova u Komori

– prava, obveze i odgovornosti članova

– postupak donošenja i izmjene statuta i dugih općih akata

– tijela Komore, njihov djelokrug, sastav, broj članova, način biranja i razrješenja i trajanja mandata

– način odlučivanja u tijelima Komore

– oblici, organiziranje rada u Komori, a napose organiziranje i zadaci stručne službe

– zastupanje i predstavljanje Komore

– sadržaj i oblici ostvarivanja suradnje s komorama u zemlji i inozemstvu, tijelima vlasti i drugim organizacijama

– način osnivanja područnih obrtničkih komora

– javnost rada i informiranje

– osiguranje sredstava za rad Komore.

(2) Statut Hrvatske obrtničke komore objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Članak 83.

(1) Poslovi i zadaci područnih obrtničkih komora i udruženja obrtnika regulirat će se njihovim statutom, u skladu s odredbama ovoga Zakona i statutom Hrvatske obrtničke komore.

(2) Usklađenost statuta Hrvatske obrtničke komore s ovim Zakonom utvrđuje ministarstvo nadležno za obrt, a usklađenost statuta područnih obrtničkih komora i udruženja obrtnika sa statutom Hrvatske obrtničke komore utvrđuje Hrvatska obrtnička komora.

Članak 84.

Upravni odbor Hrvatske obrtničke komore:

– provodi odluke i zaključke skupštine

– utvrđuje prijedlog statuta i drugih akata koje donosi skupština

– predlaže odluke i stavove te daje mišljenje o pitanjima o kojima raspravlja skupština

– odlučuje o prigovorima na pojedinačne akte donesene u obavljanju javnih ovlasti.

Članak 85.

Nadzorni odbor nadzire provođenje statuta i drugih općih akata Hrvatske obrtničke komore, materijalno-financijsko poslovanje i raspolaganje sredstvima te obavlja i druge poslove predviđene statutom.

Članak 86.

(1) Broj članova upravnog i nadzornog odbora, njihov izbor, mandat i druga pitanja u svezi s njihovim radom uređuju se statutom.

(2) Ista osoba ne može biti istodobno član upravnog i nadzornog odbora.

Članak 87.

(1) Predsjednika Hrvatske obrtničke komore imenuje i razrješuje skupština.

(2) Predsjednik Hrvatske obrtničke komore predstavlja i zastupa Hrvatsku obrtničku komoru i odgovoran je za zakonitost njezina rada.

(3) Predsjednik Hrvatske obrtničke komore ne može biti član nadzornog i upravnog odbora Hrvatske obrtničke komore, područne obrtničke komore niti udruženja obrtnika.

Članak 88.

(1) Pri Hrvatskoj obrtničkoj komori osniva se i djeluje Sud časti.

(2) Sud časti odlučuje o povredama dobrih običaja u obavljanju obrta, o neizvršavanju obveza članova, o povredama statuta i drugih akata Hrvatske obrtničke komore.

239. Pravilnik Suda časti Hrvatske obrtničke komore

Članak 88.a (NN 127/19, 41/20)

(1) Pri Hrvatskoj obrtničkoj komori osniva se i djeluje Centar za mirenje.

(2) Centar za mirenje pri Hrvatskoj obrtničkoj komori je u obavljanju svojih zadaća nezavisan sukladno zakonu kojim je uređeno mirenje, Pravilniku iz članka 81. stavka 2. podstavka 15. ovoga Zakona i drugima aktima Hrvatske obrtničke komore.

Članak 89.

Sredstva potrebna za rad Hrvatske obrtničke komore, područne obrtničke komore i udruženja obrtnika osiguravaju se iz:

– obveznog doprinosa koji plaćaju svi članovi

– dobrovoljnog doprinosa iz članka 81. stavka 2. podstavka 8. ovoga Zakona

– prihoda od imovine

– prihoda od izvršavanja javnih ovlasti

– naknada za usluge te

– izvanrednih prihoda (darovi, sponzorstva, donacije i dr.).

Članak 90.

(1) Hrvatska obrtnička komora ima stručnu službu.

(2) Opće akte o organizaciji i radu stručne službe donosi tijelo Hrvatske obrtničke komore određeno statutom.

 

VI. NADZOR I UPRAVNE MJERE

Članak 91.

(1) Upravni nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provodi ministarstvo nadležno za obrt.

(2) Ako ministarstvo nadležno za obrt u provedbi upravnog nadzora utvrdi da postoje propusti ili nepravilnosti u radu tijela Hrvatske obrtničke komore u obavljanju javnih ovlasti prenesenih ovim Zakonom, poduzet će mjere radi otklanjanja istih.

(3) Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provode inspekcije u okviru svojih nadležnosti propisanih posebnim propisima.

Članak 92.

(1) Nadležni inspektor rješenjem će privremeno zabraniti obrtniku, odnosno pravnoj osobi koja obavlja obrt, obavljanje obrta i uporabu uređaja i opreme, dok ne ukloni utvrđene nedostatke, odnosno nepravilnosti, ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da:

– obrt obavlja suprotno obrtnici ili povlastici (članak 27.), odnosno suprotno rješenju iz članka 41. stavka 5. ovoga Zakona

– obrt obavlja za vrijeme privremene obustave obavljanja obrta (članak 31. stavak 4.)

– obrt obavlja u sjedištu ili izdvojenom pogonu bez rješenja nadležnog upravnog tijela (članak 25. stavak 2.), odnosno ako je u rješenju navedeno ime poslovođe koji više nije u radnom odnosu kod obrtnika (članak 28. stavak 1.).

(2) Nadležni inspektor iz stavka 1. ovoga Zakona rješenjem će privremeno zabraniti fizičkoj osobi koja obavlja domaću radinost ili sporedno zanimanje obavljanje te djelatnosti i uporabu uređaja i opreme do otklanjanja utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti ako u inspekcijskom nadzoru utvrdi da tu djelatnost obavlja suprotno izdanom odobrenju.

(3) Mjera privremene zabrane obavljanja obrta iz stavka 1. ovoga članka i mjera privremene zabrane obavljanja domaće radinosti ili sporednog zanimanja iz stavka 2. ovoga članka donosi se samo za onaj dio djelatnosti za koji je utvrđen nedostatak, odnosno nepravilnost.

(4) Žalba izjavljena protiv rješenja o privremenoj zabrani obavljanja obrta iz stavka 1. ovoga članka i o privremenoj zabrani obavljanja domaće radinosti ili sporednog zanimanja iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

 

VII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 93.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj obrtnik:

1. ako obavlja sezonski obrt u razdoblju suprotno upisu u Obrtni registar (članak 13. stavak 2.)

2. ako ne prijavi početak obavljanja obrta (članak 17. stavak 3.)

3. ako ne istakne tvrtku pod kojom će obrt poslovati na način propisan ovim Zakonom (članak 19. stavak 3.)

4. ako u slučaju prestanka obavljanja obrta u sjedištu, odnosno izdvojenom pogonu ne ukloni tvrtku obrta (članak 19. stavak 5.)

5. ako ne prijavi promjenu sjedišta obrta (članak 21. stavak 2.)

6. ako obavlja obrt suprotno obrtnici, povlastici odnosno dozvoli (članak 27. stavak 1.)

7. ako obavlja slobodni obrt u izdvojenom pogonu bez imenovanja poslovođe (članak 23. stavak 1.)

8. ako obavlja vezani obrt u izdvojenom pogonu bez imenovanja stručnog poslovođe (članak 23. stavak 2.)

9. ako ne ispunjava poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita odnosno posebnog zdravstvenog uvjeta, a na tim poslovima ne zaposli radnika, u punom radnom vremenu, koji udovoljava ovim uvjetima (članak 9. stavak 2. i 3.)

10. ako obavlja obrt izvan sjedišta obrta bez rješenja nadležnog upravnog tijela (članak 25. stavak 2.)

11. ako obavlja obrt za vrijeme privremene obustave obavljanja obrta (članak 31. stavak 4.)

12. ako s učenicima koje je primio na naukovanje ne sklopi ugovor o naukovanju (članak 61. stavak 1.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. točke 1., 2., 6., 9. 10. i 11. ovoga članka uz novčanu kaznu oduzet će se imovinska korist ostvarena izvršenjem prekršaja, kao i predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. točke 1., 3., 5., 7. i 8. ovoga članka počinjene drugi put, uz novčanu kaznu izreći će se mjera oduzimanja obrtnice u trajanju do tri mjeseca.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka može se naplatiti i novčana kazna na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 1000,00 kuna.

Članak 94.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 5000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja obavlja domaću radinost ili sporedno zanimanje ako djelatnost obavlja suprotno izdanom odobrenju (članak 49. stavak 1.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se naplatiti novčana kazna na mjestu izvršenja prekršaja u novčanom iznosu od 500,00 kuna.

Članak 95. (NN 127/19)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4000,00 do 35.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja obavlja obrt:

1. ako ne zaposli radnika za obavljanje vezanih ili povlaštenih obrta (članak 41. stavak 1.)

2. ako ne prijavi promjenu sjedišta obrta (članak 21. stavak 2.)

3. ako ne prijavi početak, odnosno prestanak obavljanja obrta u izdvojenom pogonu putem poslovođe (članak 25. stavak 1.)

4. ako s učenicima koje je primila na naukovanje ne sklopi ugovor o naukovanju (članak 61. stavak 1.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 20.000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka uz novčanu kaznu oduzet će se imovinska korist ostvarena izvršenjem prekršaja, kao i predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka može se pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi naplatiti novčana kazna na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 2000,00 kuna.

 

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 96.

(1) Ministar nadležan za obrt donijet će provedbene akte na temelju ovlasti iz ovoga Zakona (članak 6. stavak 2., članak 7. stavak 2., članak 12., članak 13. stavak 3., članak 14. stavci 4. i 5., članak 15. stavak 2., članak 43., članak 56. stavak 7., članak 62. stavak 5. i 7., članak 63. stavak 3., članak 64. stavak 3., članak 68. stavci 2., 3. i 7., članak 69. stavak 3., članak 70. stavak 3., članak 71. stavak 8.) u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, ostaju na snazi u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovog Zakona sljedeći propisi:

– Pravilnik o obliku i načinu vođenja Obrtnog registra (»Narodne novine«, br. 58/09.)

– Pravilnik o vezanim i povlaštenim obrtima i načinu izdavanja povlastica (»Narodne novine«, br. 42/08.)

– Pravilnik o djelatnostima koje se mogu obavljati kao sezonski obrti (»Narodne novine«, br. 60/10. i 17/12.)

– Pravilnik o tradicijskim, odnosno umjetničkim obrtima (»Narodne novine«, br. 112/07.)

– Pravilnik o visini naknade i oslobođenju od plaćanja naknade za troškove postupka priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija i pojedinih njezinih dijelova o stečenom majstorskom zvanju i sadržaju i načinu vođenja evidencije o provedenim postupcima priznavanja (»Narodne novine«, br. 68/08.)

– Pravilnik o obliku i sadržaju odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja (»Narodne novine«, br. 100/07.)

– Pravilnik o obliku i sadržaju obrtnice za obavljanje obrta (»Narodne novine«, br. 100/07.)

– Rješenje o utvrđivanju cijene obrtnice (»Narodne novine«, br. 100/07.)

– Dopuna Rješenja o utvrđivanju cijene obrtnice (»Narodne novine«, br. 65/12.)

– Rješenje o utvrđivanju cijene odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja (»Narodne novine«, br. 100/07.)

– Pravilnik o obrtima koji se mogu obavljati u stambenim prostorijama (»Narodne novine«, br. 101/95.)

– Pravilnik o postupku i načinu polaganja majstorskog ispita te ispita o stručnoj osposobljenosti (»Narodne novine«, br. 88/02.)

– Pravilnik o minimalnim uvjetima za ugovore o naukovanju (»Narodne novine«, br. 18/08., 19/10. i 109/12.)

– Pravilnik o načinu ostvarivanja programa naukovanja i stručnog osposobljavanja za vezane obrte te o pravima, obvezama, praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju naučnika (»Narodne novine«, br. 69/04.)

– Pravilnik o sadržaju i obliku diplome o majstorskom zvanju (»Narodne novine«, br. 22/02. i 28/09.)

– Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dozvola (licenci) za izvođenje praktičnog dijela naukovanja (»Narodne novine«, br. 2/08., 4/08. i 17/10.)

– Rješenje o cijeni polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti, naučničkog i majstorskog ispita (»Narodne novine«, br. 31/02.).

Članak 97.

Postupci koji su pokrenuti povodom zahtjeva za upis obrta i ostalih statusnih promjena u Obrtni registar do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, riješit će se prema propisima koji su važili u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Članak 98.

Hrvatska obrtnička komora, područne obrtničke komore i udruženja obrtnika dužni su svoj ustroj, statute, pravilnike i ostale akte uskladiti s odredbama ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 99.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o obliku i načinu vođenja odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja s listama proizvoda i usluga (»Narodne novine«, br. 100/07., 132/08., 93/09., 7/11. i 82/11.) Pravilnik o obliku i sadržaju svjedodžbe o pomoćničkom zvanju (»Narodne novine«, br. 52/02.) i Pravilnik o postupku i načinu polaganja pomoćničkog ispita (»Narodne novine«, br. 116/02.).

Članak 100.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o obrtu, (»Narodne novine«, br. 77/93., 90/96., 102/98., 64/01., 71/01., 49/03., 68/07., 79/07. i 40/10.).

Članak 101.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe članka 81. stavka 2. podstavka 7. ovoga Zakona koja stupa na snagu 1. siječnja 2014.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 127/19

Članak 37.

Osobama koje su do stupanja na snagu ovoga Zakona položile pomoćnički ispit Hrvatska obrtnička komora ili agencija nadležna za strukovno obrazovanje će temeljem uvida u svoje evidencije izdati potvrdu o položenom pomoćničkom ispitu sukladno propisu kojim se uređuje upravni postupak.

Članak 38.

(1) Ministar nadležan za obrt u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će provedbene propise iz članka 55.b stavka 3. koji je dodan člankom 14., članka 56. stavka 5. koji je izmijenjen člankom 15., članka 57.a stavka 8. koji je dodan člankom 18., članka 63. stavka 4. koji je izmijenjen člankom 24., članka 64. stavka 7. koji je dodan člankom 25., članka 70. stavka 3. koji je izmijenjen člankom 29. i članka 71. stavka 9. koji je izmijenjen člankom 30. ovoga Zakona.

(2) Ministar nadležan za obrt u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će odluke iz članka 55.b stavka 2. koji je dodan člankom 14. i članka 69. stavka 3. koji je izmijenjen člankom 28. ovoga Zakona.

(3) Ministar nadležan za obrt u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će programe iz članka 57. stavka 1. koji je izmijenjen člankom 17. i članka 57.a stavka 2. koji je dodan člankom 18. ovoga Zakona.

(4) Ministar nadležan za obrt u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će katalog radnih proba iz članka 62. stavka 5. koji je izmijenjen člankom 23. ovoga Zakona.

(5) Hrvatska obrtnička komora će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti postupak provjere ispunjenosti uvjeta za izvođenje naukovanja kod obrtnika i pravnih osoba iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona koji su ishodili dozvole (licencije) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a koje su izdane najmanje prije sedam godina.

(6) Do stupanja na snagu propisa iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostaju na snazi sljedeći propisi:

– Pravilnik o minimalnim uvjetima za ugovore o naukovanju (»Narodne novine«, br. 63/14. i 80/18.)

– Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dozvola (licencija) za izvođenje praktične nastave i vježbi naukovanja (»Narodne novine«, br. 37/15.)

– Pravilnik o postupku i načinu polaganja pomoćničkog ispita (»Narodne novine«, br. 63/14., 78/14. – ispravak i 86/15.)

– Pravilnik o obliku i sadržaju Uvjerenja o položenom pomoćničkom ispitu (»Narodne novine«, br. 63/14.)

– Pravilnik o postupku i načinu polaganja majstorskog ispita te ispita o stručnoj osposobljenosti (»Narodne novine«, br. 88/02.)

– Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija o stečenom majstorskom zvanju i njezinih pojedinih dijelova radi obavljanja regulirane profesije u području vezanih obrta (»Narodne novine«, br. 90/17.)

– Rješenje o cijeni polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti, pomoćničkog i majstorskog ispita (»Narodne novine«, br. 31/02.).

Članak 39.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti sljedeći propisi:

– Pravilnik o djelatnostima koje se mogu obavljati kao sezonski obrti (»Narodne novine«, br. 60/10. i 17/12.)

– Odluka o utvrđivanju cijene obrtnice (»Narodne novine«, br. 159/13., 151/14., 135/15., 3/17., 3/18. i 3/19.)

– Odluka o utvrđivanju cijene odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja (»Narodne novine«, br. 151/14., 3/17., 3/18. i 3/19.).

Članak 40.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2020.