NN 98/19
na snazi od 24.10.2019.
Uživajte...
Predmet i područje primjene
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom utvrđuju pravila o mehanizmu rješavanja sporova između Republike Hrvatske i drugih država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: države članice) kada ti sporovi proizlaze iz tumačenja i primjene ugovora, sporazuma i konvencija kojima je predviđeno uklanjanje dvostrukog oporezivanja dohotka i/ili dobiti te, ako je to primjenjivo, kapitala.
(2) Ovim se Zakonom utvrđuju i prava i obveze odnosnih poreznih obveznika kada nastanu sporovi.
(3) Za potrebe ovoga Zakona na pitanje koje je prouzročilo sporove upućuje se kao na »predmet spora«.
Prijenos i provedba propisa Europske unije
Članak 2.
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva Vijeća Europske unije 2017/1852 od 10. listopada 2017. o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji (SL L 265, 14. 10. 2017.).
Pojmovi
Članak 3.
(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »nadležno tijelo« je tijelo države članice koje je odredila odnosna država članica
2. »hrvatsko nadležno tijelo« je Ministarstvo financija, Porezna uprava
3. »nadležni sud« je sud, sudište ili drugo tijelo države članice koje je odredila odnosna država članica
4. »dvostruko oporezivanje« znači da dvije ili više država članica propisuju poreze obuhvaćene ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona u pogledu istog oporezivog dohotka, dobiti ili kapitala ako to prouzrokuje:
a) dodatnu poreznu obvezu
b) povećanje porezne obveze ili
c) poništenje ili smanjenje gubitaka koji su se mogli iskoristiti za smanjenje porezne osnovice
5. »odnosni porezni obveznik« je svaka osoba, među ostalim i fizička osoba, koja je porezni rezident u državi članici, na čije oporezivanje izravno utječe predmet spora.
(2) Svaki pojam koji nije definiran u ovom Zakonu ima značenje koje u to vrijeme ima u skladu s relevantnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona koji se primjenjuju na dan primitka prve obavijesti o postupcima koji za odnosnog poreznog obveznika imaju ili će imati posljedice koje nisu u skladu s međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona.
(3) U nedostatku definicije u skladu s ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona, nedefinirani pojam ima značenje koje je u to vrijeme imao u skladu s pravom Republike Hrvatske za potrebe poreza na koje se primjenjuje navedeni ugovor, sporazum ili konvencija, a bilo koje značenje u skladu s primjenjivim poreznim zakonodavstvom Republike Hrvatske ima prednost u primjeni u odnosu na druge propise Republike Hrvatske.
Odnos ovoga Zakona prema drugim propisima
Članak 4.
Ako ovim Zakonom nije uređeno drukčije, primjenjuju se odredbe općeg zakona kojim se uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela i zakona na koji taj zakon upućuje odnosno, ako tim zakonima nije uređeno, odredbe zakona kojim se uređuju upravni sporovi.
Prigovor
Članak 5.
(1) Svaki odnosni porezni obveznik ovlašten je podnijeti prigovor u vezi s predmetom spora. Prigovor se podnosi svakom od nadležnih tijela svake odnosne države članice zahtijevajući njegovo rješavanje. Prigovor se podnosi u roku od tri godine od primitka prve obavijesti o postupcima koji za odnosnog poreznog obveznika imaju ili će imati posljedice koje nisu u skladu s međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona, bez obzira na to ima li odnosni porezni obveznik pristup pravnim sredstvima predviđenima nacionalnim pravom bilo koje odnosne države članice.
(2) Odnosni porezni obveznik istodobno podnosi prigovor s istim informacijama svakom nadležnom tijelu te u prigovoru navodi na koje se druge države članice odnosi. Prigovor hrvatskom nadležnom tijelu podnosi se na hrvatskom i engleskom jeziku. Priloženi dokumenti sastavljeni na stranom jeziku moraju biti prevedeni na hrvatski i engleski jezik.
(3) Hrvatsko nadležno tijelo u roku od dva mjeseca od primitka prigovora mora potvrditi njegov primitak. Hrvatsko nadležno tijelo u roku od dva mjeseca od primitka prigovora izvješćuje nadležna tijela drugih odnosnih država članica o primitku prigovora. Hrvatsko nadležno tijelo izvješćuje nadležna tijela drugih odnosnih država članica o jeziku ili jezicima koje se namjerava upotrebljavati za komunikaciju tijekom relevantnih postupaka te se čeka odgovor drugih odnosnih država članica.
(4) Odnosni porezni obveznik koji podnosi prigovor mora:
1. dostaviti ime, adresu, OIB / porezni identifikacijski broj u svakoj odnosnoj državi i sve druge informacije potrebne za identifikaciju odnosnog poreznog obveznika ili odnosnih poreznih obveznika koji su podnijeli prigovor nadležnim tijelima te za identifikaciju svake druge relevantne osobe
2. dostaviti porezna razdoblja na koja se prigovor odnosi
3. dostaviti pojedinosti o relevantnim činjenicama i okolnostima slučaja (uključujući pojedinosti o strukturi transakcije i odnosu između odnosnog poreznog obveznika i drugih stranaka u relevantnim transakcijama, kao i činjenice utvrđene u dobroj vjeri u uzajamno obvezujućem sporazumu između odnosnog poreznog obveznika i porezne uprave, ako je to primjenjivo) te, konkretnije, o prirodi i danu kada su mjere čija je posljedica predmet spora (uključujući, prema potrebi, pojedinosti o istom dohotku, dobiti ili kapitalu dobivenom u drugoj državi članici i o uključivanju dohotka, dobiti ili kapitala u oporezivi dohodak, dobit ili kapital u drugoj državi članici i pojedinosti o porezu koji je naplaćen ili će biti naplaćen u vezi s tim dohotkom, dobiti ili kapitalom u drugoj državi članici), kao i s njima povezani iznosi u valutama odnosnih država članica, preslike svih popratnih dokumenata
4. uputiti na hrvatske porezne propise, na porezne propise odnosnih država članica te na ugovor, sporazum ili konvenciju iz članka 1. ovoga Zakona. Ako je primjenjivo više od jednog ugovora, sporazuma ili konvencije, odnosni porezni obveznik koji podnosi prigovor određuje koji se ugovor, sporazum ili konvencija tumači u odnosu na relevantni predmet spora i koji će se smatrati primjenjivim ugovorom, sporazumom ili konvencijom u smislu ovoga Zakona
5. dostaviti sljedeće informacije, zajedno s preslikom svih popratnih dokumenata:
a) objašnjenje razloga zbog kojeg odnosni porezni obveznik smatra da postoji predmet spora
b) pojedinosti o svim pravnim sredstvima i sporovima koje je pokrenuo odnosni porezni obveznik u pogledu relevantnih transakcija te o svim sudskim odlukama u vezi s predmetom spora
c) izjavu odnosnog poreznog obveznika u kojoj se obvezuje da će što je brže moguće i sa što je moguće više pojedinosti odgovoriti na sve odgovarajuće pisane zahtjeve nadležnog tijela te da će na pisani zahtjev nadležnih tijela dostaviti svaki dokument
d) presliku poreznog rješenja kojim se utvrđuje iznos poreza, izvješće o poreznom nadzoru ili presliku drugog sličnog dokumenta koji su prouzročili predmet spora te presliku svih drugih dokumenata koje su izdala porezna tijela u pogledu predmeta spora, prema potrebi
e) informacije o svim prigovorima koje je podnio odnosni porezni obveznik u skladu s drugim postupkom zajedničkog dogovaranja ili postupkom rješavanja sporova kako je propisano u članku 18. stavku 6. ovoga Zakona te izjavu kojom se odnosni porezni obveznik izričito obvezuje da će poštivati odredbe članka 18. stavka 6. ovoga Zakona, ako je primjenjivo
6. dostaviti sve posebne dodatne informacije koje zatraže nadležna tijela, koje se smatraju potrebnima za ispitivanje osnovanosti određenog slučaja.
(5) Nadležna tijela svake odnosne države članice informacije iz stavka 4. točke 6. ovoga članka mogu zatražiti u roku od tri mjeseca od primitka prigovora. Dodatni pisani zahtjevi za informacije mogu se podnijeti tijekom postupka zajedničkog dogovaranja u skladu s člankom 6. ovoga Zakona, ako nadležna tijela to budu smatrala potrebnim. U pogledu zaštite informacija i zaštite trgovačkih, poslovnih, proizvodnih ili profesionalnih tajni ili poslovnih procesa primjenjuje se nacionalno zakonodavstvo svake odnosne države članice.
(6) Odnosni porezni obveznik koji primi pisani zahtjev u skladu sa stavkom 4. točkom 6. ovoga članka odgovara u roku od tri mjeseca od primitka tog pisanog zahtjeva. Preslika tog odgovora također se istodobno šalje nadležnim tijelima drugih odnosnih država članica.
(7) Hrvatsko nadležno tijelo donosi odluku o prihvaćanju ili odbacivanju prigovora u roku od šest mjeseci od primitka prigovora ili u roku od šest mjeseci od primitka informacija iz stavka 4. točke 6. ovoga članka, ovisno o tome koji od ta dva roka počinje kasnije teći. Hrvatsko nadležno tijelo bez odgode izvješćuje odnosnog poreznog obveznika i nadležna tijela drugih država članica o svojoj odluci.
(8) U roku od šest mjeseci od primitka prigovora ili u roku od šest mjeseci od primitka informacija iz stavka 4. točke 6. ovoga članka, ovisno o tome koji od ta dva roka počinje kasnije teći, hrvatsko nadležno tijelo može odlučiti o rješavanju spora na jednostranoj osnovi, bez uključivanja drugih nadležnih tijela odnosnih država članica. U tom slučaju hrvatsko nadležno tijelo o tome, bez odgode, izvješćuje odnosnog poreznog obveznika i druga nadležna tijela odnosnih država članica, nakon čega će se okončati postupci započeti u skladu s ovim Zakonom. Postupci u skladu s ovim Zakonom okončat će se i ako nadležno tijelo druge odnosne države članice obavijesti hrvatsko nadležno tijelo da je odlučilo riješiti spor na jednostranoj osnovi.
(9) Odnosni porezni obveznik koji želi povući prigovor istodobno dostavlja obavijest o povlačenju svakom od nadležnih tijela odnosnih država članica. Dostavljenom obavijesti okončat će se svi postupci u skladu s ovim Zakonom s trenutačnim učinkom. Kada hrvatsko nadležno tijelo primi obavijest, bez odgode izvješćuje druga nadležna tijela odnosnih država članica o okončanju postupaka.
(10) Ako predmet spora prestane postojati iz bilo kojeg razloga, svi postupci u skladu s ovim Zakonom okončat će se s trenutačnim učinkom, a hrvatsko nadležno tijelo bez odgode izvješćuje odnosnog poreznog obveznika o stanju stvari i općim razlozima u vezi s tim.
(11) Odnosni porezni obveznik ne može podnijeti prigovor u vezi s predmetom spora o kojemu je već donesena pravomoćna presuda u upravnom sporu.
Postupak zajedničkog dogovaranja
Članak 6.
(1) Ako nadležna tijela odnosnih država članica prihvate prigovor, u roku od dvije godine od zadnje obavijesti o odluci jedne od država članica o prihvaćanju prigovora, moraju pokušati riješiti predmet spora postupkom zajedničkog dogovaranja.
(2) Na pisani zahtjev koji nadležno tijelo države članice podnese svim drugim nadležnim tijelima odnosnih država članica, razdoblje od dvije godine iz stavka 1. ovoga članka može se produljiti za najviše jednu godinu ako nadležno tijelo koje podnosi pisani zahtjev dostavi pismeno obrazloženje.
(3) Nakon što nadležna tijela država članica postignu sporazum o načinu rješavanja predmeta spora u razdoblju predviđenom u stavku 1. ovoga članka, nadležno tijelo svake odnosne države članice o tome sporazumu bez odgode izvješćuje odnosnog poreznog obveznika, uz objašnjenje da se radi o odluci koja je obvezujuća za tijelo i izvršna za odnosnog poreznog obveznika, pod uvjetom da odnosni porezni obveznik prihvati odluku te se, prema potrebi, odrekne prava na svako drugo pravno sredstvo. Ako su postupci u pogledu drugih pravnih sredstava već započeti, odluka postaje obvezujuća i izvršna kada odnosni porezni obveznik dostavi dokaz nadležnim tijelima odnosnih država članica da su poduzete mjere za okončanje tih postupaka. Dokazi se dostavljaju u roku od 60 dana od dana izvješćivanja odnosnog poreznog obveznika o toj odluci. Odluka se tada provodi bez odgode neovisno o bilo kojim rokovima propisanima hrvatskim nacionalnim pravom.
(4) Ako nadležna tijela odnosnih država članica ne postignu sporazum o načinu rješavanja predmeta spora u razdoblju predviđenom u stavku 1. ovoga članka, nadležno tijelo svake odnosne države članice o tome izvješćuje odnosnog poreznog obveznika i navodi opće razloge zbog kojih sporazum nije postignut.
Odluka nadležnog tijela u vezi s prigovorom
Članak 7.
(1) Hrvatsko nadležno tijelo može odlučiti odbaciti prigovor unutar razdoblja predviđenog u članku 5. stavku 7. ovoga Zakona ako:
1. prigovor ne sadrži informacije iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona
2. nema predmeta spora
3. prigovor nije podnesen u roku od tri godine iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona ili
4. prigovor se odnosi na dohodak, dobit ili kapital ostvaren prije porezne godine koja počinje 1. siječnja 2018.
(2) Prilikom izvješćivanja odnosnog poreznog obveznika u skladu s odredbama članka 5. stavka 7. ovoga Zakona hrvatsko nadležno tijelo pruža opće razloge za odbacivanje prigovora u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
(3) Ako hrvatsko nadležno tijelo ne donese odluku o prigovoru u roku predviđenom u članku 5. stavku 7. ovoga Zakona, smatra se da je prihvatilo prigovor.
(4) Odnosni porezni obveznik ima pravo pokretanja upravnog spora na odluku hrvatskog nadležnog tijela i/ili odgovarajućeg pravnog sredstva na odluku nadležnih tijela drugih odnosnih država članica, u skladu s njihovim nacionalnim pravilima, ako su sva nadležna tijela odnosnih država članica odbacila prigovor. Odnosnom poreznom obvezniku koji koristi to pravo zabranjuje se podnošenje pisanog zahtjeva u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona:
1. dok je odluka o odbacivanju prigovora još predmetom upravnog spora i/ili odgovarajućeg pravnog sredstva na odluku nadležnih tijela drugih odnosnih država članica u skladu s njihovim nacionalnim pravilima
2. ako se na odluku o odbacivanju ili odbijanju tužbe u upravnom sporu, i/ili odluku o odbacivanju ili odbijanju u postupku povodom odgovarajućeg pravnog sredstva na odluku nadležnih tijela drugih odnosnih država članica u skladu s njihovim nacionalnim pravilima još može podnijeti žalba u žalbenom postupku ili
3. kada je odluka o odbacivanju potvrđena u postupku iz točke 1. ovoga stavka, ali nije moguće odstupiti od odluke nadležnog suda u bilo kojoj odnosnoj državi članici.
(5) U slučaju iskorištavanja prava na pokretanje upravnog spora i/ili odgovarajućeg pravnog sredstva na odluku nadležnih tijela drugih odnosnih država članica u skladu s njihovim nacionalnim pravilima, za potrebe članka 8. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, uvažava se odluka nadležnog suda države članice.
Rješavanje sporova osnivanjem savjetodavnog povjerenstva
Članak 8.
(1) Na pisani zahtjev odnosnog poreznog obveznika podnesen nadležnim tijelima odnosnih država članica, ta nadležna tijela osnivaju savjetodavno povjerenstvo u skladu s člankom 10. ovoga Zakona ako:
1. je prigovor koji podnese odnosni porezni obveznik odbacilo barem jedno nadležno tijelo odnosnih država članica, ali ne sva nadležna tijela, u skladu s člankom 7. stavkom 1. ovoga Zakona ili
2. su nadležna tijela odnosnih država članica prihvatila prigovor koji je podnio odnosni porezni obveznik, ali nisu uspjela postići sporazum o načinu rješavanja predmeta spora zajedničkim dogovaranjem u roku predviđenom u članku 6. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.
(2) Odnosni porezni obveznik može podnijeti pisani zahtjev samo ako, u skladu s bilo kojim od primjenjivih nacionalnih pravila protiv odbacivanja prigovora iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona, nije moguće pokrenuti upravni spor i/ili odgovarajuće pravno sredstvo na odluku nadležnih tijela drugih odnosnih država članica u skladu s njihovim nacionalnim pravilima, ako postupak nije u tijeku ili ako se odnosni porezni obveznik službeno odrekao prava na pokretanje postupka u skladu s nacionalnim pravilima odnosne države članice. Pisani zahtjev sadržava izjavu u tom smislu.
(3) Odnosni porezni obveznik podnosi pisani zahtjev za osnivanje savjetodavnog povjerenstva, najkasnije 50 dana od dana primitka obavijesti u skladu s člankom 5. stavkom 7. ovoga Zakona ili člankom 6. stavkom 4. ovoga Zakona ili 50 dana od dana na koji je nadležni sud dostavio odluku na temelju članka 7. stavka 4. ovoga Zakona, ovisno o slučaju. Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije 120 dana od primitka pisanog zahtjeva i njegov predsjednik bez odgode izvješćuje odnosnog poreznog obveznika o tome kada je osnovano.
(4) Savjetodavno povjerenstvo osnovano u slučaju stavka 1. točke 1. ovoga članka donosi odluku o prihvaćanju prigovora u roku od šest mjeseci od dana njegova osnivanja. Savjetodavno povjerenstvo o svojoj odluci izvješćuje nadležna tijela u roku od 30 dana od dana donošenja odluke.
(5) Ako savjetodavno povjerenstvo potvrdi da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 5. ovoga Zakona, na pisani zahtjev jednog od nadležnih tijela pokreće se postupak zajedničkog dogovaranja propisan u članku 6. ovoga Zakona. Nadležno tijelo o tom pisanom zahtjevu izvješćuje savjetodavno povjerenstvo, ostala odnosna nadležna tijela i odnosnog poreznog obveznika. Razdoblje predviđeno u članku 6. stavku 1. ovoga Zakona počinje od dana objave obavijesti o odluci o prihvaćanju i dopuštenosti prigovora koju je donijelo savjetodavno povjerenstvo.
(6) Ako nijedno nadležno tijelo u roku od 60 dana od dostave obavijesti o odluci savjetodavnog povjerenstva ne zatraži pokretanje postupka zajedničkog dogovaranja, savjetodavno povjerenstvo dostavlja mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora prema članku 16. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona. U tom slučaju, za potrebe članka 16. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, savjetodavno povjerenstvo smatra se osnovanim s danom na koji je rok od 60 dana istekao.
(7) U slučaju stavka 1. točke 2. ovoga članka savjetodavno povjerenstvo dostavlja mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora u skladu s člankom 16. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.
Imenovanja od strane nadležnih sudova ili nacionalnih tijela za imenovanje
Članak 9.
(1) Ako se savjetodavno povjerenstvo ne osnuje u razdoblju propisanom u članku 8. stavku 3. ovoga Zakona, odnosni porezni obveznik može se pisanim zahtjevom obratiti predsjedniku Upravnog suda u Zagrebu radi osnivanja savjetodavnog povjerenstva u skladu s ostalim stavcima ovoga članka.
(2) Ako hrvatsko nadležno tijelo ne imenuje barem jednu neovisnu uglednu osobu i zamjenika, odnosni porezni obveznik može pisanim zahtjevom zatražiti od predsjednika Upravnog suda u Zagrebu da imenuje neovisnu uglednu osobu i zamjenika s popisa iz članka 11. ovoga Zakona.
(3) Ako nadležna tijela svih odnosnih država članica to ne učine, odnosni porezni obveznik može pisanim zahtjevom zatražiti od nadležnih sudova ili nacionalnog tijela za imenovanje svake države članice da imenuju dvije neovisne ugledne osobe s popisa iz članka 11. ovoga Zakona. Te neovisne ugledne osobe imenuju predsjednika metodom slučajnog odabira s popisa neovisnih uglednih osoba u skladu s člankom 10. stavkom 3. ovoga Zakona.
(4) Odnosni porezni obveznici podnose svoj pisani zahtjev za imenovanje neovisnih uglednih osoba i njihovih zamjenika svim državama rezidentnosti, ako je u postupak uključeno više od jednog odnosnog poreznog obveznika, ili državama članicama čija nadležna tijela nisu imenovala najmanje jednu neovisnu uglednu osobu i njezina zamjenika ako je uključen samo jedan odnosni porezni obveznik.
(5) Pisani zahtjev za imenovanje neovisnih osoba i njihovih zamjenika u skladu sa stavcima 1. do 4. ovoga članka upućuje se predsjedniku Upravnog suda u Zagrebu tek nakon isteka razdoblja od 120 dana iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona i u roku od 30 dana od isteka tog razdoblja.
(6) Predsjednik Upravnog suda u Zagrebu u roku od 30 dana od dana zaprimanja pisanog zahtjeva donosi odluku iz stavaka 2. i 3. ovoga članka metodom slučajnog odabira i o njoj izvješćuje podnositelja pisanog zahtjeva i hrvatsko nadležno tijelo koje bez odgode izvješćuje nadležno tijelo druge države članice.
(7) Odnosni porezni obveznik može uložiti žalbu na odluku iz stavaka 2. i 3. ovoga članka zbog razloga propisanih u članku 10. stavku 4. ovoga Zakona.
(8) Izvanredni pravni lijekovi nisu dopušteni.
Savjetodavno povjerenstvo
Članak 10.
(1) Sastav savjetodavnog povjerenstva iz članka 8. ovoga Zakona mora biti sljedeći:
1. jedan predsjednik
2. po jedan predstavnik svakog nadležnog tijela odnosnih država članica. Ako su nadležna tijela suglasna, broj predstavnika može se povećati na dvoje za svako nadležno tijelo
3. jedna neovisna ugledna osoba koju imenuje svako nadležno tijelo odnosnih država članica s popisa iz članka 11. ovoga Zakona. Ako su nadležna tijela suglasna, broj osoba može se povećati na dvije za svako nadležno tijelo.
(2) Nadležna tijela odnosnih država članica dogovaraju pravila za imenovanje neovisnih uglednih osoba. Nakon imenovanja neovisnih uglednih osoba, u skladu s pravilima za imenovanje neovisnih uglednih osoba, za svaku od njih imenuje se zamjenik za slučajeve kada su neovisne osobe spriječene u obavljanju svojih dužnosti.
(3) Ako pravila za imenovanje neovisnih uglednih osoba nisu usuglašena u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, te se osobe biraju metodom slučajnog odabira.
(4) Osim ako je neovisne ugledne osobe imenovao nadležni sud ili nacionalno tijelo za imenovanje, u skladu s člankom 9. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, nadležno tijelo bilo koje odnosne države članice može uložiti prigovor na imenovanje bilo koje pojedine neovisne ugledne osobe zbog bilo kojeg razloga koji je unaprijed dogovoren među odnosnim nadležnim tijelima ili zbog bilo kojeg od sljedećih razloga:
1. ta osoba pripada jednoj od odnosnih poreznih uprava ili radi u njezino ime, ili je bila u situaciji u bilo kojem trenutku tijekom prethodne tri godine
2. ta osoba ima ili je imala znatan udio ili glasačko pravo u bilo kojem odnosnom poreznom obvezniku ili jest ili je bila zaposlenik ili savjetnik odnosnog poreznog obveznika u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih pet godina prije dana njezina imenovanja
3. ta osoba ne pruža dovoljno jamstvo nepristranosti u rješavanju spora ili sporova o kojima treba odlučivati
4. ta osoba je zaposlenik u društvu koje pruža porezne savjete ili se na drugi način profesionalno bavi pružanjem poreznih savjeta, ili je u situaciji bila u bilo kojem trenutku tijekom razdoblja od najmanje tri godine prije dana njezina imenovanja.
(5) Bilo koje nadležno tijelo odnosne države članice može zatražiti da neovisna ugledna osoba koja je imenovana u skladu sa stavkom 2. ili 3. ovoga članka ili njezin zamjenik otkriju svaki interes, odnos ili bilo koju drugu informaciju koja može utjecati na neovisnost ili nepristranost te osobe ili koja bi s razlogom mogla stvoriti dojam pristranosti u postupku.
(6) U razdoblju od 12 mjeseci nakon dostavljanja mišljenja savjetodavnog povjerenstva, neovisna ugledna osoba koja je dio savjetodavnog povjerenstva ne smije biti u situaciji zbog koje bi, da je bila u toj situaciji u trenutku imenovanja u to isto savjetodavno povjerenstvo, nadležno tijelo moglo uložiti prigovor na njezino imenovanje, kako je predviđeno u ovom članku.
(7) Predstavnici nadležnih tijela i neovisne ugledne osobe imenovani u skladu sa stavkom 1. ovoga članka biraju predsjednika s popisa osoba iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona. Ako navedeni predstavnici svakog nadležnog tijela i neovisna ugledna osoba dogovore drukčije, predsjednik je osoba koja obavlja dužnost sudca bilo kojeg suda države članice Europske unije.
Popis neovisnih uglednih osoba
Članak 11.
(1) Popis neovisnih uglednih osoba sastoji se od svih neovisnih uglednih osoba koje predlože države članice. U tu svrhu svaka država članica imenuje najmanje tri fizičke osobe koje su kompetentne i neovisne te koje mogu djelovati nepristrano i pošteno.
(2) Neovisne ugledne osobe koje imenuje Republika Hrvatska u skladu sa stavkom 1. ovoga članka odlukom imenuje i razrješuje ministar financija.
(3) Hrvatsko nadležno tijelo izvješćuje Europsku komisiju o imenima neovisnih uglednih osoba koje je predložila te joj dostavlja potpune i ažurirane informacije o profesionalnoj i akademskoj pozadini, kompetencijama, stručnosti i mogućem sukobu interesa tih osoba. Hrvatsko nadležno tijelo u izvješću može navesti koja od tih osoba može biti imenovana predsjednikom.
(4) Hrvatsko nadležno tijelo bez odgode izvješćuje Europsku komisiju o svim promjenama popisa neovisnih uglednih osoba.
(5) Ako hrvatsko nadležno tijelo ima opravdan razlog za prigovor na osobu koja je na popisu neovisnih uglednih osoba zbog nedostatka neovisnosti, ona o tome izvješćuje Europsku komisiju te pruža odgovarajuće dokaze koji podupiru razlog za prigovor.
(6) Na temelju prigovora zbog nedostatka neovisnosti i pruženih dokaza druge države članice o neovisnoj uglednoj osobi koju je imenovala Republika Hrvatska, hrvatsko nadležno tijelo u roku od šest mjeseci poduzima potrebne korake kako bi istražilo prigovor te obavještava Europsku komisiju o zadržavanju ili uklanjanju te osobe s popisa.
Alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova
Članak 12.
(1) Nadležna tijela odnosnih država članica mogu se dogovoriti da umjesto savjetodavnog povjerenstva osnuju alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova koje će donijeti mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora u skladu s člankom 16. ovoga Zakona. Nadležna tijela država članica ujedno mogu postići dogovor o osnivanju alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova u obliku odbora koji je trajne prirode (stalni odbor).
(2) Osim pravila o neovisnosti njegovih članova utvrđenih u članku 10. stavcima 4. i 5. ovoga Zakona, alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavnog povjerenstva.
(3) Alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova može prema potrebi primjenjivati bilo koji drugi postupak ili tehniku rješavanja sporova kako bi predmet spora riješilo na obvezujući način. Kao alternativu vrsti postupka rješavanja sporova koju primjenjuje savjetodavno povjerenstvo u skladu s člankom 10. ovoga Zakona odnosno postupku neovisnog mišljenja, nadležna tijela odnosnih država članica mogu se u skladu s ovim člankom dogovoriti da odaberu bilo koju drugu vrstu postupka rješavanja sporova, među ostalim arbitražni postupak »konačne ponude«, te je alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova može primijeniti.
(4) Nadležna tijela odnosnih država članica dogovaraju se o pravilima postupanja u skladu s člankom 13. ovoga Zakona.
(5) Odredbe članaka 14. i 15. ovoga Zakona primjenjuju se na alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova, osim ako je drukčije dogovoreno u pravilima postupanja iz članka 13. ovoga Zakona.
Pravila postupanja
Članak 13.
(1) Nadležno tijelo svake od odnosnih država članica će u razdoblju od 120 dana, kako je propisano u članku 8. stavku 3. ovoga Zakona, obavijestiti odnosnog poreznog obveznika o sljedećem:
1. o pravilima postupanja savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova
2. o roku do kojeg će se donijeti mišljenje o rješavanju predmeta spora
3. o upućivanju na sve primjenjive zakonske odredbe nacionalnog prava država članica i sve primjenjive ugovore, sporazume ili konvencije.
(2) Pravila postupanja propisuju nadležna tijela država članica uključenih u spor. Pravilima postupanja posebno se utvrđuju:
1. opis i značajke predmeta spora
2. nadležnosti u vezi s kojima se usuglašavaju nadležna tijela država članica u pogledu pravnih i činjeničnih pitanja koja treba riješiti
3. subjekt za rješavanje sporova, koji mora biti ili savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova, kao i vrsta postupka za alternativno rješavanje sporova, ako se postupak razlikuje od postupka neovisnog mišljenja koji primjenjuje savjetodavno povjerenstvo
4. vremenski okvir za postupak rješavanja sporova
5. sastav savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova (među ostalim broj i imena članova, pojedinosti o njihovim kompetencijama i kvalifikacijama te otkrivanje svih sukoba interesa članova)
6. pravila kojima se uređuje sudjelovanje odnosnog poreznog obveznika ili odnosnih poreznih obveznika i trećih stranaka u postupku, razmjena dopisa, informacija i dokaza, troškovi, vrsta postupka rješavanja spora koja se koristi te sva druga relevantna postupovna ili organizacijska pitanja
7. logističko uređenje za postupke savjetodavnog povjerenstva i dostavljanje njegova mišljenja.
(3) Ako se savjetodavno povjerenstvo osniva kako bi donijelo odluku u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, u pravilima postupanja utvrđuju se samo informacije iz stavka 2. točaka 1., 4., 5. i 6. ovoga članka.
(4) Europska komisija provedbenim aktima uspostavlja standardna pravila postupanja na temelju odredbi iz stavka 2. ovoga članka. Standardna pravila postupanja primjenjuju se u slučajevima kada su pravila postupanja nepotpuna ili odnosni porezni obveznik o njima nije bio obaviješten.
(5) Ako nadležna tijela nisu odnosnog poreznog obveznika obavijestila o pravilima postupanja u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka, neovisne ugledne osobe i predsjednik sastavljaju pravila postupanja na temelju standardnog obrasca predviđenog u stavku 4. ovoga članka i šalju ih odnosnom poreznom obvezniku u roku od 14 dana od dana osnivanja tog savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova.
(6) Ako neovisne osobe ili predsjednik ne postignu dogovor o pravilima postupanja ili ne obavijeste o tim pravilima odnosnog poreznog obveznika, odnosni porezni obveznik ili odnosni porezni obveznici mogu se obratiti predsjedniku Upravnog suda u Zagrebu ili jednom od nadležnih sudova drugih odnosnih država članica koji će naložiti donošenje pravila postupanja.
Troškovi postupka
Članak 14.
(1) Osim kako je predviđeno u stavku 4. ovoga članka i osim ako su nadležna tijela odnosnih država članica dogovorila drukčije, sljedeći se troškovi dijele jednako među državama članicama:
1. naknade troškova neovisnih uglednih osoba, čiji iznos treba odgovarati prosječnom uobičajenom iznosu isplaćenom rukovodećim državnim službenicima odnosnih država članica i
2. naknade neovisnih uglednih osoba, prema potrebi, koje ne smiju biti veće od protuvrijednosti od 1000,00 eura, preračunano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, po osobi po danu za svaki dan na koji se sastaje savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova.
(2) Visinu naknada iz stavka 1. ovoga članka odlukom utvrđuje ministar financija.
(3) Republika Hrvatska ne snosi troškove odnosnog poreznog obveznika vezane uz primjenu ovoga Zakona.
(4) Ako se nadležna tijela odnosnih država članica dogovore, sve troškove iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka snosi odnosni porezni obveznik, ako je:
1. povukao prigovor u skladu s člankom 5. stavkom 9. ovoga Zakona ili
2. podnio pisani zahtjev u skladu s odredbama članka 8. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona nakon odbijanja u skladu s člankom 7. stavkom 1. ovoga Zakona i savjetodavno povjerenstvo je odlučilo da su mjerodavna nadležna tijela ispravno odlučila odbiti prigovor.
Informacije, dokazi i saslušanje
Članak 15.
(1) Za potrebe postupka iz članka 8. ovoga Zakona, ako se nadležna tijela odnosnih država članica dogovore, odnosni porezni obveznik ili odnosni porezni obveznici mogu savjetodavnom povjerenstvu ili alternativnom savjetodavnom povjerenstvu za rješavanje sporova dostaviti bilo koje informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti relevantni za donošenje odluke.
(2) Na pisani zahtjev savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova odnosni porezni obveznik ili odnosni porezni obveznici i nadležna tijela odnosnih država članica dostavljaju informacije, dokaze ili dokumente. Međutim, ta nadležna tijela mogu odbiti dostavljanje informacija savjetodavnom povjerenstvu u svakom od sljedećih slučajeva:
1. za dobivanje informacija potrebno je provesti administrativne mjere koje su u suprotnosti s hrvatskim pravom
2. informacije se ne mogu pribaviti na temelju hrvatskog nacionalnog prava
3. informacije obuhvaćaju trgovačke, poslovne, proizvodne ili profesionalne tajne ili poslovne procese
4. otkrivanje informacija u suprotnosti je s javnim poretkom.
(3) Odnosni porezni obveznici na pisani zahtjev i uz dopuštenje nadležnih tijela odnosnih država članica mogu se pojaviti ili biti zastupani pred savjetodavnim povjerenstvom ili alternativnim savjetodavnim povjerenstvom za rješavanje sporova. Odnosni porezni obveznici moraju se pojaviti ili biti zastupljeni pred savjetodavnim povjerenstvom ili alternativnim savjetodavnim povjerenstvom za rješavanje sporova na pisani zahtjev tih povjerenstava.
(4) Neovisne ugledne osobe ili bilo koji drugi član savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova podliježu obvezama čuvanja profesionalne tajne prema nacionalnom zakonodavstvu svake odnosne države članice u odnosu na informacije koje doznaju kao članovi savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova. Odnosni porezni obveznici i, prema potrebi, njihovi predstavnici obvezuju se da sa svim informacijama (uključujući i saznanjima o dokumentima) koje doznaju tijekom tih postupaka postupaju kao s tajnom. Odnosni porezni obveznik i njegovi predstavnici u tu svrhu daju izjavu nadležnim tijelima odnosnih država članica ako se to od njih zahtijeva tijekom postupka.
Mišljenje savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova
Članak 16.
(1) Savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova dostavlja svoje mišljenje nadležnim tijelima odnosnih država članica najkasnije šest mjeseci od dana svojeg osnivanja.
(2) Ako savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova smatra da je zbog složenosti spora potrebno više od šest mjeseci da se dostavi mišljenje, rok se može produljiti za tri mjeseca. Savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova obavještavaju nadležna tijela odnosnih država članica i odnosne porezne obveznike o svakom produljenju.
(3) Savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova temelje svoje mišljenje na odredbama primjenjivog ugovora, sporazuma ili konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, kao i na svim primjenjivim nacionalnim pravilima.
(4) Savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova donosi mišljenje većinom glasova svojih članova. Ako se ne može uspostaviti većina, o završnom mišljenju odlučuje glas predsjednika. Predsjednik priopćuje mišljenje savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova nadležnim tijelima.
Završna odluka
Članak 17.
(1) Nadležna tijela moraju se dogovoriti o načinu rješavanja predmeta spora u roku od šest mjeseci od izvješćivanja o mišljenju savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova.
(2) Nadležna tijela mogu donijeti odluku koja odstupa od mišljenja savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova. Međutim, ako ne uspiju postići sporazum o načinu rješavanja predmeta spora, to ih mišljenje obvezuje.
(3) Hrvatsko nadležno tijelo će bez odgode obavijestiti odnosne porezne obveznike o završnoj odluci o rješavanju predmeta spora. Ako se ta obavijest ne dostavi u roku od 30 dana od donošenja odluke, hrvatski odnosni porezni obveznik može se obratiti predsjedniku Upravnog suda u Zagrebu koji će naložiti hrvatskom nadležnom tijelu dostavu završne odluke.
(4) Završna odluka obvezujuća je za odnosnu državu članicu i ne predstavlja presedan i provodi se ovisno o tome hoće li odnosni porezni obveznik ili odnosni porezni obveznici prihvatiti završnu odluku i odreći se prava na svako domaće pravno sredstvo u roku od 60 dana od dana izvješćivanja o završnoj odluci, ako je to primjenjivo.
(5) Osim ako nadležni sud ili drugo pravosudno tijelo odnosne države članice, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima o pravnim sredstvima i primjenom kriterija iz članka 10. ovoga Zakona, odluči da postoji nedostatak neovisnosti, završna odluka provodi se u skladu s nacionalnim pravom odnosne države članice, koja zbog završne odluke izmjenjuje svoje oporezivanje, neovisno o bilo kakvim rokovima propisanima nacionalnim pravom.
(6) Ako završna odluka nije provedena, odnosni porezni obveznik može se obratiti nadležnom sudu države članice koja nije provela završnu odluku kako bi se izvršila njezina provedba.
Međudjelovanje s nacionalnim postupcima i odstupanja
Članak 18.
(1) Činjenica da je mjera države članice, koja je prouzročila predmet spora, postala konačna u skladu s nacionalnim pravom, ne sprječava odnosne porezne obveznike u primjeni postupaka predviđenih ovim Zakonom.
(2) Upućivanje predmeta spora u postupak zajedničkog dogovaranja ili postupak rješavanja sporova, u skladu s člankom 5. odnosno člankom 8. ovoga Zakona, ne sprječava državu članicu u tome da pokrene ili nastavi sudski postupak ili postupak za izricanje administrativnih i kaznenih sankcija za iste slučajeve.
(3) Odnosni porezni obveznici mogu primijeniti pravna sredstva koja su im dostupna na temelju nacionalnog prava odnosnih država članica. Međutim, ako je odnosni porezni obveznik započeo postupak kako bi zatražio pravno sredstvo, rokovi iz članka 5. stavka 7. ovoga Zakona odnosno članka 6. stavka 1. ovoga Zakona započinju od dana na koji je odluka, donesena u tim postupcima, postala konačna ili na koji su ti postupci konačno zaključeni na bilo koji drugi način ili ako su postupci suspendirani.
(4) Postupci koji se vode u skladu s ovim Zakonom ne mogu se nastaviti ako je u Republici Hrvatskoj donesena pravomoćna sudska presuda u vezi s predmetom spora.
(5) Ako je u Republici Hrvatskoj donesena pravomoćna sudska presuda o predmetu spora, prije nego što je savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova dostavilo svoje mišljenje nadležnim tijelima odnosnih država članica u skladu s člankom 15. ovoga Zakona, hrvatsko nadležno tijelo obavijestit će druga nadležna tijela država članica i savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova o učinku presude suda.
(6) Upućivanjem prigovora kako je predviđeno u skladu s člankom 5. ovoga Zakona okončavaju se svi drugi aktualni postupci u okviru postupka zajedničkog dogovaranja ili postupka rješavanja sporova u skladu s ugovorom, sporazumom ili konvencijom koji se tumače ili primjenjuju u odnosu na relevantan predmet spora. Ti drugi aktualni postupci u vezi s relevantnim predmetom spora okončavaju se s učinkom od dana kada je bilo koje nadležno tijelo odnosnih država članica prvi put primilo prigovor.
(7) Odstupajući od članka 8. ovoga Zakona, Republika Hrvatska uskratit će pristup postupku rješavanja sporova odnosnom poreznom obvezniku u skladu s tim istim člankom ako su u Republici Hrvatskoj izrečene kazne u vezi s dodatno utvrđenim dohotkom, dobiti ili kapitalom kao posljedicom namjere ili krajnje nepažnje. Ako su započeti kazneni ili prekršajni postupci koji bi mogli dovesti do kazni i ti se postupci provode istodobno u okviru bilo kojeg postupka iz ovoga Zakona, nadležno tijelo može zastati s postupcima u skladu s ovim Zakonom od dana prihvaćanja prigovora do dana završnog ishoda tih postupaka.
(8) Republika Hrvatska može uskratiti pristup postupku rješavanja sporova na temelju članka 8. ovoga Zakona ako predmet spora ne obuhvaća dvostruko oporezivanje te će hrvatsko nadležno tijelo bez odgode obavijestiti odnosnog poreznog obveznika i nadležna tijela drugih odnosnih država članica.
Posebne odredbe za fizičke osobe i male poduzetnike
Članak 19.
(1) Odnosni porezni obveznik, hrvatski porezni rezident, može podnijeti prigovore, odgovore na pisani zahtjev za dodatnim informacijama, povući prigovore i podnijeti pisane zahtjeve, u skladu s člankom 5. stavcima 1., 5. i 9. ovoga Zakona odnosno člankom 8. stavkom 1. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: priopćenja), odstupajući od tih istih odredaba, samo hrvatskom nadležnom tijelu, ako je:
1. fizička osoba ili
2. nije veliki poduzetnik i nije dio velike grupe poduzetnika u skladu sa Zakonom o računovodstvu.
(2) Hrvatsko nadležno tijelo izvješćuje nadležna tijela svih drugih odnosnih država članica u isto vrijeme i u roku od dva mjeseca od primitka tih priopćenja. Nakon što je izvješćivanje učinjeno, smatra se da je odnosni porezni obveznik podnio priopćenje svim odnosnim državama članicama s danom tog izvješćivanja.
(3) U slučaju dodatnih informacija zaprimljenih prema članku 5. stavku 5. ovoga Zakona hrvatsko nadležno tijelo koje je zaprimilo dodatne informacije u isto vrijeme prosljeđuje preslike nadležnim tijelima svih drugih odnosnih država članica. Nakon što je to prosljeđivanje učinjeno, smatra se da su sve odnosne države članice zaprimile dodatne informacije s danom zaprimanja informacija.
Objava
Članak 20.
(1) Savjetodavna povjerenstva i alternativna savjetodavna povjerenstva za rješavanje sporova izdaju svoje mišljenje u pisanom obliku.
(2) Nadležna tijela mogu se sporazumjeti da objave završne odluke iz članka 17. ovoga Zakona u njihovoj cijelosti, uz suglasnosti svih odnosnih poreznih obveznika.
(3) Ako nadležna tijela ili odnosni porezni obveznik ne pristanu na objavljivanje završne odluke u cijelosti, hrvatsko nadležno tijelo objavljuje sažetak završne odluke.
(4) Sažetak iz stavka 3. ovoga članka sadrži opis slučaja i predmeta, datum, obuhvaćena porezna razdoblja, pravnu osnovu, područje djelatnosti te kratak opis završnog ishoda. Sažetak također mora obuhvaćati opis primijenjene metode arbitraže.
(5) Hrvatsko nadležno tijelo, prije objave, odnosnom poreznom obvezniku šalje informacije koje se objavljuju u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.
(6) Najkasnije 60 dana od primitka tih informacija odnosni porezni obveznici mogu od nadležnih tijela zatražiti da ne objavljuju informacije koje se odnose na bilo koju trgovačku, poslovnu, proizvodnu ili profesionalnu tajnu ili poslovni proces ili koje su u suprotnosti s javnim poretkom.
(7) Hrvatsko nadležno tijelo bez odgode izvješćuje Europsku komisiju o informacijama koje će se objaviti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka.
Članak 21.
(1) Popis nadležnih tijela te popis neovisnih uglednih osoba iz članka 11. ovoga Zakona objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva financija, Porezne uprave.
(2) Hrvatsko nadležno tijelo obavijestit će Europsku komisiju o mjerama koje je poduzelo radi sankcioniranja svih povreda obveze tajnosti predviđene u članku 15. ovoga Zakona.
(3) Ministarstvo financija, Porezna uprava objavit će na svojim mrežnim stranicama informacije koje se objavljuju u skladu s člankom 20. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.
Članak 22.
Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se neovisne ugledne osobe ili bilo koji drugi član savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova te odnosni porezni obveznici i njihovi predstavnici za povredu čuvanja profesionalne tajne i informacija, uključujući i saznanja o dokumentima (članak 15. stavak 4.), osim podataka o osobnom i obiteljskom životu.
Članak 23.
Ministar financija donijet će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odluke iz članka 11. stavka 2. i članka 14. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 24.
Odredbe ovoga Zakona odnose se na sve prigovore u vezi s predmetima spora koji se odnose na dohodak, dobit ili kapital ostvaren u poreznoj godini koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon toga, podnesene od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 25.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.