NN 45/02
na snazi od 01.05.2002.
Uživajte...
FINTECH: Kriptovalute, blockchain, disruptori i cyberkriminalci – tehnologija koja upravlja novcem danas i sutra. Postaju li bankari suvišni? Hoće li AI odobravati kredite? Može li „open banking“ uopće postojati? Koja je budućnost kreditnih i debitnih kartica? Što je novo u svijetu insurtecha?
Saznajte na konferenciji F2 - Future of Fintech!
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje pravo na dodatak uz mirovinu hrvatskim državljanima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji su pravo na mirovinu ostvarili u nekoj od republika bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i mirovina im je bila isplaćivana prema Zakonu o isplati mirovina korisnicima koji su mirovinu ostvarili u republikama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (»Narodne novine«, br. 96/93.).
(2) Pravo na dodatak uz mirovinu i korištenje tog dodatka prema ovome Zakonu može se ostvariti u razdoblju do 31. prosinca 2004.
(3) Pravo na dodatak uz mirovinu ne pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka koji je ostvario pravo na mirovinu primjenom međunarodnog ugovora o socijalnom osiguranju.
Članak 2.
(1) Korisniku mirovine iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona dodatak uz mirovinu određuje se od osnovice koja iznosi 40% proračunske osnovice (u daljnjem tekstu: osnovica za dodatak).
(2) Iznos dodatka uz mirovinu je razlika između iznosa utvrđenog u postotku od osnovice za dodatak, a u kojem je postotku određena svota mirovine prema navršenom mirovinskom stažu i prosječne mjesečne mirovine, koju je korisniku isplatio nositelj mirovinskog osiguranja kod kojeg je ostvareno pravo na mirovinu u protekloj kalendarskoj godini.
(3) Ako korisniku mirovine iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona nije isplaćena mirovina niti za jedan mjesec u protekloj kalendarskoj godini, iznos dodatka uz mirovinu se utvrđuje u visini 30% od osnovice za dodatak.
Članak 3.
Dodatak uz mirovinu ponovno se određuje 1. travnja svake kalendarske godine i čini razliku između iznosa utvrđenog u postotku od osnovice za dodatak, a u kojem je postotku određena svota mirovine prema navršenom mirovinskom stažu i prosječne mjesečne mirovine isplaćene korisniku u protekloj kalendarskoj godini, odnosno u visini 30% od osnovice za dodatak ako u protekloj kalendarskoj godini strani nositelj mirovinskog osiguranja nije isplatio mirovinu niti za jedan mjesec.
Članak 4.
(1) Pravo na dodatak uz mirovinu ostvaruje se na zahtjev korisnika mirovine.
(2) Dodatak uz mirovinu može ostvariti korisnik koji uz mirovinu nije u protekloj kalendarskoj godini mjesečno ostvario dohodak podložan porezu veći od mjesečnog iznosa osnovnoga osobnog odbitka utvrđenog poreznim propisima, što dokazuje potvrdom porezne uprave nadležne prema mjestu prebivališta.
Članak 5.
(1) Pravo na dodatak uz mirovinu pripada korisniku mirovine od dana primjene ovoga Zakona, ako je zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak podnesen u roku od 6 mjeseci od dana primjene ovoga Zakona.
(2) Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak podnesen nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, pravo na dodatak uz mirovinu pripada korisniku mirovine od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.
Članak 6.
Korisnik dodatka uz mirovinu dužan je u roku od 15 dana izvijestiti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) o svakoj promjeni koja utječe na korištenje prava na dodatak uz mirovinu po ovome Zakonu.
Članak 7.
(1) Pravo na dodatak uz mirovinu prestaje:
1. kada korisniku prestane isplata mirovine u Republiku Hrvatsku,
2. kada korisnik mirovine više ne živi u Republici Hrvatskoj,
3. kada korisniku mirovine prestane pravo na tu mirovinu kod stranog nositelja mirovinskog osiguranja, i
4. kada se korisnik zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja.
(2) Pravo na dodatak uz mirovinu prestaje od prvog dana idućeg mjeseca od mjeseca u kojem je doneseno rješenje o prestanku prava.
Članak 8.
(1) Korisnik koji je ostvario pravo na dodatak uz mirovinu koji mu ne pripada prema ovome Zakonu, ili ga je ostvario u većoj svoti od pripadajuće, dužan je te primljene svote vratiti Zavodu.
(2) Potraživanje povrata preplaćenih svota iz stavka 1. ovoga članka zastaruje istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima.
(3) Rok zastare potraživanja počinje teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je korisniku priznato pravo na dodatak, odnosno kojim je utvrđeno da mu dodatak uz mirovinu ne pripada ili pripada u manjem opsegu.
Članak 9.
(1) Pravo na dodatak uz mirovinu ostvaruje se u Zavodu.
(2) U povodu podnijetog zahtjeva za ostvarivanje prava na dodatak uz mirovinu, Zavod pribavlja podatke od stranog nositelja mirovinskog osiguranja o isplaćenim mirovinama u protekloj kalendarskoj godini po korisniku radi utvrđivanja visine dodatka. Podatke o isplaćenim mirovinama u protekloj kalendarskoj godini može pribaviti i korisnik mirovine.
Članak 10.
(1) O pravu na dodatak uz mirovinu u prvom stupnju rješava područna služba Zavoda nadležna prema mjestu prebivališta korisnika, a u povodu žalbe protiv prvostupanjskog rješenja rješava Središnja služba Zavoda.
(2) Rješenje doneseno u drugom stupnju u povodu žalbe konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
(3) U postupku ostvarivanja prava na dodatak uz mirovinu primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.
Članak 11.
(1) U roku od tri mjeseca od dana primjene ovoga Zakona, Zavod je dužan ustrojiti službu i pribaviti od stranih nositelja mirovinskog osiguranja podatke o isplaćenim mirovinama u 2001. godini korisnicima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.
(2) Do isteka roka iz stavka 1. ovoga članka Zavod će korisniku mirovine, na temelju podnijetog zahtjeva i priložene potvrde korisnika mirovine da u 2001. godini nije ostvario dohodak podložan porezu iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona, isplatiti mjesečnu akontaciju dodatka u visini 30% od osnovice za dodatak.
Članak 12.
Sredstva za provedbu ovoga Zakona osiguravaju se u proračunu Republike Hrvatske.
Članak 13.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. svibnja 2002.