Zakon o državnom odvjetništvu

NN 67/18

na snazi od 01.09.2018.

Uživajte...

Baza je ažurirana 19.10.2018. zaključno sa NN 92/18

PROČIŠĆENI PODZAKONSKI PROPISI

DIO PRVI   OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje: ustrojstvo i nadležnost državnih odvjetništava, unutarnje ustrojstvo državnih odvjetništava, ovlasti, prava i dužnosti državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, obavljanje poslova pravosudne uprave i državnoodvjetničke uprave u državnim odvjetništvima, ovlasti državnoodvjetničkih savjetnika, čuvanje službene tajne, osiguranje sredstava za rad državnih odvjetništava te druga pitanja važna za njihov rad.

Članak 2.

Izrazi koji se koriste za osobe u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose se na muške i ženske osobe.

Članak 3.

(1) Državno odvjetništvo samostalno je i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava Republike Hrvatske i zakona.

(2) Državno odvjetništvo obavlja svoje ovlasti na osnovi Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske, pravne stečevine Europske unije, zakona i drugih izvora prava.

Članak 4.

Državno odvjetništvo ustanovljava se kao jedinstveno pravosudno tijelo čiji se djelokrug, ovlasti i nadležnost utvrđuju zakonom.

Članak 5.

(1) Državni odvjetnik odgovoran je za obavljanje poslova iz djelokruga državnog odvjetništva koje zastupa i kojim upravlja.

(2) Zamjenik državnog odvjetnika samostalan je u radu u predmetu koji mu je dodijeljen. Samostalnost u radu zamjenika državnog odvjetnika i donošenju odluke može se ograničiti isključivo na način propisan ovim Zakonom.

Članak 6.

Zabranjen je svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti i u predmetima u kojima državni odvjetnik odnosno zamjenik državnog odvjetnika izvršava svoje ovlasti i dužnosti u zaštiti imovine Republike Hrvatske.

Članak 7.

Svatko ima pravo nadležnom državnom odvjetniku pisano ili usmeno podnositi predstavke i pritužbe na postupanje tog ili neposredno nižeg državnog odvjetništva i na njih dobiti odgovor u roku od najkasnije 30 dana od dana njihova zaprimanja u nadležnom državnom odvjetništvu.

Članak 8.

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ne smiju biti pozvani na odgovornost za izraženo pravno mišljenje u predmetu koji im je dodijeljen u rad, osim ako se radi o kršenju zakona koje je kažnjivo djelo.

Članak 9.

(1) Državno odvjetništvo ima pečat koji sadrži naziv i sjedište državnog odvjetništva te naziv i grb Republike Hrvatske.

(2) Na zgradi u kojoj je smješteno državno odvjetništvo moraju biti istaknuti naziv državnog odvjetništva, grb i zastava Republike Hrvatske.

(3) Državno odvjetništvo obilježava svoj dan 24. svibnja svake godine, kojim povodom se dodjeljuju državnoodvjetnička priznanja.

 

Članak 10.

Plaće i dodaci na plaću državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika uređuju se zakonom.

Članak 11.

(1) Državno odvjetništvo dužno je od građana, državnih tijela i pravnih osoba primati podneske i izjave u stvarima iz svoga djelokruga radi poduzimanja radnji sukladno svojim ovlastima.

(2) Državno odvjetništvo može tražiti od građana obavijesti glede njihovih podnesaka.

 

DIO DRUGI   USTROJSTVO, NADLEŽNOST I RAD DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA

GLAVA I.  USTROJSTVO

1. Opće odredbe

Članak 12.

(1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustanovljuje se za cijelo područje Republike Hrvatske.

(2) U Republici Hrvatskoj ustanovljuju se:

– županijska državna odvjetništva

– općinska državna odvjetništva.

(3) Zakonom se mogu ustanoviti posebna državna odvjetništva za postupanje u određenim vrstama predmeta.

Članak 13.

(1) Svako državno odvjetništvo postupa u skladu sa svojom stvarnom i mjesnom nadležnosti, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Općinska državna odvjetništva podređena su županijskim državnim odvjetništvima, a županijska državna odvjetništva i posebna državna odvjetništva podređena su Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

2. Unutarnje ustrojstvo državnog odvjetništva

Odjeli

Članak 14.

(1) U državnim odvjetništvima ustanovljava se ured državnog odvjetnika, kazneni odjel i građansko-upravni odjel.

(2) Na sjednicama kaznenih i građansko-upravnih odjela razmatraju se pitanja od interesa za rad odjela, a posebice praćenje rada, raspravljanje o spornim pravnim pitanjima, ujednačavanje postupanja i druga pitanja predviđena Poslovnikom državnog odvjetništva.

Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom

Članak 15.

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske za područje jednog ili više županijskih državnih odvjetništava ustanovit će odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom.

(2) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske u odluci kojom se ustanovljava odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom odredit će je li taj odjel nadležan za provođenje imovinskih izvida samo za područje županijskog državnog odvjetništva u kojem je ustanovljen ili za područje više županijskih državnih odvjetništava.

(3) U predmetima za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda u kojima postoje osnove sumnje da je počinjenjem kaznenog djela stečena znatna imovinska korist nadležni županijski državni odvjetnik u županijskom državnom odvjetništvu u kojem je osnovan odjel za istraživanje imovinske koristi povjerit će provođenje izvida i hitnih dokaznih radnji privremenog oduzimanja predmeta odjelu za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom, ako je to potrebno zbog složenosti predmeta.

(4) Ako je odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom ustanovljen za područje više županijskih državnih odvjetništava, nadležni državni odvjetnik zatražit će od županijskog državnog odvjetnika u županijskom državnom odvjetništvu u kojem je ustanovljen odjel da se provođenje radnji iz stavka 3. ovoga članka povjeri odjelu.

(5) Ako županijski državni odvjetnik u županijskom državnom odvjetništvu u kojem je osnovan odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za uključivanje odjela u rad na predmetu, zatražit će da odluku o tome donese Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava

Članak 16.

(1) U Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i u županijskim državnim odvjetništvima određuju se osobe za praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka pružaju pomoć u pravilnoj primjeni propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava, državnom odvjetniku i zamjenicima državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu, kao i državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika neposredno nižih državnih odvjetništava.

(3) Voditelj Odsjeka za međunarodnu pravnu pomoć i suradnju u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske jednom godišnje organizira sastanak svih osoba iz stavka 1. ovoga članka radi razmatranja aktualnih pitanja u vezi s pružanjem pomoći u pravilnoj primjeni propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava i unapređenja njihova rada.

(4) Osobe iz stavka 1. ovoga članka pružaju podršku Pravosudnoj akademiji u provedbi stručnog usavršavanja za pravilnu primjenu propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava.

Odsjeci

Članak 17.

(1) Unutar odjela mogu se osnovati odsjeci s najmanje tri zamjenika državnih odvjetnika specijalizirana za određenu vrstu predmeta.

(2) Nadležni državni odvjetnik može, uz prethodno odobrenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, za područje županijskog ili općinskog državnog odvjetništva osnovati istražni odsjek u kaznenom odjelu.

Raspored u odjele i odsjeke

Članak 18.

Raspored zamjenika državnih odvjetnika u odjele i odsjeke, kao i njihovi voditelji odredit će se godišnjim rasporedom poslova.

Stalne službe

Članak 19.

(1) Državno odvjetništvo djeluje u svom sjedištu te u stalnim službama izvan sjedišta.

(2) Stalna služba je ustrojstvena jedinica državnog odvjetništva koja se osniva na području njegove nadležnosti, na kojem zbog broja stanovnika, priljeva pojedine vrste predmeta i drugih opravdanih razloga postoji potreba za djelovanjem državnog odvjetništva izvan njegova sjedišta.

(3) Odluku o osnivanju i prestanku rada stalnih službi državnog odvjetništva donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa, uz prethodno mišljenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(4) Stalna služba ima voditelja.

(5) Voditelj stalne službe je zamjenik državnog odvjetnika određen godišnjim rasporedom poslova.

(6) Voditelj stalne službe obavlja poslove državnoodvjetničke uprave koje mu povjeri državni odvjetnik.

3. Posebne odredbe o unutarnjem ustrojstvu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske

Ured Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske

Članak 20.

(1) U Uredu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske obavljaju se poslovi državnoodvjetničke uprave, poslovi međunarodne pravne pomoći i suradnje, poslovi praćenja europskih propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava, poslovi unutarnjeg nadzora i poslovi protokola za potrebe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

(2) U Uredu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske ustrojavaju se Odsjek za unutarnji nadzor i Odsjek za međunarodnu pravnu pomoć i suradnju.

(3) Odsjek za unutarnji nadzor provodi nadzor nad radom državnih odvjetništava, pregledava cjelokupni rad državnih odvjetništava, vođenje mjesečne i godišnje statistike i skrbi o stručnom usavršavanju državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika te službenika i namještenika.

(4) Odsjek za međunarodnu pravnu pomoć i suradnju organizira i usmjerava međunarodnu suradnju državnog odvjetništva, pružanje međunarodne pravne pomoći i suradnje sa zemljama članicama Europske unije, sudjelovanje u radu međunarodnih i regionalnih organizacija kojih je Republika Hrvatska član ili s kojima državno odvjetništvo surađuje na temelju posebnog sporazuma te obavlja poslove praćenja europskih propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava relevantne za rad državnog odvjetništva. Organizacija poslova praćenja europskih propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava uređuje se Poslovnikom državnog odvjetništva.

(5) Na poslove protokola Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na odgovarajući se način primjenjuju propisi o protokolu Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske može za svoje poslove protokola upotrebljavati objekte koji su u tu svrhu na raspolaganju Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske.

Imenovanje, prestanak dužnosti i razrješenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske

Članak 21.

Na čelu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Članak 22.

Za Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske može se imenovati osoba koja ispunjava opće i posebne uvjete za imenovanje za zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Članak 23.

(1) Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske na vrijeme od četiri godine imenuje Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskog sabora i nakon isteka tog vremena može biti ponovno imenovan na istu dužnost. Nitko ne može biti imenovan na ovu dužnost više od dva puta.

(2) Ako Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ne bude ponovno imenovan na istu dužnost ili bude razriješen, nastavlja raditi kao zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(3) Odluku kojom se utvrđuje nastup okolnosti iz stavka 2. ovoga članka donosi Državnoodvjetničko vijeće.

Članak 24.

(1) Ako Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ne bude imenovan, do njegova imenovanja poslove Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske obavlja zamjenik određen godišnjim rasporedom poslova (prvi zamjenik).

(2) Ako prvi zamjenik ne može obavljati dužnost iz stavka 1. ovoga članka, do prestanka razloga spriječenosti tu će dužnost obavljati zamjenik državnog odvjetnika kojeg odredi Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Članak 25.

(1) Postupak za imenovanje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske pokreće Državnoodvjetničko vijeće javnim pozivom najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti Glavnog državnog odvjetnika iz drugih zakonom određenih razloga.

(2) Javni poziv iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama« i na mrežnim stranicama Državnoodvjetničkog vijeća, a sadrži poziv kandidatima da u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana niti dulji od 30 dana, podnesu prijavu s podacima o svom radu te program rada.

(3) Državnoodvjetničko vijeće utvrđuje kandidate koji su podnijeli prijavu na poziv te prijave dostavlja Vladi Republike Hrvatske.

Članak 26.

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske prije stupanja na dužnost polaže prisegu pred predsjednikom Hrvatskoga sabora.

(2) Prisega glasi:

»Prisežem da ću se u obnašanju svoje dužnosti pridržavati Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona, skrbiti o zaštiti ljudskih prava i jednakosti svih pred zakonom, promicati vladavinu prava i ugled državnog odvjetništva te štititi jedinstvenost, suverenitet i pravni poredak Republike Hrvatske.«.

Članak 27.

(1) Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske dužnost prestaje:

1. smrću

2. kad navrši 70 godina života

3. istekom roka na koji je izabran

4. danom stupanja na dužnost u drugo pravosudno ili državno tijelo

5. razrješenjem.

(2) Odluku kojom se utvrđuje nastup okolnosti prestanka dužnosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske donosi Državnoodvjetničko vijeće.

Članak 28.

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske bit će razriješen:

1. na vlastiti zahtjev

2. ako postane trajno nesposoban za obavljanje dužnosti

3. ako protiv njega bude pravomoćno potvrđena optužnica za kazneno djelo

4. ako nezakonito obavlja svoju dužnost

5. ako svojim postupanjem nanese štetu ugledu državnog odvjetništva ili državnoodvjetničke dužnosti

6. ako ne poduzima mjere iz svojih ovlasti za učinkovit rad državnog odvjetništva

7. ako bez opravdanog razloga ne ostvaruje program rada izložen u postupku imenovanja na dužnost Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske

8. ako državno odvjetništvo ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate rada.

(2) Prijedlog za razrješenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske podnosi Vlada Republike Hrvatske. U prijedlogu se navode osnova i razlozi za razrješenje.

(3) O prijedlogu za razrješenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske odlučuje Hrvatski sabor, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.

 

GLAVA II.   NADLEŽNOST

1. Opće odredbe

Članak 29.

(1) Općinska državna odvjetništva postupaju pred općinskim sudovima i javnopravnim tijelima.

(2) Županijska državna odvjetništva postupaju pred županijskim, trgovačkim i upravnim sudovima.

(3) Posebna državna odvjetništva postupaju pred sudovima određenim zakonom.

(4) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske poduzima pravne radnje radi zaštite Ustava Republike Hrvatske i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske te postupa pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, Visokim kaznenim sudom Republike Hrvatske, Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te pred stranim sudovima i drugim tijelima, ako zakonom nije drukčije određeno.

(5) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske daje mišljenja o nacrtima prijedloga zakona i drugih propisa važnih za ustrojstvo i rad državnog odvjetništva i obnašanje državnoodvjetničke dužnosti.

Članak 30.

(1) Državno odvjetništvo koje je nadležno prema članku 29. ovoga Zakona nadležno je i u postupcima u kojima državno odvjetništvo na temelju posebnog zakona poduzima pravne radnje i postupa u zaštiti javnog interesa te ima položaj stranke.

(2) U ovršnom postupku radi naplate troškova kaznenog postupka ili oduzimanja imovinske koristi državni odvjetnik ima prava i dužnosti ovrhovoditelja.

(3) U postupcima za mirno rješenje spora postupa ono državno odvjetništvo koje je nadležno prema članku 29. ovoga Zakona za postupanje u sporu.

Članak 31.

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može odlučiti da poslove zastupanja u određenoj vrsti građanskih i upravnih predmeta iz nadležnosti općinskih i županijskih sudova odnosno javnopravnih tijela obavlja jedno državno odvjetništvo.

(2) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može odlučiti da poslove zastupanja u određenoj vrsti predmeta obavlja jedno državno odvjetništvo za područje više mjesno i stvarno nadležnih trgovačkih sudova i upravnih sudova ili da pojedine pravne radnje u zastupanju obavi ono državno odvjetništvo u čijem se sjedištu vodi postupak.

Članak 32.

(1) Pred trgovačkim sudom koji je mjesno nadležan za područje za koje su mjesno nadležna dva ili više županijskih državnih odvjetništava postupat će županijsko državno odvjetništvo prema registriranom sjedištu pravne osobe odnosno registriranom sjedištu ili prebivalištu trgovca pojedinca ili obrtnika koji je stranka u postupku odnosno nad kojim se provodi postupak stečaja ili likvidacije.

(2) Kad u postupku sudjeluje više stranaka iz stavka 1. ovoga članka s područja mjesne nadležnosti više županijskih državnih odvjetništava te strana pravna ili fizička osoba, postupat će županijsko državno odvjetništvo na čijem se području nalazi sjedište trgovačkog suda koji vodi postupak.

(3) Županijsko državno odvjetništvo koje je započelo zastupanje u postupku pred trgovačkim sudom nastavit će zastupanje do kraja postupka i ako se promijene okolnosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka po kojima je bila određena njegova nadležnost.

Članak 33.

(1) U arbitražnim postupcima i postupcima mirenja u Republici Hrvatskoj nadležno je državno odvjetništvo koje bi bilo nadležno za postupanje pred sudom na temelju članka 34. ovoga Zakona.

(2) Za davanje mišljenja o pravnoj valjanosti pravnog posla kojim Republika Hrvatska stječe ili otuđuje nekretnine iz svog vlasništva ili njima raspolaže na drugi način nadležno je općinsko državno odvjetništvo na području čije nadležnosti leže nekretnine koje su predmet ugovora, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.

Članak 34.

(1) Stvarna i mjesna nadležnost državnog odvjetništva određuje se prema odredbama zakona kojima se utvrđuje nadležnost sudova pred kojima izvršavaju svoje ovlasti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Iz opravdanih razloga Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može odlučiti da će pojedine poslove u prethodnom postupku za potrebe općinskog državnog odvjetništva obavljati županijsko državno odvjetništvo.

2. Postupanje protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela

Članak 35.

(1) Nadležno državno odvjetništvo u kaznenim predmetima postupa protiv počinitelja kaznenih djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili po prijedlogu te radi ostvarivanja te funkcije ima ovlasti i dužnosti propisane zakonom.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u slučajevima obavljanja radnji koje u skladu sa zakonom kojim se uređuje kazneni postupak obavlja sudac istrage, pred županijskim sudom postupat će općinsko državno odvjetništvo kada se radi o kaznenim djelima iz nadležnosti općinskog suda.

(3) Nadležno državno odvjetništvo postupa u prekršajnom postupku sukladno ovlastima određenim zakonom.

3. Poduzimanje pravnih radnji u zaštiti imovinskih interesa Republike Hrvatske

Zastupanje Republike Hrvatske

Članak 36.

(1) Državno odvjetništvo po zakonu zastupa Republiku Hrvatsku u sudskim, arbitražnim i upravnim postupcima, postupcima mirenja te u postupcima pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i ovlašteno je poduzimati sve pravne radnje kao stranka u postupku.

(2) Državno odvjetništvo zastupa Vladu Republike Hrvatske u upravnim sporovima.

Zastupanje na temelju punomoći

Članak 37.

(1) Iznimno, nadležna državna odvjetništva u građanskim i upravnim predmetima na temelju posebne punomoći mogu zastupati pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i ustanove čiji je ona osnivač ili suosnivač.

(2) Ako nadležni državni odvjetnik iz stavka 1. ovoga članka odbije punomoć, izvijestit će o tome neposredno višega državnog odvjetnika koji će donijeti konačnu odluku.

(3) Nadležna državna odvjetništva mogu na temelju posebne punomoći, a uz suglasnost Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, zastupati u sudskim predmetima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kada u postupku jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Republika Hrvatska imaju položaj suparničara.

Postupanje državnog odvjetnika u predmetima izvansudskog rješavanja sporova

Članak 38.

(1) Državno odvjetništvo će po zaprimanju zahtjeva za mirno rješenje spora provjeriti je li zahtjev podnesen nadležnom državnom odvjetništvu, pravilno sastavljen i sadrži li sve što mora sadržavati tužba.

(2) Ako je zahtjev podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev bez odgode dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu i o tome obavijestiti podnositelja zahtjeva.

(3) Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka.

(4) Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen.

(5) Zakonski rok za donošenje odluke o zaprimljenom zahtjevu za mirno rješenje spora počinje teći od dana kad je državno odvjetništvo zaprimilo ispravljeni odnosno dopunjeni zahtjev za mirno rješenje spora.

(6) U slučajevima u kojima Republika Hrvatska podnosi zahtjev za izvansudsko rješenje spora kada namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj, zahtjev se dostavlja poštom preporučeno uz povratnicu, i to na adresu prebivališta fizičke osobe odnosno sjedišta pravne osobe. Ako dostava ne uspije, ponovit će se nakon petnaest dana. Ako ne uspije ni ponovljena dostava, dostava će se izvršiti stavljanjem zahtjeva na oglasnu ploču državnog odvjetništva koje je uputilo to pismeno.

(7) Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču.

Članak 39.

Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora.

Dostava i troškovi postupka

Članak 40.

(1) Sudovi i javnopravna tijela dužni su odluke i druga pismena u predmetima u kojima postupa državno odvjetništvo dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu.

(2) U predmetima u kojima je povodom žalbe drugostupanjski sud zakazao raspravu i odlučio pozvati stranke na sjednicu dostava poziva, odluka i svih drugih pismena za Republiku Hrvatsku izvršit će se državnom odvjetništvu koje postupa pred tim sudom sukladno članku 29. stavcima 2. i 4. ovoga Zakona.

(3) Dostava izvršena suprotno odredbama ovoga članka ne proizvodi pravne učinke.

Članak 41.

(1) Troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju se nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika.

(2) Sredstva naplaćena na ime troškova zastupanja prihod su državnog proračuna.

Članak 42.

(1) Državno odvjetništvo može se iznimno, s obzirom na sve okolnosti slučaja, u sudskom postupku odreći troškova zastupanja ili se nagoditi o visini troškova.

(2) Državno odvjetništvo može odobriti obročno plaćanje pravomoćno dosuđenih sudskih troškova kada to ocijeni opravdanim.

(3) Državno odvjetništvo iznimno može odustati od pokretanja i vođenja ovršnog postupka radi naplate tražbina Republike Hrvatske ako ovršenik nema imovine ili ako ocijeni da vođenje postupka s obzirom na visinu troškova i neizvjesnost naplate nije svrhovito.

4. Zastupanje Republike Hrvatske u postupcima pred stranim sudovima, međunarodnim i drugim tijelima

Članak 43.

(1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupa Republiku Hrvatsku u imovinskim sporovima i drugim postupcima radi zaštite imovinskih prava i interesa Republike Hrvatske pred stranim sudovima te međunarodnim i drugim tijelima.

(2) Ako prema mjerodavnom pravu Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ne može zastupati u postupcima iz stavka 1. ovoga članka koji se vode pred stranim sudovima, međunarodnim ili drugim tijelima, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može ovlastiti stranog odvjetnika, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.

(3) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske daje prijedlog Vladi Republike Hrvatske za davanje suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka na temelju prethodno pribavljenog mišljenja Povjerenstva za izbor odvjetnika u postupcima pred stranim sudovima.

(4) Povjerenstvo iz stavka 3. ovoga članka čini jedan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, jedan predstavnik ministarstva nadležnog za vanjske poslove, jedan predstavnik ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, jedan predstavnik ministarstva nadležnog za financije i jedan predstavnik ministarstva iz čijeg područja nadležnosti je proizašao spor.

(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, u hitnim slučajevima Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može ovlastiti stručnjaka za obavljanje pojedinih radnji u postupku, o čemu je dužan izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.

(6) U postupcima koji se vode pred stranim sudovima, međunarodnim ili drugim tijelima u kojima je stranka Republika Hrvatska Vlada Republike Hrvatske može odlučiti da je zastupa odvjetnik, uz sudjelovanje ili bez sudjelovanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u postupku.

(7) U predmetima iz stavka 1. ovoga članka u kojima se zahtijeva posebno specijalističko znanje Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može angažirati istaknutog stručnjaka da u postupku sudjeluje na strani Državnog odvjetništva Republike Hrvatske kao savjetnik.

Članak 44.

(1) U postupcima pred stranim sudovima, međunarodnim i drugim tijelima u kojima Republiku Hrvatsku zastupa odvjetnik uz sudjelovanje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske ili u kojima Državno odvjetništvo Republike Hrvatske samostalno zastupa Republiku Hrvatsku, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske prikuplja od nadležnih državnih tijela i drugih osoba dokumentaciju i dokaze potrebne za vođenje postupka te koordinira rad tih tijela.

(2) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u postupcima u kojima odvjetnik zastupa Republiku Hrvatsku daje upute za zastupanje odvjetniku i pruža mu stručnu pravnu pomoć.

(3) Državna tijela i pravne osobe dužni su dostaviti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske svu dokumentaciju kojom raspolažu, izvijestiti ga o svim saznanjima o predmetu i bez odgode i u najkraćem roku pružiti stručnu pomoć.

Članak 45.

(1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dužno je voditi jedinstvenu evidenciju o svim postupcima iz članaka 29., 30., 36. i 37. ovoga Zakona.

(2) Na zahtjev Vlade Republike Hrvatske, državnog tijela ili pravne osobe u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske koje zastupa nadležno državno odvjetništvo dužno je u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva dostaviti podatke o stanju predmeta iz evidencije iz stavka 1. ovoga članka, uz obavijest ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

(3) Državna tijela koja zastupa državno odvjetništvo dužna su imenovati koordinatora za suradnju s državnim odvjetništvima te pravodobno dostavljati očitovanja o činjeničnim navodima tužbe ili prijedloga, dokazne prijedloge, dokumentaciju kojom raspolažu te mišljenje tijela o osnovanosti zahtjeva u postupcima pred sudovima, upravnim i drugim tijelima.

(4) Na zahtjev Vlade Republike Hrvatske i ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dužno je dostaviti podatke iz evidencije iz stavka 1. ovoga članka.

5. Postupanje državnog odvjetništva u predmetima davanja pravnih mišljenja

Članak 46.

(1) Nadležna državna odvjetništva na traženje državnih tijela sukladno posebnim propisima daju pravno mišljenje o pitanjima koja se odnose na imovinskopravne poslove i zaštitu imovine, prirodnih bogatstava, dijelova prirode, nekretnina, stvari i prava od interesa za Republiku Hrvatsku, ako se radi o predmetima velike vrijednosti ili od osobitog značenja za Republiku Hrvatsku.

(2) Državna tijela koja imaju pravnu službu dužna su uz traženje iz stavka 1. ovoga članka dostaviti i mišljenje svoje pravne službe.

Davanje mišljenja na pravne poslove

Članak 47.

(1) Nadležna tijela dužna su prije sklapanja pravnog posla kojim Republika Hrvatska stječe ili otuđuje nekretnine iz svog vlasništva pribaviti od nadležnoga državnog odvjetništva mišljenje o pravnoj valjanosti toga pravnog posla.

(2) Nadležnim tijelima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sva državna tijela, agencije i druge pravne osobe koje su ovlaštene raspolagati nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.

Članak 48.

(1) Uz zahtjev za davanje pravnog mišljenja iz članka 47. ovoga Zakona nadležna tijela dužna su državnom odvjetništvu dostaviti nacrt ugovora i svu dokumentaciju koja je potrebna za davanje mišljenja o pravnoj valjanosti pravnog posla koji se namjerava sklopiti.

(2) Državna tijela koja imaju pravnu službu dužna su uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostaviti i mišljenje svoje pravne službe.

(3) Nadležno državno odvjetništvo dužno je dati mišljenje iz stavka 1. ovoga članka u roku od 30 dana od dana primitka dokumentacije koja je potrebna za davanje mišljenja o pravnoj valjanosti pravnog posla koji se namjerava sklopiti.

(4) Rok za davanje pravnog mišljenja iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dana dostave nacrta ugovora i sve potrebne dokumentacije nadležnom državnom odvjetništvu.

Davanje pravnih mišljenja u drugim slučajevima

Članak 49.

Državno odvjetništvo može, kad je to potrebno radi rješavanja imovinskopravnih odnosa, izvansudskog rješavanja spora ili sprječavanja nastanka sporova, nadležnim državnim tijelima i pravnim osobama koje upravljaju i gospodare nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske na njihovo traženje dati pravno mišljenje ili pružiti drugu pravnu pomoć.

Članak 50.

Državno odvjetništvo iznimno može, na zahtjev pravnih osoba iz članka 37. ovoga Zakona koje može zastupati na temelju punomoći, dati mišljenje o imovinskopravnim odnosima između tih osoba i trećih osoba, a u svezi kojih bi Republika Hrvatska mogla odgovarati za štetu.

6. Postupanje državnog odvjetništva u zaštiti Ustava Republike Hrvatske i zakona

Članak 51.

(1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovlašteno je podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava Republike Hrvatske i zakona odnosno podnositi izvanredne pravne lijekove na temelju posebnih propisa.

(2) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovlašteno je podnijeti prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti zakona ili podzakonskih akata pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, kao i prijedlog za ocjenu zakonitosti općih akata pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ako ocijeni da su zakonom, podzakonskim aktom ili drugim općim aktom povrijeđena imovinska prava i interesi Republike Hrvatske te Ustavom Republike Hrvatske i zakonom utvrđeni položaj državnog odvjetništva.

 

GLAVA III.   RAD

1. Poslovi državnoodvjetničke uprave

Članak 52.

(1) Poslovi državnoodvjetničke uprave obuhvaćaju osiguranje uvjeta za pravilan rad i poslovanje državnog odvjetništva, a posebice:

1. ustrojstvo unutarnjeg poslovanja u državnom odvjetništvu

2. skrb o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u državnom odvjetništvu

3. poslove u vezi s predstavkama i pritužbama na rad državnog odvjetništva

4. stručne poslove u vezi s ostvarivanjem dužnosti i prava državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika te službenika i namještenika u državnom odvjetništvu

5. skrb o stručnom usavršavanju državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika, savjetnika, vježbenika i drugih službenika i namještenika u državnom odvjetništvu

6. vođenje poslova vezanih uz korištenje informacijskog sustava

7. vođenje i analizu statističkih podataka o radu državnog odvjetništva

8. financijsko-materijalno poslovanje državnog odvjetništva

9. upravljanje zgradom i nekretninama dodijeljenim državnom odvjetništvu na korištenje

10. davanje obavijesti o radu državnog odvjetništva u skladu sa zakonom i Poslovnikom državnog odvjetništva

11. provođenje nadzora nad obradom osobnih podataka

12. te druge poslove propisane zakonom i Poslovnikom državnog odvjetništva.

(2) Državno odvjetništvo za potrebe obavljanja poslova iz svoje nadležnosti koristi informacijski sustav kao interaktivnu bazu podataka u realnom vremenu.

(3) Način rada i korištenja informacijskog sustava koji je u primjeni u radu državnih odvjetništava pobliže se uređuje Poslovnikom državnog odvjetništva.

Članak 53.

(1) U obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave donose se opće upute, odluke, rješenja, zaključci i drugi akti propisani ovim Zakonom te daju obvezne upute i nalozi.

(2) Svaki akt donesen u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave državni odvjetnik dužan je dostaviti neposredno višem državnom odvjetniku u roku od osam dana od dana njegova donošenja.

(3) Viši državni odvjetnik može poništiti ili ukinuti svaki nezakonit akt donesen u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave ili sam donijeti akt koji u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave nije donesen ili nije pravodobno donesen.

Članak 54.

(1) Državni odvjetnik obavlja poslove državnoodvjetničke uprave sukladno zakonu i Poslovniku državnog odvjetništva.

(2) Državnog odvjetnika u slučaju njegove spriječenosti ili odsutnosti u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave i drugih poslova koje povjeri zamjenjuje zamjenik državnog odvjetnika određen godišnjim rasporedom poslova.

(3) Državnom odvjetniku u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave pomažu voditelji odjela, voditelji odsjeka, voditelji stalnih službi, ravnatelj državnoodvjetničke uprave te zamjenik državnog odvjetnika ili službenik kojeg odredi državni odvjetnik.

Članak 55.

(1) Državni odvjetnik dužan je stalno se stručno usavršavati za obavljanje poslova državnoodvjetničke uprave.

(2) Stručno usavršavanje iz stavka 1. ovoga članka provodi Pravosudna akademija.

(3) Program i način provedbe stručnog usavršavanja državnih odvjetnika pravilnikom utvrđuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

2. Godišnja lista istražitelja

Članak 56.

(1) Godišnju listu istražitelja kojima se u prethodnom postupku može povjeravati provođenje dokaznih radnji određuje županijski državni odvjetnik te državni odvjetnik posebnog državnog odvjetništva za područje nadležnosti tog državnog odvjetništva.

(2) Prije sastavljanja godišnje liste istražitelja županijski državni odvjetnik te državni odvjetnik posebnog državnog odvjetništva zatražit će od čelnika policije i drugih državnih tijela dostavljanje popisa istražitelja koji su imenovani za obavljanje tih poslova u skladu s posebnim zakonom.

(3) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavlja godišnje liste istražitelja iz stavka 1. ovoga članka županijskim državnim odvjetnicima, državnom odvjetniku posebnog državnog odvjetništva te predsjednicima županijskih sudova.

(4) Na godišnju listu istražitelja određuju se osobe koje s obzirom na predmete istraživanja i posebne propise koji se primjenjuju imaju odgovarajuće iskustvo i sposobnosti za istraživanje kaznenih djela u svezi kojih se dokazne radnje provode, kao i za suradnju s drugim državnim tijelima koja sudjeluju u provođenju prethodnog postupka.

(5) Godišnja lista sastavlja se tako da se u njoj određuju istražitelji za postupanje na području određenog županijskog državnog odvjetništva ili posebnog državnog odvjetništva, uz naznaku vrste dokaznih radnji i kaznenih djela za koje je pojedini istražitelj osposobljen.

3. Dužnosti i ovlasti državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika

Članak 57.

(1) Državni odvjetnik obavlja poslove iz nadležnosti državnog odvjetništva, predstavlja državno odvjetništvo, odgovara za rad državnog odvjetništva i upravlja državnim odvjetništvom.

(2) U državnom odvjetništvu imenovat će se jedan ili više zamjenika državnog odvjetnika.

(3) Zamjenici državnih odvjetnika zadužuju se pojedinim predmetima na način kojim se osigurava nepristrana i nezavisna dodjela predmeta.

(4) Zamjenik državnog odvjetnika odgovoran je za rad u predmetu koji mu je dodijeljen i ovlašten je poduzimati sve radnje na koje je po zakonu ovlašten državni odvjetnik. Iznimno, neovisnost u radu i donošenju odluke može se ograničiti na način propisan ovim zakonom.

(5) Zamjenik državnog odvjetnika dužan je na zahtjev državnog odvjetnika upoznati ga s radom u pojedinom predmetu i odlukom koju namjerava donijeti, a također je dužan upoznati državnog odvjetnika s radom na pojedinom predmetu od posebnoga državnog interesa ili u kojem se pojavljuju složena činjenična i pravna pitanja.

(6) Zamjenik državnog odvjetnika obavlja i druge poslove sukladno ovom Zakonu i po ovlaštenju nadležnoga državnog odvjetnika.

4. Čuvanje tajnosti podataka

Članak 58.

(1) Državni odvjetnici, zamjenici državnih odvjetnika te službenici i namještenici u državnom odvjetništvu dužni su čuvati tajnost klasificiranih podataka ili podataka koji su zakonom proglašeni tajnima bez obzira na način na koji su ih doznali.

(2) Klasificirani podaci su oni podaci koje je nadležno tijelo, u propisanom postupku, takvim označilo i za koje je utvrđen stupanj tajnosti, kao i podatak koji je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje.

(3) U radu državnog odvjetništva smatraju se tajnima:

1. spisi iz nadležnosti državnog odvjetnika za mladež

2. spisi državnog odvjetništva do donošenja rješenja o provođenju istrage ili dostavljanja obavijesti o provođenju istraživanja ili odbačaja kaznene prijave

3. spisi državnog odvjetništva o posebnim dokaznim radnjama

4. spisi ili dijelovi spisa tijekom istraživanja ili istrage, ako je državni odvjetnik sukladno zakonu tako odredio

5. podaci, stručna mišljenja, druga mišljenja i isprave u građanskim i upravnim predmetima za koje zamjenik državnog odvjetnika zadužen za rad u predmetu ocijeni da su važni kao dokaz u zaštiti imovinskih prava i interesa Republike Hrvatske, a čija bi dostupnost javnosti umanjila učinak tog dokaza ili bi bila na štetu Republike Hrvatske kao stranke u tom postupku

6. podaci i isprave u kaznenim, građanskim i upravnim te drugim predmetima koje su državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika klasificirali

7. podaci iz evidencija državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika zaštićeni posebnim zakonom

8. dodijeljena korisnička imena i lozinke za pristup informacijskim sustavima

9. sadržaj rasprava na sjednici odjela, odsjeka i kolegija državnog odvjetništva

10. isprave nastale u službenoj komunikaciji unutar državnog odvjetništva.

(4) Poslovnikom državnog odvjetništva utvrđuju se stupnjevi tajnosti podataka koji su stavkom 3. ovoga članka označeni kao tajni, postupak klasifikacije i deklasifikacije, pristup podacima te njihova zaštita i nadzor.

Članak 59.

(1) Obveza čuvanja tajnosti podataka određuje se ovim Zakonom i posebnim zakonima.

(2) Oslobađanje od obveze čuvanja tajnosti podataka uređuje se posebnim zakonom.

(3) Za zamjenika državnog odvjetnika odluku iz stavka 2. ovoga članka donosi državni odvjetnik, za državnog odvjetnika državni odvjetnik neposredno višega državnog odvjetništva, a za Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske.

Članak 60.

(1) Priopćenja za javnost o radu državnog odvjetništva daje državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika ili osoba određena godišnjim rasporedom poslova (glasnogovornik državnog odvjetništva) sukladno zakonu i Poslovniku državnog odvjetništva.

(2) Kada za to postoji poseban interes javnosti, priopćenje po ovlasti čelnika državnog odvjetništva može dati i zamjenik državnog odvjetnika koji provodi pojedinu radnju.

(3) Državni odvjetnik može, kada to nalaže interes javnosti, o tijeku izvida izvijestiti javnost. U takvom slučaju javnost će se obavijestiti samo o radnjama koje su poduzete ili se poduzimaju, bez navođenja imena sudionika u postupku i sadržaja tih radnji.

5. Kolegij državnog odvjetništva

Članak 61.

Kolegij državnog odvjetništva čine državni odvjetnik i svi zamjenici u tom državnom odvjetništvu.

Članak 62.

Kolegij državnog odvjetništva:

– daje mišljenje o osnovanosti prigovora u postupku ocjenjivanja

– predlaže kandidate za izbor članova Državnoodvjetničkog vijeća iz reda zamjenika državnih odvjetnika

– daje mišljenje o kandidatima za zamjenike u svom ili neposredno nižem državnom odvjetništvu

– daje mišljenje o kandidatima za državne odvjetnike u neposredno nižem državnom odvjetništvu

– daje mišljenje o godišnjem rasporedu poslova

– razmatra pitanja važna za rad državnog odvjetništva

– obavlja i druge poslove određene ovim Zakonom.

Članak 63.

(1) Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske čine Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske i svi njegovi zamjenici na radu u tom državnom odvjetništvu.

(2) Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, osim poslova iz članka 62. ovoga Zakona, obavlja i sljedeće poslove:

– odlučuje o izuzeću Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske

– poduzima radnje u vezi s izborom i razrješenjem članova Državnoodvjetničkog vijeća određene posebnim zakonom

– daje mišljenje o nacrtima zakona ili drugih propisa važnih za ustrojstvo i rad državnog odvjetništva i obnašanje državnoodvjetničke dužnosti

– daje mišljenja i očitovanja u postupcima pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske

– daje prethodno mišljenje o općim uputama iz članka 82. ovoga Zakona

– razmatra godišnje izvješće koje Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske upućuje Hrvatskom saboru

– daje mišljenje o kandidatima za županijskog državnog odvjetnika, o kandidatima za zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, o kandidatima za zamjenika županijskog državnog odvjetnika i o kandidatima za ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta

– daje mišljenje o postojanju osnova za razrješenje županijskog odnosno općinskoga državnog odvjetnika

– obavlja i druge poslove prema Poslovniku državnog odvjetništva.

Članak 64.

(1) Sjednicu kolegija saziva i njome predsjeda Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske odnosno državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika koji ga zamjenjuje.

(2) Državni odvjetnik dužan je sazvati sjednicu kolegija ako to predloži odjel državnog odvjetništva ili najmanje pet članova kolegija.

(3) Kada kolegij daje mišljenje o prigovoru na ocjenu o obnašanju državnoodvjetničke dužnosti, mišljenje o kandidatima za zamjenike državnih odvjetnika i mišljenje o kandidatima za nižeg državnog odvjetnika, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske odnosno državni odvjetnici sudjeluju u radu kolegija bez prava glasa.

(4) U radu kolegija ne mogu sudjelovati zamjenici državnog odvjetnika koji su članovi Državnoodvjetničkog vijeća kada kolegij daje mišljenje o prigovoru na ocjenu obnašanja državnoodvjetničke dužnosti, mišljenje o kandidatima za zamjenika državnih odvjetnika i mišljenje o kandidatima za nižeg državnog odvjetnika.

(5) Kolegij državnog odvjetništva odluke i mišljenja donosi većinom glasova svih članova.

(6) O radu kolegija vodi se zapisnik.

6. Prošireni kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske

Članak 65.

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može sazvati i Prošireni kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

(2) Prošireni kolegij čine svi zamjenici Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, županijski državni odvjetnici te čelnici posebnih državnih odvjetništava.

(3) Na Proširenom kolegiju razmatraju se nacrti zakona ili drugog propisa kad se njima utvrđuje ovlast državnog odvjetništva ili uređuje drugo pitanje važno za rad državnog odvjetništva ili obavljanje državnoodvjetničke dužnosti te se donosi Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika.

 

GLAVA IV.   PRAVOSUDNA UPRAVA

Članak 66.

(1) Poslove pravosudne uprave obavlja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

(2) U pravosudnu upravu spadaju poslovi kojima se osigurava obavljanje poslova državnoodvjetničke uprave:

– izrada nacrta prijedloga zakona i prijedloga drugih propisa za ustanovljavanje, djelokrug i ustrojstvo državnog odvjetništva

– sudjelovanje u procjeni potreba i izradi programa stručnog usavršavanja državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika, službenika i namještenika

– osiguranje materijalnih, financijskih, prostornih i drugih uvjeta za rad državnih odvjetništava

– određivanje načina korištenja nekretnina te nadzor nad upravljanjem nekretninama dodijeljenim državnom odvjetništvu na korištenje

– osiguranje osoba, imovine i objekata državnih odvjetništava

– informatizacija državnih odvjetništava

– prikupljanje i analiza statističkih i drugih podataka o djelovanju državnih odvjetništava

– ispitivanje predstavki na postupanje državnih odvjetništava koje se odnose na dugotrajnost postupanja ili na neprimjereno ponašanje državnog odvjetnika, zamjenika ili drugog zaposlenika državnog odvjetništva prema stranki u tijeku postupka ili obavljanja drugih službenih radnji

– nadzor nad financijsko-materijalnim poslovanjem državnih odvjetništava

– nadzor nad redovitim obavljanjem poslova u državnom odvjetništvu

– nadzor nad provedbom Poslovnika državnog odvjetništva

– drugi poslovi određeni zakonom.

(3) U obavljanju poslova pravosudne uprave ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može neposredno tražiti od državnih odvjetništava izvješća i podatke o onim poslovima državnoodvjetničke uprave iz svog djelokruga koji su mu potrebni te u tom dijelu obavljati i izravan uvid u rad državnih odvjetništava i pojedine dijelove informacijskog sustava državnog odvjetništva, tražiti izvješća o razlozima nepostupanja u pojedinim poslovima državnoodvjetničke uprave te održati zajednički sastanak s državnim odvjetnikom radi razmatranja pitanja u vezi s radom državnog odvjetništva i primjenom novih propisa.

(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa u obavljanju poslova pravosudne uprave može staviti izvan snage svaki nepravilan ili nezakonit akt donesen u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave iz članka 52. stavka 1. točki 4., 8. i 9. ovoga Zakona ili sam donijeti akt koji u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave nije donesen ili nije pravodobno donesen.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati način obavljanja pojedinih poslova pravosudne uprave.

Članak 67.

(1) Za obavljanje redovitih poslova pravosudne uprave ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa obraća se nadležnom državnom odvjetniku.

(2) Radi ispitivanja predstavki i pritužbi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa izravno se obraća Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Članak 68.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa vodi evidenciju državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika te službenika i namještenika u državnim odvjetništvima.

(2) Podaci upisani u evidenciju zaštićeni su propisima o zaštiti osobnih podataka.

(3) Za potrebe obavljanja poslova državnoodvjetničke uprave evidencije službenika i namještenika u državnim odvjetništvima vodi i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

(4) Sadržaj evidencije iz stavka 1. ovoga članka i način dostavljanja podataka za evidenciju pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Članak 69.

(1) Državnim odvjetnicima, zamjenicima državnih odvjetnika, državnoodvjetničkim savjetnicima i stručnim suradnicima izdaje se službena iskaznica koja može sadržavati i elektronički potpis.

(2) Službena iskaznica iz stavka 1. služi za dokazivanje identiteta i ovlasti pred drugim pravosudnim i državnim tijelima.

(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom propisuje obrazac i postupak izdavanja službene iskaznice.

Pravosudna inspekcija

Članak 70.

(1) Poslove nadzora nad pravilnim i zakonitim obavljanjem poslova državnoodvjetničke uprave u državnim odvjetništvima obavljaju pravosudni inspektori ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

(2) Poslove pravosudnog inspektora mogu obavljati službenici ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa koji ispunjavaju uvjete za višeg stručnog savjetnika ili višeg upravnog savjetnika te državni odvjetnici i zamjenici državnih odvjetnika koji ispunjavaju uvjete za zamjenika županijskog državnog odvjetnika i imaju iskustvo u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave.

(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati postupak izbora pravosudnih inspektora i način provedbe inspekcijskih nadzora nad pravilnim i zakonitim obavljanjem poslova državnoodvjetničke uprave u državnim odvjetništvima.

Članak 71.

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donosi Poslovnik državnog odvjetništva na prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(2) Poslovnikom državnog odvjetništva propisuju se pravila o unutarnjem ustroju, poslovanju i postupanju državnog odvjetništva.

 

GLAVA V.   IZVJEŠĆA

1. Izvješće Hrvatskom saboru

Članak 72.

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske dužan je do 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu podnijeti Hrvatskom saboru izvješće:

– o radu na kaznenim i prekršajnim predmetima

– o predmetima u vezi sa zaštitom imovinskih interesa Republike Hrvatske

– o predmetima u vezi sa zaštitom Ustava Republike Hrvatske i zakona

– o organizaciji, materijalnim i financijskim uvjetima za rad državnog odvjetništva te stanju i opterećenosti ljudskih potencijala državnog odvjetništva.

(2) U godišnjem izvješću navode se pokazatelji učinkovitosti i kvalitete rada državnog odvjetništva za kazneni odjel i građansko-upravni odjel na razini cijelog sustava te posebno na razini Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, županijskih državnih odvjetništava, općinskih državnih odvjetništava i posebnih državnih odvjetništava.

(3) Godišnje izvješće, osim podataka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, sadrži izvješće o radu po posebnim tematskim područjima (organizirani kriminalitet, korupcija, ratni zločini, kaznena djela počinjena iz mržnje, kaznena djela iz gospodarstva, zastupanje Republike Hrvatske, izvansudsko rješavanje sporova, međunarodne arbitraže, predstečajni i stečajni predmeti i dr.) za koje Glavni državni odvjetnik ocijeni da su od osobitog značenja za Republiku Hrvatsku.

(4) U godišnjem izvješću daju se pokazatelji rada i za svako pojedino državno odvjetništvo.

(5) U godišnjem izvješću koriste se pokazatelji koje primjenjuje Komisija za učinkovitost pravosuđa Vijeća Europe. Pokazatelji se daju za prethodnu godinu, u odnosu na pokazatelje za najmanje pet prethodnih godina.

(6) U godišnjem izvješću može se upozoriti na stanje i djelovanje pravnog sustava, nedostatke u zakonodavstvu i unutarnjem poslovanju državnog odvjetništva i dati prijedlozi za unapređenje rada.

(7) Nakon razmatranja izvješća Hrvatski sabor će, ako ocijeni potrebnim, zauzeti stajališta u vezi sa stanjem i kretanjem kriminala i utvrditi obveze nadležnih ministarstava i drugih državnih tijela kako bi se poboljšala učinkovitost kaznenog progona radi sprječavanja kriminala i unaprijedila zaštita imovinskih interesa Republike Hrvatske.

2. Mjesečna i godišnja izvješća državnih odvjetništava

Članak 73.

(1) Državni odvjetnici podnose neposredno višim državnim odvjetnicima mjesečna izvješća, čiji se sadržaj, rokovi i način podnošenja uređuju Poslovnikom državnog odvjetništva.

(2) Godišnje izvješće koje državni odvjetnici podnose neposredno višim državnim odvjetnicima ima sadržaj kao i izvješće Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Hrvatskom saboru.

3. Posebna izvješća

Članak 74.

(1) U predmetima od posebnoga državnoodvjetničkog interesa ili u kojima se pojavljuju složena činjenična i pravna pitanja državni odvjetnik nižeg državnog odvjetništva dužan je izvijestiti državnog odvjetnika višeg državnog odvjetništva o već poduzetim radnjama, kao i o radnjama koje se namjeravaju poduzeti u tim predmetima.

(2) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske izvijestit će ministra nadležnog za poslove pravosuđa o pokrenutim kaznenim postupcima protiv sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika.

(3) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnijet će na zahtjev ministra nadležnog za poslove pravosuđa izvješće o pojedinim vrstama kaznenih postupaka.

(4) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske izvijestit će Vladu Republike Hrvatske, uz obavijest nadležnom ministru, o predmetima od posebnog državnog interesa u kojima je državno odvjetništvo ovlašteno i dužno poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te o pravnim sredstvima za zaštitu Ustava Republike Hrvatske i zakona u predmetima u kojima je Republika Hrvatska stranka.

(5) Vrijeme i način podnošenja posebnih izvješća uređuju se Poslovnikom državnog odvjetništva.

 

GLAVA VI.   SREDSTVA ZA RAD I IMOVINA DRŽAVNIH ODVJETNIŠTAVA

1. Osiguranje sredstava

Članak 75.

(1) Sredstva za rad državnog odvjetništva osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u visini koja će osigurati redovito obavljanje svih poslova u državnom odvjetništvu.

(2) Državno odvjetništvo može ostvarivati vlastite prihode.

(3) U osiguranju sredstava za pojedine aktivnosti državnih odvjetništava i rad službenika od interesa za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sudjelovati i županije, gradovi i općine.

Članak 76.

(1) Sredstva potrebna za vođenje sudskih, arbitražnih, upravnih i drugih postupaka u kojima je jedna od stranaka Republika Hrvatska osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske na stavci državnog tijela ili ustanove ili na teret pravne osobe koja gospodari nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatska ili druge pravne osobe uz čiji djelokrug rada je vezan postupak.

(2) Sredstva potrebna za vođenje postupaka pred stranim arbitražama, stranim sudovima i drugim međunarodnim tijelima osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske na stavci Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

2. Investicije

Članak 77.

U izgradnji kapitalnih objekata za potrebe državnih odvjetništava mogu sudjelovati i županije, gradovi i općine.

3. Financijsko-materijalno poslovanje

Članak 78.

Financijsko-materijalno poslovanje državnih odvjetništava obavlja se na način propisan za tijela državne uprave, a financijsko-materijalno poslovanje sa strankama na način određen pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

 

DIO TREĆI   OVLASTI, DUŽNOSTI I POSTUPANJE DRŽAVNIH ODVJETNIKA

GLAVA I.   OPĆE OVLASTI

1. Pravna pomoć

Članak 79.

(1) Državno odvjetništvo ovlašteno je od drugih državnih tijela ili pravnih osoba tražiti dostavu spisa, akata i izvješća koji se odnose na poduzimanje radnji iz njegova djelokruga.

(2) Državno odvjetništvo može tražiti od pravnih i fizičkih osoba podatke i obavijesti kojima te osobe raspolažu u svezi predmeta koji su u nadležnosti i djelokrugu rada državnog odvjetništva.

(3) U izvršavanju svojih ovlasti državna su odvjetništva dužna jedno drugom pružati pravnu pomoć.

Članak 80.

(1) Državna tijela i pravne osobe dužne su pružati pomoć državnom odvjetništvu u izvršavanju njegovih ovlasti.

(2) Državna tijela dužna su obavijestiti državno odvjetništvo o svim postupcima u kojima je ono po zakonu dužno ili ovlašteno poduzimati određene radnje ili podnositi pravna sredstva.

(3) Državna tijela i pravne osobe postupaju bez odgode po zahtjevu državnog odvjetništva te poduzimaju pojedine radnje i pružaju pravnu pomoć, osim ako za to postoje zakonske zapreke.

(4) Sudovi i druga državna tijela pred kojima državno odvjetništvo postupa dužni su omogućiti uvid u spise državnim odvjetnicima ili njihovim zamjenicima.

(5) Na traženje državnog odvjetništva sudovi su dužni dostaviti na uvid spise pravomoćno dovršenih predmeta.

Članak 81.

Državno odvjetništvo može u pojedinim predmetima koristiti stručnu pomoć osoba izvan pravne struke da na njegovoj strani sudjeluju u postupku.

2. Upute i nalozi

Opća uputa

Članak 82.

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ovlašten je donijeti opću uputu, kada je to potrebno, radi jedinstvene primjene zakona i drugih propisa te ujednačavanja postupanja državnih odvjetništava.

(2) Prije donošenja upute iz stavka 1. ovoga članka Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske zatražit će mišljenje Kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

(3) Državna odvjetništva dužna su u svojem radu pridržavati se općih uputa.

Članak 83.

(1) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske donosi opću uputu o sporazumijevanju s okrivljenikom o kazni i drugim mjerama.

(2) Općom uputom iz stavka 1. ovoga članka uređuje se način vođenja pregovora, oblik i sadržaj sporazuma iz stavka 1. ovoga članka te način izračunavanja umanjene zakonske kazne koja bi se trebala primijeniti u konkretnom slučaju.

(3) Općom uputom mogu se urediti slučajevi u kojima se državni odvjetnici ne mogu sporazumijevati o donošenju presude na temelju sporazuma stranaka.

Obvezna uputa

Članak 84.

(1) Državni odvjetnik ovlašten je svom zamjeniku ili nižem državnom odvjetniku dati obrazloženu pisanu obveznu uputu za donošenje odluke u pojedinačnom predmetu, koju će dostaviti na znanje neposredno višem državnom odvjetniku.

(2) Ako zamjenik državnog odvjetnika ili niži državni odvjetnik smatra obveznu uputu nezakonitom, nepravilnom, neutemeljenom za postupanje u predmetu odnosno neprikladnom za postizanje očekivanih pravnih učinaka i probitaka postupka, državni odvjetnik može zamjenika ili nižeg državnog odvjetnika na njegov pisani i obrazloženi zahtjev osloboditi od daljnjega postupanja u predmetu u kojem ne postoji opasnost od odgode te predmet dati na odlučivanje drugom zamjeniku ili nižem državnom odvjetniku.

(3) Iz opravdanih razloga, a osobito zbog opasnosti od odgode, obveznu uputu moguće je dati i usmeno. Takva će se uputa naknadno, najkasnije u roku od osam dana, potvrditi u pisanom obliku.

(4) Zamjenik ili niži državni odvjetnik ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje i zahtjev iz stavka 2. ovoga članka.

Preuzimanje i povjeravanje postupanja

Članak 85.

(1) Državni odvjetnik ovlašten je obrazloženom odlukom preuzeti od svojeg zamjenika ili od nižega državnog odvjetnika postupanje u pojedinačnom predmetu.

(2) Iz opravdanih razloga državni odvjetnik može obrazloženom odlukom povjeriti postupanje u pojedinačnom predmetu svom zamjeniku ili drugom nižem državnom odvjetniku.

(3) O odlukama donesenim na temelju ovoga članka državni odvjetnik će obavijestiti druge sudionike u postupku.

Nalog

Članak 86.

(1) Državni odvjetnik ovlašten je svom zamjeniku ili nižem državnom odvjetniku dati pisani obrazloženi nalog za poduzimanje određene državnoodvjetničke radnje u pojedinačnom predmetu.

(2) Iz opravdanih razloga, a osobito zbog opasnosti od odgode, nalog iz stavka 1. ovoga članka može se dati i usmeno te će se naknadno, najkasnije u roku od osam dana, potvrditi u pisanom obliku.

3. Nadzor nad radom

Članak 87.

(1) Državno odvjetništvo ovlašteno je i dužno nadzirati rad nižih državnih odvjetništava.

(2) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u obavljanju nadzora nad radom državnih odvjetništava poduzima odgovarajuće mjere, posebno pregled rada i poslovanja županijskog i posebnog državnog odvjetništva, a ako to ocijeni potrebnim, i pojedinog općinskog državnog odvjetništva.

(3) Županijska državna odvjetništva dužna su jednom u dvije godine obaviti pregled cjelokupnog rada općinskih državnih odvjetništava na njegovu području.

(4) Državno odvjetništvo koje je obavilo nadzor upozorit će niže državno odvjetništvo na nezakonitosti i nepravilnosti uočene u radu i postupanju, koje je niže državno odvjetništvo dužno otkloniti.

 

GLAVA II.   DRŽAVNI ODVJETNICI I ZAMJENICI DRŽAVNIH ODVJETNIKA

Određivanje broja zamjenika državnih odvjetnika

Članak 88.

Broj zamjenika državnog odvjetnika u pojedinom državnom odvjetništvu određuje ministar nadležan za poslove pravosuđa, na prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske sukladno Okvirnim mjerilima za rad zamjenika državnih odvjetnika.

Okvirna mjerila za rad zamjenika državnih odvjetnika

Članak 89.

(1) Okvirna mjerila za rad zamjenika državnih odvjetnika donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa, uz prethodno mišljenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa zatražit će od Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske da u roku od 30 dana dostavi mišljenje o prijedlogu Okvirnih mjerila za rad zamjenika državnih odvjetnika te njihovim izmjenama ili dopunama.

(3) Ako Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ne dostavi mišljenje iz stavka 2. ovoga članka u propisanom roku, ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će Okvirna mjerila za rad zamjenika državnih odvjetnika i bez tog mišljenja.

(4) Okvirna mjerila za rad zamjenika državnih odvjetnika objavljuju se na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa i mrežnim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Godišnji raspored poslova

Članak 90.

(1) Poslovi u državnom odvjetništvu raspoređuju se godišnjim rasporedom poslova koji se donosi na kraju kalendarske godine za sljedeću godinu.

(2) Prije utvrđivanja rasporeda poslova državni odvjetnik pribavit će mišljenje kolegija državnog odvjetništva.

(3) Na utvrđeni godišnji raspored poslova može se podnijeti prigovor u roku od tri dana od dana primitka.

(4) Utvrđeni godišnji raspored poslova zajedno s podnesenim prigovorima dostavlja se neposredno višem državnom odvjetniku, koji može po službenoj dužnosti ili po prigovoru izmijeniti ili dopuniti godišnji raspored poslova, ukinuti i vratiti ga na dopunu državnom odvjetniku koji ga je donio odnosno odbiti prigovor i potvrditi doneseni godišnji raspored poslova.

(5) Odluke iz stavka 4. ovoga članka viši državni odvjetnik dužan je donijeti u roku od 15 dana.

(6) Pravomoćan godišnji raspored poslova dostavlja se Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

(7) Godišnji raspored poslova može se mijenjati i dopunjavati ako nastupe posebne okolnosti koje to opravdavaju, na način propisan za njegovo donošenje.

Dodjela predmeta u rad

Članak 91.

(1) U državnim odvjetništvima pojedinačni predmeti dodjeljuju se u rad automatskom nasumičnom dodjelom, primjenom odgovarajućeg algoritma, kojom se osigurava ravnomjerna dodjela predmeta tijekom godine ovisno o vrsti i pravnoj složenosti predmeta.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državni odvjetnik može određeni predmet, kada za to postoje opravdani razlozi, dodijeliti u rad određenom rješavatelju, o čemu sastavlja obrazloženu službenu bilješku i ulaže je u spis predmeta.

(3) Predmet u kojem je ukinuta prvostupanjska odluka vraća se u rad istom rješavatelju.

(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa može, uz prethodno pribavljeno mišljenje Glavnog državnog odvjetnika, tražiti da se pojedinoj vrsti predmeta da prvenstvo u rješavanju.

Članak 92.

(1) Predmet dodijeljen u rad oduzet će se rješavatelju kada u tom predmetu rješavatelj može biti izuzet, kad ne može pravodobno poduzimati radnje u postupku zbog dulje spriječenosti ili kad to zahtijevaju posebni razlozi.

(2) Pisano rješenje s razlozima oduzimanja dostavlja se rješavatelju kojem je predmet oduzet.

(3) Predmet oduzet sukladno odredbama ovoga članka dodjeljuje se u rad drugom rješavatelju na način propisan u članku 91. ovoga Zakona.

Obnašanje dužnosti državnih odvjetnika i njihovih zamjenika

Članak 93.

Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika obnašaju državnoodvjetničku dužnost u državnom odvjetništvu u koje su imenovani.

Članak 94.

Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika moraju se ponašati tako da ne umanje svoj ugled i ugled državnog odvjetništva i ne dovedu u sumnju svoju nepristranost te samostalnost i neovisnost državnog odvjetništva.

Članak 95.

(1) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika u obavljanju poslova zastupanja te u odnosima s državnim tijelima i pravnim osobama dužni su pridržavati se načela zakonitosti, stručnosti i nepristranosti, uz poštivanje rokova propisanih za pojedine postupke i pravila o prednosti u rješavanju predmeta.

(2) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika prilikom zastupanja na sudovima i upravnim tijelima dužni su poštovati i čuvati dostojanstvo tijela pred kojima postupaju, svoje osobno dostojanstvo i dostojanstvo državnog odvjetništva.

Članak 96.

Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika dužni su zadržati za sebe podatke i druga saznanja do kojih su došli u obavljanju dužnosti i koji nisu propisom određeni kao službena tajna, a odnose se na privatni i obiteljski život stranaka i drugih osoba, ako to ne predstavlja kažnjivo djelo, te čuvati tajnost svih podataka nedostupnih javnosti.

Članak 97.

Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ne smiju pripadati nijednoj političkoj stranci niti se baviti političkom djelatnošću.

Članak 98.

Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ne smiju primiti i zadržati dar, osim protokolarnih darova manje vrijednosti.

Članak 99.

(1) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ne smiju se koristiti svojim službenim položajem ili ugledom državnog odvjetništva za ostvarivanje svojih privatnih interesa.

(2) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ne smiju obnašati sudačku dužnost, obavljati odvjetničku ili javnobilježničku službu niti poslove člana upravnog ili nadzornog odbora trgovačkog društva ili druge pravne osobe koja ostvaruje dobit.

(3) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ne smiju obavljati niti drugu službu ili posao koji bi mogli utjecati na njihovu samostalnost i nepristranost ili bi umanjili njihov društveni ugled ili su inače nespojivi s obnašanjem državnoodvjetničke dužnosti.

 

Članak 100.

(1) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika dužni su stalno se stručno usavršavati i sudjelovati u programima obrazovanja i usavršavanja Pravosudne akademije ili Europske mreže centara za stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika.

(2) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika dužni su sudjelovati u programu stručnog usavršavanja Pravosudne akademije najmanje jednom godišnje.

(3) Državni odvjetnik vodi računa o ravnomjernoj zastupljenosti svih zamjenika državnih odvjetnika u programima iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika mogu sudjelovati i u drugim oblicima obrazovanja i stručnog usavršavanja.

Članak 101.

(1) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika mogu pisati stručne ili znanstvene radove, sudjelovati kao predavači na Pravosudnoj akademiji te kao nastavnici ili suradnici u nastavi iz područja prava na sveučilišnom ili stručnom studiju, sudjelovati u radu stručnih ili znanstvenih skupova, pisati nacrte propisa ili sudjelovati u drugim sličnim aktivnostima te za navedeni rad primiti naknadu.

(2) Ako državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika sudjeluju u obrazovnim programima unutar državnog odvjetništva, za navedeni rad nemaju pravo primiti naknadu.

Članak 102.

(1) Državni odvjetnik je dužan prethodno u pisanom obliku izvijestiti neposredno višeg državnog odvjetnika, a zamjenik državnog odvjetnika svog državnog odvjetnika o svakom poslu koji obavljaju, osim poslova iz članka 100. stavaka 1. i 4. i članka 101. ovoga Zakona.

(2) Odobrenje za obavljanje određene službe ili posla na zahtjev državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika daje Državnoodvjetničko vijeće.

Članak 103.

(1) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika imaju pravo na:

– plaću koja je utvrđena za državnog odvjetnika ili zamjenika u državnom odvjetništvu u koje je imenovan

– naknadu umjesto plaće kad ne mogu obnašati dužnost

– prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja sukladno posebnim propisima

– odmore i dopuste koje imaju službenici i namještenici u državnom odvjetništvu i godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana

– pravo na naknadu materijalnih troškova pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima

– naknadu za obavljanje poslova u službi dežurstva

– naknadu za odvojeni život od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora ili državnih blagdana, kada je državni odvjetnik ili zamjenik privremeno upućen na rad u drugo državno odvjetništvo ili raspoređen na rad u ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ili obnaša dužnost zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske

– naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ako je državnom odvjetniku ili zamjeniku državnog odvjetnika mjesto rada različito od mjesta prebivališta odnosno boravišta

– naknadu za službena putovanja i putne troškove u vezi s obnašanjem državnoodvjetničke dužnosti

– stručno usavršavanje i specijalizaciju u okviru sredstava osiguranih za tu namjenu.

(2) Kada je zamjenik državnog odvjetnika iz višeg državnog odvjetništva imenovan za državnog odvjetnika u nižem državnom odvjetništvu, ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

(3) Uvjete za isplatu i iznos naknade za obavljanje poslova dežurstva ministar nadležan za poslove pravosuđa propisuje pravilnikom.

Upućivanje na rad u drugo državno odvjetništvo

Članak 104.

(1) Državnog odvjetnika i zamjenika županijskoga ili općinskog državnog odvjetnika može se privremeno, kada je to prijeko potrebno za obavljanje poslova u drugom odvjetništvu istog ili nižeg stupnja, uputiti na rad u to državno odvjetništvo u određenom predmetu ili na određeno vrijeme, ali najdulje šest mjeseci.

(2) Obrazloženo rješenje o privremenom upućivanju iz stavka 1. ovoga članka donosi neposredno viši državni odvjetnik.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka može se izjaviti prigovor Državnoodvjetničkom vijeću u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Odluku o prigovoru Državnoodvjetničko vijeće donosi u roku od osam dana.

(4) Državnoodvjetničko vijeće može prigovor odbaciti kao nepravodoban, odbiti prigovor i potvrditi rješenje državnog odvjetnika ili prigovor usvojiti i ukinuti rješenje. Odluka Državnoodvjetničkog vijeća po prigovoru je konačna.

Članak 105.

(1) Zamjenik županijskog ili općinskog državnog odvjetnika može, uz svoj pristanak, biti upućen na rad u državno odvjetništvo višeg stupnja, najduže na vrijeme od četiri godine.

(2) Zamjenik iz stavka 1. koji je privremeno upućen na rad u državno odvjetništvo višeg stupnja u postupku i radu na predmetima ima prava i obveze kao viši državnoodvjetnički savjetnik.

(3) Državni odvjetnik ili zamjenik županijskog ili općinskog državnog odvjetništva može biti privremeno upućen na rad u posebno državno odvjetništvo kad je to određeno posebnim zakonom.

Članak 106.

Ako državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika bude imenovan za državnog odvjetnika u posebnom državnom odvjetništvu ili raspoređen za zamjenika državnog odvjetnika u posebnom državnom odvjetništvu, državnoodvjetnička dužnost u državnom odvjetništvu u kojem je radio prije prelaska miruje mu dok obavlja tu dužnost.

Rad izvan državnog odvjetništva

Članak 107.

(1) Ako državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika bude imenovan za državnog dužnosnika u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa ili izabran za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, državnoodvjetnička dužnost mu miruje dok obnaša dužnost na koju je imenovan odnosno izabran.

(2) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, uz svoj pristanak, može biti raspoređen i na druge poslove u ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, Pravosudnu akademiju i Državnoodvjetničko vijeće na vrijeme do četiri godine, za koje mu vrijeme državnoodvjetnička dužnost miruje. Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika može ponovno biti raspoređen na poslove u ovim tijelima nakon što je obnašao državnoodvjetničku dužnost razmjerno vremenu obavljanja poslova u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa, Pravosudnoj akademiji odnosno Državnoodvjetničkom vijeću. Rješenje o rasporedu državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika u ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, Pravosudnu akademiju i Državnoodvjetničko vijeće donose čelnici navedenih tijela, uz suglasnost Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(3) U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

(4) Državnom odvjetniku ili zamjeniku državnog odvjetnika koji na prijedlog Vlade Republike Hrvatske bude imenovan na neku dužnost u međunarodnim pravosudnim tijelima, međunarodnim misijama ili međunarodnim organizacijama miruju sva prava i dužnosti koje proizlaze iz obnašanja državnoodvjetničke dužnosti u Republici Hrvatskoj.

(5) Prava i dužnosti koje proizlaze iz obnašanja državnoodvjetničke dužnosti miruju i državnom odvjetniku ili zamjeniku koji bude imenovan ili izabran za rad u institucijama, agencijama, misijama i projektima Europske unije ili za rad u drugim međunarodnim organizacijama, institucijama, misijama i projektima za vrijeme na koje je imenovan ili izabran. Odluku o mirovanju prava i dužnosti državnog odvjetnika donosi neposredno viši državni odvjetnik, a za zamjenika državni odvjetnik u državnom odvjetništvu u kojem zamjenik obnaša državnoodvjetničku dužnost, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa i Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(6) Državnoodvjetnička dužnost miruje državnom odvjetniku i zamjeniku državnog odvjetnika koji sudjeluje u programima razmjene ili bude upućen u institucije, agencije ili urede Europske unije ili u druge međunarodne organizacije, institucije, misije i projekte za vrijeme trajanja razmjene ili upućivanja. Odluku o mirovanju državnoodvjetničke dužnosti državnog odvjetnika donosi neposredno viši državni odvjetnik, a za zamjenika državnog odvjetnika državni odvjetnik u državnom odvjetništvu u kojem zamjenik obnaša državnoodvjetničku dužnost, uz prethodnu suglasnost Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Za vrijeme trajanja razmjene ili upućivanja državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ostvaruju pravo na plaću utvrđenu za državnog odvjetnika odnosno zamjenika državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu u kojem su imenovani.

(7) Državnom odvjetniku i zamjeniku državnog odvjetnika vrijeme provedeno na poslovima iz stavaka 2., 4. i 6. ovoga članka priznaje se kao vrijeme provedeno u obnašanju državnoodvjetničke dužnosti.

(8) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati uvjete i postupak predlaganja, razmjene i upućivanja državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika u institucije, agencije, tijela ili urede Europske unije ili druge međunarodne organizacije, institucije, tijela, misije i projekte.

Odgovornost za štetu počinjenu u obnašanju dužnosti

Članak 108.

(1) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika nanese fizičkoj ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom.

(2) Republika Hrvatska od državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika zatražit će povrat isplaćene naknade samo kad je štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Ocjena obnašanja dužnosti

Članak 109.

(1) Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ocjenjuju se svake tri godine.

(2) Ako je zamjenik državnog odvjetnika podnio prijavu za trajni premještaj ili se javio na oglas, državni odvjetnik ocijenit će ga na temelju dotadašnjeg rada, iako nije proteklo tri godine od dana imenovanja. Ova ocjena služi samo za utvrđivanje liste kandidata u postupku pred Državnoodvjetničkim vijećem i ne utječe na dužnost davanja ocjene na način naveden u stavku 1. ovoga članka.

Članak 110.

(1) Državni odvjetnici i zamjenici državnih odvjetnika u obnašanju dužnosti ocjenjuju se prema sljedećim mjerilima:

1. ostvarenim rezultatima u rješavanju predmeta na temelju broja predmeta dodijeljenih u rad na temelju Okvirnih mjerila za rad zamjenika državnih odvjetnika i prosječnih radnih rezultata županijskih odnosno općinskih državnih odvjetništava za prethodno trogodišnje razdoblje

2. kvaliteti odluka i opravdanom korištenju pravnih lijekova

3. urednom obnašanju državnoodvjetničke dužnosti – poštovanju rokova u tijeku postupka

4. drugim aktivnostima državnog odvjetnika i zamjenika državnog odvjetnika

5. iskustvu u obnašanju državnoodvjetničke dužnosti

6. usklađenosti ponašanja s Etičkim kodeksom državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika.

(2) Prosječne radne rezultate županijskih odnosno općinskih državnih odvjetništava utvrđuje Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske za prethodnu godinu najkasnije do 1. ožujka tekuće godine i o tome obavještava sva državna odvjetništva.

(3) Po svim mjerilima iz stavka 1. ovoga članka državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika mogu ostvariti najviše 150 bodova, pri čemu se za mjerila iz stavka 1. točki 1. i 2. ovoga članka može ostvariti najviše po 60 bodova, za mjerila iz stavka 1. točki 3. i 4. ovoga članka najviše po 10 bodova, a za mjerila iz stavka 1. točki 5. i 6. ovoga članka najviše po pet bodova.

(4) Pravila o vođenju evidencije o radu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, postupak ocjenjivanja, sadržaj i oblik obrasca o ocjeni obnašanja dužnosti, način primjene mjerila za ocjenjivanje, raspon ocjena i druga pitanja u vezi s ocjenjivanjem državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika uređuju se općom uputom koju donosi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Članak 111.

Državni odvjetnik daje ocjenu obnašanja državnoodvjetničke dužnosti za zamjenika tog državnog odvjetništva. Državnog odvjetnika ocjenjuje neposredno viši državni odvjetnik.

Članak 112.

Ocjene obnašanja dužnosti državnog odvjetnika i zamjenika državnog odvjetnika su:

1. izvrsno obnaša dužnost: 130 – 150 bodova

2. vrlo uspješno obnaša dužnost: 110 – 129 bodova

3. uspješno obnaša dužnost: 90 – 109 bodova

4. zadovoljavajuće obnaša dužnost: 70 – 89 bodova

5. nezadovoljavajuće obnaša dužnost: manje od 70 bodova.

Članak 113.

Državni odvjetnik će prije dostavljanja ocjene pozvati državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika kojeg ocjenjuje i upoznati ga na osnovi kojih mjerila ga namjerava ocijeniti. Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima pravo upozoriti na okolnosti koje mogu utjecati na ocjenu, a koje državni odvjetnik nije uzeo u obzir ili je na temelju njih donio pogrešne zaključke.

Članak 114.

(1) Ocjena se izrađuje na posebnom obrascu propisanom općom uputom o ocjenjivanju i mora biti obrazložena.

(2) Ocjena iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se ocijenjenom državnom odvjetniku ili zamjeniku državnog odvjetnika i višem državnom odvjetniku, a po pravomoćnosti i Državnoodvjetničkom vijeću.

(3) U obrazloženju ocjene državni odvjetnik će iznijeti način vrednovanja po pojedinom mjerilu i na osnovi kojih pokazatelja je ocjena dana te navesti i sve druge bitne podatke. Ocjena se dostavlja s uputom o pravu na prigovor.

Članak 115.

Državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika koji se ne složi s ocjenom ima pravo u roku od osam dana od dana dostave ocjene podnijeti prigovor Državnoodvjetničkom vijeću.

Članak 116.

(1) Ako je protiv ocjene zamjenik državnog odvjetnika podnio prigovor, državni odvjetnik koji je donio ocjenu zatražit će mišljenje kolegija toga državnog odvjetništva.

(2) Ako je protiv ocjene prigovor podnio državni odvjetnik, viši državni odvjetnik koji je donio ocjenu zatražit će mišljenje kolegija državnog odvjetništva kojem je na čelu.

(3) Prigovor iz stavka 1. i 2. ovoga članka uz koji se prilaže mišljenje kolegija i osobni spis zamjenika državnog odvjetnika odnosno državnog odvjetnika dostavit će se na odluku Državnoodvjetničkom vijeću.

(4) Svojom odlukom Državnoodvjetničko vijeće može potvrditi ocjenu, izmijeniti je ili vratiti na ponovno ocjenjivanje, uz određivanje roka u kojem je potrebno donijeti novu odluku. O nepostupanju po odluci predsjednik Državnoodvjetničkog vijeća obavijestit će Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

 

GLAVA III.   ETIČKI KODEKS DRŽAVNIH ODVJETNIKA I ZAMJENIKA DRŽAVNIH ODVJETNIKA

Članak 117.

(1) Etičkim kodeksom državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (u daljnjem tekstu: Kodeks) utvrđuju se načela i pravila ponašanja državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika koja jamče očuvanje i promicanje njihova osobnog i profesionalnog integriteta kao dužnosnika u samostalnom i neovisnom državnom odvjetništvu.

(2) Kodeks donosi Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske proširen sa županijskim i općinskim državnim odvjetnicima te predstavnicima kolegija županijskih i općinskih državnih odvjetništava na prijedlog Etičkog povjerenstva.

(3) Kolegiji županijskih i općinskih državnih odvjetnika biraju svoje predstavnike na sjednici javnim glasovanjem većinom svih članova.

(4) Sjednicu Kolegija iz stavka 2. ovoga članka saziva i predsjeda joj Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.

(5) Kodeks se objavljuje u »Narodnim novinama«.

Sastav, izbor i ovlasti Etičkog povjerenstva

Članak 118.

Etičko povjerenstvo je neovisno tijelo u državnom odvjetništvu koje donosi smjernice za tumačenje temeljnih etičkih i deontološnih načela iz Kodeksa te daje mišljenja i preporuke o usklađenosti određenih ponašanja državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika s Kodeksom i o sukobu interesa.

Članak 119.

(1) Etičko povjerenstvo ima sedam članova, od kojih su dva zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, dva zamjenika županijskog državnog odvjetnika, dva zamjenika općinskog državnog odvjetnika i jedan zamjenik državnog odvjetnika u posebnom državnom odvjetništvu.

(2) Član Državnoodvjetničkog vijeća ne može biti biran za člana Etičkog povjerenstva.

(3) Članovi Etičkog povjerenstva biraju se na vrijeme od pet godina.

(4) Članove Etičkog povjerenstva bira Prošireni kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na temelju prijedloga kolegija državnih odvjetništava, na način da kolegij svakog županijskog i općinskog državnog odvjetništva predloži po jednog kandidata iz svojih redova, kolegij posebnog državnog odvjetništva dva kandidata iz svojih redova, a Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske najmanje tri kandidata iz svojih redova.

(5) Etičko povjerenstvo donosi poslovnik o radu.

Članak 120.

Etičko povjerenstvo na zahtjev državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika daje mišljenje o sukladnosti određenog ponašanja s Kodeksom.

Članak 121.

(1) Etičko povjerenstvo daje mišljenja i preporuke u povodu pisanih predstavki ili pritužbi na ponašanje državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika koje njihovi podnositelji smatraju protivnim Etičkom kodeksu te na vlastitu inicijativu.

(2) Državnom odvjetniku i zamjeniku državnog odvjetnika na čije se ponašanje predstavka ili pritužba odnosi omogućit će se očitovanje u roku od osam dana.

(3) Etičko povjerenstvo dužno je sa svojom odlukom upoznati državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika na kojeg se odnosi predstavka ili pritužba, kao i podnositelja predstavke ili pritužbe.

(4) Ako Etičko povjerenstvo ocijeni predstavku ili pritužbu osnovanom, svoju odluku s mišljenjem i preporukom dostavlja državnom odvjetništvu u kojem državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika obnaša dužnost, višem državnom odvjetništvu i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je objavljuje na mrežnim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

 

GLAVA IV.   DRŽAVNOODVJETNIČKI SLUŽBENICI I NAMJEŠTENICI

1. Zasnivanje i prestanak radnog odnosa

Članak 122.

(1) Broj službenika i namještenika za obavljanje stručnih uredskih i tehničkih poslova utvrđuje ministar nadležan za poslove pravosuđa u skladu s mjerilima za određivanje broja službenika i namještenika u državnom odvjetništvu.

(2) Zasnivanje i prestanak radnog odnosa službenika i namještenika, obavljanje vježbeničke prakse, postupak i način te program polaganja državnog stručnog ispita, plaće i ostala prava, obveze i odgovornosti iz rada te odgovornost za povrede službene dužnosti uređuju se propisima koji se primjenjuju na državne službenike i namještenike.

(3) U postupku prijma službenika i namještenika u državna odvjetništva za najboljeg kandidata državno odvjetništvo nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere. Na temelju izvješća o rezultatu sigurnosne provjere nadležne sigurnosno-obavještajne agencije, državno odvjetništvo kao podnositelj zahtjeva donosi konačnu ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka. Sigurnosna provjera provodi se sukladno zakonu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera.

(4) Državnom službeniku ili namješteniku prestaje državna služba odnosno ugovor o radu u državnom odvjetništvu po sili zakona ako se u tijeku obavljanja službe ili rada utvrdi da postoje sigurnosne zapreke koje su takve naravi da predstavljaju zapreku za prijam sukladno stavku 3. ovoga članka.

(5) Radna mjesta u državnim odvjetništvima mogu se popunjavati samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

(6) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom propisuje potreban stupanj obrazovanja službenika i namještenika u državnim odvjetništvima.

2. Ravnatelj državnoodvjetničke uprave

Članak 123.

(1) Državno odvjetništvo s više od 15 zamjenika državnog odvjetnika ima ravnatelja državnoodvjetničke uprave.

(2) Za ravnatelja državnoodvjetničke uprave može biti primljena osoba koja ima završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prava odnosno diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ekonomske struke i najmanje pet godina iskustva na odgovarajućim poslovima.

(3) Ravnatelj državnoodvjetničke uprave brine se o urednom i pravodobnom obavljanju stručnih, administrativnih, tehničkih i drugih poslova u državnom odvjetništvu, a posebno:

– obavlja stručne poslove u vezi s planiranjem i upravljanjem ljudskim potencijalima u državnom odvjetništvu

– organizira rad službenika i namještenika te prati njihovu učinkovitost u radu

– prati i planira edukaciju službenika i namještenika

– vodi brigu o održavanju zgrade državnog odvjetništva, radnih prostorija i opreme za rad te investicijskim ulaganjima

– organizira i koordinira izradu godišnjeg plana nabave

– odgovara za provedbu postupaka javne nabave

– obavlja nadzor nad financijsko-materijalnim poslovanjem državnog odvjetništva te obavljanjem uredskih i pomoćno-tehničkih poslova

– skrbi i obavlja nadzor nad trošenjem proračunskih i vlastitih sredstava državnog odvjetništva

– sudjeluje u izradi i provedbi projekata državnoodvjetničke uprave te nadzire njihovu provedbu

– skrbi o pravodobnom i urednom vođenju statističkih podataka o radu državnog odvjetništva

– surađuje s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u vezi s nabavom opreme i osiguranjem sredstava za pojedine aktivnosti državnog odvjetništva

– obavlja druge poslove koje mu povjeri državni odvjetnik.

(4) Za svoj rad ravnatelj državnoodvjetničke uprave odgovara državnom odvjetniku.

3. Državnoodvjetnički savjetnici

Članak 124.

(1) Državno odvjetništvo može imati državnoodvjetničke savjetnike, više državnoodvjetničke savjetnike i više državnoodvjetničke savjetnike – specijaliste.

(2) Državnoodvjetnički savjetnici, viši državnoodvjetnički savjetnici i viši državnoodvjetnički savjetnici – specijalisti pomažu državnom odvjetniku ili njegovu zamjeniku u radu, izrađuju nacrte odluka, uzimaju na zapisnik prijave, podneske i izjave građana te obavljaju samostalno ili pod nadzorom i po uputama državnog odvjetnika ili njegova zamjenika druge stručne poslove predviđene zakonom i propisima donesenim na osnovi zakona.

(3) Za državnoodvjetničkog savjetnika u općinskom i županijskom državnom odvjetništvu može biti primljena osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studij prava odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prava i položen pravosudni ispit.

(4) Za višeg državnoodvjetničkog savjetnika u općinskom i županijskom državnom odvjetništvu i državnoodvjetničkog savjetnika u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studij prava odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prava, položen pravosudni ispit i koja je radila najmanje dvije godine kao državnoodvjetnički ili sudski savjetnik, sudac, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, odvjetnik ili javni bilježnik odnosno osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita najmanje pet godina.

(5) Viši državnoodvjetnički savjetnik – specijalist u općinskom i županijskom državnom odvjetništvu može biti osoba koja je najmanje četiri godine radila kao državnoodvjetnički ili sudski savjetnik, pravosudni dužnosnik, odvjetnik ili javni bilježnik odnosno osoba koja je najmanje osam godina nakon položenog pravosudnog ispita radila na drugim pravnim poslovima.

(6) Viši državnoodvjetnički savjetnik u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske može biti osoba koja je najmanje četiri godine radila kao državnoodvjetnički ili sudski savjetnik, pravosudni dužnosnik, odvjetnik ili javni bilježnik odnosno osoba koja je najmanje osam godina nakon položenog pravosudnog ispita radila na drugim pravnim poslovima.

(7) Viši državnoodvjetnički savjetnik – specijalist u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske može biti osoba koja je najmanje šest godina radila kao državnoodvjetnički ili sudski savjetnik, pravosudni dužnosnik, odvjetnik ili javni bilježnik odnosno osoba koja je najmanje 10 godina nakon položenog pravosudnog ispita radila na drugim pravnim poslovima.

Članak 125.

(1) Državnoodvjetnički savjetnici, viši državnoodvjetnički savjetnici i viši državnoodvjetnički savjetnici – specijalisti u kaznenim odjelima mogu zastupati optužne akte u postupcima za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina.

(2) Na temelju posebne punomoći nadležnoga državnog odvjetnika, državnoodvjetnički savjetnici, viši državnoodvjetnički savjetnici i viši državnoodvjetnički savjetnici – specijalisti u građansko-upravnim odjelima državnih odvjetništava mogu zastupati pred sudovima, upravnim i drugim tijelima.

(3) Punomoć iz stavka 2. ovoga članka ovlašćuje državnoodvjetničke savjetnike, više državnoodvjetničke savjetnike i više državnoodvjetničke savjetnike – specijaliste na obavljanje svih radnji u postupku, osim ovlaštenja za podnošenje tužbe, povlačenje tužbe, priznavanje tužbenog zahtjeva, odricanje od tužbenog zahtjeva, zaključenje nagodbe, podnošenje pravnog lijeka, odricanje od izjavljivanja pravnog lijeka te odustajanje od izjavljenog pravnog lijeka.

(4) Državnoodvjetnički savjetnici, viši državnoodvjetnički savjetnici i viši državnoodvjetnički savjetnici – specijalisti u građansko-upravnim odjelima općinskih državnih odvjetništava u okviru ovlaštenja iz punomoći prema stavku 2. ovoga članka samostalno zastupaju u sporovima čija je vrijednost predmeta spora do 100.000,00 kuna, a u građansko-upravnim odjelima županijskih državnih odvjetništava u sporovima čija vrijednost spora ne prelazi 500.000,00 kuna.

4. Stručni suradnici

Članak 126.

(1) Državno odvjetništvo može imati službenike sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem kriminalističkog, defektološkog, psihološkog, pedagoškog, ekonomskog, knjigovodstveno-financijskog smjera, socijalnog rada i drugog odgovarajućeg smjera i propisanim radnim iskustvom.

(2) Stručni suradnici iz stavka 1. ovoga članka kao stručni pomoćnici pomažu državnom odvjetniku ili zamjeniku državnog odvjetnika u radu u stvarima u kojima su potrebna posebna stručna znanja, a mogu i samostalno obavljati poslove kad je to određeno zakonom ili drugim propisom.

(3) Stručni suradnici koji ispunjavaju uvjete propisane posebnim propisom mogu biti određeni za financijske istražitelje.

Članak 127.

Osim kad je to određeno posebnim zakonom, na temelju odluke državnog odvjetnika u složenim predmetima stručni suradnici mogu pripremati provođenje pojedinih dokaznih radnji, primati izjave i prijedloge te samostalno poduzimati dokazne radnje koje im je državni odvjetnik povjerio.

5. Državnoodvjetnički vježbenici

Članak 128.

(1) Broj vježbeničkih mjesta u državnim odvjetništvima određuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema raspoloživim financijskim sredstvima osiguranim u državnom proračunu, uz prethodno mišljenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(2) Uvjeti i način primanja državnoodvjetničkih vježbenika u državna odvjetništva, trajanje i način obavljanja vježbeničke prakse određuju se posebnim zakonom.

 

GLAVA V.   OSIGURANJE OSOBA, IMOVINE I OBJEKATA DRŽAVNIH ODVJETNIŠTAVA

Članak 129.

(1) Osiguranje osoba, imovine i objekata državnih odvjetništava te održavanje reda u državnom odvjetništvu obavljaju službenici pravosudne policije, a iznimno i pravne osobe ovlaštene za poslove zaštite i osiguranja, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, ako nije moguće osigurati da ove poslove obavljaju službenici pravosudne policije.

(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka obavljaju se uporabom tehničkih sredstava zaštite i sredstvima prisile.

(3) Prijam u državnu službu, sigurnosna provjera i prava iz mirovinskih osiguranja službenika pravosudne policije propisuju se zakonom.

(4) Propise o službenicima pravosudne policije koji obavljaju poslove iz stavka 1. ovoga članka i načinu osiguranja osoba, imovine i objekata državnih odvjetništava donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

 

 

DIO ČETVRTI   PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 130.

Službenici koji su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona raspoređeni na radna mjesta tajnika u državnim odvjetništvima rasporedit će se na odgovarajuća radna mjesta u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 131.

Ograničenje mandata iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona u postupku izbora Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske primjenjuje se i na kandidate koji su do dana stupanja na snagu ovoga Zakona obnašali ovu dužnost.

Članak 132.

(1) Pravilnike iz članaka 55., 66., 69., 70., 78., 103. i 122. ovoga Zakona ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Poslovnik državnog odvjetništva ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Opću uputu iz članka 110. stavka 4. ovoga Zakona Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske donijet će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 133.

(1) Okvirna mjerila za rad zamjenika državnih odvjetnika iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Broj zamjenika državnih odvjetnika u pojedinom državnom odvjetništvu ministar nadležan za poslove pravosuđa odredit će na prijedlog Glavnog državnog odvjetnika sukladno Okvirnim mjerilima za rad zamjenika državnih odvjetnika u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 134.

Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika iz članka 117. stavka 2. ovoga Zakona Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske proširen sa županijskim i općinskim državnim odvjetnicima te predstavnicima kolegija županijskih i općinskih državnih odvjetništava donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 135.

Do stupanja na snagu propisa i akata iz članka 71. i 103. ovoga Zakona primjenjivat će se sljedeći propisi i akti doneseni na temelju Zakona o državnom odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15.):

– Poslovnik državnog odvjetništva (»Narodne novine«, br. 5/14. i 123/15.)

– Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (»Narodne novine«, br. 35/15.).

Članak 136.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o državnom odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15.).

Članak 137.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. rujna 2018.

Klasa: 022-03/18-01/34

Zagreb, 6. srpnja 2018.

HRVATSKI SABOR

 

 

Copyright © Ante Borić