VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 124. stavka 4. Zakona o obrani (»Narodne novine«, br. 33/2002, 58/2002, 76/2007 i 153/2009), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 21. travnja 2011. godine donijela
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovom Uredbom utvrđuju se kriteriji za odabir, mjere za zaštitu te način označavanja vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu.
Vojni i drugi objekti posebno važni za obranu su objekti koji su zbog svojega strateškog značaja ili namjene bitni za funkcioniranje obrambenog sustava Republike Hrvatske.
Članak 2.
Ministarstvo obrane u suradnji sa središnjim tijelima državne uprave predlaže Popis drugih objekata posebno važnih za obranu.
Ministarstvo obrane vodi evidencije vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu.
Ministarstvo obrane u suradnji sa središnjim tijelima državne uprave predlaže Vladi Republike Hrvatske ažuriranje Popisa drugih objekata posebno važnih za obranu.
Članak 3.
Ministarstvo obrane izvode iz Popisa drugih objekata posebno važnih za obranu dostavlja nadležnim središnjim tijelima državne uprave.
Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Glavni stožer Oružanih snaga) dostavlja obavijest o utvrđivanju statusa vojnog objekta ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske koji su korisnici navedenih objekata.
Središnja tijela državne uprave dostavljaju obavijest o utvrđivanju statusa drugog objekta posebno važnog za obranu njihovom vlasniku, odnosno korisniku.
Po zaprimanju obavijesti o utvrđivanju statusa vojnog ili drugog objekta posebno važnog za obranu vlasnik, odnosno korisnik objekta, obvezan je izraditi i donijeti Plan zaštite objekta.
Članak 4.
Vlasnici, odnosno korisnici vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu, obvezni su izraditi Plan zaštite objekta i provoditi mjere zaštite objekta propisane ovom Uredbom u svrhu očuvanja njihove funkcije.
Rukovodeća osoba pravne osobe koja je vlasnik odnosno korisnik drugog objekta posebno važnog za obranu odgovorna je za izradu i donošenje Plana zaštite objekta.
II. KRITERIJI ZA ODABIR VOJNIH I DRUGIH OBJEKATA POSEBNO VAŽNIH ZA OBRANU
Članak 5.
Kriteriji za odabir vojnih objekata posebno važnih za obranu je važnost pojedinog objekta za izvršavanje zadaća Oružanih snaga Republike Hrvatske u ratnom stanju i stanju neposredne ugroženosti, a odnosi se na objekte:
– važne za sustav neprekidnog vođenja i zapovijedanja,
– koji osiguravaju neprekidnost funkcioniranja komunikacijsko-informacijskih sustava,
– koji osiguravaju neprekidnost opskrbe klasama materijalnih sredstava I. – IX.,
– u kojima su pohranjene strateške pričuve (skladišta),
– u kojima je smještena infrastruktura od vitalnog značaja za funkcioniranje Oružanih snaga Republike Hrvatske,
– za potporu zemlje domaćina savezničkim snagama.
Članak 6.
Kriteriji za odabir drugih objekata posebno važnih za obranu je važnost pojedinog objekta za funkcioniranje državnih tijela, pravnog poretka, gospodarstva i društvenih djelatnosti u ratnom stanju i stanju neposredne ugroženosti, težina poremećaja koja se može stvoriti u slučaju njegovog onesposobljavanja i prioritetno se odnosi na objekte:
– u kojima su smještena pojedina tijela državne vlasti,
– o čijem neprekidnom radu u ratnom stanju i stanju neposredne ugroženosti ovisi temeljno funkcioniranje gospodarstva i društvenih djelatnosti, a posebno u sektorima:
– energetike,
– informacijsko-komunikacijskih tehnologija i sustava,
– opskrbe stanovništva hranom i vodom,
– zdravstva,
– financija,
– prometa,
– kemijske i farmaceutske industrije,
– znanstveno-istraživačke djelatnosti,
– javnog informiranja,
– arhivske djelatnosti,
– pravosuđa i izvršavanja kaznenopravnih sankcija i mjera,
– javne i nacionalne sigurnosti,
– strateških pričuva,
– za proizvodnju naoružanja i vojne opreme,
– za opskrbu i potporu Oružanih snaga Republike Hrvatske,
– za potporu zemlje domaćina savezničkim snagama.
Utvrđivanju statusa drugog objekta posebno važnog za obranu prethodi procjenjivanje razmjera poremećaja koji može nastati onesposobljavanjem ili uništenjem objekta, pri čemu je potrebno uvažavati:
– javni učinak (broj pogođenog stanovništva),
– ekonomski učinak (značaj gubitka i mogućnost nadomjeska),
– politički učinak,
– psihološki učinak.
III. ZAŠTITA VOJNIH I DRUGIH OBJEKATA POSEBNO VAŽNIH ZA OBRANU
Članak 7.
Pod zaštitom vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu razumijeva se organizacija i provedba sustava mjera za sprečavanje neovlaštenog pristupa objektima, uništenja ili oštećenja objekta, odnosno otkrivanja tajnih podataka o objektima i djelatnostima u njima.
U cilju provođenja zaštite objekata vlasnici, odnosno korisnici vojnih i drugih objekta posebno važnih za obranu, izrađuju i donose Plan zaštite objekta.
Članak 8.
Plan zaštite objekta sastoji se iz Procjene ugroženosti i Mjera zaštite. Sastavni dio Plana zaštite objekta su i prilozi koji se sastoje iz karte prostora s koordinatama, skice objekta, popis sredstava i opreme za zaštitu, procedure za postupanje i dr.
Plan zaštite objekta izrađuju, ažuriraju i čuvaju nadležni zapovjednik vojnog objekta odnosno voditelj zaštite drugog objekta posebno važnog za obranu.
Plan zaštite objekta za vojne objekte donose nadležna zapovjedništva Oružanih snaga Republike Hrvatske, a za druge objekte posebno važne za obranu vlasnici, odnosno korisnici tih objekata.
Tijekom izrade i ažuriranja Plana zaštite drugog objekta posebno važnog za obranu nadležni voditelj zaštite objekta surađuje s nadležnim središnjim tijelom državne uprave i nadležnom ustrojstvenom jedinicom Ministarstva unutarnjih poslova.
Članak 9.
Procjenom ugroženosti utvrđuju se osnovni elementi ugroženosti, vrste i uzroci ugrožavanja, posljedice neželjenog djelovanja i potrebne sposobnosti.
Procjena ugroženosti obuhvaća sljedeće elemente:
– osnovne karakteristike objekta i okoline u kojoj se nalazi,
– pristup i kretanje ljudi i prometnih sredstava u objektu i oko objekta,
– analiza ugroženosti objekta i mogućih oblika ugroza s posljedicama,
– utvrđivanje potrebe štićenja objekta na snimkama iz zraka,
– postupanja s klasificiranim podacima,
– potreba organiziranja i načina djelovanja službe tjelesne zaštite, te upotrebe mehaničkih i elektroničkih sigurnosnih sustava,
– zaključna ocjena s prijedlogom zaštitnih mjera.
Članak 10.
Glavni stožer Oružanih snaga daje suglasnost na procjenu ugroženosti za vojne objekte, a nadležno središnje tijelo državne uprave na procjenu ugroženosti za druge objekte posebno važne za obranu.
Članak 11.
Mjerama zaštite određuju se snage i sredstva za provođenje mjera zaštite, veličina, struktura i sastav, te organizacija i djelovanje službe zaštite objekta, način komunikacije i suradnje s nadležnim tijelima i službama na državnoj i lokalnoj razini, organizacija zaštite objekta u uvjetima povećane ugroženosti (rat, neposredna ugroženost neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske).
Mjere zaštite objekata razrađuju se i provode na temelju procjene ugroženosti.
Mjere zaštite vojnih i drugih objekta posebno važnih za obranu poduzimaju se u miru, stanju neposredne ugroženosti i ratnom stanju.
Mjere zaštite obvezni su poduzimati vlasnici, odnosno korisnici vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu te, u skladu s njihovim zahtjevima, službe tjelesne zaštite, investitori, projektanti, sudionici natječaja, izvođači radova i njihovi kooperanti.
Članak 12.
Mjere zaštite objekata posebno važnih za obranu dijele se na opće i posebne mjere.
Opće mjere zaštite obvezni su provoditi svi vlasnici, odnosno korisnici vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu.
Posebne mjere zaštite provode se kao dopuna općim mjerama zaštite u skladu s procjenom ugroženosti objekta i u pravilu se primjenjuju na vojne objekte, a na druge objekte posebno važne za obranu kada to odredi nadležno središnje tijelo državne uprave u suradnji s Ministarstvom obrane.
Članak 13.
Opće mjere zaštite u skladu s procjenom ugroženosti obuhvaćaju:
– organiziranje i djelovanje službe tjelesne zaštite,
– primjenu mehaničkih i elektroničkih sigurnosnih sustava tehničke zaštite,
– zaštitu klasificiranih podataka,
– sigurnosnu provjeru osoba s pristupom klasificiranim podacima,
– druge mjere zaštite predviđene procjenom ugroženosti.
Pod mehaničkim sigurnosnim sustavima razumijevaju se: zaštitne ograde, zidovi, prepreke, protunaletne barijere, rampe, rešetke, protuprovalna vrata, neprobojna stakla i slične konstrukcije, sve vrste brava sa serijskim brojem ili kodom, oprema za pohranu i čuvanje predmeta i dokumenata, postavljeni znakovi i signalizacija zabrane i ograničenja.
Pod elektroničkim sigurnosnim sustavima razumijevaju se: sustavi za stalni nadzor nad štićenim objektom s jednog mjesta, sustavi video nadzora, senzorske ograde, protuprovalni i protuprepadni sustavi, sustavi kontrole prolaska, sustavi za nadzor rada službe tjelesne zaštite.
Članak 14.
Posebne mjere zaštite su:
– neprekidna nazočnost službe tjelesne zaštite,
– elektronička zaštita, koja osim osnovnih funkcija omogućuje audiovizualni nadzor, nadzor i djelovanje u cilju sprečavanja narušavanja sigurnosno-obavještajne zone, elektronsko maskiranje i zaštitu od otkrivanja podataka,
– sigurnosna provjera svih djelatnika,
– protuobavještajna zaštita.
Članak 15.
Za organizaciju i provedbu mjera zaštite vojnih objekata odgovorni su zapovjednici ustrojstvenih jedinica Oružanih snaga Republike Hrvatske kojima su navedeni objekti dodijeljeni na korištenje.
Vlasnici, odnosno korisnici drugih objekata posebno važnih za obranu obvezni su odrediti voditelja zaštite objekta.
Voditelj zaštite objekta odgovoran je za organizaciju i provedbu mjera zaštite objekta.
Članak 16.
Tjelesna zaštita u vojnim i drugim objektima posebno važnim za obranu može se provoditi vlastitim snagama ili angažiranjem pravne osobe registrirane za obavljanje poslova zaštite.
Na zahtjev nadležnog središnjeg tijela državne uprave u zaštitu vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu, u skladu s procjenom ugroženosti, mogu se uključiti i policijske snage u obliku kontaktno-ophodne djelatnosti.
Nadležno središnje tijelo državne uprave obvezno je Ministarstvu unutarnjih poslova uz zahtjev dostaviti i sve relevantne podatke o objektu, osobama odgovornim za zaštitu objekta i mjerama zaštite koje se provode.
IV. MJERE ZAŠTITE VOJNIH I DRUGIH OBJEKATA POSEBNO VAŽNIH ZA OBRANU PRILIKOM ZNANSTVENIH ISTRAŽIVANJA I SNIMANJA
Članak 17.
Ministar obrane svojim odobrenjem za obavljanje znanstvenih istraživanja utvrđuje mjere zaštite klasificiranih podataka o vojnim i drugim objektima posebno važnim za obranu na kojima se vrši istraživanje.
Članak 18.
Državna geodetska uprava u suradnji s Ministarstvom obrane prilikom pregledavanja snimljenog i/ili skeniranog materijala iz zraka određuje koji je snimljeni materijal na kojem su vojni i drugi objekti posebno važni za obranu klasificiran i s njim se postupa u skladu s propisima o zaštiti klasificiranih podataka.
Dijelovi video, foto i drugih proizvoda dobiveni snimanjem i/ili skeniranjem iz zraka namijenjeni za javnu upotrebu na kojima su vidljivi prostorni podaci o vojnim i drugim objektima posebno važnim za obranu ne objavljuju se i štite se na propisani način.
Na kartografskim proizvodima (analognim ili digitalnim), u koje spadaju i službene državne karte, ortofotokarte i ortofotoplanovi kao i fotoproizvodi dobiveni zračnim snimanjem i/ili laserskim skeniranjem iz zraka, prikazivanje vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu provodi se na način da se u najvećoj mogućoj mjeri zadrži vjerodostojnost topografskog sadržaja, a da se pri tome ne ugrozi zaštita klasificiranih podataka vojnih i drugih objekta posebno važnih za obranu.
Državna geodetska uprava donijet će, u suradnji s Ministarstvom obrane, Uputu o načinu prikazivanja i provođenja zaštite vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu na kartografskim proizvodima, u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.
V. NAČIN OZNAČAVANJA I PROVOĐENJA POSTUPKA ZABRANE PRISTUPA VOJNIM I DRUGIM OBJEKTIMA POSEBNO VAŽNIM ZA OBRANU
Članak 19.
Zapovjednici ustrojstvenih jedinica Oružanih snaga Republike Hrvatske nadležni za zaštitu vojnih objekata i voditelji zaštite drugih objekata posebno važnih za obranu, u skladu s Planom zaštite objekta, od nadležnog tijela traže postavljanje znakova u blizini vojnih i drugih objekata.
Procjenom se utvrđuje potreba, a mjerama zaštite način reguliranja kretanja osoba unutar vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu.
Članak 20.
Zapovjednici ustrojstvenih jedinica Oružanih snaga Republike Hrvatske nadležni za zaštitu vojnih objekata, u skladu s Planom zaštite objekta, provode postavljanje znakova u blizini vojnih objekata.
Ministar obrane propisat će vrstu, značenje, oblik, boju, dimenzije i postavljanje znakova u blizini vojnih objekata, uz suglasnost ministra nadležnoga za poslove prometa i ministra nadležnoga za unutarnje poslove.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 21.
Ministar obrane predložit će Vladi Republike Hrvatske, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe, Popis drugih objekata posebno važnih za obranu.
Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga predložit će ministru obrane, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe, Popis vojnih objekata posebno važnih za obranu.
Članak 22.
Vlasnici, odnosno korisnici vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu obvezni su izraditi planove zaštite objekata u roku od 120 dana od dobivanja obavijesti o utvrđivanju statusa objekta.
Članak 23.
Ravnatelj Državne geodetske uprave donijet će, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe, Uputu o načinu provođenja zaštite vojnih i drugih objekata na kartografskim proizvodima.
Članak 24.
Inspekcijski pregled i nadzor nad provedbom planova zaštite vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu provodi Inspektorat obrane.
Članak 25.
Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Pravilnik o kriterijima za određivanje i zaštitu objekata posebno značajnih za obranu zemlje (»Narodne novine«, broj 120/99).
Članak 26.
Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 804-05/11-01/01
Urbroj: 5030106-11-1
Zagreb, 21. travnja 2011.
Predsjednica Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.
Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_06_63_1403.html