VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 20. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti (»Narodne novine«, broj 20/2010), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 28. ožujka 2013. godine donijela
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovom Uredbom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi:
– Direktiva 98/34/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. godine o utvrđivanju postupka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa (SL L 204, 21. 7. 1998., str. 37-48) uključujući izmjene predviđene Direktivom 98/48/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. srpnja 1998. godine o izmjenama Direktive 98/34/EZ o utvrđivanju postupka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa (SL L 217, 5. 8. 1998., p. 18–26) i Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskoga parlamenta i Vijeća o europskoj normizaciji, o izmjenama Direktive Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i Direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća i ukidanju Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14. 11. 2012., p. 12–33.).
Članak 2.
Ovom Uredbom se propisuje postupak službenog obavješćivanja u području norma, tehničkih propisa te propisa o uslugama informacijskog društva prema Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: EU).
Članak 3.
(1) U smislu ove Uredbe upotrebljavat će se ove definicije:
a) proizvod je bilo koji industrijski proizveden proizvod i bilo koji poljoprivredni proizvod uključujući i ribarski proizvod;
b) ocjenjivanje sukladnosti je postupak kojim se utvrđuje da su određeni zahtjevi koji se odnose na proizvod, proces, sustav, osobu ili tijelo ispunjeni;
c) usluga je svaka usluga informacijskog društva koja se uz naknadu pruža na daljinu, elektroničkim sredstvima i na pojedinačni zahtjev korisnika usluge, gdje za potrebe ove definicije:
– na daljinu znači da se usluga pruža, a da stranke nisu istodobno nazočne,
– elektroničkim sredstvima znači da se usluga od početka šalje i na odredištu prima putem elektroničke opreme za obradu (uključujući digitalno sažimanje) i pohranjivanje podataka, te da se u cjelini šalje, prenosi i prima žičano, radiom, optičkim sredstvima ili drugim elektromagnetskim sredstvima,
– na pojedinačni zahtjev korisnika usluga znači da se usluga pruža prijenosom podataka na pojedinačni zahtjev;
d) tehnička specifikacija je specifikacija sadržana u dokumentu koji utvrđuje zahtijevane značajke proizvoda, kao što su razine kakvoće, radne značajke, sigurnost i dimenzije, uključujući zahtjeve za proizvod, s obzirom na nazive pod kojima se prodaje, nazivlje, simbole, ispitivanja i metode ispitivanja, pakiranja, označivanja ili obilježavanja te postupke ocjenjivanja sukladnosti.
Naziv tehnička specifikacija također obuhvaća i proizvodne metode i procese koji se upotrebljavaju za poljoprivredne proizvode, sukladno članku 38. (1) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proizvode namijenjene prehrani ljudi i hranidbi životinja, medicinske proizvode navedene u članku 1. Direktive 2001/83/EZ, te proizvodne metode i procese koji se odnose na druge proizvode kad oni utječu na njihove značajke;
e) drugi zahtjevi su zahtjevi, različiti od tehničkih specifikacija, koji su utvrđeni za proizvod u svrhu zaštite, osobito zaštite potrošača ili okoliša, koji utječu na životni vijek proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište, kao što su uvjeti uporabe, recikliranja, ponovne uporabe ili obrade otpada, kad ti uvjeti mogu znatno utjecati na sastav ili narav proizvoda ili na njegovo stavljanje na tržište;
f) propis o uslugama je općenito pravilo koje se odnosi na pokretanje i obavljanje djelatnosti pružanja usluga u smislu točke c) ovoga stavka, posebno propisi i pravila koja se odnose na pružatelja usluga, usluge i primatelje usluga, s izuzetkom propisa i pravila koja ne propisuju usluge definirane u smislu točke c) ovoga stavka, gdje se za potrebe ove definicije za propis ili pravilo smatra:
– da se posebno odnosi na usluge informacijskog društva kad je, uzimajući u obzir njegov smisao i njegovu provedbu, poseban cilj i predmet svih ili nekih njegovih pojedinačnih odredaba izričito i ciljano zakonsko uređivanje takvih usluga,
– da se posebno ne odnosi na usluge informacijskog društva, ako ono na te usluge utječe samo neizravno ili usputno;
g) tehnički propisi su tehničke specifikacije i drugi zahtjevi ili propisi o uslugama, čije je poštivanje obvezatno, de iure i de facto, u slučaju stavljanja na tržište, pružanja kakve usluge, osnivanja pružatelja usluga ili uporabe u nekoj državi članici EU-e ili u njezinu većem dijelu te zakonski, podzakonski ili upravni propisi država članica EU-e, kojima se zabranjuje proizvodnja, uvoz, stavljanje na tržište i/ili u uporabu kojeg proizvoda, ili se zabranjuje pružanje ili uporaba koje usluge ili osnivanje pružatelja usluga;
h) de facto tehničkim propisima se smatraju:
– propisi države članice EU-e koji upućuju na tehničke specifikacije ili na druge zahtjeve ili na propise o uslugama ili na pravila struke ili pravila prakse koji sami upućuju na tehničke specifikacije, ili na druge zahtjeve ili propise o uslugama, a čije pridržavanje daje pretpostavku o sukladnosti s obvezama propisanim zakonskim, podzakonskim ili upravnim odredbama,
– dragovoljni sporazumi u kojima je nadležno tijelo ugovorna strana, a kojima se u javnom interesu postiže zadovoljavanje tehničkih ili drugih zahtjeva ili propisa o uslugama, isključujući specifikacije sadržane u natječaju za javnu nabavu,
– tehničke specifikacije ili druge zahtjeve, pravila ili propise o uslugama povezane s proračunskim ili financijskim mjerama koje utječu na potrošnju proizvoda ili usluga time što potiču usklađenost s tim tehničkim specifikacijama ili s drugim zahtjevima ili propisima o uslugama, ne uključuju tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili propise o uslugama povezane s nacionalnim sustavima socijalne sigurnosti;
i) prijedlog tehničkog propisa je tekst tehničke specifikacije ili drugog zahtjeva ili propisa o uslugama, izrađen s ciljem da se donese kao tehnički propis, a koji je u fazi izrade u kojoj su još moguće bitne izmjene i dopune;
j) norma je tehnička specifikacija koju je za višekratnu ili stalnu primjenu odobrilo priznato tijelo za normizaciju, čija primjena nije obvezna, a koja je jedno od sljedećeg:
– međunarodna norma: norma dostupna javnosti koju je donijelo neko međunarodno tijelo za normizaciju,
– europska norma: norma dostupna javnosti koju je donijelo neko europsko tijelo za normizaciju,
– nacionalna norma: norma dostupna javnosti koju je donijelo neko nacionalno normirno tijelo;
k) nacrt norme je dokument koji sadrži tekst tehničkih specifikacija u vezi s dotičnim predmetom i koji se namjerava donijeti u skladu s postupkom nacionalne normizacije, a u obliku koji je poprimio nakon pripremnog rada i u kojemu se razašilje javnosti radi stavljanja primjedaba ili proučavanja;
l) hrvatska norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatilo hrvatsko nacionalno normirno tijelo;
m) normizacijski program je program rada nekoga priznatog tijela za normizaciju u kojemu su popisani predmeti na čijoj se normizaciji radi;
n) europsko tijelo za normizaciju je jedno od tijela navedenih u dodatku I. ove Uredbe;
o) nacionalno normirno tijelo je neko od tijela navedenih u dodatku II. ove Uredbe.
(2) Primjeri usluga koje ne propisuje stavak 1. ovoga članka navedeni su u dodatku III. ove Uredbe.
Članak 4.
(1) Ova Uredba ne odnosi se na:
– usluge radijskih emitiranja,
– audiovizualne medijske usluge u smislu propisa o elektroničkim medijima,
– propise o elektroničkim komunikacijama koji se donose radi usklađivanja s pravnom stečevinom na tom području,
– propise o financijskim uslugama koji se donose radi usklađivanja s pravnom stečevinom na tom području (primjerice: investicijske usluge, poslovi osiguranja i reosiguranja, bankovne usluge, poslovi vezani uz mirovinske fondove i sl.).
(2) Ova Uredba ne primjenjuje se na propise koje donesu uređena tržišta u smislu propisa koji se odnose na tržišta kapitala ili budu donesena za uređena tržišta ili od strane ili za druga tržišta ili tijela koja obavljaju poslove poravnanja i namire za ta tržišta.
II. POSTUPCI SLUŽBENOG OBAVJEŠĆIVANJA
Članak 5.
(1) Središnje tijelo državne uprave (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo) koje priprema tehnički propis (u daljnjem tekstu: propis) o tome obavještava informacijsku središnjicu, u smislu odredaba stavaka 2. i 3. ovoga članka.
(2) Informacijska središnjica (u daljnjem tekstu: ISA) za provedbu službenog obavješćivanja u smislu ove Uredbe, prema propisima EU-e djeluje u okviru središnjeg tijela državne uprave, nadležnog za gospodarstvo.
(3) Informacijska točka za provedbu službenog obavješćivanja za područje norma u smislu ove Uredbe djeluje u okviru nacionalnog normirnog tijela Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: hrvatsko nacionalno normirno tijelo).
Članak 6.
(1) Nadležno tijelo iz članka 5. stavka 1. ove Uredbe u obavijesti koju dostavlja ISA-i posebno navodi:
– zakonski temelj za pripremu propisa,
– podatke o osobi zaduženoj za kontakte,
– podatke o proizvodima, odnosno uslugama koje su obuhvaćene prijedlogom propisa,
– ciljeve i razloge pripreme propisa,
– podatke o europskim direktivama ili preporukama koje se transponiraju u propis,
– razloge za eventualno odstupanje od dokumenata iz podstavka 5. ovoga stavka,
– mišljenje o tome, treba li o prijedlogu propisa dostaviti službenu obavijest u skladu s odredbama Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 98/34/EZ i 98/48/EZ.
(2) Obavijest se dostavlja na obrascu koji na prijedlog ISA-e propisuje čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za gospodarstvo.
(3) Uz obavijest se prilaže i tekst prijedloga propisa.
Članak 7.
(1) ISA će o prijedlogu propisa u pripremi obavijestiti nadležno tijelo u djelokrugu službenog obavješćivanja prema EU-i.
(2) ISA će obavijestiti tijelo koje je nositelj propisa o roku u kojem ne smije donijeti predmetni propis iz razloga navedenih u odredbama članaka 17., 19., 20. i 22. ove Uredbe.
Članak 8.
(1) Odredbe ove Uredbe, koje se odnose na pripremu i službeno obavješćivanje o propisima primjenjuju se i na sve izmjene i dopune propisa.
(2) Čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za gospodarstvo će na prijedlog ISA-e Postupovnikom propisati način postupanja i suradnje ISA-e, nadležnih tijela, informacijske točke, te način suradnje s gospodarskim subjektima.
Članak 9.
(1) U skladu s člancima 5. i 7. ove Uredbe, hrvatsko nacionalno normirno tijelo službeno obavještava ISA-u, europska tijela za normizaciju i nacionalna normirna tijela iz dodataka I. i II. ove Uredbe da je u svoj normizacijski program uključilo pripremu, odnosno izmjenu određene nacionalne norme, osim ako se radi o prihvaćanju nacionalne norme koja je istovjetna ili istovrijedna kojoj međunarodnoj, odnosno europskoj normi.
(2) U službenoj obavijesti o nacionalnoj normi iz stavka 1. ovoga članka, posebno se navodi:
– je li ta norma prerađena međunarodna norma,
– nova nacionalna norma,
– izmjena postojeće nacionalne norme.
(3) Hrvatsko nacionalno normirno tijelo će dostaviti Europskoj komisiji (u daljnjem tekstu: EK) svoj normizacijski program ili izvod iz normizacijskog programa na njezin zahtjev.
Članak 10.
(1) Hrvatsko nacionalno normirno tijelo će na zahtjev EK-e, odnosno tijela za normizaciju navedenih u dodacima I. i II. ove Uredbe dostaviti nacrte hrvatskih norma iz članka 9. ove Uredbe i obavijestiti iste i ISA-u o mjerama poduzetim u vezi s bilo kojom njihovom primjedbom povezanom s tim nacrtima.
(2) Hrvatsko nacionalno normirno tijelo će na zahtjev nacionalnih normirnih tijela navedenih u dodatku II. ove Uredbe omogućiti njihovo uključivanje u svoj normizacijski rad.
(3) Hrvatsko nacionalno normirno tijelo neće se protiviti raspravi o predmetima normizacije iz svog normizacijskog programa na europskoj razini u skladu s pravilima koja su utvrdila europska tijela za normizaciju.
(4) Hrvatsko nacionalno normirno tijelo neće poduzimati nikakve mjere koje bi mogle štetiti usklađivanju norma na europskoj razini, a posebno neće objaviti novu ili izmijenjenu hrvatsku normu koja nije potpuno u skladu s odgovarajućom postojećom europskom normom.
Članak 11.
Za proizvod za koji ne postoji europska norma hrvatsko nacionalno normirno tijelo neće prihvatiti hrvatsku normu o kojoj nije obavijestilo europska tijela za normizaciju iz Dodatka I. ove Uredbe u skladu sa člankom 9. ove Uredbe.
Članak 12.
(1) Odredbe članka 11. ove Uredbe ne odnose se na normizacijski rad koji hrvatsko nacionalno normirno tijelo obavlja na zahtjev središnjeg tijela državne uprave u svrhu donošenja propisa.
(2) Obavijesti o nacrtima tehničkih propisa iz članka 5. stavka 1., članka 7. stavka 1. i članka 15. stavka 1. ove Uredbe dostavljaju se EK-i u skladu s člancima od 13. do 24. ove Uredbe.
Članak 13.
Odredbe članaka od 14. do 23. ove Uredbe ne primjenjuju se na propise i upravne odredbe kojima se:
– usklađuju propisi s obvezujućim zakonodavstvom EU-e što ima za posljedicu prihvaćanje tehničkih specifikacija ili prihvaćanje propisa o uslugama,
– ispunjavaju obveze iz međunarodnih ugovora koji imaju za posljedicu prihvaćanje zajedničkih tehničkih specifikacija ili propisa o uslugama u EU-i,
– primjenjuju zaštitne odredbe koje su predviđene obvezujućim zakonodavstvom EU-e,
– primjenjuju izvanredne mjere u skladu sa Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda (»Narodne novine«, br. 30/2009 i 139/2010),
– izvršavaju presude Europskog suda pravde,
– mijenjaju ili dopunjuju propisi zbog zapreka trgovini, slobodnom pružanju usluga ili slobodi osnivanja pružatelja usluga, a u skladu sa zahtjevima EK-e,
– zabranjuje proizvodnja sve dok to ne predstavlja zapreku slobodnom kretanju roba.
Članak 14.
Kad nadležno tijelo donese propis, u skladu s ovom Uredbom, uz taj propis navodi da su u postupku njegova donošenja primjenjene sve odredbe u postupku obavješćivanja u području norma, tehničkih propisa i propisa o uslugama informacijskog društva.
Članak 15.
(1) U skladu s člankom 5. stavkom 1. i člancima 6. i 7. ove Uredbe, nadležno tijelo, koje priprema propis, putem ISA-e, dostavlja prijedlog propisa EK-i. Uz prijedlog propisa se prilaže objašnjenje o razlozima za donošenje propisa.
(2) Postupak u smislu stavka 1. ovoga članka nije potreban ako prijedlog propisa predstavlja u cijelosti prijenos teksta međunarodne ili europske norme, u kojem je slučaju dovoljna obavijest o odgovarajućoj normi.
(3) Nadležno tijelo ponovno dostavlja prijedlog propisa, putem ISA-e, ako u prijedlogu učini izmjene koje znatno mijenjaju područje primjene, skraćuju prvotno predviđene rokove primjene, dodaju specifikacije ili zahtjeve, ili pooštravaju zahtjeve.
(4) Ako je potrebno za ocjenu posljedica prijedloga propisa iz stavka 1. ovoga članka i ako to nije učinjeno u eventualnom prethodnom izvješću, nadležno tijelo istodobno, putem ISA-e, dostavlja i tekst propisa koji čine pravni okvir u kojem će djelovati predloženi propis.
(5) Podaci dostavljeni u smislu odredaba ovoga članka nisu povjerljivi, osim ako to posebno zahtijeva i obrazloži nadležno tijelo.
Članak 16.
(1) Ako prijedlog propisa zahtijeva ograničenje pri stavljanju na tržište i/ili uporabu određene kemijske tvari, pripravka ili proizvoda radi zaštite zdravlja, potrošača i okoliša, nadležno tijelo mora, putem ISA-e, EK-i dostaviti sve važnije podatke koji se na njih odnose i na poznate i raspoložive zamjene za koje se ti podaci navode.
(2) Nadležno tijelo mora, osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, putem ISA-e, obavijestiti o očekivanom učinku prijedloga propisa na javno zdravlje te na zaštitu potrošača i okoliša zajedno s analizom rizika obavljenom u skladu s općim načelima i propisima za ocjenu rizika kod postojećih, odnosno novih kemijskih tvari.
(3) Nadležno tijelo putem ISA-e dostavlja EK-i konačan tekst prijedloga propisa.
(4) Konačni tekst prijedloga propisa mora sadržavati upućivanje na ovu Uredbu i Direktivu 98/34/EZ i kada je o prijedlogu istog propisa obaviještena EK sukladno odredbama drugog propisa koji propisuje obavješćivanje EK.
Članak 17.
Nadležno tijelo mora odgoditi donošenje propisa na rok od tri mjeseca od dana kad je EK primila obavijest iz članka 15. ove Uredbe.
Članak 18.
Ako EK ili koja od država članica EU-e dostavi obavijest s primjedbama na prijedlog propisa, nadležno tijelo ih u daljnjoj pripremi propisa obrađuje.
Članak 19.
(1) Ako EK ili koja država članica EU-e u roku od tri mjeseca od dana kad je EK primila obavijest iz članka 15. ove Uredbe, dostavi obrazloženo mišljenje o tome da bi predviđeni propis mogao predstavljati zapreku slobodnom kretanju roba na unutarnjem tržištu, nadležno tijelo će:
– odgoditi donošenje prijedloga propisa u obliku dragovoljnog sporazuma iz članka 3. stavka 1. točke h) podstavka 2. ove Uredbe na rok od četiri mjeseca,
– odgoditi donošenje predmetnog prijedloga propisa na rok od šest mjeseci bez obzira na odredbe članka 22. ove Uredbe.
(2) Na propise koji se odnose na odredbe o uslugama ne primjenjuju se odredbe iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka.
Članak 20.
Ako u roku tri mjeseca od dana kad je EK primila obavijest, sukladno članku 15. ove Uredbe, EK ili koja država članica EU-e dostavi detaljno mišljenje da bi propis mogao stvarati zapreke slobodnom pružanju usluga ili slobodi osnivanja pružatelja usluga na unutarnjem tržištu, nadležno tijelo će odgoditi donošenje prijedloga propisa na četiri mjeseca bez obzira na odredbe članka 22. stavka 1. podstavka 2. i članka 22. stavka 2. ove Uredbe.
Članak 21.
(1) Nadležno tijelo mora preko ISA-e izvješćivati EK-u o obrazloženim mjerama i propisima koje namjerava prihvatiti temeljem primljenog mišljenja iz članaka 19. i 20. ove Uredbe.
(2) Za propise o uslugama nadležno tijelo mora, kad je to primjereno, navesti i obrazložiti razloge zbog kojih nije moglo prihvatiti primljena mišljenja.
(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovog članka i članka 22. ove Uredbe ne odnose se na dragovoljne sporazume iz članka 3. stavka 1. točke h) podstavka 2. ove Uredbe i tehničke specifikacije ili druge zahtjeve, pravila ili propise iz članka 3. stavka 1. točke h) podstavka 3. ove Uredbe.
Članak 22.
(1) Nadležno tijelo mora odgoditi donošenje prijedloga propisa dvanaest mjeseci od dana kad je EK primila obavijesti iz članka 15. ove Uredbe, ako EK u roku od tri mjeseca od toga dana objavi:
– namjeru da će predlagati ili prihvatiti direktivu, uredbu ili odluku na istom području,
– da je utvrdila da se prijedlog propisa odnosi na predmet koji obrađuje prijedlog direktive, uredbe ili odluke koja je predložena Vijeću Europske unije (u daljnjem tekstu: Vijeće EU-e).
(2) Odredba stavka 1. podstavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na propise o uslugama.
(3) Ako Vijeće EU-e prihvati zajedničko stajalište tijekom roka mirovanja iz stavka 1. ovoga članka, rok će se produljiti na osamnaest mjeseci, osim u slučajevima propisanim člankom 23. ove Uredbe.
Članak 23.
Obveze iz članka 22. ove Uredbe prestaju kad:
– EK obavijesti Republiku Hrvatsku i države članice EU-e da ne namjerava predlagati ili prihvatiti obvezujući propis EU-e,
– EK obavijesti Republiku Hrvatsku i države članice EU-e o povlačenju svojega nacrta prijedloga propisa ili prijedloga propisa,
– EK ili Vijeće EU-e prihvati obvezujući propis EU-e.
Članak 24.
(1) Odredbe članaka 17., 19., 20., 22. i 23. ove Uredbe neće se primijeniti:
– u slučajevima uzrokovanim ozbiljnim i nepredvidivim okolnostima koji se odnose na zaštitu javnog zdravlja ili sigurnosti, zaštitu životinja ili zaštitu biljaka, a kod propisa o uslugama, također zbog državne politike, osobito zaštite maloljetnih osoba, nadležno će tijelo žurno donijeti i primijeniti propis, ili
– u slučajevima uzrokovanim ozbiljnim okolnostima koji se odnose na zaštitu sigurnosti i cjelovitosti financijskog sustava, osobito na zaštitu štediša, investitora i osiguranih osoba, nadležno tijelo će odmah donijeti i primijeniti propise o financijskim uslugama.
(2) U obavijesti iz članka 15. ove Uredbe nadležno tijelo mora navesti razloge koji opravdavaju žurnost poduzetih mjera.
Članak 25.
(1) ISA-a o primljenim službenim obavijestima o prijedlozima propisa država članica EU-e obavještava nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj. Pri dostavi mogućih primjedaba na prijedloge propisa, primjenjuje se rok od tri mjeseca iz članka 19. ove Uredbe.
(2) Ako je država članica EU-e sadržaj prijedloga propisa o kojem je dala službenu obavijest označila kao povjerljiv, tijela državne uprave koja sudjeluju u raspravi o tom prijedlogu propisa smiju u stručni rad uključiti fizičke i pravne osobe iz privatnog sektora samo uz provedbu posebnih mjera za osiguravanje zaštite tajnosti.
(3) Moguća obrazložena mišljenja smiju se odnositi samo na značajke koje bi mogle biti zapreka u trgovini, a moguća obrazložena mišljenja o uslugama smiju se odnositi samo na slobodno kretanje usluga ili slobodu osnivanja pružatelja usluga, a ne na fiskalne ili financijske značajke tih mjera.
(4) Moguća obrazložena mišljenja o prijedlogu propisa koji sadrži odredbe o uslugama, ne smiju se odnositi na mjere kulturne politike, posebno na području audiovizualnih djelatnosti, koje države članice EU-e mogu donijeti u skladu sa svojim zakonodavstvom, uzimajući u obzir njihovu jezičnu različitost, njihove posebne nacionalne i regionalne značajke i njihovo kulturno nasljeđe.
III. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 26.
Ova se Uredba ne odnosi na one propise koje se prema Ugovoru o Europskoj zajednici smatraju potrebnim radi zaštite ljudi, osobito radnika, pri uporabi proizvoda, a pod uvjetom da ti propisi ne utječu na proizvode.
Članak 27.
– Dodatak I.: Europska tijela za normizaciju iz članka 3. stavka 1. točke n) ove Uredbe,
– Dodatak II.: Nacionalna normirna tijela iz članka 3. stavka 1. točke o) ove Uredbe i
– Dodatak III.: Primjeri usluga koje ne propisuje članak 3. stavak 1. ove Uredbe,
sastavni su dio ove Uredbe.
Članak 28.
(1) Stupanjem na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o postupcima službenog obavješćivanja u području norma, tehničkih propisa, te propisa o uslugama informacijskog društva (»Narodne novine«, br. 28/2009 i 154/2009).
(2) Upućivanje u propisima na Uredbu o postupcima službenog obavješćivanja u području norma, tehničkih propisa, te propisa o uslugama informacijskog društva (»Narodne novine«, br. 28/2009 i 154/2009) smatra se pozivanjem na ovu Uredbu.
Članak 29.
(1) Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članaka od 14. do 25. ove Uredbe koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
(2) Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prestaju važiti članak 3. stavak 1. točke j), k), l), m), n), o), članak 5. stavak 3., članak 9., članak 10., članak 11., članak 12. stavak 1., članak 27. stavak 1. podstavci 1. i 2. te Dodaci I. i II. ove Uredbe.
(3) Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji riječ: »norma« u nazivu ove Uredbe, te u članku 2. i u članku 14. ove Uredbe briše se.
Klasa: 022-03/13-03/37
Urbroj: 50301-05/05-13-2
Zagreb, 28. ožujka 2013.
Predsjednik Zoran Milanović, v. r.
DODATAK I.
Europska tijela za normizaciju iz članka 3. stavka 1. točke n) ove Uredbe
1. CEN
European Committee for Standardisation
2. CENELEC
European Committee for Electrotechnical Standardisation
3. ETSI
European Telecommunications Standards Institute
DODATAK II.
Nacionalna normirna tijela iz članka 3. stavka 1. točke o) ove Uredbe
1. Kraljevina Belgija
NBN
Bureau de Normalisation (NBN)
BEC/CEB
Comité Électrotechnique Belge
Belgisch Elektrotechnisch Comité
2. Kraljevina Danska
DS
Danish Standards (DS)
NTA
Telestyrelsen, National Telecom Agency
3. Savezna Republika Njemačka
DIN
Deutsches Institut für Normung e.V.
DKE
Deutsche Kommission Elektrotechnik Elektronik Informationstechnik im DIN und VDE
4. Helenska Republika
ELOT
Hellenic Organization for Standardization
5. Kraljevina Španjolska
AENOR
Asociación Española de Normalizatión y Certificatión
6. Francuska Republika
AFNOR
Association Française de Normalisation
UTE
Union Technique de l’Electricité
7. Irska
NSAI
National Standards Authority of Ireland
ETCI
Electro-Technical Council of Ireland Limited
8. Talijanska Republika
UNI
Ente Nazionale Italiano di Unificazione
CEI
Comitato Elettrotecnico Italiano
9. Veliko Vojvodstvo Luksemburg
ILNAS
Institut Luxembourgeois de la normalisation, de l’accreditation, de la sécurité et qualité des produits et services (ILNAS)
10. Kraljevina Nizozemska
NEN
Nederlands Normalisatie-instituut
NEC
Nederlands Elektrotechnisch Comité
11. Republika Austrija
ON
Österreichisches Normungsinstitut
ÖVE
Österreichischer Verband für Elektrotechnik
12. Portugalska Republika
IPQ
Instituto Português da Qualidade
13. Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske
BSI
British Standards Institution
BEC
British Electrotechnical Committee
14. Republika Finska
SFS
Suomen Standardisoimisliitto r.y. (SFS)
THK/TFC
Telehallintokeskus
Teleförvaltningscentralen
SESKO
Standardization in Finland
15. Kraljevina Švedska
SIS
Swedish Standards Institute
SEK
SEK Svensk Elstandard
ITS
In formationstekniska standardiseringen
16. Republika Cipar
CYS
Cyprus Organisation for Standardisation (CYS)
17. Češka Republika
UNMZ
Czech Office for Standards, Metrology and Testing (UNMZ)
18. Republika Estonija
EVS
Estonian Centre for Standardisation (EVS)
19. Republika Latvija
LVS
Latvian Standards Ltd (LVS)
20. Republika Litva
LST
Lithuanian Standards Board
21. Mađarska
MSZT
Hungarian Standards Institution (MSZT)
22. Republika Malta
MSA
Malta Standardization Authority
23. Republika Poljska
PKN
Polish Committee for Standardization
24. Slovačka Republika
SUTN
Slovak Standards Institute (SUTN)
25. Republika Slovenija
SIST
Slovenian Institute for Standardization (SIST)
26. Republika Bugarska
BDS
Bulgarian Institute for Standardisation (BDS)
27. Rumunjska
ASRO
Romanian Standards Association (ASRO)
28. Republika Hrvatska
HZN
Croatian Standards Institute (HZN)
DODATAK III.
Primjeri usluga koje ne propisuje članak 3. stavak 1. ove Uredbe
Ovom definicijom nisu obuhvaćene sljedeće usluge:
(1) Usluge koje se pružaju uz fizičku prisutnost pružatelja i primatelja, čak i ako se pritom koriste elektronički uređaji:
– liječnički pregledi ili liječenje u kirurškoj ambulanti pomoću elektroničke opreme, kada je pacijent fizički prisutan,
– konzultiranje elektroničkog kataloga u trgovini s korisnikom na licu mjesta,
– rezerviranje zrakoplovnih karata u putničkoj agenciji u fizičkoj prisutnosti korisnika, pomoću umreženih računala,
– elektroničke igre koje su dostupne u videogaleriji u kojoj je korisnik fizički prisutan.
(2) Usluge materijalnog sadržaja, premda pružene putem elektroničkog uređaja:
– automatske naprave za izdavanje gotovine ili karata (novčanica, voznih karata),
– naplaćivanje korištenja pristupa cestovnim mrežama, parkiralištima, itd., čak i ako se koriste elektronički uređaji za kontrolu ulaza/izlaza kako bi se osiguralo propisno plaćanje.
(3) Izvanlinijske usluge: distribucija CD-ova ili softvera na disketama.
(4) Usluge koje se ne osiguravaju putem elektroničkih sustava obrade i/ili pohranjivanja:
– javne govorne usluge,
– usluge telefaksa/teleksa,
– usluge pružene putem javne govorne usluge ili telefaksa,
– konzultiranje liječnika putem telefona/telefaksa,
– konzultiranje odvjetnika putem telefona/telefaksa,
– izravno kupovanje telefonom/telefaksom.
(5) Usluge koje se pružaju putem prijenosa podataka bez individualnog, pojedinačnog zahtjeva za prijam od strane neograničenog broja pojedinačnih primatelja (jednostruki do višestruki prijenos):
– usluge emitiranja radijskih i televizijskih programa (uključujući usluge na paravideu, na zahtjev),
– (televizijski) teletekst.
Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_04_40_738.html