PRESTAO VAŽITI ALI VIDI OVDJE!

Objavljeno u NN 151/13 od 16.12.2013.:

 

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

Na temelju članka 20. stavka 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, broj 39/2013), ministar poljoprivrede, donosi

 

PRAVILNIK O MJERILIMA ZA UTVRĐIVANJE OSOBITO VRIJEDNOG OBRADIVOG (P1) I VRIJEDNOG OBRADIVOG (P2) POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom se propisuju mjerila i osnove za vrednovanje (bonitiranje) poljoprivrednih zemljišta (u daljnjem tekstu: zemljišta) u kategoriji osobito vrijednih obradivih (P1) zemljišta i vrijednih obradivih (P2) zemljišta (u daljnjem tekstu: P1 i P2).

Članak 2.

Osnovica za vrednovanje P1 i P2 zemljišta, ali i zemljišta niže bonitetne vrijednosti temelji se na vrijednostima tla, klime, reljefa i određenih ostalih prirodnih uvjeta za poljoprivrednu proizvodnju. Radi utvrđivanja P1 i P2 zemljišta, ovim Pravilnikom utvrđuju se ostala obradiva (P3) zemljišta i ostala poljoprivredna (PŠ) zemljišta (u daljnjem tekstu: P3 i PŠ).

Članak 3.

Vrijednosti iz članka 2. ovoga Pravilnika temelje se na definiranju zemljišta kao šireg prostora koji je integralni dio tla, klime, reljefa i ostalih korektivnih čimbenika, kao što su stjenovitost i kamenitost površine zemljišta, poplave na zemljištu, otvorenost, te zatvorenost i zaštićenost zemljišta, ekspozicija, zasjenjenost zemljišta, veličina parcele i oblik parcele.

Članak 4.

Bonitet tla, klime i reljefa i određenih ostalih prirodnih uvjeta za poljoprivrednu proizvodnju ocjenjuje se prema njihovim najpovoljnijim odnosima za utvrđivanje općeg stupnja mogućnosti svestranog načina korištenja zemljišta.

II. MJERILA ZA RAZVRSTAVANJE ZEMLJIŠTA

Članak 5.

Prostorne kategorije zemljišta u koje se svrstavaju poljoprivredna zemljišta su: P1 – osobito vrijedna obradiva zemljišta, P2 – vrijedna obradiva zemljišta, P3 – ostala obradiva zemljišta, PŠ – ostala poljoprivredna zemljišta. Procjenjuju se prema vrijednosti od najpovoljnijih do nepovoljnijih tala prema bonitetnim svojstvima tla, klime, reljefa i ostalih prirodnih uvjeta.

Članak 6.

Bonitet zemljišta se određuje na razini općeg boniteta ili boniteta bez korekcija zemljišta iz formule

koja definira da je bonitet zemljišta jednak drugom korijenu iz umnoška vrijednosti bonitetnih bodova za tlo (T), klimu (K) i reljef (R).

Članak 7.

Opći bonitet zemljišta (B) vrednuje se od 7 do 100 bonitetnih bodova.

Bonitet tla (T) vrednuje se od 7 do 100 bodova.

Bonitet klime (K) vrednuje se od 1 do 10 bodova.

Bonitet reljefa (R) vrednuje se od 1 do 10 bodova.

1. Utvrđivanje boniteta tla

Članak 8.

Bonitet tla utvrđuje se na osnovi razvojnog stupnja, teksture (mehaničkog sastava) i geološkog podrijetla (supstrata) tla.

Članak 9.

Razvojni stupnjevi tla predstavljaju evolucijsko genetski stadij tla, a utvrđuju se na temelju bitnih unutarnjih svojstava tla, kao što su: efektivna dubina odnosno mogućnosti zakorijenjivanja biljaka, prirodne dreniranosti, koja određuje i stupanj vlažnosti, reakcije tla u vodi, razine podzemne vode, dubine glejnog horizonta i prijelaza iz gornjeg horizonta u zdravicu, kao evolucijsko genetskog razvojnog procesa u tlu.

Rasponi razvojnih stupnjeva tla kreću se od najboljeg, prvog razvojnog stupnja, s najpovoljnijim fizikalnim i kemijskim svojstvima tla i optimalno dubokim zakorijenjavanjem biljaka, do najlošijeg, sedmog razvojnog stupnja, s najplićom efektivnom dubinom tla.

Članak 10.

Bitne karakteristike razvojnih stupnjeva tla su:

– prvi razvojni stupanj pokazuje postupan prijelaz između gornjeg humusnog horizonta tla i zdravice i ima povoljan kapacitet tla za zrak; dobra mrvičasta struktura; nema znakova prekomjerne vlažnosti ni zakiseljavanja; reakcija tla u vodi kreće se od 6,0-7,5; efektivna dubina tla je preko 100 cm; to su svježa tla (1±); dobre prirodne dreniranosti (ocjeditosti); podzemna voda je ispod 200 cm;

– drugi razvojni stupanj ima efektivnu dubinu tla 80 do 100 cm; dubina podzemne vode je 150-200 cm; tla mogu biti na prijelazu od svježih prema poluvlažnim ili polusuhim tlima (1± do 2±); prirodna dreniranost je dobra;

– u trećem razvojnom stupnju prijelaz između gornjeg horizonta i zdravice nije jednako povoljan kao kod 1. razvojnog stupnja: pokazuju se prvi znakovi izblijeđivanja; na većoj dubini dolazi do gubitka vapna i počinje zakiseljavanje; reakcija tla u vodi kreće se od 5,0 do 6,0 ili 8,0 do 9,0; efektivna dubina tla je 50 do 80 cm; stupanj vlažnosti ukazuje na poluvlažna ili polusuha tla (2±), a prirodna dreniranost je umjereno dobra ili ponešto ekscesivna; dubina glejnog horizonta kreće se između 120-150 cm;

– u četvrtom razvojnom stupnju efektivna dubina tla je 30-50 cm; reakcija tla u vodi kreće se od 5,0-5,5 ili 8,0-9,0; tla su vlažna ili polusuha (3+ ili 2-), a prirodna dreniranost je nepotpuna ili ponešto ekscesivna; dubina glejnog horizonta je između 90-120 cm;

– u petom razvojnom stupnju prijelaz između gornjeg horizonta naniže je oštar, ponajviše zbog izblijeđivanja; zdravica je zbijena ili rđasto obojena; reakcija tla u vodi kreće se od 4,5-5,0 ili kod halomorfnih tala od 9,0-10,0; efektivna dubina tla je 15-30 cm; tla su mokra ili suha (4+ ili 3-), a prirodna dreniranost je slaba ili ponešto ekscesivna; dubina glejnog horizonta je između 50-90 cm;

– šesti razvojni stupanj ima efektivnu dubinu tla 5-15 cm; reakcija tla u vodi je 4,0 do 4,5, a kod halomorfnih tala 9,0-11,0; stupanj vlažnosti označava mokra do vrlo mokra ili vrlo suha tla (4+ do 5+ ili 4-), a prirodna dreniranost je slaba do vrlo slaba ili ekscesivna; dubina glejnog horizonta kreće se između 20-50 cm;

– sedmi razvojni stupanj ima oštre granice između gornjeg sloja i zdravice; u pravilu, gubitak vapna je znatan, a veliko je i zakiseljavanje; reakcija tla u vodi kreće se ispod 4,0, a kod halomorfnih tala iznad 11,0; efektivna dubina tla je 1-5 cm; stupanj vlažnosti označava vrlo mokra ili ekstremno suha tla (5±); prirodna dreniranost je vrlo slaba ili ekscesivna; dubina glejnog horizonta je između 0-25 cm.

Skeletnost tla ocjenjuje se prema volumnom postotnom udjelu šljunka i kamena u tlu, te se na toj osnovi umanjuje efektivna dubina tla, odnosno vrijednost razvojnog stupnja.

Članak 11.

Tekstura tla se utvrđuje relativnim odnosima po kojima je optimalna ilovasta, od koje vrijednost pada prema pjeskovitoj i teškoj glinastoj teksturi.

Članak 12.

Geološki supstrati tla razvrstavaju se u četiri grupe geološkog podrijetla: 1. aluvijalna i praporna podrijetla, kao najpovoljnija; 2. vapneni lapori i fliš, kao povoljni; 3. pleistocenske ilovače (mramorirane ilovače – diluvij), kao osrednje povoljne; 4. litogena (stjenovita) podrijetla, kao slabije povoljna.

Članak 13.

Sva unutarnja svojstva tla svedena na razvojni stupanj, teksturu i geološko podrijetlo tla sumarno se izražavaju u bodovima na temelju kojih su utvrđeni okviri bodova boniteta tla kako slijedi:

2. Utvrđivanje boniteta klime

Članak 14.

Klima se boduje u rasponu od 1 do 10 bonitetnih bodova. Utvrđuje se unutar klimatsko-vegetacijskih područja odnosno potpodručja, grupiranih po meterološkim postajama, na temelju klimatskih elemenata i to: srednjih godišnjih temperatura zraka, srednjih godišnjih količina oborina i srednjih količina oborina u vegetacijskom razdoblju. Okvirni bodovi za bonitet klime su:

Članak 15.

Unutar pojedinih klimatsko-vegetacijskih područja zemljišta nižih nadmorskih visina ocjenjuju se većim brojem bodova, a viših nadmorskih visina s manjim brojem bodova.

Članak 16.

Unutar klimatsko-vegetacijskih područja 11 do 16 (navedenih tabelarno člankom 14.) na hidromorfnim tlima većeg stupnja vlažnosti, u odnosu na automorfna tla, broj bonitetnih bodova za klimu povećava se kako slijedi:

3. Utvrđivanje boniteta reljefa

Članak 17.

Bonitetni bodovi za reljef, u rasponu od 1 do 10 bonitetnih bodova, utvrđuju se prema klasifikaciji reljefa kako slijedi:

4. Utvrđivanje ukupnih bodova boniteta zemljišta bez korekcije

Članak 18.

Utvrđeni bonitetni bodovi za tlo prema članku 13. ovog Pravilnika, bodovi za klimu prema članku 14, 15. i 16. i bodovi za reljef prema članku 17. ovog Pravilnika, uvrštavaju se u formulu iz članka 6. ovog Pravilnika i po njoj izračunavaju. Dobiveni rezultat predstavlja bonitet zemljišta bez korekcija.

Postignuti rezultat dobiven formulom iz članka 6. ovog Pravilnika manji od 7 bonitetnih bodova, svrstava zemljište u neplodno.

Rezultati bonitetnih bodova izračunati na način naveden u stavku 1. ovog članka, prikazani su u Tablici 1., koja je sastavni dio ovog Pravilnika. U njoj se prema utvrđenim bonitetnim bodovima tla u presjeku retka za utvrđene bonitetne bodove reljefa i kolone za utvrđene bonitetne bodove klime, očitavaju bodovi boniteta zemljišta bez korekcija. Za međuvrijednosti utvrđenih bonitetnih bodova tla, koje nisu navedene u Tablici 1., bodovi boniteta zemljišta bez korekcija mogu se dobiti i linearnom interpolacijom.

5. Korekcija boniteta zemljišta zbog utjecaja ostalih prirodnih uvjeta

Članak 19.

Bonitet zemljišta utvrđen prema članku 18. ovog Pravilnika korigira se negativnim postocima bonitetnih bodova zbog utjecaja ostalih prirodnih uvjeta na poljoprivrednu proizvodnju i to: za stjenovitost i kamenitost površine zemljišta, poplavu, ekspoziciju, otvorenost ili zatvorenost položaja, zasjenjenost zemljišta, veličinu parcela i oblik parcele.

Članak 20.

Stjenovitost i kamenitost površine zemljišta ocjenjuje se skupno prema zastupljenosti stijena i krupnijeg kamenja (>5 cm Ø), negativnim postocima bonitetnih bodova kako slijedi:

Članak 21.

Utjecaj poplave zemljišta na bonitet zemljišta ocjenjuje se samo na površinama oranica, livada i pašnjaka prema godišnjem dobu plavljenja, te prema učestalosti i trajanju poplave, i to u rasponu od 2 do 70 negativnih postotaka bonitetnih bodova, ovisno o mogućnosti načina iskorištavanja poplavljenog zemljišta. Obračun negativnih postotaka bonitetnih bodova određuje se kako slijedi:

Članak 22.

Južna ekspozicija zemljišta do 1.000 m nadmorske visine ocjenjuje se, u pravilu, kao najpovoljnija i ne korigira se, a sjeverna ekspozicija do te nadmorske visine ocjenjuje se, u pravilu, kao najnepovoljnija i korigira se u rasponu od 1 do 12 negativnih postotaka bonitetnih bodova.

Na plitkim i vrlo suhim tlima krša i na pjeskovitim tlima južne ekspozicije mogu biti nepovoljnije od sjevernih i u takvim se slučajevima korigiraju u rasponu od 1 do 12 negativnih postotaka bonitetnih bodova, a sjeverne se ekspozicije ne korigiraju.

Na površinama livada ili pašnjaka iznad 1.000 m nadmorske visine korekcija boniteta zemljišta zbog utjecaja ekspozicije vrši se prema tome koja je ekspozicija za takve površine u određenim orografskim uvjetima povoljnija (južna ili sjeverna), pa se povoljnija ekspozicija ne korigira, a nepovoljnija korigira u rasponu od 1 do 12 negativnih postotaka bonitetnih bodova.

Na zemljištima livada ili pašnjaka, bez obzira na nadmorsku visinu, ako su vrlo plitka ili vrlo strma, ili je njihova površina jako stjenovita i kamenita, ocjenjuje se da li je povoljnija južna ili sjeverna ekspozicija po užim područjima, pa se povoljnija ekspozicija ne korigira, a nepovoljnija korigira u rasponu od 1 do 12 negativnih postotaka bonitetnih bodova.

Istočne i zapadne ekspozicije iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovog članka, ocjenjuju se srednjom vrijednošću raspona negativnih postotaka bonitetnih bodova najpovoljnije i najnepovoljnije ekspozicije.

Članak 23.

Utjecaj otvorenih i zatvorenih položaja zemljišta ocjenjuje se negativnim postocima bonitetnih bodova u odnosu na položaje koji se ne korigiraju. Otvoreni položaji zemljišta izloženi posebnom utjecaju jačih vjetrova, ocjenjuju se s 1 do 24 negativnih postotaka bonitetnih bodova.

Zatvoreni položaji zemljišta, bez dovoljne zračne drenaže kao što su: stanovite doline, polja i poljica i donje trećine padina, tzv. »zračna jezera«, zbog mogućnosti jače pozebe i učestalije pojave bolesti na kulturnim biljkama, ocjenjuju se s 1 do 36 negativnih postototaka bonitetnih bodova.

Članak 24.

Utjecaj zasjenjenosti zemljišta na bonitet zemljišta, zbog blizine šume, visokih građevina ili brežuljkasto brdovitog terena, ocjenjuje se u rasponu od 6 do 24 negativnih postotaka bonitetnih bodova.

Članak 25.

Površina katastarske čestice također ima utjecaja na bonitet zemljišta, odnosno ukupan broj bodova, zbog nemogućnosti upotrebe poljoprivredne mehanizacije i primjene suvremenih agrotehničkih mjera.

Površina katastarske čestice ocjenjuje se do 20 negativnih postotaka bonitetnih bodova kako slijedi:

Članak 26.

Oblik katastarske čestice također utječe na korištenje suvremene mehanizacije, redovitu obradu zemljišta, te na troškove proizvodnje. Oblik čestice ocjenjuje se s 0 do 10 negativnih postotaka bonitetnih bodova.

Optimalno prikazivanje oblika katastarske čestice izračunava se koeficijentom raščlanjenosti prema formuli

gdje je

Kr – koeficijent raščlanjenosti

P – opseg katastarske čestice

S – površina katastarske čestice

Postotak negativnih bodova u ovisnosti o koeficijentu oblika katastarske čestice prikazan je kako slijedi:

Članak 27.

Ukupan broj bodova konačno korigiranog boniteta zemljišta, uzimaju u obzir zbroj negativnih postotaka bodova, utvrđuje se formulom:

gdje je

– Bk ukupan broj bodova konačno korigiranog boniteta zemljišta,

– B ukupan broj bodova boniteta zemljišta bez korekcija dobiven prema odredbi stavka 1. članka 18. ovog Pravilnika

– Snp zbroj negativnih postotaka bonitetnih bodova dobivenu korekcijom prema odredbama članka 19. do 26. ovoga Pravilnika.

Ako negativni postotak bonitetnih bodova bilo kojeg od ostalih prirodnih uvjeta iz članka 22. ovoga Pravilnika ili suma negativnih postotaka bonitetnih bodova tih prirodnih uvjeta korekcijom smanji bonitet zemljišta toliko da je njegova konačna (korigirana) vrijednost manja od 7 bonitetnih bodova, ne provodi se daljnja korekcija boniteta zemljišta, nego se zemljište svrstava u neplodno.

Članak 28.

Svrstavanje zemljišta u prostorne kategorije obavlja se prema ranije određenim okvirnim bodovima konačnih (korigiranih) bonitetnih bodova zemljišta prema sljedećem:

P1 – osobito vrijedna obradiva zemljišta 80 do 100 bodova.

P2 – vrijedna obradiva zemljišta 60 do 79 bodova.

P3 – ostala obradiva zemljišta 40 do 59 bodova.

PŠ – ostala poljoprivredna zemljišta od 7 do 39 bodova.

Članak 29.

Osnova za bonitiranje i utvrđivanje prostornih kategorija, osobito vrijednog obradivog (P1) zemljišta, vrijednog obradivog (P2) zemljišta, ostalih obradivih (P3) zemljišta, ostalih poljoprivrednih (PŠ) zemljišta su bonitetne pedološke karte detaljnog mjerila (1:2.000 do 1:5.000), koje vrednuju zemljišta na razini najmanje proizvodne parcele. Bonitetno vrednovanje mogu obavljati samo stručnjaci na području pedologije.

III. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 30.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje osobito vrijednog obradivog (P1) i vrijednog obradivog (P2) poljoprivrednog zemljišta (»Narodne novine« broj 53/2010).

Članak 31.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01//13-01/74

Urbroj: 525-07/0367-13-6

Zagreb, 29. studenoga 2013.

Ministar Tihomir Jakovina, v. r.

 

 

 

 

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_12_151_3201.html