Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Objavljeno u NN 16/15 od 11.02.2015.:

 

HRVATSKA AGENCIJA ZA NADZOR FINANCIJSKIH USLUGA

Na temelju članka 14. stavka 2. Zakona o faktoringu (»Narodne novine« br. 94/2014), Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga na sjednici Upravnog vijeća održanoj 6. veljače 2015. donosi

 

PRAVILNIK O SADRŽAJU UGOVORA O FAKTORINGU

Opće odredbe

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom detaljnije se propisuje sadržaj ugovora o faktoringu.

(2) Obveznici primjene ovoga Pravilnika su pružatelji usluge faktoringa kako je određeno člankom 2. točkom 3. ovoga Pravilnika.

Pojmovi i definicije

Članak 2.

Za potrebe ovoga Pravilnika navedeni pojmovi i definicije imaju sljedeće značenje:

1. Zakon – Zakon o faktoringu (»Narodne novine« br. 94/14);

2. Ugovor – Ugovor o faktoringu na način propisan člankom 13. Zakona;

3. Pružatelj usluge faktoringa – faktoring-društvo određeno člankom 20. Zakona o faktoringu, faktoring-društvo iz druge države članice određeno člankom 59. Zakona o faktoringu, podružnica faktoring-društva iz treće države određena člankom 61. Zakona o faktoringu te kreditna institucija koja kao pružatelji usluge faktoringa sklapa ugovor o faktoringu;

4. Korisnik usluge faktoringa – dobavljač odnosno kupac u slučaju dobavljačkog (obrnutog) faktoringa određenog člankom 11. Zakona;

5. Kupac – poslovni subjekt koja je dužnik predmeta faktoringa;

6. Subjekti u poslovima faktoringa – dobavljač, pružatelj usluga faktoringa i kupac.

Ugovor o faktoringu

Članak 3.

(1) Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku te se na njega primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako drugačije nije određeno Zakonom.

(2) Ugovor mora biti napisan na pregledan i razumljiv način tako da korisniku usluge faktoringa omogući raspolaganje svim bitnim informacijama o uvjetima Ugovora iz kojih će biti vidljiva prava i obveze ugovornih strana.

Sadržaj ugovora o faktoringu

Članak 4.

Sukladno članku 14. stavku 1. Zakona Ugovor mora sadržavati sljedeće odredbe:

– podatke o ugovornim stranama (tvrtka, ili skraćena tvrtka, ime i prezime, sjedište, odnosno adresa stanovanja i osobni identifikacijski broj – OIB),

– određenje faktoring-posla s obzirom na obilježje i vrstu iz članka 8. Zakona,

– određenje predmeta faktoringa,

– određenje stope kamate i načina obračuna,

– određenje faktoring-naknade, administrativne naknade i ostalih troškova,

– potpise ovlaštenih osoba svake ugovorne strane.

Podaci o ugovornim stranama

Članak 5.

(1) Ugovor mora sadržavati podatke o tvrtki ili skraćenoj tvrtki, imenu i prezimenu, sjedištu, odnosno adresi stanovanja i osobnom identifikacijskom broju – OIB pružatelja usluge faktoringa i korisnika usluge faktoringa.

(2) U slučaju inozemnog faktoringa u ugovoru je potrebno navesti koji je subjekt nerezident odnosno državu sjedišta nerezidenta na koje se inozemni faktoring posao odnosi.

Određenje faktoring-posla

Članak 6.

(1) Ugovor mora sadržavati podatke o određenju faktoring-posla s obzirom na obilježje iz članka 8. stavka 1. Zakona. Na ugovoru je potrebno naznačiti radi li se o:

– tuzemnom ili inozemnom faktoringu,

– regresnom ili bezregresnom faktoringu.

(2) Ako se ugovara dobavljački (obrnuti) faktoring kao posebna vrsta faktoringa ili ako se ugovara posao faktoringa koji uključuje otkup mjenica isto je potrebno jasno odrediti u nazivu ugovora.

Određenje predmeta faktoringa

Članak 7.

(1) Ugovor mora sadržavati podatke o određenju predmeta faktoringa.

(2) Predmet faktoringa su postojeće i/ili buduće, nedospjele, cijele ili djelomične novčane tražbine proizašle s osnove isporuke dobara i/ili pružanja usluga od strane poslovnih subjekata u tuzemstvu ili inozemstvu.

(3) U Ugovoru mora biti naznačena osnova nastanka novčane tražbine (račun ili druga isprava prema kojoj isporučitelj dobara ili pružatelj usluga, obračunava isporučena dobra i obavljene usluge) s naznakom datuma nastanka, datuma dospijeća i iznosa kupljene novčane tražbine.

(4) Ukoliko novčana tražbina nije kupljena u cijelosti potrebno je navesti da je djelomično kupljena.

(5) Ako se radi o poslu faktoringa koji uključuje otkup mjenice u ugovoru je potrebno navesti podatke o mjenici koja je izdana kao sredstvo podmirenja novčane tražbine (trasant/izdavatelj, trasat, remitent, mjenični iznos, mjesto i datum izdavanja, datum dospijeća, broj mjenice) te podatke o osnovi nastanka novčane tražbine iz stavka 3. ovog članka.

(6) Ukoliko su predmet faktoringa buduće tražbine, osnovu nastanka budućih tražbina dovoljno je odrediti kao pružanje određene vrste usluga ili isporuku određene vrste dobara bez obzira na to postoji li u trenutku sklapanja ugovora o faktoringu ugovorna osnova za pružanje tih usluga ili isporuku te vrste dobara. Prijenos budućih tražbina proizvodi pravne učinke u trenutku nastanka tih tražbina.

Određenje stope kamate i načina obračuna

Članak 8.

(1) Ugovorom o faktoringu mora biti određena vrsta, visina i način obračuna, rokovi dospijeća i naplate kamate koju pružatelj usluga faktoringa zaračunava na predujmljeni dio kupoprodajne cijene predmeta faktoringa za razdoblje između isplate predujma i ugovorenog dana dospijeća plaćanja kupoprodajne cijene predmeta faktoringa.

(2) Ako datum dospijeća plaćanja kupoprodajne cijene predmeta faktoringa nije ugovoren, uzima se da je kao datum dospijeća plaćanja kupoprodajne cijene predmeta faktoringa kod regresnog faktoringa ugovoren dan na koji dužnik predmeta faktoringa ispuni svoju obvezu pružatelju usluga faktoringa bez obzira na datum dospijeća predmeta faktoringa (dan naplate predmeta faktoringa), a kod bezregresnog faktoringa datum dospijeća predmeta faktoringa.

(3) Ugovorom o faktoringu ili posebnim pisanim sporazumom između pružatelja usluge faktoringa i snositelja troška može se odrediti kako će trošak kamate snositi neka druga osoba kao snositelj troška.

(4) U slučaju postojanja posebnog pisanog sporazuma iz stavka 3. ovoga članka ugovor o faktoringu mora sadržavati i naznaku da je kamatna stopa i način obračuna utvrđen posebnim sporazumom između pružatelja usluga faktoringa i snositelja troška kamate.

Određenje faktoring-naknade, administrativne naknade i ostalih troškova

Članak 9.

(1) Ugovor o faktoringu mora sadržavati određenje faktoring-naknade, administrativne naknade i ostalih troškova ukoliko su isti ugovoreni.

(2) Faktoring-naknada je naknada za pružanje usluge faktoringa.

(3) Administrativna naknada je naknada za operativne aktivnosti vezane uz pružanje usluge faktoringa (vođenje evidencije, dogovaranje i praćenje otplate predmeta faktoringa, prikupljanje podataka, izrade analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti dužnika predmeta faktoringa itd.).

(4) Ostali troškovi su svi drugi troškovi za koje pružatelj usluge može teretiti dobavljača, kupca ili snositelja troška tijekom trajanja ugovora o faktoringu te koji u ugovoru moraju biti određeni na jasan i transparentan način.

(5) Ugovorom o faktoringu ili posebnim pisanim sporazumom između pružatelja usluge faktoringa i snositelja troška može se odrediti kako će faktoring-naknadu, administrativnu naknadu i/ili druge ugovorom utvrđene troškove snositi neka druga osoba kao snositelj troška.

(6) U slučaju postojanja posebnog pisanog sporazuma iz stavka 5. ovoga članka ugovor o faktoringu mora sadržavati i naznaku da su faktoring-naknada, administrativna naknada i/ili drugi troškovi utvrđeni posebnim sporazumom između pružatelja usluga faktoringa i snositelja troška.

Ostale ugovorne odredbe

Članak 10.

Pored podataka iz članka 4. ovoga Pravilnika Ugovor može sadržavati i druge odredbe kojima ugovorne strane reguliraju svoje odnose, a koje moraju biti usklađene s pozitivnim zakonskim odredbama koje su pružatelji usluge faktoringa dužni primjenjivati u svom poslovanju.

Završna odredba

Članak 11.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/15-06/04

Urbroj: 326-01-550-15-1

Zagreb, 6. veljače 2015.

Predsjednik Upravnog vijeća Petar-Pierre Matek, v. r.

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_02_16_310.html

Copyright © Ante Borić