Objavljeno u NN 160/13 od 31.12.2013.:

HRVATSKA NARODNA BANKA

Na temelju članka 161. stavka 1. točke 8. Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 117/2008., 74/2009., 153/2009., 108/2012. i 54/2013.), članka 395. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 (SL, L 176, 27. 6. 2013.) i članka 43. stavka 2. točke 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008. i 54/2013.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

ODLUKU O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O VELIKIM IZLOŽENOSTIMA KREDITNIH INSTITUCIJA

Članak 1.

Članak 1. Odluke o velikim izloženostima kreditnih institucija (»Narodne novine«, br. 2/2010., u nastavku teksta: Odluka) mijenja se i glasi:

»(1) Ovom se Odlukom propisuju:

1) niži limit za potrebe članka 395. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL, L 176, 27. 6. 2013., u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 575/2013) i

2) indikatori za potrebe utvrđivanja povezanih osoba.«

Članak 2.

Članak 2. mijenja se i glasi:

»Kreditne institucije dužne su članak 395. stavak 1. podstavke 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 primijeniti na način da riječi »150 milijuna eura« zamijene riječima »3 milijuna kuna«.«

Članak 3.

Naslov iznad članka 3. i članci od 3. do 8. brišu se.

Članak 4.

Članak 9. mijenja se i glasi:

»(1) Pri utvrđivanju postojanja grupe povezanih osoba na način iz članka 4. stavka 1. točke 39. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditna institucija dužna je utvrditi:

1) odnos kontrole u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 37. Uredbe (EU) br. 575/2013 i

2) gospodarsku i financijsku međupovezanost.

(2) Ako nije utvrđen odnos između matičnog društva i društva kćeri u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkama 15. i 16. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditna institucija dužna je pri utvrđivanju odnosa kontrole iz stavka 1. točke 1. ovoga članka procijeniti i sljedeće indikatore kontrole:

1) ima li osoba moć donošenja ključnih poslovnih odluka vezanih uz drugu pravnu osobu, kao što je prijenos dobiti i gubitka,

2) ima li osoba moć upravljanja poslovanjem druge osobe radi ostvarivanja koristi od tog poslovanja,

3) ima li osoba moć utjecaja na većinu glasova na glavnoj skupštini, sjednicama uprave ili drugog organa upravljanja, kada se kontrola nad drugom pravnom osobom provodi preko tog organa,

4) ima li osoba moć koordiniranja vođenja poslova jedne pravne osobe s vođenjem poslova druge pravne osobe radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva,

5) kada su većina članova uprave odnosno drugih upravljačkih tijela ili nadzornih odbora tih društava iste osobe i

6) postoje li odnosi po svojoj bîti slični indikatorima iz točke 1. do 5. ovog stavka.

(3) Kontrola u smislu ovog članka postoji u svakom slučaju u kojem kreditna institucija utvrdi postojanje indikatora kontrole bez obzira na to provodi li osoba stvarnu kontrolu na taj način.

(4) U smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se da odnos kontrole postoji i između društava povezanih zajedničkim vođenjem iz članka 23. Zakona o kreditnim institucijama kada ona sastavljaju konsolidirana financijska izvješća.

(5) Kreditna institucija dužna je pri utvrđivanju gospodarske i financijske međupovezanosti iz stavka 1. točke 2. ovog članka procijeniti sljedeće indikatore:

1) u slučaju kada jedna osoba u cijelosti ili djelomično jamči za izloženost druge osobe, a iznos jamstva/garancije je toliko velik da bi naplata na temelju jamstva/garancije mogla izdavatelju jamstva/garancije uzrokovati ozbiljne financijske poteškoće,

2) u slučaju kada vlasnik stambene ili poslovne nekretnine ostvaruje većinu prihoda od najamnine/zakupnine od jednog najmoprimca/zakupoprimca,

3) u slučaju kada je znatan dio proizvodnje određenog proizvođača namijenjen jednom kupcu,

4) u slučaju kada se znatan dio potraživanja ili obveza odnosi na jednu ugovornu stranu,

5) situacija u kojoj je poslovanje osobe (npr. proizvođača) ovisno o jednom ili više dobavljača odnosno trgovaca za čije usluge na tržištu ne postoji brza i učinkovita zamjena,

6) kada pravne osobe imaju mali broj istih klijenata, a mogućnosti pronalaženja novih klijenata su ograničene,

7) kada se pravne osobe u znatnijem iznosu koriste istim izvorom financiranja koji se ne može brzo zamijeniti,

8) kada postoji odnos dužnika i sudužnika,

9) kada postoji odnos dužnika i jamca ili davatelja garancije ili kolaterala, ako je iznos jamstva/garancije/kolaterala toliko velik da bi naplata na temelju jamstva/garancije/kolaterala mogla izdavatelju jamstva/garancije/kolaterala uzrokovati ozbiljne financijske poteškoće i

10) kada postoje odnosi po svojoj bîti slični indikatorima iz točke 1. do 9. ovog stavka.

(6) Fizička ili pravna osoba može biti uključena u više od jedne grupe povezanih osoba.«

Članak 5.

Članci od 10. do 28. brišu se.

Članak 6.

Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama« i stupa na snagu 1. siječnja 2014., osim članka 3. u dijelu u kojem se briše članak 5. stavak 3. Odluke, koji stupa na snagu 31. prosinca 2013.

O. br.: 329-020/12-13/BV

Zagreb, 20. prosinca 2013.

Guverner prof. dr. sc. Boris Vujčić, v. r.