Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Objavljeno u NN 02/10 od 04.01.2010.:

 

HRVATSKA NARODNA BANKA

Na temelju članka 161. stavka 1. točke 8. Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 117/2008., 74/2009. i 153/2009.) i članka 43. stavka 2. točke 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

 

ODLUKU O VELIKIM IZLOŽENOSTIMA KREDITNIH INSTITUCIJA

1. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovom se Odlukom propisuju:

1) način izračuna i praćenje velikih izloženosti kreditne institucije i koncentracijskoga rizika izloženosti prema davateljima kolaterala i pružateljima nematerijalne kreditne zaštite,

2) stavke koje se uključuju u izloženost,

3) indikatori za potrebe utvrđivanja povezanih osoba,

4) izuzeća od ograničenja propisanih za velike izloženosti,

5) pravila vezana za prekoračenje ograničenja velikih izloženosti i

6) izvješćivanje o velikim izloženostima, izloženostima prema osobama u posebnom odnosu te davateljima kolaterala i pružateljima nematerijalne kreditne zaštite.

(2) Ova Odluka primjenjuje se:

1) na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad i

2) na podružnice kreditnih institucija iz trećih država koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ova Odluka ne primjenjuje se na institucije za elektronički novac.

(4) Kreditna institucija koja je prema članku 127. Zakona o kreditnim institucijama dužna ispunjavati obveze za provođenje supervizije na konsolidiranoj osnovi grupe kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj dužna je pridržavati se odredaba ove Odluke i na konsolidiranoj osnovi.

Članak 2.

(1) Velika izloženost kreditne institucije jest izloženost prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba koja je jednaka ili prelazi 10 posto njezina jamstvenoga kapitala.

(2) Velika izloženost u smislu stavka 1. ovoga članka izračunava se prije primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika i izuzeća u skladu s ovom Odlukom.

(3) Ograničenja izloženosti jesu ograničenja propisana člancima 150. do 152. Zakona o kreditnim institucijama.

(4) U smislu ove Odluke, jamstveni kapital je jamstveni kapital na način određen člankom 2. stavkom 3. Odluke o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija.

2. PRAĆENJE VELIKIH IZLOŽENOSTI I KONCENTRACIJSKOG RIZIKA IZLOŽENOSTI PREMA DAVATELJIMA KOLATERALA I PRUŽATELJIMA NEMATERIJALNE KREDITNE ZAŠTITE

Članak 3.

(1) Kreditna institucija je dužna donijeti i primjenjivati politike i postupke kojima će propisati način identificiranja, evidentiranja i praćenja velike izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba koja proizlazi iz pozicija knjige banke i pozicija knjige trgovanja.

(2) Kreditna institucija je dužna uspostaviti primjerene administrativne i računovodstvene postupke, primjeren informacijski sustav te primjeren sustav unutarnjih kontrola za primjenu politika i postupaka iz stavka 1. ovog članka.

(3) Kreditna institucija je dužna uspostaviti sustav unutarnjih kontrola kojima će se onemogućiti privremeni prijenos postojećih izloženosti na drugu osobu u svrhu fiktivnog zatvaranja postojećih izloženosti i kreiranja nove izloženosti.

(4) Kreditna institucija je dužna uspostaviti sustav koji joj osigurava da bez odgađanja izvijesti Hrvatsku narodnu banku o prijenosima izloženosti iz stavka 3. ovog članka.

(5) Unutarnja revizija dužna je kontinuirano ocjenjivati djelotvornost i primjenu politika i postupaka te djelotvornost sustava unutarnjih kontrola iz ovog članka.

Članak 4.

(1) Kreditna institucija je dužna donijeti i primjenjivati politike i postupke kojima će biti propisani način identificiranja, analize i praćenja izloženosti prema davateljima kolaterala i pružateljima nematerijalne kreditne zaštite i izloženosti iz članka 6. stavka 1. ove Odluke radi utvrđivanja potencijalnoga koncentracijskog rizika te propisati postupke, ako se takav rizik utvrdi.

(2) Za potrebe izračuna koncentracijskog rizika iz stavka 1. ovog članka:

1) Kolateral je instrument kreditne zaštite propisan u članku 338. stavku 1. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija neovisno o stupnju kreditne kvalitete i minimalnim zahtjevima za priznavanje, kao i drugi oblici materijalne kreditne zaštite koje je prihvatila kreditna institucija.

2) Nematerijalna kreditna zaštita jesu garancije/jamstva, kontragarancije i kreditne izvedenice propisane u članku 404. stavku 3. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, neovisno o stupnju kreditne kvalitete te minimalnim zahtjevima za priznavanje, kao i drugi oblici nematerijalne kreditne zaštite koje je prihvatila kreditna institucija.

3) Davatelj kolaterala je osoba koja izdaje vrijednosni papir dan u zalog kreditnoj instituciji, osoba koja daje svoj depozit, odnosno kreditna institucija kod koje je položen depozit, te osoba koja daje nekretninu ili drugi oblik kolaterala kreditnoj instituciji u zalog, odnosno dopušta fiducijarni prijenos vlasništva.

4) Pružatelj nematerijalne kreditne zaštite je osoba propisana člancima 407. i 409. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, neovisno o stupnju kreditne kvalitete pružatelja.

3. IZLOŽENOST

Članak 5.

(1) U smislu ove Odluke, izloženost kreditne institucije jest iznos aktivnih bilančnih stavki i izvanbilančnih obveza kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba, a obuhvaća:

1) aktivne bilančne stavke,

2) izvanbilančne obveze iz članka 18. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, prije konverzije stupnjevima rizika i

3) izloženosti proizašle iz transakcija i ugovora iz članka 480. i članka 483. stavka 1. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija.

(2) Kreditna institucija dužna je iskazivati aktivne bilančne stavke i izvanbilančne obveze u skladu s ovom Odlukom, Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, propisima i standardima struke.

(3) Djelomično i potpuno nenadoknadivi plasmani i izvanbilančne obveze iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka iskazuju se u iznosu koji predstavlja nominalnu knjigovodstvenu vrijednost umanjenu za utvrđeni ispravak vrijednosti, odnosno rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim obvezama. Plasmani i izvanbilančne obveze rizične skupine A ne umanjuju se za ispravak vrijednosti, odnosno za rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim obvezama, osim u slučajevima kada je ovom Odlukom određeno drugačije.

(4) Izloženosti iz stavka 1. točke 3. ovoga članka iskazuju se u iznosu izračunatom na način propisan u dijelu 6. glave II. iste Odluke.

(5) Iznimno od stavka 1. ovog članka, izloženost ne uključuje:

1) izloženosti koje nastaju pri obavljanju promptnih transakcija kupoprodaje valute u razdoblju do datuma namire utvrđenog ugovorom, a koje ne može biti dulje od dva radna dana od datuma plaćanja,

2) izloženosti koje nastaju pri obavljanju promptnih transakcija kupnje i prodaje vrijednosnih papira u razdoblju do datuma namire utvrđenog ugovorom, a koje ne može biti dulje od pet radnih dana od datuma plaćanja ili od datuma isporuke vrijednosnih papira, ovisno o tome koji je datum raniji,

3) odgođene novčane primitke i druge izloženosti koje nastaju iz poslovanja klijenta, a koje ne traju duže od sljedećega radnog dana, nastale pri prijenosu novčanih sredstava uključujući pružanje usluga platnog prometa, kliringu i namiri u bilo kojoj valuti, korespondentnom bankarstvu ili kliringu, namiri i skrbništvu financijskih instrumenata klijenata ili

4) unutardnevne izloženosti, koje nastaju pri prijenosu novčanih sredstava uključujući pružanje usluga platnog prometa, pri kliringu i namiri u bilo kojoj valuti i korespondentnom bankarstvu, a prema osobama koje te usluge pružaju.

(6) U smislu ovog članka, radnim danima smatraju se dani od ponedjeljka do petka, osim ako koji od tih dana nije državni praznik ili blagdan.

(7) Kreditna institucija dužna je ukupnu izloženost prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba izračunavati na način da zbroji izloženosti koje proizlaze iz pozicija knjige banke i izloženosti koje proizlaze iz pozicija knjige trgovanja.

Članak 6.

(1) Radi utvrđivanja izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba, a vezano uz izloženosti iz dijela 2.2.13., 2.2.14. i 2.2.15. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, kada postoje odnosne izloženosti, ovisno o ekonomskoj bîti i rizicima koji proizlaze iz te izloženosti, kreditna je institucija dužna procijeniti svaku shemu, njezine odnosne izloženosti ili oboje.

(2) Ako udio pojedinačne odnosne izloženosti u imovini sheme prelazi pet posto te ako se udio pojedinačne odnosne izloženosti znatno ne mijenja između izvještajnih razdoblja, kreditna institucija dužna je utvrditi te pojedinačne odnosne izloženosti te ih potom uračunati u ukupnu izloženost prema toj osobi ili grupi povezanih osoba. Kreditna institucija dužna je pojedinačno utvrđene odnosne izloženosti uračunati u ukupnu izloženost u iznosu koji je proporcionalan njezinu udjelu u imovini sheme.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako kreditna institucija dokaže da izloženost prema pojedinoj shemi ne može prouzročiti prekoračenje dopuštenih izloženosti iz članaka 150. do 155. Zakona o kreditnim institucijama, tada ona nije dužna utvrđivati te pojedinačne odnosne izloženosti.

(4) Ako je struktura imovine sheme podložna učestalim promjenama ili ako udio pojedinačne odnosne izloženosti u imovini sheme ne prelazi pet posto te ako kreditna institucija dokaže da izloženost prema pojedinoj shemi ne može prouzročiti prekoračenje dopuštenih izloženosti iz članaka 150. do 155. Zakona o kreditnim institucijama, tada ona nije dužna utvrđivati pojedinačne odnosne izloženosti.

(5) Kreditna institucija dužna je sve odnosne izloženosti koje nisu pojedinačno utvrđene u bilo kojoj shemi i koje nisu uračunate u ukupnu izloženost prema određenoj osobi ili grupi povezanih osoba iskazati kao izloženost prema jednoj nepoznatoj osobi. Izloženost kreditne institucije prema toj osobi ne smije prelaziti 25 posto jamstvenoga kapitala te kreditne institucije.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako kreditna institucija može dokazati da odnosne izloženosti određene sheme nisu povezane s izravnim ili neizravnim drugim izloženostima kreditne institucije, nije ih dužna uračunati u ukupnu izloženost prema jednoj nepoznatoj osobi iz stavka 5. ovog članka, već izloženost prema toj shemi iskazuje kao izloženost prema zasebnoj nepoznatoj osobi.

(7) Kreditna institucija je dužna Hrvatskoj narodnoj banci dokazati da je odluka o primjeni nekog od pristupa iz stavaka 2. do 6. ovog članka donesena na temelju procjene ekonomske bîti i rizika koji proizlaze iz tih izloženosti.

(8) Ako kreditna institucija utvrđuje pojedinačne odnosne izloženosti određene sheme, dužna je redovito, a najmanje jednom mjesečno, pratiti strukturu imovine te sheme.

(9) Kreditna institucija dužna je osim procjenjivanja rizika koji proizlaze iz odnosnih izloženosti, procijeniti i rizik koji proizlazi iz sheme kao cjeline. Izloženost kreditne institucije prema pojedinoj shemi ne smije prelaziti 25 posto njezina jamstvenoga kapitala.

Članak 7.

(1) Iznimno od članka 5. ove Odluke, kreditna institucija koja izračunava kapitalni zahtjev za pozicijske rizike dužna je izračunavati ukupnu izloženost prema jednoj osobi koja proizlazi iz pozicija knjige trgovanja tako da zbroji sljedeće stavke:

1) višak duge pozicije nad njezinom kratkom pozicijom, za sve financijske instrumente koje je izdala osoba za koju se izračunava izloženost; pritom se neto pozicija u pojedinom financijskom instrumentu izračunava u skladu s metodama iz dijela 3. glave III. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija,

2) u slučaju pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata uz obvezu otkupa, neto izloženost kreditne institucije koja je izračunata tako da se od iznosa vrijednosnih papira za koje se kreditna institucija bezuvjetno obvezala da će ih prihvatiti po dogovorenoj cijeni oduzmu one pozicije koje su na temelju sklopljenih ugovora upisane ili su predmet pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata uz obvezu otkupa od strane trećih osoba te se dobivena izloženost umanji za faktore umanjenja iz Tablice 30. članka 545. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija i

3) izloženosti koje proizlaze iz transakcija i ugovora iz članka 480. i 483. stavka 1. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija izračunate u skladu s dijelom 6. glave II. iste Odluke.

(2) Izloženost prema grupi povezanih osoba koja proizlazi iz pozicija knjige trgovanja mora biti jednaka zbroju izloženosti prema pojedinim osobama u grupi, izračunatih u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

(3) U slučaju iz stavka 1. točke 2. ovog članka, kreditna institucija dužna je uspostaviti sustav praćenja i kontrole izloženosti proizašlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje vrijednosnih papira uz obvezu otkupa u razdoblju od inicijalne obveze upisa vrijednosnih papira do prvoga radnog dana nakon završnog datuma primarne emisije, kako bi obuhvatila rizike koji mogu nastati u spomenutom razdoblju.

(4) U slučaju iz stavka 1. točke 3. ovog članka, kreditna institucija ne smije, pri izračunu izloženosti, primjenjivati odredbe dijela 3. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija.

Članak 8.

U smislu ove Odluke, za potrebe izračuna izloženosti, pojam kreditne institucije obuhvaća i podružnicu kreditne institucije iz treće države.

4. GRUPA POVEZANIH OSOBA

Članak 9.

(1) Pri utvrđivanju postojanja grupe povezanih osoba na način iz članka 24. Zakona o kreditnim institucijama, kreditna institucija dužna je utvrditi:

1) odnos kontrole u skladu s člankom 21. Zakona o kreditnim institucijama i

2) gospodarsku i financijsku međupovezanost.

(2) Ako nije utvrđen odnos između nadređenoga i podređenoga društva u skladu s člankom 18. Zakona o kreditnim institucijama, kreditna institucija dužna je pri utvrđivanju odnosa kontrole iz stavka 1. točke 1. ovoga članka procijeniti i sljedeće indikatore kontrole:

1) ima li osoba moć donošenja ključnih poslovnih odluka vezanih uz drugu pravnu osobu, kao što je prijenos dobiti i gubitka,

2) ima li osoba moć upravljanja poslovanjem druge osobe radi ostvarivanja koristi od tog poslovanja,

3) ima li osoba moć usmjeravanja većine glasova na glavnoj skupštini, sjednicama uprave ili drugog organa upravljanja, kada se kontrola nad drugom pravnom osobom provodi preko tog organa,

4) ima li osoba moć koordiniranja vođenja poslova jedne pravne osobe s vođenjem poslova druge pravne osobe radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva,

5) kada su većina članova uprave odnosno drugih upravljačkih tijela ili nadzornih odbora tih društava iste osobe i

6) postoje li odnosi po svojoj bîti slični indikatorima iz točke 1. do 5. ovog stavka.

(3) Kontrola u smislu ovog članka postoji u svakom slučaju u kojem kreditna institucija utvrdi postojanje indikatora kontrole bez obzira na to provodi li osoba stvarnu kontrolu na taj način.

(4) U smislu ove Odluke smatra se da odnos kontrole postoji i između društava povezanih zajedničkim vođenjem iz članka 23. Zakona o kreditnim institucijama kada ona sastavljaju konsolidirana financijska izvješća.

(5) Kreditna institucija dužna je pri utvrđivanju gospodarske i financijske međupovezanosti iz stavka 1. točke 2. ovog članka procijeniti sljedeće indikatore:

1) u slučaju kada jedna osoba u cijelosti ili djelomično jamči za izloženost druge osobe, a iznos jamstva/garancije je toliko velik da bi naplata na temelju jamstva/garancije mogla izdavatelju jamstva/garancije uzrokovati ozbiljne financijske poteškoće,

2) u slučaju kada vlasnik stambene ili poslovne nekretnine prima većinu prihoda od najamnine/zakupnine od jednog najmoprimca/zakupoprimca,

3) u slučaju kada je znatan dio proizvodnje određenog proizvođača namijenjen jednom kupcu,

4) u slučaju kada se znatan dio potraživanja ili obveza odnosi na jednu ugovornu stranu,

5) situacija u kojoj je poslovanje osobe (npr. proizvođača) ovisno o jednom ili više dobavljača odnosno trgovaca i potrebno je dulje vrijeme da se za njih nađe zamjena,

6) kada pravne osobe imaju mali broj istih klijenata, a mogućnosti pronalaženja novih klijenata su ograničene,

7) kada se pravne osobe u znatnijem iznosu koriste istim izvorom financiranja koji se ne može brzo zamijeniti,

8) kada u poslovima sa stanovništvom te malim i srednjim društvima postoji odnos:

– dužnika i sudužnika

– dužnika i jamca ili davatelja garancije ili kolaterala, ako je iznos jamstva/garancije/kolaterala toliko velik da bi naplata na temelju jamstva/garancije/kolaterala mogla izdavatelju jamstva/garancije/kolaterala uzrokovati ozbiljne financijske poteškoće i

9) kada postoje odnosi po svojoj bîti slični indikatorima iz točke 1. do 8. ovog stavka.

Članak 10.

(1) Iznimno od članka 9. ove Odluke izloženost prema jednoj ili više pravnih osoba ne predstavlja jedan rizik ako je središnja država, koja u skladu s dijelom 2.2.1. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija nosi ponder rizika 0%, izravni ili neizravni imatelj dionica ili poslovnih udjela u toj osobi.

(2) Fizička ili pravna osoba može biti uključena u više od jedne grupe povezanih osoba iz članka 24. stavka 2. Zakona o kreditnim institucijama.

5. IZUZEĆA OD OGRANIČENJA IZLOŽENOSTI

Članak 11.

(1) Ograničenje izloženosti ne odnosi se na ulaganja kreditne institucije u kapital drugih kreditnih i financijskih institucija, ako su ona odbitne stavke od njezina jamstvenoga kapitala propisane člankom 27. Odluke o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija.

(2) Odredba stavka 1. ovog članka ne odnosi se na ulaganja u podređene i hibridne instrumente kreditnih i financijskih institucija.

(3) Ograničenje izloženosti ne odnosi se na izloženosti prema kreditnim institucijama u obliku minimalnih obveznih pričuva koje je kreditna institucija izdvojila na račun kod druge kreditne institucije na zahtjev Hrvatske narodne banke pod uvjetom da je ta druga kreditna institucija ista sredstva izdvojila na račun koji se vodi kod Hrvatske narodne banke.

(4) Ograničenje izloženosti ne odnosi se na izloženosti prema kreditnim institucijama u obliku sredstava koje stambena štedionica drži na svom žiroračunu kod te kreditne institucije.

Članak 12.

Ograničenje izloženosti ne odnosi se na izloženosti prema središnjim državama, središnjim bankama, međunarodnim organizacijama, multilateralnim razvojnim bankama i javnim državnim tijelima kojima bi, u skladu s odredbama dijela 2.2. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, ako su neosigurane, bio dodijeljen ponder rizika 0%.

Članak 13.

Ograničenje izloženosti ne odnosi se na izloženosti osigurane garancijama/jamstvima i kreditnim izvedenicama koje se priznaju u skladu s dijelom 4. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, osim kreditnih zapisa (engl. credit linked notes) koje su dale središnje države, središnje banke, međunarodne organizacije, multilateralne razvojne banke i javna državna tijela ako bi ekvivalentna neosigurana izloženost prema tim davateljima garancija/jamstava, u skladu s dijelom 2.2. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, dobila ponder rizika 0% do iznosa takvoga osiguranja.

Članak 14.

Ograničenje izloženosti ne odnosi se na izloženosti prema tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave država članica ako bi im u skladu s dijelom 2.2. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, bio dodijeljen ponder rizika 0%; te izloženosti osigurane garancijama/jamstvima i kreditnim izvedenicama koje se priznaju u skladu s dijelom 4. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, osim kreditnih zapisa (engl. credit linked notes) tih tijela.

Članak 15.

Ograničenje izloženosti ne odnosi se na izloženosti prema dužniku u Republici Hrvatskoj koji može biti nadređena osoba kreditne institucije, podređeno društvo kreditne institucije, podređeno društvo nadređene osobe kreditne institucije ili društvo povezano zajedničkim vođenjem u skladu s člankom 23. točkama 1. i 3. Zakona o kreditnim institucijama, a koje ispunjava uvjete iz članka 21. Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija za dodjelu pondera rizika 0%.

Članak 16.

(1) Ograničenje izloženosti ne odnosi se na izloženosti osigurane sljedećim vrstama kreditne zaštite, i to do iznosa takvog osiguranja, uz uvjet da ne postoji ni valutna ni ročna neusklađenost izloženosti i instrumenata kreditne zaštite:

1) izloženosti osigurane novčanim depozitom položenim kod kreditne institucije koja izračunava izloženost ili kod njoj nadređene ili njoj podređene kreditne institucije i

2) izloženosti osigurane potvrdama o depozitu koje je izdala ta kreditna institucija ili njoj nadređena ili njoj podređena kreditna institucija i koje su položene kod neke od njih.

(2) U slučaju iz stavka 1. točke 1. ovog članka novčanim depozitima smatraju se i:

1) gotovina primljena po kreditnim zapisima (engl. credit linked notes) koje je izdala kreditna institucija koja izračunava izloženost i

2) krediti i depoziti primljeni od druge ugovorne strane koji su predmet bilančnoga netiranja u skladu s odredbama dijela 4. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija.

Članak 17.

Ograničenje izloženosti ne odnosi se na preuzete izvanbilančne obveze koje proizlaze iz ugovorenih a neiskorištenih kredita koje se u skladu s člankom 18. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija smatraju stavkama niskog rizika i pod uvjetom da je s tim klijentom ili grupom s njim povezanih osoba sklopljen ugovor na temelju kojeg se neiskorišteni dio može povući samo ako zbog toga neće doći do prekoračenja najveće dopuštene izloženosti iz članka 150. do 155. Zakona o kreditnim institucijama.

6. PRIMJENA TEHNIKA SMANJENJA KREDITNOG RIZIKA

Članak 18.

(1) Izloženost iz članaka 5. do 7. ove Odluke kreditna institucija može u skladu s člancima 19. do 24. ove Odluke umanjiti za priznate vrste materijalne i nematerijalne kreditne zaštite koje moraju ispunjavati minimalne zahtjeve priznavanja iz dijela 4. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija ne može izloženost umanjiti za sljedeće vrste kreditne zaštite:

– kreditni zapisi (engl. credit linked notes),

– nekretnine iz članka 345. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija,

– potraživanja iz članka 346. Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija,

– ostala materijalna imovina iz članka 347. Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija i

– najam/leasing iz članka 348. Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija.

Članak 19.

(1) Kreditna institucija za potrebe izračuna izloženosti može dio izloženosti koji je osiguran nematerijalnom kreditnom zaštitom treće strane smatrati izloženošću prema toj trećoj strani, a ne prema klijentu, pod uvjetom da se neosiguranoj izloženosti prema pružatelju zaštite u skladu s poglavljem 2. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija dodjeljuje ponder rizika koji je jednak ili niži od pondera rizika za neosiguranu izloženost prema klijentu.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka:

1) ako je nematerijalna kreditna zaštita nominirana u valuti različitoj od valute u kojoj je nominirana izloženost, osigurani dio izloženosti mora se korigirati za valutnu neusklađenost u skladu s člankom 422. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija,

2) ako je preostali rok do dospijeća nematerijalne kreditne zaštite kraći od dospijeća osigurane izloženosti, osigurani dio izloženosti mora se korigirati za ročnu neusklađenost u skladu s člankom 423. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija i

3) djelomična zaštita može se priznati u skladu s dijelom 4.3. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija.

(3) Ako je kreditna institucija za potrebe izračuna izloženosti odlučila dio izloženosti prema određenom klijentu koji je osiguran nematerijalnom kreditnom zaštitom treće strane smatrati izloženošću prema toj trećoj strani, a ne prema klijentu, dužna je taj pristup dosljedno primjenjivati tijekom trajanja poslovnog odnosa iz kojeg proizlazi ta izloženost.

Članak 20.

(1) Kreditna institucija za potrebe izračuna izloženosti može dio izloženosti koji je osiguran financijskim kolateralom koji je izdan od treće strane do visine tržišne vrijednosti priznatoga financijskog kolaterala smatrati izloženošću prema toj trećoj strani, a ne prema klijentu, pod uvjetom da je izloženost osigurana financijskim kolateralom i da se osiguranom dijelu izloženosti u skladu s poglavljem 2. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija dodjeljuje ponder rizika koji je jednak ili niži od pondera rizika za neosiguranu izloženost prema tom klijentu.

(2) Kreditna institucija ne može se koristiti mogućnošću iz stavka 1. ovoga članka ako je preostali rok do dospijeća financijskoga kolaterala kraći od dospijeća osigurane izloženosti.

(3) Za potrebe izračuna izloženosti kreditna institucija može primijeniti složenu metodu financijskoga kolaterala i pristup iz stavka 1. ovoga članka samo ako je u skladu s Odlukom o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija dopuštena istodobna primjena jednostavne i složene metode financijskoga kolaterala.

(4) Ako je kreditna institucija za potrebe izračuna određene izloženosti odlučila primijeniti složenu metodu financijskoga kolaterala, odnosno pristup iz stavka 1. ovoga članka, dužna je taj pristup dosljedno primjenjivati tijekom trajanja poslovnog odnosa iz kojeg proizlazi ta izloženost.

Članak 21.

(1) Kreditna institucija koja ispunjava uvjete iz članaka 22. i 23. ove Odluke može se pri izračunu iznosa izloženosti koristiti potpuno prilagođenom vrijednošću izloženosti iz članka 364. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija uzimajući u obzir tehnike smanjenja kreditnog rizika, korektivne faktore i vrijednost prilagođenu za ročnu neusklađenost.

(2) Kreditna institucija može se koristiti potpuno prilagođenom vrijednošću izloženosti iz stavka 1. ovoga članka samo pri izračunu iznosa onih izloženosti kod kojih se za izračun učinaka primjene financijskog kolaterala za potrebe utvrđivanja kapitalnih zahtjeva prema Odluci o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija koristi potpuno prilagođenom vrijednošću izloženosti.

(3) Kreditna institucija koja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjuje AIRB pristup iz dijela 3. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija može se pri izračunu iznosa izloženosti koristiti vlastitim procjenama učinaka financijskoga kolaterala na izloženost:

1) ako su ispunjeni uvjeti iz članka 22. i 23. ove Odluke,

2) ako je kreditna institucija u mogućnosti na odgovarajući način procijeniti učinke financijskoga kolaterala na izloženost, i to odvojeno od ostalih činitelja koji mogu utjecati na LGD i

3) ako je metodologija procjenjivanja učinaka financijskoga kolaterala na izloženost u skladu s metodologijom primijenjenom pri procjeni LGD-a za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i ispunjava minimalne zahtjeve za procjenu rizičnih parametara iz dijela 3. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija.

(4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, kreditna institucija koja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjuje AIRB pristup iz dijela 3. glave II. Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija, a ne koristi se vlastitim procjenama učinaka financijskoga kolaterala na izloženost iz stavka 3. ovog članka, može pri izračunu iznosa izloženosti primjenjivati složenu metodu financijskoga kolaterala iz stavka 1. ovog članka ili pristup iz članka 20. ove Odluke.

Članak 22.

(1) Kreditna institucija koja se za izračun iznosa izloženosti koristi složenom metodom financijskoga kolaterala ili vlastitim procjenama učinaka financijskoga kolaterala na izloženost iz članka 21. ove Odluke, dužna je provoditi periodično testiranje otpornosti na stres koncentracije kreditnog rizika, uključujući i testiranje otpornosti na stres iznosa naplate po pojedinim instrumentima osiguranja.

(2) Periodični testovi otpornosti na stres moraju uzeti u obzir rizike koji proizlaze iz potencijalnih promjena na tržištu koje mogu nepovoljno utjecati na adekvatnost jamstvenoga kapitala kreditne institucije i rizike koji proizlaze iz naplate kolaterala u stresnim uvjetima.

(3) Kreditna institucija dužna je osigurati da su testovi otpornosti na stres koje primjenjuje odgovarajući i prikladni za procjenu rizika iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

(4) Ako rezultati testiranja na stres pokazuju da bi iznos naplate u slučaju realizacije kolaterala bio manji od iznosa koji bi se priznao kod primjene složene metode financijskoga kolaterala ili vlastitih procjena učinaka financijskoga kolaterala na izloženost iz članka 21. ove Odluke, kreditna institucija dužna je smanjiti vrijednost kolaterala koji se primjenjuje pri izračunu izloženosti.

Članak 23.

Kreditna institucija koja se za izračun iznosa izloženosti koristi složenom metodom financijskoga kolaterala ili vlastitom procjenom učinaka financijskoga kolaterala na izloženost iz članka 21. ove Odluke, dužna je donijeti barem sljedeće interne akte za upravljanje koncentracijskim rizikom:

1) politike i postupke kojima se određuje upravljanje rizikom koji proizlazi iz ročne neusklađenosti između izloženosti i instrumenata osiguranja koji se na njih odnose,

2) politike i postupke kojima se određuje postupanje ako testiranje otpornosti na stres pokaže da bi iznos naplate iz realizacije kolaterala bio niži od iznosa koji bi se priznao u skladu s metodama iz članka 21. ove Odluke i

3) politike i postupke vezane uz koncentracijski rizik koji proizlazi iz primjena tehnika smanjenja kreditnog rizika i posebno nastanka posrednih velikih izloženosti (kao npr. izloženost prema jednom izdavatelju vrijednosnih papira koji služe kao instrument osiguranja).

Članak 24.

Kreditna institucija dužna je svojim internim aktom propisati koje će tehnike smanjenja i koje metode primjene rabiti pri izračunu izloženosti u skladu s ovom Odlukom te to dosljedno primjenjivati.

7. IZVJEŠĆIVANJE O VELIKIM IZLOŽENOSTIMA

Članak 25.

(1) Kreditna institucija je dužna izvješćivati Hrvatsku narodnu banku o svakoj velikoj izloženosti uključujući i velike izloženosti koje su izuzete od ograničenja izloženosti na temelju ove Odluke, a posebice o:

1) podacima o osobi ili grupi povezanih osoba prema kojima kreditna institucija ima veliku izloženost,

2) iznosu velike izloženosti prije primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika kada je to primjenjivo,

3) vrsti materijalne i nematerijalne kreditne zaštite, kada su primijenjene, i

4) iznosu izloženosti nakon primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika.

(2) Iznimno od stavka 1. točke 2. ovog članka, kreditna institucija iz članka 7. ove Odluke može za repo ugovore i obratne repo ugovore i ugovore o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani i od druge ugovorne strane navesti iznos izloženosti nakon primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika.

Članak 26.

(1) Kreditna institucija je dužna izvješćivati Hrvatsku narodnu banku:

1) o svakom davatelju kolaterala i pružatelju nematerijalne kreditne zaštite primljene za sve izloženosti koje predstavljaju velike izloženosti i

2) o svakom davatelju kolaterala i pružatelju nematerijalne kreditne zaštite kada ukupni iznos svih izloženosti pokrivenih kolateralom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom tog davatelja/pružatelja prelazi 10% jamstvenoga kapitala kreditne institucije.

(2) Kreditna institucija je dužna pri izvješćivanju o davateljima kolaterala i pružateljima nematerijalne kreditne zaštite iskazati sljedeće stavke:

1) ime/naziv davatelja materijalne kreditne zaštite ili pružatelja nematerijalne kreditne zaštite,

2) iznos izloženosti koji je osiguran materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom,

3) vrstu materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite i

4) tržišnu/nominalnu vrijednost materijalne kreditne zaštite ili ugovorenu vrijednost nematerijalne kreditne zaštite.

(3) Pod jednim davateljem kolaterala ili pružateljem nematerijalne kreditne zaštite iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva se i grupa povezanih osoba iz članka 24. Zakona o kreditnim institucijama.

Članak 27.

(1) Kreditna institucija je dužna Hrvatskoj narodnoj banci dostavljati izvješća iz članaka 25. i 26. ove Odluke na obrascima, na način i u rokovima kako je to propisano Odlukom o nadzornim izvještajima kreditnih institucija.

(2) Kreditna institucija je dužna izvještavati Hrvatsku narodnu banku i o svim pojedinačnim slučajevima u kojima je prekoračeno ograničenje iz članaka 150. i 151. Zakona o kreditnim institucijama, a proizlazi iz pozicija knjige trgovanja na način i u rokovima kako je to propisano Odlukom o nadzornim izvještajima kreditnih institucija. Pritom je kreditna institucija posebno dužna navesti sljedeće stavke:

1) podatke o osobi ili grupi povezanih osoba prema kojima je kreditna institucija prekoračila ograničenje izloženosti,

2) iznos izloženosti iz pozicija knjige trgovanja za svaki dan trajanja prekoračenja,

3) iznos prekoračenja za svaki dan trajanja prekoračenja i

4) datum prekoračenja ograničenja velikih izloženosti.

Članak 28.

(1) Kreditna institucija iz članka 1. stavka 4. ove Odluke dužna je polugodišnje izvješćivati Hrvatsku narodnu banku o velikim izloženostima te davateljima kolaterala i pružateljima nematerijalne kreditne zaštite na konsolidiranoj osnovi na obrascima na način i u rokovima kako je to propisano Odlukom o nadzornim izvještajima kreditnih institucija.

(2) Kreditna institucija koja za izračun kapitalnoga zahtjeva za kreditni rizik primjenjuje IRB pristup, dužna je u izvješću iz stavka 1. ovog članka navesti 20 najvećih izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba na konsolidiranoj osnovi osim izuzeća iz članka 11. do 17. ove Odluke.

8. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.

(1) Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o velikim izloženostima kreditnih institucija (»Narodne novine«, br. 1/2009. i 75/2009.).

(2) Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama« i stupa na snagu 31. ožujka 2010.

(3) Odredba članka 1. stavka 3. ove Odluke prestaje važiti 1. siječnja 2011.

O. br. 7-020/01-10/ŽR

Zagreb, 4. siječnja 2010.

Guverner Hrvatske narodne banke dr. sc. Željko Rohatinski, v. r.

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_01_2_15.html

Copyright © Ante Borić