REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
S P L I T

Pr- 2290/2022-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz K., O.:
…, kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u O. B. & S. d.o.o. sa sjedištem u S., protiv
tuženika T. G. V., V., O.:
…, koju zastupa direktor turističke zajednice N. B., a kojeg
zastupa punomoćnik S. K., odvjetnica u O. H. &
P. d.o.o., iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o
redovitom otkazu Ugovora o radu, nakon održane usmene i javne glavne rasprave,
zaključene dana 4. rujna 2023. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i
punomoćnika tuženika, dne 18. listopada 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka tuženika o redovitom
otkazu Ugovora o radu od 8. studenog 2022. kojom se tužitelju zaposlenom na
radnom mjestu direktor otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen
dana 13. lipnja 2011. između tužitelja i tuženika te se utvrđuje da radni odnos
tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na radno mjesto Direktor ili druge
odgovarajuće poslove kod tuženika te mu omogućiti radno pravni status sukladno
sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 13. lipnja 2011. godine, sve u
roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od
497,71 eur/ 3.750,00 kn uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koja na
taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB

2 Pr-2290/2022-9

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog
postupka u iznosu od 524,25 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne
kamate koje na taj iznos teku od 18. listopada 2023. pa do isplate po kamatnoj
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za
tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 20. prosinca 2022. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tuženika
radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu. U tužbi se
navodi kako je tužitelj dne 10. studenoga 2022. zaprimio Odluku o redovitom otkazu
Ugovora o radu kojom mu je otkazan Ugovor o radu od 13. lipnja 2011. na radno
mjesto direktora na neodređeno vrijeme zbog organizacijskih razloga. Protiv te
odluke, tužitelj je u zakonskom roku, preporučenom pošiljkom s povratnicom, podnio
zahtjev za zaštitu prava, kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio pa u zakonskom roku
podnosi ovu tužbu. Navodi se kako je tužitelj Ugovorom o radu na neodređeno
vrijeme od 13. lipnja 2011. kao radnik zasnovao radni odnos s tuženikom kao
poslodavcem i to za obavljanje poslova direktora ureda turističke zajednice, a iz
obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je ista donesena zbog organizacijskih
razloga i to zato što je dana 1. siječnja 2022. godine na snagu stupio Zakon o
turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 52/19, 42/20, dalje u
tekstu: Zakon o TZ) čime su se ispunili zakonski uvjeti za raspisivanje natječaja za
izbor direktora turističke zajednice kod tuženika kao poslodavca a s obzirom na to da
je na javnom natječaju za direktora odabran drugi kandidat za direktora turističke
zajednice, a ne tužitelj, TV tuženika donijelo je dana 8. studenoga 2022.
godine odluku o razrješenju radnika s mjesta direktora sukladno odredbi čl. 44.
Statuta, a potom i pobijanu odluku. Članak 81. Zakona o turističkim zajednicama i
promicanju hrvatskog turizma u odnosu na vremensko važenje propisuje kako će se
ovaj Zakon objaviti u »NN«, a stupiti na snagu 1. siječnja 2020.,
osim odredbi članka 22. stavaka 2. i 5. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1.
siječnja 2022. pa teleološkim tumačenjem citiranih odredbi nameće se zaključak kako
iz istih nipošto ne proizlazi da bi od 1. siječnja 2022. automatizmom svi postojeći
direktori morali biti izabrani od strane turističkog vijeća već da počevši od stupanja na
snagu navedene odredbe svi novi direktori ubuduće moraju biti imenovani od strane
turističkog vijeća na mandate od četiri godine. Dakle, istaknuta je odredba primjenjiva
samo pro futuro odnosno za buduća postupanja te isključivo za nova zapošljavanja i
sklapanja ugovora o radu s direktorima TZ-a koji budu zaposleni nakon 1. siječnja

2022. godine i navedena sporna odredba nije primjenjiva na direktore koji su svoje
ugovore o radu na neodređeno vrijeme sklopili prije stupanja na snagu novog Zakona
o TZ-a jer bi u tom slučaju bilo grubo povrijeđena zabrana retroaktivne primjene
zakona određena člankom 90. stavkom 4. Ustava R. H.. Također
navodi se kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 115.

3 Pr-2290/2022-9

stavak 1. Zakona o radu koji definira poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu
prestankom potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih,
tehnoloških ili organizacijskih razloga jer nesporno nije prestala potreba za
obavljanjem posla direktora turističke zajednice te odredba članka 112. Zakona o
radu (NN br. 93/2014, 127/2017, 98/2019) koja taksativno određuje
načine prestanka ugovora o radu kao način prestanka radnog odnosa ne predviđa
prestanak radnog odnosa na temelju zakona ili pak ne odabirom na natječaju. R.
legis zakonodavca te njegova intencija prilikom izričitog navođenja načina prestanka
radnog odnosa je bila upravo zaštita radnika te njegovih prava iz radnog odnosa jer
bi prestankom radnog odnosa zbog nove zakonodavne regulative bila grubo
narušena pravna sigurnost radnika i njegova prava iz radnog odnosa. U konkretnom
slučaju nije se ostvario niti jedan od navedenih razloga za otkaz, a potreba za
obavljanjem poslova radnog mjesta direktora nije prestala zbog gospodarskih,
tehničkih ili organizacijskih razloga niti je došlo do promjene u organizaciji rada u
smislu da je ranije sistematizacijom radnih mjesta bio predviđen i sukladno tome
zaposlen veći broj izvršitelja na radnom mjestu direktora pa je radi uspješnijeg
obavljanja poslova i bolje organizacije ili smanjenja troškova donio poslovnu odluku o
smanjenju broja izvršitelja na tom radnom mjestu, već je za rad na radnom mjestu
direktora izabrana nova osoba odnosno radnik koji će obavljati dosadašnje poslove
tužitelja iz čega je evidentno kako radno mjesto tužitelja nije ukinuto niti je kod
tuženika prestala potreba za direktorom tuženika. Budući da se ne radi o prestanku
potrebe za obavljanjem rada tužitelja zbog organizacijskih, a niti tehničkih ili
gospodarskih razloga, problem viška radnika na radnom mjestu direktora poslodavac
nije ovlašten rješavati putem poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju.
Osim toga, navodi se kako iz pobijane odluke nije razvidan donositelj iste, kao što
nije točno navedeno ni radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj, a
neosnovanost takve odluke proizlazi iz obrazloženja iste pa je pobijana Odluka o
otkazu nedopuštena i nezakonita.

1.1. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da
je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o
radu od 8. studenoga 2022. kojom se tužitelju zaposlenom na radnom mjestu direktor
otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 13. lipnja 2011.
između tužitelja i tuženika te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije
prestao (točka I. tužbenog zahtjeva) te da se naloži tuženiku tužitelja vratiti na rad na
radno mjesto Direktor ili druge odgovarajuće poslove kod tuženika te mu omogućiti
radno pravni status sukladno sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od

13. lipnja 2011. godine (točka II. tužbenog zahtjeva), sve to uz potraživanje troškova
postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja
prvostupanjske presude pa do isplate (točka III. tužbenog zahtjeva).

2. U odgovoru na tužbu od 10. veljače 2023. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom
zahtjevu u cijelosti te ističe da su navodi iz tužbe paušalni te krajnje neosnovani, i to
kako pravno, tako i stvarno. Navodi kako je stupanjem na snagu Zakona o turističkim
zajednicama i promicanju hrvatskog turizma uveden ograničeni četverogodišnji
mandat direktora turističke zajednice, te su ispunjeni zakonski uvjeti za raspisivanje
natječaja za izbor direktora turističke zajednice kod tuženika, kao poslodavca, te da
na javnom natječaju za direktora turističke zajednice nije odabran tužitelj, nego drugi
kandidat pa je, turističko vijeće tuženika donijelo odluku o razrješenju tužitelja s
mjesta direktora, a potom i Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 08. ožujka

4 Pr-2290/2022-9

2022. god. i to zbog organizacijskih razloga. Sporna je činjenica je li Poslodavac,
ovdje tuženik, mogao primjenom odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu
(NN br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, dalje u tekstu: ZOR)
redovitim otkazom otkazati radniku, ovdje tužitelju Ugovor o radu i to iz
organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Ističe kako tužiteljevo tumačenje
pravne odredbe te zaključci koje temeljem istog tužitelj izvodi, zasigurno nisu u
skladu s teleološkim tumačenjem te prije svega izazivaju nejednakost u postupanju te
primjeni zakona na istu poziciju, te smatra kako je predmetnom odredbom uveden
mandatni režim i to zbog pravne sigurnosti i transparentnosti u imenovanju i
postupanju direktora turističkih zajednica, a koji je na taj način, prije svega, postao
izborna funkcija. Navodi se kako je tuženik radi zaštite prava radnika i namjere
postupanja u skladu sa zakonom, tražio i mišljenje nadležnog ministarstva i to
Ministarstva turizma i sporta koje neposredno obavlja nadzor nad tuženikom te
ispituje zakonitost njegovog postupanja i u skladu s čijim uputama je tuženik dužan
postupati, te je Ministarstvo izdalo uputu kako sve turističke zajednice da bi
postupale u skladu sa zakonom trebaju u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2022.
god. donijeti odluku o raspisivanju javnog natječaja, provesti postupak natječaja,
donijeti odluku o izboru i imenovati direktora turističke zajednice te zaključiti ugovor o
radu na određeno vrijeme od 4 godine i podnijeti zahtjev za upis direktora u Upisnik
turističkih zajednica. Postupanje tuženika apsolutno je zakonito te u skladu sa
zakonskim odredbama i uputom nadležnog Ministarstva, dok tužitelj ničime ne
obrazlaže niti ne dokazuje na temelju čega je izveo svoje suprotne zaključke s
obzirom na to da cijelu svoju tužbu temelji na navodima i pretpostavkama bez
ikakvog pokrića i dokaza, i to pozivajući se isključivo na teleološko tumačenje
zakonske odredbe koje je pritom u potpunosti pogrešno. Također, imajući u vidu
uputu nadležnog Ministarstva potpuno je jasno kako se u ovom slučaju radi o
organizacijskim razlozima kao razlozima za pokretanje postupka redovitog otkaza
Ugovora o radu, jer osim što se zakonom ne mogu decidirano propisati baš sve
situacije koje se u praksi mogu pojaviti, upravo uvođenje mandata za pojedino radno
mjesto, koje je još k tome i javnopravnog karaktera, nesporno predstavlja svojevrsnu
novu organizaciju rada i radnih mjesta, odnosno popunjavanja radnih mjesta kod tog
Poslodavca, pa tako i ukidanje radnog mjesta bez mandatnog režima po samom
zakonu, zbog čega je potrebno te radne odnose otkazati upravo iz organizacijskih
razloga poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu pa je očito kako se ovdje radi
o nedopuštenom i neosnovanom tužbenom zahtjevu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni
parnični trošak.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o redovitom otkazu
ugovora o radu od 8. studenoga 2022., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od

13. lipnja 2011., zahtjeva za zaštitu prava od 21. studenoga 2022., konačnog
prijedloga Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma od 4.
travnja 2019., upute Ministarstva turizma i sporta od 10. prosinca 2021., dopisa
Ministarstva turizma i sporta od 15. ožujka 2023., saslušanjem svjedoka N.
B., te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i
brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata
cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

5 Pr-2290/2022-9

-da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove direktora U. T.Z.
G. V. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. lipnja 2011.,
- da je dne 1. siječnja 2020. stupio na snagu novi Zakon o turističkim zajednicama i
promicanju hrvatskog turizma (NN br. 52/2019, 42/2020, dalje u tekstu:
ZTZ), osim odredbi članka 22. st. 2. i 5. toga Zakona koje su stupile na snagu 01.
siječnja 2022., a kojim je određeno da direktora turističke zajednice imenuje turističko
vijeće na vrijeme od četiri godine na temelju javnog natječaja,

- da je kod tuženika proveden postupak javnog natječaja i da je na tom natječaju,
iako se i tužitelj prijavio, za direktora imenovan drugi kandidat i to N. B.,
- da je tuženik dne 8. studenoga 2022. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o
radu kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno od 13. lipnja 2011. za
radno mjesto direktora zbog organizacijskih razloga,

- da je tužitelj dne 10. studenoga 2022. zaprimio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu,

- da je tužitelj dne 21. studenoga 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava pobijajući u
cijelosti predmetnu odluku o otkazu kao nedopuštenu i nezakonitu, koji je tuženik
zaprimio 25. studenoga 2022. i na isti nije odgovorio,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet tužbe je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu
ugovora o radu od 8. studenoga 2022., te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije
prestao, uz zahtjev za vraćanje tužitelja na rad za radno mjesto direktor ili druge
odgovarajuće poslove.

8. Prema članku 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu (NN broj
93/14,127/17, 98/19, 151/22; dalje - ZR-a) poslodavac može otkazati ugovor o radu
uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog,
u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih,
tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U stavku 2. istog
članka propisano je kako pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac
mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje
terete radnika.

10. Odredbom čl. 120. Zakona o radu propisano je da otkaz mora biti u pisanom
obliku (st. 1), da mora biti obrazložen (st. 2) i da mora biti dostavljen radniku (st. 3).

11. U konkretnom slučaju, tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o radu na
neodređeno vrijeme dne 13. lipnja 2011. za radno mjesto direktora U. T.Z. G.. V., međutim, tuženik je otkazao ugovor o radu zbog
organizacijskih razloga uz otkazni rok od 2 mjeseca i 2 tjedna, uz isplatu preostalih
26 dana godišnjeg odmora za 2022. nakon isteka otkaznog roka i uz isplatu
otpremnine u bruto iznosu od 54.371,99 kn (7.216,40 eura) s dospijećem na dan
prestanka ugovora o radu.

11.1. Iz obrazloženja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 8. studenoga

2022. proizlazi kako je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je dana 1.

6 Pr-2290/2022-9

siječnja 2022. godine na snagu stupio Zakon o turističkim zajednicama i promicanju
hrvatskog turizma (NN 52/19, 42/20, dalje u tekstu: Zakon o TZ) čime su se ispunili
zakonski uvjeti za raspisivanje natječaja za izbor direktora turističke zajednice kod
tuženika kao poslodavca. S obzirom na to da je na javnom natječaju za direktora
odabran drugi kandidat za direktora TZ (koja odluka o izboru
direktora turističke zajednice je postala pravomoćna 3. listopada 2022.), a ne tužitelj,
TV tuženika donijelo je dana 8. studenoga 2022. odluku o razrješenju
Radnika s mjesta direktora sukladno odredbi čl. 44. Statuta, a potom i odluku o
redovitom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga.

12. Svjedok N. B. u svom iskazu navodi kako je u 6. mjesecu 2022.
T. V. TZ G. V. donijelo odluku o raspisivanju
javnog natječaja za izbor i imenovanje direktora TZ G. V., te
je za direktora TZ G. V. on izabran dne 14. lipnja 2022., a
ugovor o radu i početak rada je bio 19.10.2022. Kada je došao na svoje radno mjesto
zatekao ga je problem rješavanja radnog statusa starog direktora-tužitelja. Sukladno
uputama pravne službe Ministarstva turizma predložili su, on kao direktor i I.
R., gradonačelnik V., u ovom svojstvu predsjednik TZ G.
V., TV da glasuje o odluci o redovitom otkazu ugovora o radu
tužitelju, koje V. je glasovalo i donijelo odluku. Navodi kako odluka o razrješenju
tužitelja kao direktora tuženika nije donesena, već je donesena samo odluka o
njegovom imenovanju kojom se automatski briše stari direktor. Na odluku o izboru
direktora žalio se tužitelj Ministarstvu turizma, međutim, Ministarstvo turizma
odgovorilo je kako je njegov izbor valjan, a nakon čega je, iza 19.10.2022.,
donesena odluka o razrješenju tužitelja, što je i zapisnički utvrđeno.

13. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je od 13. lipnja 2011. zaposlen
na radnom mjestu direktora TU TZ G. V. na
neodređeno vrijeme. Kako je dana 1. siječnja 2020. stupio na snagu novi Zakon o
turističkim zajednicama, to je Ministarstvo turizma protumačilo da treba raspisati
natječaj za direktora mada to nigdje u Zakonu ne piše, a niti novi Zakon govori da
prijašnjem direktoru prestaje radi odnos, već stoji samo da se direktor bira na mandat
od 4 godine. TV TZ G. V. raspisalo je natječaj za
izbor direktora TZ, na koji natječaj su se javile 4 osobe između kojih
svjedok B. i on, s time da je svjedok B. dobio 4 glasa, a on 3. pa je
TV odlučilo poslati dokumentaciju u Z. da se vidi je li B.
ispunjava uvjete za direktora pa u tom periodu B. nije bio zaposlen, jer je upisan
u upisnik tek u 10. mjesecu 2022., a niti je on razriješen s funkcije direktora. Odluku o
razrješenju kao direktora u periodu od lipnja 2022. pa do donošenje odluke o otkazu
nije nikada zaprimio, već je zaprimio samo odluku o otkazu ugovora o radu.

14. Dakle, u konkretnom slučaju, proveden je javni natječaj za izbor direktora
turističke zajednice sukladno odredbama čl. 22. st. 2. Zakona o turističkim
zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN br. 52/19 i 42/20),
kojim je određeno da direktora turističke zajednice imenuje turističko vijeće na
vrijeme od četiri godine, i to na temelju javnog natječaja sukladno odredbi čl. 18. toč.

6. ZTZ-a.

14.1. Na natječaj za imenovanje direktora turističke zajednice javile su se četiri
osobe, između kojih i tužitelj, međutim, turističko vijeće na sjednici od 14. lipnja

7 Pr-2290/2022-9

2022. donijelo je odluku o izboru direktora TZ G. V. i to N.
B., a ne tužitelja, na mandatno razdoblje od četiri godine, s time da je ugovor o
radu na određeno vrijeme od 4 godine između tuženika, kao poslodavca i N.
B., izabranog direktora, kao radnika sklopljen 19. listopada 2022., budući da se
tužitelj žalio na odluku o izboru kandidata za direktora, koju žalbu je Ministarstvo
turizma i sporta odbilo pa je odluka o izboru direktora turističke zajednice postala
pravomoćna 3. listopada 2022. (tužitelj nije zatražio sudsku zaštitu protiv odluke o
izboru direktora turističke zajednice), i novoizabrani direktor, kao osoba ovlaštena za
zastupanje turističke zajednice G. V., upisan je u Upisnik turističkih zajednica s
danom 14.lipnja 2022., na mandat od četiri godine dok je tužitelj s tim danom brisan
iz upisnika turističkih zajednica.

15. Prema odredbi čl. 75. st.1. Zakona o turističkim zajednicama i promicanju
hrvatskog turizma određeno je da će osobe koje su na dan stupanja na snagu
zakona zatečene na radnom mjestu direktora turističkog ureda obnašati dužnost
direktora do izbora direktora turističke zajednice od strane turističkog vijeća sukladno
čl. 22. st.2. ZTZ.

16. S obzirom na to da je nadležno tijelo, TV tuženika, na svojoj sjednici
od 14. lipnja 2022., a nakon provedenog javnog natječaja, imenovalo N. B.
za direktora TZ G. V. na mandatno razdoblje od četiri godine,
to je tužitelju prestalo svojstvo direktora tuženika, te je tuženik dokazao postojanje
opravdanog razloga iz čl. 115. st. 1. ZR za redoviti otkaz ugovora o radu iz poslovno
uvjetovanih razloga i to zbog organizacijskih razloga, kao i da je odluka
o otkazu donesena uz poštivanje propisane procedure otkazivanja ugovora.

17. Naime, kada je odlukom TV TZ G. V. od 14.
lipnja 2022. izabran novi direktor tuženika, time je tužitelju prestalo svojstvo
direktora turističkog ureda TZ G. V., jer je tužitelj s tuženikom
sklopio ugovor o radu upravo za obavljanje poslova direktora
turističkog ureda T.Z. G. V., to tužitelj po prirodi stvari niti ne
može obavljati poslove radi kojih je sklopio ugovor o radu s tuženikom pa je uslijed
toga prestala potreba za radom tužitelja na tim poslovima kod tuženika. Tuženik je
predmetni ugovor o radu tužitelju otkazao upravo iz razloga što je izabran novi
direktor, čime je tužitelj razriješen funkcije direktora turističkog ureda TZ G. V., pa je po ocjeni ovoga suda tuženik imao opravdan razlog
za otkaz ugovora o radu tužitelju.

18. Činjenica da tužitelj nije zaprimio odluku o razrješenju s mjesta direktora, već
samo odluku o otkazu, kako to tužitelj ističe, ne dovodi do nezakonitosti odluke o
otkazu ugovora o radu. TV TZ G. V. odluku o
razrješenju tužitelja s mjesta direktora donijelo je 8. studenoga 2022., kako je
navedeno u odluci o otkazu ugovora o radu, a kako proizlazi i iz iskaza svjedoka
B. i ona je postala konačna i ta odluka nije predmet pobijanja pa u ovom slučaju
sud odlučuje, a u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a, u granicama tužbenog zahtjeva
postavljenog samo na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i ne
može suditi i o zakonitosti odluke o razrješenju tužitelja s mjesta direktora.

19. Također, navodi tužitelja kako na njegov ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. lipnja 2011., koji je sklopljen prije stupanja na snagu ZTZ, trebaju primjenjivati

8 Pr-2290/2022-9

isključivo odredbe zakona koji je tada bio na snazi, a ne odredbe zakona koji je
stupio na snagu 1. siječnja 2020., su neutemeljeni, jer stupanjem na snagu Zakona o
turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma i to odredbe čl. 22.st.2.
ispunjeni su uvjeti za raspisivanje natječaja za izbor direktora turističkih zajednica, a
izborom direktora turističkih zajednica prestaje mandat osobama koje su na dan
stupanja na snagu tog Zakona zatečene na radnom mjestu direktora turističkog
ureda, sukladno odredbi čl. 75.st.1. ZTZ, kao što je u ovom slučaju tužitelju. Tužitelj
je prije izbora novog direktora i otkaza ugovora o radu bio radnik tuženika na
poslovima direktora TU TZ G. V., što je bilo
uređeno ugovorom o radu, a otkazu ugovora o radu prethodilo je imenovanje novog
direktora TZ G. V.. Odluka o razrješenju direktora TU TZ G. V. donesena je od strane nadležnog tijela
tuženika, (što je i svjedok B. naveo u svom iskazu da je odluka o razrješenju
tužitelja donesena iza 19. listopada 2022., što je i zapisnički utvrđeno, budući da se
tužitelj na odluku o izboru novog direktora žalio, ali je Ministarstvo turizma i sporta na
njegovu žalbu odgovorilo da je izbor drugog kandidata – N. B. valjan),
nakon provedenog natječaja i izbora novog direktora na mandatno razdoblje što je
opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a tuženik nije imao
mogućnosti rasporediti tužitelja na drugo radno mjesto (jer takvog kod tuženika nije
niti bilo, budući da je kod tuženika dvoje zaposlenih).

20. Osim toga, navodi tužitelja kako nije došlo do nikakvih organizacijskih razloga,
kao i da njegovo radno mjesto nije ukinuto niti je prestalo postojati već je samo
promijenilo naziv radnog mjesta tako da umjesto direktor ureda TZ
sada se naziva direktor turističke zajednice, dok su prava i ovlasti direktora ostale
nepromijenjene, te da je obnašao dužnost direktora sve do uručenja odluke o otkazu
pa i nakon izbora direktora turističke zajednice od strane turističkog vijeća su
neutemeljeni, jer promjena naziva radnog mjesta direktor ureda turističke zajednice ili
pak direktor turističke zajednice nema nikakvog utjecaja na otkaz ugovora o radu, a
činjenica da je tužitelj, nakon izbora novog direktora do odluke Ministarstva turizma i
sporta o žalbi tužitelja na izbor i dalje obavljao poslove direktora, a što nije mogao,
jer je istome funkcija direktora, dakle osobe ovlaštene za zastupanje, prestala
izborom novog direktora (čl. 75. st.1. ZTZ) i to dne 14. lipnja 2022, iako je ugovor o
radu između izabranog direktora i tuženika sklopljen 19. listopada 2022. nakon
pravomoćnosti odluke o izboru kandidata za direktora turističke zajednice (odluka o
izboru direktora turističke zajednice postala je pravomoćna dne 3. listopada 2022.
rješenjem Ministarstva turizma i sporta Urbroj: 529-02-01/2-22-5).

21. Dakle, tuženik je imao opravdani razlog za otkazivanje tužiteljevog ugovora o
radu, jer je na njegovo radno mjesto putem javnog natječaja izabrana druga osoba, a
kod tuženika nije bilo drugog radnog mjesta na koje bi se tužitelj mogao zaposliti
nakon što na natječaju nije izabran direktorom, te nastavak njegovog radnog odnosa
nije niti bio moguć. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom
Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu od 8. studenoga 2022. te da tužitelju radni
odnos kod tuženika nije prestao valjalo odbiti. Kako je odbijen tužbeni zahtjev za
utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu, samim time nije osnovan ni zahtjev za
vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto direktora ili druge odgovarajuće poslove te
mu omogućiti radno pravni status sukladno ugovoru o radu od 13. lipnja 2011., radi
čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

9 Pr-2290/2022-9

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka

155. Zakona o parničnom postupku (“NN” broj: 53/91, 91/92, 58/93,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), pa je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u
postupku, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (“NN” broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,
dalje u tekstu: Tarifa) i popisu troška priznat sljedeći trošak: jednokratna nagrada za
cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 398,17 eura, uvećano za iznos od 99,54
eura na ime PDV-a i za iznos od 26,54 eura na ime sudske pristojbe odgovora na
tužbu, odnosno ukupno iznos od 524,25 eura. Na dosuđeni iznos tuženiku su
dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 18. listopada 2023., kao dana
presuđenja, do isplate, a kao u točki II. izreke presude

U Splitu 18. listopada 2023.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja
-pun. tuženika