Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Pr 43/2022-27 Općinski sud u Virovitici
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u V.

V., T. M. …

 

 

 

Poslovni broj: 7 Pr-

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u V., po sucu Z. M. u pravnoj stvari I. tužitelja B. T., OIB: iz V., A. Š. , i II tužitelja I. M. OIB: iz V., Trg kralja P. S. , zastupani po punomoćnicima S. S., M. D. B., I. B. i M. H. dipl. pravnicima iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Z., Trg kralja P. K. IV broj 2, protiv tuženika Javna vatrogasna postrojba Grada V. OIB: , iz V., M. G. …, zastupano po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz V., radi isplate, nakon zaključenja glavne, javne rasprave ... listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu ZPP-a), ... listopada 2023.

p r e s u d i o   j e

              I. Nalaže se tuženiku Javna vatrogasna postrojba G. V., OIB: …, isplatiti I. tužitelju B. T., OIB: iz V., A. Š. …, na ime razlike plaće za razdoblje od 01.03.2017. godine do 31.12.2021. godine, bruto iznos od 8.127,59 €1 (61.237,30 kn), zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 21,10 €1 / 159,00 kn od 15.08.2017. godine do isplate

na iznos od 117,97 €1 / 888,82 kn od 15.09.2017. godine do isplate

na iznos od 44,08 €1 / 332,13 kn od 15.10.2017. godine do isplate

na iznos od 42,61 €1 / 321,04 kn od 15.11.2017. godine do isplate

na iznos od 85,14 €1 / 641,46 kn od 15.12.2017. godine do isplate

na iznos od 170,39 €1 / 1.283,84 kn od 15.01.2018. godine do isplate

na iznos od 119,01 €1 / 896,68 kn od 15.02.2018. godine do isplate

na iznos od 66,97 €1 / 504,60 kn od 15.03.2018. godine do isplate

na iznos od 65,60 €1 / 494,27 kn od 15.04.2018. godine do isplate

na iznos od 122,88 €1 925,82 kn od 15.05.2018. godine do isplate

na iznos od 192,53 €1 / 1.450,62 kn od 15.06.2018. godine do isplate

na iznos od 66,75 €1 / 502,91 kn od 15.07.2018. godine do isplate

na iznos od 65,73 €1 / 495,24 kn od 15.08.2018. godine do isplate

na iznos od 110,74 €1 / 834,37 kn od 15.09.2018. godine do isplate

na iznos od 65,96 €1 / 496,95 kn od 15.10.2018. godine do isplate

na iznos od 109,73 €1 / 826,73 kn od 15.11.2018. godine do isplate

na iznos od 110,97 €1 / 836,08 kn od 15.12.2018. godine do isplate

na iznos od 146,61 €1 / 1.104,66 kn od 15.01.2019. godine do isplate

na iznos od 161,62 €1 / 1.217,72 kn od 15.02.2019. godine do isplate

na iznos od 99,59 €1 / 750,35 kn od 15.03.2019. godine do isplate

na iznos od 100,18 €1 / 754,79 kn od 15.04.2019. godine do isplate

na iznos od 103,16 €1 / 777,25 kn od 15.05.2019. godine do isplate

na iznos od 156,50 €1 / 1.179,15 kn od 15.06.2019. godine do isplate

na iznos od 174,34 €1 / 1.313,53 kn od 15.07.2019. godine do isplate

na iznos od 100,25 €1 / 755,33 kn od 15. 08.2019. godine do isplate

na iznos od 99,54 €1 / 750,00 kn od 15.09.2019. godine do isplate

na iznos od 125,98 €1 / 949,21 kn od 15.10.2019. godine do isplate

na iznos od 151,46 €1 / 1.141,17 kn od 15.11.2019. godine do isplate

na iznos od 150,87 €1 / 1.136,73 kn od 15.12.2019. godine do isplate

na iznos od 130,05 €1 / 979,83 kn od 15.01.2020. godine do isplate

na iznos od 211,07 €1 / 1.590,30 kn od 15.02.2020. godine do isplate

na iznos od 149,45 €1 / 1.126,04 kn od 15.03.2020. godine do isplate

na iznos od 149,82 €1 / 1.128,80 kn od 15.04.2020. godine do isplate

na iznos od 147,20 €1 / 1.109,06 kn od 15.05.2020. godine do isplate

na iznos od 149,05 €1 / 1.122,99 kn od 15.06.2020. godine do isplate

na iznos od 148,49 €1 / 1.118,80 kn od 15.07.2020. godine do isplate

na iznos od 148,64 €1 / 1.119,90 kn od 15.08.2020. godine do isplate

na iznos od 201,15 €1 / 1.515,59 kn od 15.09.2020. godine do isplate

na iznos od 149,07 €1 / 1.123,19 kn od 15.10.2020. godine do isplate

na iznos od 150,98 €1 / 1.137,53 kn od 15.11.2020. godine do isplate

na iznos od 144,44 €1 / 1.088,28 kn od 15.12.2020. godine do isplate

na iznos od 244,99 €1 / 1.845,85 kn od 15.01.2021. godine do isplate

na iznos od 252,00 €1 / 1.898,66 kn od 15.02.2021. godine do isplate

na iznos od 187,91 €1 / 1.415,84 kn od 15.03.2021. godine do isplate

na iznos od 197,09 €1 / 1.484,95 kn od 15.04.2021. godine do isplate

na iznos od 315,83 €1 / 2.379,60 kn od 15.05.2021. godine do isplate

na iznos od 289,57 €1 / 2.181,76 kn od 15.06.2021. godine do isplate

na iznos od 229,67 €1 / 1.730,43 kn od 15.07.2021. godine do isplate

na iznos od 204,63 €1 / 1.541,77 kn od 15.08.2021. godine do isplate

na iznos od 251,36 €1 / 1.893,88 kn od 15.09.2021. godine do isplate

na iznos od 201,09 €1 / 1.515,09 kn od 15.10.2021. godine do isplate

na iznos od 199,79 €1 / 1.505,34 kn od 15.11.2021. godine do isplate

na iznos od 267,30 €1 / 2.013,96 kn od 15.12.2021. godine do isplate

na iznos od 258,73 €1 / 1.949,41 kn od 15.01.2022. godine do isplate

izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 8.127,59 €2 (61.237,30 kn), po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

              II. Nalaže se tuženiku Javna vatrogasna postrojba Grada V., OIB: , isplatiti II. tužitelju I. M. OIB: iz V., Trg kralja P. S. , na ime razlike plaće za razdoblje od 01.03.2017. godine do 31.12.2021. godine, bruto iznos od 8.960,43 €1 (67.512,39 kn), zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 22,22 €1 /167,41 kn od 15.08.2017. godine do isplate

na iznos od 158,14 €1 /1.191,49 kn od 15.09.2017. godine do isplate

na iznos od 56,27 €1 / 423,93 kn od 15.10.2017. godine do isplate

na iznos od 74,70 €1 / 562,79 kn od 15.11.2017. godine do isplate

na iznos od 90,86 €1 / 684,62 kn od 15.12.2017. godine do isplate

na iznos od 151,24 €1 / 1.139,55 kn od 15.01.2018. godine do isplate

na iznos od 173,12 €1 / 1.304,34 kn od 15.02.2018. godine do isplate

na iznos od 69,69 €1 / 525,06 kn od 15.03.2018. godine do isplate

na iznos od 69,46 €1 / 523,34 kn od 15.04.2018. godine do isplate

na iznos od 186,46 €1 /1.404,85 kn od 15.05.2018. godine do isplate

na iznos od 91,91 €1 / 692,51 kn od 15.06.2018. godine do isplate

na iznos od 151,73 €1 / 1.143,21 kn od 15.07.2018. godine do isplate

na iznos od 70,23 €1 / 529,18 kn od 15.08.2018. godine do isplate

na iznos od 187,00 €1 / 1.408,97 kn od 15.09.2018. godine do isplate

na iznos od 70,80 €1 / 533,48 kn od 15.10.2018. godine do isplate

na iznos od 115,03 €1 / 866,70 kn od 15.11.2018. godine do isplate

na iznos od 116,17 €1 / 875,32 kn od 15.12.2018. godine do isplate

na iznos od 143,33 €1 / 1.079,94 kn od 15.01.2019. godine do isplate

na iznos od 134,74 €1 / 1.015,19 kn od 15.02.2019. godine do isplate

na iznos od 113,30 €1 / 853,66 kn od 15.03.2019. godine do isplate

na iznos od 103,24 €1 / 777,86 kn od 15.04.2019. godine do isplate

na iznos od 181,08 €1 / 1.364,37 kn od 15.05.2019. godine do isplate

na iznos od 142,75 €1 / 1.075,55 kn od 15.06.2019. godine do isplate

na iznos od 223,44 €1 / 1.683,54 kn od 15.07.2019. godine do isplate

na iznos od 101,70 €1 / 766,29 kn od 15.08.2019. godine do isplate

na iznos od 209,15 €1 / 1.575,86 kn od 15.09.2019. godine do isplate

na iznos od 138,85 €1 / 1.046,17 kn od 15.10.2019. godine do isplate

na iznos od 156,14 €1 / 1.176,40 kn od 15.11.2019. godine do isplate

na iznos od 164,42 €1 / 1.238,79 kn od 15.12.2019. godine do isplate

na iznos od 194,68 €1 / 1.466,82 kn od 15.01.2020. godine do isplate

na iznos od 190,93 €1 / 1.438,55 kn od 15.02.2020. godine do isplate

na iznos od 155,35 €1 / 1.170,51 kn od 15.03.2020. godine do isplate

na iznos od 180,66 €1 / 1.361,22 kn od 15.04.2020. godine do isplate

na iznos od 232,19 €1 / 1.749,41 kn od 15.05.2020. godine do isplate

na iznos od 154,28 €1 / 1.162,41 kn od 15.06.2020. godine do isplate

na iznos od 249,35 €1 / 1.878,69 kn od 15.07.2020. godine do isplate

na iznos od 155,44 €1 / 1.171,14 kn od 15.08.2020. godine do isplate

na iznos od 177,20 €1 / 1.335,13 kn od 15.09.2020. godine do isplate

na iznos od 155,64 €1 / 1.172,69 kn od 15.10.2020. godine do isplate

na iznos od157,46 €1 / 1.186,42 kn od 15.11.2020. godine do isplate

na iznos od 303,55 €1 / 2.287,10 kn od 15.12.2020. godine do isplate

na iznos od 250,59 €1 / 1.888,05 kn od 15.01.2021. godine do isplate

na iznos od 152,76 €1 / 1.150,96 kn od 15.02.2021. godine do isplate

na iznos od 207,75 €1 / 1.565,29 kn od 15.03.2021. godine do isplate

na iznos od 208,39 €1 / 1.570,11 kn od 15.04.2021. godine do isplate

na iznos od 291,48 €1 / 2.196,12 kn od 15.05.2021. godine do isplate

na iznos od 208,78 €1 / 1.573,08 kn od 15.06.2021. godine do isplate

na iznos od 264,60 €1 / 1.993,61 kn od 15.07.2021. godine do isplate

na iznos od 209,24 €1 / 1.576,49 kn od 15.08.2021. godine do isplate

na iznos od 235,86 €1 / 1.777,08 kn od 15.09.2021. godine do isplate

na iznos od 208,10 €1 / 1.567,96 kn od 15.10.2021. godine do isplate

na iznos od 208,00 €1 / 1.567,19 kn od 15.11.2021. godine do isplate

na iznos od 290,43 €1 / 2.188,22 kn od 15.12.2021. godine do isplate

na iznos od 250,55 €1 / 1.887,78 kn od 15.01.2022. godine do isplate

izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 8.960,43 €1 (67.512,39 kn), po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

              III Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 694,19 €1 / 5.230,37 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

              1. Tužitelji i to I. tužitelj B. T. iz V., A. Š. i II. tužitelj I. M. iz V., Trg kralja P. S. , zastupani po Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske podnijeli su tužbu ovome sudu protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada V., radi isplate razlike plaće i dodataka na plaću.

              2. U tužbi i tijekom postupka tužitelji navode da su bili zaposlenici tuženika u utuženom razdoblju, odnosno od prvog ožujka 2017. do 31. prosinca 2021.

              2.1. Tužitelji navode da je gradonačelnik Grada V. dana 28. siječnja 2014. donio Odluku o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe V. za 2014., i ostalim materijalnim pravima kojom je osnovica za izračun plaće za 2014. godinu utvrđena u iznosu manjem za 5% od iznosa osnovice za 2013.godinu, te je nastavio isplaćivati plaće po umanjenoj osnovici u odnosu na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike sve do 2022. godine, dakle manje nego što je određeno Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, koji se po mišljenju tužitelja primjenjuje i na djelatnike Javnih vatrogasnih postrojbi.

              3. Tužitelji se pozivaju na čl. 128. odnosno čl. 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/13, 150/13, 153/13, 71/16,112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20), koji određuje da se odredbe istog primjenjuju u pogledu plaća i materijalnih prava i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

              3.1. Navode da i Zakon o radu u čl. 90. st. 1. određuje da je poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor dužan isplatiti zaposleniku plaću utvrđenu kolektivnim ugovorom.

              4. Tužitelji navode, da obzirom na odredbe čl. 58. a Zakona o vatrogastvu, te odluke Vlade RH o minimalnim financijskim sredstvima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, jasno proizlazi da se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu RH, pa je nesporna obveza primjeni odredbi Kolektivnog ugovora prilikom obračuna plaće tužitelja za razdoblje od ožujka 2017. do konca 2019. odnosno da se plaća obračunava i isplaćuje sukladno osnovici koja se primjenjuje za državne službenike i namještenike.

              5. Dana 1. siječnja 2020. stupio je na snagu Zakon o vatrogastvu (Narodne novine 125/2019), kojim je u čl. 76. izričito propisano da se osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca utvrđuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim s jedinicom lokalne (područne) samouprave, te da se ako takav Kolektivni ugovor nije sklopljen, na plaće profesionalnih vatrogasaca primjenjuje osnovica za izračun državnih službenika i namještenika.

              6. Navedeno znači da od siječnja 2020. do prosinca 2021. postoji Zakonom utvrđena obveza obračuna plaće tužitelja sukladno osnovici koja vrijedi za državne službenike i namještenike, no tuženik nije tužiteljima vršio obračun i isplatu plaće temeljem tako propisane osnovice.

              7. Osnovica za izračun plaće tužitelja sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno sukladno sporazumu Vlade i Sindikata iznosila je 5.211,02 kune bruto za razdoblje od 1. siječnja do 31. srpnja 2017., 5.315,24 kune bruto za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 31. listopada 2017., 5.421,54 kuna bruto za razdoblje od 1. studenoga 2017., 5.584,19 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019., 5.695,87 kuna bruto za razdoblje od 1. rujna 2019., 5.809,79 kuna bruto za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2020., 6.044,51 kunu bruto za razdoblje od 1. siječnja 2021. iznosila je 6.044,51 kn.

              8. Usprkos propisanim osnovicama, tuženik je obračun i isplatu plaće tužiteljima kao i svim drugim zaposlenicima, vršio po umanjenoj osnovici, odnosno po osnovici u iznosu od 5.108,84 kune bruto. Obzirom na umanjenu osnovicu plaće, tužiteljima je manje plaćeno i na ime naknade za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, za rad u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i za rad u turnusima.

              9. Tužitelji smatraju nespornom činjenicu da se tuženika financira iz sredstava državnog proračuna, obzirom da tako proizlazi iz odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za utuženo razdoblje, što stvara obvezu tuženika da prilikom isplate plaće istu obračunava prema osnovici koja vrijedi za državne službenike i namještenike, a ne prema osnovici koja je jednostrano određena u umanjenom iznosu odlukom gradonačelnika grada Virovitice od 28. siječnja 2014. (u iznosu od 5.108,84 kune bruto).

              10. Tužitelji se pozivaju i na zaključke Zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 1/3 i 6/45 od 31. listopada 2014, da se odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjuju i na profesionalne vatrogasce, a u slučaju kada se na službenike i namještenike odnose dva kolektivna ugovora tada se primjenjuju odredbe povoljnijeg ugovora. Nadalje, obzirom da je odredbom čl. 128. KU, ugovorena primjena njegovih odredbi u pogledu plaća i materijalnih prava i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, profesionalni vatrogasci zaposleni u javnim vatrogasnim postrojbama ostvaruju pravo iz čl. 45 Kolektivnog ugovora za radni staž ostvaren u javnoj vatrogasnoj postrojbi i za radni staž ostvaren u državnim tijelima, odnosno za prethodno ostvaren radni staž u teritorijalnim profesionalnim vatrogasnim jedinicama kao organima općina u kojima se na njihov radni odnos primjenjivao Zakon o upravi.

              11. Tužitelji se pozivaju i na odluku Ustavnog suda RH U-III- od 11. listopada 2012. kojom je sud odbio ustavnu tužbu podnositelja (Javne vatrogasne postrojbe Grada Slavonskog Broda), te potvrdio presude Općinskog i Županijskog suda u kojima je zauzet stav da se na zaposlenike Javnih vatrogasnih postrojbi u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, sve dok se sredstva za financiranje JVP osiguravaju u državnom proračunu.

              12. Nakon provedenog računovodstveno-financijskog vještačenja, I. tužitelj Boris Tomšić precizira tužbeni zahtjev na iznos od 8.127,59 €1 / 61.237,30 kuna, a II. tužitelj iznos od 8.960,43 €1 / 67.512,39 kuna, te potražuju i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedinačno uskraćeni mjesečni bruto iznos od dospijeća do isplate.

              13. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik ne osporava da su tužitelji zaposlenici tuženika, te da su radili u utuženom razdoblju, no tuženik osporava da bi se na tužitelje primjenjivale odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, već smatra da su međusobna prava i obveze stranaka uređena ugovorom o radu, Zakonom o vatrogastvu, Zakonom o radu, te općim aktima tuženika. Stoga se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike na koji se tužitelji pozivaju, ne primjenjuje pri reguliranju prava i obveza vatrogasaca zaposlenih kod tuženika.

              14. Tuženik navodi da se sredstva za financiranje redovitih djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu gradova pa Sindikati državnih službi koji su potpisnici navedenog Kolektivnog ugovora u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca Vatrogasne postrojbe Virovitica, nisu mogli kolektivno pregovarati s predstavnikom Vlade RH, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad V., a sve sukladno Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata.

              15. Tuženik ističe kako je organiziranje učinkovite vatrogasne službe, odnosno vatrogasne djelatnosti kao djelatnosti od interesa za RH, izravno Zakonom o vatrogastvu stavljeno u nadležnost lokalne i područne (regionalne) samouprave.

              16. Tuženik navodi da je Javna vatrogasna postrojba Grada V., Vatrogasna postrojba V., osnovana temeljem Odluke o osnivanju javne vatrogasne postrojbe od 17. prosinca 1999. i obavlja vatrogasnu djelatnost na području Grada V. u smislu čl. 2. i 8. Zakona o vatrogastvu kao profesionalna javna vatrogasna postrojba, koju je kao javnu ustanovu osnovao Grad V.

              17. Sukladno čl. 43. Zakona o vatrogastvu (a u svezi čl. 3. st. 1. istog Zakona), sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju se u proračunu grada. Plaće i druga prava djelatnika svakako se ubrajaju u kategoriju redovnih troškova budući da se primjerice, sredstva za izvanredne troškove kao što su troškovi koji nastanu zbog intervencije po nalogu županijskog, odnosno glavnog vatrogasnog zapovjednika, osiguravaju u županijskom, odnosno državnom proračunu, a osim toga, sredstva koja javne vatrogasne postrojbe, dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice ostvare vlastitom djelatnošću, sukladno zakonu, mogu se koristiti samo za materijalne troškove, investicijsku izgradnju i nabavu opreme i sredstva za vatrogasnu intervenciju.

              18. Zakonom o vatrogastvu u čl. 58.a, utvrđena je obveza da Vlada R. H. za svaku godinu do 30. rujna tekuće godine donese odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini.

              19. Tuženik navodi da je Zakonom o vatrogastvu uređen način obavljanja vatrogasne djelatnosti, utvrđena je obveza grada da organizira učinkovitu vatrogasnu službu, a shodno tome, istim Zakonom, kao posebnim propisom za vatrogasnu djelatnost, utvrđena je obveza grada da osigura sredstva za financiranje redovne djelatnosti javne vatrogasne postrojbe koju je osnovao te obveza Vlada RH da utvrdi minimalni godišnji iznos potreban za funkcioniranje javnih vatrogasnih postrojbi i da shodno tome na teret državnog proračuna pomogne u financiranju djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi iz čega proizlazi da je upravo grad kao osnivač javne vatrogasne postrojbe dužan osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti vatrogasne postrojbe u svome proračunu.

              20. Tuženik navodi da su izvori proračunskih sredstava grada utvrđeni Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema kojem grad prihode stječe iz vlastitih izvora te iz zajedničkih poreza (porez na dohodak i porez na promet nekretnina) iz kojih zapravo u gradski proračun dospijeva naviše sredstava, a sve sukladno čl. 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

              21. Istim zakonom, u čl. 45.a propisano je da se sredstva za pokriće rashoda za prenesene funkcije osnovnog i srednjeg školstva, socijalne skrbi, zdravstva i vatrogastva, koja se prema posebnom zakonu prenose na jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave, osiguravaju iz dodatnog udjela poreza na dohodak i s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije planirane u državnom proračunu R. H. (koju pomoć Vlada RH isplaćuje prema vlastitim kriterijima i koja pomoć ne može biti dostatna niti za plaće).

              22. Udio i raspodjela poreza na dohodak općinama, gradovima, županijama i Gradu Z., koji prema posebnim zakonima financiraju decentralizirane funkcije, propisani su odredbama članka 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a Vlada R. H. za svaku godinu uredbom utvrđuje način izračuna iznosa te iznos pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave.

              23. Tuženik navodi da se Kolektivnim ugovorom na koji se tužitelji pozivaju, Vlada Republike Hrvatske, koja je ugovor i potpisala kao poslodavac, obvezala da će se odredbe KU, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, Kolektivni ugovor se ne primjenjuje na profesionalne vatrogasce zaposlene u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Virovitice jer je posebnim propisom (Zakon o vatrogastvu) izrijekom navedeno da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravaju u proračunu grada, u koji se zbog obveze financiranja vatrogasne djelatnosti uplaćuje dodatni udio poreza na dohodak te pomoć izravnanja za decentralizirane funkcije (vatrogastvo) planirane u državnom proračunu RH.

              24. U vrijeme sklapanja predmetnog Kolektivnog ugovora bio je na snazi Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje (Narodne novine 82/12, 88/12) koji je uredio kriterije i postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, odnosno udruga poslodavaca za kolektivno pregovaranje.

              25. Tako je u čl. 7. st. 4. propisano da u slučaju pregovaranja o sklapanju kolektivnog ugovora kojima se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu, reprezentativni sindikati, odnosno udruga sindikata mogu pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje ili za to ovlasti Vlada Republike Hrvatske te slijedom toga u st. 5. istog čl., u slučaju pregovaranja o sklapanju kolektivnog ugovora kojim se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, reprezentativni sindikati, odnosno udruga sindikata mogu pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje ili za to ovlasti nadležno tijelo utvrđeno statutom tih jedinica.

              26. U pogledu iste materije, sada je na snazi Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (Narodne novine 93/14 i 26/15) koji u čl. 13. uređuje istu materiju s time što preciznije označava izvore sredstava za plaće i druga materijalna prava radnika na način da govori o pravima zaposlenih za koje se sredstva za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu, odnosno riznici prema posebnom propisu, odnosno u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema posebnom propisu.

              27. Radi se o preciznijem označavanju jer, kako je ranije navedeno, Zakon o vatrogastvu predstavlja poseban propis temeljem kojeg se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada, čime je izrijekom u posebnom propisu navedeno gdje se osiguravaju sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova.

              28. Stoga, tuženik smatra da sindikati državnih službi u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca Vatrogasne postrojbe Virovitica nisu mogli pregovarati s predstavnikom Vlade RH, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad V.

              29. O pitanju primjene KU, sa sindikatom tuženika već su vođeni razgovori, a tužitelji su zatražili pravno mišljenje u svezi primjene KU i od odvjetnika. Također, i grad Virovitica, kao osnivač tuženika, je od Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti koje određuje koji sindikati, odnosno poslodavci su reprezentativni za kolektivno pregovaranje, zatražio mišljenje o reprezentativnosti u pogledu profesionalnih vatrogasaca te je povodom tog upita Ministarstvo rada i mirovinskog sustava također dalo mišljenje da su sindikati mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

              30. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

              31. Tijekom postupka za utvrđenje činjenica sud je izvršio uvid ugovor o radu I. tužitelja Borisa Tomšića (str. 6-7), II. tužitelja I. M. (str. 8-9), preslike odredbi Kolektivnih ugovora i dodataka (str. 10- 17) Odluka Vlade RH (str. 18-24), preslik Zakona o vatrogastvu (str. 25-26), dopis Grada V. povjerenstvu za utvrđivanju reprezentativnosti (str. 40-41), dopis Ministarstva Gradu (str. 42), financijski planovi ( str. 43-56), plan proračuna za 2019. (str. 57-60), bilješke tuženika uz godišnje financijske izvještaje (str. 61-68) izvještaj o prihodima i rashodima ( str. 69-83), polica osiguranja i prilog (str. 89-90) dopis Ministarstva sindikatu ( str. 91), Odluka Ustavnog suda RH (str. 110-115), izračuni plaće za I. tužitelja i evidencije na radu (str. 117-238), za II. tužitelja ( str. 240-362) nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D. V. (str. 371-417) , dopisi Ministarstva udruzi gradova RH (str. 423-429), očitovanje vještaka na podnesak tužitelja (str. 441-445), podnesci tužitelja s preciziranim tužbenim zahtjevom (str. 448-453, 454-460).

              32. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

              33. Tužbeni zahtjev je pretežno osnovan.

              34. Među strankama nije sporno da su tužitelji bili zaposlenici tuženika u utuženom razdoblju.

              35. Također nije sporno da je tužiteljima plaća obračunavana sukladno Odluci gradonačelnika Grada V. o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe grada Virovitice za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014. kojom je osnovica za izračun plaće za 2014. godinu utvrđena u iznosu umanjenom za pet posto od iznosa osnovice za 2013. godinu (str. 113).

              36. Među strankama je sporno da li se na tužitelje kao profesionalne vatrogasce primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2021.

              37. Za utvrđenje relevantnih činjenica izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je provedeno računovodstveno-financijsko vještačenje.

              38. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu našao vjerodostojnom u cijelosti, obzirom da je riječ o pretežno javnim ispravama, te da vjerodostojnost dokumentacije stranke nisu niti osporavale.

              39. Što se tiče nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. V. (str. 371-417) sud je ovaj nalaz i mišljenje našao stručnim, objektivnim i nepristranim, te izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a na ovo vještačenje tuženik nije imalo primjedbi što se tiče računskog dijela nalaza i mišljenja, odnosno utvrđenih iznosa razlike plaće i dodataka na plaću koji bi tužiteljima pripadali u slučaju da se primijenio obračun sukladno Kolektivnom ugovoru. Primjedbu tužitelja da vještak nije pravilno izračunao naknadu za prekovremeni rad, vještak je otklonio u svom detaljno obrazloženom očitovanju (str. 441-445).

              40. Stoga je sud našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

- da su I. tužitelj B. T. i II. tužitelj I. M. bili u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2021.,

- da tuženik tužiteljima nije obračunavao plaću i pripadajuće dodatke po Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, odnosno u visini osnovice plaće za državne službenike i namještenike, već sukladno odluci gradonačelnika Grada Virovitice,

- da bi I. tužitelju u slučaju obračunavanja plaće po osnovici za izračun plaće za državne službenike i namještenike bilo više isplaćeno u utuženom razdoblju u bruto iznosu od 8.127,59 eur1 / 61.237,30 kuna, dok bi II. tužitelju u slučaju obračunavanja plaće po osnovici za izračun plaće za državne službenike i namještenike bilo više isplaćeno u utuženom razdoblju u bruto iznosu od 8.960,43 €1 / 67.512,39 kuna.

              41. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, u daljnjem tekstu: ZOR/14), odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/13, 150/13, 153/13, 71/16,112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20) te Zakona o vatrogastvu (Narodne novine 125/2019), kao i Odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za objavljivanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021.godini,te odredbe Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine 127/17 i 138/20).

              42. Nije sporno da je I. tužitelji bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, a II. tužitelj na radnom mjestu vatrogasac vozač vatrogasnog vozila, u utuženom razdoblju.

              43. Tijekom cijelog postupka sporno je da li se na tužitelje kao profesionalne vatrogasce primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2021.

              44. Prema odredbi čl. 56. st. 1. Zakona o vatrogastvu (Narodne novine 106/99), danom početka primjene ovoga Zakona vatrogasne postrojbe - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općine, grada i Grada Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava. Prema odredbi st. 2. istog članka, poslove i zaposlenike vatrogasnih postrojbi - postaja i ispostava Ministarstva unutarnjih poslova iz stavka 1. ovoga članka, koji su na dan primjene ovog Zakona zatečeni na poslovima u tim vatrogasnim postrojbama - postajama i ispostavama, preuzimaju općine, gradovi i Grad Zagreb u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava. Navedeni zakon počeo se primjenjivati od 1. siječnja 2000.

              45. Prema odredbi čl. 58. istog zakona, sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravaju se na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004. godine, s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to: - u 2002. godini za 25%, - u 2003. godini za 50%, - u 2004. godini za 75%.

              46. Prema odredbi čl. 58.a Zakona o vatrogastvu (Narodne novine 106/99, 174/04), Vlada R. H. donijet će odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini.

              47. Odredbama čl. 128. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. (Narodne novine 104/2013) i čl. 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. (Narodne novine 112/2017) utvrđeno je da se Vlada R. H. obvezuje da će se odredbe ovog ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

              48. Uvidom u Odluke Vlade R. H. o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi (Narodne novine 13/17, 7/18, 2/19, 128/19, 148/20) koje su donijete temeljem odredbe čl. 58.a Zakona o vatrogastvu/1999 i Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine 127/2017) proizlazi da su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama za utuženo razdoblje, a da su kriteriji utvrđivanja visine rashoda za plaće radnika bili dotadašnji rashodi sukladno propisima koji su se primjenjivali - dakle Zakon o državnim službenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

              49. Navedeno je kako sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihov osnivač ostvaruje iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1%, a ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika se ostvaruje iz Državnog proračuna R. H.

              50. Iz navedenog slijedi da decentralizaciju vatrogasne službe i obvezu ustrojavanja učinkovite vatrogasne službe nije pratila i decentralizacija potrebnih financijskih sredstava iako je to bio cilj Zakona o vatrogastvu. Upravo zbog toga, Vlada Republike Hrvatske svake godine donosi Odluku o minimalnim financijskim standardima za redovno djelovanje profesionalnih vatrogasnih postrojbi, a donosila ih je nesporno i u utuženom vremenskom periodu, temeljem koje doznačuje određena sredstva jedinicama lokalne samouprave koje su osnivači i suosnivači profesionalnih vatrogasnih postrojbi. Dakle, Vlada R. H. kroz Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na temelju kojeg donosi Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i kroz Odluke o minimalnim financijskim standardima za redovno djelovanje profesionalnih vatrogasnih postrojbi, osigurava i doznačuje sredstva Državnog proračuna radi financiranja decentralizirane (prenesene) funkcije vatrogastva – tj. redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi.

              51. U svakoj pojedinoj odluci Vlade RH decidirano je navedeno kako udio iznosa za rashode za plaće u odnosu na ukupno planirani iznos sredstava pomoći može biti najviše 90/100, a udio za materijalne i financijske rashode mora biti minimalno 10% (može i više) doznačenih sredstava (radi fleksibilnosti u korištenju doznačenih sredstava na strani korisnika).

              52. Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine 127/17 i 138/20) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju u čl. 5. određuje raspodjelu prireza na dohodak koji je definiran kao zajednički porez čiji se prihod dijeli između općina, gradova i županija, tako da se između ostalog 1% raspoređuje za vatrogastvo-javne vatrogasne postrojbe.

              53. U članku 10. Zakona o financiranju, određeno je da će Vlada RH u odlukama o minimalnim financijskim standardima utvrditi minimalan iznos sredstava koji je potrebno osigurati za pokriće rashoda za decentralizirane funkcije osnovnog i srednjeg školstva, socijalne skrbi, zdravstva i vatrogastva. Ako se od prihoda iz poreza na dohodak (koji je zajednički porez) od kojega se odvaja 1% za vatrogastvo, ostvari manje sredstava od iznosa utvrđenog odlukama Vlade RH o minimalnim financijskim standardima, tada jedinice lokalne samouprave imaju pravo na pomoć za decentralizirane funkcije u iznosu koji im je potreban za dostizanje minimalnog standarda za pojedinu decentraliziranu funkciju.

              54. Iz navedenih odredbi Zakona o vatrogastvu, Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i odluka Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi proizlazi da je intencija zakonodavca za izdvajanja vatrogasne službe iz sastava Ministarstva unutrašnjih poslova u Javne vatrogasne postrojbe čiji su osnivači jedinice lokalne i područne samouprave, njihova bolja organizacija, odnosno organizacija u skladu sa lokalnim potrebama, a ne prebacivanje financijskog tereta na osnivače.

              55. Vlada RH se kroz Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i kroz odluke o minimalnim financijskim standardima nije odrekla odgovornosti financirati decentralizirane funkcije i dodatnim sredstvima, ako se to ukaže potrebnim. Ovu namjeru Vlada R. H. potvrdila je i potpisivanjem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. gdje je u čl. 108. izričito određeno, da se isti primjenjuje u pogledu plaće i materijalnih prava i na profesionalne vatrogasce, a sve to sa svrhom da se profesionalni vatrogasci ne stave u nepovoljniji položaj od onog kojeg su imali dok su bili u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova.

              56. Stoga navodi tuženika da mu je nametnuto financiranje plaća tužitelja i ostalih vatrogasaca, bez da je sudjelovao u pregovaranju jednostavno nema uporište u odredbama Zakona i podzakonskih akata, pa stoga nije zakonita niti odluka osnivača da se umanji osnovica za obračun plaća tužitelja.

              57. Dakle, nije povrijeđeno načelo reprezentativnosti pregovaranja, jer bi se plaće sukladno kolektivnom ugovoru osigurale iz proračuna RH, ako nisu prikupljene iz sredstava predviđenih čl. 5. citiranog Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Kako se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, o sklapanju kolektivnog ugovora može se pregovarati samo sa odborom koji imenuje ili ovlasti Vlada R. H. (čl. 13. Zakona o reprezentativnosti).

              58. Slijedom toga, u pogledu plaća i materijalnih prava na tužitelje se sukladno čl. 128. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/2013 i čl. 108. KU/2017) primjenjuju odredbe ovih kolektivnih ugovora sve dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

              59. Dakle, tužiteljima pripadaju prava po Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, pa tako i pravo na osnovicu plaće koje u ovom postupku potražuju, a koja su prava vatrogasci i imali u vrijeme kada su bili u sastavu MUP-a, te nema osnove da se uslijed organizacijskim promjena reduciraju njihova prava, na što svojoj odluci U-III- ukazuje i Ustavni sud R. H. Ista prava imaju i vatrogasci koji su zaposleni nakon donošenja Zakona o vatrogastvu / 2019., obzirom da za isti rad imaju pravo na istu naknadu.

              60. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odluke osnivača o umanjenju osnovice, i stoga što odredba čl. 9.st.3. Zakona o radu/2014., određuje da će se na radnika primijeniti povoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Obzirom da se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike primjenjuje i na tužitelje, sud je njihove zahtjeve našao osnovanim.

              61. Iako po mišljenju ovoga suda nije postojala nejasnoća, svaka je sumnja otklonjena u novom Zakonu o vatrogastvu (Narodne novine 125/2019) kojeg odredba čl. 76. st. 1.,5. i 6. glasi:

"1. Plaću profesionalnog vatrogasca čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta uvećanog za dodatke iz st. 4. ovog članka, i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

St. 5. Osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca utvrđuje se Kolektivnim ugovorom sklopljenim s jedinicom lokalne i područne ( regionalne) samouprave.

St. 6. Ako se Kolektivnim ugovorom ne utvrdi osnovica iz st. 5. ovoga članka, primjenjuje se osnovica za izračun plaće Državnih službenika i namještenika."

              62. Stoga je sud našao da tužiteljima pripada pravo na plaću i dodatke visina koje je utvrđena vještačenjem.

              63. Tužiteljima pripada pravo i na zatezne kamate od dospijeća svake pojedine plaće do isplate osim prava na kamatu na dio koji se odnosi na zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac prema čl. 25. st. 6. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 166/2017).

              64. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

              65. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              66. Tužitelji koji su uspjeli u postupku imaju pravo na naknadu troškova koji su bili opravdani i nužni za vođenje ovog spora.

              66.1. Razmatrajući zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova postupka, sud je kao opravdan i nužan trošak našao trošak vještačenja u iznosu od 530,89 €1 / 3.999,99 kn.

              66.2. Razmatrajući zahtjev za naknadu troškova postupka u dijelu koji se odnosi na trošak pristupa punomoćnika tužitelja na tri ročišta u ukupnom iznosu od 163,30 €1 /1.230,38 kn, za naknadu troška putovanja na relaciji Z.-V.-Z. , sud je ovaj zahtjev našao opravdanim.

              66.3. Naime, tužitelje su zastupali djelatnici Sindikata državnih službenika i namještenika RH, koji ima sjedište Zagrebu, tako da je dolazak punomoćnika na ročišta izazvao trošak putovanja iz sjedišta Sindikata do sjedišta suda.

              66.4. Uzimajući u obzir da tužitelji nemaju dovoljno stručnog znanja da se sami zastupaju u sporu, a angažiranje punomoćnika iz reda odvjetnika izazvalo bi veće troškove nego što je trošak pristupa kvalificiranog djelatnika Sindikata, sud je utvrdio da se radi o opravdanom i nužnom parničnom trošku, te je riješeno kao u toč. III izreke presude.

U V. ... listopada 2023.

Sudac:

Z. M.

             

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Za tužitelje - punomoćnica S. S. dipl. iur. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Z., Trg kralja P. K. IV broj 2

2. Za tuženika - punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz V.

3. Porezna uprava V. - nakon pravomoćnosti

 

Copyright © Ante Borić