1                                                                                                                                                                                     Broj: Ppž-12214/2021

 

                                

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.R., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 26. listopada 2021., broj 511-14-09/05-3-860-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. I.R., prvim opisanim djelom u točki 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 1.320,00 EUR (tisuću tristo dvadeset eura) / 9.945,54 HRK (devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i pedeset četiri lipe)1, dok je drugim opisanim djelom točka 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga počinio prekršaj iz čl. 46. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 290,00 EUR (dvjesto devedeset eura) / 2.185,01 HRK (dvije tisuće sto osamdeset pet kuna i jednu lipu)1, pa se, na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče ukupna novčana kazna 1.610,00 EUR (tisuću šesto deset eura) / 12.130,55 HRK (dvanaest tisuća sto trideset kuna i pedeset pet lipa), koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. Odbija se prigovor okr. I.R. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. I.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) / 113,02 HRK (sto trinaest kuna i dvije lipe)u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. I.R. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 46. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 2. i čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je, nakon utvrđenih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna 12.300,00 kuna, koju je novčanu kaznu okrivljenik dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 1.870,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije tri mjeseca.

 

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja pobijanog prekršajnog naloga, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje niže novčane kazne (u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 8. i u posebnom minimumu i posebnom maksimumu), pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okrivljeniku za prekršaj iz čl. 46. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena novčana kazna u visini zakonom predviđene novčane kazne, a za prekršaj iz članka 199. st. 8. istog Zakona u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

6. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 199. st. 8. tog Zakona, osim kazne zatvora do 60 dana, propisivao novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz čl. 46. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 2 tog Zakona propisivao novčanu kaznu 2.300,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) sada je, osim kazne zatvora do 60 dana, propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, dok je za prekršaj iz čl. 46. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sada propisana novčana kazna 290,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za ove prekršaje, propisuje niže novčane kazne, a u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nižu novčanu kaznu u posebnom minimumu i posebnom maksimumu.

 

7. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

8. Budući da su inkriminirani prekršaji počinjeni 21. kolovoza 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji su u odnosu na predmetne prekršaje blaži za okrivljenika (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je prekršajnim nalogom utvrđena zakonom propisana novčana kazna, odnosno novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, svjestan je svoje greške i žao mu je, opisuje okolnosti počinjenja prekršaja, odnosno navodi da se malo opustio jer je tada počeo godišnji, pa je tako popio nekoliko piva prije upravljanja vozilom, a inače ne konzumira alkohol, iz čega proizlazi da se poziva na neosuđivanost za istovrsne prekršaje. Ističe teško financijsko stanje, odnosno navodi kako on i njegova supruga imaju mala primanja, imaju dvoje djece koja idu u školu, a otplaćuju i kredit za obnovu kuće. Vozačka dozvola mu je potrebna za odlazak na posao.

 

10. Razmatrajući navode prigovora, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (loše financijsko stanje), što okrivljenik nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti za istovrstan prekršaj, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, okolnost neosuđivanosti za istovrstan prekršaj ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Okolnosti priznanja počinjenja prekršaja, izražene svijesti i kajanja, nisu, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti, naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Okolnosti počinjenja prekršaja koje okrivljenik navodi u svom prigovoru nisu relevantne jer nisu razlog da se okrivljeniku uputi manji prijekor zbog počinjenja prekršaja.

11. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale utvrđivanje kazne ispod zakonom propisane novčane kazne, odnosno ispod propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da su novčane kazne u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetne prekršaje primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

12. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika Duljina trajanja izrečene mjere tri mjeseca u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da je okrivljenik pored navedenog težeg prekršaja počinio i prekršaj iz čl. 46. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 2. istog Zakona. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti upravljanja vozilom zbog poslovnih razloga nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere.

 

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinsko stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovinskog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Slijedom navedenog, na temelju na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Postaji prometne policije Varaždin u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.