Baza je ažurirana 16.12.2024. 

zaključno sa NN 123/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Ppž 13669/2021-2 Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

1

                            Broj: Ppž-13669/2021

 

                                  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

 

Zagreb

                     Broj: Ppž-13669/2021

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N. P., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 6. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin od 23. prosinca 2020., broj 511-14-05/05-3-40-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. N. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni u odnosu na u nastavku navedene prekršaje te se izriče da je okrivljenik, na način opisan u prekršajnom nalogu, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 390,00 EUR (tristo devedeset eura) / 2.938,46 HRK (dvije tisuće devetsto trideset osam kuna i četrdeset šest lipa)[1], prekršaj iz čl. 59. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 1.320,00 EUR (tisuću tristo dvadeset eura) / 9.945,54 HRK (devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i pedeset četiri lipe)1, prekršaj iz čl. 152. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 60,00 EUR (šezdeset eura) / 452,07 HRK (četiristo pedeset dvije kune i sedam lipa)1, prekršaj iz čl. 52. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 130,00 EUR (sto trideset eura) / 979,49 HRK (devetsto sedamdeset devet kuna i četrdeset devet lipa)1 te prekršaj iz čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 390,00 EUR (tristo devedeset eura) / 2.938,46 HRK (dvije tisuće devetsto trideset osam kuna i četrdeset šest lipa)1.

II. U povodu prigovora okr. N. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni u odnosu na dva opisana djela prekršaja iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a sve na način opisan u prekršajnom nalogu, te se izriče se da je okrivljenik, navedenim djelima počinio prekršaj iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna u iznosu 60,00 EUR (šezdeset eura) / 452,07 HRK (četiristo pedeset dvije kune i sedam lipa)1.

III. Na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), ok. N. P. se izriče ukupna novčana kazna 2.350,00 EUR (dvije tisuće tristo pedeset eura) / 17.706,08 HRK (sedamnaest tisuća sedamsto šest kuna i osam lipa)1, koju je dužan platiti u roku 3 mjeseca od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

IV. Odbija se prigovor okr. N. P. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. N. P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) / 376,73 HRK (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. N. P. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 199. st. 8., čl. 59. st. 6., čl. 152. st. 2., čl. 52. st. 4., čl. 32. st 4. i čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, nakon utvrđenih pojedinačnih kazni za pojedini prekršaj izrečena ukupna novčana kazna 18.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 1 mjesec, u koju mjeru se uračunava izrečena mjera opreza, te troškovi prekršajnog postupka 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.

 

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja pobijanog prekršajnog naloga, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za navedene prekršaje propisuje niže novčane kazne (u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 6., čl. 59. st. 6. i čl. 32. st 4. u posebnom minimumu i posebnom maksimumu), pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okrivljeniku za prekršaje iz čl. 152. st. 2., čl. 52. st. 4. i čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena novčana kazna u visini zakonom predviđene novčane kazne, a za prekršaje iz članka 199. st. 8., čl. 59. st. 6. i čl. 32. st. 4. istog Zakona u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

6. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 199. st. 6. propisivao novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 do 5.000,00 kuna, za prekršaj iz čl. 32. st. 4. novčanu kaznu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, za prekršaj iz čl. 59. st. 6., osim kazne zatvora do 60 dana, i novčanu kaznu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, za prekršaj iz čl. 12. st. 8. i čl. 152. st. 2. novčanu kaznu 500,00 kuna, dok je za prekršaj iz čl. 52. st. 4. propisivao novčanu kaznu 1.000,00 kuna.

 

7. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 199. st. 6. sada je propisana novčana kazna od 390.00 do 660,00 eura, za prekršaj iz čl. 32. st. 4. novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura, za prekršaj iz čl. 59. st. 6., osim kazne zatvora do 60 dana, i novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, za prekršaj iz čl. 12. st. 8. i čl. 152. st. 2. novčana kazna 60,00 eura, dok je za prekršaj iz čl. 52. st. 4. propisana novčana kazna 130,00 eura.

 

8. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za ove prekršaje, propisuje niže novčane kazne, a u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 6., čl. 59. st. 6. i čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nižu novčanu kaznu u posebnom minimumu i posebnom maksimumu.

 

9. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

10. Budući da su predmetni prekršaji počinjeni 17. studenog 2020., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na navedene prekršaje blaži za okrivljenika prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer su prekršajnim nalogom za navedene prekršaje utvrđene zakonom propisane novčane kazne, odnosno novčane kazne u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja u odnosu na navedene prekršaje, kako je to navedeno u t. I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

11. Isto tako, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika. Naime, prvostupanjsko tijelo je za dva ista počinjena djela prekršaja, ona iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primijenio odredbe o stjecaju, na način da je okrivljenika proglasio krivim za dva ista djela prekršaja i utvrdio kazne za svaki počinjeni prekršaj. Međutim, iz činjeničnih opisa prekršajnih djela proizlazi kako se ovdje radi o produljenom prekršaju, budući da se radi o istim prekršajima (okrivljenik je upravljajući vozilom pretjecao autobus, odnosno automobil na mjestu gdje je to izričito zabranjeno pomoću prometnog znaka, dakle, počinio je prekršaje iz čl. 12. st. 8. predmetnog zakona), a koji s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju, čine jedinstvenu cjelinu, sve sukladno čl. 39. st. 3. Prekršajnog zakona. Naime, iz činjeničnog opisa vidljivo je da je okrivljenik činio prekršaje neposredno jedan poslije drugoga, bez zaustavljanja od strane policije i uručivanja  prekršajnog naloga ili neke druge obavijesti o prekršaju, pa da bi se tako moglo uzeti da nije riječ o jedinstvenoj cjelini. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije primijenio odredbe o stjecaju, nego je preinačio prekršajni nalog i okrivljenika, u odnosu na navedene radnje, umjesto za dva prekršaja, proglasio krivim za jedan prekršaj iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

12. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu prigovora. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava kajanje. Ističe prometnu nekažnjavanost, svoje teško financijsko stanje, navodi da je zaposlen na određeno vrijeme te da prima minimalnu plaću. Vozačka dozvola mu je potrebna zbog putovanja na posao udaljenom 120 km.

 

13.  Prije svega treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (loše financijsko stanje), što okrivljenik nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na okolnost prekršajne neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Identično je i s okolnosti priznanja počinjenja prekršaja te kajanjem koje nisu naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.

14. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da u odnosu na te prekršaje nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale utvrđivanje kazni ispod zakonom propisanih novčanih kazni, odnosno ispod propisanih posebnih minimuma, ovaj sud smatra da su novčane kazne u visini zakonom propisanih, odnosno propisanih posebnih minimuma za predmetne prekršaje primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa te je preinačen u pogledu prekršaja iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je okrivljenik proglašen krivim za jedan prekršaj iz čl. 12. st. 8. istog zakona, jer je riječ o produljenom prekršaju, što je ranije obrazloženo.

 

15. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da su inkriminirana ponašanja okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere jedan mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

16. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog odlaska na posao, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je navedena okolnost bila razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207 (t. I. i II. izreke) i čl. 205. (t. III.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 26. rujna 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Varaždin u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.                   

 

 

 

 

 

 

 

 

 


[1] Fiksni tečaj konverzije: 7,53450

Copyright © Ante Borić