- 1 -              Poslovni broj: Usž-3442/22-2

 

Poslovni broj: Usž-3442/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A              

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A.-J. K. iz Z., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Z., radi prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-894/2021-7 od 29. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-894/2021-7 od 29. ožujka 2022.

 

                                                        Obrazloženje

 

1.               Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-041-02/21-08/08, URBROJ: 567-12/04-21-01 od 15. veljače 2021. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

2.                Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je predmetni videonadzorni sustav uspostavljen na temelju valjane pravne osnove, ali da je nejasno zašto bi bilo potrebno baš na tom mjestu istog postaviti, jer sukladno odredbi članka 26. Zakona o preuzimanju Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora, a da je u ovom slučaju riječ o pravu na privatnost osoba na čija vrata stana je usmjerena kamera koja je smještena na polukatu. Tvrdi da je manjkavo označena naljepnica na vratima kojom je označeno da je objekt pod videonadzorom.

2.1.               Pojašnjava da su kamere br.3 i br.4 nezakonito postavljene jer prostor njihovog obuhvata nisu zajedničke prostorije. Ističe da Zakon jasno razgraničava pojam prostora od prostorija, a da stanovi u kojima žive stanari svakako nisu samo "prostor", nego su prostorije i to ne zajedničke, nego privatne te da način na koji su postavljene nije u skladu s odredbom članka 31. stavkom 2. Zakona.

2.2.                Navodi da presudom nije točno utvrđeno tko su i u kojim su omjerima vlasnici, kolika je ukupna površina stambenog prostora zgrade i koliko posjeduju suvlasnici koji su potpisali Pravilnik o videonadzoru te da nije točno utvrđeno koji je bio točno povod postavljanju videonadzora, jer se ispostavlja da je to bilo "sitno razbojstvo" 23. svibnja 2019. na imovini suvlasnika, a da je u razgovoru s policijom dobio informaciju da je riječ o događaju u kojem je i sam tužitelj sudjelovao. Smatra da kamera služi suvlasnicima kako bi njega kontrolirali te kako bi na taj način ucjenjivali gospođu M., u čiji stan on dolazi i na kraju postigli da mu se zabrani dolazak u zgradu.

2.3.               U nadopuni žalbe, zaprimljenoj u zakonskom roku za podnošenje žalbe, opetovano tvrdi je predmetni videonadzor postavljen isključivo u svrhu nadzora osoba koje dolaze u stan u prizemlje desno, točnije, u svrhu nadzora tužitelja, a da svrha njegovog dolaska nikada nije bilo vandaliziranje imovine ljudi u prizemlju zgrade, već da dolazi gospođi M. pomoći. Iznosi da je voditeljica obrade, u dogovoru sa suvlasnicima, pogrešno navela da je počinio nekakva sitna razbojstva 23. svibnja, 24. rujna, 26. listopada,  8. i 9. studenoga, a što nema nikakve veze s istinom obzirom da on na navedene datume nije niti bio u zgradi. Pojašnjava da su sitna razbojstva i razbijanja bili poprilično uobičajena stvar i da nitko za to nije podizao nikakve prijave, iako je policija o tome bila informirana, a tvrdnja da se nakon postavljanja kamere više ne događaju takve stvari, nije točna. Smatra da je očekivano da se suvlasnici osjećaju ugroženo, budući je on osoba koja je poznata kao prijavitelj korupcije i koja se aktivno bavi  istraživanjem iste i publiciranjem radova  s tim  u vezi. Osporava potpis suvlasnika Z. V. na odluci o videonadzoru.

2.4.               Opetovano naglašava da pravni temelj za postavljanje videonadzora izostaje, jer osim što je isti nezakonit i zadire u ljudska prava ispitanika u potpunosti je nesukladan s Općom uredbom. Postavljanje videonadzora očito je motivirano jedino nadzorom i prikupljanjem dokaza za eventualno opravdanje kaznene ili prekršajne prijave protiv njega. Predlaže preinačiti pobijanu presudu te ukinuti rješenje tuženika, odnosno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3.               Tuženik, u odgovoru na žalbu, u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u osporenom rješenju i podnescima dostavljenim prvostupanjskom sudu tijekom upravnog spora budući je u konkretnoj upravnoj stvari postupao u cijelosti u skladu s odredbama članka 57. stavka 1. i 58. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka. Naglašava da je u dosadašnjem tijeku postupka pojasnio iz kojih razloga smatra da nije došlo do povrede mjerodavnog propisa te da je u konkretnom slučaju postojala pravna osnova i zakonita svrha za obradu osobnih podataka putem videonadzorog sustava. Smatra da je prvostupanjski upravni sud donio na zakonu osnovanu odluku koju je utemeljio na točno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, zbog čega predlaže odbiti žalbu i istu potvrditi.

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Zakonska osnova za donošenje takve odluke propisana je odredbom članka 26. stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj 42/18 dalje: Zakon) kojom je propisano da se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora. Odredbom članka 31. istog Zakona, propisano je da je za uspostavu videonadzora u stambenim, odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine 2/3 suvlasničkih dijelova. Videonadzorom se može obuhvatili samo pristup ulascima i izlascima iz stambenih zgrada te zajedničke prostorije u stambenim zgradama (stavak 2.). Zabranjeno je korištenje videonadzora za praćenje radne učinkovitosti domara, spremačica i drugih osoba koje rade u stambenoj zgradi (stavak 3.).

7.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tražio da tuženik utvrdi povredu prava na zaštitu osobnih podataka smatrajući da mu je to pravo povrijeđeno postavljanjem videonadzornog sustava u stambenoj zgradi na adresi … u Z., a koji sustav sačinjavaju četiri videonadzorne kamere i uređaj za pohranu snimki. Iz spisu priležećih fotografija, kao i provedenog nadzora tuženika,  proizlazi da je predmetni videonadzorni sustav izveden tako da je videonadzorna kamera br. 1 postavljena s unutarnje strane iznad ulaznih vrata u stambenu zgradu i usmjerena prema zidu na kojem su poštanski sandučići i obuhvaća prostor hodnika u prizemlju i prostor gdje su postavljeni poštanski sandučići. Videonadzorna kamera br. 2 postavljena je na zidu ispred ulaza u podrumske prostorije i obuhvaća prostor ispred ulaza u podrumske prostorije (spremišta). Videonadzorna kamera br. 3 postavljena je na zidu polukata i obuhvaća prostor ispred dva stana u prizemlju, a videonadzorna kamera br. 4 postavljena je s vanjske strane iznad ulaznih vrata u stambenu zgradu i usmjerena je prema zidu na kojem je portafon i obuhvaća ulazna vrata predmetne stambene zgrade, minimalni prostor ispred ulaznih vrata i prostor gdje su postavljeni poštanski sandučići. Spisu predmeta prileži Odluka suvlasnika stambene zgrade o suglasnosti da se ugradi oprema videonadzora, a čiji suvlasnički dijelovi čine preko 2/3 suvlasničkih dijelova predmetne stambene zgrade. Iz očitovanja dostavljenog 17. siječnja 2021. od strane suvlasnika tuženiku, kao i spisu priležećeg Pravilnika o korištenju sustava videonadzora, kojim su definirani razlozi i funkcionalnost predmetnog videonadzornog sustava, proizlazi da se isti koristi isključivo u svrhu zaštite i sigurnosti suvlasnika, stanara i ostalih osoba koje se nađu u prostorima zgrade, a osobito radi kontrole ulazaka i izlazaka te radi smanjenja izloženosti suvlasnika, stanara i ostalih osoba riziku od razbojstva, provala, krađa i sličnih događaja.

8.              Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem tuženika i prvostupanjskog suda da je predmetni videonadzorni sustav uspostavljen na temelju valjane pravne osnove i sa zakonitom svrhom sukladno citiranoj odredbi članka 26. stavka 1. Zakona, a koja svrha, nije kontrola samog tužitelja, odnosno prikupljanje dokaza za eventualno opravdanje kaznene ili prekršajne prijave protiv njega, kako to pogrešno smatra tužitelj već zaštita i sigurnost suvlasnika zgrade i ostalih osoba koje se nađu u prostorima zgrade.

9.               Nisu osnovani niti žalbeni navodi koji se odnose na manjkavost oznake, tj. naljepnice na vratima jer osim što je naljepnica postavljena na način da je vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja kako je propisano odredbom članka  27. stavkom 1. Zakona, ista sadržava jednostavnu i lako razumljivu sliku uz tekst kojim se ispitanicima pružaju informacije da je prostor pod videonadzorom, podatke o voditelju obrade te podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava, a što je stavkom 2. navedene odredbe i propisano kao nužan sadržaj takve obavijesti. 

10.               U odnosu na navod tužitelja da su kamere br.3 i br.4 nezakonito postavljene jer prostor njihovog obuhvata nisu zajedničke prostorije valja istaknuti da osim što tužitelj, kao ni gospođa koju posjećuje, nisu suvlasnici predmetne zgrade pa je upitna uopće legitimacija tužitelja za isticanje ovakvog prigovora, spisu predmeta prileži  međuvlasnički ugovor suvlasnika predmetne zgrade u kojem je jasno definirano da  zajednički prostor zgrade podrazumijeva, između ostalog, "stubište i površine izvan stanova i poslovnog prostora sa svim vratima, prozorima i instalacijama." Budući je obuhvat kamera br. 3. upravo površina ispred stanova, a obuhvat kamere br. 4. prostor s vanjske strane iznad ulaznih vrata, ne može se zaključiti da je takvim načinom postavljanja istih došlo do povrede odredbi članka 26. Zakona o preuzimanju Opće uredbe o zaštiti osobnih podatka na način da je povrijeđeno pravo na privatnost osoba na čija vrata stana je usmjerena kamera.

11.               Zaključno, prigovor tužitelja koji se odnosi na sporni potpis suvlasnika Z. V. na odluci o videonadzoru ne može dovesti do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, jer i bez njegovog potpisa, predmetna Odluka sadrži potpise ostalih suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine preko 2/3 suvlasničkih dijelova stambene zgrade, a koliko je za donošenje predmetne Odluke, sukladno odredbi članka 31. stavka 1. Zakona i potrebno.

12.               Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi da je rješenje tuženika doneseno na osnovi točno i pravilno utvrđenih činjenica i valjano je obrazloženo pa je, shodno tome, zakonita pobijana presuda kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

13.               Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 6. rujna 2023.

 

     Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.