1                            Broj: Ppž-12492/2021

 

 

                                  

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. L.P., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, PP Novi Marof od 20. studenog 2021., broj 511-14-08/05-1-69-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. L.P., a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem prigovora, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. L.P., djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 660,00 EUR (šesto šezdeset eura) / 4.972,77 HRK (četiri tisuće devetsto sedamdeset dvije kune i sedamdeset sedam lipa)[1], koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, te u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. L.P. izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije 2 (dva) mjeseca u koju će se uračunati vrijeme privremeno oduzete vozačke dozvole naredbom o određivanju mjere opreza PU varaždinske.

 

II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr L.P. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. L.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaesteura) / 113,02 HRK (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. L.P. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 580,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije šest mjeseci, u koje vrijeme se uračunava izrečena mjera opreza.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, zaštitne mjere i troškova postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor je djelomično osnovan.             

 

5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja pobijanog prekršajnog naloga, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okrivljeniku prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

6. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 199. st. 7. tog Zakona propisivao novčanu kaznu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) sada je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

 

7. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

8. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 20. studenog 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za ovog okrivljenika (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okrivljeniku prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava kajanje, ističe loše financijsko stanje, otac je jednog djeteta, prekršajno je neosuđivan, a navodi da mu je vozačka dozvola potrebna zbog odlaska na posao, budući da nema mogućnost javnog prijevoza te zbog djetetovih potreba. Predlaže novčanu kaznu zamijeniti radom za opće dobro te da mu se dopusti uvjetno upravljanje barem do posla.

10. Međutim, prije svega treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor već u prigovoru (loše financijsko stanje), što okrivljenik nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Identično je i s okolnosti priznanja počinjenja prekršaja te kajanja radi istog, koje također nisu, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti, naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

11. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

12. U odnosu na prijedlog da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti kako sukladno odredbi čl. 5. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona rad za opće dobro nije prekršajnopravna sankcija, odnosno ne može se počinitelju prekršaja izreći odlukom o prekršaju. Sukladno odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona, tek u fazi izvršenja novčane kazne, uz prethodno ispunjene zakonske uvjete, novčana kazna se na zakonom propisani način zamjenjuje radom za opće dobro.

 

13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je ponašanje okrivljenika iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (upravljanje motornim vozilom pri koncentraciji od 1,03 g/kg alkohola u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u žalbi o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole odlaska na posao i obiteljskih razloga, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju, dok okrivljenikov prijedlog da mu se dopusti upravljanje do posla ne bi ispunio svrhu zaštitne mjere. Ovaj sud smatra da je navedena okolnost bila razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.

 

14. Međutim, cijeneći da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a niti to izdavatelj prekršajnog naloga ističe u obrazloženju prekršajnog naloga te uzimajući u obzir visinu koncentracije alkohola u krvi koju je okrivljenik imao (1,03 g/kg) koja je na donjoj granici inkriminiranog prekršaja, a u kontekstu čl. 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera po prvostupanjskom tijelu primijenjena u predugom trajanju te da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.

15. Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 2 mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

16. Odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenik, očigledno, pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Iz spisa ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207 (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, PP Novi Marof u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.