Objavljeno u NN 81/13 od 29.06.2013.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O HRANI

Proglašavam Zakon o hrani, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 28. lipnja 2013. godine.

Klasa: 011-01/13-01/173

Urbroj: 71-05-03/1-13-2

Zagreb, 28. lipnja 2013.

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, v. r.

 

ZAKON O HRANI

I. OPĆE ODREDBE

Svrha Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom utvrđuju nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela, obveze subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje, službene kontrole te se propisuju upravne mjere i prekršajne odredbe za provedbu:

– Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1. 2. 2002.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 178/2002), sa svim njezinim izmjenama i dopunama;

– Uredbe Komisije (EZ) br. 1304/2003 od 23. srpnja 2003. o postupku kojeg primjenjuje Europska agencija za sigurnost hrane prilikom zahtjeva za izdavanje znanstvenih mišljenja (SL L 185, 24. 7. 2003.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1304/2003), sa svim njezinim izmjenama i dopunama;

– Uredbe Komisije (EZ) br. 2230/2004 od 23. prosinca 2004. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća vezano za mrežu organizacija koje djeluju u okviru misije Europske agencije za sigurnost hrane (SL L 379, 24. 12. 2004.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 2230/2004);

– Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 od 31. ožujka 2004. koja se odnosi na označivanje hrane i sastojaka hrane s dodanim fitosterolima, fitosterol esterima, fitostanolima i fitostanol esterima (SL L 97, 1. 4. 2004.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 608/2004);

– Uredbe Komisije (EU) br. 115/2010 od 9. veljače 2010. o utvrđivanju uvjeta za korištenje aktivnog aluminijevog oksida za uklanjanje fluorida iz prirodnih mineralnih voda i izvorskih voda (SL L 37, 10. 2. 2010.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 115/2010);

– Uredbe Komisije (EU) br. 16/2011 od 10. siječnja 2011. o provedbenim mjerama za Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (SL L 6, 11. 1. 2011.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 16/2011);

– Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 od 19. listopada 2011. o zahtjevima sljedivosti utvrđenim Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća za hranu životinjskog podrijetla (SL L 242, 20. 9. 2011.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 931/2011);

– Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 208/2013 od 11. ožujka 2013. o zahtjevima sljedivosti za klice i sjeme namijenjenih za proizvodnju klica (SL L 68, 12. 3. 2013.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 208/2013);

– Odluke Komisije 2004/478/EZ od 29. travnja 2004. o donošenju općeg plana upravljanja krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje (SL L 160, 30. 4. 2004.) (u daljnjem tekstu: Odluka 2004/478/EZ), sa svim njezinim izmjenama i dopunama;

– Uredbe (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 820/97 (SL L 204, 11. 8. 2000.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1760/2000), u dijelu koji se odnosi na neobavezni sustav označavanja goveđeg mesa;

– uredbi i odluka donesenih za provedbu Uredbe (EZ) br. 178/2002, Uredbe (EZ) br. 1304/2003, Uredbe (EZ) br. 2230/2004, Uredbe (EU) br. 16/2011 i Odluke 2004/478/EZ.

(2) U svrhu provedbe uredbi i odluka iz stavka 1. ovoga članka ovim se Zakonom propisuju odredbe na nacionalnoj razini kojima se uređuju:

– nadležnosti za uspostavu i provedbu politike sigurnosti hrane;

– nadležnosti u području analize rizika;

– opća pravila sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje na nacionalnoj razini;

– opća pravila upravljanja krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje;

– djelatnost Hrvatske agencije za hranu;

– uspostava i koordinacija mreže institucija;

– davanje znanstvenog i stručnog mišljenja te pružanje znanstvene i tehničke pomoći;

– nacionalne mjere potrebne za provedbu politike sigurnosti hrane.

(3) Ovim se Zakonom uređuju standardi kvalitete za hranu i hranu za životinje.

Pojmovi

Članak 2.

Pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju jednako značenje kao pojmovi definirani u uredbama i odlukama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi verifikacije postupanja u skladu s propisima o hrani za životinje i hrani te pravilima o zdravlju i zaštiti životinja (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 882/2004) i zakona o provedbi navedene Uredbe.

II. NADLEŽNA TIJELA

Nadležna tijela

Članak 3.

(1) Nadležna tijela za provedbu ovoga Zakona, uredbi i odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona su ministarstvo nadležno za poljoprivredu i ministarstvo nadležno za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona.

(2) Za provedbu posebnih stručnih i znanstvenih poslova u području sigurnosti hrane i hrane za životinje dobivenih od strane Europske komisije te drugih poslova, kao i savjetovanja nadležnih tijela iz stavka 1. ovoga članka, ministar nadležan za poljoprivredu i ministar nadležan za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona, mogu ovlastiti pravne osobe s javnim ovlastima i druge javne ustanove.

(3) U slučaju ovlašćivanja iz stavka 2. ovoga članka, čelnik nadležnog tijela koje provodi postupak ovlašćivanja mora o tome u roku od 15 dana od dana ovlašćivanja obavijestiti čelnika drugog nadležnog tijela.

(4) Ministar nadležan za poljoprivredu, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zdravlje, i ministar nadležan za zdravlje uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona, donose pravilnike, naredbe i naputke za prijenos i provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije iz područja koja uređuje ovaj Zakon.

(5) Ministar nadležan za zdravlje, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu provedbenim propisima uređuje područje hrane podvrgnute ionizirajućem zračenju i pomoćnim tvarima u procesu proizvodnje.

Podjela nadležnosti za pojedina područja politike sigurnosti hrane

Članak 4.

(1) Nadležna tijela za uspostavu i provedbu pojedinih područja politike sigurnosti hrane su ministarstvo nadležno za poljoprivredu i ministarstvo nadležno za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.

(2) Ministarstvo nadležno za poljoprivredu je nadležno za koordinaciju službenih kontrola i predstavlja kontakt točku prema Europskoj komisiji.

(3) Ministarstvo nadležno za poljoprivredu je nadležno za uspostavu i provođenje politike sigurnosti hrane unutar područja:

– općih načela propisa o hrani i hrani za životinje;

– općih pravila higijene hrane i hrane za životinje;

– posebnih pravila higijene hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje;

– mikrobioloških kriterija za hranu i hranu za životinje;

– označivanja, reklamiranja i prezentiranja hrane, odnosno informiranja potrošača o hrani;

– označivanja, reklamiranja i prezentiranja hrane za životinje;

– sljedivosti hrane i hrane za životinje;

– općih pravila službenih kontrola hrane i hrane za životinje;

– posebnih pravila službenih kontrola hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje;

– sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje;

– upravljanja krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje;

– prirodne mineralne i prirodne izvorske vode te stolne vode;

– ovlašćivanja službenih i referentnih laboratorija za hranu i hranu za životinje;

– hitnih mjera za hranu životinjskog podrijetla i hranu za životinje;

– registracije i odobravanja objekata hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje;

– nepoželjnih tvari u hrani za životinje;

– dodataka hrani za životinje;

– ostataka veterinarsko-medicinskih proizvoda (VMP) i ostalih kontaminanata koji se mogu nalaziti u hrani i hrani za životinje;

– ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje;

– standarda kvalitete za hranu i hranu za životinje.

(4) Ministarstvo nadležno za zdravlje je nadležno za uspostavu i provođenje politike sigurnosti hrane unutar područja:

– zdravstvene ispravnost predmeta i materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom;

– kontaminanata u hrani, osim pesticida;

– prehrambenih aditiva, aroma i prehrambenih enzima u hrani;

– pomoćnih tvari u procesu proizvodnje (uključujući i otapala);

– dodataka prehrani;

– prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji i hrane obogaćene nutrijentima (dodavanje vitamina, minerala i drugih tvari hrani);

– hrane za posebne prehrambene potrebe;

– brzo smrznute hrane;

– hrane podvrgnute ionizirajućem zračenju;

– hitnih mjera za hranu neživotinjskog podrijetla;

– registracije objekata hrane neživotinjskog podrijetla i ostalih objekata iz nadležnosti sanitarne inspekcije prema posebnom propisu koji uređuje službene kontrole;

– nove hrane;

– GM hrane i GM hrane za životinje;

– ovlašćivanja službenih i referentnih laboratorija za GM hranu i GM hranu za životinje te predmete i materijale koji dolaze u neposredan dodir s hranom.

III. POSEBNE ODREDBE

OPĆA NAČELA PROPISA O HRANI

Analiza rizika

Članak 5.

(1) Nadležna tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona imaju cjelokupnu odgovornost za provedbu procesa analize rizika iz članka 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 te za funkcionalno razdvajanje procesa upravljanja rizikom od procjene rizika.

(2) Nadležna tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, Hrvatska agencija za hranu osnovana Zakonom o hrani (»Narodne novine«, br. 117/03., 130/03., 48/04., 85/06., 46/07., 84/08. i 55/11.), koja nastavlja raditi po odredbama ovoga Zakona, i druge institucije iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona surađuju u promicanju učinkovite povezanosti funkcija upravljanja rizikom, procjene rizika i komunikacije o riziku.

Upravljanje rizikom

Članak 6.

(1) Tijela nadležna za upravljanje rizikom su tijela nadležna za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Prema članku 6. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 pri upravljanju rizikom u obzir se uzimaju rezultati procjene rizika i/ili znanstvena mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane, Hrvatske agencije za hranu i institucija iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Pri upravljanju rizikom iz stavka 2. ovoga članka u obzir se uzimaju i drugi čimbenici od važnosti za određeni predmet, načelo predostrožnosti iz članka 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 8. ovoga Zakona, kao i sama definicija upravljanja rizikom iz članka 3. točke 12. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

(4) Tijela nadležna za upravljanje rizikom iz stavka 1. ovoga članka u svrhu upravljanja rizikom donose odluku o potrebi za procjenom rizika, utvrđuju okvir i cilj procjene rizika te određuju rokove za izradu procjene rizika.

Procjena rizika

Članak 7.

(1) Procjena rizika se provodi prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

(2) Procjenu rizika na nacionalnoj razini provodi Hrvatska agencija za hranu.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka procjenu rizika na nacionalnoj razini za područje pesticida provodi ovlaštena institucija prema posebnom propisu o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla koja nadopunjuje Direktivu Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005).

(4) Procjena rizika uključuje sljedeće:

– izradu procjene rizika na zahtjev tijela nadležnih za upravljanje rizikom iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona u svrhu provedbe službenih kontrola i/ili upravljanja rizikom;

– izradu procjene rizika na zahtjev tijela nadležnih za upravljanje rizikom iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona u svrhu izrade planova službenih kontrola temeljenih na procjeni rizika, donošenja hitnih, odnosno zaštitnih mjera, nacionalnih propisa, naredbi i naputaka;

– procjenu rizika na zahtjev nacionalne kontakt točke (u daljnjem tekstu: NKT) sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje na nacionalnoj razini (u daljnjem tekstu: HR RASFF sustav) iz članka 19. ovoga Zakona.

Načelo predostrožnosti

Članak 8.

U posebnim se okolnostima, kada se na temelju procjene dostupnih informacija utvrdi da postoji mogućnost štetnih učinaka na zdravlje, ali postoji znanstvena nesigurnost, tijela nadležna za upravljanje rizikom iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama, na temelju načela predostrožnosti donose privremene mjere upravljanja rizikom u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

Načela transparentnosti

Članak 9.

(1) Javne konzultacije iz članka 9. Uredbe (EZ) br. 178/2002 provode nadležna tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona.

(2) U svrhu provedbe članka 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002 za obavještavanje javnosti nadležno je ministarstvo nadležno za poljoprivredu i ministarstvo nadležno za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona.

OPĆI ZAHTJEVI PROPISA O HRANI

Zahtjevi sigurnosti hrane

Članak 10.

(1) Tijela nadležna za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama, ovlaštene su odlučivati da li se hrana smatra sigurnom u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

(2) U smislu članka 14. stavka 2. podstavka a) Uredbe (EZ) br. 178/2002 hranom štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana koja je zdravstveno neispravna jer:

– ne udovoljava mikrobiološkim kriterijima sigurnosti hrane prema posebnim propisima o mikrobiološkim kriterijima za hranu;

– sadrži ostale patogene mikroorganizme, mikroorganizme koji nisu patogeni i parazite za koje je procjenom rizika utvrđen rizik za zdravlje ljudi;

– postoje dokazi da je putem te hrane došlo do trovanja ljudi;

– sadrži kontaminante koji prelaze najveće dopuštene količine propisane posebnim propisima;

– sadrži prehrambene aditive i arome koji su nedozvoljeni u određenoj kategoriji hrane ili su dozvoljeni ali prelaze maksimalno dopuštene količine propisane posebnim propisima;

– sadrži nedozvoljene druge tvari prema posebnom propisu;

– sadrži pesticide u količini koja predstavlja rizik za zdravlje ljudi što je utvrđeno procjenom rizika;

– je genetski modificirana ili sadrži i/ili se sastoji ili potječe od neodobrenog genetski modificiranog organizma;

– sadrži sastojak neodobrenu novu hranu što je utvrđeno procjenom rizika;

– je procjenom rizika za određenu hranu utvrđeno da ima ili može imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi.

(3) U smislu članka 14. stavka 2. podstavka b) Uredbe (EZ) br. 178/2002 hranom neprikladnom za prehranu ljudi smatra se hrana:

– kojoj je istekao rok trajanja s oznakom »upotrijebiti do«;

– koja zbog svojih izmijenjenih svojstava (okus, miris, truljenje, kvarenje i raspadanje) nije prihvatljiva za prehranu ljudi;

– koja sadrži strane tvari za koje se može osnovano sumnjati da su prisutne i u ostatku serije;

– u čijoj su proizvodnji korišteni prehrambeni aditivi koji ne udovoljavaju kriterijima čistoće;

– koja sadrži dozvoljene druge tvari iznad dopuštene količine prema posebnom propisu;

– koja je zapakirana u ambalažu za koju je dokazano da je zdravstveno neispravna jer otpušta tvari koje su štetne za zdravlje ljudi;

– koja sadrži nedopuštene kemijske oblike vitamina i minerala prema posebnom propisu;

– koja sadrži određene vitamine i minerale u količini koja predstavlja rizik za zdravlje ljudi;

– koja je podvrgnuta nedozvoljenom ionizirajućem zračenju ili drugom tehnološkom procesu koji može imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi;

– koja je označena kao hrana za posebne prehrambene potrebe, a ne zadovoljava posebne prehrambene potrebe osoba kojima je namijenjena prema posebnom propisu;

– koja je označena kao hrana bez glutena, a sadrži gluten u količini koja prelazi dopuštenu količinu prema posebnom propisu;

– koja sadrži alergene koji nisu označeni prema posebnom propisu;

– ako se radi o GM hrani koja sadrži i/ili se sastoji ili potječe od odobrenog genetski modificiranog organizma u kojem je dokazana tehnološka kontaminacija iznad 0,9% što nije označeno.

(4) Ako postoji sumnja da hrana nije sigurna, tijela nadležna za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama, poduzimaju mjere u skladu s člankom 14. stavkom 8. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i ostale mjere iz Uredbe (EZ) br. 882/2004 i posebnog propisa o službenim kontrolama.

(5) Prema članku 14. stavku 9. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje, i ministar nadležan za zdravlje, uz suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona, donose propise o hrani kojima se uređuju pitanja koja nisu uređena propisima Europske unije.

Zahtjevi sigurnosti hrane za životinje

Članak 11.

(1) Tijela nadležna za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama, ovlaštene su odlučivati da li se hrana za životinje smatra sigurnom u skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

(2) U smislu članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 nesigurnom hranom za životinje smatra se hrana za životinje za koju je procjenom rizika utvrđeno da ima ili može imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi ili životinja i/ili koja ne udovoljava odredbama posebnih propisa o hrani za životinje.

(3) Hrana za životinje iz stavka 2. ovoga članka odnosi se na hranu za životinje koja ima barem jednu od sljedećih karakteristika:

– ne udovoljava mikrobiološkim kriterijima sigurnosti hrane za životinje prema posebnim propisima o mikrobiološkim kriterijima za hranu za životinje;

– sadrži ostale patogene mikroorganizme, mikroorganizme koji nisu patogeni i parazite za koje je procjenom rizika utvrđen rizik za zdravlje ljudi i životinja;

– sadrži nepoželjne tvari u količinama koje prelaze najveće dopuštene količine u odnosu na propisane najveće dopuštene količine u posebnim propisima o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje;

– sadrži dodatak hrani za životinje koji nije odobren za odnosnu vrstu hrane za životinje s obzirom na vrstu i kategoriju životinja kojima je ta hrana namijenjena, ili je odobren za odnosnu vrstu i/ili kategoriju životinja ali je prisutan u količini koja prelazi najveću dopuštenu količinu propisanu u posebnim propisima o dodacima hrani za životinje;

– sadrži dodatak hrani za životinje koji nema odobrenje za stavljanje na tržište prema posebnom propisu o dodacima hrani za životinje;

– sadrži veterinarsko-medicinski proizvod koji nije odobren za odnosnu vrstu hrane za životinje s obzirom na vrstu i kategoriju životinja kojima je ta hrana namijenjena, ili je odobren za odnosnu vrstu i/ili kategoriju životinja ali je prisutan u količini koja prelazi najveće dopuštene količine propisane posebnim propisima o veterinarsko-medicinskim proizvodima;

– sadrži veterinarsko-medicinski proizvod koji nije odobren za stavljanje na tržište Republike Hrvatske u skladu s posebnim propisima o veterinarsko-medicinskim proizvodima;

– sadrži ili se sastoji od tvari čije je stavljanje na tržište ili korištenje u hranidbi životinja zabranjeno ili ograničeno u skladu s posebnim propisom o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje;

– ne udovoljava tehničkim odredbama o nečistoćama i drugim kemijskim odrednicama u skladu s posebnim propisom o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje;

– sadrži ili se sastoji od proteina životinjskog podrijetla čije je korištenje u hranidbi određenih vrsta i kategorija životinja zabranjeno ili ograničeno u skladu s posebnim propisom za sprječavanje pojave, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija;

– označena je kao hrana za životinje za posebne hranidbene namjene, ali ne udovoljava propisanim zahtjevima utvrđenim u posebnom propisu koji regulira korištenje hrane za životinje za posebne hranidbene namjene;

– genetski je modificirana ili sadrži i/ili se sastoji ili potječe od neodobrenog genetski modificiranog organizma;

– nepravilno označena GM hrana za životinje koja sadrži i/ili se sastoji ili potječe od odobrenog genetski modificiranog organizma iznad praga slučajne tehnološke kontaminacije od 0,9%;

– hrana koja je bila namijenjena za prehranu ljudi, a za koju postoje dokazi da je zdravstveno neispravna za prehranu ljudi;

– ako nije u skladu s navedenim rokom trajanja navedenim na oznaci na način: »upotrijebiti do…«;

– ima izmijenjena organoleptička svojstava (miris, konzistenciju, prisutni procesi truljenja, kvarenja);

– pakirana je u ambalažu za koju je dokazano da je zdravstveno neispravna jer otpušta tvari koje su štetne za zdravlje ljudi i životinja;

– podvrgnuta je nedozvoljenom ionizirajućem zračenju ili drugom tehnološkom procesu koji može imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi i životinja.

(4) Ako postoji opravdana sumnja da hrana za životinje nije sigurna, ministarstvo nadležno za poljoprivredu, odnosno osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola poduzima mjere u skladu s člankom 15. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i ostale mjere iz Uredbe (EZ) br. 882/2004 i posebnog propisa o službenim kontrolama.

(5) Prema članku 15. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o sigurnosti hrane za životinje kojima se uređuju pitanja koja nisu uređena propisima Europske unije.

Označivanje, reklamiranje i prezentiranje hrane

Članak 12.

(1) U svrhu provedbe članka 16. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o označivanju, reklamiranju i prezentiranju hrane te označivanju hranjivih vrijednosti hrane.

(2) U svrhu provedbe članaka 16., 17. i 18. Uredbe (EZ) br. 1760/2000 ministar nadležan za poljoprivredu propisom uređuje neobavezni sustav označivanja goveđeg mesa, a posebice postupak odobravanja specifikacije i ovlašćivanje neovisnog kontrolnog tijela.

Označivanje, reklamiranje i prezentiranje hrane za životinje

Članak 13.

(1) Hrana za životinje koja je stavljena na tržište Republike Hrvatske mora biti označena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te reklamirana i prezentirana prema propisima o hrani za životinje.

(2) U svrhu provedbe članka 16. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o označivanju, reklamiranju i prezentiranju hrane za životinje kojima se uređuju pitanja koja nisu uređena propisima Europske unije.

ZNANSTVENA MIŠLJENJA

Znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane

Članak 14.

(1) Hrvatska agencija za hranu može u skladu s člankom 29. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbom (EZ) br. 1304/2003 zatražiti znanstveno mišljenje od Europske agencije za sigurnost hrane na zahtjev nadležnih tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona te po službenoj dužnosti.

(2) U svrhu provedbe članka 9. Uredbe (EZ) br. 1304/2003 ministarstvo nadležno za poljoprivredu informira Europsku agenciju za sigurnost hrane o tijelu iz stavka 1. ovoga članka.

Znanstveno mišljenje Hrvatske agencije za hranu

Članak 15.

(1) Hrvatska agencija za hranu u okviru svoje djelatnosti daje znanstveno mišljenje:

a) na zahtjev nadležnih tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona;

b) po službenoj dužnosti;

c) na zahtjev trećih zainteresiranih strana za njihove potrebe.

(2) Ministar nadležan za poljoprivredu propisom uređuje postupak i rokove izdavanja znanstvenog mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Općim aktima Hrvatske agencije za hranu se uređuju sadržaj, obrazloženje i objava znanstvenog mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.

MREŽA ORGANIZACIJA

Mreža organizacija koje djeluju u okviru djelokruga Europske agencije za sigurnost hrane

Članak 16.

(1) U svrhu provedbe članka 36. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 2230/2004 Hrvatska agencija za hranu dostavlja ministarstvu nadležnom za poljoprivredu na suglasnost prijedlog popisa organizacija iz nacionalne mreže institucija iz članka 17. ovoga Zakona, a koje će djelovati u okviru djelokruga Europske agencije za sigurnost hrane.

(2) Prije dostave popisa na suglasnost iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska agencija za hranu provjerava udovoljavaju li organizacije kriterijima iz članka 1. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 2230/2004.

(3) Nakon dobivanja suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka Upravno vijeće Hrvatske agencije za hranu donosi popis organizacija koje će djelovati u okviru djelokruga Europske agencije za sigurnost hrane.

(4) Popis organizacija iz stavka 3. ovoga članka sa svim potrebnim podacima, a prema članku 1. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 2230/2004, Hrvatska agencija za hranu dostavlja Europskoj agenciji za sigurnost hrane, a ministarstvo nadležno za poljoprivredu dostavlja Europskoj komisiji.

Nacionalna mreža institucija

Članak 17.

(1) Hrvatska agencija za hranu uspostavlja i koordinira nacionalnu mrežu institucija iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, te provjerava da li institucije udovoljavaju uvjetima propisanima za nacionalnu mrežu institucija propisom iz stavka 5. ovoga članka.

(2) Institucije iz stavka 1. ovoga članka dužne su uspostaviti znanstvenu i stručnu suradnju koordinacijom aktivnosti, razmjenom informacija, razvojem i provedbom zajedničkih projekata i drugim aktivnostima.

(3) Hrvatska agencija za hranu dostavlja ministarstvu nadležnom za poljoprivredu na suglasnost prijedlog institucija za uvrštavanje na popis istih, uključujući nazive i opise institucija, dokaze da predložene institucije udovoljavaju uvjetima propisanima propisom iz stavka 5. ovoga članka, te opise njihovog specifičnog područja rada.

(4) Nakon dobivanja suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka Upravno vijeće Hrvatske agencije za hranu usvaja popis institucija koje čine nacionalnu mrežu institucija u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, navodeći njihovo specifično područje rada.

(5) Ministar nadležan za poljoprivredu propisom uređuje pravila uspostave nacionalne mreže institucija, te uvjete i kriterije za uvrštavanje na popis institucija.

SUSTAV BRZOG UZBUNJIVANJA ZA HRANU I HRANU ZA ŽIVOTINJE

RASFF sustav

Članak 18.

(1) U svrhu provedbe članka 50. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) br. 16/2011 ministarstvo nadležno za poljoprivredu je kontakt točka prema Europskoj komisiji za sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje Europske unije (u daljnjem tekstu: RASFF).

(2) Ministarstvo nadležno za poljoprivredu obavještava Europsku komisiju o kontakt točki iz stavka 1. ovoga članka te dostavlja potrebne podatke prema članku 2. stavku 2. Uredbe (EU) br. 16/2011.

(3) Odgovorno tijelo za provedbu članka 2. stavaka 5. i 6. Uredbe (EU) br. 16/2011 je ministarstvo nadležno za poljoprivredu.

HR RASFF sustav

Članak 19.

(1) U svrhu provedbe članka 2. stavaka 5. i 6. Uredbe (EU) br. 16/2011 ovim se Zakonom uspostavlja HR RASFF sustav kao mreža za informiranje o izravnom ili neizravnom riziku za zdravlje ljudi koji potječe od hrane ili hrane za životinje.

(2) Ministarstvo nadležno za poljoprivredu je NKT za HR RASFF sustav i odgovorno je za uspostavu i upravljanje HR RASFF sustavom.

(3) Ministar nadležan za poljoprivredu propisom uređuje organizaciju, komunikaciju i upravljanje HR RASFF sustavom i komunikaciju s RASFF sustavom iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona.

HITNE MJERE

Članak 20.

U svrhu provedbe članka 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002 za provedbu hitnih mjera za hranu i hranu za životinje nadležna su tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama.

Članak 21.

(1) U skladu s člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu i ministar nadležan za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona, ovlašteni su službeno obavijestiti Europsku komisiju o potrebi poduzimanja hitnih mjera.

(2) U skladu s člankom 54. stavcima 1. i 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ako nakon obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Europska komisija ne postupi u skladu s člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu i ministar nadležan za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona, donose naredbu o privremenim hitnim, odnosno zaštitnim mjerama te o tome odmah obavještavaju druge države članice i Europsku komisiju.

UPRAVLJANJE KRIZOM

Upravljanje krizom

Članak 22.

(1) Za provedbu općeg plana upravljanja krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje iz članka 55. Uredbe (EZ) br. 178/2002, a u skladu s nacionalnim planom upravljanja krizom iz članka 13. Uredbe (EZ) br. 882/2004, odgovorno je ministarstvo nadležno za poljoprivredu.

(2) U svrhu provedbe članka 56. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i točke 4. Dodatka Odluke 2004/478/EZ ministar nadležan za poljoprivredu imenuje jednog koordinatora i njegovog zamjenika za kriznu jedinicu pri Europskoj komisiji.

STANDARDI KVALITETE ZA HRANU I HRANU ZA ŽIVOTINJE

Standardi kvalitete za hranu

Članak 23.

(1) Ministar nadležan za poljoprivredu ovlašćuje se donijeti podzakonske propise kojima se prenose direktive Europske unije iz područja kojim se uređuju standardi kvalitete za hranu.

(2) U slučaju kada standardi kvalitete za hranu nisu uređeni propisima Europske unije ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o standardima za hranu koji se primjenjuju ne dovodeći u pitanje Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 34. – 36.

(3) Standardi kvalitete iz stavaka 1. i 2. ovoga članka uključuju klasifikaciju, kategorizaciju i naziv hrane, fizikalna, određena kemijska, fizikalno-kemijska i senzorska svojstva te sastav hrane, fizikalno-kemijska i senzorska svojstva sirovina te vrstu i količinu sirovina, dodataka i drugih tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji i preradi hrane i dodatne zahtjeve označivanja hrane.

(4) Za određenu hranu, osim standarda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, ministar nadležan za poljoprivredu propisom temeljem ovoga Zakona propisuje postupke koje je potrebno provesti prije stavljanja te hrane na tržište te uvjete, uključujući dopuštene tehnološke postupke, kojima ta hrana mora udovoljavati o čemu ministar nadležan za poljoprivredu donosi rješenje.

(5) Ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o metodama koje je utvrdila Europska unija radi kontrole propisanih standarda kvalitete hrane.

(6) Subjektima u poslovanju s hranom nije dopušteno stavljati na tržište hranu koja ne udovoljava propisima iz stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka i posebnim propisima kojima se uređuje tržište poljoprivrednih proizvoda.

Standardi kvalitete za hranu za životinje

Članak 24.

(1) Ministar nadležan za poljoprivredu ovlašćuje se donijeti podzakonske propise kojima se prenose direktive Europske unije iz područja kojim se uređuju standardi kvalitete za hranu za životinje.

(2) U slučaju kada standardi kvalitete za hranu za životinje nisu uređeni propisima Europske unije ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o standardima za hranu za životinje koje se primjenjuju ne dovodeći u pitanje Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 34. – 36.

(3) Standardi kvalitete iz stavaka 1. i 2. ovoga članka uključuju klasifikaciju, kategorizaciju i vrstu hrane za životinje te njena fizikalna, kemijska, fizikalno-kemijska i nutritivna svojstva koja su uvjetovana osnovnim sastavom, dodanim tvarima, tehnološkim postupcima, pakiranjem, uvjetima prijevoza, čuvanja i skladištenja.

(4) Za određenu hranu za životinje, osim standarda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, ministar nadležan za poljoprivredu propisom propisuje postupak koji je potrebno provesti prije stavljanja te hrane za životinje na tržište te uvjete kojima ta hrana za životinje mora udovoljavati.

(5) Ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o metodama koje je utvrdila Europska unija radi kontrole propisanih standarda kvalitete hrane za životinje.

(6) Subjektima u poslovanju s hranom za životinje nije dopušteno stavljati na tržište hranu za životinje koja ne udovoljava propisima iz stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka.

HRVATSKA AGENCIJA ZA HRANU

Pravni status

Članak 25.

(1) Hrvatska agencija za hranu obavlja znanstvene i stručne poslove iz područja sigurnosti hrane i hrane za životinje, te je nacionalna referentna točka za procjenu rizika u području sigurnosti hrane i hrane za životinje.

(2) Hrvatska agencija za hranu ima svojstvo pravne osobe čija je djelatnost, ustroj i način rada uređen ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, Statutom Hrvatske agencije za hranu i drugim općim aktima Hrvatske agencije za hranu.

(3) Skraćeni naziv Hrvatske agencije za hranu je HAH.

(4) Sjedište Hrvatske agencije za hranu je u Osijeku.

(5) Hrvatska agencija za hranu je upisana u sudski registar.

(6) Prava i obveze Republike Hrvatske kao osnivača Hrvatske agencije za hranu obavlja ministarstvo nadležno za poljoprivredu kojemu Hrvatska agencija za hranu odgovara za svoj rad.

(7) Hrvatska agencija za hranu je proračunski korisnik državnog proračuna i sredstva za rad Hrvatske agencije za hranu osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u okviru ministarstva nadležnog za poljoprivredu.

(8) Hrvatska agencija za hranu može, osim prihoda iz stavka 7. ovoga članka, ostvarivati i druge prihode od drugih aktivnosti koje organizira i provodi unutar svoje djelatnosti.

(9) Izradu znanstvenih mišljenja iz članka 15. stavka 1. točke c) ovoga Zakona financira naručitelj.

(10) Za pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se Zakon o ustanovama, Zakon o proračunu i Zakonu o plaćama u javnim službama.

Djelatnost Hrvatske agencije za hranu

Članak 26.

(1) Djelatnost Hrvatske agencije za hranu čine sljedeći poslovi i zadaci:

– znanstvena procjena rizika u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, na zahtjev tijela nadležnih za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona i po službenoj dužnosti;

– izrada znanstvenih studija u području sigurnosti hrane i hrane za životinje;

– davanje znanstvenih mišljenja prema članku 15. ovoga Zakona, stručnih mišljenja te pružanje znanstvene i tehničke pomoći nadležnim tijelima iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, kvalitete hrane i hrane za životinje, u pitanjima prehrane ljudi, u pitanjima koja se odnose na stavljanje na tržište nove hrane, hrane obogaćene nutrijentima, hrane za posebne prehrambene potrebe, hrane za životinje za posebne hranidbene namjene i genetski modificirane hrane i hrane za životinje, pitanjima vezanim uz zdravlje i zaštitu životinja te biljno zdravstvo;

– prikupljanje i analiza rezultata službenih kontrola i ostalih podataka u svrhu karakteriziranja i praćenja rizika koji imaju izravan ili neizravan utjecaj na sigurnost hrane i hrane za životinje;

– identifikacija i karakterizacija rizika te rizika u nastajanju;

– uspostava i koordiniranje nacionalne mreže institucija iz članka 17. ovoga Zakona;

– razvoj i primjena jedinstvene metodologije procjene rizika u području sigurnosti hrane i hrane za životinje;

– edukacija zainteresiranih strana i izdavanje edukativnih materijala vezano za opasnosti i rizike koji potječu od hrane i hrane za životinje;

– obavještavanje javnosti o pitanjima u okviru svoje djelatnosti, ne dovodeći u pitanje nadležnosti nadležnih tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona da obavještavaju javnost o procjeni rizika te odlukama u procesu upravljanja rizikom prema članku 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 9. stavku 2. ovoga Zakona;

– izvođenje neovisnih zaključaka i izražavanje stavova u pitanjima iz djelatnosti Hrvatske agencije za hranu te pružanje brzih, pouzdanih, objektivnih i razumljivih informacija javnosti i zainteresiranim stranama;

– drugi poslovi i zadaci koje Hrvatskoj agenciji za hranu dodijeli ministarstvo nadležno za poljoprivredu, drugi poslovi i zadaci prema ovom Zakonu i drugim propisima o hrani i hrani za životinje.

(2) Hrvatska agencija za hranu surađuje s institutima, zavodima, akademskom zajednicom, laboratorijima i drugim pravnim osobama uključenim u sustav sigurnosti hrane i hrane za životinje u Republici Hrvatskoj.

(3) Hrvatska agencija za hranu surađuje s državama članicama Europske unije te s međunarodnim institucijama i organizacijama koje imaju slične zadaće kao i Hrvatska agencija za hranu.

(4) Hrvatska agencija za hranu je kontakt točka za suradnju s Europskom agencijom za sigurnost hrane u području procjene rizika, a podatke i informacije dobivene od Europske agencije za sigurnost hrane dostavlja nadležnim tijelima iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona.

(5) Hrvatska agencija za hranu u obavljanju svoje djelatnosti primjenjuje načela neovisnosti, transparentnosti i povjerljivosti prema člancima 37. do 39. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

(6) Detaljna provedba poslova i zadataka iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se općim aktima Hrvatske agencije za hranu.

Tijela Hrvatske agencije za hranu

Članak 27.

(1) Tijela Hrvatske agencije za hranu su Upravno vijeće i ravnatelj.

(2) Hrvatska agencija za hranu može imati i druga tijela čiji se sastav, način osnivanja i djelokrug utvrđuju Statutom.

Upravno vijeće

Članak 28.

(1) Hrvatskom agencijom za hranu upravlja Upravno vijeće kojeg čini predsjednik i četiri člana.

(2) Predsjednika i tri člana Upravnog vijeća imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za poljoprivredu, od kojih su predsjednik i jedan član predstavnici ministarstva nadležnog za poljoprivredu, jedan član je predstavnik ministarstva nadležnog za zdravlje imenovan na prijedlog ministarstva nadležnog za zdravlje, a jedan član je predstavnik udruga potrošača imenovan na prijedlog ministarstva nadležnog za zaštitu potrošača.

(3) Jednog člana Upravnog vijeća biraju službenici i namještenici Hrvatske agencije za hranu prema propisima o radu.

(4) Predsjedniku i trima članovima Upravnog vijeća koji se imenuju mandat traje četiri godine.

(5) Upravno vijeće:

– donosi Statut uz suglasnost ministarstva nadležnog za poljoprivredu;

– donosi Pravilnik o radu i druge opće akte Hrvatske agencije za hranu;

– donosi poslovni i financijski plan Hrvatske agencije za hranu;

– donosi godišnji obračun i poslovne izvještaje Hrvatske agencije za hranu;

– imenuje i razrješava ravnatelja Hrvatske agencije za hranu;

– donosi odluku o unutarnjem ustroju Hrvatske agencije za hranu;

– odlučuje i o drugim pitanjima utvrđenim Statutom.

(6) Način rada Upravnog vijeća, postupak donošenja i usvajanja odluka utvrđuje se Statutom i drugim općima aktima Hrvatske agencije za hranu.

Ravnatelj

Članak 29.

(1) Ravnatelja Hrvatske agencije za hranu imenuje i razrješava Upravno vijeće Hrvatske agencije za hranu između kandidata koje predloži ministar nadležan za poljoprivredu, nakon provedenoga javnog natječaja.

(2) Ravnatelj se imenuje na vrijeme od pet godina.

(3) Ravnatelj rukovodi radom Hrvatske agencije za hranu, predstavlja i zastupa Hrvatsku agenciju za hranu, odgovoran je za rad i zakonitost rada Hrvatske agencije za hranu, podnosi prijedloge općih akata Hrvatske agencije za hranu Upravnom vijeću radi njihova donošenja, izvršava odluke Upravnog vijeća te obavlja druge poslove za koje je odgovoran prema ovom Zakonu, Statutu i drugim općim aktima Hrvatske agencije za hranu.

IV. OBVEZE SUBJEKATA U POSLOVANJU S HRANOM I HRANOM ZA ŽIVOTINJE

Članak 30.

(1) Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje dužni su uskladiti svoje poslovanje s ovim Zakonom, uredbama i odlukama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, propisima Europske unije, nacionalnim zakonima i podzakonskim aktima kojima su uređena pojedina područja politike sigurnosti hrane iz članka 4. ovoga Zakona na prikladan način u odnosu na poslovanje s hranom i hranom za životinje koje obavljaju.

(2) Subjekti u poslovanju s hranom obavezni su stavljati na tržište hranu koja je u smislu članka 14. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 10. ovoga Zakona sigurna za potrošača.

(3) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje obavezni su stavljati na tržište hranu za životinje i njome hraniti životinje za proizvodnju hrane koja je u smislu članka 15. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 11. ovoga Zakona sigurna za svoju predviđenu uporabu.

(4) Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje obvezni su tijelima nadležnim za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno osobama ovlaštenim za provedbu službenih kontrola staviti na raspolaganje potrebne količine hrane i hrane za životinje kako bi se provelo uzorkovanje u svrhu provedbe službenih kontrola te omogućiti provođenje nesmetanog nadzora i uvid u svu dokumentaciju, uključujući dokumentaciju u elektroničkom obliku, vezanu za provedbu ovoga Zakona, uredbi i odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

V. UPRAVNI NADZOR I SLUŽBENE KONTROLE

Članak 31.

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona, uredbi i odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona te propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode nadležna tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, svako u svojem djelokrugu.

(2) Ako se upravnim nadzorom utvrdi da ovlaštene pravne osobe s javnim ovlastima i druge javne ustanove iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona ne provode pravilno poslove koji su im preneseni, ministar nadležan za poljoprivredu i ministar nadležan za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona, oduzet će im ovlaštenje.

(3) Ako se upravnim nadzorom utvrdi da institucije ovlaštene za procjenu rizika iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona ne izvršavaju pravilno svoje obveze ministar nadležan za poljoprivredu oduzet će im ovlaštenje.

Članak 32.

(1) Tijela nadležna za provedbu službenih kontrola nad provedbom ovoga Zakona, uredbi i odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona te propisa donesenih na temelju ovoga Zakona su ministarstvo nadležno za poljoprivredu, ministarstvo nadležno za zdravlje i Državni inspektorat prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama.

(2) Službene kontrole nad provedbom ovoga Zakona, uredbi i odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona te propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode veterinarski inspektori, sanitarni inspektori, inspektori za kakvoću hrane, poljoprivredni inspektori, stočarski inspektori i gospodarski inspektori (u daljnjem tekstu: osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola) iz tijela iz stavka 1. ovoga članka prema odredbama Uredbe (EZ) br. 882/2004, posebnog propisa o službenim kontrolama, propisa kojima su uređeni djelokrug i ovlasti tijela iz stavka 1. ovoga članka, a u skladu s procedurama za provođenje službenih kontrola hrane i hrane za životinje.

(3) Osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola iz stavka 2. ovoga članka obvezne su u slučaju nesukladnosti postupiti prema mjerama iz članka 33. ovoga Zakona, mjerama propisanim Uredbom (EZ) br. 882/2004, posebnim propisom o službenim kontrolama i posebnim propisima o hrani i hrani za životinje.

(4) Osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola iz stavka 2. ovoga članka ovlaštena je odlučivati da se hrana ili hrana za životinje smatra sigurnom prema člancima 14. i 15. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članaka 10. i 11. ovoga Zakona.

(5) Ako je potrebno, osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola iz stavka 2. ovoga članka prilikom izricanja mjera uzimaju u obzir procjenu rizika koju je izdala Europska agencija za sigurnost hrane, Hrvatska agencija za hranu ili institucija ovlaštena za procjenu rizika iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 33.

(1) Osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 2. ovoga Zakona u obavljanju službenih kontrola ima pravo i dužnost:

– narediti mjere propisane člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 882/2004, mjere propisane posebnim propisom o službenim kontrolama i posebnim propisima o hrani i hrani za životinje;

– poduzeti privremene mjere na temelju načela predostrožnosti iz članka 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 8. ovoga Zakona;

– narediti uspostavu sljedivosti u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije prema članku 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i propisima donesenima na temelju istoga;

– narediti uspostavu sljedivosti prema odredbama Uredbe (EU) br. 208/2013;

– narediti uspostavu sljedivosti prema odredbama Uredbe (EU) br. 931/2011;

– narediti povlačenje hrane s tržišta od strane subjekta u poslovanju s hranom prema članku 19. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– narediti učinkovito i točno obavještavanje potrošača o razlozima povlačenja, odnosno opoziva hrane od potrošača od strane subjekta u poslovanju s hranom prema članku 19. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– narediti povlačenje hrane za životinje s tržišta od strane subjekta u poslovanju s hranom za životinje prema članku 20. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– narediti učinkovito i točno obavještavanje, odnosno opoziv od svih korisnika hrane za životinje od strane subjekta u poslovanju s hranom za životinje prema članku 20. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– poduzeti propisane hitne mjere donesene za određenu hranu prema članku 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– poduzeti hitne, odnosno zaštitne mjere prema članku 54. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– narediti provedbu daljnjih uzorkovanja hrane, odnosno hrane za životinje od strane subjekta u poslovanju s hranom, odnosno hranom za životinje s povećanom učestalošću;

– zabraniti stavljanje na tržište hrane za koju nije proveden postupak iz članka 23. stavka 4. ovoga Zakona;

– narediti uklanjanje nesukladnosti utvrđenih službenom kontrolom i odrediti rok za uklanjanje nesukladnosti;

– privremeno zabraniti proizvodnju i stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje za koju postoji sumnja u njezinu sigurnost do dobivanja rezultata analize i/ili procjene rizika prema članku 6. stavku 2. ovoga Zakona.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka naređuju se pisanim rješenjem donesenim u upravnom postupku.

(3) Žalba izjavljena protiv rješenja osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola ne odgađa izvršenje rješenja.

(4) Žalbe protiv rješenja osoba ovlaštenih za provedbu službenih kontrola rješava Povjerenstvo za žalbe prema posebnom propisu o službenim kontrolama.

(5) Osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola u obavljanju službene kontrole ima pravo i dužnost donijeti usmeno rješenje za izvršenje određenih mjera osiguranja:

– kada rizik za zdravlje ljudi zahtjeva da se određena mjera poduzme odmah, bez odgađanja;

– kada postoji opasnost od prikrivanja, zamjene ili uništenja hrane ili hrane za životinje ili dokaza ako se mjera ne poduzme odmah.

(6) Osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola u obavljanju službene kontrole ima pravo i dužnost narediti izvršenje usmenog rješenja odmah. Usmeno rješenje unosi se u zapisnik o izvršenom pregledu.

(7) Na zahtjev stranke izdat će se pisani otpravak rješenja u roku od osam dana.

(8) Prema članku 54. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 882/2004 subjekt u poslovanju s hranom i hranom za životinje snosi sve troškove koji nastaju tijekom provedbe mjera iz ovoga članka.

(9) Protiv rješenja ministarstva nadležnog za poljoprivredu i ministarstva nadležnog za zdravlje nije dopuštena žalba već se može pokrenuti upravni spor.

VI. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 34.

(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– uvozi hranu protivno članku 11. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– uvozi hranu za životinje protivno članku 11. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– izvozi ili ponovno izvozi hranu protivno članku 12. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– izvozi ili ponovno izvozi hranu za životinje protivno članku 12. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– stavlja na tržište hranu koja nije sigurna, što je protivno članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 10. ovoga Zakona;

– stavlja na tržište ili koristi za hranidbu životinja hranu za životinje koja nije sigurna, što je protivno članku 15. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 11. ovoga Zakona;

– označava, reklamira i prezentira hranu protivno članku 16. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 12. stavku 1. ovoga Zakona;

– označava goveđe meso navodima protivno članku 16., 17. i 18. Uredbe (EZ) br. 1760/2000;

– označava, reklamira i prezentira hranu za životinje protivno članku 16. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 13. ovoga Zakona;

– ne osigura sljedivost hrane, hrane za životinje, životinja za proizvodnju hrane ili svake druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije prema članku 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i propisima iz članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– nije uspostavila sustave i postupke sljedivosti hrane ili hrane za životinje na način da je u mogućnosti identificirati svaku pravnu ili fizičku osobu koja ga opskrbljuje ili ga je opskrbljivala hranom, hranom za životinje, životinjama za proizvodnju hrane ili svakom drugom tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje, što je protivno članku 18. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– nije uspostavila sustave i postupke sljedivosti hrane ili hrane za životinje na način da je u mogućnosti identificirati druge subjekte kojima je isporučena hrana ili hrana za životinje, što je protivno članku 18. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne dostavi informacije ili dostavi netočne informacije ili ne omogući uvid u informacije vezano za sustave i postupke sljedivosti koje je zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola, odnosno tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola prema članku 18. stavcima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne označi ili na drugi način ne identificira hranu ili hranu za životinje kako bi se omogućila sljedivost prema članku 18. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne osigura sljedivost ili ne osigura informacije ili ne vodi evidencije o serijama sjemena namijenjenog za proizvodnju klica ili serijama klica u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije prema članku 3. stavku 1. Uredbe (EU) br. 208/2013;

– ne dostavi informacije ili dostavi netočne informacije subjektima u poslovanju s hranom kojima se sjeme ili klice isporučuju prema članku 3. stavcima 1., 2. i 3. Uredbe (EU) br. 208/2013;

– ne dostavi informacije ili dostavi netočne informacije ili ne omogući uvid u informacije koje je zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola, odnosno tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola prema članku 3. stavku 4. Uredbe (EU) br. 208/2013;

– postupa protivno članku 3. stavku 4. Uredbe (EU) br. 208/2013;

– ne osigura sljedivost ili ne osigura informacije o hrani životinjskog podrijetla prema članku 3. stavku 1. Uredbe (EU) br. 931/2011;

– ne dostavi informacije ili dostavi netočne informacije subjektima u poslovanju s hranom kojima se hrana isporučuje prema članku 3. stavcima 1., 2. i 3. Uredbe (EU) br. 931/2011;

– ne dostavi informacije ili dostavi netočne informacije ili ne omogući uvid u informacije koje je zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola, odnosno tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola prema članku 3. stavku 3. Uredbe (EU) br. 931/2011;

– ne pokrene postupak povlačenja hrane s tržišta ili ne obavijesti potrošače o razlozima povlačenja hrane s tržišta ili ne opozove od potrošača proizvode koji su im već isporučeni za koje smatra ili ima razloga vjerovati ili ima saznanja da su nesigurni, odnosno da ne udovoljavaju zahtjevima sigurnosti hrane, što je protivno članku 19. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne obavijesti tijela nadležna za provedbu službenih kontrola o postupcima povlačenja hrane s tržišta ili opoziva proizvoda od potrošača ili nadležnim tijelima ne dostavlja informacije o sljedivosti ili ne surađuje u poduzimanju aktivnosti, što je protivno članku 19. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne obavijesti bez odgode tijela nadležna za provedbu službenih kontrola ako smatra ili ima razloga vjerovati da hrana može biti štetna za zdravlje ljudi ili ako ne obavještava nadležna tijela o aktivnostima koje poduzima za sprječavanje rizika, što je protivno članku 19. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne surađuje s tijelima nadležnim za provedbu službenih kontrola u poduzimanju aktivnosti za izbjegavanje ili smanjenje rizika, što je protivno članku 19. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne pokrene postupak povlačenja hrane za životinje s tržišta ili ne obavijesti korisnike hrane za životinje o razlozima povlačenja hrane za životinje s tržišta ili ne opozove od korisnika proizvode koji su im već isporučeni za koje smatra ili ima razloga vjerovati ili ima saznanja da su nesigurni, odnosno da ne udovoljavaju zahtjevima sigurnosti hrane za životinje, što je protivno članku 20. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne obavijesti ministarstvo nadležno za poljoprivredu o postupcima povlačenja hrane za životinje s tržišta ili opoziva proizvoda od korisnika ili ministarstvu nadležnom za poljoprivredu ne dostavlja informacije o sljedivosti ili ne surađuje u poduzimanju aktivnosti, što je protivno članku 20. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne obavijesti bez odgode ministarstvo nadležno za poljoprivredu ako smatra ili ima razloga vjerovati da hrana za životinje ne udovoljava zahtjevima sigurnosti hrane za životinje ili ako ne obavještava ministarstvo nadležno za poljoprivredu o aktivnostima koje poduzima za sprječavanje rizika, što je protivno članku 20. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne surađuje s ministarstvom nadležnim za poljoprivredu u poduzimanju aktivnosti za izbjegavanje rizika, što je protivno članku 20. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne provede sve propisane mjere i radnje kojima se osigurava provedba hitnih mjera donesenih u skladu s člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

– ne provede sve propisane mjere i radnje kojima se osigurava provedba hitnih, odnosno zaštitnih mjera donesenih u skladu s člankom 54. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i člankom 21. ovoga Zakona;

– postupa protivno odredbama propisa iz članka 3. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona;

– podvrgava hranu ionizirajućem zračenju koje je protivno odredbama propisa iz članka 3. stavka 5. ovoga Zakona;

– hranu podvrgava ionizirajućem zračenju u objektu koji nije odobren od strane ministarstva nadležnog za zdravlje prema propisu iz članka 3. stavka 5. ovoga Zakona;

– u proizvodnji koristi pomoćne tvari koje nisu u skladu s propisom iz članka 3. stavka 5. ovoga Zakona;

– na tržište stavlja pomoćne tvari koje nisu u skladu s propisom iz članka 3. stavka 5. ovoga Zakona;

– stavlja na tržište hranu koja ne udovoljava propisanim standardima kvalitete za hranu, što je protivno propisima donesenim temeljem članka 23. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona;

– stavlja na tržište prirodnu mineralnu vodu ili prirodnu izvorsku vodu za koju nije proveden postupak priznavanja i izdano rješenje o priznavanju, što je protivno propisima donesenim temeljem članka 23. stavka 4. ovoga Zakona;

– stavlja na tržište hranu protivno članku 23. stavku 4. ovoga Zakona;

– stavlja na tržište hranu za životinje koja ne udovoljava propisanim standardima kvalitete za hranu za životinje, što je protivno članku 24. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona;

– stavlja na tržište hranu za životinje protivno članku 24. stavku 4. ovoga Zakona;

– koristi postupak uklanjanja fluorida aktivnim aluminijevim oksidom, a nije obavijestila nadležna tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona i dostavila svu potrebnu dokumentaciju prema članku 3. Uredbe (EU) br. 115/2010;

– koristi postupak obrade prirodnih mineralnih i prirodnih izvorskih voda aktivnim aluminijevim oksidom u svrhu uklanjanja fluorida, a nije stavila navod »voda podvrgnuta odobrenoj adsorpcijskoj tehnici« prema članku 4. Uredbe (EU) br. 115/2010;

– hranu s dodanim fitosterolima, esterima fitosterola, fitostanolima i esterima fitostanola nije označila propisanim navodima prema članku 2. Uredbe (EZ) br. 608/2004;

– ne postupi po rješenju osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola kojim je naređena mjera iz članka 33. ovoga Zakona;

– ne dostavi svu potrebu dokumentaciju ili ne omogući uvid u dokumentaciju koju je zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola, odnosno tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola.

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 35.

Ministar nadležan za poljoprivredu donijet će u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona propis iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 36.

(1) Vlada Republike Hrvatske imenovat će Predsjednika i članove Upravnog vijeća Agencije iz članka 28. stavka 2. ovoga Zakona u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Hrvatska agencija za hranu je dužna uskladiti svoje poslovanje, Statut i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od šezdeset dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 37.

Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07., 84/08. i 55/11.).

Članak 38.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona ostaju na snazi:

– Pravilnik o sustavu brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (»Narodne novine«, br. 86/12.);

– Pravilnik o izdavanju znanstvenog mišljenja i pružanju znanstvene i tehničke pomoći (»Narodne novine«, br. 130/09.);

– Pravilnik o pravilima uspostave nacionalne mreže institucija u području sigurnosti hrane i hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 43/10.);

– Popis institucija uključenih u nacionalnu mrežu institucija u području sigurnosti hrane i hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 138/12.);

– Pravilnik o pomoći Europskoj komisiji i suradnji između Europske komisije i Republike Hrvatske u znanstvenom razmatranju pitanja o hrani (»Narodne novine«, br. 36/13.);

– Naredba o privremenim mjerama u odnosu na sadržaj aflatoksina M1 u mliječnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 39/13.);

– Pravilnik o oznakama zdravstvene ispravnosti i identifikacijskim oznakama hrane životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 92/12.);

– Pravilnik o mikrobiološkom razvrstavanju i postupku u slučaju onečišćenja živih školjkaša (»Narodne novine«, br. 118/09.);

– Plan praćenja kakvoće mora i školjkaša na proizvodnim područjima i područjima za ponovo polaganje živih školjkaša (»Narodne novine«, br. 13/13.);

– Pravilnik o alternativnoj identifikacijskoj oznaci za određenu hranu životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 75/09.);

– Pravilnik o kakau i čokoladnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 73/05.);

– Pravilnik o proizvodima sličnim čokoladi, krem-proizvodima i bombonskim proizvodima (»Narodne novine«, br. 73/05. i 69/08.);

– Pravilnik o keksima i keksima srodnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 73/05. i 69/08.);

– Pravilnik o jestivim kazeinima i kazeinatima (»Narodne novine«, br. 80/07. i 28/11.);

– Pravilnik o ugušćenom (kondenziranom) mlijeku i mlijeku u prahu (»Narodne novine«, br. 80/07. i 34/11.);

– Pravilnik o dozvoljenom udjelu eruka kiseline u uljima i mastima (»Narodne novine«, br. 70/08. i 86/08.);

– Pravilnik o voćnim sokovima i njima sličnim proizvodima namijenjenim za konzumaciju (»Narodne novine«, br. 48/13.);

– Pravilnik o smrznutim desertima (»Narodne novine«, br. 20/09.);

– Pravilnik o sirevima i proizvodima od sireva (»Narodne novine«, br. 20/09.);

– Pravilnik o šećerima i metodama analiza šećera namijenjenih za konzumaciju (»Narodne novine«, br. 39/09. i 144/10.);

– Pravilnik o metodama uzorkovanja i analiza jestivih kazeina i kazeinata (»Narodne novine«, br. 70/09.);

– Pravilnik o medu (»Narodne novine«, br. 93/09.);

– Pravilnik o metodama uzorkovanja i analiza ugušćenog (kondenziranog) mlijeka i mlijeka u prahu namijenjenih za konzumaciju (»Narodne novine«, br. 112/09.);

– Pravilnik o kakvoći uniflornog meda (»Narodne novine«, br. 122/09.);

– Pravilnik o jestivim uljima i mastima (»Narodne novine«, br. 41/12.);

– Pravilnik o ekstraktima kave i ekstraktima cikorije (»Narodne novine«, br. 81/10.);

– Pravilnik o soli (»Narodne novine«, br. 89/11.);

– Pravilnik o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama (»Narodne novine«, br. 95/11.) osim Dodatka 6.;

– Popis priznatih mineralnih voda i prirodnih izvorskih voda u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 18/12.);

– Pravilnik o pivu (»Narodne novine«, br. 142/11.);

– Pravilnik o stolnim vodama (»Narodne novine«, br. 102/12.);

– Pravilnik o mesnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 131/12.);

– Pravilnik o oznakama ili znakovima koji određuju seriju ili lot kojem hrana pripada (»Narodne novine«, br. 26/13.);

– Pravilnik o hrani podvrgnutoj ionizirajućem zračenju (»Narodne novine«, br. 38/08.);

– Pravilnik o pomoćnim tvarima u procesu proizvodnje (»Narodne novine«, br. 38/08.);

– Pravilnik o registraciji i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u poslovanju s hranom za životinje (»Narodne novine«, br. 72/08.);

– Pravilnik o registraciji primarnih proizvođača hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 153/11.);

– Pravilnik o ljekovitoj hrani za životinje (»Narodne novine«, br. 120/11.);

– Pravilnik o kategorijama krmiva koje se koriste za označavanje hrane za kućne ljubimce (»Narodne novine«, br. 36/13.);

– Pravilnik o popisu predviđenih namjena korištenja hrane za životinje za posebne hranidbene namjene (»Narodne novine«, br. 61/10. i 68/12.);

– Pravilnik o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje (»Narodne novine«, br. 80/10., 111/10. i 124/12.);

– Pravilnik o žitaricama, mlinskim i pekarskim proizvodima, tjestenini, tijestu i proizvodima od tijesta (»Narodne novine«, br. 78/05., 135/09., 86/10. i 72/11.);

– Pravilnik o kontroli kakvoće soje, suncokreta i uljane repice u otkupu (»Narodne novine«, br. 88/10., 93/10. i 78/11.);

– Pravilnik o uljima od ploda i komine maslina (»Narodne novine«, br. 7/09. i 112/09.).

Članak 39.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti:

– Pravilnik o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole s ciljem osiguranja sukladnosti s maksimalno dopuštenim razinama ostataka pesticida i procjene izloženosti potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 116/11.);

– Pravilnik o provedbenim mjerama za određene proizvode na koje se primjenjuju propisi o hrani (»Narodne novine«, br. 154/08. i 78/12.);

– Pravilnik o uvjetima za izlov/sakupljanje i preradu određenih vrsta živih školjkaša iz područja u kojima razina biotoksina koji uzrokuje paralizu prelazi vrijednost određenu Pravilnikom o higijeni hrane životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 152/09.);

– Pravilnik o posebnim zdravstvenim uvjetima za izlov i preradu određenih vrsta školjkaša u kojima razina biotoksina koji uzrokuje gubitak pamćenja (amnesic shellfish poison – ASP) prelazi vrijednost određenu Pravilnikom o higijeni hrane životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 152/09.);

– Pravilnik o metodama analiza toplinski obrađenog mlijeka za prehranu ljudi (»Narodne novine«, br. 133/07. i 55/11.);

– Pravilnik o mazivim mastima (»Narodne novine«, br. 41/12.);

– Pravilnik o mlijeku i mliječnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 20/09.);

– Pravilnik o metodama za određivanje kakvoće šećera pri interventnom otkupu (»Narodne novine«, br. 39/09.);

– Pravilnik o kakvoći proizvoda od tune i palamide (»Narodne novine«, br. 56/09.);

– Pravilnik o kakvoći proizvoda od srdele (»Narodne novine«, br. 96/09.);

– Pravilnik o označavanju goveđeg mesa (»Narodne novine«, br. 52/10.);

– Pravilnik o planu uzorkovanja i metodama analiza za službenu kontrolu količina nitrata u hrani (»Narodne novine«, br. 42/08.);

– Pravilnik o uvjetima u pogledu stručnih djelatnika, prostorija i opreme koje moraju ispunjavati laboratoriji proizvođača namirnica i predmeta opće uporabe (»Narodne novine«, br. 62/99.), osim u dijelu koji se odnosi na proizvođače predmeta opće uporabe;

– Pravilnik o uvjetima za pripremu i prodaju namirnica izvan prostorija (»Narodne novine«, br. 46/94.);

– Pravilnik o posebnoj radnoj odjeći i obući osoba koje na svojim radnim mjestima u proizvodnji ili u prometu dolaze u neposredan dodir s namirnicama, sredstvima za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela (»Narodne novine«, br. 46/94.), osim u dijelu koji se odnosi na osobe koje na svojim radnim mjestima u proizvodnji ili u prometu dolaze u neposredan dodir sa sredstvima za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela;

– Pravilnik o uvjetima i načinu i obavješćivanja potrošača o svojstvima proizvoda alkoholnih pića, duhana i duhanskih prerađevina koji se ne smatra reklamiranjem (»Narodne novine«, br. 62/96. i 40/98.);

– Pravilnik o provođenju monitoringa hrane radi utvrđivanja razina nutrijenata, kontaminata, aditiva, drugih sastojaka i tvari (»Narodne novine«, br. 135/04.);

– Pravilnik o metodama obavljanja mikrobioloških analiza i superanaliza živežnih namirnica (»Narodne novine«, br. 53/91.);

– Pravilnik o metodi analiza i superanaliza za određivanje količine teških metala (olova, bakra, željeza i nikla) u živežnim namirnicama – uljima, mastima i margarinu (»Narodne novine«, br. 53/91.);

– Pravilnik o metodama određivanja pH-vrijednosti i količine toksičnih metala i nemetala u sredstvima za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela te o metodama utvrđivanja mikrobiološke ispravnosti tih sredstava (»Narodne novine«, br. 53/91.);

– Pravilnik o popisu predviđenih namjena korištenja hrane za životinje za posebne hranidbene namjene (»Narodne novine«, br. 61/10. i 68/12.);

– Pravilnik o katalogu krmiva (»Narodne novine«, br. 76/12.);

– Pravilnik o higijeni hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 41/08., 28/09. i 141/12.);

– Pravilnik o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 72/11.);

– Pravilnik o metodama uzorkovanja i analitičkim metodama za provedbu službenih kontrola hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 146/10.);

– Pravilnik o dodacima hrani za životinje (»Narodne novine«, br. 86/11.);

– Pravilnik o uvjetima za odobravanje u skladu s Pravilnikom o higijeni hrane za životinje objekata za proizvodnju ili stavljanje na tržište dodataka hrani za životinje kategorije kocidiostatici i histomonostatici (»Narodne novine«, br. 55/10.);

– Pravilnik o analitičkim metodama za jaka alkoholna pića (»Narodne novine«, br. 138/05.).

Članak 40.

Pravilnik o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (»Narodne novine«, br. 63/11. i 79/11.) i Pravilnik o navođenju hranjivih vrijednosti hrane (»Narodne novine«, br. 29/09.) prestaju važiti 12. prosinca 2014.

Članak 41.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07., 84/08. i 55/11.).

Članak 42.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Klasa: 022-03/13-01/150

Zagreb, 28. lipnja 2013.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, v. r.