Direktiva Vijeća 98/49/EZ od 29. lipnja 1998. o zaštiti prava na dopunsku mirovinu zaposlenih i samozaposlenih osoba koje se kreću unutar Zajednice

(1)

budući da je jedna od temeljnih sloboda u Zajednici slobodno kretanje osoba; budući da Ugovor predviđa da Vijeće jednoglasno donosi potrebne mjere na području socijalne sigurnosti kako bi se osigurala sloboda kretanja radnika;

(2)

budući da je socijalna zaštita radnika osigurana zakonskim sustavima socijalne sigurnosti te nadopunjena dopunskim sustavima socijalne sigurnosti;

(3)

budući da se zakonodavstvo koje je Vijeće već donijelo u svrhu zaštite prava socijalne sigurnosti radnika koji se kreću unutar Zajednice te članova njihovih obitelji, tj. uredaba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (4) i (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o provedbi Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (5), odnosi samo na zakonske mirovinske sustave; uzimajući u obzir da se sustav koordinacije koji je predviđen tim uredbama ne odnosi na dopunske mirovinske sustave, osim sustava koji su obuhvaćeni izrazom „zakonodavstvo”, kako je definirano u članku 1. točki (j) prvom podstavku Uredbe (EEZ) br. 1408/71 ili u odnosu na tumačenja koje neka država članica daje sukladno tom članku;

(4)

budući da Vijeće ima široke diskrecijske ovlasti glede izbora mjera koje najviše odgovaraju postizanju cilja navedenog u članku 51. Ugovora; te budući da sustav koordinacije predviđen uredbama (EEZ) br. 1408/71 i (EEZ) br. 574/72, a osobito pravila za izračunavanje nisu primjenjivi na dopunske mirovinske sustave, osim onih sustava koji su obuhvaćeni izrazom „zakonodavstvo”, kako je definirano u članku 1. točki (j) prvom podstavku Uredbe (EEZ) br. 1408/71 ili u odnosu na koje neka država članica daje izjavu u skladu s tim člankom, te bi stoga trebali biti podložni posebnim mjerama, od kojih je ova Direktiva prva, kako bi se uzela u obzir njihova osobita priroda i značajke te raznolikost takvih sustava kako unutar određene države članice tako i u usporedbi između država članica;

(5)

budući da mirovina ili davanje ne bi trebali biti predmet primjene odredaba ove Direktive i odredaba uredaba (EEZ) br. 1408/71 i (EEZ) br. 574/72, te stoga svaki dopunski mirovinski sustav koji ulazi u područje primjene tih Uredbi, zato što je država članica tako izjavila sukladno članku 1. točki (j) Uredbe (EEZ) br. 1408/71, ne može biti predmetom primjene odredaba ove Direktive;

(6)

budući da je Vijeće u svojoj preporuci 92/442/EEZ od 27. srpnja 1992. o konvergenciji ciljeva i politika socijalne zaštite (6) preporučilo državama članicama da „promiču, gdje je to potrebno, promjenu uvjeta za stjecanje prava na mirovinu, a osobito prava na dopunsku mirovinu s ciljem otklanjanja prepreka mobilnosti zaposlenih radnika”;

(7)

budući da se doprinos ovom cilju može dati ako se radnicima koji se kreću ili čije se mjesto zaposlenja kreće iz jedne države članice u drugu zajamči jednako postupanje glede zaštite njihovih prava na dopunsku mirovinu u odnosu na radnike koji se ne kreću, odnosno čije se mjesto zaposlenja mijenja unutar iste države članice;

(8)

budući da sloboda kretanja osoba, kao jedno od temeljnih prava sadržanih u Ugovoru, nije ograničena samo na zaposlene osobe već se odnosi i na samozaposlene osobe;

(9)

budući da Ugovor ne predviđa posebne ovlasti osim onih navedenih u članku 235. radi poduzimanja odgovarajućih mjera u području socijalne sigurnosti za samozaposlene osobe;

(10)

budući da, a radi omogućavanja djelotvornog ostvarivanja prava na slobodu kretanja, radnici i drugi koji imaju to pravo moraju imati i određena jamstva jednakog postupanja u odnosu na očuvanje svojih ostvarenih mirovinskih prava koja proizlaze iz dopunskog mirovinskog sustava;

(11)

budući da bi države članice trebale poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da se naknade u okviru dopunskog mirovinskog sustava isplaćuju članovima i bivšim članovima istih, kao i drugima koji imaju pravo prema takvim sustavima u svim državama članicama, s obzirom na to da su sva ograničenja slobodnog kretanja platnog prometa i kapitala zabranjena prema članku 73.b Ugovora;

(12)

budući da radi olakšavanja ostvarivanja prava na slobodno kretanje nacionalni propisi trebaju, ako je potrebno, biti prilagođeni kako bi se omogućilo da se nastavi plaćanje doprinosa prema dopunskome mirovinskom sustavu uspostavljenom u jednoj državi članici ili za radnike upućene na rad u drugu državu članicu sukladno glavi II. Uredbe (EEZ) br. 1408/71;

(13)

budući da u tom smislu Ugovor zahtijeva ne samo ukidanje svake diskriminacije na osnovi državljanstva između radnika država članica već i ukidanje svih nacionalnih mjera koje bi mogle omesti ili tim radnicima učiniti manje poželjnim ostvarivanje temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorom, a prema tumačenju Suda Europskih zajednica koje proizlaze iz njegovih uzastopnih presuda;

(14)

budući da radnici koji ostvaruju svoje pravo slobodnog kretanja moraju biti primjereno informirani od strane poslodavaca, upravitelja ili drugih odgovornih za upravljanje dopunskim mirovinskim sustavima, posebice u odnosu na mogućnosti izbora i alternativa koje im stoje na raspolaganju;

(15)

budući da ova Direktiva ne dovodi u pitanje propise država članica koji se odnose na kolektivno djelovanje radi zaštite interesa struke i zanimanja;

(16)

budući da zbog raznolikosti dopunskih mirovinskih sustava Zajednica treba postaviti samo opći okvir ciljeva, stoga direktiva predstavlja odgovarajući pravni instrument;

(17)

budući da sukladno načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti određenima u članku 3.b Ugovora, ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, već se mogu na bolji način ostvariti na razini Zajednice; budući da ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

„dopunska mirovina” znači mirovina i, ako je to predviđeno pravilima dopunskog mirovinskog sustava koja su utvrđena u skladu s nacionalnim propisima i praksom, invalidsko davanje i davanje nadživjelima, kojima je cilj nadopuniti ili zamijeniti predviđena davanja pružena za iste osigurane slučajeve zakonskog sustava socijalne sigurnosti;

(b)

„dopunski mirovinski sustav” znači strukovni mirovinski sustav utvrđen u skladu s nacionalnim propisima i praksom, kao što su grupni ugovor o osiguranju ili sustav generacijske solidarnosti unutar pojedinih grana ili sektora, financirani sustav ili obećane mirovine osigurane knjigovodstvenim rezervama te sva druga kolektivna uređenja ili drugi slični ugovori kojima se osigurava dopunska mirovina za zaposlene ili samozaposlene osobe;

(c)

„pravo na mirovinu” znači svako davanje na koje imaju pravo članovi sustava i drugi ovlaštenici u skladu s pravilima dopunskog mirovinskog sustava i, gdje je primjenjivo, s nacionalnim zakonodavstvom;

(d)

„stečeno pravo na mirovinu” znači svako pravo na davanje stečeno po ispunjavanju uvjeta predviđenih pravilima dopunskog mirovinskog sustava i, gdje je primjenjivo, nacionalnog zakonodavstva;

(e)

„upućeni radnik” znači osoba koja je upućena na rad u drugu državu članicu i na koju se prema uvjetima glave II. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i dalje primjenjuje zakonodavstvo države članice podrijetla, a „upućivanje” se tumači sukladno tome;

(f)

„doprinos” znači svaku uplatu u dopunski mirovinski sustav koja je izvršena ili se smatra izvršenom.