Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
REGISTAR ZAKONODAVSTVA EU - EU19 Područje slobode, sigurnosti i pravde
Službeni link: 32001L0051 verzija: 10.07.2001. na snazi od 09.08.2001.
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, posebno njegov članak 61. stavak (a) i članak 63. stavak 3. točku (b),
uzimajući u obzir inicijativu Francuske Republike (1),
uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),
budući da:
(1) |
S ciljem učinkovitog suzbijanja ilegalne imigracije, ključno je da sve države članice uvedu odredbe kojima se utvrđuju obveze prijevoznika koji prevoze strane državljane na državno područje država članica. Osim toga, radi osiguravanja veće učinkovitosti pri postizanju ovoga cilja, novčane kazne koje države članice trenutačno propisuju za slučajeve u kojima prijevoznici ne ispunjavaju svoje obveze kontrole trebale bi biti usklađene u što većoj mjeri, uzimajući u obzir razlike u pravnim sustavima i praksi između država članica. |
(2) |
Ova je mjera jedna od općih odredaba čiji je cilj reguliranje migracijskih tokova i suzbijanje ilegalne imigracije. |
(3) |
Primjena ove Direktive ne utječe na obveze koje proizlaze iz Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je izmijenjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967. |
(4) |
Države članice mogu slobodno zadržati ili uvesti dodatne mjere ili sankcije za prijevoznike, bez obzira na to jesu li spomenute u ovoj Direktivi ili nisu. |
(5) |
Države članice trebale bi osigurati,učinkovito korištenje, u postupcima pokrenutim protiv prijevoznika koji bi mogli dovesti do primjene sankcija, pravom na obranu i na žalbu protiv takvih odluka. |
(6) |
Ova Direktiva predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, u skladu s Protokolom kojim se ona uključuje u okvir Europske unije, na način propisan u Prilogu A Odluci Vijeća 1999/435/EZ od 20. svibnja 1999. o definiranju schengenske pravne stečevine radi utvrđivanja, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku od odredaba ili odluka koje čine pravnu stečevinu (3). |
(7) |
U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina izjavila je pismom od 25. listopada 2000., da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive. |
(8) |
U skladu s člankom 1. spomenutoga Protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive. Sukladno s tim i bez utjecaja na članak 4. spomenutog Protokola, odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na Irsku. |
(9) |
U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe pa stoga nije njome vezana niti ju je obvezna primjenjivati. Budući da je cilj ove Direktive daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, na temelju odredaba glave IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, u skladu s člankom 5. spomenutog Protokola Danska će, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće donese ovu Direktivu, odlučiti hoće li je primijeniti u svojem nacionalnom pravu. |
(10) |
S obzirom na Republiku Island i na Kraljevinu Norvešku, ova Direktiva predstavlja razvoj schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog 18. svibnja 1999. između Vijeća Europske unije i tih dviju država o njihovom pridruživanju provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (4), |
DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Cilj ove Direktive jest nadopuniti odredbe članka 26. Konvencije kojom se primjenjuje Sporazum iz Schengena od 14. lipnja 1985., potpisan u Schengenu 19. lipnja 1990. (5) (dalje u tekstu „Schengenska konvencija”) te utvrditi određene uvjete njihove provedbe.
Članak 2.
Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se obveza prijevoznika da vrate državljane trećih država, utvrđena odredbama članka 26. stavka 1. točke (a) Schengenske konvencije, primjenjuje i u slučajevima u kojima se ulazak državljaninu treće države u tranzitu odbija ako:
(a) |
ga je prijevoznik koji ga je trebao prevesti u njegovu državu odredišta odbio prevesti; |
(b) |
su mu tijela države članice odredišta odbila odobriti ulazak i vratila ga u državu članicu u kojoj je bio u tranzitu. |
Članak 3.
Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi obvezale prijevoznike koji nisu u mogućnosti obaviti povratni prijevoz državljanina treće države kojemu je odbijen ulazak da o vlastitom trošku odmah pronađu drugi način prijevoza ili, ako daljnji prijevoz nije odmah moguć, da preuzmu troškove boravka i povratka odnosnog državljanina treće države.
Članak 4.
1. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da sankcije, primjenjive na prijevoznike u skladu s odredbama članka 26. stavaka 2. i 3. Schengenske konvencije budu odvraćajuće, učinkovite i proporcionalne, te da:
(a) |
najviši iznos primjenjive novčane kazne za svaku prevezenu osobu ne bude niži od 5 000 eura ili odgovarajućeg iznosa u nacionalnoj valuti prema tečaju objavljenome u Službenome listu10. kolovoza 2001.; ili |
(b) |
da najniži iznos tih kazni za svaku prevezenu osobu ne bude niži od 3 000 eura ili odgovarajućeg iznosa u nacionalnoj valuti prema tečaju objavljenome u Službenome listu10. kolovoza 2001.; ili |
(c) |
da najviši iznos novčane kazne, propisan kao paušalni iznos za svako kršenje, ne bude niži od 500 000 eura ili od odgovarajućeg iznosa u nacionalnoj valuti prema tečaju objavljenome 10. kolovoza 2001. u Službenome listu, bez obzira na broj prevezenih osoba. |
2. Odredba stavka 1. ne utječe na obveze država članica u slučajevima u kojima državljanin treće države zahtijeva međunarodnu zaštitu.
Članak 5.
Ova Direktiva ne sprečava države članice da donesu ili zadrže, za slučajeve prijevoznika koji ne poštuju obveze iz odredaba članka 26. stavaka 2. i 3. Schengenske konvencije te članka 2. ove Direktive, druge mjere koje uključuju sankcije druge vrste, poput zabrane nastavka vožnje, oduzimanje ili zapljenu prijevoznoga sredstva te privremenog ili trajnog oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti.
Članak 6.
Države članice osiguravaju da njihovi zakoni i drugi propisi propisuju da prijevoznici protiv kojih je pokrenut postupak radi izricanja sankcije mogu učinkovito ostvariti pravo na svoju obranu i pravo na žalbu.
Članak 7.
1. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se uskladile s odredbama ove Direktive najkasnije do 11. veljače 2003. One o tome odmah obavještavaju Komisiju.
2. Kada države članice donesu te mjere, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja utvrđuju države članice.
3. Države članice Komisiji dostavljaju glavne odredbe nacionalnoga prava koje donose i u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 8.
Ova Direktiva stupa na snagu 30 dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.
Članak 9.
Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.
Sastavljeno u Luxembourgu 28. lipnja 2001.
Za Vijeće
Predsjednik
B. ROSENGREN
(1) SL C 269, 20.9.2000., str. 8.
(2) Mišljenje doneseno 13. ožujka 2001. (još nije objavljeno u Službenome listu).
(3) SL L 176, 10.7.1999., str. 1.
(4) SL L 176, 10.7.1999., str. 3.
(5) SL L 239, 22.9.2000., str. 1.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.