Direktiva 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza

(1)

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 od 20. prosinca 1985. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva u odnosu na cestovni prijevoz (4) utvrdila je zajednička pravila o vremenima vožnje i razdobljima odmora za vozače; ta Uredba ne obuhvaća druge aspekte radnog vremena u cestovnom prijevozu.

(2)

Direktiva Vijeća 93/104/EZ od 23. studenoga 1993. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (5) omogućava donošenje konkretnijih zahtjeva za organizaciju radnog vremena. Uzimajući u obzir sektorsku narav ove Direktive, odredbe te Direktive imaju prvenstvo pred Direktivom 93/104/EZ na temelju njezinog članka 14.

(3)

Unatoč intenzivnom pregovaranju između socijalnih partnera, nije bilo moguće postići sporazum o mobilnim radnicima u cestovnom prijevozu.

(4)

Stoga je potrebno utvrditi niz konkretnijih odredbi o radnim satima u cestovnom prijevozu kojima bi se osiguravala sigurnost prijevoza te zdravlje i sigurnost uključenih osoba.

(5)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve predloženog djelovanja, nego ih se stoga radi njihova opsega i učinaka može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(6)

Područje primjene ove Direktive uključuje samo mobilne radnike zaposlene kod prijevoznika s poslovnim nastanom u državi članici, koji sudjeluju u mobilnim djelatnostima cestovnog prijevoza i na koje se odnosi Uredba (EEZ) br. 3820/85 ili, u nedostatku toga, Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz (AETR).

(7)

Treba pojasniti da mobilni radnici isključeni iz područja koje pokriva ova Direktiva, osim samozaposlenih vozača, koriste osnovnu zaštitu predviđenu Direktivom 93/104/EZ. Ta osnovna zaštita uključuje postojeća pravila o odgovarajućem odmoru, najduljem prosječnom radnom tjednu, godišnjem dopustu i određene osnovne odredbe za radnike koji obavljaju noćni rad, uključujući kontrolu zdravstvenog stanja.

(8)

Budući da su samozaposleni vozači uključeni u područje koje pokriva Uredba (EEZ) br. 3820/85, ali isključeni iz područja primjene Direktive 93/104/EZ, u skladu s odredbama članka 2. stavka 1. trebali bi biti privremeno isključeni iz područja primjene ove Direktive.

(9)

Definicije korištene u ovoj Direktivi ne smiju imati prvenstvo pred drugim uredbama Zajednice o radnom vremenu.

(10)

Za poboljšanje cestovne sigurnost, sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja i jamčenje sigurnost i zdravlja mobilnih radnika koje pokriva ova Direktiva, oni bi točno trebali znati koja razdoblja posvećena djelatnostima cestovnog prijevoza čine radno vrijeme, a koja ne i stoga se smatraju stankama, odmorima ili razdobljima raspoloživosti. Tim se radnicima mora odobriti minimum dnevnih i tjednih razdoblja odmora te primjerene stanke. Također je potrebno postaviti najvišu granicu broja tjednih radnih sati.

(11)

Istraživanja su pokazala da je noću ljudsko tijelo osjetljivije na smetnje iz okoliša i na određene otegotne oblike organizacije te da duga razdoblja noćnog rada mogu štetiti zdravlju radnika i ugroziti njihovu sigurnost i općenito cestovnu sigurnost.

(12)

Stoga je potrebno ograničiti trajanje razdoblja noćnog rada, a profesionalnim vozačima koji rade noću osigurati odgovarajuću naknadu za njihovu djelatnost i omogućiti jednaku priliku za osposobljavanje.

(13)

Poslodavci moraju voditi evidenciju o slučajevima kada se prekorači najdulji prosječni radni tjedan koji se primjenjuje na mobilne radnike.

(14)

Odredbe Uredbe (EEZ) br. 3820/85 o vremenima vožnje u međunarodnom i nacionalnom prijevozu putnika, osim linijskog prijevoza, i dalje se trebaju primjenjivati.

(15)

Komisija treba nadgledati provedbu ove Direktive i razvoj na tom području u državama članicama te Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija podnijeti izvješće o primjeni pravila i posljedicama odredaba o noćnom radu.

(16)

Potrebno je omogućiti da određene odredbe u skladu s okolnostima podliježu odstupanjima koja prihvaćaju države članice ili dvije strane industrije. Opće je pravilo da u slučaju odstupanja dotični radnici moraju dobiti nadoknadu odmora,

—

utvrđivanje načina za uključivanje samozaposlenih vozača u područje primjene Direktive u vezi s određenim samozaposlenim vozačima koji ne sudjeluju u djelatnostima cestovnog prijevoza u drugim državama članicama i koji zbog objektivnih razloga ne podliježu mjesnim ograničenjima, kao što su rubna lokacija, velike unutarnje udaljenosti i posebno okružje tržišnog natjecanja, ili

—

neuključivanje samozaposlenih vozača u područje primjene Direktive.

(a)

„radno vrijeme” znači:

Iz radnoga vremena se isključuju stanke iz članka 5., razdoblja odmora iz članka 6. i, ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo država članica ili sporazume između socijalnih partnera pod uvjetom da se ta razdoblja nadoknade ili ograniče, razdoblja raspoloživosti iz točke (b) ovog članka;

(b)

„razdoblja raspoloživosti” znači:

(c)

„radno mjesto” znači:

(d)

„mobilni radnik” znači svaki radnik koji je dio prijevoznog osoblja, uključujući vježbenike i naučnike te radi za tvrtku koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe;

(e)

„samozaposleni vozač” znači osoba čija je glavna djelatnost cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz u smislu zakonodavstva Zajednice, koji posjeduje licenciju za tu djelatnost, koji radi za sebe i nije vezan za poslodavca ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koja je slobodna organizirati radne aktivnosti, čiji prihod izravno ovisi o zaradi i koji ima slobodu samostalno ili u suradnji sa samozaposlenim vozačima, stupati u poslovne odnose s više klijenata.

Za potrebe ove Direktive, za vozače koji ne zadovoljavaju ove kriterije vrijede jednake obveze i prava koja se za mobilne radnike predviđaju ovom Direktivom;

(f)

„osoba koja obavlja mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza” znači svaki mobilni radnik ili samozaposleni vozač koji obavlja tu djelatnost;

(g)

„tjedan” znači razdoblje između 00.00 sati u ponedjeljak i 24.00 sata u nedjelju;

(h)

„noć” znači razdoblje od najmanje četiri sata, kao što je određeno nacionalnim pravom, između 00.00 sata i 07.00 sati;

(i)

„noćni rad” znači svaki rad koji se izvodi noću.

(a)

prosječno tjedno radno vrijeme ne prelazi 48 sati. Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produžiti do 60 sati samo ako prosjek od 48 sati tjedno nije prekoračen tijekom četiri mjeseca. Četvrti i peti podstavak članka 6. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 3820/85 ili prema potrebi, četvrti podstavak članka 6. stavka 1. Sporazuma AETR imaju prvenstvo nad ovom Direktivom ako dotični vozači tijekom četiri mjeseca ne prekorače prosječno tjedno radno vrijeme od 48 sati;

(b)

radno vrijeme odrađeno za razne poslodavce predstavlja zbroj radnih sati. Poslodavac pisanim putem traži određenog mobilnog radnika izračun radnog vremena odrađenog za drugog poslodavca. Mobilni radnik u pisanom obliku dostavlja takav podatak.

—

ako se radi noću, dnevno radno vrijeme ne prelazi deset sati za svako 24-satno razdoblje,

—

se za noćni rad daje naknada u skladu s nacionalnim zakonskim mjerama, kolektivnim ugovorima, sporazumima između dvije strane industrije i/ili u skladu s nacionalnom praksom, pod uvjetom da takva naknada ne ugrožava sigurnost cestovnog prometa.

(a)

se mobilni radnici obavješćuju o relevantnim nacionalnim zahtjevima, unutarnjim pravilnikom tvrtke i sporazumima između dvije strane industrije, posebno kolektivnim ugovorima i svim sporazumima kompanije postignutim na temelju ove Direktive, ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 91/533/EEZ od 14. listopada 1991. o obvezi poslodavca da obavješćuju zaposlenike o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor ili poslovni odnos (6);

(b)

ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 1., vodi se evidencija o radnom vremenu osoba koje obavljaju mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza. Evidencija se čuva najmanje dvije godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi. Poslodavci su odgovorni za vođenje evidencije o radnom vremenu mobilnih radnika. Poslodavci mobilnim radnicima na zahtjev izdaju preslike evidencija o odrađenim satima.