Službeni link: 32003L0004 verzija: 14.02.2003. na snazi od 14.02.2003.
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (2),
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),
u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (4) u svjetlu zajedničkog teksta, koji je odobrio Odbor za mirenje 8. studenoga 2002.,
budući da:
(1) |
Povećani pristup javnosti informacijama o okolišu i širenje takvih informacija pridonosi većoj svijesti o pitanjima okoliša, slobodnoj razmjeni stavova, učinkovitijem sudjelovanju javnosti u odlučivanju u vezi s okolišem i, u konačnici, kvalitetnijem okolišu. |
(2) |
Direktivom Vijeća 90/313/EEZ od 7. lipnja 1990. o slobodi pristupa informacijama o okolišu (5) započeo je proces promjene načina na koji tijela javne vlasti pristupaju pitanju otvorenosti i transparentnosti, donoseći mjere za izvršavanje prava javnog pristupa informacijama o okolišu, koje treba razvijati i nastaviti. Ova Direktiva proširuje postojeći pristup odobren Direktivom 90/313/EEZ. |
(3) |
Člankom 8. te Direktive zahtijeva se od država članica da izvijeste Komisiju o stečenim iskustvima u svjetlu čega je Komisija dužna sastaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s bilo kakvim prijedlogom za reviziju Direktive koji smatra prikladnim. |
(4) |
Izvješće sastavljeno u skladu s člankom 8. te Direktive otkriva konkretne probleme koji se javljaju u praktičnoj primjeni Direktive. |
(5) |
Europska zajednica potpisala je 25. lipnja 1998. Konvenciju Gospodarske komisije UN-a za Europu (ECE/UN) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Konvencija iz Aarhusa”). Odredbe Zajednice moraju biti u skladu s tom Konvencijom budući da joj Europska zajednica namjerava pristupiti. |
(6) |
U interesu povećane transparentnosti primjerenije je zamijeniti Direktivu 90/313/EEZ nego izmijeniti je kako bi se zainteresiranim stranama stavio na raspolaganje jedinstven, jasan i suvisao zakonski tekst. |
(7) |
Razlike među zakonima na snazi u državama članicama koji se odnose na pristup informacijama o okolišu koje posjeduju tijela javne vlasti mogu stvoriti nejednakost unutar Zajednice u pogledu pristupa takvim informacijama ili u pogledu uvjeta natjecanja. |
(8) |
Nužno je osigurati da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na pristup informacijama o okolišu, koje su pohranjene kod ili za tijela javne vlasti, bez obaveze iskazivanja interesa. |
(9) |
Također je nužno da tijela javne vlasti učine dostupnim i šire informacije o okolišu široj javnosti u najvećoj mogućoj mjeri, posebno koristeći informacijske i komunikacijske tehnologije. Budući razvoj tih tehnologija treba uzeti u obzir prilikom izvješćivanja o ovoj Direktivi i njezinog preispitivanja. |
(10) |
Definiciju informacija o okolišu treba razjasniti tako da obuhvaća informacije u bilo kojem obliku o stanju okoliša, o čimbenicima, mjerama ili aktivnostima koje utječu ili mogu utjecati na okoliš ili su namijenjene njegovoj zaštiti, o analizama troškova i koristi i ekonomskim analizama korištenim u okviru takvih mjera ili aktivnosti, kao i informacije o stanju zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi, uključujući onečišćenje hranidbenog lanca, životnih uvjeta, lokaliteta od kulturnog značaja i građevine u mjeri u kojoj jesu ili mogu biti pogođeni tim činjenicama. |
(11) |
Uvažavajući načelo u članku 6. Ugovora da se zahtjevi za zaštitu okoliša integriraju u definiciju i provedbu politika i aktivnosti Zajednice, definiciju tijela javne vlasti treba proširiti tako da obuhvaća vladu ili drugu javnu upravu na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, bez obzira imaju li one posebne odgovornosti za okoliš. Slično tome, definiciju treba proširiti kako bi uključila ostale osobe ili tijela, koja obnašaju javne upravne funkcije u vezi s okolišem u skladu s nacionalnim pravom, kao i osobe ili tijela pod njihovim nadzorom koje imaju javnu odgovornost ili funkcije u vezi s okolišem. |
(12) |
Ova se Direktiva odnosi i na informacije o okolišu koje fizički čuvaju druga tijela u ime tijela javne vlasti. |
(13) |
Informacije o okolišu trebale bi biti dostupne podnositeljima zahtjeva što je prije moguće i u razumnom roku, uzimajući u obzir rokove koje je postavio podnositelj zahtjeva. |
(14) |
Tijela javne vlasti trebala bi učiniti dostupnim informacije o okolišu u obliku ili formatu koji je zatražio podnositelj zahtjeva, osim ako su oni javno dostupni u nekom drugom obliku ili formatu, odnosno ako je razumno da ih se učini dostupnima u nekom drugom obliku ili formatu. Pritom bi tijela javne vlasti trebala učiniti svaki razuman napor da održavaju informacije o okolišu koje su pohranjene kod ili za njih, u oblicima ili formatima koji se lako mogu reproducirati i kojima se može pristupiti elektroničkim putem. |
(15) |
Države članice trebale bi odrediti praktična rješenja prema kojima takve informacije mogu učinkovito biti dostupne. Ta rješenja jamče da su informacije učinkovito i lako pristupačne te da postupno postaju dostupne javnosti preko javnih telekomunikacijskih mreža, uključujući javno dostupne popise tijela javne vlasti i registara ili popisa informacija o okolišu, koje su pohranjene kod ili za tijela javne vlasti. |
(16) |
Pravo na informaciju znači da bi objavljivanje informacija trebalo biti opće pravilo i da tijelima javne vlasti treba biti dopušteno odbiti zahtjev za pružanje informacija o okolišu u pojedinačnim i jasno određenim slučajevima. Razlozi za odbijanje trebali bi se tumačiti restriktivno, pri čemu bi javni interes za objavljivanjem informacija trebalo usporediti s interesom za njegovo odbijanje. Razloge za odbijanje trebalo bi predočiti podnositelju zahtjeva unutar vremenskog roka utvrđenog u ovoj Direktivi. |
(17) |
Tijela javne vlasti bi trebala učiniti dostupnim dio informacija o okolišu ukoliko je moguće izdvojiti bilo koju informaciju koja ulazi u iznimke od ostalih traženih informacija. |
(18) |
Tijela javne vlasti trebala bi imati mogućnost naplate pružanja informacija o okolišu, ali ta naknada treba biti razumna. To podrazumijeva da, kao opće pravilo, naknade ne mogu premašivati stvarne troškove izrade traženog materijala. Slučajevi u kojima se traži plaćanje unaprijed trebali bi biti ograničeni. U posebnim slučajevima gdje tijela javne vlasti informacije o okolišu čine dostupnim na komercijalnoj osnovi i gdje je to nužno kako bi se zajamčio nastavak prikupljanja i objavljivanja takvih informacija, tržišna naknada se smatra razumnom; može se zahtijevati plaćanje unaprijed. Popis naknada se treba objaviti i učiniti dostupnim podnositeljima zahtjeva zajedno s informacijama o okolnostima u kojima se naknada može naplatiti ili se od nje odustaje. |
(19) |
Podnositelji zahtjeva trebali bi biti u mogućnosti zatražiti administrativno ili sudsko preispitivanje akata ili propusta tijela javne vlasti u vezi sa zahtjevom. |
(20) |
Tijela javne vlasti trebala bi nastojati jamčiti da su informacije o okolišu, koje su prikupile ili su prikupljene za njih, razumljive, točne i usporedive. Metoda korištena kod prikupljanja informacija bi također trebala biti predočena na zahtjev, s obzirom da je ona važan čimbenik u ocjenjivanju kvalitete pruženih informacija. |
(21) |
Kako bi se povećala javna svijest o pitanjima okoliša i poboljšala zaštita okoliša, tijela bi javne vlasti trebala, prema potrebi, učiniti dostupnima i pružati informacije o okolišu koje su relevantne za njihove funkcije, posebno pomoću računalne telekomunikacije i/ili elektroničke tehnologije, ako je na raspolaganju. |
(22) |
Ova bi se Direktiva trebala evaluirati svake četiri godine nakon stupanja na snagu, u svjetlu iskustva i nakon podnošenja odgovarajućih izvješća država članica te bi se na temelju toga trebala revidirati. Komisija bi trebala podnijeti evaluacijsko izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. |
(23) |
S obzirom da države članice ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti ciljeve predložene Direktive, pa se stoga ciljevi mogu kvalitetnije ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi okvire onog što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva. |
(24) |
Odredbe ove Direktive ne utječu na pravo pojedine države članice da zadrži ili uvede mjere kojima se osigurava širi pristup informacijama nego što se to zahtijeva ovom Direktivom, |
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Ciljevi
Ciljevi ove Direktive su:
(a) |
zajamčiti pravo na pristup informacijama o okolišu, koje su pohranjene kod ili za tijela javne vlasti, te utvrditi osnovne pojmove i uvjete, kao i praktična rješenja za njegovo izvršavanje; i |
(b) |
osigurati da su, kao nešto što se samo po sebi razumije, informacije o okolišu postupno sve dostupnije i raširenije u javnosti, kako bi se postigla najveća moguća sustavna dostupnost i širenje informacija o okolišu u javnosti. U tu svrhu potrebno je posebno promicati korištenje računalne telekomunikacije i/ili elektroničke tehnologije, gdje god je ona raspoloživa. |
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Direktive:
1. |
„Informacije o okolišu” znači bilo koja informacija u pisanom, vizualnom, slušnom, elektroničkom ili bilo kojem drugom materijalnom obliku o:
|
2. |
„Tijelo javne vlasti” znači:
Države članice mogu odrediti da ova definicija ne obuhvaća tijela i institucije kada djeluju u pravosudnom ili zakonodavnom svojstvu. Ako ustavne odredbe na dan donošenja ove Direktive ne sadrže odredbu o postupku preispitivanja u smislu članka 6., države članice mogu isključiti ta tijela ili institucije iz te definicije. |
3. |
„Informacije pohranjene kod tijela javne vlasti” znači informacije o okolišu koje su u njihovom posjedu i koje su one same proizvele ili zaprimile. |
4. |
„Informacije pohranjene za tijela javne vlasti” znači informacije o okolišu, koje fizički pohranjuju fizičke ili pravne osobe u ime tijela javne vlasti. |
5. |
„Podnositelj zahtjeva” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja zatraži informacije o okolišu. |
6. |
„Javnost” znači jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba i, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili praksom, njihove udruge, organizacije ili skupine. |
Članak 3.
Pristup informacijama o okolišu na zahtjev
1. Države članice osiguravaju da tijela javne vlasti moraju, u skladu s odredbama ove Direktive, učiniti dostupnim informacije o okolišu koje su pohranjene kod ili za njih, svakom podnositelju zahtjeva na njegov zahtjev, bez obaveze iskazivanja interesa.
2. U skladu s člankom 4. i uzimajući u obzir rok koji je sam naveo, informacije o okolišu stavljaju se na raspolaganje podnositelju zahtjeva:
(a) |
što je prije moguće ili najkasnije u roku od mjesec dana nakon što tijela javne vlasti navedena u stavku 1. prime podnositeljev zahtjev; ili |
(b) |
u roku od dva mjeseca nakon što tijela javne vlasti prime podnositeljev zahtjev, ako su opseg i složenost informacija takvi da jednomjesečni rok naveden u točki (a) nije moguće poštovati. U takvim se slučajevima podnositelja zahtjeva obavješćuje što je prije moguće i u svakom slučaju prije kraja jednomjesečnog roka o bilo kakvom produljenju i odgovarajućim razlozima. |
3. Ako je zahtjev postavljen preopćenito, tijelo javne vlasti što je prije moguće, a najkasnije unutar roka utvrđenog u stavku 2. točki (a), traži od podnositelja zahtjeva da specificira zahtjev i pritom mu pomaže, npr. dajući informacije o korištenju javnih registara navedenih u stavku 5. točki (c). Tijela javne vlasti mogu, gdje to smatraju primjerenim, odbiti zahtjev u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c).
4. Ako podnositelj zahtjeva zatraži od tijela javne vlasti da mu informacije o okolišu učini dostupnima u specifičnom obliku ili formatu (uključujući i u obliku preslika), tijelo će to učiniti osim ako:
(a) |
su oni već javno dostupni u drugom obliku ili formatu, posebno u skladu s člankom 7., koji je lako dostupan podnositelju zahtjeva; ili |
(b) |
je razumno da ih tijelo javne vlasti učini dostupnima u drugom obliku ili formatu, u kojem slučaju treba navesti razloge za korištenje tog oblika ili formata. |
Za potrebe ovog stavka, tijela javne vlasti čine sve razumne napore za održavanje informacija o okolišu, koje su pohranjene kod ili za njih, u oblicima ili formatima koji se mogu lako reproducirati i koji su dostupni pomoću računalnih telekomunikacija ili drugim elektroničkim sredstvima.
Razlozi za odbijanje pružanja informacija, u cijelosti ili djelomično, u traženom obliku ili formatu dostavljaju se podnositelju zahtjeva unutar roka navedenog u stavku 2. točki (a).
5. Za potrebe ovog članka, države članice osiguravaju da:
(a) |
od dužnosnika se zahtijeva pružanje potpore javnosti u traženju pristupa informacijama; |
(b) |
popis tijela javne vlasti bude javno dostupan; i |
(c) |
budu definirana praktična rješenja, kako bi se osiguralo učinkovito ostvarivanje prava na pristup informacijama o okolišu, kao što su:
|
Države članice osiguravaju da tijela javne vlasti adekvatno informiraju javnost o pravima koje uživaju kao posljedicu ove Direktive te da u odgovarajućoj mjeri pružaju obavijesti, smjernice i savjete u tu svrhu.
Članak 4.
Izuzeća
1. Države članice mogu odrediti da zahtjev za informacije o okolišu bude odbijen ako:
(a) |
tražena informacija nije pohranjena kod ili za tijelo javne vlasti kojem je zahtjev upućen. U takvom slučaju, kada je tom tijelu javne vlasti poznato da su informacije pohranjene kod drugog tijela javne vlasti ili za njega, ono prosljeđuje zahtjev tom tijelu javne vlasti što je prije moguće i obavješćuje podnositelja zahtjeva o tome ili obavješćuje podnositelja zahtjeva o tijelu javne vlasti za koje vjeruje da se kod njega može podnijeti zahtjev za traženu informaciju; |
(b) |
je zahtjev očito nerazuman; |
(c) |
je zahtjev formuliran previše općenito, uzimajući u obzir članak 3. stavak 3.; |
(d) |
se zahtjev odnosi na materijal koji se tek dovršava ili na nedovršene dokumente ili informacije; |
(e) |
je zahtjev u vezi s internom komunikacijom, uzimajući u obzir javni interes za objavljivanje. |
Kada se zahtjev odbija, zbog toga što se odnosi na materijal koji se tek dovršava, tijelo javne vlasti navodi naziv tijela koje priprema materijal i procijenjeno vrijeme potrebno za njegovo dovršenje.
2. Države članice mogu odrediti da zahtjev za informacije o okolišu bude odbijen ako bi objavljivanje informacija negativno utjecalo na:
(a) |
povjerljivost postupaka pred tijelima javne vlasti u slučajevima kada je takva povjerljivost predviđena zakonom; |
(b) |
međunarodne odnose, javnu sigurnost ili nacionalnu obranu; |
(c) |
sudske postupke u tijeku, pravo svake osobe na pravedno suđenje ili pravo tijela javne vlasti na provođenje istrage kriminalističke ili disciplinske prirode; |
(d) |
povjerljivost trgovačkih ili industrijskih podataka kada je takva tajnost predviđena nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Zajednice u svrhu zaštite legitimnog ekonomskog interesa, uključujući javni interes za održavanje statističke povjerljivosti i tajnosti podataka o porezu; |
(e) |
prava intelektualnog vlasništva; |
(f) |
povjerljivost osobnih podataka i/ili dokumentacije koja se odnosi na fizičku osobu, kada ta osoba nije dala pristanak za javno iznošenje podataka, kada je takva povjerljivost predviđena nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Zajednice; |
(g) |
interese ili zaštitu bilo koje osobe koja je dobrovoljno dala zatraženi podatak, a da to nije bila ili nije mogla biti zakonom obavezna učiniti, osim ako je ta osoba dala pristanak za objavu dotičnog podatka; |
(h) |
zaštitu okoliša na koji se odnosi taj podatak, kao što je stanište rijetkih vrsta. |
Razlozi za odbijanje navedeni u stavcima 1. i 2. trebaju se tumačiti restriktivno, uzimajući u obzir u pojedinačnom slučaju javni interes za to objavljivanje. U svakom pojedinačnom slučaju javni interes za objavljivanje informacija treba usporediti s interesom za njegovo odbijanje. Države članice ne smiju, na temelju stavka 2. točke (a), (d), (f), (g) i (h), propisati odbijanje zahtjeva, ako se on odnosi na podatke o emisijama u okoliš.
Unutar ovog okvira i za potrebe primjene podstavka (f), države članice osiguravaju da se udovolji zahtjevima Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (6).
3. Kada država članica propisuje izuzeća, može sastaviti javno dostupan popis kriterija na temelju kojih dotično tijelo može odlučivati o postupanju sa zahtjevima.
4. Informacije o okolišu koje su pohranjene kod ili za tijela javne vlasti, a koje je zatražio podnositelj zahtjeva, dostupne su u dijelovima ukoliko je moguće izdvojiti neku informaciju obuhvaćenu stavkom 1. točkama (d) i (e) ili stavkom 2. od ostatka traženih informacija.
5. O odbijanju da se sve ili dio traženih informacija učine dostupnima potrebno je obavijestiti podnositelja zahtjeva pisano ili elektronički, ako je zahtjev bio pisani ili ako tako zahtijeva podnositelj, unutar rokova navedenih u članku 3. stavku 2. točki (a) ili, ovisno o slučaju, točki (b). Obavijest treba sadržavati razloge za odbijanje i uključivati informacije o postupku preispitivanja određenom u skladu s člankom 6.
Članak 5.
Naknade
1. Pristup bilo kojem javnom registru ili popisu uspostavljenom i održavanom kako je navedeno u članku 3. stavku 5., kao i pregled traženih podataka na licu mjesta, oslobođeno je naknade.
2. Tijela javne vlasti mogu tražiti naknadu za davanje bilo kojih informacija o okolišu, ali ta naknada ne smije prelaziti razuman iznos.
3. U slučaju kada se traži naknada, tijela javne vlasti objavljuju i čine dostupnim popis tih naknada, kao i podatke o uvjetima u kojima se naknada može naplatiti ili se od nje odustaje.
Članak 6.
Pristup pravosuđu
1. Države članice osiguravaju da svaki podnositelj zahtjeva koji smatra da je njegov zahtjev za informacije bio ignoriran, nepravedno odbijen (bilo u cijelosti ili djelomično), odnosno da se na njega neodgovarajuće odgovorilo ili da se po njemu nije postupalo u skladu s odredbama članaka 3., 4. ili 5., ima pristup postupku u kojem postupke ili propuste dotičnog tijela javne vlasti preispituje to isto tijelo ili neko drugo tijelo javne vlasti ili ih administrativno preispituje neovisno i nepristrano tijelo određeno zakonom. Svaki takav postupak je hitan te oslobođen naknade ili jeftin.
2. Uz postupak preispitivanja naveden u stavku 1., države članice osiguravaju da podnositelj zahtjeva ima pristup postupku preispitivanja pred sudom ili drugim neovisnim i nepristranim tijelom određenim zakonom, u kojem postupci ili propusti dotičnih tijela javne vlasti mogu biti preispitani i čije odluke mogu postati konačne. Države članice mogu dodatno propisati da treće strane, koje objava informacija tereti, također imaju pristup pravnim sredstvima.
3. Konačne odluke iz stavka 2. su obvezujuće za tijelo javne vlasti koje posjeduje informacije. Razlozi trebaju biti navedeni u pisanom obliku, barem u slučaju kada je pristup informacijama odbijen u skladu s ovim člankom.
Članak 7.
Pružanje informacija o okolišu
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da tijela javne vlasti organiziraju informacije o okolišu koje su relevantne za njihove funkcije i koje su pohranjene kod ili za njih, s ciljem njihovog aktivnog i sustavnog pružanja javnosti, posebno pomoću računalne telekomunikacije i/ili elektroničke tehnologije, ako je dostupna.
Podaci učinjeni dostupnima pomoću računalne telekomunikacije i/ili elektroničke tehnologije ne trebaju uključivati podatke prikupljene prije stupanja na snagu ove Direktive, osim ako su već dostupni u elektroničkom obliku.
Države članice osiguravaju da informacije o okolišu postupno postanu dostupne u bazama podataka koje su lako dostupne javnosti preko javnih telekomunikacijskih mreža.
2. Podaci koje je potrebno učiniti dostupnima i raširenima, ažuriraju se prema potrebi i sadržavaju barem:
(a) |
tekstove međunarodnih ugovora, konvencija ili sporazuma, te zakonodavstvo Zajednice, nacionalno, regionalno ili lokalno zakonodavstvo o okolišu ili u vezi s njim; |
(b) |
politike, planove i programe u vezi s okolišem; |
(c) |
izvješća o napretku provedbe točaka navedenih u točkama (a) i (b), kada su ih tijela javne vlasti pripremila ili čuvala u elektroničkom obliku; |
(d) |
izvješća o stanju okoliša navedene u stavku 3.; |
(e) |
podatke ili sažetke podataka dobivenih praćenjem aktivnosti koje utječu ili mogu utjecati na okoliš; |
(f) |
ovlaštenja sa značajnim utjecajem na okoliš i sporazume koji se odnose na okoliš ili uputu na mjesto gdje se takva informacija može zatražiti ili pronaći u okviru članka 3.; |
(g) |
studije o utjecaju na okoliš i procjene rizika o elementima okoliša navedene u članku 2. stavku 1. točki (a) ili uputu na mjesto gdje se informacija može zatražiti ili pronaći u okviru članka 3. |
3. Ne dovodeći u pitanje bilo koje specifične obaveze izvješćivanja utvrđene zakonodavstvom Zajednice, države članice poduzimaju potrebne mjere da osiguraju da nacionalna i, prema potrebi, regionalna ili lokalna izvješća o stanju okoliša budu objavljena u pravilnim razmacima koja nisu veća od četiri godine; takva izvješća trebaju uključivati podatke o kvaliteti i opterećenju okoliša.
4. Ne dovodeći u pitanje bilo koje specifične obveze utvrđene zakonodavstvom Zajednice, države članice poduzimaju potrebne mjere da, u slučaju neposredne prijetnje zdravlju ljudi ili okolišu, bilo da je uzrokovana ljudskim aktivnostima ili prirodnim uzrocima, osiguraju da sve informacije koje su pohranjene kod ili za tijela javne vlasti, a, koje mogu omogućiti javnosti na koju bi prijetnje mogle utjecati da poduzme mjere ili ublaži štetu nastalu iz te prijetnje, budu pružene odmah i bez odlaganja.
5. Izuzeća u članku 4. stavku 1. i 2. mogu se primjenjivati u odnosu na dužnosti nametnute ovim člankom.
6. Države članice mogu ispuniti zahtjeve iz ovog članka stvarajući linkove na internetske stranice gdje se mogu pronaći informacije.
Članak 8.
Kvaliteta informacija o okolišu
1. Države članice osiguravaju, koliko je u njihovoj moći, da bilo koji podatak koji su prikupile same ili je prikupljen u njihovo ime, bude ažuran, točan i usporediv.
2. Na zahtjev, tijela javne vlasti odgovaraju na zahtjeve za informacije sukladno članku 2. stavku 1. točki (b), izvješćujući podnositelja zahtjeva o mjestu gdje se, ukoliko su dostupni, mogu pronaći podaci o mjernim postupcima, uključujući metode analize, uzorkovanja, prethodne obrade uzoraka korištenih u prikupljanju podataka ili upućujući na standardizirane postupke koji su korišteni.
Članak 9.
Postupak preispitivanja
1. Najkasnije do 14. veljače 2009. države članice izvješćuju o stečenim iskustvima u primjeni ove Direktive.
One dostavljaju izvješće Komisiji najkasnije do 14. kolovoza 2009.
Najkasnije do 14. veljače 2004. Komisija prosljeđuje državama članicama smjernice u kojima se jasno govori o načinu na koji želi da države članice izvješćuju.
2. U svjetlu iskustva i uzimajući u obzir razvoj računalne telekomunikacije i/ili elektroničke tehnologije, Komisija sastavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću zajedno s bilo kakvim prijedlogom za reviziju koji smatra opravdanim.
Članak 10.
Provedba
Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 14. veljače 2005. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kad države članice donose ove mjere, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu. Načine tog upućivanja određuju države članice.
Članak 11.
Stavljanje izvan snage
Ovime se stavlja izvan snage Direktiva 90/313/EEZ s učinkom od 14. veljače 2005.
Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu.
Članak 12.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 13.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 28. siječnja 2003.
Za Europski parlament
Predsjednik
P. COX
Za Vijeće
Predsjednik
G. PAPANDREOU
(1) SL C 337 E, 28.11.2000., str. 156. i SL C 240 E, 28.8.2001., str. 289.
(2) SL C 116, 20.4.2001., str. 43.
(3) SL C 148, 18.5.2001., str. 9.
(4) Mišljenje Europskog parlamenta od 14. ožujka 2001. (SL C 343, 5.12.2001., str. 165.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. siječnja 2002. (SL C 113 E, 14.5.2002., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 30. svibnja 2002. (još nije objavljena u Službenom listu).
Odluka Vijeća od 16. prosinca 2002. i Odluka Europskog parlamenta od 18. prosinca 2002.
(5) SL L 158., 23. lipnja 1990., str. 56.
(6) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
PRILOG
KORELACIJSKA TABLICA
Direktiva 90/313/EEZ |
Ova Direktiva |
Članak 1. |
Članak 1. točka (a) |
Članak 1. točka (b) |
|
Članak 2. točka (a) |
Članak 2. stavak 1. |
Članak 2. točka (b) |
Članak 2. stavak 2. |
– |
Članak 2. stavak 3. |
– |
Članak 2. stavak 4. |
– |
Članak 2. stavak 5. |
– |
Članak 2. stavak 6. |
Članak 3. stavak (1.) |
Članak 3. stavak 1. i članak 3. stavak 5. |
Članak 3. stavak (2.) |
Članak 4. stavak 2. i članak 4. stavak 4. |
Članak 3. stavak (3.) |
Članak 4. stavak 1. točke (b), (c), (d) i (e) |
Članak 3. stavak (4.) |
Članak 3. stavak 2. i članak 4. stavak 5. |
– |
Članak 4. stavak 1. točka (a) |
– |
Članak 3. stavak 3. |
– |
Članak 3. stavak 4. |
Članak 4. |
Članak 6. stavak 1. i članak 6. stavak 2. |
– |
Članak 6. stavak 3. |
Članak 5. |
Članak 5. stavak 1. |
– |
Članak 5. stavak 2. |
– |
Članak 5. stavak 3. |
Članak 6. |
Članak 2. stavak 2. točka (c), članak 3. stavak 1. |
Članak 7. |
Članak 7. stavci 1., 2. i 3. |
– |
Članak 7. stavak 4. |
– |
Članak 7. stavak 5. |
– |
Članak 7. stavak 6. |
– |
Članak 8. |
Članak 8. |
Članak 9. |
Članak 9. |
Članak 10. |
Članak 10. |
Članak 13. |
– |
Članak 11. |
– |
Članak 12. |