(1)

Uredbom (EZ) br. 2160/2003 utvrđuju su pravila za otkrivanje i kontrolu salmonele u peradi. Sukladno članku 8. stavku 1. točki (d) Uredbe (EZ) br. 2160/2003, može se donijeti odluka da se posebne metode kontrole ne primjenjuju kao dio nacionalnih programa kontrole, koje su usvojile država članice radi postizanja ciljeva Zajednice utvrđenih u skladu s tom uredbom.

(2)

Sukladno članku 8. stavku 1. točki (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 2160/2003, može se donijeti odluka o tome da se posebne metode kontrole primjenjuju ili mogu primijeniti za smanjenje prevalencije zoonoza i uzročnika zoonoza na razini primarne proizvodnje životinja i u drugim fazama prehrambenog lanca, a mogu se usvojiti i pravila glede uvjeta primjene tih metoda.

(3)

Sukladno članku 15. Uredbe (EZ) br. 2160/2003, Komisija je dužna posavjetovati se s Europskom agencijom za sigurnost hrane (EFSA-om) prije predlaganja pravila o posebnim metodama kontrole.

(4)

Komisija se posavjetovala s EFSA-om glede korištenja antimikrobnih sredstava i cjepiva za kontrolu salmonele u peradi. Na temelju tog savjetovanja EFSA je 21. listopada 2004. izdala dva odvojena mišljenja u vezi s tim pitanjima.

(5)

U mišljenju u vezi s korištenjem antimikrobnih sredstava za kontrolu salmonele u peradi EFSA je preporučila da se korištenje antimikrobnih sredstava destimulira zbog rizika za javno zdravlje povezanih s razvojem, selekcijom i širenjem otpornosti. Uvjeti za korištenje antimikrobnih sredstava trebali bi biti formalno definirani i trebali bi osigurati zaštitu javnoga zdravlja, a nadležno tijelo bi unaprijed trebalo potpuno opravdati i evidentirati to korištenje.

(6)

Stoga je na temelju mišljenja EFSA-e primjereno utvrditi da se antimikrobna sredstva ne koriste kao dio nacionalnih programa kontrole koji se usvajaju u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 2160/2003, osim u izvanrednim okolnostima na koje EFSA upućuje u svom mišljenju.

(7)

U svim bi se slučajevima trebali koristiti samo veterinarsko-medicinski proizvodi odobreni u skladu s Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice koji se odnosi na veterinarsko-medicinske proizvode (2) ili Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka Zajednice za odobravanje i nadzor nad lijekovima za ljudsku i veterinarsku uporabu i o osnivanju Europske agencije za lijekove (3).

(8)

Antimikrobni veterinarsko-medicinski proizvodi nazivaju se u ovoj Uredbi antimikrobna sredstva. Međutim, proizvodi odobreni kao dodaci hrani za životinje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje koji se koriste u hranidbi životinja (4) također se smatraju antimikrobnim sredstvima. Njih bi se trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe, budući da upotreba tih dodataka može predstavljati sredstvo za ograničenje broja salmonelnih infekcija putem hrane, dok ti dodaci nisu povezani s razvojem, selekcijom i širenjem otpornosti.

(9)

U mišljenju u vezi s upotrebom cjepiva za kontrolu salmonele u peradi, EFSA je zaključila kako se cijepljenje peradi smatra dodatnom mjerom povećanja otpornosti ptica na izlaganje salmonelama i smanjenje njihovog širenja.

(10)

U svojem je mišljenju EFSA također iznijela kako je, uz uvjet da je metodama otkrivanja moguće razlikovati cjepne od divljih sojeva, upotreba trenutačno dostupnih neživih i živih cjepiva sigurna tijekom čitavog života ptica, osim tijekom razdoblja karencije prije klanja te, u odnosu na živa cjepiva, u kokoši nesilica tijekom proizvodnje. Cijepljenje kokoši nesilica smatra se korisnom mjerom za smanjenje širenja bakterija i kontaminacije jaja ako je cilj smanjenje visoke prevalencije. Salmonella enteritidis je glavni uzrok zaraze ljudi putem potrošnje jaja.

(11)

Stoga je na temelju mišljenja EFSA-e primjereno utvrditi da se trenutno dostupna živa cjepiva ne koriste kao dio nacionalnih programa kontrole koji se usvajaju u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 2160/2003 na kokošima nesilicama tijekom proizvodnje. Živa se cjepiva ne bi smjela koristiti ako proizvođač ne pruži odgovarajuću metodu za bakteriološko razlikovanje divljih sojeva od cijepnih sojeva salmonela.

(12)

Na osnovi postojećih znanstvenih dokaza upotreba živih ili neživih cjepiva protiv Salmonella enteritidis trebala bi biti obvezna u državama članicama s visokom prevalencijom te bakterije radi unapređenja zaštite javnoga zdravlja. Prevalencija Salmonelle enteritidis koja je utvrđena putem osnovne studije sukladne Odluci Komisije 2004/665/EZ (5) i u okviru shema testiranja u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 2160/2003, trebala bi se koristiti kao prag za provedbu obveznog cijepljenja.

(13)

Glede rasplodnih jata, Uredbom Komisije (EZ) br. 1091/2005 o provedbi Uredbe (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća glede zahtjeva za uporabu posebnih metoda kontrole u okviru nacionalnih programa kontrole salmonele (6), utvrđuju se odredbe o korištenju antimikrobnih sredstava i cjepiva kao dio nacionalnih programa kontrole salmonele u rasplodnim jatima vrste Gallus gallus.

(14)

Radi jasnoće primjereno je staviti izvan snage Uredbu (EZ) br. 1091/2005 i zamijeniti je ovom Uredbom.

(15)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

(a)

na peradi na kojoj su vidljivi takvi klinički znakovi zaraženosti salmonelom za koje je vjerojatno da uzrokuju tim životinjama nepotrebne patnje; zaražena jata tretirana antimikrobnim sredstvima i dalje se smatraju zaraženima salmonelom; potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere u vezi s rasplodnim jatima, kako bi se rizik od širenja salmonele u preostalom dijelu rasplodne piramide sveo na najmanju moguću mjeru;

(b)

za spašavanje vrijednoga genetskog materijala u rasplodnim jatima radi stvaranja novih jata koja će biti slobodna od salmonele, uključujući i „elitna jata”, jata ugroženih pasmina i jata namijenjena istraživanjima; piliće izvaljene iz jaja za valjenje peradi tretirane antimikrobnim sredstvima potrebno je u fazi uzgoja podvrgnuti uzorkovanju svaka dva tjedna, korištenjem sheme uzorkovanja čiji je cilj otkrivanje 1 %-tne prevalencije odgovarajuće salmonele, s 95 %-tnom pouzdanošću;

(c)

za odobrenje koje izdaje nadležno tijelo, posebno za svaki slučaj, u svrhe različite od kontrole salmonele u jatima za koja se sumnja da su zaražena salmonelom, a posebno nakon epidemiološkog istraživanja izbijanja bolesti koje se prenose hranom ili otkrivanja salmonele u valionici ili na gospodarstvu; međutim, države članice mogu dopustiti liječenje životinja bez prethodnog odobrenja u izvanrednim situacijama, pri čemu ovlašteni veterinar mora uzeti uzorke kako je predviđeno člankom 2. točkom (g) Uredbe (EZ) br. 854/2004 (7), a liječenje je potrebno odmah prijaviti nadležnom tijelu; jata se smatraju zaraženim salmonelom ako se uzorkovanje ne provede u skladu s odredbama ovog stavka.

—

je zadovoljno preventivnim mjerama poduzetim na gospodarstvu za uzgoj i na gospodarstvu na kojemu se proizvode jaja, i

—

je odsutnost Salmonelle enteritidis dokazana na gospodarstvu za uzgoj i proizvodnju tijekom 12 mjeseci prije dolaska životinja.