Direktiva 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima

(1)

Zajednica je sebi postavila cilj održavanja i razvijanja područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem je zajamčeno sloboda kretanja osoba. U tu je svrhu Zajednica, inter alia, donijela mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima, koje su nužne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

Načelo pristupa pravosuđu je temeljno načelo i, radi omogućavanja boljeg pristupa pravosuđu, Europsko vijeće je na svom sastanku u Tampereu održanom 15. i 16. listopada 1999. pozvalo države članice da oblikuju alternativne, izvansudske postupke.

(3)

U svibnju 2000. Vijeće je donijelo zaključke o alternativnim metodama rješavanja sporova iz građanskog i trgovačkog prava, navodeći da je uspostavljanje osnovnih načela u ovom području bitan korak k omogućavanju odgovarajućeg razvoja i djelovanja izvansudskih postupaka za rješavanje sporova u građanskim i trgovačkim stvarima, kako bi se pojednostavio i poboljšao pristup pravosuđu.

(4)

U travnju 2002. Komisija je predstavila Zelenu knjigu o alternativnom rješavanju sporova u građanskom i trgovačkom pravu, kojom je dan pregled postojećeg stanja u Europskoj uniji u vezi s alternativnim metodama rješavanja sporova i kojom su započela opsežna savjetovanja s državama članicama i zainteresiranim stranama o mogućim mjerama za unapređenje primjene mirenja.

(5)

Cilj osiguravanja boljeg pristupa pravosuđu, kao dio politike Europske unije za uspostavljanje područja slobode, sigurnosti i pravde, trebao bi obuhvaćati pristup sudskim i izvansudskim načinima rješavanja sporova. Ova bi Direktiva trebala doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, posebno što se tiče raspoloživosti usluga mirenja.

(6)

Mirenje može omogućiti isplativo i brzo izvansudsko rješavanje sporova u građanskim i trgovačkim stvarima, na temelju postupaka prilagođenih potrebama stranaka. sporazume koji proizlaze iz mirenja postoji veća vjerojatnost da će ih se stranke dobrovoljno pridržavati, te da će oni sačuvati prijateljski i održiv odnos između stranaka. Ove prednosti postaju još naglašenije u slučajevima s prekograničnim elementima.

(7)

Kako bi se dalje promicala upotreba mirenja i kako bi se osiguralo da se stranke koje koriste mirenje mogu osloniti na predvidljiv pravni okvir, treba uvesti okvirno zakonodavstvo koje se odnosi posebno na ključne aspekte građanskog postupka.

(8)

Odredbe ove Direktive bi se trebale primjenjivati samo na mirenje u prekograničnim sporovima, međutim, ništa ne bi trebalo sprečavati države članice da takve odredbe primjenjuju i u unutarnjim postupcima mirenja.

(9)

Ova Direktiva ni na koji način ne bi trebala sprečavati upotrebu suvremenih komunikacijskih tehnologija u postupku mirenja.

(10)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na postupke kojima dvije ili više stranaka u prekograničnom sporu pokušavaju same, na dobrovoljnoj osnovi, postići prijateljski dogovor o rješavanju njihovog spora, uz pomoć miritelja. Ona bi se trebala primjenjivati u građanskim i u trgovačkim stvarima. Međutim, ona se ne bi trebala primjenjivati na prava i obveze o kojima stranke ne mogu slobodno same odlučivati u skladu s odgovarajućim mjerodavnim pravom. Takva prava i obveze su posebno česti u obiteljskom pravu i radnom pravu.

(11)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na predugovorne pregovore ili na postupke sudske prirode, kao što su sudski postupci mirenja, pritužbe potrošača, arbitraža i određivanje stručnjaka ili na postupke koje vode osobe ili tijela koja izdaju formalne preporuke za rješavanje spora, bez obzira na to jesu li one zakonski obvezujuće ili ne.

(12)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na slučajeve u kojima sud upućuje stranke na mirenje ili u kojima nacionalno pravo propisuje mirenje. Nadalje, ako sudac prema nacionalnom pravu može djelovati kao miritelj, ova bi se Direktiva također trebala primjenjivati na mirenje koje vodi sudac koji nije odgovoran za nikakav sudski postupak povezan s predmetom ili predmetima spora. Ova Direktiva, međutim, ne bi trebala obuhvaćati pokušaje suda ili suca kojemu je povjereno rješavanje spora u kontekstu sudskog postupka koji se odnosi na predmetni spor, ili na slučajeve u kojima sud ili sudac traže pomoć ili savjet od nadležne osobe.

(13)

Mirenje predviđeno ovom Direktivom trebalo bi biti dobrovoljan postupak u smislu da stranke same vode postupak i da ga mogu urediti po svojoj volji i okončati u bilo kojem trenutku. Međutim, trebalo bi biti moguće da sudovi prema nacionalnom pravu određuju rokove za postupke mirenja. Osim toga, sudovi trebaju imati mogućnost obavješćivanja stranaka o mogućnosti mirenja kad god je to primjereno.

(14)

Ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo dovoditi u pitanje nacionalno zakonodavstvo koje određuje da je upotreba mirenja obvezna ili povezana s poticajima ili sankcijama pod uvjetom da takvo zakonodavstvo ne sprečava stranke u ostvarivanju njihovog prava pristupa pravosudnom sustavu. Također, ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo dovoditi u pitanje postojeće samoregulirane sustave mirenja ako se oni odnose na aspekte koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom.

(15)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost, u ovoj Direktivi bi trebalo navesti koji bi datum trebao biti relevantan za određivanje je li spor koji stranke nastoje riješiti mirenjem prekogranični spor ili ne. Ako ne postoji pisani sporazum, trebalo bi se smatrati da se stranke slažu s upotrebom mirenja od trenutka kada poduzmu posebne korake za započinjanje postupka mirenja.

(16)

Kako bi se osiguralo potrebno međusobno povjerenje u odnosu na tajnost, učinak na rokove zastare i prekluzivne rokove te u odnosu na priznavanje i izvršavanje sporazuma koji proizlaze iz mirenja, države članice bi trebale poticati, na način koji smatraju prikladnim, osposobljavanje miritelja i uvođenje djelotvornih mehanizama kontrole kvalitete u odnosu na pružanje usluga mirenja.

(17)

Države članice bi trebale definirati takve mehanizme, koji mogu uključivati korištenje rješenja koja se temelje na tržištu, i od njih se ne bi trebalo zahtijevati nikakvo financiranje u tom smislu. Ti mehanizmi bi trebali biti usmjereni na očuvanje fleksibilnosti postupka mirenja i autonomije stranaka, te na osiguravanje da se mirenje vodi na djelotvoran, nepristran i stručan način. Miritelje bi trebalo upoznati s postojanjem Europskog kodeksa ponašanja za miritelje, kojeg bi se također putem interneta trebalo staviti na raspolaganje javnosti.

(18)

U području zaštite potrošača, Komisija je donijela Preporuku (3) o utvrđivanju minimalnih kriterija kvalitete, koje bi izvansudska tijela uključena u sporazumno rješavanje potrošačkih sporova trebala ponuditi svojim korisnicima. Sve miritelje ili organizacije obuhvaćene ovom Preporukom trebalo bi poticati da poštuju njezina načela. Kako bi se olakšalo širenje informacija o takvim tijelima, Komisija bi trebala uspostaviti bazu podataka izvansudskih programa za koje države članice smatraju da poštuju načela iz te Preporuke.

(19)

Mirenje ne bi trebalo smatrati lošijom alternativom sudskim postupcima, u smislu da bi provođenje sporazuma koji rezultiraju iz mirenja ovisilo o dobroj volji stranaka. Države članice bi stoga trebale strankama pisanog sporazuma koji je rezultat mirenja osigurati da sadržaj njihovog dogovora bude izvršan. Država članica bi jedino trebala moći odbiti učiniti takav sporazum izvršnim ako je on u suprotnosti s njezinim pravom uključujući njezino međunarodno privatno pravo ili ako njezino pravo ne predviđa izvršnost sadržaja određenog sporazuma. To može biti posrijedi ako je obveza iz određenog sporazuma po svojoj prirodi neizvršiva.

(20)

Sadržaj sporazuma koji proizlazi iz mirenja koji je u državi članici učinjen izvršnim trebalo bi priznati i proglasiti izvršnim u drugim državama članicama u skladu s mjerodavnim pravom Zajednice ili nacionalnim pravom. Tome može biti tako, na primjer, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (4) ili Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim stvarima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (5).

(21)

Uredbom (EZ) br. 2201/2003 posebno se predviđa da, kako bi sporazumi između dviju stranaka bili izvršni u drugoj državi članici, oni moraju biti izvršni u državi članici u kojoj su bili sklopljeni. Prema tome, ako sadržaj sporazuma koji proizlazi iz mirenja u stvari obiteljskog prava nije izvršan u državi članici u kojoj je sporazum sklopljen i gdje je podnesen zahtjev za njegovu izvršnost, ovom bi se Direktivom ne bi trebalo poticati stranke da zaobilaze pravo te države članice tako da svoj sporazum učine izvršnim u drugoj državi članici.

(22)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na propise država članica u vezi s izvršenjem sporazuma koji proizlaze iz mirenja.

(23)

Tajnost u postupku mirenja je važna i stoga bi se ovom Direktivom trebao predvidjeti minimalan stupanj sukladnosti pravila koja uređuju parnične postupke u odnosu na način zaštite tajnosti mirenja u bilo kojem kasnijem građanskom i trgovačkom sudskom postupku ili arbitraži.

(24)

Kako bi potaknule stranke da koriste mirenje, države članice bi trebale osigurati da njihova pravila u vezi s rokovima zastare i prekluzivnim rokovima ne sprečavaju stranke da pristupe sudu ili arbitraži, ako njihov pokušaj mirenja ne uspije. Države članice bi trebale osigurati postizanje ovog cilja iako ovom Direktivom nisu usklađena nacionalna pravila o rokovima zastare i prekluzivnim rokovima. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na odredbe o rokovima zastare i prekluzivnim rokovima u međunarodnim sporazumima kako su provedeni u državama članicama, na primjer u području prometnog prava.

(25)

Države članice bi trebale potaknuti pružanje informacija javnosti o tome kako stupiti u kontakt s miriteljima i organizacijama koje pružaju usluge mirenja. One bi također trebale poticati odvjetnike da informiraju svoje klijente o mogućnosti mirenja.

(26)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem donošenju zakona (6), države članice se potiču da za sebe, i u interesu Zajednice, izrade i objave svoje vlastite tablice koje, što je više moguće, prikazuju korelaciju između ove Direktive i mjera za njezin prijenos u nacionalno zakonodavstvo.

(27)

Ovom se Direktivom nastoje promicati temeljna prava i ona uvažava načela koja su posebno priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije.

(28)

Kako cilj ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, te se zbog opsega ili učinka djelovanja može bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenom u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(29)

U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska su obavijestile o svojoj želji da sudjeluju u donošenju i primjeni ove Direktive.

(30)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive i ona je ne obvezuje, niti se na nju ne primjenjuje,

(a)

kada se stranke, nakon nastanka spora, dogovore o mirenju;

(b)

kada sud odredi mirenje;

(c)

kada prema nacionalnom pravu nastane obveza upotrebe mirenja; ili

(d)

kada je u smislu članka 5. strankama izdan poziv.

(a)

„mirenje” znači strukturirani postupak, ma kako se nazivao ili označavao, kojim dvije ili više stranaka u sporu nastoje same, na dobrovoljnoj bazi, postići dogovor o rješavanju spora uz pomoć miritelja. Ovaj postupak mogu započeti stranke ili ga može predložiti ili narediti sud ili može biti propisan pravom države članice.

On uključuje mirenje koje vodi sudac koji nije odgovoran ni za kakav sudski postupak povezan s predmetnim sporom. On isključuje nastojanja suca ili suda kojem je povjereno rješavanje spora u sudskom postupku koji se odnosi na predmetni spor.

(b)

„miritelj” znači bilo koja treća osoba od koje se traži vođenje mirenja na djelotvoran, nepristran i stručan način, bez obzira na naziv i zvanje te treće osobe u dotičnoj državi članici i bez obzira na način na koji je ta treća osoba imenovana ili na način na koji je od nje zatraženo vođenje mirenja.

(a)

kada je to potrebno zbog važnih razloga javnog poretka dotične države članice, posebno kada je to potrebno za osiguravanje zaštite interesa djece ili za sprečavanje nanošenja štete fizičkom ili psihološkom integritetu osobe; ili

(b)

kada je otkrivanje sadržaja sporazuma koji proizlazi iz mirenja potrebno za provedbu ili izvršenje sporazuma.