Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (preinačeno)

Službeni link: 32010L0075 verzija: 17.12.2010. na snazi od 06.01.2010.

 

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE 1.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom propisuju pravila o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja nastalog zbog industrijskih aktivnosti.

Također se propisuju pravila namijenjena sprečavanju ili, gdje to nije izvedivo, smanjenju emisija u zrak, vodu i zemlju te sprečavanju nastajanja otpada, kako bi se postigla visoka razina zaštite okoliša u cijelosti.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na industrijske aktivnosti koje uzrokuju onečišćenje iz Poglavlja II. do VI.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na istraživačke aktivnosti, razvojne aktivnosti ili testiranje novih proizvoda i postupaka.

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Članak 4.

Obveza posjedovanja dozvole

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nijedno postrojenje ili uređaj za loženje, postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada ne radi bez dozvole.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu utvrditi postupak registracije postrojenja koja su obuhvaćena samo Poglavljem V.

Postupak registracije utvrđuje se u obvezujućem aktu i obuhvaća najmanje obavijest nadležnom tijelu od operatera o namjeri da upravlja radom postrojenja.

2.   Države članice mogu omogućiti da dozvola obuhvaća dva ili više postrojenja ili dijelova postrojenja kojima upravlja isti operater na istoj lokaciji.

Ako dozvola obuhvaća dva ili više postrojenja, ona sadrži i uvjete kojima se osigurava da svako postrojenje ispunjava zahtjeve ove Direktive.

3.   Države članice mogu omogućiti da dozvola obuhvaća nekoliko dijelova postrojenja kojima upravljaju različiti operateri. U takvim slučajevima u dozvoli su navedene odgovornosti svakog operatera.

Članak 5.

Dodjela dozvole

1.   Ne dovodeći u pitanje ostale zahtjeve iz nacionalnog zakonodavstva ili zakonodavstva Unije, nadležno tijelo dodjeljuje dozvolu ako postrojenje udovolji zahtjevima ove Direktive.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da uvjeti dozvole i postupci za dodjeljivanje dozvole budu u potpunosti koordinirani kada je uključeno više nadležnih tijela ili više operatera ili je izdano više dozvola, kako bi se osigurao učinkoviti integrirani pristup svih tijela nadležnih za ovaj postupak.

3.   U slučaju novog postrojenja ili značajne promjene pri kojima se primjenjuje članak 4. Direktive 85/337/EEZ, svaki dobiveni relevantni podatak ili zaključak koji je stigao u skladu s člancima 5., 6., 7. i 9. te Direktive ispituje se i koristi za dodjeljivanje dozvole.

Članak 6.

Opća obvezujuća pravila

Ne dovodeći u pitanje obvezu posjedovanja dozvole, države članice u opća obvezujuća pravila mogu uključiti zahtjeve za određene kategorije postrojenja, uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada.

Ako su donesena opća obvezujuća pravila, dozvola može jednostavno sadržavati pozivanje na takva pravila.

Članak 7.

Nezgode i nesreće

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (30), u slučaju bilo kakve nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da:

 

 

Članak 8.

Neispunjavanje obveza

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se poštuju uvjeti dozvola.

2.   U slučaju kršenja uvjeta dozvola, države članice osiguravaju da:

 

 

Rad postrojenja, uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje otpada, postrojenja za suspaljivanje otpada ili njihovog odgovarajućeg dijela prekida se ako kršenje uvjeta dozvole predstavlja neposrednu opasnost za zdravlje ljudi ili ako prijeti uzrokovanjem neposrednog značajnog štetnog učinka na okoliš te do ponovnog postizanja sukladnosti prema točkama (b) i (c) prvog podstavka.

Članak 9.

Emisija stakleničkih plinova

1.   Ako su emisije stakleničkog plina iz postrojenja navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ u vezi s aktivnostima koje se obavljaju u tom postrojenju, dozvola ne uključuje graničnu vrijednost emisije za izravne emisije tog plina, osim ako je to potrebno kako bi se jamčilo da nije došlo do značajnog lokalnog onečišćenja.

2.   Za aktivnosti iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ, države članice mogu odlučiti da ne postavljaju zahtjeve vezane za energetsku učinkovitost u vezi s jedinicama za izgaranje ili drugim jedinicama koje emitiraju ugljikov dioksid na toj lokaciji.

3.   Ako je potrebno, nadležna tijela na odgovarajući način izmjenjuju dozvolu.

4.   Stavci od 1. do 3. ne primjenjuju se na postrojenja koja su privremeno isključena iz sheme za trgovanje jedinicama emisije stakleničkih plinova unutar Unije u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ.

POGLAVLJE II.

ODREDBE ZA AKTIVNOSTI IZ PRILOGA I.

Članak 10.

Područje primjene

Ovo poglavlje primjenjuje se na aktivnosti koje su utvrđene u Prilogu I. i, gdje je primjenjivo, kojima se dostižu pragovi kapaciteta utvrđeni u tom Prilogu.

Članak 11.

Opća načela kojima se utvrđuju osnovne obveze operatera

Države članice poduzimaju potrebne mjere da bi osigurale da se postrojenjima upravlja u skladu sa sljedećim načelima:

 

 

 

 

 

 

 

Članak 12.

Zahtjevi za dozvole

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere da bi osigurale da zahtjev za dozvolu sadrži opis sljedećeg:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zahtjev za dozvolu također uključuje sažetak, koji nije tehničke prirode, detalja iz prvog podstavka.

2.   Ako podatak koji je dostavljen u skladu sa zahtjevima iz Direktive 85/337/EEZ ili sigurnosnim izvješćem pripremljenim u skladu s Direktivom 96/82/EZ ili drugim podacima koji su sastavljeni kao odgovor na ostalo zakonodavstvo ispunjava bilo koji od zahtjeva iz stavka 1., takav podatak može biti uključen u zahtjev ili priložen zahtjevu.

Članak 13.

Referentni dokumenti o NRT-u i razmjena podataka

1.   Kako bi sastavila, revidirala i prema potrebi ažurirala referentne dokumente o NRT-u, Komisija organizira razmjenu podataka između država članica, predmetnih industrija, nevladinih organizacija koje promiču zaštitu okoliša i Komisije.

2.   Razmjena podataka se posebno odnosi na sljedeće:

 

 

3.   Komisija osniva i redovno saziva forum sastavljen od predstavnika država članica, predmetnih industrija i nevladinih organizacija koje promiču zaštitu okoliša.

Komisija od foruma dobiva mišljenje o praktičnim dogovorima o razmjeni podataka i posebno o sljedećem:

 

 

 

Smjernicama iz točaka (c) i (d) drugog podstavka uzima se u obzir mišljenje foruma i donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 75. stavka 2.

4.   Komisija od foruma dobiva i stavlja na uvid javnosti mišljenje o predloženom sadržaju referentnih dokumenata o NRT-u i to mišljenje uzima u obzir kod postupaka iz stavka 5.

5.   Odluke o zaključcima o NRT-u donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 75. stavka 2.

6.   Nakon donošenja odluke u skladu sa stavkom 5., Komisija bez odlaganja stavlja referentni dokument o NRT-u na uvid javnosti i osigurava dostupnost zaključaka o NRT-u na svim službenim jezicima Unije.

7.   Do donošenja odgovarajuće odluke u skladu sa stavkom 5., zaključci o najboljim raspoloživim tehnikama iz referentnih dokumenata o NRT-u koje je Komisija usvojila prije datuma iz članka 83. primjenjuju se kao zaključci o NRT-u u smislu ovog poglavlja, izuzev članka 15. stavaka 3. i 4.

Članak 14.

Uvjeti dozvola

1.   Države članice jamče da dozvola uključuje sve mjere potrebne za ispunjavanje zahtjeva iz članka 11. i članka 18.

Te mjere uključuju barem sljedeće:

 

 

 

 

 

 

 

2.   U smislu stavka 1.(a), granične vrijednosti emisija mogu se dopuniti ili zamijeniti jednakovrijednim parametrima ili tehničkim mjerama, koji osiguravaju jednaku razinu zaštite okoliša.

3.   Zaključci o NRT-u predstavljaju referencu za utvrđivanje uvjeta dozvole.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 18., nadležno tijelo može odrediti strože uvjete dozvole od onih koji su postignuti korištenjem najboljih raspoloživih tehnika, kako je opisano u zaključcima o NRT-u. Države članice mogu uspostaviti pravila unutar kojih nadležno tijelo može odrediti takve strože uvjete.

5.   Ako nadležno tijelo odredi uvjete dozvole na temelju najbolje raspoložive tehnike koja nije opisana ni u jednom od predmetnih zaključaka o NRT-u, ono osigurava:

 

Ako zaključci o NRT-u iz prvog podstavka ne sadrže razine emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama, nadležno tijelo jamči da tehnika iz prvog podstavka osigurava razinu zaštite okoliša koja je jednaka najboljim raspoloživim tehnikama opisanima u zaključcima o NRT-u.

6.   Ako aktivnost ili vrsta proizvodnog procesa koji se odvija u postrojenju nije obuhvaćena nijednim od zaključaka o NRT-u ili se ti zaključci ne odnose na sve potencijalne učinke koje aktivnost ili proces imaju na okoliš, nadležno tijelo nakon prethodnih savjetovanja s operaterom utvrđuje uvjete dozvole na temelju najboljih raspoloživih tehnika koje je utvrdilo za predmetne aktivnosti ili procese, posvećujući posebnu pažnju kriterijima iz Priloga III.

7.   Za postrojenja iz točke 6.6. Priloga I. primjenjuju se stavci 1. do 6. ovog članka, ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo koje se odnosi na dobrobit životinja.

Članak 15.

Granične vrijednosti emisije, jednakovrijedni parametri i tehničke mjere

1.   Granične vrijednosti emisije za onečišćujuće tvari primjenjuju se na mjestu na kojem emisije napuštaju postrojenje, a prilikom određivanja tih vrijednosti zanemaruje se svako razrjeđivanje prije tog mjesta.

S obzirom na neizravno otpuštanje onečišćujućih tvari u vodu, prilikom određivanja graničnih vrijednosti emisije može se uzeti u obzir učinak postrojenja za pročišćavanje voda, pod uvjetom da je zajamčena jednaka razina zaštite okoliša u cjelini i pod uvjetom da to ne dovodi do većih razina onečišćenja okoliša.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 18., granične vrijednosti emisije i jednakovrijedni parametri i tehničke mjere iz članka 14. stavaka 1. i 2. temelje se na najboljim raspoloživim tehnikama, bez propisivanja uporabe bilo koje tehnike ili posebne tehnologije.

3.   Nadležno tijelo utvrđuje granične vrijednosti emisije koje osiguravaju da u normalnim radnim uvjetima emisije ne prelaze razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama kako je propisano u odlukama o zaključcima o NRT-u iz članka 13. stavka 5. kroz jedno od sljedećeg:

 

Ako se primjenjuje točka (b), nadležno tijelo barem jednom godišnje procjenjuje rezultate praćenja emisije kako bi osiguralo da emisije u normalnim uvjetima rada ne prelaze razine emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama.

4.   Odstupajući od odredaba stavka 3. i ne dovodeći u pitanje članak 18. nadležno tijelo može u posebnim slučajevima odrediti manje stroge granične vrijednosti emisije. Takvo se izuzeće može primijeniti samo ako procjena pokaže da bi postizanje razina emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama iz zaključaka o NRT-u dovelo do nesrazmjerno visokih troškova u usporedbi s koristima za okoliš, i to zbog:

 

Nadležno tijelo u prilogu uvjetima dozvole dokumentira razloge za primjenu prvog podstavka, uključujući i rezultat procjene i opravdanje za nametnute uvjete.

Granične vrijednosti emisije koje su utvrđene u skladu s prvim podstavkom ipak ne prelaze granične vrijednosti emisije utvrđene u prilozima ovoj Direktivi gdje je primjenjivo.

Nadležno tijelo u svakom slučaju osigurava da nije uzrokovano značajno onečišćenje i da je postignuta visoka razina zaštite okoliša u cijelosti.

Na temelju podataka dobivenih od država članica u skladu s člankom 72. stavkom 1., posebno u vezi s primjenom ovog stavka, Komisija može prema potrebi procijeniti i dodatno pojasniti, s pomoću smjernica, kriterije koje je potrebno uzeti u obzir pri primjeni ovog stavka.

Nadležno tijelo ponovno procjenjuje primjenu prvog podstavka kao dio svakog ponovnog razmatranje uvjeta dozvole, u skladu s člankom 21.

5.   Nadležno tijelo može dodijeliti privremena izuzeća od zahtjeva iz stavaka 2. i 3. ovog članka i od zahtjeva iz članka 11. točaka (a) i (b) za ispitivanje i uporabu tehnika u nastajanju za ukupno vremensko razdoblje koje ne prelazi 9 mjeseci, pod uvjetom da se nakon navedenog razdoblja tehnika zaustavlja ako aktivnost nije postigla barem razine emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama.

Članak 16.

Zahtjevi praćenja

1.   Zahtjevi praćenja iz članka 14. stavka 1. točke (c) se, prema potrebi, temelje na zaključcima o praćenju koji su opisani u zaključcima o NRT-u.

2.   Nadležno tijelo određuje učestalost periodičnog praćenja iz članka 14. stavka 1. točke (e) u dozvoli za svako pojedinačno postrojenje ili u općim obvezujućim pravilima.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, periodično praćenje provodi se najmanje svakih 5 godina za podzemne vode i svakih 10 godina za tlo, osim ako se takvo praćenje temelji na sustavnom procjenjivanju rizika od onečišćenja.

Članak 17.

Opća obvezujuća pravila za aktivnosti iz Priloga I.

1.   Kod donošenja općih obvezujućih pravila, država članice osiguravaju integrirani pristup i visoku razinu zaštite okoliša jednaku onoj koja se može postići pomoću uvjeta pojedinačnih dozvola.

2.   Opća obvezujuća pravila temelje se na najboljim raspoloživim tehnikama, bez propisivanja korištenja bilo koje tehnike ili posebne tehnologije, kako bi se osigurala sukladnost s člankom 14. i člankom 15.

3.   Države članice osiguravaju ažuriranje općih obvezujućih pravila kako bi se vodilo računa o razvoju najboljih raspoloživih tehnika i kako bi se osigurala sukladnost s člankom 21.

4.   Opća obvezujuća pravila koja su donesena u skladu sa stavcima 1. do 3. sadrže upućivanje na ovu Direktivu ili se prilikom njihove službene objave uz njih navodi takva uputa.

Članak 18.

Standardi kvalitete okoliša

Ako standard kvalitete okoliša zahtjeva strože uvjete od onih koje se mogu postići korištenjem najboljih raspoloživih tehnika, u dozvolu se uključuju dodatne mjere, ne dirajući u ostale mjere koje se mogu poduzeti kako bi se poštovale norme kvalitete okoliša.

Članak 19.

Razvoj najboljih raspoloživih tehnika

Države članice osiguravaju da nadležno tijelo prati razvoj najboljih raspoloživih tehnika ili da je o njemu obaviješteno, kao i o objavljivanju svih novih ili ažuriranih zaključaka o NRT-u, i da te podatke stavlja na raspolaganje zainteresiranoj javnosti.

Članak 20.

Promjene na postrojenjima od strane operatera

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da operater nadležno tijelo obavijesti o svim planiranim promjenama u prirodi ili funkcioniranju, ili opsegu postrojenja, koje mogu imati posljedice na okoliš. Prema potrebi, nadležno tijelo ažurira dozvolu.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da operater ne provodi nikakve značajne planirane promjene bez dozvole izdane u skladu s ovom Direktivom.

Zahtjev za dozvolu i odluka nadležnog tijela obuhvaćaju one dijelove postrojenja i one detalje iz članka 12. na koje bi mogla utjecati značajna promjena.

3.   Bilo koja promjena u prirodi ili funkcioniranju ili opsegu postrojenja smatra se značajnom ako promjena ili opseg sami po sebi dosegnu pragove kapaciteta utvrđene u Prilogu I.

Članak 21.

Ponovno razmatranje i ažuriranje uvjeta dozvole od strane nadležnog tijela

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nadležno tijelo periodično razmatra, u skladu sa stavkom 2. do stavka 5., sve uvjete dozvole i kada je to potrebno za osiguranje sukladnosti s ovom Direktivom, ažurira te uvjete.

2.   Na zahtjev nadležnog tijela operater dostavlja sve podatke potrebne za ponovno razmatranje uvjeta dozvole, uključujući posebno rezultate praćenja emisije i ostale podatke koji omogućuju usporedbu rada postrojenja s najboljim raspoloživim tehnikama opisanim u primjenjivim zaključcima o NRT-u i s razinama emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama.

Kod ponovnog razmatranja uvjeta dozvole, nadležno tijelo koristi sve podatke prikupljene praćenjem ili inspekcijom.

3.   U roku od 4 godine od objavljivanja odluka o zaključcima o NRT-u u skladu s člankom 13. stavkom 5. koji se odnosi na glavne aktivnosti postrojenja nadležno tijelo osigurava:

 

Kod ponovnog razmatranja vodi se računa o svim novim ili ažuriranim zaključcima o NRT-u koji su primjenjivi na postrojenje i doneseni u skladu s člankom 13. stavkom 5., od izdavanja dozvole ili posljednjeg razmatranja.

4.   Ako postrojenje nije obuhvaćeno nijednim od zaključaka o NRT-u, uvjeti dozvole ponovno se razmatraju i prema potrebi ažuriraju ako razvoj najboljih raspoloživih tehnika omogućava značajno smanjenje emisija.

5.   Uvjeti dozvole ponovno se razmatraju i prema potrebi ažuriraju barem u sljedećim slučajevima:

 

 

Članak 22.

Zatvaranje lokacije

1.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/60/EZ, Direktivu 2004/35/EZ ni Direktivu 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (31) i predmetno zakonodavstvo Unije o zaštiti tla, nadležno tijelo utvrđuje uvjete dozvole kako bi osiguralo sukladnost sa stavcima 3. i 4. ovog članka nakon konačnog prestanka aktivnosti.

2.   Ako aktivnost uključuje uporabu, proizvodnju ili ispuštanje predmetnih opasnih tvari i uzimajući u obzir mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda na lokaciji postrojenja, operater priprema i dostavlja nadležnom tijelu temeljno izvješće prije početka rada postrojenja ili prije prvog ažuriranja dozvole za postrojenje nakon 7. siječnja 2013.

Temeljno izvješće sadrži podatke potrebne za utvrđivanje stanja onečišćenosti tla i podzemnih voda, kako bi se mogla napraviti količinska usporedba sa stanjem nakon konačnog prestanka aktivnosti iz stavka 3.

Temeljno izvješće sadrži barem sljedeće podatke:

 

Ako podatak prikupljen u skladu s drugim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije ispunjava zahtjeve iz ovog stavka, takav se podatak može uključiti u dostavljeno temeljno izvješće ili se priložiti tome izvješću.

Komisija donosi smjernice o sadržaju temeljnog izvješća.

3.   Nakon konačnog prestanka aktivnosti, operater procjenjuje stanje onečišćenosti tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima koje je postrojenje koristilo, proizvelo ili ispustilo. Ako je postrojenje uzrokovalo značajno onečišćenje tla ili podzemnih voda predmetnim opasnim tvarima u usporedbi sa stanjem koje je utvrđeno u temeljnom izvješću iz stavka 2., operater poduzima potrebne mjere za rješavanje tog onečišćenja kako bi vratio lokaciju u to stanje. U tu svrhu, može se voditi računa o tehničkoj izvodivosti takvih mjera.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, nakon konačnog prestanka aktivnosti, i ako onečišćenje tla i podzemnih voda predstavlja značajan rizik za zdravlje ljudi ili za okoliš kao rezultat dozvoljenih aktivnosti koje je operater provodio prije nego što je dozvola za postrojenje ažurirana prvi put nakon 7. siječnja 2013. i vodeći računa o uvjetima lokacije postrojenja koji su utvrđeni u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d), operater poduzima potrebne radnje s ciljem uklanjanja, kontrole, ograničavanja ili smanjenja predmetnih opasnih tvari, kako lokacija, vodeći računa o njezinoj trenutačnoj ili budućoj odobrenoj uporabi, više ne bi predstavljala takav rizik.

4.   Ako operater nema obvezu pripreme temeljnog izvješća iz stavka 2., operater nakon konačnog prestanka aktivnosti poduzima potrebne radnje s ciljem uklanjanja, kontrole, ograničavanja ili smanjenja predmetnih opasnih tvari, kako lokacija, vodeći računa o njezinoj trenutačnoj ili budućoj odobrenoj uporabi, više ne bi predstavljala takav rizik za zdravlje ljudi ili za okoliš zbog onečišćenja tla i podzemnih voda kao rezultat dozvoljenih aktivnosti i vodeći računa o stanju lokacije postrojenja koja je utvrđena u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d).

Članak 23.

Inspekcije zaštite okoliša

1.   Države članice uspostavljaju sustav inspekcija zaštite okoliša za postrojenja kojima se rješava ispitivanje punog opsega učinaka koje na okoliš ima predmetno postrojenje.

Države članice osiguravaju da operateri nadležnim tijelima pružaju svu potrebnu pomoć kako bi im omogućili da izvrše bilo koju posjetu lokaciji, da uzmu uzorke i da prikupe sve podatke potrebne za obavljanje dužnosti u smislu ove Direktive.

2.   Države članice osiguravaju da sva postrojenja budu obuhvaćena planom inspekcije zaštite okoliša na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te osiguravaju da se taj plan redovno preispituje i prema potrebi ažurira.

3.   Svaki plan inspekcije zaštite okoliša uključuje sljedeće:

 

 

 

 

 

4.   Na temelju planova inspekcije, nadležno tijelo redovno sastavlja programe rutinskih inspekcija zaštite okoliša, uključujući i učestalost posjeta lokaciji za različite vrste postrojenja.

Razdoblje između dva posjeta lokaciji temelji se na sustavnoj procjeni rizika koji predmetno postrojenje predstavlja za okoliš i nije duže od 1 godine za postrojenja koja predstavljaju najveći rizik te 3 godine za postrojenja koja predstavljaju najmanji rizik.

Ako je inspekcija identificirala važan slučaj neusklađenosti s uvjetima dozvole, u roku od 6 mjeseci od te inspekcije provodi se dodatna posjeta lokaciji.

Sustavno procjenjivanje rizika za okoliš temelji se barem na sljedećim kriterijima:

 

 

Komisija može donijeti smjernice o kriterijima za procjenu rizika za okoliš.

5.   Inspekcije zaštite okoliša koje nisu rutinske provode se kako bi se što prije a, gdje je prikladno, prije izdavanja, ponovnog razmatranja ili inoviranja dozvole, ispitale ozbiljne pritužbe vezane za okoliš, ozbiljne nesreće i nezgode vezane za okoliš i pojava nepoštovanja.

6.   Nakon svake posjete lokaciji, nadležno tijelo priprema izvješće koje opisuje odgovarajuća zapažanja vezana za sukladnost postrojenja s uvjetima dozvole i zaključke o tome da li je potrebno poduzimati bilo kakve daljnje radnje.

Izvješće se dostavlja predmetnom operateru u roku od 2 mjeseca od posjete lokaciji. Nadležno tijelo javnosti omogućuje pristup izvješću u skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o pristupu javnosti podacima o okolišu (33) u roku od 4 mjeseca od posjete lokaciji.

Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 2., nadležno tijelo osigurava da operater u razumnom roku poduzme sve potrebne radnje koje su utvrđene u izvješću.

Članak 24.

Pristup podacima i sudjelovanje javnosti u postupku izdavanja dozvole

1.   Države članice osiguravaju da zainteresirana javnost pravovremeno i učinkovito dobije priliku sudjelovati u sljedećim postupcima:

 

 

 

Na takvo sudjelovanje primjenjuje se postupak iz Priloga IV.

2.   Nakon donošenja odluke o izdavanju, ponovnom razmatranju ili ažuriranju dozvole, nadležno tijelo stavlja na uvid javnosti, uključujući i putem Interneta a u vezi s točkama (a), (b) i (f), sljedeće podatke:

 

 

 

 

 

3.   Nadležno tijelo također stavlja na uvid javnosti, uključujući i putem Interneta, barem u vezi s točkom (a):

 

4.   Stavci 1., 2. i 3. ovog članka primjenjuju se podložno ograničenjima iz članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive 2003/4/EZ.

Članak 25.

Pristup pravosuđu

1.   Države članice osiguravaju da, u skladu s predmetnim nacionalnim pravnim sustavom, članovi zainteresirane javnosti imaju pristup postupku preispitivanja pred sudom ili drugim zakonski utemeljenim neovisnim i nepristranim tijelom, kako bi osporili materijalnu ili proceduralnu zakonitost neke odluke, čina ili propusta podložno članku 24. ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

 

2.   Države članice utvrđuju u kojoj se fazi odluke, čini ili propusti mogu osporavati.

3.   Države članice određuju što predstavlja dovoljan interes i povredu prava u skladu s ciljem pružanja zainteresiranoj javnosti pristup pravosuđu.

U tu svrhu, interes svake nevladine organizacije koja promiče zaštitu okoliša i ispunjava bilo koji zahtjev u okviru nacionalnog zakonodavstva, smatra se dovoljnim u smislu stavka 1. točke (a).

Također se smatra da takve organizacije imaju prava koja mogu biti povrijeđena u smislu stavka 1. točke (b).

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne isključuju mogućnost prethodnog postupka preispitivanja pred upravnim tijelom i ne utječu na uvjet potrebnog iscrpljenja svih administrativne postupaka preispitivanja prije korištenja postupka sudskog preispitivanja ako takav uvjet postoji u domaćem zakonodavstvu.

Svi takvi postupci su pravični, jednakopravni, pravodobni i ne toliko skupi da bi se time sprečavalo njihovo provođenje.

5.   Države članice osiguravaju da praktični podaci budu dostupni javnosti u pristupu postupcima upravnog i sudskog preispitivanja.

Članak 26.

Prekogranični učinci

1.   Ako su države članice svjesne da će rad postrojenja vjerojatno imati značajne negativne učinke na okoliš druge države članice, ili ako to zatraži država članica koja će vjerojatno biti značajno pogođena, država članica na čijem je teritoriju podnesen zahtjev za dozvolu u skladu s člankom 4. ili člankom 20. stavkom 2., prosljeđuje drugoj državi članici sve podatke za koje je zatraženo da se pošalju ili stave na raspolaganje u skladu s Prilogom IV. u isto vrijeme u koje ih stavlja na raspolaganje javnosti.

Takvi podaci služe kao temelj za sva savjetovanja koja su potrebna u okviru dvostranih odnosa između dviju država članica na uzajamnoj i jednakovrijednoj osnovi.

2.   Unutar okvira svojih dvostranih odnosa, države članice osiguravaju da u slučajevima iz stavka 1. jedno odgovarajuće vrijeme zahtjevi također budu dostupni i javnosti države članice koja će vjerojatno biti pogođena, tako da će ih imati pravo komentirati prije nego nadležno tijelo donese svoju odluku.

3.   Rezultati svih savjetovanja u skladu sa stavcima 1. i 2. uzimaju se u obzir kada nadležno tijelo donese odluku o zahtjevu.

4.   Nadležno tijelo obavješćuje državu članicu s kojom je provedeno savjetovanje u skladu sa stavkom 1. o odluci koja je donesena o zahtjevu i upućuje joj podatke iz članka 24. stavka 2. Ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da podaci budu na odgovarajući način dostupni zainteresiranoj javnosti na njezinom teritoriju.

Članak 27.

Tehnike u nastajanju

1.   Države članice, prema potrebi, potiču razvoj i primjenu tehnika u nastajanju, osobito onih tehnika u nastajanju koje su navedene u referentnim dokumentima o NRT-u.

2.   Komisija donosi smjernice kako bi državama članicama pomogla u poticanju razvoja i primjene tehnika u nastajanju iz stavka 1.

POGLAVLJE III.

POSEBNE ODREDBE ZA UREĐAJE ZA LOŽENJE

Članak 28.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje na uređaje za loženje, čija je ukupna ulazna toplinska snaga jednaka ili veća od 50 MW, bez obzira na vrstu goriva kojom se koriste.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na sljedeće uređaje za loženje:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Članak 29.

Pravila akumulacije

1.   Ako se otpadni plinovi iz dvaju ili više odvojenih uređaja za loženje ispuštaju kroz zajednički dimnjak, kombinacija koju stvaraju takva postrojenja smatra se jednim uređajem za loženje, a njihovi kapaciteti se zbrajaju u smislu izračunavanja ukupne nazivne ulazne toplinske snage.

2.   Ako su dva ili više uređaja za loženje, kojima je dozvola prvi put izdana 1. srpnja 1987. ili poslije tog datuma, ili su operateri koji njima upravljaju podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu na taj datum ili poslije njega, konstruirana i instalirana tako da bi se prema mišljenju nadležnog tijela i vodeći računa o tehničkim i ekonomskim čimbenicima njihovi otpadni plinovi mogli ispuštati kroz zajednički dimnjak, kombinacija koju stvaraju takva postrojenja smatra se jednim uređajem za loženje, a njihovi kapaciteti se zbrajaju u smislu izračunavanja ukupne ulazne toplinske snage.

3.   Za potrebe izračunavanja ukupne toplinske snage kombinacije uređaja za loženje iz stavaka 1. i 2., pojedinačni uređaji za loženje ukupne toplinske snage manje od 15 MW ne uzimaju se u obzir.

Članak 30.

Granične vrijednosti emisije

1.   Otpadni plinovi iz uređaja za loženje kontrolirano se ispuštaju putem dimnjaka koji sadrže jednu ili više cijevi, čija se visina izračunava tako da se zaštiti zdravlje ljudi i okoliš.

2.   Sve dozvole za postrojenja koja sadrže uređaje za loženje za koje su dozvole izdane prije 7. siječnja 2013., ili su operateri koji njima upravljaju podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da su takvi uređaji pušteni u rad najkasnije 7. siječnja 2014., uključuju uvjete kojima se osigurava da emisije u zrak iz tih uređaja ne prelaze granične vrijednosti emisije iz dijela 1. Priloga V.

Sve dozvole za postrojenja koja sadrže uređaje za loženje kojima je odobreno izuzeće iz članka 4. stavka 4. Direktive 2001/80/EZ i koja su u pogonu nakon 1. siječnja 2016., uključuje uvjete kojima se osigurava da emisije u zrak iz tih uređaja ne prelaze granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga V.

3.   Sve dozvole za postrojenja koja sadrže uređaje za loženje koja nisu obuhvaćena stavkom 2. uključuju uvjete kojima se osigurava da emisije u zrak iz tih uređaja ne prelaze granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga V.

4.   Granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2. Priloga V., kao i minimalne stope odsumporavanja iz dijela 5. toga Priloga, primjenjuju se na emisije svakog zajedničkog dimnjaka u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje. Ondje gdje Prilog V. predviđa primjenu graničnih vrijednosti emisije na dio uređaja za loženje s ograničenim brojem radnih sati, te se granične vrijednosti primjenjuju na emisije toga dijela uređaja, ali se utvrđuju u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje.

5.   Nadležno tijelo može odobriti izuzeće, u trajanju od najviše 6 mjeseci, od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz stavaka 2. i 3. za sumporov dioksid, za uređaje za loženje koje u tu svrhu uobičajeno koriste gorivo s niskim udjelom sumpora, u slučajevima kada operater ne može zadovoljiti te granične vrijednosti zbog prekida u opskrbi gorivom s niskim udjelom sumpora zbog ozbiljne nestašice.

Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim izuzećima koja su odobrena na temelju prvog podstavka.

6.   Nadležno tijelo može odobriti izuzeće od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz stavaka 2. i 3. u slučajevima kada uređaj za loženje koji koristi samo plinovito gorivo, zbog naglog prekida u opskrbi plinom iznimno mora pribjeći uporabi drugih goriva i zbog toga mora biti opremljeno uređajem za pročišćavanje otpadnog plina. Ovakvo se izuzeće odobrava za razdoblje ne duže od 10 dana, osim u slučaju kada postoji važnija potreba da se nastavi opskrba energijom.

Operater odmah obavješćuje nadležno tijelo o svakom pojedinom slučaju iz prvog podstavka.

Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim izuzećima koja su odobrena na temelju prvog podstavka.

7.   Ako je uređaj za loženje proširen, granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga V. primjenjuju se na prošireni dio uređaja na koji je utjecala promjena i utvrđuju se u odnosu na ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje. U slučaju promjene na uređaju za loženje, koja može imati posljedice na okoliš i koja utječe na dio uređaja s ukupnom ulaznom toplinskom snagom od 50 MW ili više, granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga V. primjenjuju se na dio uređaja koji je promijenjen u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje.

8.   Granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2. Priloga V. ne primjenjuju se na sljedeće uređaje za loženje:

 

9.   Komisija, na temelju najboljih raspoloživih tehnika, preispituje potrebu za uspostavljanjem graničnih vrijednosti emisije u čitavoj Uniji te potrebu za izmjenom graničnih vrijednosti emisije iz Priloga V. za sljedeće uređaje za loženje:

 

 

 

Komisija do 31. prosinca 2013. dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o rezultatima tog preispitivanja, prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

Članak 31.

Stopa odsumporavanja

1.   Za uređaje za loženje koji koriste domaće kruto gorivo i koji se, zbog karakteristika toga goriva, ne mogu uskladiti s graničnim vrijednostima emisije za sumporov dioksid iz članka 30. stavaka 2. i 3., države članice mogu umjesto toga primijeniti minimalne stope odsumporavanja iz dijela 5. Priloga V., u skladu s pravilima o usklađivanju iz dijela 6. tog Priloga i uz prethodnu potvrdu tehničkog izvješća iz članka 72. stavka 4. točke (a) od strane nadležnog tijela.

2.   Za uređaje za loženje koji koriste domaće kruto gorivo, koji suspaljuju otpad i koji se, zbog karakteristika domaćeg krutoga goriva, ne mogu uskladiti s Cproc vrijednostima za sumporov dioksid iz točke 3.1. ili točke 3.2. dijela 4. Priloga VI., države članice mogu umjesto toga primijeniti minimalne stope odsumporavanja iz dijela 5. Priloga V., u skladu s pravilima o usklađivanju iz dijela 6. tog Priloga. Ako države članice izaberu primjenu ovog stavka, Cotpad iz točke 1. dijela 4. Priloga VI. iznosi 0 mg/Nm3.

3.   Do 31. prosinca 2019. Komisija preispituje mogućnost primjene minimalnih stopa odsumporavanja iz dijela 5. Priloga V., osobito vodeći računa o najboljim raspoloživim tehnikama i koristima od smanjenih emisija sumporovog dioksida.

Članak 32.

Prijelazni nacionalni plan

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2020., države članice mogu izraditi i provoditi prijelazni nacionalni plan koji obuhvaća uređaje za loženje koji su prvu dozvolu dobili prije 27. studenoga 2002. ili su operateri koji njima upravljaju podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je postrojenje pušteno u rad najkasnije 27. studenoga 2003. Za svaki uređaj za loženje koji je obuhvaćen ovim planom, plan obuhvaća emisije jedne ili više sljedećih onečišćujućih tvari: dušikovih oksida, sumporovog dioksida i krutih čestica. Za plinske turbine, planom su obuhvaćene samo emisije dušikovih oksida.

Prijelazni nacionalni plan ne uključuje sljedeće uređaje za loženje:

 

 

 

2.   Uređaji za loženje obuhvaćeni ovim planom mogu biti izuzeti iz obveze usklađivanja s graničnim vrijednostima emisije iz članka 30. stavka 2. za onečišćujuće tvari koje su predmetom plana ili, gdje je primjenjivo, od obveze usklađivanja sa stopom odsumporavanja iz članka 31.

Granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice iz dozvole za uređaje za loženje koje se primjenjuje do 31. prosinca 2015., posebno u skladu sa zahtjevima direktiva 2001/80/EZ i 2008/1/EZ, moraju se barem održavati.

Uređaje za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW koji se koriste krutim gorivima i kojima je prva dozvola izdana nakon 1. srpnja 1987., moraju se uskladiti s graničnim vrijednostima emisije za dušikove okside iz dijela 1. Priloga V.

3.   Za svaku od onečišćujućih tvari koje su njime obuhvaćene, prijelazni nacionalni plan utvrđuje gornje granice koje definiraju maksimalne ukupne godišnje emisije za sve uređaje obuhvaćene planom, na temelju ukupne ulazne toplinske snage svakog od postrojenja na dan 31. prosinca 2010., njegove stvarne godišnje radne sate i njegovo korištenje goriva, izraženo u prosjeku za posljednjih 10 godina rada do uključivo 2010.

Gornja granica emisije za 2016. godinu izračunava se na temelju predmetnih graničnih vrijednosti emisije iz Priloga III. do Priloga VII. Direktivi 2001/80/EZ ili, gdje je primjenjivo, na temelju stopa odsumporavanja iz Priloga III. Direktivi 2001/80/EZ. U slučaju plinskih turbina, koriste se granične vrijednosti emisije za dušikove okside koje su utvrđene za takva postrojenja u dijelu B. Priloga VI. Direktivi 2001/80/EZ. Gornje granice emisije za 2019. i 2020. godinu izračunavaju se na temelju predmetnih graničnih vrijednosti emisije iz dijela 1. Priloga V. ovoj Direktivi ili, gdje je primjenjivo, na temelju relevantnih stopa odsumporavanja iz dijela 5. Priloga V. ovoj Direktivi. Gornje granice emisije za 2017. i 2018. godinu utvrđuju se tako da omogućuju linearno povećanje gornjih granica emisija između 2016. i 2019.

Ako je uređaj koji je uključen u prijelazni nacionalni plan zatvoren ili više nije obuhvaćen Poglavljem III., to neće dovesti do porasta ukupnih godišnjih emisija iz preostalih uređaja koji su obuhvaćeni planom.

4.   Prijelazni nacionalni plan također sadrži odredbe o praćenju i izvješćivanju koje su sukladne provedbenim pravilima koja su uspostavljena u skladu s člankom 41. točkom (b), kao i mjere predviđene za svako od postrojenja kako bi se osiguralo pravodobno poštovanje graničnih vrijednosti emisije koje će se primjenjivati od 1. srpnja 2020.

5.   Države članice Komisiji dostavljaju svoje prijelazne nacionalne planove najkasnije do 1. siječnja 2013.

Komisija ocjenjuje planove i, ako Komisija u roku od 12 mjeseci od primitka plana nema primjedbi, predmetna država članica smatra da je njezin plan prihvaćen.

Ako Komisija smatra da plan nije u skladu s provedbenim pravilima koja su donesena u skladu s člankom 41. točkom (b), obavješćuje predmetnu državu članicu da njezin plan ne može biti prihvaćen. Vezano za ocjenjivanje nove verzije plana koju država članica dostavlja Komisiji, vremensko razdoblje iz drugog podstavka iznosi 6 mjeseci.

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama plana.

Članak 33.

Izuzeće zbog ograničenog vijeka trajanja

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2023., uređaji za loženje mogu biti izuzeti od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz članka 30. stavka 2. i stopa odsumporavanja iz članka 31. i prema potrebi od uključivanja u prijelazni nacionalni plan iz članka 32., ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

 

 

 

2.   Najkasnije do 1. siječnja 2016. sve države članice Komisiji dostavljaju popis svih uređaja za loženje na koje se primjenjuje stavak 1., uključujući i njihovu ukupnu ulaznu toplinsku snagu, vrstu goriva kojom se koriste i primjenjive granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice. Za uređaje na koje se odnosi stavak 1., države članice Komisiji jednom godišnje dostavljaju evidenciju o broju radnih sati od 1. siječnja 2016.

3.   U slučaju da je 6. siječnja 2011. uređaj za loženje dio malog izoliranog sustava koji na taj datum sudjeluje s najmanje 35 % u opskrbi električnom energijom unutar tog sustava, koji zbog svojih tehničkih karakteristika nije u mogućnosti poštovati granične vrijednosti emisije iz članka 30. stavka 2., broj radnih sati iz stavka 1. točke (a) ovog članka iznosi 18 000, počevši od 1. siječnja 2020. i najkasnije do 31. prosinca 2023., a datum iz stavka 1. točke (b) i stavka 2. ovog članka je 1. siječnja 2020.

4.   U slučaju uređaja za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 1 500 MW koji je počeo s radom prije 31. prosinca 1986. i koristi se domaćim krutim gorivom neto kalorične vrijednosti manje od 5 800 kJ/kg, maseni sadržaj vlage veći od 45 %, kombinirani maseni sadržaj vlage i pepela veći od 60 % a sadržaj kalcijevog oksida u pepelu veći od 10 %, broj radnih sati iz stavka 1. točke (a) iznosi 32 000.

Članak 34.

Mali izolirani sustavi

1.   Uređaji za loženje koji su 6. siječnja 2011. dio malog izoliranog sustava mogu do 31. prosinca 2019. biti izuzeti od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz članka 30. stavka 2. i stopa odsumporavanja iz članka 31., prema potrebi. Do 31. prosinca 2019. se barem zadržavaju granične vrijednosti emisije iz dozvola za ove uređaje za loženje, osobito u skladu sa zahtjevima Direktive 2001/80/EZ i 2008/1/EZ.

2.   Uređaji za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW, koji se koriste krutim gorivima i kojima je prva dozvola izdana nakon 1. srpnja 1987., poštuju granične vrijednosti emisije za dušikove okside iz dijela 1. Priloga V.

3.   Ako na teritoriju države članice postoje uređaji za loženje obuhvaćeni ovim poglavljem koji su dio malog izoliranog sustava, ta država članica prije 7. siječnja 2013. Komisiji dostavlja popis takvih uređaja za loženje, ukupnu godišnju potrošnju energije malog izoliranog sustava i količinu energije dobivenu kroz međusobnu povezanost s ostalim sustavima.

Članak 35.

Postrojenja za daljinsko centralizirano grijanje

1.   Do 31. prosinca 2022., uređaj za loženje može biti izuzet od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz članka 30. stavka 2. i stope odsumporavanja iz članka 31., pod uvjetom da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

 

 

 

2.   Najkasnije 1. siječnja 2016. svaka država članica Komisiji dostavlja popis svih uređaja za loženje na koje se primjenjuje stavak 1., uključujući i njihovu ukupnu ulaznu toplinsku snagu, vrstu goriva kojim se koriste i primjenjive granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice. Osim toga, države članice za svaki uređaj za loženje na koje se primjenjuje stavak 1. i tijekom razdoblja iz tog stavka godišnje obavješćuju Komisiju o postotku korisne topline koju je proizvelo svako postrojenje, isporučene u obliku pare ili vruće vode javnoj mreži za isporuku toplinske energije, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek.

Članak 36.

Geološko skladištenje ugljikovog dioksida

1.   Države članice osiguravaju da operateri svih uređaja za loženje izlazne električne snage 300 ili više megavata, za koje je originalna građevinska dozvola ili, ako ne postoji takav postupak, originalna dozvola za rad, izdana nakon stupanja na snagu Direktive 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida (34), procijene jesu li zadovoljeni sljedeći uvjeti:

 

 

2.   Ako su zadovoljeni uvjeti iz stavka 1., nadležno tijelo osigurava odgovarajući prostor na lokaciji postrojenja za opremu potrebnu za prikupljanje i komprimiranje ugljikovog dioksida. Nadležno tijelo, na temelju procjene iz stavka 1. i ostalih dostupnih podataka, utvrđuje jesu li zadovoljeni uvjeti, osobito u vezi zaštite okoliša i zdravstvene zaštite.

Članak 37.

Kvar ili oštećenje uređaja za smanjivanje emisija

1.   Države članice osiguravaju da dozvole sadrže odredbu o postupcima vezanim za kvar ili oštećenje uređaja za smanjivanje emisija.

2.   U slučaju kvara uređaja za smanjivanje emisija, nadležno tijelo od operatera zahtijeva da smanji rad ili prestane s radom ako se povratak u normalni rad ne postigne u roku od 24 sata, ili da omogući rad postrojenja uz uporabu goriva s niskom emisijom.

Operater obavješćuje nadležno tijelo u roku od 48 sati nakon kvara opreme za smanjivanje emisija.

Ukupno trajanje rada bez smanjivanja emisija ne prelazi 120 sati u bilo kojem 12-mjesečnom razdoblju.

Nadležno tijelo može odobriti izuzeće od vremenskih ograničenja iz prvog i trećeg podstavka, u jednom od sljedećih slučajeva:

 

Članak 38.

Praćenje emisija u zrak

1.   Države članice osiguravaju da se praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak provodi u skladu s dijelom 3. Priloga V.

2.   Ugradnja i rad automatskog mjernog sustava za kontinuirano mjerenje predmet je kontrole i godišnjih kontrolnih testova iz dijela 3. Priloga V.

3.   Nadležno tijelo utvrđuje lokaciju točaka uzorkovanja ili mjerenja koje se koriste za praćenje emisija.

4.   Svi rezultati praćenja se evidentiraju, obrađuju i prikazuju tako da nadležno tijelo može potvrditi poštovanje uvjeta rada i graničnih vrijednosti emisije koji su sadržani u dozvoli.

Članak 39.

Poštovanje graničnih vrijednosti emisije

Smatra se da se granične vrijednosti emisije za zrak poštuju ako su ispunjeni uvjeti iz dijela 4. Priloga V.

Članak 40.

Uređaji za loženje koji koriste više vrsta goriva

1.   U slučaju uređaja za loženje koji koriste više vrsta goriva, uključujući i istodobno korištenje dvaju ili više goriva, nadležno tijelo utvrđuje granične vrijednosti emisije u skladu sa sljedećim koracima:

 

 

2.   U slučaju uređaja za loženje koji se koriste s više vrsta goriva i koji su obuhvaćeni člankom 30. stavkom 2. te se koriste destilacijskim i preradbenim ostacima od rafiniranja sirove nafte za vlastitu potrošnju, samim ili s drugim gorivima, umjesto graničnih vrijednosti emisije iz stavka 1. mogu se primijeniti sljedeće granične vrijednosti emisije:

 

3.   U slučaju uređaja za loženje koji se koriste s više vrsta goriva obuhvaćenih člankom 30. stavkom 2., te koji se koriste destilacijskim i preradbenim ostacima od rafiniranja sirove nafte za vlastitu potrošnju, samim ili s drugim gorivima, umjesto graničnih vrijednosti emisije iz stavka 1. ili stavka 2. ovog članka mogu se primijeniti prosječne granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid iz dijela 7. Priloga V.

Članak 41.

Provedbena pravila

Provedbena pravila donose se u vezi s:

 

Ta se provedbena pravila donose u skladu s regulatornim postupkom iz članka 75. stavka 2. Komisija najkasnije do 7. srpnja 2011. daje odgovarajuće prijedloge.

POGLAVLJE IV.

POSEBNE ODREDBE ZA POSTROJENJA ZA SPALJIVANJE OTPADA I POSTROJENJA ZA SUSPALJIVANJE OTPADA

Članak 42.

Područje primjene

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada koja spaljuju ili suspaljuju kruti ili tekući otpad.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na postrojenja za uplinjavanje ili pirolizu ako su plinovi koji nastaju kao rezultat te toplinske obrade otpada pročišćeni u toj mjeri da više ne predstavljaju otpad prije spaljivanja te ako emisije koje oni uzrokuju nisu veće od onih koje nastaju kao rezultat spaljivanja prirodnog plina.

U smislu ovog poglavlja, postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada obuhvaćaju sve linije za spaljivanje ili linije za suspaljivanje, prihvat otpada, skladištenje, objekte za prethodnu obradu na lokaciji, sustave za dovod otpada, goriva i zraka, kotlove, objekte za obradu otpadnih plinova, objekte za obradu ili skladištenje ostataka i otpadne vode na lokaciji, dimnjake, uređaje i sustave za kontrolu spaljivanja ili suspaljivanja, evidentiranje i praćenje uvjeta spaljivanja i suspaljivanja.

Ako se u toplinskoj obradi otpada primjenjuju postupci kao što su piroliza, uplinjavanje ili plazma postupak, osim oksidacije, postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada obavlja i postupak termičke obrade i postupak spaljivanja nakon toga.

Ako se suspaljivanje otpada vrši tako da osnovna namjena postrojenja nije proizvodnja energije ili proizvodnja materijalnih proizvoda nego toplinska obrada otpada, postrojenje se smatra postrojenjem za spaljivanje otpada.

2.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na sljedeća postrojenja:

 

Članak 43.

Definicija ostatka

U smislu ovog poglavlja, „ostatak” znači svaki tekući ili kruti otpad koji je proizvelo postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada.

Članak 44.

Zahtjevi za izdavanje dozvole

Zahtjev za izdavanje dozvole za postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada obuhvaća opis mjera koje su predviđene kako bi jamčile ispunjavanje sljedećih zahtjeva:

 

 

 

Članak 45.

Uvjeti dozvole

1.   Dozvola obuhvaća sljedeće:

 

 

 

 

 

2.   Osim zahtjeva iz stavka 1., dozvola koja je izdana postrojenju za spaljivanje otpada ili postrojenju za suspaljivanje otpada koje koristi opasni otpad, sadrži sljedeće:

 

3.   Države članice mogu popisati kategorije otpada koji je potrebno uključiti u dozvolu a koji se može suspaljivati u određenim kategorijama postrojenja za suspaljivanje otpada.

4.   Nadležno tijelo periodično ponovno razmatra i prema potrebi ažurira uvjete dozvole.

Članak 46.

Kontrola emisija

1.   Otpadni plinovi iz postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada kontrolirano se ispuštaju putem dimnjaka čija je visina izračunana na način da se zaštiti zdravlje ljudi i okoliš.

2.   Emisije u zrak iz postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada ne smiju prekoračiti granične vrijednosti emisije koje su utvrđene u dijelu 3. i dijelu 4. Priloga VI. ili su određene u skladu s dijelom 4. tog Priloga.

Ako u postrojenju za suspaljivanje otpada udio toplinskog učinka izgaranja opasnog otpada u ukupnom toplinskom učinku nepokretnog izvora prelazi 40 % ili postrojenje suspaljuje neobrađeni miješani komunalni otpad, primjenjuju se granične vrijednosti emisije iz dijela 3. Priloga VI.

3.   Ispuštanje otpadne vode nastale pročišćavanjem otpadnih plinova u vodeni okoliš ograničava se čim više, a koncentracije onečišćujućih tvari ne smiju prekoračiti granične vrijednosti emisije iz dijela 5. Priloga VI.

4.   Granične se vrijednosti emisije primjenjuju na mjestu gdje se otpadne vode nastale pročišćavanjem otpadnih plinova ispuštaju iz postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada.

Ako se otpadne vode nastale pročišćavanjem otpadnih plinova obrađuju izvan postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, u postrojenju za obradu koje je namijenjeno samo obradi te vrste otpadne vode, na mjestu gdje otpadne vode napuštaju postrojenje za obradu, primjenjuju se granične vrijednosti emisije iz dijela 5. Priloga VI. Ako se otpadna voda nastala pročišćavanjem otpadnih plinova obrađuje zajedno s ostalim izvorima otpadne vode, bilo na lokaciji ili izvan nje, operater vrši odgovarajuće izračune ravnoteže masa koristeći se rezultatima mjerenja iz točke 3. dijela 6. Priloga VI. kako bi odredio razine emisije u konačnom ispuštanju otpadne vode, koja se može pripisati otpadnoj vodi nastaloj pročišćavanjem otpadnih plinova.

Otpadna se voda ni pod kojim uvjetima se ne smije razrijeđivati u svrhu poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz dijela 5. Priloga VI.

5.   Lokacije postrojenja za spaljivanje otpada i lokacije postrojenja za suspaljivanje otpada, uključujući i pripadajuće područje za skladištenje otpada, projektiraju se i koriste tako da se spriječi neovlašteno i slučajno ispuštanje bilo kakvih onečišćujućih tvari u tlo, površinsku vodu i podzemne vode.

Osigurava se skladišni kapacitet za otjecanje onečišćenih oborinskih voda s lokacije postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada ili za zagađenu vodu nastalu izlijevanjem ili pri gašenju vatre. Skladišni je kapacitet dovoljan kako bi osigurao da se takve vode, gdje je to potrebno, mogu ispitati i obraditi prije ispuštanja.

6.   Ne dovodeći u pitanje članak 50. stavak 4. točku (c), ako su prekoračene granične vrijednosti emisije, postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada ili pojedinačne peći koje su dio postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, ni pod kojim uvjetima smije spaljivati otpad najviše 4 sata neprekidno od trenutka prekoračenja.

Ukupno trajanje rada u takvim uvjetima ne smije prelaziti 60 sati tijekom 1 godine.

Vremensko ograničenje iz drugog podstavka primjenjuje se na one peći koje su povezane s jednim pojedinačnim uređajem za pročišćavanje otpadnih plinova.

Članak 47.

Kvar

U slučaju kvara, operater što prije smanjuje rad ili prestaje s radom, sve do ponovnog uspostavljanja normalnog rada.

Članak 48.

Praćenje emisija

1.   Države članice osiguravaju da se praćenje emisija provodi u skladu s dijelom 6. i dijelom 7. Priloga VI.

2.   Ugradnja i rad automatskih mjernih sustava za kontinuirano mjerenje predmet je kontrole i godišnjih kontrolnih testova iz točke 1. dijela 6. Priloga VI.

3.   Nadležno tijelo utvrđuje lokaciju točaka uzorkovanja ili mjerenja koji se koriste za praćenje emisija.

4.   Svi rezultati praćenja evidentiraju se, obrađuju i prikazuju tako da nadležno tijelo može potvrditi poštovanje uvjeta rada i graničnih vrijednosti emisije koji su sadržani u dozvoli.

5.   Čim odgovarajuće mjerne tehnike budu dostupne unutar Unije, Komisija, pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 76. i ovisno o uvjetima iz članaka 77. i 78., utvrđuje datum od kojeg se mora provoditi kontinuirano mjerenje emisija teških metala i dioksina te furana u zrak.

Članak 49.

Poštovanje graničnih vrijednosti emisije

Smatra se da se granične vrijednosti emisije za zrak i vodu poštuju ako su ispunjeni uvjeti iz dijela 8. Priloga VI.

Članak 50.

Uvjeti rada

1.   Postrojenja za spaljivanje otpada moraju postići takav stupanj izgaranja da se u šljaci i pepelu održava maseni sadržaj ukupnog organski vezanog ugljika manji od 3 % ili gubitak žarenjem manji od 5 % računajući na suhu tvar. Ako je potrebno, koriste se tehnike prethodne obrade otpada.

2.   Postrojenja za spaljivanje otpada konstruiraju se, opremaju i funkcioniraju tako da plin nastao spaljivanjem otpada, nakon posljednjeg ubrizgavanja zraka za izgaranje, na kontroliran i homogen način te čak i pod najnepovoljnijim uvjetima mora dostići temperaturu od najmanje 850 °C i na toj temeperaturi provesti najmanje dvije sekunde.

Postrojenja za suspaljivanje otpada konstruiraju se, opremaju, grade i funkcioniraju tako da plin nastao suspaljivanjem otpada na kontroliran i homogen način, te čak i pod najnepovoljnijim uvjetima, mora dostići temperaturu od najmanje 850 °C i na toj temeperaturi provesti najmanje dvije sekunde.

Ako se spaljuje ili suspaljuje opasni otpad s udjelom halogeniranih organskih tvari većim od 1 %, izraženim u obliku klora, temperatura potrebna kako bi se poštovali prvi i drugi podstavak iznosi najmanje 1 100 °C.

U postrojenjima za spaljivanje otpada, temperature iz prvog i trećeg podstavka mjere se uz unutarnju stijenku komore za izgaranje. Nadležno tijelo može odobriti mjerenja na drugom reprezentativnom mjestu komore za izgaranje.

3.   Svaka komora za izgaranje postrojenja za spaljivanje otpada mora biti opremljena najmanje jednim pomoćnim plamenikom. Taj se plamenik automatski uključuje kada temperatura otpadnih plinova nakon zadnjeg dovoda zraka za izgaranje padne ispod temperatura utvrđenih u stavku 2. Također se koristi za vrijeme radnji uključivanja i isključivanja, kako bi se osiguralo zadržavanje tih temperatura čitavo vrijeme tijekom tih radnji te sve dok se u komori za izgaranje nalazi neizgoreni otpad.

Pomoćni plamenik ne napaja se gorivom koje može uzrokovati emisije više od onih koje nastaju izgaranjem plinskog ulja kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 2. Direktive Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima (36), ukapljenom plinu ili prirodnom plinu.

4.   Postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada moraju biti opremeljena automatskim sustavom za sprečavanje unosa otpada u ložište u sljedećim situacijama:

 

 

5.   Sva toplina koju proizvedu postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada oporablja se koliko god je to moguće.

6.   Infektivni otpad iz zdravstvenih ustanova unosi se direktno u ložište peći bez prethodnog miješanja s drugim kategorijama otpada i direktnog rukovanja njime.

7.   Države članice osiguravaju da postrojenjem za spaljivanje otpada i postrojenjem za suspaljivanje otpada rukovodi i njegov rad nadzire fizička osoba koja je nadležna za upravljanje postrojenjem.

Članak 51.

Odobrenje promjene uvjeta rada

1.   Nadležno tijelo može odobriti uvjete koji se razlikuju od onih iz članka 50. stavaka 1., 2. i 3. i, s obzirom na temperaturu, stavka 4. tog članka i koji su navedeni u dozvoli za određene kategorije otpada ili za određene termičke postupke, pod uvjetom da su ispunjeni ostali zahtjevi ovog Poglavlja. Države članice mogu donijeti pravila kojima se uređuju ova odobrenja.

2.   Za postrojenja za spaljivanje otpada, promjena uvjeta rada ne smije uzrokovati veće ostatke ili ostatke s većim sadržajem organskih onečišćujućih tvari u usporedbi s onim ostacima koji se mogu očekivati u skladu s uvjetima iz članka 50. stavaka 1., 2. i 3.

3.   Emisije ukupnog organskog ugljika i ugljikovog monoksida iz postrojenja za suspaljivanje otpada, ovlaštenih za promjenu uvjeta rada u skladu sa stavkom 1., također moraju poštovati granične vrijednosti emisije iz dijela 3. Priloga VI.

Emisije ukupnog organskog ugljika iz kotlova u sklopu postrojenja za suspaljivanje otpada iz industrije celuloze i papira na mjestu proizvodnje koje je radilo i imalo dozvolu prije 28. prosinca 2002. te koje je ovlašteno za promjenu uvjeta rada u skladu sa stavkom 1., također mora poštovati granične vrijednosti emisije iz dijela 3. Priloga VI.

4.   Države članice Komisiji dostavljaju sve uvjete rada odobrene na temelju stavaka 1., 2. i 3. i rezultata ovjera koje čine dio podataka dostavljenih u skladu sa zahtjevima izvješćivanja iz članka 72.

Članak 52.

Isporuka i prihvat otpada

1.   Operater koji upravlja radom postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada poduzima sve potrebne mjere opreza vezane za isporuku i prihvat otpada, kako bi spriječio ili što je moguće više ograničio onečišćenje zraka, tla, površinskih i podzemnih voda, kao i ostale negativne učinke na okoliš, neugodne mirise i buku, i izravne rizike za zdravlje ljudi.

2.   Operater utvrđuje masu svake vrste otpada, ako je moguće u skladu s Europskim popisom otpada iz Odluke 2000/532/EZ, prije prihvata otpada u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada.

3.   Prije prihvata opasnog otpada u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada, operater prikuplja potrebne podatke o otpadu u smislu provjere poštovanja uvjeta dozvole iz članka 45. stavka 2.

Ti podaci sadržavaju sljedeće:

 

 

4.   Prije prihvata opasnog otpada u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada, operater provodi barem sljedeće postupke:

 

Uzorci iz točke (b) čuvaju se najmanje 1 mjesec nakon spaljivanja ili suspaljivanja predmetnog otpada.

5.   Nadležno tijelo može odobriti izuzeća od stavaka 2., 3. i 4. postrojenjima za spaljivanje otpada ili postrojenjima za suspaljivanje otpada, koja su dio postrojenja obuhvaćenog poglavljem II. i spaljuju ili suspaljuju samo otpad koji je nastao unutar tog postrojenja.

Članak 53.

Ostaci

1.   Količina i štetnost ostataka moraju se smanjiti na najmanju moguću mjeru. Ostaci se, prema potrebi, recikliraju izravno u postrojenju ili izvan njega.

2.   Prijevoz i privremeno skladištenje suhih ostataka u obliku krutih čestica obavljaju se tako da se spriječi rasipanje tih ostataka u okoliš.

3.   Prije određivanja ruta za odlaganje ili recikliranje ostataka provode se odgovarajuća ispitivanja kako bi se utvrdile fizičke i kemijske karakteristike i onečišćujući potencijal ostataka. Ta se ispitivanja odnose na ukupni sadržaj vodotopljivih frakcija i frakcija vodotopljivih teških metala.

Članak 54.

Značajna promjena

Promjena rada postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, koje obrađuje samo neopasni otpad, u postrojenje koje je obuhvaćeno poglavljem II., koje uključuje spaljivanje ili suspaljivanje opasnog otpada, smatra se značajnom promjenom.

Članak 55.

Izvješćivanje i obavješćivanje javnosti o postrojenjima za spaljivanje otpada i postrojenjima za suspaljivanje otpada

1.   Zahtjevi za izdavanjem nove dozvole za postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada dostupni su javnosti na jednoj ili više lokacija u odgovarajućem vremenskom razdoblju, kako bi se javnosti omogućilo stavljanje primjedaba na zahtjeve prije nego što nadležno tijelo donese odluku. Ta odluka, uključujući barem kopiju dozvole, i sva naknadna ažuriranja, također mora biti dostupna javnosti.

2.   Za postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada nazivnog kapaciteta od 2 ili više tona na sat, izvješće iz članka 72. obuhvaća i podatke o radu i praćenju postrojenja i uzima u obzir obavljanje postupka spaljivanja ili suspaljivanja i razinu emisija u zrak i vodu u usporedbi s graničnim vrijednostima emisije. Ti su podaci dostupni javnosti.

3.   Nadležno tijelo sastavlja popis postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od 2 tone na sat i stavlja ga na uvid javnosti.

POGLAVLJE V.

POSEBNE ODREDBE ZA POSTROJENJA I AKTIVNOSTI KOJI SE KORISTE ORGANSKIM OTAPALIMA

Članak 56.

Područje primjene

Ovo se poglavlje odnosi na aktivnosti koje su navedene u dijelu 1. Priloga VII. i, gdje je primjenjivo, koje dostižu pragove potrošnje iz dijela 2. tog Priloga.

Članak 57.

Definicije

U smislu ovog poglavlja, vrijede sljedeće definicije:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Članak 58.

Zamjena opasnih tvari

Tvari ili pripravci kojima je zbog sadržaja hlapljivih organskih spojeva svrstanih u kancerogene, mutagene ili toksične za reprodukciju na temelju Uredbe (EZ) br. 1272/2008, dodijeljena ili moraju nositi oznaku upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F, zamjenjuju se, u što većoj mjeri i čim prije, manje štetnim tvarima ili pripravcima.

Članak 59.

Kontrola emisija

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svako postrojenje poštuje jedno od sljedećeg:

 

Države članice u skladu s člankom 72. stavkom 1. izvješćuju Komisiju o napretku u postizanju jednakog smanjenja emisije iz točke (b).

2.   Odstupajući od odredaba stavka 1. točke (a), ako operater dokaže nadležnom tijelu da za neko postrojenje tehnički i ekonomski nije izvedivo postizanje granične vrijednosti emisije za fugitivne emisije, nadležno tijelo može dozvoliti da emisije pređu tu graničnu vrijednost emisije, pod uvjetom da se ne očekuju značajni rizici za zdravlje ljudi i okoliš te da operater nadležnom tijelu dokaže da su korištene najbolje raspoložive tehnike.

3.   Odstupajući od odredaba stavka 1., za aktivnosti premazivanja obuhvaćene stavkom 8. tablice u dijelu 2. Priloga VII., koje se ne mogu obaviti u kontroliranim uvjetima, nadležno tijelo može dozvoliti da emisije postrojenja ne poštuju zahtjeve iz tog stavka ako operater nadležnom tijelu dokaže da takvo poštovanje nije tehnički i ekonomski izvedivo te da su korištene najbolje raspoložive tehnike.

4.   Države članice izvješćuju Komisiju o izuzećima iz stavaka 2. i 3. ovog članka u skladu s člankom 72. stavkom 2.

5.   Emisije hlapljivih organskih spojeva kojima je dodijeljena ili moraju nositi oznaku upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F, ili halogenirani hlapljivi organski spojevi kojima je dodijeljena ili moraju nositi oznaku upozorenja H341 ili H351 nadziru se u kontroliranim uvjetima koliko god je to tehnički i ekonomski izvedivo, kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš, i ne smiju prekoračiti relevantne granične vrijednosti emisije iz dijela 4. Priloga VII.

6.   Postrojenja u kojima se provode dvije ili više aktivnosti, od kojih svaka prelazi pragove iz dijela 2. Priloga VII.:

 

7.   Poduzimaju se sve odgovarajuće mjere opreza kako bi se smanjile na minimum emisije hlapljivih organskih spojeva prilikom uključivanja i isključivanja.

Članak 60.

Praćenje emisija

Države članice, bilo navođenjem u uvjetima dozvole ili općim obvezujućim pravilima, osiguravaju da se mjerenja emisija provode u skladu s dijelom 6. Priloga VII.

Članak 61.

Poštovanje graničnih vrijednosti emisije

Smatra se da se granične vrijednosti emisije u otpadnim plinovima poštuju ako su ispunjeni uvjeti iz dijela 8. Priloga VII.

Članak 62.

Izvješćivanje o poštovanju

Operater, na zahtjev, nadležnom tijelu dostavlja podatke koji mu omogućuju provjeru poštovanja jednog od sljedećeg:

 

 

To može obuhvaćati i plan postupanja s otapalima koji služi za izradu godišnje bilance emisija pripremljen u skladu s dijelom 7. Priloga VII.

Članak 63.

Značajna promjena (rekonstrukcija) postojećih postrojenja

1.   Promjena maksimalnog unosa mase organskih otapala u postrojenje izraženog kao dnevni prosjek ako postrojenje radi projektiranim kapacitetom, osim prilikom uključivanja i isključivanja i održavanja opreme, smatra se značajnom ako dovodi do povećanja emisija hlapljivih organskih spojeva za više od:

 

2.   Ako se na postojećem postrojenju provodi značajna promjena ili je obuhvaćeno područjem primjene ove Direktive prvi put nakon značajne promjene, taj dio postrojenja na kojem se provodi značajna promjena smatra se ili novim postrojenjem ili postojećim postrojenjem, pod uvjetom da ukupne emisije čitavog postrojenja ne prelaze one emisije do kojih bi došlo da je značajno promijenjeni dio tretiran kao novo postrojenje.

3.   U slučaju značajne promjene, nadležno tijelo provjerava usklađenost postrojenja sa zahtjevima ove Direktive.

Članak 64.

Razmjena podataka o zamjeni organskih otapala

Komisija organizira razmjenu podataka s državama članicama, predmetnim industrijama i nevladinim organizacijama koje promiču zaštitu okoliša, o korištenju organskih otapala i njihovim potencijalnim zamjenama i tehnikama koje imaju najmanje potencijalne učinke na zrak, vodu, tlo, ekosustave i zdravlje ljudi.

Razmjena podataka organizira se o svim sljedećim stavkama:

 

 

 

Članak 65.

Pristup podacima

1.   Javnosti se stavlja na raspolaganje odluka nadležnog tijela, uključujući barem kopiju dozvole i sva naknadna ažuriranja.

Javnosti se stavljaju na raspolaganje opća obvezujuća pravila primjenjiva na postrojenja i popis postrojenja na koja se odnosi obveza posjedovanja dozvole i registracije.

2.   Javnosti se stavljaju na raspolaganje rezultati praćenja emisija koji se zahtjevaju u okviru članka 60. i koje posjeduje nadležno tijelo.

3.   Primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka, podložno ograničenjima iz članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive 2003/4/EZ.

POGLAVLJE VI.

POSEBNE ODREDBE ZA POSTROJENJA KOJA PROIZVODE TITAN-DIOKSID

Članak 66.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje na postrojenja koja proizvode titan-dioksid.

Članak 67.

Zabrana odlaganja otpada

Države članice zabranjuju odlaganja sljedećeg otpada u bilo koju vodu, more ili ocean:

 

 

 

Članak 68.

Kontrola emisija u vodu

Emisije iz postrojenja u vodu ne smiju prekoračiti granične vrijednosti emisije iz dijela 1. Priloga VIII.

Članak 69.

Sprečavanje i kontrola emisija u zrak

1.   Emisije kapljica kiseline iz postrojenja moraju se sprječavati.

2.   Emisije u zrak iz postrojenja ne smiju prekoračiti granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga VIII.

Članak 70.

Praćenje emisija

1.   Države članice osiguravaju praćenje emisija u vodu kako bi nadležnom tijelu omogućile provjeru poštovanja uvjeta dozvole i članka 68.

2.   Države članice osiguravaju praćenje emisija u zrak kako bi nadležnom tijelu omogućile provjeru poštovanja uvjeta dozvole i članka 69. Takvo praćenje obuhvaća barem praćenje emisija iz dijela 3. Priloga VIII.

3.   Praćenje se provodi u skladu s normama Europskog odbora za normizaciju (CEN) ili, ako CEN norme nisu dostupne, s ISO, nacionalnim ili drugim međunarodnim normama koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete.

POGLAVLJE VII.

ODBOR, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 71.

Nadležna tijela

Države članice određuju nadležna tijela zadužena za provođenje obveza proizašlih iz ove Direktive.

Članak 72.

Izvješćivanje od strane država članica

1.   Države članice osiguravaju da su Komisiji dostupni svi podaci o provedbi ove Direktive, o reprezentativnim podacima o emisijama i ostalim oblicima onečišćenja, o graničnim vrijednostima emisije, o primjeni najboljih raspoloživih tehnika u skladu s člancima 14. i 15., osobito o odobravanju izuzeća u skladu s člankom 15. stavkom 4., te o napretku ostvarenom u vezi s razvojem i primjenom tehnika u nastajanju u skladu s člankom 27. Države članice osiguravaju dostupnost podataka u elektroničkom obliku.

2.   Vrsta, oblik i učestalost podataka koji trebaju biti dostupni u skladu sa stavkom 1. utvrđuju se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 75. stavka 2. To uključuje određivanje posebnih aktivnosti i onečišćujućih tvari za koje su dostupni podaci iz stavka 1.

3.   Za sve uređaje za loženje obuhvaćene poglavljem III. ove Direktive, države članice od 1. siječnja 2016. sastavljaju godišnji inventar sumporovog dioksida, dušikovih oksida i emisija krutih čestica i unosa energije.

Vodeći računa o pravilima akumulacije iz članka 29., nadležno tijelo za svaki uređaj za loženje prikuplja sljedeće podatke:

 

 

 

 

 

Komisiji se na zahtjev stavljaju na raspolaganje godišnji podaci o pojedinačnim postrojenjima koji su sadržani u tim popisima.

Sažetak popisa stavlja se na raspolaganje Komisiji svake 3 godine u roku od 12 mjeseci od završetka predmetnog trogodišnjeg razdoblja. Ovaj sažetak pokazuje odvojene podatke o uređajima za loženje unutar rafinerija.

Komisija stavlja na uvid državama članicama i javnosti sažetak usporedbe i ocjene tih popisa u skladu s Direktivom 2003/4/EZ, u roku od 24 mjeseca od kraja predmetnog trogodišnjeg razdoblja.

4.   Države članice od 1. siječnja 2016. jednom godišnje Komisiji dostavljaju izvješće o sljedećim podacima:

 

Članak 73.

Preispitivanje

1.   Do 7. siječnja 2016. i svake 3 godine nakon toga, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće u kojem preispituje provedbu ove Direktive na temelju podataka iz članka 72.

To izvješće sadrži procjenu potreba za djelovanjem Unije putem donošenja ili ažuriranja, na razini čitave Unije, minimalnih zahtjeva za granične vrijednosti emisije i za pravila o praćenju i poštovanju, za aktivnosti unutar opsega zaključaka o NRT-u koji su usvojeni u prethodnom trogodišnjem razdoblju, na temelju sljedećih kriterija:

 

Ta procjena uzima u obzir mišljenje foruma iz članka 13. stavka 4.

Smatra se da poglavlje III. i Prilog V. ovoj Direktivi predstavljaju minimalne zahtjeve na području cijele Unije kad se radi o velikim uređajima za loženje.

Izvješće je popraćeno zakonodavnim prijedlogom gdje je to primjereno. Ako se procjenom iz drugog podstavka utvrdi da postoji takva potreba, zakonodavni prijedlog uključuje odredbe kojima se utvrđuju ili ažuriraju, na području čitave Unije, minimalni zahtjevi za granične vrijednosti emisije i za pravila o praćenju i procjeni poštovanja za predmetne aktivnosti.

2.   Komisija do 31. prosinca 2012. preispituje potrebu za kontrolom emisija nastalih:

 

 

Komisija dostavlja izvješće o rezultatima tog preispitivanja Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

3.   Komisija do 31. prosinca 2011. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o utvrđivanju, u Prilogu I.:

 

Komisija dostavlja izvješće o rezultatima tog preispitivanja Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

Članak 74.

Izmjene priloga

Kako bi omogućila prilagođivanje odredaba ove Direktive znanstvenom i tehničkom napretku na temelju najboljih raspoloživih tehnika, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 76. te, ovisno o uvjetima iz članaka 77. i 78. s obzirom na prilagodbu dijela 3. i 4. Priloga V., dijela 2., 6., dijela 7. i 8. Priloga VI. i dijela 5., 6., 7. i 8. Priloga VII., takvom znanstvenom i tehničkom napretku.

Članak 75.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi 3 mjeseca.

Članak 76.

Izvršavanje prijenosa ovlasti

1.   Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata iz članka 48. stavka 5. i članka 74. na razdoblje od 5 godina, od 6. siječnja 2011. Komisija sastavlja izvješće s obzirom na delegiranu ovlast, najkasnije 6 mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Prijenos ovlasti automatski se produžuje na razdoblje jednakog trajanja, osim ako ga Europski parlament ili Vijeće ne opozovu u skladu s člankom 77.

2.   Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata pod uvjetima iz članaka 77. i 78.

Članak 77.

Opoziv prijenosa ovlasti

1.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svako doba opozvati prijenos ovlasti iz članka 48. stavka 5. i članka 74.

2.   Institucija koja je započela interni postupak za odlučivanje hoće li opozvati prijenos ovlasti nastoji u razumnom roku prije donošenja konačne odluke obavijestiti drugu instituciju i Komisiju, navodeći prenesenu ovlast koja bi mogla biti predmetom opoziva te moguće razloge za opoziv.

3.   Odlukom o opozivu ukida se prijenos ovlasti naveden u toj odluci. Odluka stupa na snagu odmah ili na neki kasniji datum naveden u njoj. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. Objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

Članak 78.

Primjedbe na delegirane akte

1.   Europski parlament i Vijeće mogu u roku od 2 mjeseca od datuma obavješćivanja uputiti primjedbe na delegirani akt.

Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća, taj se rok produžuje za 2 mjeseca.

2.   Ako po isteku roka iz stavka 1. ni Europski parlament ni Vijeće nisu uputili primjedbe na delegirani akt, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na datum koji je u njemu naveden.

Delegirani se akt može objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka tog roka ako su i Europski parlament i Vijeće Komisiju obavijestili o svojoj namjeri da ne upućuju primjedbe.

3.   Ako Europski parlament ili Vijeće upute primjedbe na delegirani akt u roku iz stavka 1., on ne stupa na snagu. Institucija koja je uputila primjedbe navodi razloge za svoje primjedbe na delegirani akt.

Članak 79.

Sankcije

Države članice određuju sankcije koje se primjenjuju na kršenje nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom. Tako određene sankcije su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice Komisiju obavješćuju o tim odredbama do 7. siječnja 2013. te je bez odgađanja obavješćuju i o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 80.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i ostale propise potrebne za usklađivanje s člankom 2., člankom 3. točkama (8), (11) do (15), (18) do (23), (26) do (30), (34) do (38) i (41), člankom 4. stavcima 2. i 3., člancima 7., 8. i 10., člankom 11. točkama (e) i (h), člankom 12. stavkom 1. točkama (e) i (h), člankom 13. stavkom 7., člankom 14. stavkom 1. točkom (c) podtočkom ii., člankom 14. stavkom 1. točkama (d), (e), (f) i (h), člankom 14. stavcima 2. do 7., člankom 15. stavcima 2. do 5., člancima 16., 17. i 19., člankom 21. stavcima 2. do 5., člancima 22., 23., 24., 27., 28. i 29., člankom 30. stavcima 1., 2., 3., 4., 7. i 8., člancima 31., 32., 33., 34., 35., 36., 38. i 39., člankom 40. stavcima 2. i 3., člancima 42. i 43., člankom 45. stavkom 1., člankom 58., člankom 59. stavkom 5., člankom 63., člankom 65. stavkom 3., člancima 69., 70., 71., 72. i 79., te s prvim podstavkom i točkama 1.1., 1.4., 2.5.(b), 3.1., 4., 5., 6.1.(c), 6.4.(b), 6.10. i 6.11. Priloga I., Prilogom II., točkom 12. Priloga III., Prilogom V., točkom (b) dijela 1., točkama 2.2., 2.4., 3.1. i 3.2. dijela 4., točkama 2.5. i 2.6. dijela 6. i točkom 1.1.(d) dijela 8. Priloga VI., točkom 2. dijela 4., točkom 1. dijela 5., točkom 3. dijela 7. Priloga VII., točkama 1. i 2.(c) dijela 1., točkama 2. i 3. dijela 2. i dijela 3. Priloga VIII. do 7. siječnja 2013.

Države članice te mjere primjenjuju od istog datuma.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 81.

Stavljanje izvan snage

1.   Direktive 78/176/EEZ, 82/883/EEZ, 92/112/EEZ, 1999/13/EZ, 2000/76/EZ i 2008/1/EZ kako su izmjenjene aktima iz Priloga IX. dijela A., stavljaju se izvan snage s učinkom od 7. siječnja 2014. ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s vremenskim ograničenjima za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu direktiva iz Priloga IX. dijela B.

2.   Direktiva 2001/80/EZ kako je izmijenjena aktima iz Priloga IX. dijela A., stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2016. ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s vremenskim ograničenjima za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Direktiva iz Priloga IX. dijela B.

3.   Upućivanje na Direktive stavljene izvan snage tumači se kao upućivanje na ovu Direktivu i čita se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga X.

Članak 82.

Prijelazne odredbe

1.   U vezi s postrojenjima koja obavljaju aktivnosti iz Priloga I. točke 1.1. za aktivnosti ukupne ulazne toplinske snage iznad 50 MW, točaka 1.2. i 1.3, točke 1.4.(a), točaka 2.1. do 2.6, točaka 3.1. do 3.5., točaka 4.1. do 4.6. za aktivnosti koje se odnose na kemijsku obradu, točaka 5.1. i 5.2. za aktivnosti obuhvaćene Direktivom 2008/1/EZ, točke 5.3. (a) i. i ii., točke 5.4., točke 6.1.(a) i (b), točaka 6.2. i 6.3., točke 6.4.(a), točke 6.4.(b) za aktivnosti obuhvaćene Direktivom 2008/1/EZ, točke 6.4.(c) i točaka 6.5. do 6.9., koja su u pogonu i posjeduju dozvolu prije 7. siječnja 2013. ili čiji su operateri podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da su ta postrojenja puštena u rad najkasnije 7. siječnja 2014., države članice primjenjuju zakone i ostale propise donesene u skladu s člankom 80. stavkom 1. od 7. siječnja 2014., osim poglavlja III. i Priloga V.

2.   U vezi s postrojenjima koja obavljaju aktivnosti iz Priloga I. točke 1.1. za aktivnosti ukupne nazivne ulazne toplinske snage 50 MW, točke 1.4.(b), točaka 4.1. do 4.6. za aktivnosti koje se odnose na proizvodnju biološkom obradom, točaka 5.1. i 5.2. za aktivnosti koje nisu obuhvaćene Direktivom 2008/1/EZ, točke 5.3.(a) podtočke od iii. do v., točke 5.3.(b), točaka 5.5. i 5.6., točke 6.1.(c), točke 6.4.(b) za aktivnosti koje nisu obuhvaćene Direktivom 2008/1/EZ i točaka 6.10. i 6.11., koja su u pogonu prije 7. siječnja 2013., države članice primjenjuju zakone i ostale propise donesene u skladu s ovom Direktivom od 7. srpnja 2015., osim poglavlja III. i IV. i Priloga V. i VI.

3.   U vezi s uređajima za loženje iz članka 30. stavka 2., države članice od 1. siječnja 2016. primjenjuju zakone i ostale propise donesene u skladu s člankom 80. stavkom 1., kako bi se uskladile s poglavljem III. i Prilogom V.

4.   U vezi s uređajima za loženje iz članka 30. stavka 3., države članice od 7. siječnja 2013. više ne primjenjuju Direktivu 2001/80/EZ.

5.   U vezi s uređajima za loženje koji suspaljuju otpad, točka 3.1. dijela 4. Priloga VI. primjenjuje se do:

 

6.   Točka 3.2. dijela 4. Priloga VI. primjenjuje se u vezi s uređajima za loženje koji suspaljuju otpad, od:

 

7.   Članak 58. primjenjuje se od 1. lipnja 2015. Do tog datuma, tvari ili pripravci kojima su zbog sadržaja hlapljivih organskih spojeva svrstanih u kancerogene, mutagene ili toksične za reprodukciju na temelju Uredbe (EZ) br. 1272/2008, dodijeljene oznake upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F ili oznake rizika R45, R46, R49, R60 ili R61, ili ih moraju nositi, zamjenjuju se, u što većoj mjeri i čim prije, s manje štetnim tvarima ili pripravcima.

8.   Članak 59. stavak 5. primjenjuje se od 1. lipnja 2015. Do tog se datuma emisije hlapljivih organskih spojeva kojima su dodijeljene oznake upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F ili oznake rizika R45, R46, R49, R60 ili R61, ili ih moraju nositi, ili halogenirani hlapljivi organski spojevi kojima su dodijeljene oznake upozorenja H341 ili H351 ili oznake rizika R40 ili R68, ili ih moraju nositi, nadziru u kontroliranim uvjetima, koliko god je to tehnički i ekonomski izvedivo, kako bi se zaštitili zdravlje ljudi i okoliš, i ne smiju prekoračiti relevantne granične vrijednosti emisije iz dijela 4. Priloga VII.

9.   Točka 2. dijela 4. Priloga VII. primjenjuje se od 1. lipnja 2015. Do tog se datuma za emisije halogeniranih hlapljivih organskih spojeva kojima su dodijeljene oznake upozorenja H340 ili H351 ili oznake rizika R40 ili R68, ili ih moraju nositi, ako je maseni protok zbroja spojeva zbog kojih je potrebna oznaka upozorenja H341 ili H351 ili oznaka R40 ili R68 veći ili jednak 100 g/h, poštuje granična vrijednost emisije od 20 mg/Nm3. Granična vrijednost emisije odnosi se na maseni zbroj pojedinačnih komponenti.

Članak 83.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadasetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 84.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 24. studenoga 2010.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednik

O. CHASTEL

(1)  SL C 182, 4.8.2009., str. 46.

(2)  SL C 325, 19.12.2008., str. 60.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 10. ožujka 2009. (SL C 87 E, 1.4.2010., str. 191.) i stajalište Vijeća pri prvom čitanju od 15. veljače 2010. (SL C 107 E, 27.4.2010., str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 7. srpnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. studenoga 2010.

(4)  SL L 54, 25.2.1978., str. 19.

(5)  SL L 378, 31.12.1982., str. 1.

(6)  SL L 409, 31.12.1992., str. 11.

(7)  SL L 85, 29.3.1999., str. 1.

(8)  SL L 332, 28.12.2000., str. 91.

(9)  SL L 309, 27.11.2001., str. 1.

(10)  SL L 24, 29.1.2008., str. 8.

(11)  SL L 242, 10.9.2002., str. 1.

(12)  SL L 275, 25.10.2003., str. 32.

(13)  SL L 175, 5.7.1985., str. 40.

(14)  SL L 10, 14.1.1997., str. 13.

(15)  SL L 124, 17.5.2005., str. 4.

(16)  SL L 309, 27.11.2001., str. 22.

(17)  SL L 33, 4.2.2006., str. 1.

(18)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(19)  SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(20)  SL L 159, 29.6.1996., str. 1.

(21)  SL L 125, 21.5.2009., str. 75.

(22)  SL L 106, 17.4.2001., str. 1.

(23)  SL L 353, 31.12.2008., str. 1.

(24)  SL L 327, 22.12.2000., str. 1.

(25)  SL L 303, 31.10.1990., str. 6.

(26)  SL L 176, 15.7.2003., str. 37.

(27)  SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

(28)  Odluka Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

(29)  SL L 143, 30.4.2004., str. 87.

(30)  SL L 143, 30.4.2004., str. 56.

(31)  SL L 372, 27.12.2006., str. 19.

(32)  Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (SL L 342, 22.12.2009., str. 1.).

(33)  SL L 41, 14.2.2003., str. 26.

(34)  SL L 140, 5.6.2009., str. 114.

(35)  SL L 273, 10.10.2002., str. 1.

(36)  SL L 121, 11.5.1999., str. 13.

(37)  SL L 190, 12.7.2006., str. 1.

(38)  SL L 396, 30.12.2006., str. 1.

PRILOG I.

Kategorije aktivnosti iz članka 10.

Dolje navedene vrijednosti pragova općenito se odnose na proizvodne kapacitete ili proizvode. Ako se nekoliko aktivnosti koje su obuhvaćene istim opisom aktivnosti koji sadrži prag obavlja u istom postrojenju, kapaciteti takvih aktivnosti se zbrajaju. Za aktivnosti gospodarenja otpadom ovaj izračun primjenjuje se na razini aktivnosti 5.1., 5.3.(a) i 5.3.(b).

Komisija donosi smjernice o:

 

1.   Energetika

1.1.   Izgaranje goriva u postrojenjima ukupne nazivne ulazne toplinske snage 50 MW ili više

1.2.   Rafiniranje mineralnih ulja i plina

1.3.   Proizvodnja koksa

1.4.   Uplinjavanje ili ukapljivanje:

 

2.   Proizvodnja i prerada metala

2.1.   Prženje i sinteriranje metalnih ruda (uključujući sulfidne rude)

2.2.   Proizvodnja sirovog željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje), uključujući neprekidno lijevanje, kapaciteta većeg od 2,5 tone na sat

2.3.   Prerada neobojenih metala:

 

 

2.4.   Ljevaonice neobojenih metala, proizvodnog kapaciteta većeg od 20 tona na dan.

2.5.   Prerada obojenih metala:

 

2.6.   Površinska obrada metala ili plastičnih materijala u kojima se primjenjuje elektrolitski ili kemijski postupak, s kadama za obradu zapremine veće od 30 m3

3.   Industrija minerala

3.1.   Proizvodnja cementa, vapna i magnezijevog oksida:

 

 

3.2.   Proizvodnja azbesta ili izrada proizvoda na bazi azbesta.

3.3.   Proizvodnja stakla, uključujući staklena vlakna, kapaciteta taljenja većeg od 20 tona na dan

3.4.   Taljenje mineralnih tvari, uključujući proizvodnju mineralnih vlakana, kapaciteta taljenja većeg od 20 tona na dan

3.5.   Izrada keramičkih proizvoda pečenjem, posebno crjepova, opeke, vatrostalne opeke, pločica, kamenine ili porculana, proizvodnog kapaciteta većeg od 75 tona na dan i/ili kapaciteta peći većeg od 4 m3 i gustoće stvrdnjavanja veće od 300 kg/m3 po peći

4.   Kemijska industrija

U smislu ovog odjeljka, proizvodnja u smislu kategorija aktivnosti sadržanih u ovom odjeljku znači industrijski razmjeri proizvodnje tvari ili skupina tvari navedenih u točkama od 4.1. do 4.6. putem kemijske ili biološke obrade.

4.1.   Proizvodnja organskih kemikalija, kao što su:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

4.2.   Proizvodnja anorganskih kemikalija, kao što su:

 

 

 

 

4.3.   Proizvodnja umjetnih gnojiva na bazi fosfora, dušika ili kalija (jednostavna ili složena umjetna gnojiva)

4.4.   Proizvodnja sredstava za zaštitu bilja ili biocida

4.5.   Proizvodnja farmaceutskih proizvoda, uključujući intermedijarne proizvode

4.6.   Proizvodnja eksploziva

5.   Gospodarenje otpadom

5.1.   Odlaganje ili oporaba opasnog otpada kapaciteta većeg od 10 tona na dan, uključujući jedan ili više sljedećih postupaka:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

5.2.   Odlaganje ili oporaba otpada u postrojenjima za spaljivanje otpada ili u postrojenjima za suspaljivanje otpada:

 

 

 

5.4.   Odlagališta otpada iz članka 2. točke (g) Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (2) na koja se odlaže više od 10 tona otpada na dan ili imaju ukupni kapacitet veći od 25 000 tona, osim odlagališta inertnog otpada

5.5.   Privremeno skladištenje opasnog otpada koji nije obuhvaćen točkom 5.4. i koji čeka na neki od postupaka iz točaka 5.1., 5.2., 5.4. i 5.6., ukupnog kapaciteta većeg od 50 tona, osim privremenog skladištenja, koji čeka sakupljanje, na lokaciji na kojoj je otpad nastao

5.6.   Podzemno skladištenje opasnog otpada ukupnog kapaciteta većeg od 50 tona

6.   Druge aktivnosti

6.1.   Industrijska postrojenja za proizvodnju:

 

 

6.2.   Prethodna obrada (postupci kao što su pranje, bijeljenje, merceriziranje) ili bojenje tekstilnih vlakana ili tekstila, pri čemu je kapacitet obrade veći od 10 tona na dan

6.3.   Štavljenje kože, pri čemu je kapacitet obrade veći od 12 tona gotovih proizvoda na dan

 

 

6.5.   Odlaganje ili recikliranje životinjskih trupala ili životinjskog otpada, kapaciteta obrade većeg od 10 tona na dan

6.6.   Intenzivan uzgoj peradi ili svinja:

 

 

6.7.   Površinska obrada tvari, predmeta ili proizvoda u kojima se koriste organska otapala, posebno za apretiranje, tiskanje, premazivanje, odmašćivanje, prevlačenje vodonepropusnim slojem, obradu zatvaranja površinskih pora, bojenje, čišćenje ili impregniranje, kapaciteta potrošnje organskih otapala većeg od 150 kg na sat ili više od 200 tona godišnje

6.8.   Proizvodnja ugljika (tvrdo pečenog ugljena) ili elektrografita postupkom spaljivanja ili grafitizacije

6.9.   Hvatanje CO2 iz struje otpadnih plinova iz postrojenja obuhvaćenih ovom Direktivom u svrhu geološkog skladištenja u skladu s Direktivom 2009/31/EZ

6.10.   Zaštita drveta i proizvoda od drveta kemikalijama, kapaciteta proizvodnje većeg od 75 m3 na dan, osim isključive zaštite od modrenja

6.11.   Neovisna obrada otpadnih voda koja nije obuhvaćena Direktivom 91/271/EEZ i koju ispušta postrojenje obuhvaćeno poglavljem II.

(1)  SL L 135, 30.5.1991., str. 40.

(2)  SL L 182, 16.7.1999., str. 1.

PRILOG II.

Popis onečišćujućih tvari

ZRAK

1.   Sumporov dioksid i drugi sumporni spojevi

2.   Dušikovi oksidi i drugi dušikovi spojevi

3.   Ugljikov monoksid

4.   Hlapljivi organski spojevi

5.   Metali i njihovi spojevi

6.   Krute čestice, uključujući praškaste tvari

7.   Azbest (suspendirane čestice, vlakna)

8.   Klor i njegovi spojevi

9.   Fluor i njegovi spojevi

10.   Arsen i njegovi spojevi

11.   Cijanidi

12.   Tvari i pripravci za koje je dokazano da imaju kancerogena ili mutagena svojstva ili svojstva koja putem zraka mogu utjecati na reprodukciju

13.   Poliklorirani dibenzodioksini i poliklorirani dibenzofurani

VODA

1.   Organohalogeni spojevi i tvari koje, u vodenom okružju, mogu tvoriti takve spojeve

2.   Organofosforni spojevi

3.   Organokositreni spojevi

4.   Tvari i pripravci za koje je dokazano da imaju kancerogena ili mutagena svojstva ili svojstva koja putem zraka mogu utjecati na reprodukciju

5.   Postojani ugljikovodici i postojane organske otrovne tvari koje se akumuliraju u živim organizmima

6.   Cijanidi

7.   Metali i njihovi spojevi

8.   Arsen i njegovi spojevi

9.   Biocidi i proizvodi za zaštitu bilja

10.   Suspendirani materijali

11.   Tvari koje doprinose eutrofikaciji (posebno nitrati i fosfati)

12.   Tvari koje negativno utječu na ravnotežu kisika (i mogu se mjeriti pomoću parametara kao što su BPK, KPK itd.)

13.   Tvari iz Priloga X. Direktivi 2000/60/EZ

PRILOG III.

Kriteriji za određivanje najboljih raspoloživih tehnika

1.   korištenje tehnologije koja proizvodi malu količinu otpada;

2.   korištenje manje opasnih tvari;

3.   promicanje oporabe i recikliranja tvari koje nastaju i koje se koriste u postupku, i, ako je prikladno, otpada;

4.   usporedivi postupci, uređaji ili metode rada koje su uspješno iskušane u industrijskim razmjerima;

5.   tehnološki napredak i promjene u znanstvenim spoznajama i shvaćanjima;

6.   priroda, učinci i količina predmetnih emisija;

7.   rokovi za stavljanje u pogon novih ili već postojećih postrojenja;

8.   vrijeme potrebno za uvođenje najboljih raspoloživih tehnika;

9.   potrošnja i svojstva sirovina (uključujući vodu) koje se koriste u postupku, kao i njihova energetska učinkovitost;

10.   potreba da se opći utjecaj emisija na okoliš, kao i njihova opasnost za okoliš, spriječi ili svede na minimum;

11.   potreba da se spriječe nesreće i da se posljedice za okoliš svedu na minimum;

12.   informacije koje objavljuju javne međunarodne organizacije.

PRILOG IV.

Sudjelovanje javnosti u donošenju odluka

 

 

 

 

PRILOG V.

Tehničke odredbe koje se odnose na uređaje za loženje

DIO 1.

Granične vrijednosti emisije za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 2.

1.   Sve granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardnom sadržaju O2 od 6 % za kruta goriva, 3 % za uređaje za loženje, osim plinskih turbina i plinskih motora koja koriste tekuće i plinovito gorivo, i 15 % za plinske turbine i plinske motore.

2.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Na uređaje za loženje koji koriste kruta goriva i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i da ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuju se granične vrijednosti emisije za SO2 od 800 mg/Nm3.

Na uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i da ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuju se granične vrijednosti emisije za SO2 od 850 mg/Nm3 ako se radi o postrojenjima čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 300 MW, te 400 mg/Nm3 ako se radi o postrojenjima čija je ukupna ulazna toplinska snaga veća od 300 MW.

Na dio uređaja za loženje koji ispušta otpadne plinove kroz jednu ili više odvojenih cijevi unutar zajedničkog dimnjaka, i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, mogu se primjenjivati granične vrijednosti emisije iz prethodnih dvaju stavaka u vezi s ukupnom ulaznom toplinskom snagom čitavog uređaja za loženje. U takvim slučajevima, emisije kroz svaku od tih cijevi prate se odvojeno.

3.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Na uređaje za loženje koji koriste niskokalorične plinove iz uplinjavanja preradbenih ostataka iz rafinerije za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., primjenjuje se granična vrijednost emisije za SO2 od 800 mg/Nm3.

4.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za NOx za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Na uređaje za loženje u kemijskim postrojenjima koji koriste tekuće ostatke iz proizvodnje kao nekomercijalno gorivo za vlastitu potrošnju, čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 450 mg/Nm3.

Na uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 450 mg/Nm3.

Na uređaje za loženje koji koriste kruta goriva, čija je ukupna ulazna toplinska snaga veća od 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 1. srpnja 1987. i koji ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 450 mg/Nm3.

Na uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva, čija je ukupna ulazna toplinska snaga veća od 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 400 mg/Nm3.

Na dio uređaja za loženje koji ispušta otpadne plinove kroz jednu ili više odvojenih cijevi unutar zajedničkog dimnjaka, i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, mogu se primjenjivati granične vrijednosti emisije iz prethodna tri stavka u vezi s ukupnom ulaznom toplinskom snagom čitavog uređaja za loženje. U takvim slučajevima, emisije kroz svaku od tih cijevi prate se odvojeno.

5.   Na plinske turbine (uključujući plinske turbine s kombiniranim ciklusom (CCGT)) koje koriste lake i srednje destilate kao tekuća goriva, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 90 mg/Nm3 i za CO od 100 mg/Nm3.

Plinske turbine za izvanredne (hitne) slučajeve koje rade manje od 500 radnih sati godišnje, nisu obuhvaćene graničnim vrijednostima emisije iz ove točke. Operater voditi evidenciju o broju sati rada takvog postrojenja.

6.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za NOx i CO za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima

Za plinske turbine (uključujući CCGT), granične vrijednosti emisije za NOx i CO iz tablice koja se nalazi u ovoj točki primjenjuju se samo za opterećenja iznad 70 %.

Za plinske turbine (uključujući CCGT) za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je turbina puštena u rad najkasnije 27. studenoga 2003., i koja ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, granična vrijednost emisije za NOx iznosi 150 mg/Nm3 ako se koristi prirodni plin, i 200 mg/Nm3 ako se koriste drugi plinovi ili tekuća goriva.

Na dio plinske turbine koji ispušta otpadne plinove kroz jednu ili više odvojenih cijevi unutar zajedničkog dimnjaka, i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, mogu se primjenjivati granične vrijednosti emisije iz prethodnog stavka u vezi s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom čitavog postrojenja. U takvim slučajevima, emisije kroz svaku od tih cijevi prate se odvojeno.

Plinske turbine i plinski motori za izvanredne (hitne) slučajeve koji rade manje od 500 radnih sati godišnje, nisu obuhvaćeni graničnim vrijednostima emisije iz ove točke. Operater takvih postrojenja dužan je evidentirati utrošene radne sate.

7.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za krute čestice za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

8.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za krute čestice za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

DIO 2.

Granične vrijednosti emisije za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 3.

1.   Sve granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardnom sadržaju O2 od 6 % za kruta goriva, 3 % za uređaje za loženje, osim plinskih turbina i plinskih motora koji se koriste tekućim i plinovitim gorivom, i 15 % za plinske turbine i plinske motore.

U slučaju plinske turbine s kombiniranim ciklusom s dodatnim plamenikom, standardni sadržaj O2 može odrediti nadležno tijelo vodeći računa o posebnim karakteristikama predmetnog postrojenja.

2.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

3.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

4.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za NOx za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

5.   Za plinske turbine (uključujući CCGT) koje koriste lake i srednje destilate kao tekuća goriva, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 50 mg/Nm3 i za CO od 100 mg/Nm3.

Plinske turbine za izvanredne (hitne) slučajeve koje rade manje od 500 radnih sati godišnje nisu obuhvaćene graničnim vrijednostima emisije iz ove točke. Operater takvih postrojenja dužan je evidentirati utrošene radne sate.

6.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za NOx i CO za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima

Za plinske turbine (uključujući CCGT), granične vrijednosti emisije za NOx i CO iz ove točke primjenjuju se samo za opterećenja iznad 70 %.

Plinske turbine i plinski motori za izvanredne (hitne) slučajeve koji rade manje od 500 radnih sati godišnje, nisu obuhvaćeni graničnim vrijednostima emisije iz ove točke. Operater takvih postrojenja dužan je evidentirati utrošene radne sate.

7.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za krute čestice za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

8.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za krute čestice za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

DIO 3.

Praćenje emisije

1.   Kontinuirano se mjere koncentracije SO2, NOx i krutih čestica u otpadnim plinovima iz svakog uređaja za loženje ukupne ulazne toplinske snage 100 MW ili više.

Kontinuirano se mjeri koncentracija CO u otpadnim plinovima iz svakog uređaja za loženje koji se koristi plinovitim gorivima, ukupne ulazne toplinske snage 100 MW ili više.

2.   Nadležno tijelo može odlučiti da nije potrebno kontinuirano mjerenje iz točke 1. i to u sljedećim slučajevima:

 

 

 

3.   Ako nije potrebno kontinuirano mjerenje, zahtijevaju se mjerenja SO2, NOx, krutih čestica, a kod plinskih turbina također i CO, najmanje svakih 6 mjeseci.

4.   Za uređaje za loženje koji se koriste ugljenom ili lignitom, emisije ukupne žive mjere se najmanje jednom godišnje.

5.   Kao alternativa mjerenjima SO2 i NOx iz točke 3., za utvrđivanje emisija SO2 i NOx mogu se koristiti drugi postupci, provjereni i odobreni od nadležnog tijela. Takvi se postupci koriste predmetnim CEN normama ili, ako CEN norme nisu dostupne, koriste se ISO, nacionalnim ili drugim međunarodnim normama koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete.

6.   Nadležno tijelo obavješćuje se o značajnim promjenama u vrsti goriva koje se koristi ili u načinu rada postrojenja. Nadležno tijelo odlučuje odgovaraju li i dalje zahtjevi praćenja iz točke 1. do točke 4. ili ih je potrebno prilagoditi.

7.   Kontinuirana mjerenja koja se provode u skladu s točkom 1. uključuju mjerenja volumnog udjela kisika, temperature, tlaka i sadržaja vodene pare u otpadnim plinovima. Ako je uzorak otpadnog plina osušen prije analize emisije, nije potrebno kontinuirano mjerenje sadržaja vodene pare u otpadnim plinovima.

8.   Uzorkovanje i analiza predmetnih onečišćujućih tvari i mjerenje parametara postupka, kao i osiguranje kvalitete automatiziranih mjernih sustava i referentnih metoda mjerenja za kalibriranje tih sustava, provode se u skladu s relevantnim CEN normama. Ako CEN norme nisu dostupne, primjenjuju se ISO, nacionalne ili druge međunarodne norme koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete.

Automatizirani mjerni sustavi podložni su kontroli pomoću paralelnih mjerenja referentnim metodama, najmanje jednom godišnje.

Operater obavješćuje nadležno tijelo o rezultatima provjere automatskih mjernih sustava.

9.   Na razini granične vrijednosti emisije, vrijednosti 95 %-tnog intervala pouzdanosti jednog izmjerenog rezultata ne smije prelaziti sljedeće postotke graničnih vrijednosti emisije:

10.   Provjerene srednje satne i dnevne vrijednosti određuju se tako da se od izmjerenih važećih srednjih satnih vrijednosti oduzme vrijednost intervala pouzdanosti iz točke 9.

Dan u kojem više od tri srednje satne vrijednosti nisu prihvatljive zbog neispravnog funkcioniranja ili održavanja automatskog mjernog sustava proglašava se nevažećim. Ako je tijekom godine više od deset dana proglašeno nevažećim zbog takvih situacija, nadležno tijelo od operatera zahtijeva da poduzme odgovarajuće mjere za poboljšanje pouzdanosti automatiziranog mjernog sustava.

11.   U slučaju uređaja koji moraju poštovati stope odsumporavanja iz članka 31., sadržaj sumpora u gorivu koji se koristi u uređaju za loženje, također se redovito prati. Nadležna tijela obavješćuju se o značajnim promjenama u vrsti goriva koje se koristi.

DIO 4.

Procjena poštovanja graničnih vrijednosti emisije

1.   U slučaju kontinuiranih mjerenja, smatra se da su udovoljene granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2., ako ocjena rezultata mjerenja pokaže da su za radne sate u jednoj kalendarskoj godini ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

 

 

 

Provjerene srednje vrijednosti određuju se kako je utvrđeno u točki 10. dijela 3.

U smislu izračunavanja srednjih vrijednosti emisije, ne uzimaju se u obzir vrijednosti izmjerene tijekom razdoblja iz članka 30. stavaka 5. i 6. i članka 37., kao ni tijekom razdoblja uključivanja u rad i isključivanja postrojenja.

2.   Ako se ne traže kontinuirana mjerenja, smatra se da se poštuju granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2., ako rezultati svake od serija mjerenja ili drugih postupaka definiranih i utvrđenih u skladu s pravilima koja su donijela nadležna tijela ne prelaze granične vrijednosti emisije.

DIO 5.

Minimalna stopa odsumporavanja

1.   Minimalna stopa odsumporavanja za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 2.

2.   Minimalna stopa odsumporavanja za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 3.

DIO 6.

Poštovanje stope odsumporavanja

Minimalne stope odsumporavanja iz dijela 5. ovog Priloga primjenjuju se kao srednja mjesečna granična vrijednost.

DIO 7.

Srednje granične vrijednosti emisije za uređaje za loženje koji koriste više vrsta goriva unutar rafinerije

Srednje granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) SO2 za uređaje za loženje koji koriste više vrsta goriva unutar rafinerije, osim plinskih turbina i plinskih motora, koji se koriste destilacijskim i preradbenim ostacima od rafiniranja sirove nafte za vlastitu potrošnju, same ili s drugim gorivima:

 

Te granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardnom sadržaju O2 od 6 % za kruta goriva i 3 % za tekuća i plinovita goriva.

(1)  Granična vrijednost emisije iznosi 450 mg/Nm3 za izgaranje destilacijskih i preradbenih ostataka od prerade sirove nafte za vlastitu potrošnju u uređajima za loženje čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(2)  Prirodni plin je metan koji nastaje u prirodnim uvjetima s najviše 20 % (volumni udio) inertnih i drugih sastavnih djelova.

(3)  GVE je 75 mg/Nm3 u sljedećim slučajevima, gdje se stupanj djelovanja plinske turbine utvrđuje u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama:

 

 

(4)  kod plinskih turbina s jednim ciklusom, koje nisu obuhvaćene nijednom od kategorija navedenih u okviru napomene (2), ali s učinkom većim od 35 % - utvrđeno u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama - granična vrijednost emisije za NOx iznosi 50xη/35 pri čemu je η stupanj iskorištenja plinske turbine utvrđen u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama, izražen kao postotak.

(5)  300 mg/Nm3 za uređaje za loženje čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(6)  Granična vrijednost emisije iznosi 50 mg/Nm3 za izgaranje destilacijskih i preradbenih ostataka od prerade sirove nafte za vlastitu potrošnju u uređajima za loženje za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(7)  Kod plinskih turbina s jednim ciklusom, učinka većeg od 35 % - utvrđeno u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama - granična vrijednost emisije za NOx iznosi 50xη/35 pri čemu je η stupanj iskorištenja plinske turbine, utvrđen u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama, izražen kao postotak

(8)  Za uređaje za loženje koji koriste naftonosni škriljevac, minimalna stopa odsumporavanja iznosi 95 %.

PRILOG VI.

Tehničke odredbe koje se odnose na postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada

DIO 1.

Definicije

U smislu ovog Priloga, primjenjuju se sljedeće definicije:

 

DIO 2.

Faktori ekvivalentne toksičnosti za dibenzo-p-dioksine i dibenzofurane

Za određivanje ukupne koncentracije dioksina i furana, masena koncentracija sljedećih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana prije zbrajanja množi se sljedećim faktorima ekvivalentne toksičnosti:

DIO 3.

Granične vrijednosti emisije u zrak za postrojenja za spaljivanje otpada

1.   Sve granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima.

Standardne vrijednosti su pri 11 % kisika u otpadnim plinovima, osim u slučaju spaljivanja mineralnog otpadnog ulja iz točke 3. članka 3. Direktive 2008/98/EZ, kada je standardna vrijednost pri 3 % kisika, i u slučajevima iz točke 2.7. dijela 6.

1.1.   Srednje dnevne granične vrijednosti emisije za sljedeće onečišćujuće tvari (mg/Nm3)

1.2.   Srednje polusatne granične vrijednosti emisije za sljedeće onečišćujuće tvari (mg/Nm3)

1.3.   Srednje granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za sljedeće teške metale tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 30 minuta a najviše 8 sati

Ove srednje vrijednosti obuhvaćaju i emisije teških metala, kao i njihovih spojeva u obliku plina i pare.

1.4.   Srednje granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za dioksine i furane tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 6 sati a najviše 8 sati. Granična vrijednost emisije odnosi se na ukupnu koncentraciju dioksina i furana izračunanu u skladu s dijelom 2.

1.5.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za ugljikov monoksid (CO) u otpadnim plinovima:

 

 

Nadležno tijelo može odobriti izuzeće od graničnih vrijednosti emisije iz ove točke za postrojenja za spaljivanje otpada koja koriste tehnologiju fluidiziranog sloja, pod uvjetom da dozvola propisuje graničnu vrijednost emisije za ugljikov monoksid (CO) manju od 100 mg/Nm3 kao srednju satnu vrijednost.

2.   Granične vrijednosti emisije primjenjive u uvjetima opisanim u članku 46. stavcima 6. i članku 47.

Ukupna koncentracija praškastih tvari u emisijama u zrak iz postrojenja za spaljivanje otpada ni u kojem slučaju ne smije prelaziti 150 mg/Nm3, izraženo kao polusatni prosjek. Ne smiju se prelaziti granične vrijednosti emisije u zrak za TOC i CO iz točaka 1.2. i 1.5.(b).

3.   Države članice mogu propisati pravila za odobravanje izuzeća predviđenih u ovome dijelu.

DIO 4.

Utvrđivanje graničnih vrijednosti emisije u zrak za postrojenja za suspaljivanje otpada

1.   Sljedeća formula (pravilo miješanja) primjenjuje se uvijek ako specifična granična vrijednost emisije „C” nije utvrđena u tablici u ovom dijelu.

Granična vrijednost emisije za svaku predmetnu onečišćujuću tvar i CO u otpadnom plinu koji je nastao suspaljivanjem otpada izračunava se na sljedeći način:

Države članice mogu propisati pravila za odobravanje izuzeća iz ovog dijela.

2.   Posebne odredbe za suspaljivanje otpada kod tehnološkog procesa dobivanja cementa

2.1.   Granične vrijednosti emisije iz točke 2.2. i točke 2.3. primjenjuju se kao srednje dnevne vrijednosti za ukupnu praškastu tvar, HCl, HF, NOx, SO2 i TOC (za kontinuirana mjerenja), kao srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 30 minuta a najviše 8 sati za teške metale, i kao srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 6 sati a najviše 8 sati za dioksine i furane.

Sve vrijednosti su standardne pri 10 % kisika.

Srednje polusatne vrijednosti potrebne su samo u smislu izračunavanja srednjih dnevnih vrijednosti.

2.2.   C - ukupne granične vrijednosti emisije (mg/Nm3 osim za dioksine i furane) za sljedeće - onečišćujuće tvari

2.3.   C - ukupne granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 i TOC

Nadležno tijelo može odobriti odstupanje od graničnih vrijednosti emisije iz ove točke u slučajevima kada TOC i SO2 nisu nastali suspaljivanjem otpada.

2.4.   C - ukupne granične vrijednosti emisije za CO

Nadležno tijelo može odrediti granične vrijednosti emisije za CO.

3.   Posebne odredbe za uređaje za loženje koji suspaljuju otpad

3.1.   Cproc izražen kao dnevne prosječne vrijednosti (mg/Nm3) na snazi do datuma iz članka 82. stavka 5.

Za određivanje ukupne ulazne toplinske snage uređaja za loženje primjenjuje se pravilo akumulacije iz članka 29. Srednje polusatne vrijednosti potrebne su samo u smislu izračunavanja srednjih dnevnih vrijednosti.

Cproc za kruta goriva, osim biomase (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Cproc za biomasu (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Cproc za tekuća goriva (sadržaj O2 iznosi 3 %):

3.2.   Cproc izražen kao srednje dnevne vrijednosti (mg/Nm3) na snazi do datuma iz članka 82. stavka 6.

Za određivanje ukupne ulazne toplinske snage uređaja za loženje primjenjuje se pravilo akumulacije iz članka 29. Srednje polusatne vrijednosti potrebne su samo u smislu izračunavanja srednjih dnevnih vrijednosti.

3.2.1.   Cproc za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 2., osim plinskih turbina i plinskih motora

Cproc za kruta goriva, osim biomase (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Cproc za biomasu (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Cproc za tekuća goriva (sadržaj O2 iznosi 3 %):

3.2.2.   Cproc za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 3., osim plinskih turbina i plinskih motora

Cproc za kruta goriva, osim biomase (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Cproc za biomasu (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Cproc za tekuća goriva (sadržaj O2 iznosi 3 %):

3.3.   C - ukupne granične vrijednosti emisije za teške metale (mg/Nm3) izražene kao srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja od najmanje 30 minuta, a najviše 8 sati (sadržaj O2 iznosi 6 % za kruta goriva i 3 % za tekuća goriva)

3.4.   C - ukupna granična vrijednost emisije (mg/Nm3) za dioksine i furane izražena kao srednja vrijednost mjerena tijekom razdoblja uzorkovanja od najmanje 6 sati, a najviše 8 sati (sadržaj O2 iznosi 6 % za kruta goriva i 3 % za tekuća goriva)

4.   Posebne odredbe za postrojenja za suspaljivanje otpada u industrijskim sektorima koja nisu obuhvaćena točkama 2. i 3. ovog dijela

4.1.   C - ukupna granična vrijednost emisije (mg/Nm3) za dioksine i furane izražena kao srednja vrijednost mjerena tijekom razdoblja uzorkovanja od najmanje 6 sati, a najviše 8 sati

4.2.   C - ukupne granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za teške metale izražene kao prosječna vrijednost tijekom razdoblja uzorkovanja od najmanje 30 minuta, a najviše 8 sati:

DIO 5.

Granične vrijednosti emisije za ispuštanja otpadnih voda nastalih kao rezultat pročišćavanja otpadnih plinova

DIO 6.

Praćenje emisija

1.   Tehnike mjerenja

1.1.   Mjerenja za utvrđivanje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku i vodi provode se tako da budu reprezentativna.

1.2.   Uzorkovanje i analize svih onečišćujućih tvari, uključujući i dioksine i furane, kao i osiguranje kvalitete automatiziranih mjernih sustava i referentnih metoda mjerenja za umjeravanje tih sustava, provode se u skladu s CEN normama. Ako CEN norme nisu dostupne, primjenjuju se ISO, nacionalne ili druge međunarodne norme koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete. Automatizirani mjerni sustavi podložni su kontroli pomoću paralelnih mjerenja referentnim metodama, najmanje jednom godišnje.

1.3.   Na razini dnevne granične vrijednosti emisije, 95 %-tna pouzdanost vrijednosti svakog izmjerenog rezultata ne smije prelaziti sljedeće postotke graničnih vrijednosti emisije:

Povremena mjerenja emisija u zrak i vodu provode se u skladu s točkom 1.1. i točkom 1.2.

2.   Mjerenja koja se odnose na onečišćujuće tvari u zraku

2.1.   Provode se sljedeća mjerenja koja se odnose na onečišćujuće tvari u zraku:

 

 

2.2.   Vrijeme zadržavanja kao i minimalna temperatura i sadržaj kisika u otpadnim plinovima podložni su odgovarajućoj provjeri, a barem jedanput kod početka rada postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, te u najnepovoljnijim uvjetima rada koji se mogu predvidjeti.

2.3.   Kontinuirana mjerenja HF mogu se izostaviti ako se za HCl primjenjuju faze obrade koje osiguravaju da granična vrijednost emisije za HCl ne bude prekoračena. U tom slučaju, emisije HF podliježu povremenim mjerenjima iz točke 2.1.(c).

2.4.   Ako je uzorak otpadnog plina osušen prije analize emisije, nije potrebno kontinuirano mjerenje sadržaja vodene pare.

2.5.   Nadležno tijelo može odlučiti da nisu potrebna kontinuirana mjerenja za HCl, HF i SO2 u postrojenjima za spaljivanje otpada ili postrojenjima za suspaljivanje otpada te da su potrebna povremena mjerenja iz točke 2.1.(c), ili da nisu potrebna mjerenja, ako operater može dokazati da emisije tih onečišćujućih tvari ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisanih graničnih vrijednosti emisije.

Nadležno tijelo može odlučiti da nisu potrebna kontinuirana mjerenja za NOx te da su potrebna povremena mjerenja iz točke 2.1.(c) u postojećim postrojenjima za spaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od 6 tona po satu ili u postojećim postrojenjima za suspaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od 6 tona po satu, ako operater može dokazati, na temelju podataka o kvaliteti predmetnog otpada, korištenoj tehnologiji i rezultatima praćenja emisija, da emisije NOx ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisane granične vrijednosti emisije.

2.6.   Nadležno tijelo može zahtijevati jedno mjerenje svake 2 godine za teške metale, i jedno mjerenje godišnje za dioksine i furane, u sljedećim slučajevima:

 

 

2.7.   Rezultati mjerenja standardizirani su pomoću standardnih koncentracija kisika iz dijela 3., ili se izračunavaju u skladu s dijelom 4. i pomoću formule iz dijela 7.

Ako se otpad spaljuje ili suspaljuje u atmosferi obogaćenoj kisikom, rezultati mjerenja mogu se standardizirati pri sadržaju kisika koji propisuje nadležno tijelo, odražavajući posebne okolnosti pojedinačnog slučaja.

Ako su emisije onečišćujućih tvari smanjene obradom otpadnog plina u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada koja obrađuju opasni otpad, standardizacija, s obzirom na sadržaj kisika iz prvog podstavka, se provodi samo ako sadržaj kisika, mjeren tijekom istoga razdoblja kao za predmetnu onečišćujuću tvar, prelazi predmetni standardni sadržaj kisika.

3.   Mjerenja koja se odnose na onečišćujuće tvari u vodi

3.1.   Na mjestu ispuštanja otpadne vode provode se sljedeća mjerenja:

 

 

 

3.2.   Ako se otpadna voda, nastala kao rezultat pročišćavanja otpadnih plinova, obrađuje na lokaciji zajedno s ostalim izvorima otpadne vode koji se nalaze na toj lokaciji, operater provodi mjerenja:

 

 

DIO 7.

Formula za izračunavanje koncentracije emisije (masena koncentracija) pri propisanom volumnom udjelu kisika

DIO 8.

Procjena poštovanja graničnih vrijednosti emisije

1.   Granične vrijednosti za emisije u zrak

1.1.   Smatra se da se poštuju granične vrijednosti emisije u zrak ako:

 

 

 

1.2.   Srednje polusatne vrijednosti i 10-minutni prosjeci određuju se unutar stvarnog radnog vremena (bez razdoblja uključivanja i isključivanja ako nije spaljivan otpad) na temelju izmjerenih vrijednosti nakon oduzimanja vrijednosti intervala pouzdanosti iz točke 1.3. dijela 6. Srednje dnevne vrijednosti određuju se na temelju tih provjerenih srednjih vrijednosti.

Da bi se dobila valjana srednja vrijednost, najviše pet polusatnih srednjih vrijednosti u bilo kojem danu odbacuje se zbog kvara ili održavanja sustava za kontinuirano mjerenje. Najviše deset srednjih dnevnih vrijednosti godišnje odbacuje se zbog kvara ili održavanja sustava za kontinuirano mjerenje.

1.3.   Srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja i srednje vrijednosti u slučaju povremenih mjerenja HF, HCl i SO2, određuju se u skladu sa zahtjevima članka 45. stavka 1. točke (e), članka 48. stavka 3. i točke 1. dijela 6.

2.   Granične vrijednosti emisije u vodu

Smatra se da se poštuju granične vrijednosti emisije za vodu ako:

 

 

(1)  Do 1. siječnja 2016. nadležno tijelo može odobriti izuzeća od granične vrijednosti za NOx za Lepol peći i duge rotacijske peći, pod uvjetom da granična vrijednost ukupne emisije za NOx, utvrđena u dozvoli, nije veća od 800 mg/Nm3.

PRILOG VII.

Tehničke odredbe koje se odnose na postrojenja i aktivnosti u kojima se koriste organska otapala

DIO 1.

Aktivnosti

1.   U svakoj od sljedećih točaka, aktivnost uključuje čišćenje opreme ali ne i čišćenje proizvoda, osim ako nije drukčije navedeno.

2.   Nanošenje ljepila (adheziva)

Svaki proces u kojem se ljepilo (adheziv) nanosi na površinu, osim prianjajućih premaza i proizvodnje laminata koji su povezani s procesima tiskanja.

3.   Proces premazivanja

Svaka aktivnost u kojoj se jednokratno ili višekratno nanose slojevi premaza na:

 

 

 

 

Proces premazivanja ne odnosi se na premazivanje metalnih podloga metodom elektroforeze i kemijskog raspršivanja. Ako proces premazivanja uključuje i korak u kojem se na isti predmet bilo kojom tehnikom nanosi tisak, taj korak se smatra dijelom aktivnosti procesa premazivanja. Ipak, postupci tiskanja koji se odvijaju kao posebna aktivnost, nisu uključeni ali mogu biti obuhvaćeni poglavljem V. ove Direktive, ako je aktivnost tiskanja obuhvaćena njezinim opsegom.

4.   Premazivanje zavojnica

Svaki proces u kojem se zavojnice čelika, nehrđajućeg čelika, obloženog čelika, bakrenih legura ili aluminijskih traka neprekidno premazuju opnastim ili slojevitim premazom.

5.   Kemijsko čišćenje

Svaki industrijski ili komercijalni proces u kojem se hlapljivi organski spojevi koriste za čišćenje odjevnih predmeta, namještaja i sličnih potrošnih roba, s izuzetkom ručnog uklanjanja mrlja u tekstilnoj i industriji odjeće;

6.   Proizvodnja obuće

Svaka aktivnost vezana za proizvodnju kompletne obuće ili njezinih dijelova.

7.   Proizvodnja premaza, lakova, boja i ljepila

Proizvodnja gore navedenih gotovih proizvoda, i poluproizvoda ako se proizvode u istom postrojenju, miješanjem pigmenata, guma i prianjajućih materijala s organskim otapalima ili drugim prijenosnicima, uključujući i raspršivanje, predraspršivanje, podešavanje gustoće i boje i pakovanje konačnih proizvoda u spremnike.

8.   Proizvodnja farmaceutskih proizvoda

Kemijska sinteza, fermentacija, ekstrakcija, formulacija i dovršavanje farmaceutskih proizvoda i, tamo gdje se provodi na istoj lokaciji, proizvodnja poluproizvoda.

9.   Tiskanje

Svaki proces reprodukcije teksta i/ili slika u kojem se, putem prijenosnika slike, tinta prenosi na bilo koju površinu. Obuhvaća lakiranje, premazivanje i proizvodnju laminata. Ipak, poglavlje V. odnosi se samo na sljedeće potpostupke:

 

 

 

 

 

 

10.   Proizvodnja gumenih smjesa i proizvoda od gume

Svaki proces miješanja, gnječenja, spajanja, valjanja, protiskivanja i vulkanizacije prirodne ili sintetičke gume te svi dodatni procesi obrade prirodne ili sintetičke gume radi dobivanja krajnjeg proizvoda.

11.   Površinsko čišćenje

Svaki proces, osim kemijskog čišćenja, u kojem se koriste organska otapala za uklanjanje onečišćenja s površine materijala, uključujući odmašćivanje. Svaki proces čišćenja koji se sastoji od više koraka prije ili nakon bilo koje druge aktivnosti, smatra se jednim procesom čišćenja. Proces se odnosi na čišćenje površine proizvoda, a ne na čišćenje opreme.

12.   Ekstrakcija biljnog ulja i životinjske masti i rafinacija biljnog ulja

Svaka aktivnost ekstrakcije biljnog ulja iz sjemenki i drugih biljnih tvari, obrada suhih ostataka za dobivanje životinjske krme, pročišćavanje masti i biljnih ulja dobivenih iz sjemenki, biljne i/ili životinjske tvari.

13.   Završna obrada vozila (lakiranje)

Svako industrijsko ili komercijalno premazivanje i srodni poslovi odmašćivanja kroz koje se obavlja jedno od sljedećeg:

 

14.   Površinska zaštita (premazivanje) žičanih navoja

Svaka aktivnost premazivanja metalnih provodnika koji se koriste za namotavanje transformatora i motora itd.

15.   Impregnacija drvenih površina

Svaki proces zaštite drveta zaštitnim sredstvima.

16.   Proizvodnja drvenih i plastičnih laminata

Svaki/proces koji se provodi kako bi se postiglo prianjanje drveta i/ili plastike s ciljem proizvodnje laminata.

DIO 2.

Pragovi/donje vrijednosti potrošnje otapala i granične vrijednosti emisije

Granične vrijednosti emisije u otpadnim plinovima izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K i tlaku od 101,3 kPa.

DIO 3.

Granične vrijednosti emisije za postrojenja u industriji premazivanja vozila (procesi premazivanja s ciljem površinske zaštite u automibilskoj industriji)

1.   Ukupne granične vrijednosti emisije izražene su u gramima organskog otapala koje se ispušta u odnosu na površinu proizvoda u kvadratnim metrima i u kilogramima organskog otapala koje se ispušta u odnosu na karoseriju automobila.

2.   Površina bilo kojeg proizvoda iz donje tablice 3. definira se kao površina izračunana iz ukupne površine elektroforetski premazanog područja te kao površina svih dijelova koji bi mogli biti dodani u naknadnim fazama procesa premazivanja, koji je premazan istim premazom kao i predmetni proizvod, ili kao ukupna površina proizvoda koji je premazan u postrojenju.

Površina elektroforetski premazanog podrčja izračunava se pomoću sljedeće formule:

Ova se metoda primjenjuje i na ostale premazane dijelove izrađene od metala.

Računalno potpomognuti dizajn ili druga jednakovrijedna metoda koriste se za izračunavanje površine ostalih dodanih dijelova ili ukupne površine koja je premazana u postrojenju.

3.   Ukupne granične vrijednosti emisije u donjoj tablici odnose se na sve faze procesa koji se provodi u istom postrojenju, od premazivanja elektroforezom, ili bilo kojeg drugog postupka premazivanja, sve do konačnog premazivanja voskom i poliranja gornjeg površinskog sloja, kao i na otapalo koje je korišteno u čišćenju procesne opreme, uključujući i kabine za raspršivanje i ostalu fiksnu opremu, kako tijekom proizvodnog procesa, tako i nakon njega.

4.   Postrojenja za premazivanje vozila koja se nalaze ispod pragova potrošnje otapala iz tablice pod točkom 3. ispunjavaju uvjete za sektor završne obrade (lakiranja) vozila iz dijela 2.

DIO 4.

Granične vrijednosti emisije koje se odnose na hlapljive organske spojeve s posebnim oznakama upozorenja

1.   Za emisije hlapljivih organskih spojeva iz članka 58., pri čemu je maseni protok zbroja spojeva zbog kojih je dobivena oznaka iz tog članka veći ili jednak 10 g/h, mora se poštovati granična vrijednost emisije od 2 mg/Nm3. Granična vrijednost emisije odnosi se na maseni zbroj pojedinačnih komponenti.

2.   Za emisije halogeniranih hlapljivih organskih spojeva kojima su dodijeljene oznake upozorenja H34 ili H351, ili ih moraju nositi, ako je maseni protok zbroja spojeva zbog kojih su dobivene oznake H341 ili H351 veći ili jednak 100 g/h, mora se poštovati granična vrijednost emisije od 20 mg/Nm3. Granična vrijednost emisije odnosi se na maseni zbroj pojedinačnih spojeva.

DIO 5.

Shema smanjivanja emisija

1.   Operater može koristiti bilo koju shemu za smanjivanje emisija, posebno osmišljenu i izrađenu za njegovo postrojenje.

2.   U slučaju nanošenja premaza, lakova, ljepila ili tiskarskih boja, može se koristiti sljedeća shema. Ako sljedeća metoda nije prikladna, nadležno tijelo može operateru dozvoliti primjenu alternativne sheme kojom se postižu jednaka smanjenja emisije kao i da su primijenjene granične vrijednosti emisije iz dijela 2. i 3. Prilikom izrade ove sheme vodi se računa o sljedećim činjenicama:

 

3.   Za postrojenja u kojima se koriste proizvodi za koje se može pretpostaviti da imaju stalni sadržaj krute tvari, primjenjuje se sljedeća shema:

 

 

DIO 6.

Praćenje emisije

1.   Kanali na koje je spojena oprema za smanjivanje emisija i koji u završnoj točki ispusta ispuštaju više od prosjeka od 10 kg/h ukupnog organskog ugljika, kontinuirano se prate kako bi se utvrdila njihova sukladnost.

2.   U ostalim slučajevima, države članice osiguravaju provođenje kontinuiranih ili povremenih mjerenja. Za povremena mjerenja, tijekom svakog mjerenja dobivaju se najmanje tri mjerne vrijednosti.

3.   Mjerenja nisu potrebna u slučaju kada nije nužna oprema za smanjivanje emisija na kraju procesa da bi se udovoljilo odredbama ove Direktive.

DIO 7.

Plan postupanja s otapalima (postupak za izradu godišnje bilance organskih otapala)

1.   Načela

Plan postupanja s otapalima služi za:

 

 

2.   Definicije

Sljedeće definicije daju okvir za utvrđivanje masene bilance.

Unosi organskih otpala (I):

Izlazi organskih otapala (O):

3.   Korištenje plana postupanja s otapalima za provjeru poštovanja zahtjeva.

Plan postupanja s otapalima određuje se ovisno o pojedinačnim zahtjevima koje treba provjeriti, na sljedeći način:

 

DIO 8.

Procjena poštovanja zahtjeva graničnih vrijednosti emisije u otpadnim plinovima

1.   U slučaju kontinuiranih mjerenja, smatra se da je udovoljeno graničnim vrijednostima emisije ako:

 

2.   U slučaju povremenih mjerenja, smatra se da je udovoljeno graničnim vrijednostima emisije ako u jednom praćenju:

 

3.   Poštovanje zahtjeva iz dijela 4. provjerava se na temelju zbroja masenih koncentracija pojedinačnih predmetnih hlapljivih organskih spojeva. U svim drugim slučajevima, poštovanje zahtjeva provjerava se na temelju ukupne ispuštene mase organskog ugljika ako nije drukčije navedeno u dijelu 2.

4.   Volumeni plinova mogu se dodati otpadnom plinu koji služi za hlađenje ili razrjeđivanje ako je to tehnički opravdano, ali se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju masene koncentracije onečišćivača u otpadnom plinu.

(1)  SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

(2)  Ostatak otapala u gotovom proizvodu ne smatra se dijelom fugitivnih emisija.

(3)  Prag za tiskanje rotacijskim zaslonom na tekstil i na karton.

(4)  Granična vrijednost odnosi se na masu spojeva u mg/Nm3, a ne na ukupni ugljik.

(5)  Postrojenja koja nadležnom tijelu dokažu da prosječni sadržaj organskog otapala svih upotrijebljenih sredstava za čišćenje ne prelazi 30 % težine, izuzeta su od primjene ovih vrijednosti.

(6)  Sukladnost u skladu s točkom 2. dijela 8. dokazuje se na temelju mjerenja 15-minutnog prosjeka.

(7)  Za postrojenja koja koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, granična vrijednost emisije iznosi 150.

(8)  Granična vrijednost emisije primjenjuje se na postupke nanošenja i sušenja premaza koji se provode u kontroliranim uvjetima.

(9)  Prva granična vrijednost emisije primjenjuje se na postupak sušenja, a druga na postupak nanošenja premaza.

(10)  Za postrojenja za premazivanje tekstila koja koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, granična vrijednost emisije koja se primjenjuje na nanošenje premaza i sušenje zajedno iznosi 150.

(11)  Procesi premazivanja koji se ne mogu provoditi u kontroliranim uvjetima (kao što su izgradnja brodova, premazivanje zrakoplova) mogu biti izuzeti iz ovih vrijednosti, u skladu s člankom 59. stavkom 3.

(12)  Tiskanje rotacijskim zaslonom na tekstil obuhvaćeno je aktivnošću br. 3.

(13)  Primjenjuje se na postrojenja kod kojih je srednji promjer žice ≤ 0,1 mm.

(14)  Primjenjuje se na sva ostala postrojenja.

(15)  Granična vrijednost emisije primjenjuje se na postupke nanošenja premaza i sušenje koji se provode u kontroliranim uvjetima.

(16)  Prva vrijednost primjenjuje se na postupak sušenja, a druga na postupak nanošenja premaza.

(17)  Izraženo kao masa otapala ispuštenog po kilogramu očišćenog i osušenog proizvoda.

(18)  Granična vrijednost emisije iz točke 2. dijela 4. ne primjenjuje se na ovu aktivnost.

(19)  Granična vrijednost emisije ne primjenjuje se na impregnaciju kreozotom.

(20)  Za aktivnosti premazivanja kože u proizvodnji namještaja, a posebno kožnih proizvoda koji se koriste kao sitna potrošačka roba kao što su torbice, pojasevi, novčanici i drugo.

(21)  Ako se koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenog otapala, granična vrijednost emisije u otpadnim plinovima iznosi 150.

(22)  Ako se koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenog otapala, granična vrijednost emisije u otpadnim plinovima iznosi 150.

(23)  Granična vrijednost fugitivne emisije ne uključuje otapalo koje je prodano kao dio proizvoda ili pripravka u zapečaćenom spremniku.

(24)  Ukupne granične vrijednosti emisije za postrojenja koja prerađuju pojedinačne šarže sjemena i druge biljne tvari treba odrediti nadležno tijelo, od slučaja do slučaja, primjenjujući najbolje raspoložive tehnike.

(25)  Primjenjuje se na sve procese prakcioniranja osim uklanjanja smole iz ulja.

(26)  Primjenjuje se na sve procese frakcioniranja s uklanjanjem smole iz ulja

(27)  Ako se koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenog otapala, granična vrijednost emisije u otpadnim plinovima iznosi 150.

(28)  Granična vrijednost fugitivne emisije ne uključuje otapalo koje je (pakirano) prodano kao dio proizvoda ili pripravka u zapečaćenom spremniku.

PRILOG VIII.

Tehničke odredbe koje se odnose na postrojenja za proizvodnju titan-dioksida

DIO 1.

Granične vrijednosti emisije za emisije u vodu

1.   U slučaju postrojenja koja koriste sulfatni postupak (kao godišnji prosjek):

550 kg sulfata po toni proizvedenog titan-dioksida.

2.   U slučaju postrojenja koja koriste kloridni postupak (kao godišnji prosjek):

 

 

3.   Za postrojenja koja koriste kloridni postupak i više vrsta ruda, granične vrijednosti emisije iz točke 2. primjenjuju se razmjerno količini upotrijebljenih ruda.

DIO 2.

Granične vrijednosti emisije u zrak

1.   Granične vrijednosti emisije izražene kao koncentracija u masi po kubičnom metru (Nm3) izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K i tlaku od 101,3 kPa.

2.   Za praškaste tvari: 50 mg/Nm3 kao satni prosjek iz velikih izvora, i 150 mg/Nm3 kao satni prosjek iz bilo kojeg drugog izvora.

3.   Za plinoviti sumporov dioksid i trioksid ispušten iz procesa digestacije i ovapnjivanja, uključujući kapljice kiseline izračunane kao ekvivalent SO2:

 

4.   Za klor, kada se radi o postrojenjima koja koriste kloridni postupak:

 

DIO 3.

Praćenje emisije

Praćenje emisije u zrak obuhvaća barem kontinuirano praćenje:

 

 

PRILOG IX.

DIO A.

Direktive stavljene izvan snage zajedno s njihovim naknadnim izmjenama

(iz članka 81.)

DIO B.

Popis rokova za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu

(iz članka 81.)

(1)  Direktiva 2008/1/EZ je kodificirana verzija Direktive Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (SL L 257, 10.10.1996., str. 26.) i rokovi za prijenos i primjenu ostaju na snazi.

PRILOG X.

Korelacijska tablica