(1)

Glava IV. dijela trećeg Ugovora predviđa temelj za donošenje zakonodavstva Zajednice u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima.

(2)

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima između država članica i trećih zemalja uobičajeno je uređena sporazumima između država članica i trećih zemalja. Takvi sporazumi kojih ima mnogo, često odražavaju posebne veze između države članice i treće zemlje i namjera im je pružiti odgovarajući pravni okvir radi zadovoljavanja posebnih potreba konkretnih stranaka.

(3)

Članak 307. Ugovora zahtijeva da države članice poduzmu sve posebne mjere kako bi uklonile neusklađenost između pravne stečevine Zajednice i međunarodnih sporazuma koji su zaključeni između država članica i trećih zemalja. To može uključivati potrebu pregovora u pogledu tih sporazuma.

(4)

S ciljem osiguravanja odgovarajućeg pravnog okvira radi zadovoljavanja posebnih potreba konkretne države članice u njezinim odnosima sa trećom zemljom, može postojati jasna potreba za zaključivanje novih sporazuma sa trećim zemljama u vezi građanskopravnog područja koje spada unutar glave IV. dijela trećeg Ugovora.

(5)

U svom mišljenju od 1/03 od 7. veljače 2006. u vezi sa zaključcima nove Luganske konvencije, Sud Europskih zajednica potvrđuje da je Zajednica stekla odgovarajuću nadležnost za zaključivanje međunarodnog sporazuma, kao Luganska konvencija sa trećim zemljama o pitanjima koja se tiču pravila iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (2) (Bruxelles I).

(6)

U skladu s člankom 300. Ugovora Zajednica je nadležna za zaključivanje sporazuma između Zajednice i treće zemlje o pitanjima koja spadaju u isključivu nadležnost Zajednice.

(7)

Članak 10. Ugovora zahtijeva da države članice olakšavaju postizanje zadataka Zajednice i da se suzdržavaju od svih mjera koje bi mogle ugrožavati postizanje ciljeva iz Ugovora. Ova obveza lojalne suradnje je od opće važnosti te ne ovisi o tome postoji li isključiva nadležnost Zajednice.

(8)

U pogledu sporazuma sa trećim zemljama o posebnim građanskopravnim pitanjima koja spadaju u isključivu nadležnost Zajednice, potrebno je uvesti usklađeni i jasni postupak, koji će ovlastiti državu članicu da izmjenjuje postojeći sporazum ili da pregovara i zaključuje novi sporazum, posebno kada sama Zajednica nije izrazila namjeru izvršavati svoju vanjsku nadležnost za zaključivanje sporazuma na temelju postojećeg ili planiranog mandata za pregovaranje. Taj postupak ne dovodi u pitanje isključivu nadležnost Zajednice i odredbe članaka 300. i 308. Ugovora. Postupak se treba smatrati izvanrednom mjerom i potrebno ga je ograničiti u opsegu i vremenski.

(9)

Ova se Uredba ne primjenjuje, ako je Zajednica već zaključila sporazum sa konkretnom trećom zemljom o istom pitanju. Smatra se da dva sporazuma imaju isti predmet, samo ako i u mjeri u kojoj sadržajno uređuju isto posebno pravno pitanje. Odredbe koje samo navode opću namjeru suradnje u tim pitanjima ne smatraju se kao odredba koje se odnose na isto pitanje.

(10)

Iznimno, određeni regionalni sporazumi između nekoliko država članica i nekoliko trećih zemalja, na primjer dvije ili tri, koji su namijenjeni rješavanju lokalnih pitanja i kojima druge države ne mogu pristupiti također su pokriveni ovom Uredbom.

(11)

S ciljem osiguranja da sporazum kojeg sastavlja država članica ne uzrokuje neučinkovitost prava Zajednice i ne ugrožava pravilno funkcioniranje sustava uspostavljenog tim pravom, ili ne ugrozi vanjske politike Zajednice, kako ih je Zajednica odredila, konkretna država članica bi trebala o svojim namjerama obavijestiti Komisiju s ciljem započinjanja ili nastavljanja formalnih pregovora o sporazumu, kao i za zaključivanje sporazuma. Takva obavijest treba biti u obliku pisma ili u elektroničkom obliku. Trebala bi sadržavati sve potrebne informacije i isprave koje omogućuju Komisiji ocjenu očekivanog učinka ishoda pregovora na pravo Zajednice.

(12)

Potrebno je ocijeniti postoji li dostatan interes Zajednice u zaključenju dvostranog sporazuma između Zajednice i konkretne treće zemlje ili, ako je potrebno, u zamjeni postojećeg dvostranog sporazuma između države članice i treće zemlje sa sporazumom Zajednice. U tom cilju sve države članice trebaju biti informirane o obavijesti koju je Komisija primila u vezi sporazuma koji je sastavila država članica, kako bi se omogućilo da iskažu svoje interese u pridruživanju inicijativi države članice koja je dala obavijest.

(13)

Ako Komisija zahtijeva dodatne informacije od države članice u vezi sa svojom ocjenom o tome treba li država članica biti ovlaštena otvoriti pregovore sa trećom zemljom, takav zahtjev ne smije utjecati na rokove koje Komisija mora dati u obrazloženoj odluci o zahtjevu te države članice.

(14)

Prilikom ovlašćivanja na otvaranje formalnih pregovora, Komisija treba moći, ako je potrebno, da predloži pregovaračke smjernice ili zahtijeva uključivanje određenih klauzula u predviđeni sporazum. Komisiju treba u cijelosti obavještavati o pitanjima koja spadaju u područje primjene ove Uredbe te joj omogućiti sudjelovanje u svojstvu promatrača u pregovorima u pogledu tih pitanja.

(15)

Prilikom obavješćivanja Komisije o svojoj namjeri da otvore pregovore sa trećom zemljom, države članice trebaju biti obvezne samo informirati Komisiju o elementima koji su važni za ocjenu koju ona donosi. Ovlaštenje Komisije i sve moguće pregovaračke smjernice ili, ovisno o slučaju, odbijanje od strane Komisije, trebaju se odnositi samo na pitanja koja spadaju u područje primjene ove Uredbe.

(16)

Sve države članice trebaju se informirati o svim obavijestima Komisije u vezi s planiranim ili pregovaranim sporazumima i o svakoj obrazloženoj odluci Komisije prema ovoj Uredbi. Takve informacije, međutim, trebaju u potpunosti ispunjavati eventualne zahtjeve u pogledu tajnosti.

(17)

Europski parlament, Vijeće i Komisija osiguravaju da sve informacije koje su određene kao tajne budu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (3).

(18)

Ako Komisija na temelju svoje ocjene ne namjerava odobriti otvaranje formalnih pregovora ili zaključiti ispregovarani sporazum, ona je dužna, prije davanja svoje obrazložene odluke, dati mišljenje konkretnoj državi članici. U slučaju odbijanja davanja odobrenja za zaključenje ispregovaranog sporazuma, mišljenje se također mora dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću.

(19)

S ciljem osiguranja da ispregovarani sporazum ne predstavlja prepreku provođenju vanjske politike Zajednice, na području pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima, sporazum mora u cijelosti ili djelomično imati isti sadržaj u slučaju zaključivanja naknadnog sporazuma između Zajednice i njezinih država članica s jedne strane, te iste treće zemlje s druge strane, o istom pitanju ili za neposrednu zamjenu odgovarajući odredaba takvog naknadnog sporazuma.

(20)

Potrebne su odredbe o prijelaznim mjerama koje uređuju slučajeve kada u vrijeme stupanja na snagu ove Uredbe država članica je već započela proces pregovora sporazuma sa trećom zemljom, ili je završila pregovore, ali još nije dala svoj pristana da bude vezana sporazumom.

(21)

Kako bi se osiguralo da se prilikom primjene ove Uredbe stekne dovoljno iskustva, Komisija treba dostaviti izvješće o toj primjeni najranije osam godina po donošenju ove Uredbe. U tom bi izvješću Komisija trebala u okviru svojih nadležnosti potvrditi privremeni karakter ove Uredbe ili razmotriti treba li ova Uredba biti zamijenjena novom koja uređuje isto pitanje ili koja bi sadržavala također posebna pitanja koja spadaju u isključivu nadležnost Zajednice i koje uređuju drugi instrumenti Zajednice, kako su navedeni u uvodnoj izjavi 5.

(22)

Ako se u izvješću koje dostavlja Komisija potvrđuje privremeni karakter ove Uredbe, države članice bi ipak morale imati mogućnost, nakon dostavljanja izvješća obavijestiti Komisiju o pregovorima koji su u tijeku ili su najavljeni s ciljem dobivanja dozvole za otvaranje formalnih pregovora.

(23)

U skladu s načelom razmjernosti, kako je navedeno u članku 5. Ugovora, ova Uredba ne prelazi što je potrebno u postizanju njezinog cilja.

(24)

U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska su dale obavijest da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(25)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, nije njome vezana niti se na nju primjenjuje,

(a)

dvostrani sporazum između države članice i treće zemlje;

(b)

regionalni sporazum između ograničenog broja država članica i trećih zemalja koje graniče sa državama članicama koje namjeravaju rješavati lokalna pitanja i koji nije otvoren za pristupanje drugim državama.

(a)

konkretna država članica je dostavila informacije koje pokazuju da ona ima posebna interesa za zaklapanje sporazuma iz gospodarskih, zemljopisnih, kulturnih, povijesnih, socijalnih ili političkih veza između države članice i konkretne treće zemlje;

(b)

na temelju informacija koja je dostavila država članica, predviđeni sporazum neće prouzročiti neučinkovitost prava Zajednice i neće ugroziti pravilno funkcioniranje sustava koji je tim pravom uspostavljen; i

(c)

predviđeni sporazum ne ugrožava dogovorene ciljeve i svrhe vanjske politike Zajednice, ako ju je utvrdila Zajednica.

(a)

potpuni ili djelomični otkaz sporazuma u slučaju zaključivanja naknadnog sporazuma između Zajednice ili Zajednice i njezinih država članica s jedne strane i iste treće države s druge strane, o istom pitanju; ili

(b)

neposrednu zamjenu odgovarajući odredaba naknadnog sporazuma zaključenog između Zajednice ili Zajednice i njezinih država članica s jedne strane i iste treće države s druge strane, o istom pitanju.

Klauzula iz točke (a) prvog podstavka treba se formulirati u skladu sa sljedećim obrascem: „(ime/imena države članice/država članica djelomično ili u cijelosti otkazuje/otkazuju ovaj Sporazum, ako i kada Europska zajednica ili Europska zajednica i njezine države članice zaključe sporazum sa (ime/imena treće zemlje/trećih zemalja) o istom građanskopravnom pitanju koje uređuje ovaj Sporazum.”

Klauzula iz točke (b) prvog podstavka treba se formulirati u skladu sa sljedećim obrascem: „Ovaj Sporazum ili određene odredbe ovog Sporazuma ne primjenjuju se na dan početka primjene Sporazuma između Europske zajednice ili Europske zajednice i njezinih države članice s jedne strane i (ime/imena treće zemlje/trećih zemalja) s druge strane, u pogledu pitanja koja uređuje novi sporazum.”

(a)

ispunjava uvjete iz članak 4. stavka 2. točke (b);

(b)

ispunjava uvjete iz članak 4. stavka 2. točke (c), ako su u vezi s tim uvjetima nastale nove i izvanredne okolnosti; i

(c)

ispunjava zahtjeve iz članka 5. stavka 2.

(a)

potvrđuje da je potrebno da ova Uredba prestane važiti na datum utvrđen u skladu s člankom 14. stavkom 1.; ili

(b)

preporučuje da se ova Uredba od navedenog datuma zamijeni novom uredbom.