(1)

Ugovor o funkcioniranju Europske unije (TFEU) zahtijeva da države članice svoje ekonomske politike smatraju predmetom od zajedničkog interesa, da njihove proračunske politike budu vođene potrebom za zdravim javnim financijama i da njihove ekonomske politike ne riskiraju ugrožavanje ispravno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije.

(2)

Pakt o stabilnosti i rastu (SGP) ima za cilj osigurati proračunsku disciplinu u cijeloj Uniji i postavlja okvir za sprječavanje i ispravljanje prekomjernih državnih deficita. Temelji se na cilju zdravih državnih financija kao sredstvu jačanja uvjeta za stabilnost cijena i za snažan održivi rast potkrijepljen financijskom stabilnošću, čime se podupire postizanje ciljeva Unije za održivi rast i radna mjesta. Pakt stabilnosti i rasta uključuje sustav multilateralnog nadzora utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1466/97 od 7. srpnja 1997. o jačanju nadzora proračunskog stanja i nadzora i koordinacije ekonomskih politika  ( 3 ) te postupak za izbjegavanje prekomjerni državni deficit utvrđen u članku 126. UFEU-a i dodatno preciziran u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1467/97 od 7. srpnja 1997. o ubrzanju i pojašnjavanju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita  ( 4 ) . Pakt stabilnosti i rasta dodatno je ojačan Uredbom (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća  ( 5 ) i Uredbom Vijeća (EU) br. 1177/2011  ( 6 ) . 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju  ( 7 ) dodan je sustav učinkovitih, preventivnih i postupnih mehanizama provedbe u obliku nametanje sankcija državama članicama čija je valuta euro.

(3)

Jačanje SGP-a poboljšalo je smjernice dane državama članicama u vezi s razboritim fiskalnim politikama, a za države članice čija je valuta euro pojačalo je i učinilo automatiziranijim nametanje sankcija za nepridržavanje razborite fiskalne politike -stvaranje, kako bi se izbjegli prekomjerni državni deficiti. Te su odredbe stvorile sveobuhvatniji okvir.

(4)

Kako bi se osigurala tješnja koordinacija ekonomskih politika i održiva konvergencija gospodarskih rezultata država članica, Europski semestar, kako je utvrđeno u članku 2.-a Uredbe (EZ) br. 1466/97, pruža okvir za koordinaciju ekonomskih politika. Europski semestar uključuje formuliranje i nadzor provedbe širokih smjernica ekonomskih politika država članica i Unije (široke smjernice ekonomske politike) u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a; formuliranje i ispitivanje provedbe smjernica za zapošljavanje koje države članice moraju uzeti u obzir u skladu s člankom 148. stavkom 2. UFEU-a (smjernice za zapošljavanje); podnošenje i procjena programa stabilnosti ili konvergencije država članica prema toj Uredbi; podnošenje i procjena nacionalnih reformskih programa država članica koji podupiru strategiju Unije za rast i radna mjesta i koji su uspostavljeni u skladu sa širokim gospodarskim smjernicama, sa smjernicama za zapošljavanje i općim smjernicama za države članice koje izdaje Komisija (godišnji pregled rasta ) i Europsko vijeće na početku godišnjeg ciklusa nadzora; i nadzor radi sprječavanja i ispravljanja makroekonomskih neravnoteža prema Uredbi (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o sprječavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža  ( 8 ) . Prema potrebi, mišljenja izdana u kontekstu programa gospodarskog partnerstva, kako je utvrđeno ovom Uredbom, također bi se trebala uzeti u obzir.

(5)

Kako bi Unija izašla jača iz krize, kako unutarnje tako i na međunarodnoj razini, jačanjem konkurentnosti, produktivnosti, potencijala rasta, socijalne kohezije i ekonomske konvergencije, Europsko vijeće je u svojim zaključcima od 17. lipnja 2010. usvojilo novu Unijinu strategija za rast i zapošljavanje koja također sadrži ciljeve u područjima siromaštva, obrazovanja, inovacija i okoliša.

(6)

Kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, UFEU dopušta donošenje posebnih mjera u europodručju koje nadilaze odredbe primjenjive na sve države članice radi jačanja koordinacije i nadzora njihove proračunske discipline. Takva pojačana koordinacija i nadzor trebali bi biti popraćeni odgovarajućim uključivanjem Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata prema potrebi. Trebalo bi aktivno koristiti, prema potrebi i potrebi, posebne mjere predviđene člankom 136. UFEU-a.

(7)

Primjena ove Uredbe trebala bi biti u potpunosti u skladu s člankom 152. UFEU-a, a preporuke izdane u skladu s ovom Uredbom trebale bi poštovati nacionalnu praksu i institucije za određivanje plaća. Ova Uredba uzima u obzir članak 28. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i, sukladno tome, ne utječe na pravo na pregovaranje, sklapanje ili provedbu kolektivnih ugovora ili na poduzimanje kolektivnih radnji u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(8)

Članak 9. UFEU-a predviđa da Unija pri definiranju i provedbi svojih politika i aktivnosti uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, jamstvom odgovarajuće socijalne zaštite, borbom protiv socijalne isključenosti i visokom stupanj obrazovanja, osposobljenosti i zaštite zdravlja ljudi.

(9)

Postupno ojačani nadzor i koordinacija, kako je navedeno u ovoj Uredbi, dodatno će dovršiti Europski semestar za koordinaciju ekonomske politike, dopunit će postojeće odredbe Pakta o stabilnosti i rastu i ojačati nadzor proračunskih i ekonomskih politika u državama članicama čija je valuta euro. Postupno poboljšani postupak praćenja trebao bi pridonijeti boljim proračunskim i gospodarskim rezultatima, makrofinancijskoj stabilnosti i ekonomskoj konvergenciji, u korist svih država članica čija je valuta euro. Kao dio postupno ojačanog procesa, pomnije praćenje posebno je vrijedno državama članicama koje podliježu postupku prekomjernog deficita.

(10)

Pristrane i nerealne makroekonomske i proračunske prognoze mogu znatno ugroziti učinkovitost proračunskog planiranja i, posljedično, narušiti predanost proračunskoj disciplini. Nepristrane i realne makroekonomske prognoze mogu dati neovisna tijela ili tijela koja imaju funkcionalnu autonomiju u odnosu na proračunska tijela države članice i koja su potkrijepljena nacionalnim pravnim odredbama koje osiguravaju visok stupanj funkcionalne autonomije i odgovornosti. Takve bi se prognoze trebale koristiti tijekom cijelog proračunskog postupka.

(11)

Snažne javne financije najbolje je osigurati u fazi planiranja, a velike pogreške treba identificirati što je prije moguće. Države članice trebale bi imati koristi ne samo od postavljanja vodećih načela i proračunskih ciljeva, već i od sinkroniziranog praćenja svojih proračunskih politika.

(12)

Uspostavljanje zajedničkog proračunskog vremenskog okvira za države članice čija je valuta euro trebalo bi bolje uskladiti ključne korake u pripremi nacionalnih proračuna, pridonoseći tako učinkovitosti Pakta o stabilnosti i rastu i Europskog semestra za koordinaciju ekonomske politike. To bi trebalo dovesti do jače sinergije olakšavanjem koordinacije politika među državama članicama čija je valuta euro i osiguravanjem da su preporuke Vijeća i Komisije na odgovarajući način integrirane u proračunski postupak država članica. Taj bi postupak trebao biti u skladu s okvirom za koordinaciju ekonomske politike u kontekstu godišnjeg ciklusa nadzora koji uključuje, posebno, opće smjernice za države članice koje izdaju Komisija i Europsko vijeće na početku ciklusa. Proračunske politike država članica trebale bi biti u skladu s preporukama izdanim u kontekstu Pakta stabilnosti i rasta i, prema potrebi, s preporukama izdanim u kontekstu godišnjeg ciklusa nadzora, uključujući postupak za makroekonomske neravnoteže kako je utvrđen Uredbom (EU) br. 1176 /2011, te s mišljenjima o programima gospodarskog partnerstva, kako je utvrđeno ovom Uredbom.

(13)

Kao prvi korak tog zajedničkog proračunskog vremenskog okvira, države članice trebale bi objaviti svoje nacionalne srednjoročne fiskalne planove u isto vrijeme kada i svoje programe stabilnosti, po mogućnosti do 15. travnja, a najkasnije do 30. travnja. Ti bi fiskalni planovi trebali sadržavati naznake o tome kako se očekuje da će reforme i utvrđene mjere doprinijeti postizanju ciljeva i nacionalnih obveza utvrđenih u okviru strategije Unije za rast i radna mjesta. Nacionalni srednjoročni fiskalni plan i program stabilnosti mogu biti isti dokument.

(14)

Jedna važna prekretnica tog zajedničkog proračunskog roka trebala bi biti objava nacrta proračuna središnje države do 15. listopada. Budući da se usklađenost s pravilima SGP-a treba osigurati na razini opće države, a postizanje proračunskih ciljeva zahtijeva dosljedno planiranje proračuna u svim podsektorima opće države, objava nacrta proračuna središnje države trebala bi biti popraćena objavom glavnih parametara nacrta proračuna svih ostalih podsektora opće države. Takvi bi parametri trebali uključivati, posebno, predviđene proračunske rezultate ostalih podsektora, glavne pretpostavke na kojima se temelje te projekcije i razloge za očekivane promjene u odnosu na pretpostavke programa stabilnosti.

(15)

Zajednički proračunski raspored također predviđa usvajanje ili utvrđivanje proračuna svake godine do 31. prosinca zajedno s ažuriranim glavnim proračunskim parametrima za ostale podsektore opće države. Ako se, iz objektivnih razloga koji su izvan kontrole vlade, proračun ne usvoji do 31. prosinca, potrebno je uspostaviti reverzibilne proračunske postupke kako bi se osiguralo da vlada i dalje može izvršavati svoje osnovne dužnosti. Takvi aranžmani mogu uključivati ​​provedbu vladinog nacrta proračuna, proračuna odobrenog prethodne godine ili posebnih mjera koje je odobrio parlament.

(16)

U cilju bolje koordinacije planiranja izdavanja državnog duga, države članice trebale bi ex ante izvijestiti Euroskupinu i Komisiju o svojim planovima izdavanja javnog duga.

(17)

Usklađenost s učinkovitim fiskalnim okvirima koji se temelje na pravilima može biti važno u pružanju podrške zdravim i održivim fiskalnim politikama. Direktivom Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica  ( 9 ) utvrđeno je da praćenje usklađenosti s numeričkim fiskalnim pravilima za pojedinu državu trebaju podržavati na nacionalnoj razini neovisna tijela ili tijela koja imaju funkcionalnu autonomiju . Važno je napomenuti da s obzirom na raznolikost mogućih i postojećih rješenja, iako to nije poželjna opcija, trebalo bi biti moguće da više od jednog neovisnog tijela bude zaduženo za praćenje usklađenosti s tim pravilima sve dok postoji jasna raspodjela odgovornost i sve dok nema preklapanja nadležnosti nad određenim aspektima praćenja. Treba izbjegavati pretjeranu institucionalnu fragmentaciju zadataka praćenja. Kako bi nadzorna tijela učinkovito ispunila svoj mandat, nacionalne zakonske odredbe koje osiguravaju visok stupanj funkcionalne autonomije i odgovornosti trebale bi poduprijeti takva tijela. Dizajn tih nadzornih tijela trebao bi uzeti u obzir postojeće institucionalno okruženje i administrativnu strukturu dotične države članice. Konkretno, trebalo bi biti moguće dodijeliti funkcionalnu autonomiju odgovarajućem subjektu postojeće institucije pod uvjetom da je takav subjekt određen za obavljanje posebnih zadataka praćenja, da ima poseban statutarni režim i da je u skladu s drugim načelima navedenim u ovoj uvodnoj izjavi.

(18)

Ova Uredba državama članicama ne nameće dodatne zahtjeve ili obveze u pogledu numeričkih fiskalnih pravila za pojedinu zemlju. Čvrsta numerička fiskalna pravila specifična za pojedinu državu koja su u skladu s proračunskim ciljevima na razini Unije i koja nadziru neovisna tijela kamen su temeljac ojačanog okvira Unije za proračunski nadzor. Pravila kojih bi se ta tijela trebala pridržavati i njihove posebne zadaće utvrđeni su ovom Uredbom.

(19)

Države članice čija je valuta euro posebno su podložne učincima prelijevanja međusobnih proračunskih politika. Države članice čija je valuta euro trebale bi se međusobno konzultirati s Komisijom i međusobno prije donošenja bilo kakvih velikih planova reforme fiskalne politike s mogućim učincima prelijevanja, kako bi se omogućila procjena mogućeg utjecaja na europodručje u cjelini. Također bi svoje proračunske planove trebali smatrati zajedničkim interesom i podnijeti ih Komisiji radi praćenja prije nego što postanu obvezujući. Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala predložiti smjernice u obliku usklađenog okvira za specifikaciju sadržaja nacrta proračunskih planova.

(20)

U iznimnim slučajevima kada, nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom, Komisija u nacrtu proračunskog plana utvrdi posebno ozbiljno nepoštivanje obveza proračunske politike utvrđenih Paktom stabilnosti i rasta, Komisija bi u svom mišljenju o nacrtu proračunskog plana trebala zatražiti revidirani nacrt proračunskog plana, u skladu s ovom Uredbom. To će posebno biti slučaj kada bi provedba nacrta proračunskog plana dovela u opasnost financijsku stabilnost dotične države članice ili rizik da ugrozi ispravno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, ili kada bi provedba nacrta proračunskog plana plana za posljedicu ima očito značajno kršenje preporuka koje je usvojilo Vijeće u okviru SGP-a.

(21)

Mišljenje Komisije o nacrtu proračunskog plana trebalo bi donijeti što je prije moguće, au svakom slučaju do kraja studenoga, uzimajući u obzir, u mjeri u kojoj je to moguće, posebni nacionalni fiskalni raspored i parlamentarne postupke, kako bi se osiguralo da politika Unije smjernice u proračunskom području mogu se na odgovarajući način integrirati u pripreme nacionalnog proračuna. Konkretno, mišljenje bi trebalo sadržavati procjenu rješavaju li proračunski planovi na odgovarajući način preporuke izdane u kontekstu Europskog semestra u proračunskom području. Na zahtjev parlamenta dotične države članice ili Europskog parlamenta, Komisija bi trebala biti spremna iznijeti svoje mišljenje parlamentu koji podnosi zahtjev, nakon što bude javno objavljeno. Države članice pozvane su da uzmu u obzir, u postupku donošenja svojih zakona o proračunu, mišljenje Komisije o svom nacrtu proračunskog plana.

(22)

Mjera u kojoj je to mišljenje uzeto u obzir u zakonu o proračunu države članice trebala bi biti dio procjene, ako i kada su ispunjeni uvjeti, što dovodi do odluke o postojanju prekomjernog deficita u dotičnoj državi članici. U takvom slučaju nepoštivanje ranih smjernica Komisije trebalo bi se smatrati otegotnim faktorom.

(23)

Također, na temelju ukupne ocjene nacrta proračunskih planova Komisije, Euroskupina bi trebala raspravljati o proračunskoj situaciji i izgledima za europodručje u cjelini.

(24)

Države članice čija je valuta euro i koje podliježu postupku u slučaju prekomjernog deficita trebalo bi pomnije pratiti kako bi se osigurala potpuna, održiva i pravovremena korekcija prekomjernog deficita. Pomnije praćenje pomoću dodatnih zahtjeva za izvješćivanje trebalo bi osigurati prevenciju i ranu korekciju svih odstupanja od preporuka Vijeća za ispravljanje prekomjernog deficita. Takvo praćenje trebalo bi dopuniti odredbe navedene u Uredbi (EZ) br. 1467/97. Ti bi dodatni zahtjevi za izvješćivanje trebali biti razmjerni fazi postupka kojoj podliježe država članica, prema članku 126. UFEU-a. Kao prvi korak, predmetna bi država članica trebala provesti sveobuhvatnu procjenu izvršenja proračuna tijekom godine za opću državu i njezine podsektore, posebno uzimajući u obzir financijske rizike povezane s nepredviđenim obvezama s potencijalno velikim učincima na javne proračune.

(25)

Dodatni zahtjevi za izvješćivanje za države članice čija je valuta euro i koje podliježu postupku u slučaju prekomjernog deficita trebali bi omogućiti bolju razmjenu informacija između dotičnih država članica i Komisije te, kao posljedicu, prepoznavanje rizika u usklađenosti s država članica s rokom koji je odredilo Vijeće da ispravi svoj prekomjerni deficit. U slučaju utvrđivanja takvih rizika, Komisija bi trebala izdati preporuku dotičnoj državi članici u kojoj se navode odgovarajuće mjere koje treba poduzeti u zadanom roku. Na zahtjev, Komisija bi trebala predstaviti svoju preporuku parlamentu dotične države članice. Usklađenost s preporukom trebala bi dovesti do promptne korekcije svih kretanja koja ugrožavaju smanjenje prekomjernog deficita u utvrđenom roku.

(26)

Procjena usklađenosti s preporukom Komisije trebala bi biti dio stalne procjene djelotvornih mjera za ispravljanje prekomjernog deficita koju provodi Komisija. Prilikom odlučivanja o tome jesu li poduzete učinkovite mjere za ispravljanje prekomjernog deficita, Vijeće bi svoju odluku također trebalo temeljiti na tome je li država članica postupila u skladu s preporukom Komisije ili ne, uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. i članak 5. stavak 2. 1467/97 Uredbe (EZ) br.

(27)

Uistinu, Uredba (EZ) br. 1467/97, ​​koja detaljno utvrđuje postupak u slučaju prekomjernog deficita na temelju članka 126. UFEU-a, sadrži elemente fleksibilnosti koji omogućuju uzimanje u obzir neočekivanih negativnih gospodarskih događaja. Članak 3. stavak 5. i članak 5. stavak 2. te Uredbe propisuju da ako su poduzete učinkovite mjere u skladu s preporukom iz članka 126. stavka 7. UFEU-a ili odluke o davanju obavijesti iz članka 126. stavka 9. UFEU-a, , a neočekivani nepovoljni gospodarski događaji s velikim nepovoljnim posljedicama za državne financije dogode se nakon donošenja te preporuke ili odluke o davanju obavijesti, Vijeće može odlučiti, na preporuku Komisije, usvojiti revidiranu preporuku prema članku 126. stavku 7. UFEU-a. ili revidirana odluka o davanju obavijesti na temelju članka 126. stavka 9. UFEU-a. Revidirana preporuka ili revidirana odluka o davanju obavijesti, uzimajući u obzir relevantne čimbenike iz članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1467/97, ​​može posebno produžiti rok za korekciju prekomjernog deficita za jedan godine u pravilu.

Vijeće bi trebalo procijeniti postojanje neočekivanih nepovoljnih gospodarskih događaja s velikim nepovoljnim posljedicama za državne financije u odnosu na ekonomske prognoze u svojoj početnoj preporuci ili odluci o davanju obavijesti. U slučaju ozbiljnog gospodarskog pada u europodručju ili u Uniji kao cjelini, Vijeće također može odlučiti, na preporuku Komisije, usvojiti revidiranu preporuku prema članku 126. stavku 7. UFEU-a ili revidiranu odluku o dati obavijest na temelju članka 126. stavka 9. UFEU-a, pod uvjetom da to ne ugrožava srednjoročnu fiskalnu održivost. Nadalje, članak 2. stavak 1.a Uredbe (EZ) br. 1467/97 propisuje da se pri provedbi referentne vrijednosti prilagodbe omjera duga u obzir uzima utjecaj ciklusa na tempo smanjenja duga. Stoga se ne bi smatralo da je država članica prekršila kriterij duga utvrđen u članku 126. stavku 2. točki (b) UFEU-a ako je to samo zbog negativnih cikličkih uvjeta.

(28)

Također, budući da proračunske mjere mogu biti nedostatne da osiguraju trajnu korekciju prekomjernog deficita, države članice čija je valuta euro i podliježu postupku u slučaju prekomjernog deficita trebale bi predstaviti program gospodarskog partnerstva s pojedinostima mjera politike i strukturnih reformi potrebnih za osiguranje učinkovito i trajno ispravljanje prekomjernog deficita, nadovezujući se na najnovije ažuriranje svog nacionalnog reformskog programa i svog programa stabilnosti.

(29)

Nadalje, jačanje gospodarskog upravljanja uključivalo je bliži dijalog s Europskim parlamentom. Priznajući da su partneri Europskog parlamenta u okviru dijaloga relevantne institucije Unije i njihovi predstavnici, nadležni odbor Europskog parlamenta može ponuditi priliku za sudjelovanje u razmjeni mišljenja državi članici koja je predmet preporuke Komisije ili mišljenja Vijeća u skladu s ovom Uredbom. Sudjelovanje države članice u takvoj razmjeni mišljenja je dobrovoljno.

(30)

Kako bi se odredio opseg obveza izvješćivanja za države članice koje podliježu postupku u slučaju prekomjernog deficita, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana na Komisiju u pogledu sadržaja i opsega takvog izvješćivanja. Od posebne je važnosti da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom svog pripremnog rada, uključujući na razini stručnjaka. Komisija bi prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata trebala osigurati istodoban, pravovremen i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(31)

Ovlast za donošenje mišljenja o programima gospodarskog partnerstva, kako je utvrđeno ovom Uredbom, trebalo bi dodijeliti Vijeću. Ta su mišljenja komplementarna postupku u vezi s prekomjernim deficitom utvrđenim člankom 126. UFEU-a u skladu s kojim Vijeće odlučuje o postojanju prekomjernog deficita i mjerama potrebnim da se on zaustavi.

(32)

Podsjećajući na važnost zdravih javnih financija, strukturnih reformi i ciljanih ulaganja za održivi rast, šefovi država i vlada država članica potpisali su 29. lipnja 2012. Sporazum za rast i radna mjesta, pokazujući svoju odlučnost da potaknu rast koji otvara nova radna mjesta paralelno s njihovu predanost zdravim javnim financijama. Sporazum posebno uključuje mjere za poticanje financiranja gospodarstva. 120 000 milijuna EUR (što odgovara otprilike 1 % bruto nacionalnog dohotka Unije) mobilizira se za mjere brzog rasta. Kao što je preporučeno u godišnjem pregledu rasta u 2012. i 2013., države članice trebale bi težiti održavanju odgovarajućeg tempa fiskalne konsolidacije uz očuvanje ulaganja s ciljem postizanja ciljeva Europe 2020. za rast i radna mjesta.

(33)

Komisija prati učinak strogih proračunskih ograničenja na javne rashode koji potiču rast i na javna ulaganja. Fiskalni okvir Unije nudi prostor za uravnoteženje priznavanja potreba za produktivnim javnim ulaganjima s ciljevima fiskalne discipline: uz potpuno poštovanje SGP-a, mogućnosti koje nudi postojeći fiskalni okvir Unije za uravnoteženje potreba za produktivnim javnim ulaganjima s ciljevima fiskalne discipline mogu se iskoristiti u preventivni dio SGP-a. Komisija je najavila svoju namjeru da izvijesti o opsegu mogućeg djelovanja unutar granica postojećeg fiskalnog okvira Unije.

(34)

Rezolucija Europskog parlamenta od 20. studenog 2012. s preporukama Komisiji o izvješću predsjednika Europskog vijeća, Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” i priopćenju Komisije od 28. studenoga 2012. pod naslovom „Nacrt za duboku i istinsku EMU” prikazuju stajališta Europskog parlamenta i Komisije o koracima potrebnim za postizanje dublje i bolje integrirane ekonomske i monetarne unije. Nakon izvješća „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji”, Europsko vijeće je u svojim zaključcima iz prosinca 2012. iznijelo svoja stajališta o nizu pitanja s ciljem daljnjeg jačanja EMU-a,

(a)

nadopunjavanje europskog semestra, kako je utvrđeno u članku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1466/97, zajedničkim proračunskim rokovima;

(b)

dopunjavanje postupka za sprječavanje i ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža, kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1176/2011;

(c)

dopunjavanje multilateralnog sustava nadzora proračunskih politika, kako je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1466/97, dodatnim zahtjevima za praćenjem kako bi se osiguralo da su preporuke politike Unije u proračunskom području na odgovarajući način integrirane u pripreme nacionalnog proračuna;

(d)

dopunjavanje postupka za ispravljanje prekomjernog deficita države članice, kako je utvrđeno člankom 126. UFEU-a i Uredbom (EZ) br. 1467/97, ​​s bližim praćenjem proračunskih politika država članica koje podliježu postupku u slučaju prekomjernog deficita kako bi se osiguralo pravovremeno i trajnu korekciju prekomjernog deficita;

(To je)

jamčenje dosljednosti između proračunskih politika i mjera i reformi poduzetih u kontekstu postupka za sprječavanje i ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1176/2011 i, prema potrebi, u kontekstu programa gospodarskog partnerstva kao iz članka 9.

(a)

„neovisna tijela” znači tijela koja su strukturno neovisna ili tijela koja imaju funkcionalnu autonomiju u odnosu na proračunska tijela države članice i koja su potkrijepljena nacionalnim zakonskim odredbama koje osiguravaju visok stupanj funkcionalne autonomije i odgovornosti, uključujući:

(b)

„neovisne makroekonomske prognoze” znači makroekonomske prognoze koje su izradila ili odobrila neovisna tijela;

(c)

„srednjoročni proračunski okvir” znači srednjoročni proračunski okvir kako je opisan u članku 2. točki (e) Direktive 2011/85/EU;

(d)

„program stabilnosti” znači program stabilnosti kako je opisano u članku 3. Uredbe (EZ) br. 1466/97.

(1)

okvir za koordinaciju ekonomske politike u kontekstu godišnjeg ciklusa nadzora, koji uključuje, posebno, opće smjernice za države članice koje izdaju Komisija i Europsko vijeće na početku ciklusa;

(2)

preporuke izdane u kontekstu SGP-a;

(3)

prema potrebi, preporuke izdane u kontekstu godišnjeg ciklusa nadzora, uključujući postupak u slučaju makroekonomskih neravnoteža kako je utvrđen Uredbom (EU) br. 1176/2011; i

(4)

prema potrebi, mišljenja o programima gospodarskog partnerstva, kako je navedeno u članku 9.

(a)

numerička fiskalna pravila koja u nacionalne proračunske procese uključuju njihov srednjoročni proračunski cilj kako je utvrđeno u članku 2.a Uredbe (EZ) br. 1466/97;

(b)

numerička fiskalna pravila kako je navedeno u članku 5. Direktive 2011/85/EU.

(a)

pojavu okolnosti koje dovode do aktiviranja mehanizma korekcija za slučajeve značajnog uočenog odstupanja od srednjoročnog cilja ili puta prilagodbe prema njemu u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1466/97;

(b)

odvija li se proračunski ispravak u skladu s nacionalnim pravilima i planovima;

(c)

svaka pojava ili prestanak okolnosti iz desetog podstavka članka 5. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1466/97 koje mogu dopustiti privremeno odstupanje od srednjoročnog proračunskog cilja ili prilagodbe prema njemu, pod uvjetom da je takav odstupanje ne ugrožava fiskalnu održivost u srednjem roku.

(a)

ciljani proračunski saldo za opću državu kao postotak bruto domaćeg proizvoda (BDP), raščlanjen po podsektorima opće države;

(b)

projekcije pri nepromijenjenim politikama za rashode i prihode kao postotak BDP-a za opću državu i njihove glavne komponente, uključujući bruto investicije u fiksni kapital;

(c)

ciljani rashodi i prihodi kao postotak BDP-a za opću državu i njihove glavne komponente, uzimajući u obzir uvjete i kriterije za utvrđivanje putanje rasta državnih rashoda bez diskrecijskih mjera prihoda prema članku 5. stavku 1. Uredbe (EZ) broj 1466/97;

(d)

relevantne informacije o rashodima opće države po funkcijama, uključujući obrazovanje, zdravstvenu skrb i zapošljavanje, i, gdje je to moguće, naznake o očekivanom distribucijskom učinku glavnih mjera rashoda i prihoda;

(To je)

opis i kvantifikaciju mjera rashoda i prihoda koje treba uključiti u nacrt proračuna za nadolazeću godinu na razini svakog podsektora kako bi se premostio jaz između ciljeva iz točke (c) i projekcija pri nepromijenjenim politikama pruža u skladu s točkom (b);

(f)

glavne pretpostavke neovisnih makroekonomskih prognoza i važnih gospodarskih kretanja koja su relevantna za postizanje proračunskih ciljeva;

(g)

prilog koji sadrži metodologiju, ekonomske modele i pretpostavke te sve druge relevantne parametre koji podupiru proračunske prognoze i procijenjeni učinak agregiranih proračunskih mjera na gospodarski rast;

(h)

naznake o tome kako se reforme i mjere u nacrtu proračunskog plana, uključujući posebno javna ulaganja, bave trenutnim preporukama dotičnoj državi članici u skladu s člancima 121. i 148. UFEU-a i ključni su za postizanje ciljeva postavljenih strategijom Unije za rast i radna mjesta.

(a)

provesti i izvijestiti o sveobuhvatnoj neovisnoj reviziji javnih računa svih podsektora opće države koja se provodi po mogućnosti u koordinaciji s nacionalnim vrhovnim revizijskim institucijama, s ciljem procjene pouzdanosti, potpunosti i točnosti tih javnih računa za potrebe prekomjernog deficita postupak;

(b)

pružiti dostupne dodatne informacije za potrebe praćenja napretka u pravcu smanjenja prekomjernog deficita.

(a)

Komisija prilikom izrade izvješća u skladu s člankom 126. stavkom 3. UFEU-a i pri preporuci nametanja beskamatnog depozita u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1173/2011;

(b)

Vijeće pri odlučivanju postoji li prekomjerni deficit u skladu s člankom 126. stavkom 6. UFEU-a.

(a)

specifikaciju sadržaja nacrta proračunskog plana kako je utvrđeno u usklađenom okviru utvrđenom u skladu s člankom 6. stavkom 5.;

(b)

rezultate rasprave Euroskupine o mišljenjima Komisije donesenim u skladu s člankom 7. stavkom 1., u mjeri u kojoj su javno objavljeni;

(c)

ukupnu procjenu proračunske situacije i izgleda u europodručju kao cjelini koju je izradila Komisija u skladu s člankom 7. stavkom 4.;

(d)

Akti Vijeća iz članka 9. stavka 4. i članka 12. stavka 3.

(a)

učinkovitost ove Uredbe;

(b)

napredak u osiguravanju bliže koordinacije ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih učinaka država članica u skladu s UFEU-om;

(c)

doprinos ove Uredbe ostvarenju strategije Unije za rast i radna mjesta.