Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi

(1)

Javnosti dostupne knjižnice, obrazovne institucije i muzeji kao i arhivi, institucije za filmsku ili audio baštinu te javne organizacije za radiodifuziju osnovane u državama članicama provode sveobuhvatnu digitalizaciju svojih zbirki i arhiva s ciljem stvaranja europskih digitalnih knjižnica. Doprinose očuvanju i širenju europske kulturne baštine, što je također značajno za stvaranje europskih digitalnih knjižnica kao što je Europeana. Tehnologije za opsežnu digitalizaciju tiskane građe te pretraživanje i indeksiranje povećavaju pretraživačku vrijednost zbirki knjižnica. Stvaranje velikih internetskih knjižnica olakšava korištenje elektroničkih alata za pretragu i otkrivanje koji otvaraju nove izvore otkrivanja istraživačima i znanstvenicima koji bi se inače morali zadovoljiti tradicionalnijim i analognim metodama pretrage.

(2)

Potreba promicanja slobodnog kretanja znanja i inovacija na unutarnjem tržištu važna je sastavnica strategije Europa 2020. kako je utvrđena u komunikaciji Komisije pod naslovom „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast”, koja kao jednu od vodećih inicijativa uključuje razvoj Digitalnog plana za Europu.

(3)

Uspostavljanje pravnog okvira koji će olakšati digitalizaciju i širenje djela i druge građe zaštićene autorskim pravom ili srodnim pravima za koju se ne može utvrditi nositelj prava ili se nositelj prava, čak i ako je utvrđen, ne može pronaći – takozvanih djela siročadi – ključna je aktivnost Digitalnog plana za Europu, kako je utvrđen u komunikaciji Komisije pod naslovom „Digitalni plan za Europu”. Ova Direktiva obuhvaća specifičnu problematiku pravnog utvrđivanja statusa djela siročeta i njegovih posljedica u pogledu dozvoljenih korisnika i dozvoljenih korištenje djela ili fonograma koje se smatra djelom siročetom.

(4)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje specifična rješenja država članica za rješavanje širih pitanja opsežne digitalizacije, kao u slučaju takozvanih nedostupnih djela. Takva rješenja uzimaju u obzir posebnosti različitih vrsta sadržaja i različitih korisnika te se temelje na suglasnosti odgovarajućih zainteresiranih strana. Taj je pristup primijenjen i u memorandumu o suglasnosti u pogledu ključnih načela digitalizacije i osiguravanja raspoloživosti nedostupnih djela koji su 20. rujna 2011., u prisustvu Komisije, potpisali predstavnici europskih knjižnica, autora, izdavača i udruženja za kolektivno ostvarivanje prava. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje taj memorandum o suglasnosti kojim se od država članica i Komisije traži da osiguraju da se u dobrovoljnim sporazumima između korisnika, nositelja prava i organizacija za kolektivno ostvarivanje prava odrazi nužna pravna sigurnost na nacionalnoj i prekograničnoj razini.

(5)

Autorsko pravo čini gospodarsku osnovu stvaralačke industrije budući da potiče inovacije, stvaralaštvo, ulaganja i produkciju. Opsežna digitalizacija i širenje djela stoga predstavljaju sredstvo zaštite kulturne baštine Europe. Autorsko pravo predstavlja važan alat u osiguravanju da stvaralački sektor bude nagrađen za svoj rad.

(6)

Zbog isključivih prava nositelja prava u pogledu reprodukcije njihovih djela i druge zaštićene građe te njihovog stavljanja na raspolaganje javnosti, kako su usklađena Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskih i srodnih prava u informacijskom društvu (3), za digitalizaciju i stavljanje na raspolaganje javnosti nekog djela ili druge zaštićene građe nužna je prethodna suglasnost nositelja prava.

(7)

U slučaju djela siročadi nije moguće ishoditi takvu prethodnu suglasnost za postupke reprodukcije ili stavljanja na raspolaganje javnosti.

(8)

Različiti pristupi država članica priznavanju statusa djela siročeta mogu predstavljati zapreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta te korištenju djela siročadi i prekograničnom pristupu tim djelima. Takvi različiti pristupi osim toga mogu dovesti do ograničenja slobodnog kretanja robe i usluga koji uključuju kulturne sadržaje. Stoga je primjereno osigurati uzajamno priznavanje tog statusa, jer će se na taj način omogućiti pristup djelima siročadi u svim državama članicama.

(9)

Zajednički pristup utvrđivanju statusa djela siročeta te dozvoljenih korištenja djela siročadi posebno je potreban kako bi se zajamčila pravna sigurnost na unutarnjem tržištu u pogledu korištenja djela siročadi u javnosti dostupnim knjižnicama, obrazovnim institucijama i muzejima kao i u arhivima, institucijama za filmsku ili audio baštinu te javnim organizacijama za radiodifuziju.

(10)

Kinematografska ili audiovizualna djela i fonogrami, koji se nalaze u arhivima javnih organizacija za radiodifuziju ili su ih te organizacije proizvele, uključuju i djela siročad. Uzimajući u obzir poseban položaj javnih organizacija za radiodifuziju kao producenata fonograma i audiovizualnih materijala te potrebu donošenja mjera za ograničavanje pojave djela siročadi u budućnosti, primjereno je odrediti i datum prestanka primjene ovo Direktive na djela i fonograme u arhivima organizacija za radiodifuziju.

(11)

Za potrebe ove Direktive trebalo bi se smatrati da kinematografska ili audiovizualna djela i fonogrami, koji se nalaze u arhivima javnih organizacija za radiodifuziju i koje su te organizacije proizvele, uključuju kinematografska i audiovizualna djela i fonograme koje su te organizacije naručile za isključivo korištenje od strane tih organizacija ili drugih javnih organizacija za radiodifuziju u koprodukciji. Kinematografska i audiovizualna djela i fonogrami koji se nalaze u arhivima javnih organizacija za radiodifuziju, a koje te organizacije nisu proizvele ili naručile, nego im je na temelju ugovora o licenciji dozvoljeno njihovo korištenje, ne bi trebali biti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive.

(12)

Iz razloga međunarodne kurtoazije ova bi se Direktiva trebala primjenjivati samo na djela i fonograme koji su prvotno objavljeni na području države članice ili, u slučaju da nisu objavljeni, prvotno emitirani na području države članice ili, u slučaju da nisu objavljeni ni emitirani, stavljeni na raspolaganje javnosti od strane korisnika ove Direktive uz suglasnost nositelja prava. U potonjem slučaju, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati samo pod uvjetom da se opravdano može smatrati da se nositelji prava ne bi protivili korištenjima koja su dozvoljena ovom Direktivom.

(13)

Prije nego što se djelo ili fonogram može smatrati djelom siročetom, trebalo bi u dobroj vjeri provesti pažljivu potragu za nositeljima prava na djelo ili fonogram uključujući i nositelje prava na djela i drugu zaštićenu građu koji su umetnuti ili uključeni u to djelo ili fonogram. Državama članicama trebalo bi biti dozvoljeno odlučiti da takvu pažljivu potragu mogu provoditi organizacije iz ove Direktive ili druge organizacije. Takve druge organizacije imaju pravo naplaćivati uslugu provođenja pažljive potrage.

(14)

Primjereno je predvidjeti usklađen pristup takvoj pažljivoj potrazi kako bi se osigurala visoka razina zaštite autorskog i srodnih prava unutar Unije. Pažljiva potraga trebala bi uključivati konzultiranje izvora koji pružaju informacije o djelima i drugoj zaštićenoj građi, a koje, u skladu s ovom Direktivom, utvrđuje država članica u kojoj se pažljiva potraga mora provesti. Države članice pritom mogu slijediti smjernice dogovorene unutar radne skupine na visokoj razini za digitalne knjižnice koja je osnovana u okviru inicijative za digitalne knjižnice i2010.

(15)

Kako bi se izbjegli dvostruki napori u pogledu potrage, pažljiva potraga trebala bi se provoditi u državi članici u kojoj su djelo ili fonogram prvotno objavljeni ili, u slučajevima kad nisu objavljeni, u kojoj su prvotno emitirani. Pažljiva potraga u vezi s kinematografskim ili audiovizualnim djelima čiji producent ima sjedište ili uobičajeno boravište u državi članici trebala bi se provoditi u toj državi članici. U slučaju kinematografskih ili audiovizualnih sadržaja koja su nastala u koprodukciji producenata s poslovnim nastanom u različitim državama članicama, pažljiva potraga trebala bi se provoditi u svakoj od tih država članica. Što se tiče djela i fonograma koji nisu objavljeni ni emitirani nego su stavljeni na raspolaganje javnosti od strane korisnika ove Direktive uz suglasnost nositelja prava, pažljiva potraga trebala bi se provoditi u državi članici u kojoj organizacija koja je djelo ili fonogram stavila na raspolaganje javnosti uz suglasnost nositelja prava ima poslovni nastan. Pažljiva potraga za nositeljima prava na djela ili drugu zaštićenu građu koja je umetnuta ili uključena u neko djelo ili fonogram trebala bi se provoditi u državi članici u kojoj se provodi pažljiva potraga za djelo ili fonogram koji sadrže umetnuto ili uključeno djelo ili drugu građu. Trebalo bi konzultirati i izvore informacija u drugim državama ako postoje dokazi na temelju kojih se može zaključiti da se u tim drugim državama mogu pronaći relevantne informacije o nositeljima prava. Provođenjem pažljive potrage mogu se dobiti različite informacije, primjerice evidencije potrage i rezultati potrage. Evidencije potrage trebale bi se čuvati kako bi nadležna organizacija na temelju nje mogla dokazati da je potraga bila pažljiva.

(16)

Države članice trebale bi osigurati da nadležne organizacije čuvaju evidencije o svojim pažljivim potragama te da se rezultati takvih potraga, koji posebno uključuju sve nalaze na temelju kojih se djelo ili fonogram mogu smatrati djelom siročetom u smislu ove Direktive, kao i informacije o promjeni statusa i o korištenju djela siročadi od strane tih organizacija, prikupljaju i stavljaju na raspolaganje široj javnosti, posebno putem pohranjivanja relevantnih informacija u internetskoj bazi podataka. Posebno uzimajući u obzir paneuropske razmjere te s ciljem izbjegavanja dvostrukih napora, primjereno je predvidjeti stvaranje jedinstvene internetske baze podataka za Uniju koja bi sadržavala takve podatke i putem koje bi ti podaci na transparentan način bili raspoloživi široj javnosti. To bi i organizacijama koje provode pažljive potrage i nositeljima prava omogućilo lakši pristup takvim informacijama. Ta bi baza podataka također mogla imati značajnu ulogu u sprečavanju i prekidanju mogućih povreda autorskih prava, posebno u slučaju promjena statusa djela siročadi određenih djela ili fonograma. Uredbom (EU) br. 386/2012 (4), Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (dalje u tekstu: „Ured”) povjerene su određene zadaće i aktivnosti, koje se financiraju vlastitim proračunskim sredstvima Ureda, a usmjerene su olakšavanju i potpomaganju aktivnosti nacionalnih tijela, privatnog sektora i institucija Unije u borbi protiv, uključujući sprečavanje, povreda prava intelektualnog vlasništva.

U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (g) te Uredbe, te zadaće osobito uključuju osiguravanje mehanizama koji pomažu poboljšanju internetske razmjene relevantnih informacija među nadležnim tijelima država članica te poticanje suradnje među tim tijelima. Stoga je primjereno Uredu povjeriti osnivanje i upravljanje europskom bazom podataka koja sadrži informacije o djelima siročadi iz ove Direktive.

(17)

Može postojati više nositelja prava na pojedino djelo ili fonogram, a sama djela i fonogrami mogu uključivati druga djela ili zaštićenu građu. Ova Direktiva ne bi smjela utjecati na prava utvrđenih i pronađenih nositelja prava. Ako je utvrđen i pronađen barem jedan nositelj prava, djelo ili fonogram se ne smatraju djelom siročetom. Korisnicima ove Direktive, korištenje djela ili fonograma čiji jedan nositelja prava ili više njih nisu utvrđeni ili pronađeni, trebalo bi biti dozvoljeno samo ako su za postupke reprodukcije i stavljanja na raspolaganje javnosti, koji su redom obuhvaćeni člancima 2. i 3. Direktive 2001/29/EZ, dobili dozvolu onih nositelja prava koji su utvrđeni i pronađeni, uključujući i nositelje prava djela i druge zaštićene građe koja je umetnuta ili uključena u ta djela ili fonograme. Nositelji prava koji su utvrđeni i pronađeni tu dozvolu mogu dati samo za prava čiji su nositelji sami, bilo da je riječ o njihovim vlastitim pravima ili pravima koja su na njih prenesena, a ne bi smjeli, u skladu s ovom Direktivom, dati dozvolu za bilo kakvo korištenje u ime nositelja koji nisu utvrđeni i pronađeni. Sukladno tome, kada se nositelji prava koji prethodno nisu bili utvrđeni ili pronađeni pojave kako bi zatražili svoja prava na djelo ili fonogram, korisnici djelo ili fonogram mogu nastaviti ovlašteno koristiti samo ako im ti nositelji prava, u skladu s Direktivom 2001/29/EZ, daju dozvolu za to za prava čiji su nositelji.

(18)

Nositelji prava trebali bi imati pravo ukinuti status djela siročeta u slučaju da se pojave kako bi zatražili svoja prava na djelo ili drugu zaštićenu građu. Nositelji koji ukinu status djela siročeta pojedinom djelu ili drugoj zaštićenoj građi trebali bi za dotadašnje korištenje njihovih djela i druge zaštićene građe u skladu s ovom Direktivom primiti pravednu naknadu, koju određuje država članica u kojoj organizacija koja koristi djelo siroče ima poslovni nastan. Odluka o okolnostima pod kojima se isplata takve naknade može organizirati, uključujući i dospijeće te isplate, trebala bi se prepustiti državama članicama. Za potrebe utvrđivanja moguće visine pravedne naknade potrebno je, između ostalog, na odgovarajući način uzeti u obzir ciljeve države članice u području promicanja kulture, nekomercijalnu svrhu korištenja od strane dotičnih organizacija za ostvarivanje ciljeva vezanih uz njihove zadaće od javnog značaja, kao što su promicanje učenja i širenje kulture, te moguće štete koje su pretrpjeli nositelji prava.

(19)

Ako se, nakon potrage koja nije bila pažljiva, djelo ili fonogram pogrešno utvrde kao djelo siroče, u okviru zakonodavstva država članica ostaju raspoloživa pravna sredstva za slučaj povrede autorskih prava, predviđena važećim nacionalnim odredbama i pravom Unije.

(20)

Radi promicanja učenja i širenja kulture, države članice trebale bi donijeti odluku o iznimci ili ograničenju izuzev onih predviđenih člankom 5. Direktive 2001/29/EZ. Ta bi iznimka ili ograničenje određenim organizacijama, utvrđenim člankom 5. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2001/29/EZ, te institucijama za filmsku i audio baštinu koje posluju na neprofitnoj osnovi, kao i javnim organizacijama za radiodifuziju, trebala dopustiti da, u smislu te Direktive, reproduciraju djela siročad i stavljaju ih na raspolaganje javnosti, pod uvjetom da takvim korištenjem ispunjavaju svoje zadaće od javnog interesa, a posebno zadaće očuvanja i obnavljanja svojih zbirki, uključujući i digitalne zbirke, te osiguravanja njihove dostupnosti za kulturne i obrazovne potrebe. Institucije za filmsku ili audio baštinsku građu trebale bi, za potrebe ove Direktive, obuhvaćati organizacije koje su države članice imenovale za prikupljanje, katalogizaciju, očuvanje i obnavljanje filmova i drugih audiovizualnih djela ili fonograma koji čine dio njihove kulturne baštine. Javne organizacije za radiodifuziju trebale bi, za potrebe ove Direktive, obuhvaćati organizacije koje ispunjavaju funkciju javnih usluga, koju povjerava, definira i organizira svaka država članica. Iznimka ili ograničenje na temelju ove Direktive kojima se dozvoljava korištenje djela siročeta ne dovode u pitanje iznimke i ograničenja predviđene člankom 5. Direktive 2001/29/EZ. Mogu se primjenjivati samo u određenim posebnim slučajevima koji nisu u suprotnosti s redovnim korištenjem djela ili druge zaštićene građe i neopravdano ne dovode u pitanje zakonite interese nositelja prava.

(21)

S ciljem poticanja digitalizacije, korisnicima ove Direktive trebalo bi omogućiti da ostvaruju prihode na temelju korištenja djela siročadi u skladu s ovom Direktivom radi ostvarivanja ciljeva vezanih uz svoje zadaće od javnog interesa, uključujući i one u okviru sporazuma o javno-privatnom partnerstvu.

(22)

Ugovorni aranžmani mogu igrati ulogu u poticanju digitalizacije europske kulturne baštine, što podrazumijeva da bi javnosti dostupnim knjižnicama, obrazovnim institucijama i muzejima kao i arhivima, institucijama za filmsku ili audio baštinu te javnim organizacijama za radiodifuziju trebalo omogućiti da, s ciljem dozvoljenih korištenja u smislu ove Direktive, sklapaju sporazume s komercijalnim partnerima za digitalizaciju i stavljanje djela siročadi na raspolaganje javnosti. Ti sporazumi mogu uključivati i financijske doprinose takvih partnera. Takvi sporazumi ne bi smjeli nametati nikakva ograničenja korisnicima ove Direktive u pogledu njihovog korištenja djela siročadi niti komercijalnim partnerima davati ikakva prava na korištenje ili kontrolu korištenja djela siročadi.

(23)

Radi poticanja pristupa građana Unije europskoj kulturnoj baštini, također je potrebno osigurati da se djela siročad koja su digitalizirana i stavljena na raspolaganje javnosti u jednoj državi članici mogu isto tako staviti na raspolaganje javnosti u drugim državama članicama. Javnosti dostupnim knjižnicama, obrazovnim institucijama i muzejima kao i arhivima, institucijama za filmsku ili audio baštinu te javnim organizacijama za radiodifuziju trebalo bi omogućiti da djelo siroče stave na raspolaganje javnosti u drugim državama članicama.

(24)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje odredbe država članica u vezi s upravljanjem pravima kao što su proširene kolektivne licence, pravne pretpostavke zastupanja ili prijenosa, kolektivno upravljanje pravima i slični aranžmani ili kombinacije takvih aranžmana, uključujući i njihove primjene na opsežnu digitalizaciju.

(25)

S obzirom da države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj ove Direktive, odnosno osigurati pravnu sigurnost u pogledu korištenja djela siročadi, te ga se stoga, zbog potrebe ujednačenosti pravila u pogledu korištenja djela siročadi, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u istom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje toga cilja,

(a)

djela objavljena u obliku knjiga, dnevnih listova, novina, časopisa ili drugih tiskovina koje čine sastavni dio zbirki javnosti dostupnih knjižnica, obrazovnih institucija ili muzeja kao i zbirki arhiva ili institucija za filmsku ili audio baštinu; i

(b)

kinematografska ili audiovizualna djela i fonograme koji čine sastavni dio zbirki javnosti dostupnih knjižnica, obrazovnih institucija ili muzeja kao i zbirki arhiva ili institucija za filmsku ili audio baštinu; i

(c)

kinematografska ili audiovizualna djela i fonograme koji su nastali u produkciji javnih organizacija za radiodifuziju do zaključno 31. prosinca 2002. i nalaze se u njihovim arhivima;

(a)

rezultate pažljivih potraga koje su organizacije provele i na temelju kojih je donesen zaključak da se djela ili fonogrami smatraju djelima siročadi;

(b)

korištenje djela siročadi od strane tih organizacija u skladu s ovom Direktivom;

(c)

sve promjene, u skladu s člankom 5., statusa djela siročadi djela ili fonograma koje organizacije koriste;

(d)

važeće kontakt podatke dotične organizacije.

(a)

stavljanjem djela siročadi na raspolaganje javnosti, u smislu članka 3. Direktive 2001/29/EZ;

(b)

postupcima reprodukcije, u smislu članka 2. Direktive 2001/29/EZ, za potrebe digitalizacije, stavljanja na raspolaganje, indeksiranja, katalogizacije, očuvanja ili obnavljanja.

1.

za objavljene knjige:

2.

za novine, časopise, dnevne listove i periodične publikacije:

3.

za vizualna djela, uključujući likovna umjetnička djela, fotografije, ilustracije, nacrte, arhitekturu, skice kasnijih djela i druga slična djela koja se nalaze u knjigama, dnevnim listovima, novinama i časopisima te u drugim djelima:

4.

za audiovizualna djela i fonograme: