Uredba (EU) br. 651/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izdavanju eurokovanica

(1)

Zaključcima Vijeća od 23. studenoga 1998. i 5. studenoga 2002. o eurokovanicama namijenjenima optjecaju, Preporukom Komisije 2009/23/EZ od 19. prosinca 2008. o zajedničkim smjernicama za nacionalne strane i izdavanje eurokovanica namijenjenih optjecaju (3), koje su potvrđene zaključcima Vijeća od 10. veljače 2009. te Preporukom Komisije 2010/191/EU od 22. ožujka 2010. o području primjene i učincima euronovčanica i eurokovanica kao zakonskog sredstva plaćanja (4) preporučuju se prakse u vezi s izdavanjem eurokovanica namijenjenih optjecaju, uključujući prigodne eurokovanice, savjetovanjem prije uništenja prikladnih optjecajnih eurokovanica i upotrebom numizmatičkih eurokovanica.

(2)

Nepostojanje obveznih odredbi za izdavanje eurokovanica može dovesti do različitih praksi među državama članica zbog čega se ne ostvaruje dovoljno cjelovit okvir za jedinstvenu valutu. Stoga je radi transparentnosti i pravne sigurnosti potrebno uvesti obvezujuća pravila za izdavanje eurokovanica.

(3)

U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (5), kovanice nominirane u eurima i centima koje su usklađene s apoenima i tehničkim specifikacijama koje je utvrdilo Vijeće imaju status zakonskog sredstva plaćanja u svim državama članicama čija je valuta euro. Apoeni i tehničke specifikacije eurokovanica utvrđeni su u Uredbi Vijeća (EZ) br. 975/98 od 3. svibnja 1998. o apoenima i tehničkim specifikacijama eurokovanica namijenjenih optjecaju (6).

(4)

Državama članicama čija je valuta euro trebale bi također biti u mogućnosti izdavati prigodne kovanice od 2 eura u čast posebnih događaja, pridržavajući se ograničenja utvrđenih za pojedinu godinu i za pojedinu državu članicu izdavateljicu u odnosu na broj izdanja tih kovanica. Potrebno je utvrditi određena ograničenja količine prigodnih eurokovanica kako bi se osiguralo da te kovanice i dalje zadrže manji udio u ukupnom broju kovanica od 2 eura u optjecaju. Međutim, ta ograničenja količine trebala bi omogućiti izdavanje dovoljne količine kovanica kako bi se osiguralo da prigodne eurokovanice mogu učinkovito biti u optjecaju.

(5)

Državama članicama čija je valuta euro trebale bi također biti u mogućnosti izdavati numizmatičke eurokovanice koje nisu namijenjene optjecaju i koje se trebaju lako razlikovati od optjecajnih kovanica. Numizmatičke bi eurokovanice trebale imati status zakonskog sredstva plaćanja samo u državi članici izdavateljici i ne bi se trebale izdavati s ciljem njihova ulaska u optjecaj.

(6)

Primjereno je da se izdanja numizmatičkih eurokovanica obračunavaju u količini kovanica koju odobrava Europska središnja banka, ali na agregatnoj osnovi, a ne za svako pojedino izdanje.

(7)

Nadležne bi institucije trebale periodično pažljivo preispitivati upotrebu različitih apoena eurokovanica i euronovčanica, kako je trenutačno predviđeno, u odnosu na kriterije troškova i prihvaćenost u javnosti. Komisija bi trebala posebno provesti analizu učinaka daljnjeg izdavanja kovanica od jednog i dva centa.

(8)

Kako bi se izbjeglo da jedna država članica uništi prikladne optjecajne eurokovanice, dok takve kovanice mogu biti potrebne u drugoj državi članici, države članice bi se trebale međusobno savjetovati prije uništenja takvih kovanica,

(1)

„optjecajne kovanice” znači eurokovanice namijenjene optjecaju čiji su apoeni i tehničke specifikacije utvrđeni u Uredbi (EZ) br. 975/98;

(2)

„prigodne kovanice” znači optjecajne kovanice koje su namijenjene sjećanju na posebne događaje kako je navedeno u članku 1.h Uredbe (EZ) br. 975/98;

(3)

„numizmatičke kovanice” znači eurokovanice koje su namijenjene sakupljanju, a koje nisu izdane s ciljem njihova ulaska u optjecaj.

(a)

ako prigodne kovanice zajednički izdaju sve države članice čija je valuta euro ili

(b)

ako je prigodna kovanica izdana zbog privremenog upražnjenja mjesta šefa države ili zbog privremenog obavljanja funkcije šefa države.

(a)

0,1 % kumulativnog ukupnog neto broja kovanica od 2 eura koje su u optjecaj pustile sve države članice čija je valuta euro do početka godine koja prethodi godini izdanja prigodne kovanice; ta se gornja granica može povisiti na 2,0 % kumulativnog ukupnog neto broja kovanica od 2 eura svih država članica čija je valuta euro, ako je izdanje u čast općepoznatog i iznimno simboličnog događaja, te se u tom slučaju država članica izdavateljica suzdržava od izdavanja druge prigodne kovanice upotrebljavajući povišenu gornju granicu tijekom sljedeće četiri godine te navodi razloge za odabir te povišene gornje granice ili

(b)

5,0 % kumulativnog ukupnog neto broja kovanica od 2 eura koje je dotična država članica pustila u optjecaj do početka godine koja prethodi godini izdanja prigodne kovanice.

(a)

njihova nominalna vrijednost mora biti različita od nominalnih vrijednosti optjecajnih kovanica;

(b)

njihove slike ne smiju biti slične zajedničkim stranama optjecajnih kovanica, a ako su njihove slike slične bilo kojoj nacionalnoj strani optjecajnih kovanica, njihov sveukupni izgled i dalje se može lako razlikovati;

(c)

njihova boja, promjer i težina moraju se znatno razlikovati od optjecajnih kovanica u najmanje dvije od navedenih triju karakteristika; razlika se smatra znatnom ako su vrijednosti, uključujući odstupanja, izvan opsega odstupanja utvrđenih za optjecajne kovanice i

(d)

ne smiju imati valovito nazupčan rub ili oblik „španjolskog cvijeta”.