Uredba (EU) br. 1026/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim mjerama za očuvanje ribljih stokova koje se odnose na zemlje koje dopuštaju neodrživi ribolov

(1)

U skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. („UNCLOS”) i Sporazumom Ujedinjenih naroda o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i gospodarenja pograničnim ribljim stokovima i visoko migratornim ribljim stokovima od 4. kolovoza 1995. („UNFSA”), gospodarenje određenim zajedničkim, pograničnim i visoko migratornim ribljim stokovima zahtijeva suradnju svih zemalja u čijim se vodama stok pojavljuje (obalne države) i zemalja čije ribarske flote iskorištavaju taj stok (države koje se bave ribarstvom). Ova suradnja može se uspostaviti u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom („RFMO”) ili, ako RFMO-i nisu nadležni za predmetne stokove, putem ad hoc dogovora između zemalja koje imaju interes u ribarstvu.

(2)

Kada treća zemlja koja ima interes u ribarstvu koje obuhvaća stok koji je od zajedničkog interesa toj zemlji i Uniji ne poštuje postojeće ribolovne modele ili prava, dužnosti i interese ostalih zemalja i Unije te dopušta ribolovne aktivnosti koje ugrožavaju održivost tog stoka i ne surađuje s ostalim zemljama i Unijom u gospodarenju tim stokom, donose se posebne mjere kako bi se potaknulo tu zemlju da doprinese očuvanju tog stoka.

(3)

Smatra se da su riblji stokovi u neodrživom stanju kada se kontinuirano ne održavaju na razini ili iznad razine na kojoj mogu dati najveći održivi prinos ili, ako se te razine ne mogu procijeniti, kada se stokovi kontinuirano ne održavaju unutar sigurnih bioloških granica.

(4)

Potrebno je definirati uvjete prema kojima se neku zemlju može smatrati zemljom koja dopušta neodrživi ribolov i da podliježe mjerama na temelju ove Uredbe, uključujući postupak kojim se predmetnim zemljama daje pravo da se izjasne i omogućava im donošenje korektivnih radnji.

(5)

Nadalje, potrebno je definirati vrstu mjera koje se mogu poduzeti u pogledu zemalja koje dopuštaju neodrživi ribolov te utvrditi opće uvjete za donošenje takvih mjera, tako da se temelje na objektivnim kriterijima i da su pravične, isplative i u skladu su s međunarodnim pravom, posebno s Ugovorom o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.

(6)

Takve mjere trebaju biti usmjerene na poticaje za zemlje koje dopuštaju neodrživi ribolov za ribolov stokova od zajedničko interesa. Ovo se, među ostalim, može postići ograničavanjem uvoza proizvoda od ribe koja je ulovljena plovilima koja love ribu iz stoka od zajedničkog interesa pod nadzorom zemlje koja dopušta neodrživi ribolov, ograničavanjem pristupa lukama takvim plovilima, ili sprečavanjem korištenja ribarskih plovila Unije ili ribarske opreme Unije za ribolov stoka od zajedničkog interesa pod nadzorom zemlje koja dopušta neodrživi ribolov.

(7)

Kako bi se osiguralo da je djelovanje Unije s ciljem očuvanja ribljih stokova učinkovito i usklađeno, bitno je da se u obzir uzmu mjere utvrđene u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (3).

(8)

Kako bi se zajamčilo da su mjere usvojene protiv neke zemlje na temelju ove Uredbe sigurne za okoliš, učinkovite, razmjerne i u skladu s međunarodnim pravilima, potrebno je da se prije njihova usvajanja ocijene njihovi očekivani ekološki, trgovinski, gospodarski i društveni učinci.

(9)

Ako su mjere usvojene protiv neke zemlje na temelju ove Uredbe neučinkovite i ta se zemlja i dalje smatra zemljom koja dopušta neodrživi ribolov, mogu se usvojiti daljnje mjere u skladu s ovom Uredbom.

(10)

Mjere usvojene protiv neke zemlje na temelju ove Uredbe prestaju se primjenjivati kada zemlja koja dopušta neodrživi ribolov usvoji mjere potrebne za njezin doprinos očuvanju stoka od zajedničkog interesa.

(11)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti za određivanje zemlje koja dopušta neodrživi ribolov, donošenje mjera koje se odnose na tu zemlju i odlučivanje o prestanku primjene takvih mjera treba prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (4).

(12)

U opravdanim slučajevima koji se odnose na završetak primjene mjera koje su poduzete sukladno ovoj Uredbi, Komisija treba donijeti provedbene akte s trenutačnom primjenom kada to zahtijeva hitan slučaj,

(a)

„stok od zajedničkog interesa” znači riblji stok koji je zbog svoje zemljopisne rasprostranjenosti na raspolaganju Uniji i trećim zemljama, a gospodarenje tim stokom zahtijeva suradnju između takvih zemalja i Unije, ili u bilateralnom ili multilateralnom okruženju;

(b)

„srodna vrsta” znači sve ribe koje pripadaju istom ekosustavu kao i stok od zajedničkog interesa i koje love taj stok, koje su plijen tog stoka, s kojim se natječu za hranu i životni prostor ili se pojavljuju zajedno s njim u istom ribolovnom području, a koje se iskorištavaju ili su slučajno ulovljene u istom ribolovu ili više njih;

(c)

„regionalna organizacija za upravljanje ribolovom” ili „RFMO” znači podregionalna ili slična organizacija koja je u skladu s međunarodnim pravom nadležna za uspostavljanje mjera za očuvanje i upravljanje živim morskim resursima za koje je odgovorna na temelju konvencije ili sporazuma na temelju kojeg je osnovana;

(d)

„uvoz” znači unošenje ribe ili proizvoda ribarstva na teritorij Unije, uključujući za potrebe pretovara u lukama na njezinu teritoriju;

(e)

„pretovar” znači istovarivanje sve ili neke ribe ili proizvoda ribarstva s jednog ribarskog plovila na drugo ribarsko plovilo;

(f)

„neodrživo stanje” znači stanje u kojem se stok kontinuirano ne održava na razini ili iznad razine koja može dati najveći mogući održivi prinos ili, ako se te razine ne mogu procijeniti, kada se stok kontinuirano ne održava unutar sigurnih bioloških granica; razine stoka prema kojima se određuje nalazi li se stok u neodrživu stanju utvrđuju se na temelju najboljeg znanstvenog mišljenja;

(g)

„sigurne biološke granice” znači granice veličine stoka unutar kojih se stok može obnoviti s visokom vjerojatnošću i istodobno omogućava visok prinos od njegova ribolova;

(h)

„zemlja” znači treća zemlja, uključujući teritorije koji imaju status samouprave i dodijeljene ovlasti u području očuvanja i upravljanja živim morskim resursima.

(a)

ne surađuje u gospodarenju stokom od zajedničkog interesa u potpunosti poštujući odredbe UNCLOS-a i UNFSA-e, ili bilo koje druge međunarodne sporazume ili norme međunarodnog prava; i

(b)

u sljedećim slučajevima:

(a)

za određivanje te zemlje kao zemlje koja dopušta neodrživi ribolov;

(b)

za određivanje, ako je potrebno, određenih plovila ili flota zemlje na koje će se primjenjivati određene mjere;

(c)

uvođenje količinskih ograničenja na uvoz ribe iz stoka od zajedničkog interesa koja je ulovljena pod nadzorom te zemlje i na uvoz proizvoda ribarstva koji su proizvedeni od takve ribe ili sadrže takvu ribu;

(d)

uvođenje količinskih ograničenja na uvoz ribe bilo koje srodne vrste, i proizvoda ribarstva koji su proizvedeni od takve ribe ili sadrže takvu ribu, kada je ulovljena tijekom ribolova stoka od zajedničkog interesa pod nadzorom te zemlje; prilikom donošenja mjere Komisija, u skladu s člankom 5. stavkom 4. ove Uredbe o primjeni načela proporcionalnosti, određuje koja je vrsta i ulov te vrste obuhvaćen mjerom;

(e)

uvođenje ograničenja na korištenje luka Unije od strane plovila koja plove pod zastavom te zemlje i love stok od zajedničkog interesa i/ili srodne vrste i od strane plovila koja prevoze ribu i proizvode ribarstva koji potječu od stoka od zajedničkog interesa i/ili srodne vrste koju su ulovila plovila koja plove pod zastavom te zemlje ili plovila koja posjeduju odobrenje te zemlje a plove pod drugom zastavom; takva ograničenja ne primjenjuju se u slučajevima više sile ili pogibelji u smislu članka 18. UNCLOS-a za funkcije koje su nužne za otklanjanje tih situacija;

(f)

zabraniti gospodarskim subjektima iz Unije nabavu ribarskog plovila koje plovi pod zastavom te zemlje;

(g)

zabraniti ribarskim plovilima koja plove od zastavom države članice da je zamjene zastavom te zemlje;

(h)

zabraniti državama članicama da dozvole sklapanje ugovora o iznajmljivanju plovila prema kojima gospodarski subjekti iz Unije iznajmljuju svoja plovila gospodarskim subjektima iz te zemlje;

(i)

zabraniti izvoz u tu zemlju ribarskih plovila koja plove pod zastavom države članice ili ribarske opreme i materijala koji su potrebi za ribolov stoka od zajedničkog interesa;

(j)

zabraniti sklapanje privatnih trgovinskih dogovora između gospodarskih subjekata Unije s tom zemljom koji omogućavaju ribarskim plovilima koja plove pod zastavom države članice da koriste ribolovne mogućnosti te zemlje;

(k)

zabraniti zajedničke ribolovne operacije koje uključuju plovila koja plove pod zastavom države članice i ribarskih plovila koja plove pod zastavom te zemlje.

(a)

odnose se na očuvanje stoka od zajedničkog interesa;

(b)

provode se zajedno s ograničenjima ribolova za plovila Unije, ili proizvodnje i potrošnje unutar Unije, koja se primjenjuju na ribu i proizvode ribarstva koji su proizvedeni od ili sadrže onu vrstu ribe na koju se usvojene mjere odnose;

(c)

razmjerne su ciljevima i u skladu s obvezama koje nameću međunarodni ugovori kojih je Unija stranka i sa svim ostalim mjerodavnim normama međunarodnog prava.

(a)

usvojene samostalno ili su dogovorene u okviru konzultacija s Unijom i, prema potrebi, a drugim zemljama kojih se tiču; i

(b)

ne nanose štetu učinku mjera koje je Unija poduzela samostalno ili u suradnji s drugim zemljama s ciljem očuvanja predmetnih ribljih stokova.