Uredba Komisije (EU) br. 1078/2012 od 16. studenoga 2012. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi za kontrolu koju će primjenjivati željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture nakon izdanog rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom i rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza te subjekti nadležni za održavanje

Službeni link: 32012R1078 verzija: 17.11.2012. na snazi od 07.12.2012.

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (Direktiva o sigurnosti željeznice) (1), a posebno njezin članak 6.,

budući da:

(1)	Komisija bi trebala na temelju preporuke Europske agencije za željeznice (dalje u tekstu: Agencija) donijeti drugu seriju zajedničkih sigurnosnih metoda (CSM) koje bi obuhvaćale barem metode predviđene u članku 6. stavku 3. točki (c) Direktivi 2004/49/EZ.

(2)

Komisija je 5. listopada 2009., u skladu s Direktivom 2004/49/EZ, ovlastila Agenciju da izradi nacrt CSM za provjeru sukladnosti rada i održavanja strukturnih podsustava sa mjerodavnim osnovnim zahtjevima. Ove bi CSM trebale sadržavati metode koje će se koristiti za provjeru je li strukturni podsustavi rade i jesu li održavani (uključujući odvijanje i upravljanje prometom) u skladu sa svim osnovnim zahtjevima vezanim uz sigurnost i pratiti je li podsustavi i njihova integracija u sustave ispunjavaju sigurnosne zahtjeve za vrijeme rada i održavanja. Agencija je u skladu s navedenim ovlaštenjem Komisiji dostavila svoju preporuku o CSM-u, zajedno sa izvješćem o procjeni učinka. Ova se Uredba temelji na preporuci Agencije.

(3)

Kako bi se omogućila sigurna integracija, rad i održavanje strukturnih podsustava u željezničkom sustavu i kako bi se osiguralo ispunjavanje osnovnih zahtjeva tijekom rada, sustavi upravljanja sigurnošću željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture i sustavi održavanja subjekata nadležnih za održavanje moraju uključivati sve nužne mjere, uključujući postupke, procedure, te tehničke operativne i organizacijske mjere za nadzor rizika. Zbog toga kontrola pravilne primjene i učinkovitosti sustava upravljanja sigurnošću željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture te sustava održavanja subjekata nadležnih za održavanje, mora pokrivati zahtjeve primjenljive tijekom rada strukturnih podsustava.

(4)	Ova bi Uredba trebala osigurati učinkovito upravljanje sigurnošću željezničkog sustava tijekom njegovog rada i održavanja te, gdje je to nužno i razumno izvedivo, unaprijediti sustav upravljanja.

(5)

Ova bi Uredba također trebala omogućiti što brže prepoznavanje mogućih neusklađenosti u primjeni sustava upravljanja koje bi mogle dovesti do nesreća, poremećaja, izbjegnutih nesreća i drugih opasnih pojava. Za upravljanje takvim oblicima neusklađenosti tijekom rada i održavanja treba koristiti usklađeni postupak kontrole. Taj bi se usklađeni postupak posebno trebao koristiti za provjeru ostvarenja očekivanih rezultata sustava upravljanja sigurnošću željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture i za provjeru ostvarenja očekivanih rezultata sustava održavanja subjekata nadležnih za održavanje.

(6)	Željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture trebali bi kontrolirati pravilnu primjenu i rezultate mjera koje su razvili kroz sustav upravljanja sigurnošću kako bi osigurali siguran rad, uključujući siguran rad na posebnim mrežama.

(7)

Ova bi Uredba trebala olakšati pristup tržištu usluga željezničkog prometa usklađivanjem postupka kontrole kojim će se osigurati trajna sigurnost željezničkog sustava. Osim toga, ova bi Uredba trebala pomoći u stvaranju međusobnog povjerenja i transparentnosti između država članica putem usklađene razmjene podataka od značaja za sigurnost između različitih dionika u željezničkom sektoru s ciljem upravljanja sigurnošću na različitim sučeljima u ovome sektoru i putem usklađenih dokaza o primjeni postupaka kontrole.

(8)

Radi izvješćivanja Komisije o učinkovitosti primjene ove Uredbe i, ako je primjenljivo, kako bi dala preporuke za njezino unapređenje, Agencija mora moći prikupiti potrebne podatke od različitih uključenih dionika, uključujući od nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, tijela nadležnih za izdavanje ovlaštenja subjektima nadležnim za održavanje teretnih vagona i od drugih subjekata nadležnih za održavanje na koje se ne primjenjuje Uredba Komisije (EU) br. 445/2011 od 10. svibnja 2011. o sustavu izdavanja ovlaštenja subjektima nadležnim za održavanje teretnih vagona (2).

(9)	Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora iz članka 27. stavka 1. Uredbe 2004/49/EZ,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredbom uspostavlja zajednička sigurnosna metoda (CSM) za kontrolu kojom se omogućuje učinkovito upravljanje sigurnošću u željezničkom sustavu tijekom njegovog rada i održavanja i, ako je prikladno, unapređenje sustava upravljanja.

2. Ova se Uredba primjenjuje na sljedeće:

(a)

provjeru pravilne primjene i učinkovitosti svih postupaka i procedura u sustavu upravljanja, uključujući tehničke, operativne i organizacijske mjere za nadzor rizika. U slučaju željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture, provjera će uključivati tehničke, operativne i organizacijske elemente koji su nužni za izdavanje rješenja o sigurnosti iz članka 10. stavka 2. točke (a) i članka 11. stavka 1. točke (a) i donesenih odredaba koje se odnose na dobivanje rješenja iz članka 10. stavka 2. točke (a) i članka 11. stavka 1. točke (b) Direktive 2004/49/EZ;

(b)	provjeru pravilne primjene sustava upravljanja u cjelini te ostvaruje li sustav upravljanja očekivane rezultate; i

(c)	identifikaciju i provedbu odgovarajućih preventivnih, korektivnih ili jednih i drugih mjera u slučaju uočavanja neusklađenosti s točkama (a) i (b).

3. Ova se Uredba primjenjuje na željezničke prijevoznike i upravitelje infrastrukture nakon što im je izdano rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom ili rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza i na subjekte nadležne za održavanje.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 3. Direktive 2004/49/EZ.

Uz njih, primjenjuju se i sljedeće definicije:

(a)

„sustav upravljanja” znači ili sustave upravljanja sigurnošću željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture, u skladu s definicijom iz članka 3. točke i. Direktive 2004/49/EZ i sa zahtjevima iz članka 9. i Priloga III. toj Direktivi ili sustav upravljanja subjekata nadležnih za održavanje kako je predviđeno u članku 14a. stavku 3. te Direktive;

(b)	„kontrola” znači mjere koje su poduzeli željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture ili subjekti nadležni za održavanje s ciljem provjere ispravne i učinkovite primjene njihovog sustava upravljanja;

(c)	„sučelja” znači sučelja definirana u članku 3. stavku 7. Uredbi Komisije (EZ) br. 352/2009 (3).

Članak 3.

Postupak kontrole

1. Svaki željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture i subjekt nadležan za održavanje:

(a)	odgovoran je za provedbu postupka kontrole predviđenog u Prilogu;

(b)	osigurava praćenje mjera za nadzor rizika koje primjenjuju njegovi izvođači u skladu s ovom Uredbom. S tim ciljem primjenjuju postupak kontrole predviđen u Prilogu ili na temelju ugovora zahtijevaju od izvođača da primjenjuju ovaj postupak.

2. Postupak kontrole obuhvaća sljedeće aktivnosti:

(a)	definiciju strategije, prioriteta i planova kontrole;

(b)	prikupljanje i analizu podataka;

(c)	izradu akcijskog plana za slučajeve neprihvatljive neusklađenosti sa zahtjevima sustava upravljanja;

(d)	provedbu akcijskog plana, ako takav plan postoji;

(e)	ocjenu učinkovitosti mjera iz akcijskog plana, ako takav plan postoji.

Članak 4.

Razmjena podataka između uključenih dionika

1. Željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i subjekti nadležni za održavanje, uključujući njihove izvođače, osiguravaju putem ugovora međusobnu razmjenu svih podataka značajnih za sigurnost koji proizlaze iz primjene postupka kontrole iz Priloga kako bi se omogućilo drugoj stranci da poduzme nužne korektivne radnje za osiguranje trajne sigurnosti željezničkog sustava.

2. Ako, primjenom postupka kontrole, željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i subjekti nadležni za održavanje utvrde rizike od važnosti za sigurnost zbog manjkavosti i konstrukcijskih neusklađenosti ili nepravilnosti tehničke opreme, uključujući nepravilnosti strukturnih podsustava, oni će te rizike prijaviti drugim uključenim strankama kako bi im omogućili poduzimanje nužnih korektivnih radnji za osiguranje trajne sigurnosti željezničkog sustava.

Članak 5.

Izvješćivanje

1. Upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici izvješćuju nacionalna tijela nadležna za sigurnost o primjeni ove Uredbe putem svojih godišnjih izvješća o sigurnosti u skladu s člankom 9. stavkom 4. Direktive 2004/49/EZ.

2. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost izvješćuju o primjeni ove Uredbe od strane željezničkih prijevoznika, upravitelja infrastrukture i, u mjeri u kojoj su s tim upoznati, subjekata nadležnih za održavanje u skladu s člankom 18. Direktive 2004/49/EZ.

3. Godišnje izvješće o održavanju subjekata nadležnih za održavanje teretnih vagona iz točke 1.7.4. (k) Priloga III. Uredbi (EU) br. 445/2011 mora uključivati podatke o iskustvu subjekata nadležnih za održavanje u primjeni ove Uredbe. Agencija prikuplja te podatke u dogovoru s mjerodavnim tijelima nadležnim za ovlašćivanje.

4. Drugi subjekti nadležni za održavanje koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 445/2011 isto s Agencijom dijele svoja iskustva vezano uz primjenu ove Uredbe. Agencija koordinira razmjenu iskustava s tim subjektima nadležnim za održavanje.

5. Agencija prikuplja informacije o iskustvima u primjeni ove Uredbe i, ako je potrebno, daje Komisiji preporuke za unapređenje ove Uredbe.

6. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost pomažu Agenciji prikupiti takve informacije od željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture.

7. Najkasnije tri godine od stupanja na snagu ove Uredbe, Agencija podnosi Komisiji izvješće u kojem se analizira učinkovitost metode i iskustva koja su imali željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i subjekti nadležni za održavanje, primjenom ove Uredbe.

Članak 6.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova se Uredba primjenjuje od 7. lipnja 2013.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. studenoga 2012.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 164, 30.4.2004., str. 44.

(2) SL L 122, 11.5.2011., str. 22.

(3) SL L 108, 29.4.2009., str. 4.

PRILOG

POSTUPAK KONTROLE

1. Općenito

1.1. Ulazne vrijednosti za postupak kontrole su svi postupci i procedure sadržani u sustavu upravljanja, uključujući tehničke, operativne i organizacijske mjere za nadzor rizika.

1.2. Aktivnosti iz članka 3. stavka 2. postupka kontrole opisane su u odjeljcima 2. do 6.

1.3. Ovaj postupak kontrole repetitivan je i iterativan, kao što je prikazano na dolje prikazanom dijagramu u Dodatku.

2. Definicija strategije, prioriteta i plan(ova) za kontrolu

2.1. Svi željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture ili subjekti nadležni za održavanje odgovorni su za definiranje strategije, prioriteta i plan(ova) kontrole na temelju svog sustava upravljanja.

2.2. Odluka o prioritetima temeljit će se na podacima iz područja u kojima se pojavljuju najveći rizici i koji, ako nisu učinkovito kontrolirani, mogu dovesti do negativnih posljedica na sigurnost. Odredit će se redoslijed prioriteta za aktivnosti kontrole te će se navesti potrebno vrijeme, izdaci i resursi. Kod određivanja prioriteta uzet će se u obzir rezultati prethodnih primjena postupka kontrole.

2.3. Postupak kontrole mora što je prije moguće utvrditi slučajeve neusklađenosti u primjeni sustava upravljanja koje bi mogle dovesti do nesreća, poremećaja, izbjegnutih nesreća ili drugih opasnih pojava. To mora dovesti do primjene mjera za ispravljanje takvih slučajeva neusklađenosti.

2.4. Strategija i planovi kontrole definiraju kvantitativne ili kvalitativne pokazatelje ili kombinaciju i jednoga i drugoga koji mogu:

(a)	dati pravovremena upozorenja na odstupanja od očekivanih rezultata ili potvrdu da se očekivani rezultati ostvaruju po planu;

(b)	dati informacije o neželjenim rezultatima;

(c)	pomoći kod odlučivanja.

3. Prikupljanje i analiza podataka

3.1. Prikupljanje i analiza podataka odvijaju se u skladu sa definiranom strategijom, prioritetima i planovima kontrole.

3.2. Za svaki definirani pokazatelj iz točke 2.4., provodi se sljedeće:

(a)	prikupljanje nužnih podataka;

(b)	ocjenjivanje pravilne provedbe postupaka, procedura, te tehničkih, operativnih i organizacijskih mjera nadzora rizika;

(c)	provjera učinkovitosti postupaka, procedura, te tehničkih, operativnih i organizacijskih mjera te ostvarenja očekivanih rezultata;

(d)	ocjenjivanje pravilne primjene sustava upravljanja u cijelosti i ostvarenja očekivanih rezultata;

(e)	analiza i ocjenjivanje slučajeva utvrđene neusklađenosti s točkama (b), (c) i (d), te utvrđivanje njihovih uzroka.

4. Izrada akcijskog plana

4.1. Akcijski plan izrađuje se za utvrđene slučajeve neusklađenosti koji se smatraju neprihvatljivima. To će:

(a)	dovesti do primjene pravilno provedenih postupaka, procedura, te tehničkih, operativnih i organizacijskih mjera nadzora rizika u skladu s navedenim; ili

(b)	unaprijediti postojeće postupke, procedure, te tehničke, operativne i organizacijske mjere nadzora rizika; ili

(c)	utvrditi i provesti dodatne mjere nadzora rizika.

4.2. Akcijski plan posebno će uključivati sljedeće podatke:

(a)	očekivane ciljeve i rezultate;

(b)	korektivne mjere, preventivne mjere ili kombinaciju obje vrste mjera;

(c)	osobu koja je odgovorna za provedbu mjera;

(d)	datume do kada se mjere moraju provesti;

(e)	osobu koja je odgovorna za ocjenjivanje učinkovitosti akcijskog plana u skladu s odjeljkom 6.;

(f)	pregled učinka akcijskog plana na strategiju praćenja, prioritete i plan(ove).

4.3. S ciljem upravljanja sigurnošću na sučeljima, željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture ili subjekti nadležni za održavanje odlučuju, u dogovoru s drugim uključenim dionicima, tko će biti zadužen za provedbu potrebnog akcijskog plana ili njegovih dijelova.

5. Provedba akcijskog plana

5.1. Akcijski plan iz odjeljka 4. provodi se radi ispravljanja utvrđenih slučajeva neusklađenosti.

6. Ocjena učinkovitosti mjera akcijskog plana

6.1. Ispravna primjena, prikladnost i učinkovitost mjera utvrđenih u akcijskom planu provjeravaju se pomoću istih postupaka kontrole opisanih u ovom Prilogu.

6.2. Ocjena učinkovitosti akcijskog plana uključuje posebno sljedeće radnje:

(a)	provjeru ispravne primjene i dovršetka akcijskog plana u skladu s rasporedom;

(b)	provjeru ostvarenja očekivanih rezultata;

(c)	provjeru jesu li se u međuvremenu promijenili početni uvjeti i jesu li mjere nadzora rizika definirane u akcijskom planu još uvijek odgovarajuće za dane okolnosti;

(d)	provjeru jesu li nužne druge mjere nadzora rizika.

7. Dokazi o primjeni postupka kontrole

7.1. Postupak kontrole će se dokumentirati kako bi se mogla dokazati njegova ispravna primjena. Sva će dokumentacija biti dostupna u prvom redu u svrhu unutarnje procjene. Na zahtjev:

(a)	željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture moraju tu dokumentaciju dati na raspolaganje nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost;

(b)

subjekti nadležni za održavanje moraju dokumentaciju dati na raspolaganje tijelu nadležnom za njihovo ovlašćivanje. Ako se sučeljima upravlja na temelju ugovora, subjekti nadležni za održavanje moraju tu dokumentaciju dati na raspolaganje mjerodavnim željezničkim prijevoznicima i upraviteljima infrastrukture.

7.2. Dokumentacija iz točke 7.1. uključuje posebno:

(a)	opis organizacije i osoblja koje je zaduženo za provedbu postupka kontrole;

(b)	rezultate različitih aktivnosti postupka kontrole koje su navedene u članku 3. točki 2. a posebno donesene odluke;

(c)	u odnosu na slučajeve utvrđene neusklađenosti koji se smatraju neprihvatljivima, popis svih nužnih mjera koje će se provoditi s ciljem ostvarenja potrebnih rezultata.

Dodatak

Okvir za postupak kontrole