Službeni link: 32012R1219 verzija: 20.12.2012. na snazi od 09.01.2013.
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon dostave nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),
budući da:
(1) |
Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, izravna strana ulaganja uključena su na popis pitanja obuhvaćenih zajedničkom trgovinskom politikom. U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (e) Ugovora o funkcioniranju Europske Unije („UFEU”), Europska unija ima isključivu nadležnost nad zajedničkom trgovinskom politikom. U skladu s tim, jedino Unija može izdavati i donositi pravno obvezujuće akte u navedenom području. Države članice to mogu činiti same jedino ako ih je za to ovlastila Unija u skladu s člankom 2. stavkom 1. UFEU-a. |
(2) |
Osim toga, poglavlje 4. glave IV. trećeg dijela UFEU-u utvrđuje zajednička pravila o kretanju kapitala između država članica i trećih zemalja, uključujući i kretanja kapitala u vezi s ulaganjima. Na ta pravila mogu utjecati međunarodni sporazumi o stranim ulaganjima koje su sklopile države članice. |
(3) |
Ova Uredba ne dovodi u pitanje raspodjelu nadležnosti između Unije i njezinih država članica u skladu s UFEU-om. |
(4) |
U trenutku stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, države članice održavale su značajan broj bilateralnih sporazuma o ulaganjima s trećim zemljama. UFEU ne sadrži nikakve izričite prijelazne odredbe za takve sporazume koji su sada došli pod isključivu nadležnost Unije. Nadalje, neki od tih sporazuma uključuju odredbe koje utječu na zajednička pravila o kretanju kapitala utvrđena u poglavlju 4. glave IV. trećeg dijela UFEU-a. |
(5) |
Iako bilateralni sporazumi o ulaganjima ostaju obvezujući za države članice prema međunarodnom javnom pravu, a postupno će ih zamijeniti sporazumi Unije u vezi s istim predmetom, uvjeti za njihovu daljnju valjanost i njihova veza s politikom ulaganja Unije zahtijevaju odgovarajuće upravljanje. Taj će se odnos dalje razvijati kako Unija bude izvršavala svoju nadležnost. |
(6) |
U interesu ulagača iz Unije i njihovih ulaganja u treće zemlje te država članica koje su ugostiteljice stranim ulagačima i ulaganjima, bilateralne sporazume o ulaganjima koji određuju i jamče uvjete ulaganja trebalo bi održati na snazi i postupno zamijeniti sporazumima Unije o ulaganjima, osiguravajući visoke standarde zaštite ulaganja. |
(7) |
Ova bi se Uredba trebala baviti statusom koji na temelju prava Unije imaju bilateralni sporazumi o ulaganjima država članica potpisani prije 1. prosinca 2009. Ti se sporazumi održavaju na snazi, ili stupaju na snagu, u skladu s ovom Uredbom. |
(8) |
Ova Uredba također bi trebala utvrditi uvjete pod kojima su države članice ovlaštene sklapati i/ili održavati na snazi bilateralne sporazume o ulaganjima potpisane između 1. prosinca 2009. i 9. siječnja 2013. |
(9) |
Nadalje, ova bi Uredba trebala utvrditi uvjete pod kojima su države članice ovlaštene izmijeniti ili sklopiti bilateralne sporazume o ulaganjima s trećim zemljama nakon 9. siječnja 2013. |
(10) |
Ako države članice održavaju na snazi bilateralne sporazume o ulaganjima s trećim zemljama u skladu s ovom Uredbom, ili ako su izdana odobrenja da se otvore pregovori ili sklope takvi sporazumi, to ne bi trebalo spriječiti pregovore ili sklapanje sporazuma o ulaganjima Unije. |
(11) |
Od država članica zahtijeva se da poduzmu nužne mjere kako bi uklonile eventualne neusklađenosti s pravom Unije iz bilateralnih sporazuma o ulaganjima koje su sklopile s trećim zemljama. Provedba ove Uredbe ne dovodi u pitanje primjenu članka 258. UFEU-a u vezi sa slučajevima kad države članice ne poštuju svoje obaveze u skladu s pravom Unije. |
(12) |
Odobrenje za izmjenu i sklapanje bilateralnih sporazuma o ulaganjima predviđeno ovom Uredbom posebno bi trebalo omogućiti državama članicama da riješe sve neusklađenosti između svojih bilateralnih sporazuma o ulaganjima i prava Unije, osim neusklađenosti koje proizlaze iz raspodjele nadležnosti između Unije i njezinih država članica, kojima se bavi ova Uredba. |
(13) |
Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti izvješće o primjeni ove Uredbe. To bi izvješće, među ostalim, trebalo preispitati potrebu za nastavkom primjene poglavlja III. Ako se u izvješću predlaže prestanak primjene odredbi iz poglavlja III. ili njihova izmjena, uz izvješće ako je primjereno, može biti priložen zakonodavni prijedlog. |
(14) |
Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi osigurati da se sa svim podacima koji su označeni kao povjerljivi postupa u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (2). |
(15) |
Sporazumi o ulaganjima između država članica ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Uredbom. |
(16) |
Potrebno je predvidjeti određene aranžmane kako bi se osiguralo da bilateralni sporazumi o ulaganjima, koji se održavaju na snazi u skladu s ovom Uredbom, i dalje budu operativni, uključujući i u vezi s rješavanjem sporova, a da istodobno poštuju isključivu nadležnost Unije. |
(17) |
Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebale bi se prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (3). |
(18) |
Točnije, te bi ovlasti trebalo prenijeti na Komisiju s obzirom na to da postupci određeni u člancima 9., 11. i 12. ovlašćuju države članice da djeluju u područjima isključive nadležnosti Unije, i odluke o tome moraju biti donesene na razini Unije. |
(19) |
Savjetodavni postupak trebao bi se koristiti za usvajanje odobrenja u skladu s člancima 9., 11. i 12., s obzirom na to da se ta odobrenja izdaju na temelju jasno određenih kriterija utvrđenih ovom Uredbom, |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
PODRUČJE PRIMJENE
Članak 1.
Predmet i područje primjene
1. Ne dovodeći u pitanje raspodjelu nadležnosti utvrđenih UFEU-om, ova Uredba bavi se statusom koji imaju bilateralni sporazumi o ulaganjima država članica na temelju prava Unije, i njome se utvrđuju zahtjevi, uvjeti i postupci prema kojima su države članice ovlaštene izmijeniti ili sklopiti bilateralne sporazume o ulaganjima.
2. Za potrebe ove Uredbe, pojam „bilateralni sporazum o ulaganjima” znači bilo koji sporazum s trećom zemljom koji sadrži odredbe o zaštiti ulaganja. Ova Uredba obuhvaća samo one odredbe bilateralnih sporazuma o ulaganjima koje se odnose na zaštitu ulaganja.
POGLAVLJE II.
ODRŽAVANJE NA SNAZI POSTOJEĆIH BILATERALNIH SPORAZUMA O ULAGANJIMA
Članak 2.
Obavješćivanje Komisije
Države članice obavješćuju Komisiju do 8. veljače 2013. ili u roku od 30 dana od datuma njihovog pristupanja Uniji o svim bilateralnim sporazumima o ulaganjima s trećim zemljama potpisanima prije 1. prosinca 2009. ili prije datuma njihovog pristupanja, ovisno o tome što je kasnije, koje žele održati na snazi ili kojima žele dopustiti stupanje na snagu na temelju ovog poglavlja. Obavijest uključuje primjerak tih bilateralnih sporazuma o ulaganjima. Države članice također obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama u statusu tih sporazuma.
Članak 3.
Održavanje na snazi
Ne dovodeći u pitanje druge obveze država članica na temelju prava Unije, bilateralni sporazumi o ulaganjima o kojima je u skladu s člankom 2. ove Uredbe objavljena obavijest mogu biti održani na snazi, ili stupiti na snagu, u skladu s UFEU-om i ovom Uredbom, dok na snagu ne stupi bilateralni sporazum o ulaganjima između Unije i te iste treće zemlje.
Članak 4.
Objava
1. Svakih 12 mjeseci Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje popis bilateralnih sporazuma o ulaganjima o kojima je izdana obavijest u skladu s člankom 2., člankom 11. stavkom 6. ili člankom 12. stavkom 6.
2. Popis bilateralnih sporazuma o ulaganjima naveden u stavku 1. ovog članka objavljuje se najkasnije tri mjeseca nakon roka za obavijesti koje se objavljuju u skladu s člankom 2.
Članak 5.
Ocjena
Komisija može ocijeniti bilateralne sporazume o ulaganjima o kojima je izdana obavijest u skladu s člankom 2. tako da procijeni predstavlja li jedna ili više odredbi iz sporazuma ozbiljnu prepreku pregovorima ili sklapanju bilateralnih sporazuma o ulaganjima Unije s trećim zemljama, i to s ciljem da se postupno zamijene bilateralni sporazumi o ulaganjima o kojima je izdana obavijest u skladu s člankom 2.
Članak 6.
Obveza suradnje
1. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da odredbe bilateralnih sporazuma o ulaganjima o kojima je izdana obavijest u skladu s člankom 2. ne predstavljaju ozbiljnu prepreku pregovorima ili sklapanju bilateralnih sporazuma o ulaganjima Unije s trećim zemljama, i to s ciljem da se postupno zamijene bilateralni sporazumi o ulaganjima o kojima je izdana obavijest u skladu s člankom 2.
2. Utvrdi li Komisija da jedna ili više odredbi nekog bilateralnog sporazuma o ulaganjima o kojem je izdana obavijest u skladu s člankom 2. predstavlja ozbiljnu prepreku pregovorima ili sklapanju bilateralnih sporazuma o ulaganjima Unije s trećim zemljama, Komisija i odnosna država članica brzo započinju savjetovanje i surađuju kako bi utvrdili odgovarajuće aktivnosti za rješavanje problema. To savjetovanje ne traje više od 90 dana.
3. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., Komisija može, u roku od 60 dana nakon završetka savjetovanja, navesti odgovarajuće mjere koje odnosna država članica treba poduzeti kako bi uklonila prepreke navedene u stavku 2.
POGLAVLJE III.
ODOBRENJE ZA IZMJENU I SKLAPANJE BILATERALNIH SPORAZUMA O ULAGANJIMA
Članak 7.
Odobrenje za izmjenu i sklapanje sporazuma o bilateralnim ulaganjima
Pridržavajući se uvjeta utvrđenih u člancima od 8. do 11., država članica ima odobrenje započeti pregovore s trećom zemljom kako bi izmijenila postojeći ili sklopila novi bilateralni sporazum o ulaganjima.
Članak 8.
Obavješćivanje Komisije
1. Ako država članica namjerava započeti pregovore s trećom zemljom kako bi izmijenila ili sklopila bilateralni sporazum o ulaganjima, ta država članica pisanim putem o toj namjeri obavješćuje Komisiju.
2. Obavijest iz stavka 1. uključuje relevantne dokumente i navedene odredbe koje treba razmotriti u pregovorima ili o njima ponovno pregovarati, ciljeve pregovora i sve druge značajne podatke.
3. Obavijest iz stavka 1. šalje se najmanje pet mjeseci prije početka službenih pregovora.
4. U slučaju kad podaci koje pošalje država članica nisu dostatni za potrebe odobravanja početka službenih pregovora u skladu s člankom 9., Komisija može zatražiti dodatne podatke.
5. Komisija izdaje obavijest navedenu u stavku 1. ovog članka i, na zahtjev, prateće dokumente dostupne drugim državama koje podliježu zahtjevima povjerljivosti utvrđenima u članku 14.
Članak 9.
Odobrenje za početak službenih pregovora
1. Komisija daje državama članicama odobrenje za početak službenih pregovora s trećom zemljom kako bi se izmijenio ili sklopio bilateralni sporazum o ulaganjima, osim ako zaključi da bi započinjanje takvih pregovora:
(a) |
bilo u suprotnosti s pravom Unije povrh neusklađenosti koje proizlaze iz dodjeljivanja nadležnosti između Unije i njezinih država članica; |
(b) |
bilo suvišno, jer je Komisija predložila ili odlučila predložiti započinjanje pregovora s odnosnom trećom zemlji u skladu s člankom 218. stavkom 3. UFEU-a; |
(c) |
bilo u suprotnosti s načelima i ciljevima za vanjsko djelovanje Unije kako je razjašnjeno u skladu s općim odredbama utvrđenima u poglavlju 1. glave V. Ugovora o Europskoj uniji; ili |
(d) |
predstavlja ozbiljnu prepreku pregovorima ili sklapanju bilateralnih sporazuma o ulaganjima Unije s trećom zemljom. |
2. Kao dio odobrenja navedenog u stavku 1., Komisija od države članice može zahtijevati da uključi ili ukloni iz takvih pregovora i budućeg bilateralnog sporazuma o ulaganjima sve stavke potrebne za osiguranje usklađenosti s politikom ulaganja Unije ili sukladnosti s pravom Unije.
3. Odobrenje iz stavka 1. ovog članka izdaje se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 16. stavka 2.Komisija donosi odluku unutar 90 dana od primitka obavijesti navedene u članku 8.Ako su za donošenje odluke potrebni dodatni podaci, razdoblje od 90 dana teče od datuma primitka dodatnih podataka.
4. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o odlukama donesenim u skladu sa stavkom 3.
5. U slučaju kad Komisija ne izda odobrenje u skladu sa stavkom 1., o tome obavješćuje odnosnu državu članicu i navodi razloge za to.
Članak 10.
Sudjelovanje Komisije u pregovorima
Komisija mora biti obaviještena o napretku i rezultatima pregovora oko izmjene ili sklapanja bilateralnog sporazuma o ulaganjima kroz njihove različite faze, i može zahtijevati da sudjeluje u pregovorima vezanima za ulaganja između države članice i treće zemlje.
Članak 11.
Odobrenje za potpisivanje i sklapanje sporazuma o bilateralnim ulaganjima
1. Prije nego što potpiše bilateralni sporazum o ulaganjima, odnosna država članica obavješćuje Komisiju o ishodu pregovora i podnosi Komisiji tekst takvog sporazuma.
2. Ovaj članak primjenjuje se i na bilateralne sporazume o ulaganjima koji su dogovoreni prije 9. siječnja 2013., ali ne podliježu obavezi o obavješćivanju na temelju članka 2. ili članka 12.
3. Nakon obavijesti, Komisija procjenjuje je li bilateralni sporazum o ulaganjima koji je bio predmet pregovora u suprotnosti sa zahtjevima članka 9. stavaka 1. i 2.
4. Ako Komisija utvrdi da su pregovori rezultirali bilateralnim sporazumom o ulaganjima koji ispunjava zahtjeve članka 9. stavaka 1. i 2., odobrava državi članici da potpiše i sklopi takav sporazum. Članci 3., 5. i 6. primjenjuju se na takve sporazume, kao da je o njima poslana obavijest na temelju članka 2.
5. Odobrenje iz stavka 4. ovog članka izdaje se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 16. stavka 2. Komisija donosi odluku unutar 90 dana od primitka obavijesti navedenih u stavcima 1. i 2. ovog Članka. Ako su za donošenje odluke potrebni dodatni podaci, razdoblje od 90 dana teče od datuma primitka dodatnih podataka.
6. Ako Komisija izda odobrenje u skladu sa stavkom 4., odnosna država članica obavješćuje Komisiju o sklapanju i stupanju na snagu bilateralnog sporazuma o ulaganjima, i o svim naknadnim promjenama u statusu tog sporazuma.
7. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o odlukama donesenim u skladu sa stavkom 4.
8. U slučaju kad Komisija ne izda odobrenje u skladu sa stavkom 4., o tome obavješćuje odnosnu državu članicu i navodi razloge za to.
POGLAVLJE IV.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 12.
Sporazumi koje su države članice potpisale između 1. prosinca 2009. i 9. siječnja 2013.
1. Ako je država članica potpisala bilateralni sporazum o ulaganjima između 1. prosinca 2009. i 9. siječnja 2013., ta država članica obavješćuje Komisiju o takvom sporazumu koji želi održati na snazi ili dopustiti da stupi na snagu do 8. veljače 2013. Obavijest uključuje primjerak tog sporazuma.
2. Nakon obavijesti, Komisija procjenjuje je li bilateralni sporazum o ulaganjima iz obavijesti izdane na temelju stavka 1. ovog članka u suprotnosti sa zahtjevima članka 9. stavaka 1. i 2.
3. Ako Komisija utvrdi da bilateralni sporazum o ulaganjima o kojem je izdana obavijest u skladu sa stavkom 1. ovog članka ispunjava uvjete članka 9. stavaka 1. i 2., ona odobrava održavanje na snazi ili stupanje na snagu takvog sporazuma u skladu s pravom Unije.
4. Komisija donosi odluku navedenu u stavku 3. ovog članka unutar 180 dana od primitka obavijesti navedene u stavku 1. ovog Članka. Ako su za donošenje odluke potrebni dodatni podaci, razdoblje od 180 dana teče od datuma primitka dodatnih podataka. Odobrenje iz stavka 3. ovog članka izdaje se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 16. stavka 2.
5. Ako bilateralni sporazum o ulaganjima nije odobren na temelju stavka 3., država članica ne poduzima daljnje korake prema sklapanju takvog sporazuma, i povlači ili poništava korake koje je već poduzela.
6. Ako Komisija izda odobrenje u skladu sa stavkom 3., odnosna država članica obavješćuje Komisiju o sklapanju i stupanju na snagu bilateralnog sporazuma o ulaganjima, i o svim naknadnim promjenama u statusu tog sporazuma. Članci 3., 5. i 6. primjenjuju se na takve sporazume kao da je o njima poslana obavijest na temelju članka 2.
7. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o odlukama donesenima u skladu sa stavkom 3.
8. U slučaju kad Komisija ne izda odobrenje u skladu sa stavkom 3., o tome obavješćuje odnosnu državu članicu i navodi razloge za to.
Članak 13.
Ponašanje država članica u vezi s bilateralnim sporazumom o ulaganjima s trećom zemljom
Ako bilateralni sporazum o ulaganjima spada u područje primjene ove Uredbe, odnosna država članica:
(a) |
obavješćuje Komisiju bez nepotrebnog odlaganja o svim sastancima koji će se održati na temelju odredbi sporazuma. Komisiji se dostavlja dnevni red i svi odgovarajući podaci kako bi razumjela teme o kojima će se raspravljati na tim sastancima. Komisija može od odnosne države članice zahtijevati dodatne podatke. U slučaju kad pitanje o kojem će se raspravljati može utjecati na provedbu politike Unije u vezi s nekim ulaganjem, posebno uključujući zajedničku trgovinsku politiku, Komisija može od odnosne države članice zahtijevati da zauzme određen stav; |
(b) |
obavješćuje Komisiju bez nepotrebnog odlaganja o svim prigovorima koje je primila, a u kojima se tvrdi da određena mjera nije u skladu sa sporazumom. Država članica Komisiju također obavješćuje o svim zahtjevima za rješavanje spora podnesenima pod pokroviteljstvom bilateralnog sporazuma o ulaganjima čim država članica postane svjesna takvog zahtjeva. Država članica i Komisija u potpunosti surađuju i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale učinkovitu obranu, a to može uključivati, gdje je primjereno, i sudjelovanje Komisije u postupku; |
(c) |
traži slaganje Komisije prije pokretanja bilo kojeg mehanizma rješavanja sporova protiv treće zemlje uključene u bilateralni sporazum o ulaganjima i, na zahtjev Komisije, pokreće takve mehanizme. Ti mehanizmi uključuju savjetovanje s drugom strankom bilateralnog sporazuma o ulaganjima i rješavanje sporova gdje je to predviđeno sporazumom. Država članica i Komisija u potpunosti surađuju u provođenju postupaka u okviru relevantnih mehanizama, koji mogu uključivati, gdje je primjereno, sudjelovanje Komisije u relevantnim postupcima. |
Članak 14.
Povjerljivost podataka
U obavijesti Komisiji o pregovorima i njihovim ishodima u skladu s člancima 8. i 11., države članice mogu navesti smatraju li se dostavljeni podaci povjerljivima i smiju li se dijeliti s ostalim državama članicama.
Članak 15.
Revizija
1. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja izvješće o primjeni ove Uredbe do 10. siječnja 2020.
2. Izvješće uključuje pregled odobrenja za koje je podnesen zahtjev i koja su odobrena na temelju poglavlja III., kao i reviziju potrebe za nastavkom primjene tog poglavlja.
3. U slučajevima u kojima je u izvješću predloženo da se obustavi primjena poglavlja III. ili da se odredbe tog poglavlja izmijene, uz to se izvješće prilaže odgovarajući zakonodavni prijedlog.
Članak 16.
Odborski postupak
1. Komisiji pomaže Odbor za sporazume o ulaganjima. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Članak 17.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Strasbourgu 12. prosinca 2012.
Za Europski parlament
Predsjednik
M. SCHULZ
Za Vijeće
Predsjednik
A. D. MAVROYIANNIS
(1) Stajalište Europskog parlamenta od 10. svinja 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 4. listopada 2012. (SL C 352 E, 16.11.2012., str. 23.). Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu).
(2) SL L 145, 31.5.2001., str. 43.
(3) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA I KOMISIJE
Činjenica da ova Uredba, uključujući uvodne izjave 17., 18. i 19., predviđa upotrebu postupaka navedenih u Uredbi (EU) br. 182/2011 ne predstavlja presedan što se tiče budućih uredbi kojima se Uniji omogućuje ovlastiti države članice na temelju članka 2. stavka 1. UFEU-a da donose i usvajaju pravno obvezujuće akte na područjima isključive nadležnosti Unije. Nadalje, u ovoj Uredbi, ne smatra se da upotreba savjetodavnog umjesto ispitnog postupka postavlja presedan za buduće uredbe kojima se utvrđuje okvir za zajedničku trgovinsku politiku.