(1)

Kao jedinstvena valuta koju dijele države članice euro područja, euro je postao važan čimbenik u gospodarstvu Europske unije i svakodnevnom životu njezinih građana. Međutim, od njegova uvođenja 2002. on je kao valuta bio stalna meta skupina organiziranog kriminala koje se bave krivotvorenjem novca pri čemu je krivotvorenjem eura prouzročena financijska šteta od najmanje 500 milijuna eura. U interesu je Unije kao cjeline da se suprotstavlja svakoj aktivnosti krivotvorenja kojom se može ugroziti autentičnost eura te da progoni takve aktivnosti.

(2)

Krivotvoreni novac ima znatne negativne posljedice na društvo. Njime se nanosi šteta građanima i poduzećima kojima se krivotvoreni novac ne nadoknađuje, čak ni kad je primljen u dobroj vjeri. Mogao bi izazvati zabrinutost potrošača u pogledu nedovoljne zaštite gotovine i strah od primitka krivotvorenih novčanica i kovanica. Stoga je od ključne važnosti osigurati povjerenje građana, poduzeća i financijskih institucija u autentičnost novčanica i kovanica u svim državama članicama kao i u trećim zemljama.

(3)

Bitno je osigurati da se djelotvornim i učinkovitim kaznenopravnim mjerama u svim državama članicama zaštiti euro i sve druge valute čiji je optjecaj u svim državama članicama na odgovarajući način zakonski odobren.

(4)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 974/98 (4) obvezuju se države članice čija je valuta euro da osiguraju odgovarajuće sankcije protiv krivotvorenja i falsificiranja novčanica i kovanica eura.

(5)

Uredbama Vijeća (EZ) br. 1338/2001 (5) i (EZ) br. 1339/2001 (6) utvrđuju se mjere koje su potrebne za zaštitu eura od krivotvorenja, posebno mjere za povlačenje krivotvorenih novčanica i kovanica eura iz optjecaja.

(6)

Međunarodnom konvencijom o sprečavanju krivotvorenja novca potpisanom u Ženevi 20. travnja 1929. i njezinim Protokolom („Ženevska konvencija”) (7) utvrđuju se pravila za djelotvorno sprečavanje, kazneni progon i kažnjavanje kaznenog djela krivotvorenja novca. Njome se posebice nastoji osigurati mogućnost određivanja strogih kaznenih i drugih sankcija za kaznena djela krivotvorenja novca. Sve ugovorne stranke Ženevske konvencije moraju primijeniti načelo nediskriminacije na valute koje nisu njihova domaća valuta.

(7)

Ovom se Direktivom nadopunjuju navedene odredbe i državama članicama olakšava primjena Ženevske konvencije. U tu je svrhu važno da države članice budu stranke Ženevske konvencije.

(8)

Ova se Direktiva nadovezuje na Okvirnu odluku Vijeća 2000/383/PUP (8) i ažurira je. Ona nadopunjuje tu Okvirnu odluku dodatnim odredbama o mjeri sankcija, istražnim alatima te analizi, utvrđivanju i otkrivanju krivotvorenih novčanica i kovanica eura tijekom sudskih postupaka.

(9)

Ovom bi se Direktivom trebalo zaštititi sve novčanice i kovanice čiji je optjecaj zakonski odobren, bez obzira na to jesu li izrađene od papira, metala ili nekog drugog materijala.

(10)

Zaštita eura i drugih valuta iziskuje zajedničku definiciju kaznenih djela povezanih s krivotvorenjem novca te zajedničke, djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće sankcije kako za fizičke tako i za pravne osobe. Kako bi se osigurala usklađenost sa Ženevskom konvencijom, ovom Direktivom trebalo bi osigurati kažnjivost istih kaznenih djela kao i u Ženevskoj konvenciji. Stoga bi izrada krivotvorenih novčanica i kovanica te njihovo stavljanje u optjecaj trebali predstavljati kazneno djelo. Važne pripremne radnje za ta kaznena djela, na primjer proizvodnja uređaja za krivotvorenje i njihovih dijelova, trebalo bi kažnjavati zasebno. Zajednički cilj tih definicija kaznenih djela trebalo bi biti odvraćanje od bilo kakva rukovanja krivotvorenim novčanicama i kovanicama, uređajima i drugim sredstvima za krivotvorenje.

(11)

Zlouporaba zakonitih postrojenja ili materijala ovlaštenih tiskara ili kovnica novca za proizvodnju neovlaštenih novčanica i kovanica u svrhu prijevare također bi trebala predstavljati kazneno djelo. Takva zlouporaba uključuje situaciju kada nacionalna središnja banka ili kovnica novca ili druga ovlaštena djelatnost proizvede novčanice ili kovanice koje premašuju kvotu koju je odobrila Europska središnja banka („ESB”). Ona također uključuje situaciju kada zaposlenik ovlaštene tiskare ili kovnice novca zlouporabi postrojenja za vlastite potrebe. Takve radnje trebale bi biti kažnjive kao kazneno djelo čak i ako odobrene količine nisu premašene jer proizvedene novčanice i kovanice nakon puštanja u optjecaj ne bi bilo moguće razlikovati od odobrenog novca.

(12)

Novčanice i kovanice koje ESB ili nacionalne središnje banke i kovnice novca još nisu službeno izdale također bi trebale biti zaštićene ovom Direktivom. Tako bi, na primjer, kovanice eura s novim nacionalnim stranama ili nove serije novčanica eura trebalo zaštititi prije nego što budu službeno puštene u optjecaj.

(13)

Poticanje, sudioništvo i pokušaj počinjenja glavnih kaznenih djela krivotvorenja, uključujući zlouporabu zakonitih postrojenja ili materijala i uključujući krivotvorenje novčanica i kovanica koje još nisu izdane, ali su namijenjene puštanju u optjecaj, trebalo bi također prema potrebi sankcionirati. Ovom se Direktivom ne zahtijeva od država članica da kažnjivim učine pokušaj počinjenja kaznenog djela povezanoga s uređajem za krivotvorenje ili njegovim dijelom.

(14)

Namjera bi trebala biti dijelom svih sastavnih elemenata kaznenih djela utvrđenih ovom Direktivom.

(15)

Krivotvorenje novca se u državama članicama oduvijek kažnjava teškim kaznenim sankcijama. Razlog tome leži u ozbiljnoj prirodi i utjecaju tih kaznenih djela na građane i poduzeća te u potrebi da se osigura povjerenje građana i poduzeća u autentičnost eura i drugih valuta. To je posebice točno za euro, koji je jedinstvena valuta više od 330 milijuna ljudi u euro području i predstavlja drugu po važnosti međunarodnu valutu.

(16)

Države članice trebale bi u svojem nacionalnom pravu predvidjeti kaznene sankcije u skladu s odredbama prava Unije o borbi protiv krivotvorenja novca. Te bi sankcije trebale biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće te bi trebale uključivati kazne zatvora. Najniži prag maksimalnog trajanja kazne zatvora predviđene ovom Direktivom za njome utvrđena kaznena djela trebao bi se primjenjivati barem na najozbiljnije oblike tih kaznenih djela.

(17)

Mjere tih sankcija trebale bi biti djelotvorne i odvraćajuće, no ne bi trebale prelaziti ono što je razmjerno za takva kaznena djela. Iako bi namjerno daljnje širenje krivotvorenog novca koji je primljen u dobroj vjeri moglo, u nacionalnom pravu država članica, biti sankcionirano drukčijom vrstom kaznih sankcija, među ostalim i novčanim kaznama, tim bi se nacionalnim pravima trebala predvidjeti kazna zatvora kao najteža sankcija. Ako je za fizičke osobe zapriječena kazna zatvora to će u cijeloj Uniji imati snažan odvraćajući učinak na potencijalne kriminalce.

(18)

Budući da se ovom Direktivom uspostavljaju minimalna pravila, države članice mogu donijeti ili zadržati stroža pravila za kaznena djela krivotvorenja novca.

(19)

Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje opća pravila i načela nacionalnog kaznenog prava o izricanju i izvršavanju kazni u skladu s konkretnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja.

(20)

Budući da povjerenje u autentičnost novčanica i kovanica može također biti narušeno ili ugroženo radnjama pravnih osoba, pravne osobe trebale bi biti odgovorne za kaznena djela počinjena u njihovo ime.

(21)

Kako bi se zajamčio uspjeh istraga i kaznenog progona kaznenih djela krivotvorenja novca, oni koji su odgovorni za istraživanje i kazneni progon takvih kaznenih djela trebali bi imati mogućnost korištenja djelotvornih istražnih alata poput onih koji se koriste u borbi protiv organiziranog kriminala ili drugih ozbiljnih kaznenih djela. Takvi bi alati, prema potrebi, mogli uključivati primjerice prisluškivanje komunikacija, prikriveni nadzor uključujući elektronički nadzor, nadzor bankovnih računa i druge financijske istrage. Uzimajući u obzir, između ostalog, načelo proporcionalnosti, korištenje takvim alatima u skladu s nacionalnim pravom trebalo bi prilagoditi prirodi i težini kaznenih djela koja se istražuju. Trebalo bi poštovati pravo na zaštitu osobnih podataka.

(22)

Države članice trebale bi uspostaviti svoju jurisdikciju na način koji je sukladan Ženevskoj konvenciji i odredbama o jurisdikciji iz drugog kaznenog prava Unije, to jest jurisdikciju za kaznena djela počinjena na njihovu državnom području i kaznena djela koja su počinili njihovi državljani, pri čemu valja ukazati na činjenicu da je progon kaznenih djela u pravilu najbolje provoditi u okviru kaznenopravnog sustava zemlje u kojoj su počinjena.

(23)

Budući da euro ima istaknutu ulogu u gospodarstvu i društvu Unije te je kao valuta od svjetskog značenja izložen posebnoj ugrozi, o čemu svjedoči postojanje velikog broja tiskara smještenih u trećim zemljama, to iziskuje dodatnu mjeru za njegovu zaštitu. Stoga bi trebalo uspostaviti jurisdikciju za kaznena djela vezana za euro počinjena izvan državnog područja države članice u slučaju kada se počinitelj nalazi na državnom području te države članice i nije izručen ili kada su krivotvorene novčanice ili kovanice eura vezane za kazneno djelo otkrivene u toj državi članici.

S obzirom na objektivno različite situacije država članica čija je valuta euro, potrebno je da se obveza uspostavljanja takve jurisdikcije primjenjuje samo na te države članice. Za potrebe kaznenog progona kaznenih djela utvrđenih člankom 3. stavkom 1. točkom (a) i člankom 3. stavcima 2. i 3., kada se ona odnose na članak 3. stavak 1. točku (a), kao i u slučaju poticanja, sudioništva te pokušaja počinjenja tih kaznenih djela, uspostavljanje jurisdikcije ne bi trebalo podlijegati uvjetu da ta ponašanja moraju, na mjestu na kojem su počinjena, predstavljati kazneno djelo. Pri izvršavanju takve jurisdikcije države članice trebale bi uzeti u obzir je li se za ta kaznena djela progon provodio u okviru kaznenopravnog sustava zemlje u kojoj su ona počinjena i trebale bi poštovati načelo razmjernosti, posebno u pogledu presuda treće zemlje za iste radnje.

(24)

U slučaju eura, utvrđivanje krivotvorenih novčanica i kovanica eura centralizirani su u nacionalnim centrima za analizu, odnosno u nacionalnim centrima za analizu kovanica koji su određeni ili osnovani u skladu s Uredbom (EZ) br. 1338/2001. Analiza, utvrđivanje i otkrivanje krivotvorenih novčanica i kovanica eura trebali bi također biti mogući za vrijeme sudskih postupaka koji su u tijeku kako bi se ubrzalo otkrivanje izvora proizvodnje krivotvorina u određenoj kaznenoj istrazi ili kaznenom postupku i kako bi se izbjeglo i spriječilo daljnje puštanje u optjecaj takve vrste krivotvorina, uz odgovarajuće poštovanje načela pravičnog i djelotvornog suđenja. To bi pridonijelo učinkovitosti suzbijanja kaznenih djela krivotvorenja i istodobno bi povećalo broj prijenosa oduzetih krivotvorina za vrijeme kaznenih postupaka koji su u tijeku, podložno ograničenim iznimkama kada bi se trebalo omogućiti samo pristup krivotvorinama. Općenito, nadležna tijela trebala bi odobriti fizički prijenos krivotvorina u nacionalne centre za analizu i nacionalne centre za analizu kovanica. Pod određenim okolnostima, primjerice kada se dokazni materijal u kaznenim postupcima sastoji od samo nekoliko krivotvorenih novčanica ili kovanica, ili kada bi fizički prijenos za posljedicu imao rizik uništenja dokaza poput otisaka prstiju, nadležna bi tijela umjesto toga trebala moći odlučiti da omoguće pristup tim novčanicama i kovanicama.

(25)

Postoji potreba prikupljanja usporedivih podataka o kaznenim djelima utvrđenima ovom Direktivom. Kako bi se stekla cjelovitija slika o problemu krivotvorenja na razini Unije te time pridonijelo oblikovanju djelotvornijeg odgovora, države članice trebale bi Komisiji slati relevantne statističke podatke vezane za broj kaznenih djela u području krivotvorenih novčanica i kovanica te broj osoba protiv kojih je kazneni progon pokrenut i koje su osuđene.

(26)

Kako bi se ostvario cilj borbe protiv krivotvorenja novčanica i kovanica eura, trebalo bi, u skladu s odgovarajućim postupcima iz Ugovora, nastojati ostvariti sklapanje sporazuma s trećim zemljama, posebno s onim zemljama koje koriste euro kao valutu.

(27)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i slijede načela priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, ponajprije pravo na slobodu i sigurnost, poštovanje privatnog i obiteljskog života, sloboda izbora zanimanja i pravo na rad, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pravično suđenje, pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu, načela zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni, kao i pravo na izbjegavanje dvostrukog suđenja ili kažnjavanja zbog istog kaznenog djela. Ovom se Direktivom nastoji osigurati potpuno poštovanje ovih prava i načela i trebalo bi je u skladu time provesti.

(28)

Ovom se Direktivom nastoje izmijeniti i proširiti odredbe Okvirne odluke 2000/383/PUP. Budući da su izmjene koje treba provesti znatne po svom broju i prirodi, tu bi Okvirnu odluku radi postizanja jasnoće trebalo u cijelosti zamijeniti za države članice koje su ovom Direktivom obvezane.

(29)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, a to je zaštita eura i drugih valuta od krivotvorenja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svog opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(30)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22) o stajalištu Danske priloženog UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije („UFEU”), Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona nije obvezujuća za nju niti se na nju primjenjuje.

(31)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde koji se nalazi u prilogu UEU-u i UFEU-u, Irska je obavijestila o svojoj želji da sudjeluje u donošenju i primjeni ove Direktive.

(32)

U skladu s člancima 1., 2. i 4.a stavkom 1. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde, koji se nalazi u prilogu UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona nije obvezujuća za nju niti se na nju primjenjuje.

(a)

„novac” znači novčanice i kovanice čiji je optjecaj zakonski odobren, uključujući novčanice i kovanice eura čiji je optjecaj zakonski odobren na temelju Uredbe (EZ) br. 974/98;

(b)

„pravna osoba” znači svaki subjekt koji prema mjerodavnom pravu ima pravnu osobnost, uz iznimku država ili javnih tijela pri izvršavanju javnih ovlasti te javnih međunarodnih organizacija.

(a)

svaka prijevarna izrada ili izmjena novca, bez obzira na primijenjena sredstva;

(b)

prijevarno puštanje u optjecaj krivotvorenog novca;

(c)

uvoz, izvoz, prijevoz, primanje ili pribavljanje krivotvorenog novca s ciljem njegova puštanja u optjecaj uz znanje o tome da se radi o krivotvorini;

(d)

neovlaštena izrada, primanje, pribavljanje ili posjedovanje

(a)

ovlasti za zastupanje pravne osobe;

(b)

ovlasti za donošenje odluka u ime pravne osobe; ili

(c)

ovlasti za provođenje kontrole unutar te pravne osobe.

(a)

ukidanje prava na javne naknade ili pomoć;

(b)

privremena ili stalna zabrana obavljanja trgovačke djelatnosti;

(c)

stavljanje pod sudski nadzor;

(d)

sudski nalog za likvidaciju;

(e)

privremeno ili trajno zatvaranje ustanova koje su korištene za počinjenje kaznenog djela.

(a)

je djelo potpuno ili djelomično počinjeno na njezinu državnom području; ili

(b)

je počinitelj njezin državljanin.

(a)

se počinitelj nalazi na državnom području te države članice i nije izručen; ili

(b)

su na državnom području te države članice otkrivene krivotvorene novčanice ili kovanice eura povezane s tim kaznenim djelom.