(1)

Zbog velike i sve intenzivnije potražnje za morskim prostorom za različite potrebe, na primjer za pogone za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, istraživanje i iskorištavanje nafte i plina, pomorske i ribarske aktivnosti, očuvanje ekosustava i biološke raznolikosti, vađenje sirovina, turizam, objekte za akvakulturu te podvodnu kulturnu baštinu, kao i zbog višestrukih pritisaka na obalne resurse potreban je integrirani pristup planiranju i upravljanju.

(2)

Takav pristup upravljanju oceanima i gospodarenju morem razvijen je u okviru integrirane pomorske politike Europske unije („IPP”), uključujući, kao okolišni temelj, Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Cilj IPP-a je potpora održivom razvoju mora i oceana te razvoj usklađenog, koherentnog i transparentnog odlučivanja u vezi sa sektorskim politikama Unije koje utječu na oceane, mora, otoke, obalne i najudaljenije regije te pomorske sektore, uključujući i strategijama za morske bazene ili makroregionalnim strategijama, istodobno ostvarujući dobro stanje okoliša kako je navedeno u Direktivi 2008/56/EZ.

(3)

U IPP-u se prostorno planiranje morskog područja smatra međusektorskim instrumentom politike koji javnim tijelima i dionicima omogućuje usklađen, integriran i prekogranični pristup. Primjena pristupa zasnovanog na ekosustavima pridonijet će promicanju održivog razvoja i rasta pomorskih i priobalnih gospodarstava te održivom korištenju morskih i obalnih resursa.

(4)

Prostornim planiranjem morskog područja podupire se i olakšava provedba strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020”), koju je Europsko vijeće podržalo u svojim zaključcima od 17. lipnja 2010. i kojom se želi postići visoka stopa zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije, što podrazumijeva i promicanje konkurentnijeg, resursno učinkovitog i ekološki orijentiranoga gospodarstva. Obalni i pomorski sektori imaju velik potencijal za održiv rast i ključni su za provedbu strategije Europa 2020.

(5)

U svojoj Komunikaciji pod nazivom „Plavi rast: mogućnosti za održivi rast u morskom i pomorskom sektoru” Komisija je navela niz postojećih inicijativa Unije čiji je cilj provedba strategije Europa 2020., kao i niz aktivnosti na koje bi se inicijative za plavi rast mogle usredotočiti u budućnosti i koje bi se moglo na odgovarajući način poduprijeti većim povjerenjem i sigurnošću za investitore, koje omogućuje prostorno planiranje morskog područja.

(6)

Uredbom (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5) podupire se i olakšava provedba prostornog planiranja morskog područja i integrirano upravljanje obalnim područjem. Europski strukturni i investicijski fondovi, uključujući Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (6), omogućit će pružanje potpore provedbi ove Direktive u razdoblju od 2014. do 2020.

(7)

U preambuli Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. („UNCLOS”) navedeno je da su pitanja morskog prostora međusobno usko povezana i da ih treba razmatrati kao cjelinu. Planiranje morskog prostora logički je nastavak i strukturiranje obveza i korištenja prava dodijeljenih UNCLOS-om te praktično sredstvo koje državama članicama pomaže u ispunjavanju obveza.

(8)

Kako bi se promicalo održivo usporedno postojanje različitih načina korištenja i prema potrebi primjerena raspodjela morskog prostora za odgovarajuće korištenje, trebalo bi uspostaviti okvir koji obuhvaća barem uspostavu i provedbu prostornog planiranja morskog područja od strane država članica, čiji su rezultat planovi.

(9)

Prostorno planiranje morskog područja pridonosit će učinkovitom upravljanju pomorskim aktivnostima i održivom korištenju morskih i obalnih resursa stvaranjem okvira za dosljedno, transparentno, održivo i na dokazima utemeljeno odlučivanje. Kako bi se ostvarili ciljevi ove Direktive, njome bi se trebale utvrditi obveze uspostave procesa planiranja morskog područja, čiji će rezultat biti jedan prostorni plan morskog područja ili više njih; u tom bi se procesu planiranja trebale uzeti u obzir interakcije kopna i mora te bi se trebala promicati suradnja među državama članicama. Ne dovodeći u pitanje postojeću pravnu stečevinu Unije u područjima energetike, prometa, ribarstva i okoliša, ovom se Direktivom ne bi trebale nametati nikakve nove obveze, posebno u pogledu konkretnog odabira načina na koji će države članice voditi sektorske politike u tim područjima, nego bi njezin cilj više trebao biti doprinos tim politikama kroz proces planiranja.

(10)

Kako bi se osigurala dosljednost i pravna jasnoća, zemljopisno područje primjene prostornog planiranja morskog područja trebalo bi definirati u skladu s postojećim zakonodavnim instrumentima Unije i međunarodnim pomorskim pravom, posebno UNCLOS-om. Nadležnosti država članica u pogledu morskih granica i jurisdikcije ne mijenjaju se ovom Direktivom.

(11)

Iako je primjereno da Unija utvrđuje okvir za prostorno planiranje morskog područja, države članice i dalje su unutar svojih morskih voda odgovorne i nadležne za osmišljavanje i utvrđivanje formata i sadržaja takvih planova, uključujući institucionalne aranžmane i prema potrebi raspodjelu morskog prostora za razne aktivnosti i načine korištenja.

(12)

Kako bi se poštovala proporcionalnost i supsidijarnost i što više smanjilo dodatno administrativno opterećenje, prenošenje i provedba ove Direktive trebali bi se u najvećoj mogućoj mjeri temeljiti na postojećim nacionalnim, regionalnim i lokalnim propisima i mehanizmima, uključujući one utvrđene u Preporuci 2002/413/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) ili Odluci Vijeća 2010/631/EU (8).

(13)

U morskim vodama ekosustavi i morski resursi izloženi su značajnim pritiscima. Ljudske djelatnosti, ali i učinci klimatskih promjena, elementarne nepogode i dinamika obale kao što su erozija i akrecija, mogu imati ozbiljan utjecaj na gospodarski rast i razvoj priobalja te na morske ekosustave i dovesti do pogoršanja stanja okoliša, gubitka biološke raznolikosti i degradacije usluga ekosustava. Pri donošenju prostornih planova morskog područja odgovarajuću pozornost trebalo bi posvetiti tim raznim pritiscima. Osim toga, ako se zdravi morski ekosustavi i mnoštvo s njima povezanih usluga integriraju u odluke o planiranju, mogu se ostvariti značajne koristi u pogledu proizvodnje hrane, rekreacije i turizma, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima, kontrole dinamike obale te sprečavanja katastrofa.

(14)

Radi promicanja održivog rasta pomorskih gospodarstava, održivog razvoja morskih područja i održivog korištenja morskih resursa u prostornom planiranju morskog područja trebalo bi primjenjivati pristup utemeljen na ekosustavima iz članka 1. stavka 3. Direktive 2008/56/EZ kako bi se nastojalo osigurati da se ukupni pritisak svih djelatnosti zadrži na razinama koje su u skladu s postizanjem dobrog stanja okoliša i da se ne ugrozi sposobnost odgovora morskih ekosustava na promjene koje uzrokuje čovjek, istodobno pridonoseći tome da sadašnje i buduće generacije koriste morska dobra i usluge na održiv način. Uz to, pristup utemeljen na ekosustavima trebalo bi primjenjivati na način koji je prilagođen konkretnim ekosustavima i drugim posebnostima različitih morskih područja te koji uzima u obzir rad koji je u tijeku na regionalnim konvencijama o moru, oslanjajući se na postojeće znanje i iskustvo. Tim će se pristupom također omogućiti prilagodljivo upravljanje kojim se s porastom iskustva i znanja osigurava poboljšanje i daljnji razvoj, uzimajući u obzir dostupnost podataka i informacija na razini morskih bazena s ciljem provedbe tog pristupa. Države članice trebale bi uzeti u obzir načelo opreznosti i načelo preventivnog djelovanja, kako je utvrđeno člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(15)

Prostorno planiranje morskog područja pridonijet će, između ostalog, ostvarivanju ciljeva Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Uredbe Vijeća (EZ) br. 2371/2002 (10), Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11), Direktive Vijeća 92/43/EEZ (12), Odluke br. 884/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), Direktive 2008/56/EZ, imajući u vidu Komunikaciju Komisije od 3. svibnja 2011. pod nazivom „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a za biološku raznolikost do 2020.”, Komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. pod nazivom „Plan za resursno učinkovitu Europu”, Komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. pod nazivom „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” i Komunikaciju Komisije od 21. siječnja 2009. pod nazivom „Strateški ciljevi i preporuke za politiku pomorskog prometa EU-a do 2018”. te prema potrebi ostvarivanju ciljeva regionalne politike Unije, uključujući strategije za morske bazene i makroregionalne strategije.

(16)

Pomorske i obalne aktivnosti često su usko povezane. Radi promicanja održivog korištenja morskog prostora pri prostornom planiranju morskog područja trebalo bi uzeti u obzir interakcije kopna i mora. Zbog toga prostorno planiranje morskog područja može imati vrlo korisnu ulogu u utvrđivanju smjernica koje se odnose na održivo i integrirano upravljanje ljudskim djelatnostima na moru, očuvanje životnog okružja, osjetljivost obalnih ekosustava, eroziju te socijalne i gospodarske čimbenike. Cilj prostornog planiranja morskog područja trebao bi biti integriranje morske dimenzije nekih načina korištenja obale ili aktivnosti na njoj i njihovih učinaka te bi se njime konačno trebala omogućiti integrirana i strateška vizija.

(17)

Ovom okvirnom Direktivom ne zadire se u nadležnost država članica za prostorno planiranje na kopnu, uključujući sve sustave kopnenog prostornog planiranja koji se primjenjuju u planiranju načina korištenja kopnenih i obalnih područja. Ako države članice primjenjuju kopneno prostorno planiranje na obalne vode ili njihove dijelove, ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na te vode.

(18)

Prostorno planiranje morskog područja trebalo bi obuhvaćati cijeli ciklus identifikacije problema i mogućnosti, prikupljanja informacija, planiranja, donošenja odluka, provedbe, izmjene ili ažuriranja i praćenja provedbe te bi u okviru tog planiranja trebalo posvetiti dužnu pozornost interakciji kopna i mora i najboljem raspoloživom znanju. Na najbolji mogući način trebalo bi iskoristiti mehanizme iz postojećeg ili budućeg zakonodavstva, uključujući Odluku Komisije 2010/477/EU (15) i inicijativu Komisije pod nazivom Znanje o moru 2020.

(19)

Glavna svrha prostornog planiranja morskog područja jest promicanje održivog razvoja i određivanje iskoristivosti morskog prostora za različite načine korištenja mora te upravljanje korištenjem prostora i konfliktima u morskim područjima. Cilj prostornog planiranja morskog područja također je identificiranje i poticanje korištenja u višestruke svrhe u skladu s relevantnim nacionalnim politikama i zakonodavstvom. Kako bi se to postiglo, države članice trebaju osigurati barem da rezultat jednog procesa planiranja ili više njih bude sveobuhvatno planiranje u okviru kojeg će se utvrditi različiti načini korištenja morskog prostora i vodeći računa o dugoročnim promjenama izazvanima klimatskim promjenama.

(20)

Države članice trebale bi se savjetovati i svoje planove usklađivati s relevantnim državama članicama te surađivati s vlastima treće zemlje u kojoj se nalazi dotična morska regija, u skladu s pravima i obvezama tih država članica i dotičnih trećih zemalja prema pravu Unije i međunarodnom pravu. Učinkovita prekogranična suradnja među državama članicama i sa susjednim trećim zemljama zahtijeva da se u svakoj državi članici odrede nadležna tijela. Stoga države članice trebaju odrediti nadležno tijelo ili tijela odgovorna za provedbu ove Direktive. S obzirom na razlike među raznim morskim regijama ili podregijama i obalnim područjima, nije primjereno u ovoj Direktivi detaljno propisati oblik koji bi ti mehanizmi suradnje trebali imati.

(21)

Upravljanje morskim područjima složeno je i obuhvaća različite razine vlasti te razne gospodarske subjekte i druge dionike. Kako bi se učinkovito promicao održivi razvoj, ključno je savjetovanje s dionicima, vlastima i javnosti u odgovarajućoj fazi pripreme prostornih planova morskog područja iz ove Direktive, u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije. Dobar primjer za odredbe o javnom savjetovanju može se naći u članku 2. stavku 2. Direktive 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(22)

Zahvaljujući prostornim planovima morskog područja države članice mogu smanjiti administrativno opterećenje i troškove svojeg djelovanja u svrhu provedbe ostalog relevantnog zakonodavstva Unije. Rokovi za prostorne planove morskog područja stoga bi, kad je to moguće, trebali biti usklađeni s rokovima iz drugog relevantnog zakonodavstva, posebno: Direktive 2009/28/EZ, kojom se zahtijeva da udio energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj konačnoj potrošnji energije do 2020. bude barem 20 % i u kojoj se koordinacija postupaka odobravanja, certificiranja i planiranja, uključujući prostorno planiranje, prepoznaje kao važan doprinos ostvarivanju ciljeva Unije u području proizvodnje energije iz obnovljivih izvora; Direktive 2008/56/EZ i dijela A točke 6. Priloga Odluci 2010/477/EU, kojima se od država članica zahtijeva da poduzmu potrebne mjere za postizanje ili održavanje dobrog stanja okoliša u morskom okolišu do 2020. i u kojima se prostorno planiranje morskog područja navodi kao sredstvo za potporu pristupu upravljanju ljudskim djelatnostima utemeljenom na ekosustavima kako bi se postiglo dobro stanje okoliša; Odluke br. 884/2004/EZ kojom se zahtijeva uspostava transeuropske prometne mreže do 2020. integriranjem europskih mreža kopnene, morske i zračne prometne infrastrukture.

(23)

Direktivom 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) uspostavlja se procjena utjecaja na okoliš kao važan instrument za uključivanje pitanja okoliša u izradu i usvajanje planova i programa. Ako bi prostorni planovi morskog područja mogli imati značajne učinke na okoliš, podliježu Direktivi 2001/42/EZ. Kada prostorni planovi morskog područja obuhvaćaju lokalitete iz mreže Natura 2000., takva procjena utjecaja na okoliš može se kombinirati sa zahtjevima iz članka 6. Direktive 92/43/EEZ kako bi se izbjeglo udvostručivanje.

(24)

Kako bi se osiguralo da se prostorni planovi morskog područja temelje na pouzdanim podacima i kako bi se izbjeglo dodatno administrativno opterećenje, od ključne je važnosti da se države članice koriste najdostupnijim podacima i informacijama poticanjem odgovarajućih dionika na razmjenu informacija te upotrebom postojećih instrumenata i alata za prikupljanje podataka, kao što su oni razvijeni u kontekstu inicijative Znanje o moru 2020. i Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(25)

Države članice trebale bi Komisiji dostavljati kopije svojih prostornih planova morskog područja i sve ažurirane podatke kako bi joj omogućili praćenja provedbe ove Direktive. Komisija će informacije koje joj dostave države članice i postojeće informacije dostupne na temelju zakonodavstva Unije upotrijebiti za obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća o napretku u provedbi ove Direktive.

(26)

Pravovremeno prenošenje ove Direktive od ključne je važnosti jer je Unija donijela niz inicijativa za politike koje treba provesti do 2020. te koje se ovom Direktivom nastoje podržati i dopuniti.

(27)

Ako bi neka država članica koja nema izlaz na more morala prenijeti i provoditi ovu Direktivu, to bi za nju predstavljalo nerazmjernu i nepotrebnu obvezu. Zbog toga bi te države članice trebalo izuzeti iz obveze prenošenja i provedbe ove Direktive,

(1)

„integrirana pomorska politika” (IPP) znači politika Unije čiji je cilj jačanje koordiniranog i usklađenog donošenja odluka kako bi se, usklađenim pomorskim politikama i odgovarajućom međunarodnom suradnjom, u najvećoj mogućoj mjeri poboljšali održivi razvoj, gospodarski rast i socijalna kohezija država članica, a posebno obalnih, otočnih i najudaljenijih regija Unije, te pomorski sektori;

(2)

„prostorno planiranje morskog područja” znači proces u kojem nadležna tijela relevantne države članice analiziraju i organiziraju ljudske aktivnosti u morskim područjima radi ostvarivanja ekoloških, gospodarskih i socijalnih ciljeva;

(3)

„morska regija” znači morska regija iz članka 4. Direktive 2008/56/EZ;

(4)

„morske vode” znači vode, morsko dno i podtlo kako su definirani u članku 3. točki 1. podtočki (a) Direktive 2008/56/EZ te obalne vode kako su definirane u članku 2. točki 7. Direktive 2000/60/EZ i njihovo morsko dno i podtlo.

(a)

uzimaju u obzir interakciju kopna i mora;

(b)

uzimaju u obzir okolišne, gospodarske i socijalne aspekte te sigurnosne aspekte;

(c)

nastoje promicati usklađenost prostornog planiranja morskog područja i plana ili planova koji su njegov rezultat s drugim procesima kao što su integrirano upravljanje obalnim područjem ili istovrsne službene ili neslužbene prakse;

(d)

osiguravaju sudjelovanje dionika u skladu s člankom 9.;

(e)

organiziraju korištenje najboljih dostupnih podataka u skladu s člankom 10.;

(f)

osiguravaju prekograničnu suradnju država članica u skladu s člankom 11.;

(g)

promiču suradnju s trećim zemljama u skladu s člankom 12.

—

područja akvakulture;

—

ribolovna područja;

—

objekte i infrastrukturu za istraživanje, iskorištavanje i vađenje nafte, plina i drugih energetskih resursa, ruda i agregata te za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

—

pomorske prometne putove i prometne tokove;

—

područja vojnih vježbi;

—

lokalitete za očuvanje prirode i vrsta te zaštićena područja;

—

područja vađenja sirovina;

—

znanstveno istraživanje;

—

podmorske kabele i naftovode;

—

turizam;

—

podvodnu kulturnu baštinu.

(a)

okolišne, socijalne i gospodarske podatke prikupljene u skladu sa zakonodavstvom Unije, koji se odnose na aktivnosti iz članka 8.;

(b)

morske fizičke podatke o morskim vodama.

(a)

postojećim strukturama regionalne institucionalne suradnje, kao što su regionalne konvencije o moru; i/ili

(b)

mrežama ili strukturama nadležnih tijela država članica; i/ili

(c)

svim drugim metodama koje ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1., na primjer u kontekstu strategija za morske bazene.

(1)

Naziv i adresa nadležnog tijela ili nadležnih tijela – službeni naziv i adresa utvrđenog nadležnog tijela ili utvrđenih nadležnih tijela.

(2)

Pravni status nadležnog tijela ili nadležnih tijela – kratak opis pravnog statusa nadležnog tijela ili nadležnih tijela.

(3)

Odgovornosti – kratak opis pravnih i administrativnih odgovornosti nadležnog tijela ili nadležnih tijela i njegove/njihove uloge u odnosu na predmetne morske vode.

(4)

Članstvo – kada nadležno tijelo ili nadležna tijela djeluje/djeluju kao koordinacijsko tijelo za druga nadležna tijela, potreban je popis tih drugih tijela zajedno sa sažetkom uspostavljenih organizacijskih veza radi osiguravanja koordinacije.

(5)

Regionalna koordinacija – potreban je sažetak uspostavljenih mehanizama radi osiguravanja koordinacije među državama članicama kada su njihove vode obuhvaćene ovom Direktivom i kada pripadaju istoj morskoj regiji ili podregiji.