Pristupanje sadržaju

Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ

REGISTAR ZAKONODAVSTVA EU - EU06 Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

Službeni link: 32013L0036 verzija: 09.07.2024. na snazi od 09.07.2024.

Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (¹),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (²) i Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (³) značajno su izmijenjene u nekoliko navrata. Mnoge odredbe iz direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ primjenjive su i na kreditne institucije i na investicijska društva. Zbog jasnoće i kako bi se osigurala dosljedna primjena tih odredbi, bilo bi ih poželjno spojiti u nove zakonodavne akte koji se primjenjuju i na kreditne institucije i na investicijska društva, u ovu Direktivu i Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. (⁴). U svrhu veće dostupnosti, odredbe iz priloga direktivama 2006/48/EZ i 2006/49/EZ trebalo bi uključiti u normativni dio ove Direktive i te Uredbe.

(2)

Ova bi Direktiva trebala, inter alia, sadržavati odredbe koje reguliraju odobrenja za rad, stjecanje kvalificiranih udjela, ostvarivanje prava na slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, ovlasti nadzornih tijela matičnih država članica i država članica domaćina u tom pogledu te odredbe koje uređuju inicijalni kapital i nadzornu provjeru kreditnih institucija i investicijskih društava. Glavni cilj i predmet ove Direktive jest usklađivanje nacionalnih odredbi koje se odnose na pristup djelatnosti kreditnih institucija i investicijskih društava, modalitete upravljanja njima i njihov nadzorni okvir. Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ također su sadržavale bonitetne zahtjeve za kreditne institucije i investicijska društva. Ti bi zahtjevi trebali biti propisani Uredbom (EU) br. 575/2013 kojom se uspostavljaju jedinstveni i izravno primjenljivi bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva, budući da su ti zahtjevi blisko povezani s funkcioniranjem financijskih tržišta s obzirom na različitu imovinu kreditnih institucija i investicijskih društava. Stoga bi ovu Direktivu trebalo čitati zajedno s Uredbom (EU) br. 575/2013 te bi ona zajedno s tom Uredbom trebala činiti zakonski okvir koji uređuje bankovne djelatnosti, nadzorni okvir i bonitetna pravila za kreditne institucije i investicijska društva.

(3)

Opći bonitetni zahtjevi propisani Uredbom (EU) br. 575/2013 nadopunjuju se pojedinačnim mjerama o kojima odlučuju nadležna tijela na osnovi njihove kontinuirane nadzorne provjere svake pojedinačne kreditne institucije i investicijskog društva. Raspon tih nadzornih mjera trebao bi, inter alia, biti naveden u ovoj Direktivi, a nadležna tijela također bi trebala imati ovlasti za donošenje odluke o tome koje će mjere biti naložene. S obzirom na takve pojedinačne mjere koje se odnose na likvidnost, nadležna bi tijela trebala, inter alia, uzeti u obzir načela navedena u Smjernicama za raspodjelu likvidnosnih troškova i koristi od 27. listopada 2010. koje je objavio Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo.

(4)

Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (⁵) dopušta investicijskim društvima koja su dobila odobrenje za rad od nadležnih tijela svoje matične države članice i koja su pod nadzorom istih nadležnih tijela slobodno osnivanje podružnica i pružanje usluga u drugim državama članicama. Tom se Direktivom stoga postiže usklađivanje pravila koja uređuju izdavanje odobrenja za rad i poslovanje investicijskih društava. Međutim, ona ne utvrđuje iznose inicijalnog kapitala za takva društva ili zajednički okvir za praćenje rizika koji nastaju iz njihova poslovanja, što bi trebalo biti propisano ovom Direktivom.

(5)	Ova bi Direktiva trebala biti osnovni instrument za ostvarenje unutarnjeg tržišta u području kreditnih institucija, i sa stajališta slobode poslovnog nastana i sa stajališta slobode pružanja financijskih usluga.

(6)	Za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebni su, osim pravnih propisa, i bliska i redovita suradnja i znatno poboljšana konvergencija regulatornih i nadzornih praksi između nadležnih tijela država članica.

(7)

Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (⁶) osnovano je europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, „EBA”). Ova bi Direktiva trebala uzeti u obzir ulogu i funkciju EBA-e navedenu u toj Uredbi, kao i postupke koje treba poštovati kada se zadaće dodjeljuju EBA-i.

(8)	S obzirom na povećanje zadaća dodijeljenih EBA-i ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi osigurati odgovarajuće ljudske i financijske resurse.

(9)

Kao prvi korak prema bankovnoj uniji jedinstvenim nadzornim mehanizmom (engl. single supervisory mechanism, SSM) trebalo bi osigurati da se politika Unije koja se odnosi na bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama provodi na usklađen i učinkovit način, da se jedinstvena pravila za financijske usluge primjenjuju na isti način na kreditne institucije u svim dotičnim državama članicama te da se na te kreditne institucije primjenjuje nadzor najviše kvalitete na koji ne utječu drugi aspekti nebonitetne naravi. SSM je temelj za sljedeće korake prema bankovnoj uniji. Time se odražava načelo prema kojem bi uvođenju zajedničkog intervencijskog mehanizma u slučaju krize trebale prethoditi zajedničke kontrole kako bi se smanjila vjerojatnost da će se ti intervencijski mehanizmi trebati upotrijebiti. Europsko vijeće navelo je u svojim zaključcima od 14. prosinca 2012. da će „Komisija tijekom 2013. dostaviti prijedlog jedinstvenog sanacijskog mehanizma državama članicama sudionicama u SSM-u, kako bi ga zakonodavci mogli proučiti po prioritetnom postupku s namjerom donošenja tijekom sadašnjeg parlamentarnog razdoblja”. Integracija financijskog okvira mogla bi se dodatno osnažiti uspostavljanjem jedinstvenog mehanizma za sanaciju, koji bi uključivao prikladne i učinkovite mjere potpore kako bi se osiguralo da se odluke o sanaciji banaka donose brzo, nepristrano i u najboljem interesu svih na koje se odnose.

(10)

Prijenos nadzornih zadaća na Europsku središnju banku (ESB) za neke države članice trebao bi biti usklađen s okvirom Europskog sustava financijskog nadzora uspostavljenim 2010. i njegovim ciljem razvoja jedinstvenih pravila te poboljšanja konvergencija nadzornih praksi u Uniji. ESB bi trebao obavljati svoje zadaće u skladu s relevantnim primarnim i sekundarnim zakonodavstvom Unije, odlukama Komisije u području državne potpore, pravilima tržišnog natjecanja i kontrolom spajanja odnosno pripajanja te jedinstvenim pravilima koja se primjenjuju na sve države članice. EBA-i je povjereno sastavljanje nacrta tehničkih standarda i smjernica i preporuka kako bi se osigurala nadzorna konvergencija i dosljednost nadzornih nalaza u Uniji. ESB ne bi trebao obavljati te zadaće, već primijeniti svoje ovlasti za donošenje uredbi u skladu s člankom 132. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u skladu s aktima koje je donijela Komisija na temelju nacrta koje je sastavila EBA i smjernicama i preporukama u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(11)

Pravno obvezujuća uloga posredovanja EBA-e ključan je činitelj pri poticanju usklađivanja, dosljednosti nadzora i konvergencije nadzornih praksi. EBA može započeti posredovanje na vlastitu inicijativu, ako je to posebno određeno, ili na zahtjev jednog ili više nadležnih tijela u slučaju neslaganja. Ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 trebao bi se proširiti raspon slučajeva u kojima EBA može započeti svoju pravno obvezujuću ulogu posredovanja s ciljem doprinošenja dosljednosti nadzornih praksi. EBA ne može posredovati na vlastitu inicijativu u vezi s određivanjem značajnih podružnica i utvrđivanjem bonitetnih zahtjeva specifičnih za instituciju u skladu s ovom Direktivom. Međutim, kako bi se potaknulo usklađivanje i poboljšala dosljednost nadzornih praksi u tim osjetljivim područjima, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost u slučaju neslaganja u ranoj fazi postupka zatražiti posredovanje EBA-e. Takvo rano posredovanje EBA-e trebalo bi olakšati pronalaženje rješenja za neslaganje.

(12)

Da bi se zaštitila štednja i stvorili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za kreditne institucije, mjere za usklađivanje nadzora nad kreditnim institucijama trebalo bi primjenjivati na sve kreditne institucije. Međutim, trebalo bi uzeti u obzir objektivne razlike u njihovim statutima i ciljevima koje su određene nacionalnim pravom.

(13)

Da bi se osiguralo dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta, pri poslovanju i vođenju prekograničnih grupa kreditnih institucija potrebne su transparentne, predvidljive i usklađene nadzorne prakse. EBA bi stoga trebala poboljšati usklađivanje nadzornih praksi. Nadzorni procesi i odluke ne smiju sprečavati funkcioniranje unutarnjeg tržišta s obzirom na slobodni protok kapitala. Kolegiji nadzornih tijela trebali bi osigurati zajednički i usklađen program rada te usklađene nadzorne odluke. Suradnju među nadležnim tijelima matičnih država članica i država članica domaćina trebalo bi osnažiti višim stupnjem transparentnosti i razmjene informacija.

(14)

Opseg mjera trebao bi stoga biti što širi i obuhvaćati sve institucije čija je djelatnost primanje povratnih sredstava od javnosti u obliku depozita ili u drugim oblicima, kao što je kontinuirano izdavanje obveznica i drugih usporedivih vrijednosnih papira te odobravanje kredita za svoj račun. Trebalo bi predvidjeti iznimke za određene kreditne institucije na koje se ova Direktiva ne primjenjuje. Ovom Direktivom ne bi se smjelo utjecati na primjenu nacionalnih propisa koji određuju posebna dodatna odobrenja na temelju kojih se kreditnim institucijama može odobriti obavljanje određenih djelatnosti ili poduzimanje određenih vrsta poslova.

(15)	Primjereno je provesti usklađivanje koje je potrebno i dostatno kako bi se osiguralo uzajamno priznavanje odobrenja za rad i sustava bonitetnog nadzora, čime se omogućuje izdavanje jedinstvene licencije koja se priznaje u cijeloj Uniji i primjena načela bonitetnog nadzora matične države članice.

(16)

Načela uzajamnog priznavanja i nadzora matične države članice zahtijevaju da nadležna tijela država članica odbiju izdati ili oduzmu odobrenje za rad ako činitelji kao što su, primjerice, sadržaj programa djelatnosti, teritorijalna rasprostranjenost pružanja usluga ili djelatnosti koje se zaista obavljaju jasno upućuju na to da je kreditna institucija odabrala pravni sustav jedne države članice kako bi izbjegla strože standarde na snazi u drugoj državi članici na čijem području obavlja ili namjerava obavljati veći dio svoje djelatnosti. Ako ne postoji takav jasan pokazatelj, ali se većina ukupne imovine subjekata u grupi banaka nalazi u drugoj državi članici čija su nadležna tijela odgovorna za nadzor na konsolidiranoj osnovi, odgovornost za obavljanje nadzora na konsolidiranoj osnovi može se promijeniti samo uz suglasnost tih nadležnih tijela.

(17)

Nadležna tijela ne bi trebala izdavati odobrenje za rad kreditnoj instituciji ili produljivati njezino odobrenje za rad, ako bi im uska povezanost između te institucije i ostalih fizičkih ili pravnih osoba mogla onemogućivati učinkovito obavljanje njihovih nadzornih funkcija. Kreditne institucije koje već imaju odobrenje za rad isto bi tako trebale ispuniti uvjete nadležnih tijela u vezi s takvom uskom povezanosti.

(18)

Upućivanje na učinkovito obavljanje nadzornih funkcija od strane nadzornih tijela obuhvaća nadzor na konsolidiranoj osnovi koji bi trebalo obavljati nad kreditnom institucijom ili investicijskim društvom ako tako propisuje pravo Unije. U takvim slučajevima nadležna tijela kojima je podnesen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad trebala bi moći utvrditi tijela koja su nadležna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi nad tom kreditnom institucijom ili nad investicijskim društvom.

(19)	Kreditnim institucijama koje su dobile odobrenje za rad u svojim matičnim državama članicama trebalo bi dopustiti da u cijeloj Uniji obavljaju neke ili sve svoje djelatnosti navedene u popisu djelatnosti koje podliježu međusobnom priznavanju, osnivanjem podružnica ili pružanjem usluga.

(20)	Prikladno je proširiti uzajamno priznavanje na te djelatnosti kada ih obavljaju financijske institucije koje su društva kćeri kreditnih institucija, pod uvjetom da su ta društva kćeri obuhvaćena konsolidiranim nadzorom od strane njihovog matičnog društva te da zadovoljavaju određene stroge uvjete.

(21)

Što se tiče ostvarivanja prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, država članica domaćin trebala bi moći zahtijevati usklađenost s određenim odredbama svojih vlastitih nacionalnih zakona ili propisa od strane subjekata koji nemaju odobrenje za rad kao kreditne institucije u svojim matičnim državama članicama te s obzirom na djelatnosti koje nisu navedene na popisu djelatnosti koje podliježu međusobnom priznavanju, pod uvjetom da takve odredbe već nisu obuhvaćene Uredbom (EU) br. 575/2013 i da su u skladu s pravom Unije i da im je svrha zaštita općeg dobra te da takvi subjekti ili takvi poslovi ne podliježu jednakovrijednim pravilima prema zakonima ili propisima njihovih matičnih država članica.

(22)

Osim Uredbe (EU) br. 575/2013 o utvrđivanju izravno primjenjivih bonitetnih zahtjeva za kreditne institucije i investicijska društva, države članice trebale bi osigurati da ne postoje prepreke za obavljanje uzajamno priznatih djelatnosti na isti način kao i u matičnoj državi članici, ako to nije u suprotnosti s pravnim propisima kojima se štiti opće dobro u državi članici domaćinu.

(23)

Pravila kojima se uređuju podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji trebala bi biti jednaka u svim državama članicama. Važno je osigurati da ta pravila nisu povoljnija od onih koja se primjenjuju na podružnice kreditnih institucija iz neke druge države članice. Unija bi trebala moći zaključivati sporazume s trećim zemljama kojima se određuje primjena pravila koja osiguravaju takvim podružnicama jednaki tretman na cijelom njezinom području. Podružnice kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u trećim zemljama ne bi trebale imati pravo na pružanje usluga ili pravo poslovnog nastana u državama članicama, osim u onima u kojima imaju poslovni nastan.

(24)	Potrebno je postići sporazum između Unije i trećih zemalja s ciljem omogućavanja praktičnog provođenja konsolidiranog nadzora nad najvećim mogućim geografskim područjem.

(25)

Matična država članica trebala bi biti odgovorna za nadzor nad financijskim stanjem kreditne institucije te posebno nad njezinom solventnošću na konsolidiranoj osnovi. Nadzor nad bankarskim grupama u Uniji trebao bi biti predmetom bliske suradnje između nadležnih tijela matične države članice i države članice domaćina.

(26)

Nadležna tijela države članice domaćina trebala bi imati ovlasti u pojedinačnim slučajevima provoditi izravne provjere i inspekcije poslovanja podružnica kreditnih institucija na njihovom području te zahtijevati od podružnice informacije o njezinom poslovanju za statističke i informativne potrebe ili potrebe provođenja nadzora, ako država članica domaćin radi stabilnosti financijskog sustava to smatra primjerenim.

(27)	Nadležna tijela država članica domaćina trebala bi dobivati informacije o djelatnostima koje se obavljaju na njihovim područjima. Nadležna tijela matične države članice trebala bi poduzimati nadzorne mjere, osim ako nadležna tijela države članice domaćina moraju poduzeti preventivne mjere.

(28)

Neometano poslovanje unutarnjeg bankovnog tržišta zahtijeva ne samo pravne propise, već i blisku i redovitu suradnju i značajno poboljšanje konvergencije regulatorne i nadzorne prakse između nadležnih tijela država članica. U tu bi se svrhu preko EBA-e trebali razmotriti problemi koji se odnose na pojedinačne kreditne institucije i na međusobnu razmjenu informacija. Taj postupak međusobnog informiranja ne bi trebao zamijeniti bilateralnu suradnju. Nadležna tijela država članica domaćina trebala bi uvijek moći u izvanrednim situacijama, na vlastitu inicijativu ili na inicijativu nadležnih tijela matične države članice, provjeriti je li poslovanje kreditne institucije s poslovnim nastanom na njihovom državnom području u skladu s relevantnim zakonima i načelima dobrih administrativnih i računovodstvenih postupaka i odgovarajućom unutarnjom kontrolom.

(29)	Primjereno je dopustiti razmjenu informacija između nadležnih tijela i tijela koja, prema svojoj funkciji, pomažu u jačanju stabilnosti financijskog sustava. Kako bi se zaštitila povjerljivost proslijeđenih informacija, popis primatelja trebao bi biti strogo ograničen.

(30)	Određeno ponašanje, kao što je prijevara ili prekršaji povezani s trgovanjem na temelju povlaštenih informacija, mogu utjecati na stabilnost i cjelovitost financijskog sustava. Potrebno je pobliže odrediti uvjete pod kojima je razmjena informacija u takvim slučajevima dopuštena.

(31)	Ako je određeno da je informacije moguće priopćiti samo uz izričitu suglasnost nadležnih tijela, ta tijela trebala bi moći svoju suglasnost uvjetovati ispunjavanjem strogih uvjeta.

(32)

Potrebno je odobriti razmjenu informacija između nadležnih tijela i središnjih banaka i ostalih tijela sa sličnom funkcijom u svojstvu monetarnih vlasti i, ako je to potrebno zbog bonitetnog nadzora, sprečavanja i sanacije posrnulih institucija i, prema potrebi, u izvanrednim situacijama, te drugih tijela javne vlasti i odjela središnje državne uprave ovlaštenih za predlaganje zakona iz područja nadzora nad kreditnim institucijama, financijskim institucijama, investicijskim uslugama i društvima za osiguranje te tijela javne vlasti odgovornih za nadzor nad platnim sustavima.

(33)

U svrhu jačanja bonitetnog nadzora nad institucijama i zaštite klijenata institucija, revizori bi trebali biti dužni odmah izvijestiti nadležna tijela kad god u izvršavanju svojih zadaća saznaju određene činjenice koje bi mogle imati ozbiljan učinak na financijski položaj ili administrativnu i računovodstvenu organizaciju institucije. Zbog istog razloga, države članice bi također trebale osigurati da se ta obveza primjenjuje u svim okolnostima u kojima je revizor u izvršavanju svojih zadaća ustanovio takve činjenice u društvu koje je usko povezano s institucijom. Dužnost da revizori, prema potrebi, nadležnim tijelima priopćavaju određene činjenice i odluke koje se odnose na instituciju a koje su ustanovili tijekom izvršavanja svojih zadaća u nefinancijskom društvu, ne bi trebala sama po sebi mijenjati karakter njihovih zadaća u tom društvu, kao ni način na koji bi oni trebali obavljati te zadaće u tom društvu.

(34)

Ovom se Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 namjerava osigurati solventnost institucija. Ako do krize dođe unatoč zahtjevima koji se odnose na solventnost, potrebno je osigurati mogućnost uredne sanacije institucija, ograničavajući negativne učinke na realno gospodarstvo te izbjegavajući potrebu da se uključuju porezni obveznici. S tim ciljem, sve dok daljnje usklađivanje na razini Unije nije dovršeno, EBA bi trebala u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 ocijeniti i uskladiti inicijative o planovima oporavka i sanacije radi promicanja konvergencije u tom području. S tim ciljem, EBA bi trebala biti u potpunosti unaprijed obaviještena o sastancima u vezi s planovima oporavka i sanacije te bi trebala imati pravo sudjelovanja na tim sastancima. Tijela nekih država članica već su uvela obvezu za institucije i tijela da sastavljaju planove oporavka i sanacije. Stoga je primjereno da se od institucija zahtijeva da s tim u vezi surađuju s nadležnim tijelima. Pri pripremi plana oporavka ili sanacije EBA bi u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 trebala doprinositi i aktivno sudjelovati u oblikovanju i koordinaciji učinkovitih i dosljednih planova oporavka i sanacije. Pritom bi prednost trebalo dati planovima koji se odnose na sistemski važne institucije.

(35)

Kako bi se osigurala usklađenost institucija, onih koji stvarno kontroliraju njihovo poslovanje i članova upravljačkog tijela institucija s obvezama koje proizlaze iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 te kako bi se osiguralo da se na njih primjenjuje sličan tretman u cijeloj Uniji, od država članica trebalo bi zahtijevati da propišu administrativne kazne i druge administrativne mjere koje su učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Stoga bi administrativne kazne i druge administrativne mjere koje uvedu države članice trebale zadovoljavati određene bitne zahtjeve s obzirom na osobe na koje se odnose, kriterije koje je potrebno uzeti u obzir kada se primjenjuje kazna ili mjera, objavljivanje kazni ili mjera, ključne ovlasti za izricanje kazni i razine administrativnih novčanih kazni.

(36)	Posebno, nadležna bi tijela trebala biti ovlaštena za izricanje administrativnih novčanih kazni koje su dovoljno visoke kako bi poništile koristi koje je moguće očekivati i odvraćajuće čak i za veće institucije i njihove rukovoditelje.

(37)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera u svim državama članicama, pri određivanju vrste administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera te razine administrativnih novčanih kazni, od država članica trebalo bi zahtijevati da osiguraju da nadležna tijela uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti.

(38)	Kako bi se osiguralo da administrativne kazne imaju odvraćajući učinak, trebalo bi biti uobičajeno da se one objavljuju, osim u određenim dobro definiranim slučajevima.

(39)

Radi procjene dobrog ugleda direktora i članova upravljačkog tijela, potreban je učinkovit sustav razmjene informacija, u okviru kojeg bi EBA trebala imati pravo da, poštujući zahtjeve koji se odnose na čuvanje poslovne tajne i zaštitu podataka, vodi središnju bazu podataka s detaljnim podacima o administrativnim kaznama, uključujući žalbe koje se na njih odnose, a kojoj pristup imaju samo nadležna tijela. U svakom slučaju, podaci o presudama za kaznena djela trebaju se razmjenjivati u skladu s Okvirnom odlukom 2009/315/PUP (⁷) i Odlukom 2009/316/PUP (⁸), kako su one prenesene u nacionalno pravo, te drugim relevantnim odredbama nacionalnog prava.

(40)

Kako bi se otkrila potencijalna kršenja nacionalnih propisa kojima se prenose ova Direktiva i Uredba (EU) br. 575/2013, nadležna tijela trebala bi imati potrebne istražne ovlasti te uspostaviti djelotvorne mehanizme koji bi poticali prijavljivanje potencijalnih ili stvarnih kršenja propisa. Ti mehanizmi ne bi trebali dovoditi u pitanje pravo optuženih osoba na obranu.

(41)

Ovom bi Direktivom trebalo osigurati administrativne kazne i druge administrativne mjere kako bi se osigurao najveći mogući opseg za djelovanje nakon počinjenog kršenja propisa i pomoglo spriječiti daljnja kršenja, bez obzira na to kvalificiraju li se prema nacionalnom pravu kao administrativna kazna ili kao druga administrativna mjera. Države članice trebale bi moći propisati dodatne kazne i više razine administrativnih novčanih kazni od onih propisanih ovom Direktivom.

(42)	Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje bilo koju odredbu zakona država članica koja se odnosi na kazne po kaznenom pravu.

(43)

Države članice trebale bi osigurati da kreditne institucije i investicijska društva imaju interni kapital koji je adekvatan u smislu kvantitete, kvalitete i rasporeda, uzimajući u obzir rizike kojima su izloženi ili bi mogli biti izloženi. U skladu s tim, države članice trebale bi osigurati da kreditne institucije i investicijska društva imaju uspostavljenu strategiju i postupke za procjenjivanje i održavanje adekvatnosti svog internog kapitala.

(44)	Nadležna bi tijela trebala biti ovlaštena zahtijevati da institucije imaju dobru organizaciju i odgovarajući regulatorni kapital, uzimajući u obzir rizike kojima je institucija izložena ili kojima bi mogla biti izložena.

(45)

Kako bi se osiguralo da institucije koje djeluju u nekoliko država članica ne budu nerazmjerno preopterećene zbog kontinuirane odgovornosti nadležnih tijela pojedinih država članica za izdavanje odobrenja za rad i za nadzor, potrebno je značajno unaprijediti suradnju između nadležnih tijela. EBA bi trebala olakšati i unaprijediti takvu suradnju.

(46)

Kako bi se osigurala sveobuhvatna tržišna disciplina u cijeloj Uniji, prikladno je da nadležna tijela objavljuju informacije koje se odnose na poslovanje kreditnih institucija i investicijskih društava. Te bi informacije trebale biti dovoljne za omogućavanje usporedbe pristupâ različitih nadležnih tijela država članica i za nadopunu zahtjeva koji se nalaze u Uredbi (EU) br. 575/2013 u vezi s objavljivanjem tehničkih informacija od strane institucija.

(47)

Nadzor nad institucijama na konsolidiranoj osnovi usmjeren je na zaštitu interesa deponenata i investitora institucija te na osiguranje stabilnosti financijskog sustava. Da bi bio učinkovit, nadzor na konsolidiranoj osnovi trebao bi se primjenjivati na sve grupe banaka, uključujući one čija matična društva nisu kreditne institucije ili investicijska društva. Države članice trebale bi nadležnim tijelima osigurati potrebne pravne instrumente koji bi im omogućili obavljanje takvog nadzora.

(48)

U slučaju grupa s diversificiranim djelatnostima, kod kojih matična društva kontroliraju barem jedno društvo kćer, nadležna bi tijela trebala moći ocijeniti financijski položaj svake kreditne institucije ili svakog investicijskog društva u takvoj grupi. Nadležna tijela trebala bi barem imati mogućnosti od svih društava u grupi prikupiti informacije potrebne za obavljanje njihove funkcije. Potrebno je uspostaviti suradnju između nadležnih tijela odgovornih za nadzor nad različitim financijskim sektorima, u slučaju grupa društava koja obavljaju više različitih financijskih djelatnosti.

(49)

Države članice trebale bi imati mogućnost odbiti izdati ili oduzeti odobrenje za rad kreditnoj instituciji u slučaju određenih grupnih struktura koje se smatraju neprimjerenim za obavljanje bankovnog poslovanja zbog toga što se takve strukture ne bi mogle učinkovito nadzirati. U tom smislu, nadležna bi tijela trebala imati potrebne ovlasti kako bi osigurala dobro i razborito upravljanje kreditnim institucijama. Kako bi se osigurala održiva i raznolika bankovna kultura u Uniji koja prije svega služi interesu građana Unije, trebalo bi poticati bankovno poslovanje malog opsega, kao što su djelatnosti kreditnih unija ili zadružnih banaka.

(50)

Rukovodstva nadležnih tijela trebala bi na odgovarajući način uzimati u obzir dimenziju Unije. Nadležna tijela stoga bi trebala s dužnom pozornosti razmotriti učinak svojih odluka na stabilnost financijskog sustava ne samo u svojoj nadležnosti već i u svim drugim državama članicama. U skladu s nacionalnim pravom, to bi načelo trebalo služiti za promicanje financijske stabilnosti u cijeloj Uniji te ne bi trebalo zakonski obvezivati nadležna tijela na postizanje određenog rezultata.

(51)

Financijska kriza otkrila je vezu između bankarskog sektora i takozvanog bankarstva u sjeni. Dio bankarstva u sjeni korisno doprinosi odvajanju rizika od bankarskog sektora te time sprečava moguće negativne učinke za porezne obveznike i sustav. Međutim, za stabilnost financijskog sustava potrebni su sveobuhvatnije razumijevanje djelovanja bankarstva u sjeni i njegove povezanosti sa subjektima financijskog sektora, stroži propisi kako bi se osigurala transparentnost, smanjenje sistemskog rizika i uklanjanje svih neprimjerenih praksi. To je djelomično moguće postići dodatnim izvješćivanjem od strane institucija, ali su potrebni i novi posebni propisi.

(52)

Veća transparentnost u vezi s poslovanjem institucija, a posebno u vezi s ostvarenom dobiti, plaćenim porezima i primljenim subvencijama nužna je za ponovno pridobivanje povjerenja građana Unije u financijski sektor. Obvezno izvješćivanje u ovom području stoga bi trebalo smatrati važnim činiteljem korporativne odgovornosti institucija prema zainteresiranim stranama i društvu.

(53)

Slabosti u korporativnom upravljanju u nekoliko institucija doprinijele su pretjeranom i nerazboritom preuzimanju rizika u bankovnom sektoru, što je dovelo do propasti pojedinih institucija i sistemskih problema u državama članicama i na globalnoj razini. Vrlo općenite odredbe o upravljanju institucijama i neobvezujući karakter značajnog dijela okvira za korporativno upravljanje, koji se u osnovi temelji na dobrovoljnim kodeksima ponašanja, nisu olakšali učinkovitu provedbu dobre prakse korporativnog upravljanja u institucijama. Nedostatak učinkovitog sustava provjere unutar institucija doveo je u nekim slučajevima do manjka učinkovitog nadzora nad donošenjem odluka od strane uprave, što je poticalo donošenje kratkoročnih i pretjerano rizičnih strategija upravljanja. Nejasna uloga nadležnih tijela u nadziranju sustava korporativnog upravljanja u institucijama nije omogućila dostatan nadzor nad učinkovitošću postupaka internog upravljanja.

(54)

Kako bi se riješilo pitanje mogućeg štetnog učinka loše oblikovanih sustava korporativnog upravljanja na dobro upravljanje rizikom, države članice trebale bi uvesti načela i standarde za osiguranje učinkovitog nadzora od strane upravljačkog tijela, promicanje dobre kulture rizika na svim razinama kreditnih institucija i investicijskih društava te omogućivanje nadležnim tijelima praćenja adekvatnosti sustava internog upravljanja. Ta bi se načela i standardi trebali primjenjivati s obzirom na vrstu, opseg i složenost poslova institucija. Države članice trebale bi moći odrediti dodatna načela i standarde korporativnog upravljanja uz one koji se nalažu ovom Direktivom.

(55)

U državama članicama upotrebljavaju se različite strukture upravljanja. U većini slučajeva radi se o monističkoj ili dualističkoj strukturi odbora. Cilj definicija koje se upotrebljavaju u ovoj Direktivi jest obuhvatiti sve postojeće strukture bez zagovaranja određene strukture. One su isključivo funkcionalne naravi i njihov je cilj određivanje pravila koja bi dovela do određenog rezultata neovisno o nacionalnom trgovačkom pravu koje se primjenjuje na pojedinu instituciju u svakoj državi članici. Definicije stoga ne bi smjele zadirati u općenitu raspodjelu nadležnosti prema nacionalnom trgovačkom pravu.

(56)

Upravljačko tijelo moralo bi imati izvršne i nadzorne funkcije. Nadležnost i struktura upravljačkih tijela različite su u državama članicama. U državama članicama u kojima upravljačka tijela imaju jednoslojnu strukturu jedan odbor obično obavlja upravljačke i nadzorne zadaće. U državama članicama s dvoslojnim sustavom nadzornu funkciju obavlja posebni nadzorni odbor koji nema izvršne funkcije, a izvršnu funkciju obavlja uprava koja je odgovorna i preuzima odgovornost za svakodnevno upravljanje društvom. U skladu s tim posebne se zadaće dodjeljuju različitim subjektima unutar upravljačkog tijela.

(57)

Uloga neizvršnih članova upravljačkog tijela u instituciji trebala bi uključivati konstruktivno propitivanje strategije institucije te time doprinositi njezinom oblikovanju, temeljito analiziranje uspješnosti upravljanja u ostvarenju dogovorenih ciljeva, uvjeravanje u točnost financijskih informacija i robusnost i opravdanost financijskih kontrola i sustava upravljanja rizicima, temeljito preispitivanje strukture i provedbe politike primitaka institucije i osiguravanje objektivnih mišljenja o resursima, imenovanjima i standardima ponašanja.

(58)

Radi učinkovitog praćenja mjera i odluka u vezi s upravljanjem, upravljačko tijelo institucije trebalo bi dovoljno vremena posvetiti obavljanju svojih funkcija i biti sposobno razumjeti poslovanje institucije, njezine glavne izloženosti riziku te implikacije poslovanja i strategije upravljanja rizicima. Prevelik broj funkcija člana uprave ili nadzornog odbora bi članu upravljačkog tijela onemogućio da posveti dovoljno vremena obavljanju te nadzorne uloge. Stoga je potrebno ograničiti broj funkcija člana uprave ili nadzornog odbora koje član upravljačkog tijela može istodobno obnašati u različitim subjektima. Ipak, za potrebe primjene tog ograničenja ne bi trebalo uzimati u obzir funkcije člana uprave ili nadzornog odbora u organizacijama čiji glavni ciljevi nisu prvenstveno komercijalne naravi, kao što su neprofitne ili dobrotvorne organizacije.

(59)

Pri imenovanju članova upravljačkog tijela dioničari ili članovi institucije trebali bi razmotriti imaju li kandidati znanje, kvalifikacije i sposobnosti potrebne za primjereno i razborito upravljanje institucijom. Ta bi se načela trebala ostvarivati i odražavati transparentnim i otvorenim postupcima imenovanja članova upravljačkog tijela.

(60)

Djelomičan razlog za nedostatno praćenje upravljačkih odluka od strane upravljačkih tijela jest pojava „grupnog mišljenja”. Ta je pojava, inter alia, nastala i zbog manjka raznolikosti u sastavu upravljačkih tijela. Kako bi se olakšala neovisna mišljenja i kritička preispitivanja, upravljačka tijela institucija trebala bi biti dovoljno različita s obzirom na dob, spol, geografsko podrijetlo, obrazovanje i profesionalno iskustvo, kako bi bila zastupljena različita stajališta i iskustva. Ravnoteža među spolovima posebno je važna kako bi se osigurala odgovarajuća zastupljenost populacije. Osobito bi institucije koje ne zadovoljavaju prag u vezi sa zastupljenosti slabije zastupljenog spola trebale dati prioritet poduzimanju odgovarajućih mjera. Zastupljenost zaposlenika u upravljačkim tijelima također se može smatrati pozitivnim načinom promicanja raznolikosti jer ona dodaje ključnu perspektivu i stvarno poznavanje unutarnjeg poslovanja institucije. Raznolikija upravljačka tijela trebala bi učinkovitije pratiti upravljanje i tako doprinositi poboljšanju nadzora nad rizicima i otpornosti institucija. Stoga bi raznolikost trebala biti jedan od kriterija za sastavljanje upravljačkih tijela. Pitanjem raznolikosti također bi se na općenitiji način trebala baviti politika zapošljavanja u institucijama. Primjerice, ta bi politika trebala institucije poticati da kandidate biraju s popisa kandidata u užem izboru, a da ti popisi uključuju oba spola.

(61)

Radi jačanja usklađenosti s propisima i korporativnog upravljanja, države članice trebale bi uspostaviti učinkovite i pouzdane mehanizme kojima se potiče izvještavanje nadležnih tijela o mogućim ili stvarnim kršenjima nacionalnih propisa kojima se ova Direktiva prenosi u nacionalno pravo i Uredbe (EU) br. 575/2013. Zaposlenici koji izvještavaju o prekršajima počinjenim unutar svojih institucija trebali bi biti u potpunosti zaštićeni.

(62)

Politike primitaka koje potiču prekomjerno preuzimanje rizika mogu narušiti dobro i učinkovito upravljanje rizicima kreditnih institucija i investicijskih društava. Države iz skupine G-20 obvezale su se da će uvesti Načela za dobru praksu isplate naknada i provedbene standarde koja je donio Odbor za financijsku stabilnost (FSB), a koja se odnose na potencijalno štetan učinak loše osmišljenih struktura primitaka na dobro upravljanje rizicima i kontrolu preuzimanja rizika od strane pojedinaca. Cilj ove Direktive jest provedba međunarodnih načela i standarda na razini Unije uvođenjem izričite obveze za kreditne institucije i investicijska društva da uspostave i provode politike i prakse primitaka koje su u skladu s učinkovitim upravljanjem rizicima za kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan učinak na profil rizičnosti kreditnih institucija i investicijskih društava.

(63)

Kako bi se osiguralo da institucije imaju dobru politiku primitaka, prikladno je odrediti jasna načela upravljanja i strukture politike primitaka. Politika primitaka trebala bi biti posebno usklađena sa sklonošću preuzimanju rizika, vrijednostima i dugoročnim interesima kreditne institucije ili investicijskog društva. U tu svrhu, procjena komponente primitka koja se temelji na uspješnosti trebala bi se zasnivati na dugoročnoj uspješnosti te bi se trebali uzimati u obzir sadašnji i budući rizici povezani s tom uspješnošću.

(64)

Pri razmatranju politike varijabilnih primitaka trebalo bi napraviti razliku između fiksnih primitaka, koji uključuju plaćanja, proporcionalne redovite mirovinske doprinose ili pogodnosti (ako te pogodnosti ne uzimaju u obzir kriterije uspješnosti) i varijabilnih primitaka, koji uključuju dodatna plaćanja ili pogodnosti a koji ovise o uspješnosti ili, u iznimnim okolnostima, ostale ugovorne elemente, ali koji nisu dio uobičajenog paketa za zaposlenike (kao što su zdravstveno osiguranje, čuvanje djece ili proporcionalni redoviti mirovinski doprinosi). U politiku varijabilnih primitaka potrebno je uključiti i novčane i nenovčane pogodnosti.

(65)

U svakom slučaju, kako bi se izbjeglo prekomjerno preuzimanje rizika, potrebno je odrediti maksimalni omjer između fiksne i varijabilne komponente ukupnih primitaka. Primjereno je osigurati da određenu ulogu u tome imaju dioničari, vlasnici ili članovi institucija. Države članice trebale bi moći odrediti strože zahtjeve u vezi s odnosima između fiksnih i varijabilnih komponenata ukupnih primitaka. Kako bi se potaknula upotreba vlasničkih i dužničkih instrumenata koji se isplaćuju s dugoročnom odgodom i dio su varijabilnih primitaka, države članice trebale bi moći, uz određena ograničenja, dopustiti institucijama da pri izračunu vrijednosti tih instrumenata za potrebe primjene maksimalnog omjera primijene nominalnu diskontnu stopu. Međutim, države članice ne bi trebale biti obvezne osigurati tu mogućnost i trebale bi moći odrediti niži maksimalni postotak ukupnog varijabilnog primitka od postotka koji je određen ovom Direktivom. Kako bi se osigurao usklađen i dosljedan pristup kojim se jamče podjednake mogućnosti tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, EBA bi trebala osigurati primjerene smjernice o nominalnoj diskontnoj stopi koja se treba upotrebljavati.

(66)

Kako bi se osiguralo da je struktura politike primitaka ugrađena u upravljanje rizikom institucije, upravljačko bi tijelo trebalo donijeti i periodično preispitivati utvrđene politike primitaka. Odredbe ove Direktive koje se odnose na primitke trebale bi razmjerno odražavati razlike između različitih vrsta institucija, s obzirom na njihovu veličinu, internu organizaciju i vrstu, opseg i složenost njihovih poslova. Osobito ne bi bilo razmjerno da se od određenih vrsta investicijskih društava zahtijeva da budu usklađena sa svim tim načelima.

(67)

Kako bi se zaštitila i ojačala financijska stabilnost u Uniji i riješilo moguće izbjegavanje primjene zahtjeva utvrđenih ovom Direktivom, nadležna bi tijela trebala osigurati da institucije primjenjuju načela i pravila koja se odnose na primitke za institucije na konsolidiranoj osnovi, to jest na razini grupe, matičnih društava i društava kćeri, uključujući podružnice i društva kćeri s poslovnim nastanom u trećim zemljama.

(68)

Budući da loše osmišljene politike primitaka i programi poticaja mogu do neprihvatljive mjere povećati rizike kojima su izložene kreditne institucije i investicijska društva, potrebno je provesti mjere za poboljšanje stanja i, ako je to potrebno, odgovarajuće korektivne mjere. U skladu s tim prikladno je osigurati da nadležna tijela budu ovlaštena naložiti kvalitativne ili kvantitativne mjere za relevantne institucije kojima je svrha riješiti probleme u vezi s politikom primitaka koji su utvrđeni u nadzornoj provjeri.

(69)

Odredbe o primicima ne bi trebale dovoditi u pitanje potpuno ostvarivanje temeljnih prava zajamčenih člankom 153. stavkom 5. UFEU-a, opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, pravo Unije i nacionalno pravo koje se odnosi na prava i uključenost dioničara te opću odgovornost upravljačkih tijela dotične institucije, kao i prava, kada je to primjenjivo, socijalnih partnera na sklapanje i provođenje kolektivnih sporazuma u skladu s nacionalnim pravom i običajima.

(70)

Kapitalni zahtjevi za kreditni rizik i tržišni rizik trebali bi se zasnivati na vanjskim kreditnim rejtinzima samo u mjeri u kojoj je to potrebno. Ako je kreditni rizik značajan, institucije bi općenito trebale nastojati uvesti pristupe zasnovane na internim rejting-sustavima ili interne modele. Međutim, standardizirani pristupi koji se oslanjanju na vanjske kreditne rejtinge mogu se koristiti ako je kreditni rizik manje značajan, što je često slučaj kod institucija čije je poslovanje manje složeno, kategorija izloženosti koje nisu značajne ili u situacijama gdje bi primjena internih pristupa bila preveliko opterećenje.

(71)

Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ jedan su od stupova na kojima je bilo izgrađeno pretjerano oslanjanje na vanjske kreditne rejtinge. Ovom bi se Direktivom trebali uzeti u obzir zaključci skupine G-20 i načela FSB-a za smanjenje oslanjanja na vanjske kreditne rejtinge. Institucije bi stoga trebalo ohrabriti da primjenjuju interne rejtinge, a ne vanjske kreditne rejtinge čak i za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva.

(72)

Pretjerano oslanjanje na vanjske kreditne rejtinge trebalo bi smanjiti, a automatske učinke koji iz njih proizlaze trebalo bi postupno ukinuti. Od institucija bi stoga trebalo zahtijevati da uspostave dobre kriterije za odobravanje kredita i postupke za donošenje odluka o kreditima. Institucijama bi trebalo omogućiti da upotrebljavaju vanjske kreditne rejtinge kao jedan od nekoliko čimbenika u tom procesu, ali se one ne bi smjele isključivo i mehanički na njih oslanjati.

(73)

Priznavanje agencija za kreditni rejting kao vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) ne bi smjelo otežati pristup tržištu kojim već sad dominiraju tri društva. EBA, središnje banke država članica i ESB trebali bi osigurati da se više agencija za kreditni rejting prizna kao VIPKR kako bi se tržište otvorilo drugim društvima, a da pritom postupak priznavanja ne učine lakšim i manje zahtjevnim.

(74)

S obzirom na veliki raspon pristupa koje su prihvatile institucije koje primjenjuju pristupe internih modela, važno je da nadležna tijela i EBA imaju jasan pregled nad rasponom vrijednosti imovine ponderirane rizikom i kapitalnih zahtjeva za slične izloženosti utvrđenih prema tim pristupima. U tu bi svrhu od institucija trebalo zahtijevati da nadležnim tijelima osiguraju rezultate internih modela primijenjene na referentne portfelje koje je sastavila EBA a koji pokrivaju veliki raspon izloženosti. Nadležna tijela trebala bi na temelju primljenih informacija poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala da su sličnosti ili razlike u rezultatima za istu izloženost opravdane nastalim rizicima. Općenitije rečeno, nadležna tijela i EBA trebali bi osigurati da izbor između pristupa internih modela i standardiziranog pristupa ne dovede do podcjenjivanja kapitalnih zahtjeva. Iako je kapitalne zahtjeve za operativni rizik na razini pojedine izloženosti teže rasporediti te je stoga primjereno isključiti tu kategoriju rizika iz procesa vrednovanja na osnovi referentnih vrijednosti, nadležna bi tijela ipak trebala slijediti razvoj pristupa internih modela za operativni rizik kako bi pratila raspon primijenjenih praksi i poboljšala nadzorne pristupe.

(75)

Razvoj kreditiranja zasnovanog na poslovnom odnosu trebalo bi poticati u slučajevima kada se informacije dobivene iz kontinuiranog poslovnog odnosa s klijentima upotrebljavaju za dobivanje dubinske analize i procjene rizika kvalitetnije od one koja se dobiva samo iz standardiziranih informacija i kreditnih ocjena.

(76)

Matične države članice trebale bi biti odgovorne za nadzor nad likvidnošću čim se počnu primjenjivati detaljni kriteriji za zahtjeve za likvidnosnu pokrivenost. Da bi se do tog vremena uveo nadzor od strane matične države članice, potrebno je u tom području uspostaviti koordinaciju obavljanja nadzora. Kako bi se osigurao učinkovit nadzor, nadležna tijela matične države članice i države članice domaćina trebala bi i nadalje surađivati u području likvidnosti.

(77)

Ako će unutar grupe likvidna sredstva u jednoj instituciji u stresnim okolnostima moći pokriti likvidnosne potrebe druge članice te grupe, nadležna tijela trebala bi instituciju izuzeti iz zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost, te bi umjesto toga te zahtjeve trebala primijeniti na konsolidiranoj osnovi.

(78)

Mjere poduzete na osnovi ove Direktive ne bi smjele dovesti u pitanje mjere poduzete u skladu s Direktivom 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (⁹). Nadzorne mjere ne bi smjele prouzročiti diskriminaciju među vjerovnicima iz različitih država članica.

(79)

S obzirom na financijsku krizu i procikličke mehanizme koji su doprinijeli njezinom nastanku i povećali njezin učinak, FSB, Bazelski odbor za nadzor banaka i skupina G-20 sastavili su preporuke za ublažavanje procikličkih učinaka financijske regulative. U prosincu 2010. Bazelski odbor za nadzor banaka objavio je nove globalne regulatorne standarde o adekvatnosti bankovnog kapitala (pravila Basel III), uključujući pravila za održavanje zaštitnog sloja za očuvanje kapitala i protucikličkog zaštitnog sloja kapitala.

(80)

Stoga je primjereno od kreditnih institucija i relevantnih investicijskih društava zahtijevati da osim drugih kapitalnih zahtjeva imaju i zaštitni sloj za očuvanje kapitala i protuciklički zaštitni sloj kapitala kako bi se osiguralo da kreditne institucije i investicijska društva u razdobljima gospodarskog rasta akumuliraju kapitalnu osnovu dostatnu za apsorbiranje gubitaka u razdobljima stresa. Protuciklički zaštitni sloj kapitala trebao bi se povećavati ako se ocijeni da je agregatni rast kredita i ostalih kategorija imovine koje imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti tih kreditnih institucija i investicijskih društava povezan s povećanjem rizika na razini cijelog sustava, a smanjivati bi se trebao u razdobljima stresa.

(81)

Kako bi se osiguralo da protuciklički zaštitni sloj kapitala pravilno odražava rizik koji za bankovni sektor proizlazi iz prekomjernog rasta kredita, kreditne institucije i investicijska društva trebali bi izračunavati zaštitne slojeve za svoju instituciju kao ponderirani prosjek stopâ protucikličkog zaštitnog sloja koje se primjenjuju u državama u kojima se nalaze kreditne izloženosti. Svaka bi država članica stoga trebala imenovati tijelo odgovorno za tromjesečno određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti koje se nalaze u toj državi članici. Ta bi stopa zaštitnog sloja trebala uzimati u obzir razinu kreditnog rasta i promjenu omjera kredita i BDP-a u toj državi članici te sve druge varijable povezane s rizicima za stabilnost financijskog sustava.

(82)

Kako bi se na međunarodnoj razini promicala dosljednost u određivanju stopâ protucikličkog zaštitnog sloja, Bazelski odbor za nadzor banaka razvio je metodologiju na temelju omjera između kredita i BDP-a. Ona bi trebala poslužiti kao zajedničko polazište za odluke relevantnih nacionalnih tijela o stopama zaštitnog sloja, no ne bi trebala dovesti do automatskog određivanja zaštitnog sloja ili obvezivati imenovano tijelo. Stopa zaštitnog sloja trebala bi na smislen način odražavati kreditni ciklus i rizike koji proizlaze iz prekomjernog rasta kredita u državi članici i trebala bi primjereno uzeti u obzir posebnosti nacionalnoga gospodarstva.

(83)

Ograničenja varijabilnih primitaka važan su element za osiguranje da kreditne institucije i investicijska društva ponovno povećaju razine svojega kapitala kada djeluju unutar raspona zaštitnog sloja. Na kreditne institucije i investicijska društva već se primjenjuje načelo da nagrade i diskrecijska plaćanja varijabilnih primitaka onim kategorijama zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije moraju biti održivi, uzimajući u obzir financijsko stanje institucije. Kako bi se osiguralo da institucija pravodobno ponovno uspostavi svoje razine regulatornoga kapitala, uzimajući u obzir dugoročno zdravlje institucije, primjereno je da se dodjeljivanje varijabilnih primitaka i diskrecijskih mirovinskih pogodnosti uskladi s dobiti institucije u svim razdobljima u kojima zahtjev za kombinirani zaštitni sloj nije ispunjen.

(84)

Institucije bi trebale tretirati i kontrolirati sve koncentracijske rizike pisanim politikama i procedurama. Zbog prirode izloženosti javnom sektoru kontroliranje koncentracijskih rizika učinkovitije je od dodjeljivanja pondera rizika tim izloženostima zbog njihove veličine i poteškoća pri određivanju kapitalnih zahtjeva. Komisija bi u odgovarajućem trenutku trebala dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o mogućim poželjnim promjenama bonitetnog tretmana koncentracijskog rizika.

(85)

Države članice trebale bi moći od određenih institucija zahtijevati da, osim zaštitnog sloja za očuvanje kapitala i protucikličkog zaštitnog sloja kapitala, imaju zaštitni sloj za sistemski rizik kako bi spriječile i smanjile dugoročne necikličke sistemske ili makrobonitetne rizike koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 575/2013, ako postoji rizik poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo u određenoj državi članici. Stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik trebala bi se primjenjivati na sve institucije ili na jedan podskup odnosno više podskupova tih institucija ako te institucije obavljaju poslovne aktivnosti sa sličnim profilima rizičnosti.

(86)

Kako bi se osigurao dosljedan makrobonitetni nadzor u cijeloj Uniji, primjereno je da Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) sastavi načela prilagođena gospodarstvu Unije i da bude odgovoran za praćenje njihove primjene. Ova Direktiva ne smije sprečavati ESRB u poduzimanju mjera koje smatra potrebnima u skladu s Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (¹⁰).

(87)

Države članice trebale bi moći priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica i primijeniti tu stopu zaštitnog sloja na institucije kojima su same izdale odobrenje za rad za izloženosti u državi članici koja određuje stopu zaštitnog sloja. Država članica koja određuje stopu zaštitnog sloja trebala bi imati mogućnost da od ESRB-a zatraži da izda preporuku iz članka 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010, upućenu jednoj državi članici ili više država članica koje bi mogle priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik te da im preporuči da to učine. Na tu se preporuku primjenjuje pravilo „uskladi se ili objasni” iz članka 3. stavka 2. i članka 17. te Uredbe.

(88)	Prikladno je da odluke država članica o stopi protucikličkog zaštitnog sloja budu što usklađenije. U tom bi pogledu, ESRB, ako to zatraže nadležna ili imenovana tijela, mogao olakšati raspravu između tih tijela o određivanju predloženih stopa zaštitnog sloja, uključujući relevantne varijable.

(89)

Ako kreditna institucija ili investicijsko društvo ne uspiju u cijelosti ispuniti zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, na njih bi se trebale primijeniti mjere osmišljene kako bi se osiguralo da institucija ili društvo pravodobno ponovno uspostave svoju razinu regulatornog kapitala. Da bi se očuvao kapital, prikladno je uvesti razmjerna ograničenja na diskrecijske raspodjele dobiti, uključujući isplatu dividendi i varijabilnih primitaka. Kako bi se osiguralo da takve institucije ili društva imaju vjerodostojnu strategiju za oporavak razine regulatornog kapitala, od njih bi trebalo tražiti da s nadležnim tijelima sastave i dogovore plan za očuvanje kapitala u kojem se navodi način na koji će se primjenjivati ograničenje raspodjele, kao i druge mjere koje institucija ili društvo namjerava poduzeti kako bi osiguralo usklađenost sa svim zahtjevima za zaštitni sloj.

(90)

Od ovlaštenih se tijela očekuje da odrede više kapitalne zahtjeve za globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) kako bi se uravnotežili veći rizik koji te institucije predstavljaju za financijski sustav i mogući utjecaj njihove propasti na porezne obveznike. Kada odgovorno tijelo odredi zaštitni sloj za sistemski rizik i kad se primjenjuje zaštitni sloj za GSV institucije, trebalo bi primjenjivati viši od ta dva zaštitna sloja. Kada se zaštitni sloj za sistemski rizik primjenjuje samo na domaće izloženosti, trebao bi se primjenjivati kumulativno sa zaštitnim slojem za GSV institucije ili sa zaštitnim slojem koji se odnosi na ostale sistemski važne institucije (OSV institucije) koji se primjenjuje u skladu s ovom Direktivom.

(91)

Tehnički standardi u financijskim uslugama trebali bi osigurati dosljednu usklađenost i odgovarajuću zaštitu deponenata, investitora i potrošača u Uniji. Budući da je EBA tijelo s visoko specijaliziranim stručnjacima, bilo bi učinkovito i primjereno povjeriti mu sastavljanje nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koji ne uključuju odluke o regulatornoj politici a koji se dostavljaju Komisiji. EBA bi trebala osigurati učinkovite administrativne i izvještajne procese pri sastavljanju tehničkih standarda.

(92)

Komisija bi trebala donijeti regulatorne tehničke standarde koje je sastavila EBA u području odobrenja za rad i stjecanja značajnih udjela u kreditnim institucijama, razmjene informacija između nadležnih tijela, ostvarivanja prava na slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, nadzorne suradnje, politike primitaka kreditnih institucija i investicijskih društava i nadzora nad mješovitim financijskim holdinzima preko delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te standarde mogu primijeniti sve institucije na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti tih institucija i poslova koje obavljaju.

(93)

S obzirom na detaljnost i broj regulatornih tehničkih standarda koje je potrebno donijeti u skladu s ovom Direktivom, kada Komisija donese regulatorni tehnički standard koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je dostavila EBA, razdoblje u kojem Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na regulatorni tehnički standard trebalo bi, prema potrebi, dodatno produljiti za jedan mjesec. Štoviše, Komisija bi trebala nastojati donijeti regulatorni tehnički standard pravodobno kako bi Europskom parlamentu i Vijeću omogućila obavljanje potpunog pregleda, uzimajući u obzir opseg i složenost regulatornih tehničkih standarda te detalje poslovnika i raspored i sastav poslova Europskog parlamenta i Vijeća.

(94)

Komisija bi trebala biti ovlaštena i za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je sastavila EBA u području odobrenja za rad i stjecanja značajnih udjela u kreditnim institucijama, razmjene informacija između nadležnih tijela, nadzorne suradnje, posebnih bonitetnih zahtjeva i objave informacija od strane nadzornih tijela preko provedbenih akata u skladu s člankom 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(95)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (¹¹).

(96)

Kako bi se pobliže odredili zahtjevi iz ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u smislu pojašnjavanja definicija i terminologije koja se upotrebljava u ovoj Direktivi te za proširenje popisa djelatnosti koje podliježu međusobnom priznavanju i za unaprjeđenje razmjene informacija koje se odnose na podružnice kreditnih institucija. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Komisija bi pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata trebala osigurati istodoban, pravodoban i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(97)	Upućivanja na direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ trebalo bi smatrati upućivanjima na ovu Direktivu i Uredbu (EU) br. 575/2013.

(98)

Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (¹²), Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu (¹³), Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (¹⁴), Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac (¹⁵) i Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (¹⁶) upućuju na odredbe iz direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ o kapitalnim zahtjevima koji bi trebali biti određeni u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013. Stoga bi upućivanja u tim direktivama na direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ trebalo smatrati upućivanjima na odredbe kojima se uređuju kapitalni zahtjevi iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

(99)	Kako bi se omogućila izrada tehničkih standarda kojima bi se osiguralo da institucije koje su dio financijskog konglomerata primjenjuju odgovarajuće metode izračuna za određivanje potrebnog kapitala na konsolidiranoj osnovi, Direktivu 2002/87/EZ trebalo bi izmijeniti u skladu s tim.

(100)

Kako bi unutarnje bankovno tržište funkcioniralo što učinkovitije te kako bi građanima Unije bila omogućena odgovarajuća razina transparentnosti, nadležna tijela trebala bi objavljivati informacije o načinu provedbe ove Direktive, i to na način koji omogućuje smislenu usporedbu.

(101)

U vezi s nadzorom nad likvidnošću, državama članicama trebalo bi osigurati razdoblje u kojem mogu prijeći na regulatorni režim u skladu s kojim se primjenjuju detaljni kriteriji za zahtjev za likvidnosnu pokrivenost.

(102)

Kako bi se osigurao stabilan, neometan i postupan prijelaz institucija na nove zahtjeve za likvidnost i za stabilne izvore financiranja na razini Unije, nadležna tijela trebala bi u potpunosti iskoristiti svoje nadzorne ovlasti na temelju ove Direktive i svakog mjerodavnog nacionalnog prava. Nadležna tijela trebala bi posebno procijeniti je li potrebno primijeniti administrativne kazne ili druge administrativne mjere, uključujući bonitetne naknade, a njihova bi razina općenito trebala biti povezana s neusklađenosti između stvarne pozicije likvidnosti institucije i zahtjeva za likvidnost i stabilne izvore financiranja. Nadležna tijela bi pri toj procjeni na primjeren način trebala uzeti u obzir tržišne uvjete. Administrativne kazne i druge administrativne mjere trebale bi se primjenjivati dok se na razini Unije ne počnu primjenjivati detaljni pravni akti o zahtjevima za likvidnost i stabilne izvore financiranja.

(103)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (¹⁷) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (¹⁸) trebale bi se u potpunosti primjenjivati na obradu osobnih podataka za potrebe ove Direktive.

(104)

Budući da ciljeve ove Direktive, odnosno uvođenje pravila koja se odnose na pristupanje djelatnosti institucija i bonitetni nadzor nad institucijama, države članice ne mogu adekvatno ostvariti te ih je stoga moguće bolje ostvariti na razini Unije, zbog obujma i učinaka predložene aktivnosti, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti koje je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kao što je navedeno u tom članku, ova Direktiva određuje samo ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(105)

U skladu sa zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o eksplanatornim dokumentima, države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima obavijestima o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Zakonodavac smatra da je slanje tih dokumenata opravdano u slučaju ove Direktive.

(106)

Obavljeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 i on je donio mišljenje (¹⁹).

(107)

Direktivu 2002/87/EZ trebalo bi u skladu s time izmijeniti, a direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I. PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju pravila o:

(a)pristupu djelatnosti kreditnih institucija;

(b)nadzornim ovlastima i alatima za bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama od strane nadležnih tijela;

(c)bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama od strane nadležnih tijela na način koji je usklađen s pravilima navedenima u Uredbi (EU) br. 575/2013;

(d)zahtjevima za objavljivanje za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora nad kreditnim institucijama.

Članak 2.

Područje primjene

1. Ova se Direktiva primjenjuje na institucije.

4. Članak 34. i glava VII. poglavlje 3. primjenjuju se na financijske holdinge, mješovite financijske holdinge i mješovite holdinge koji imaju mjesto uprave u Uniji.

5. Ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeće:

2.središnje banke;

3.poštanske žiroinstitucije;

4. u Danskoj: na ‚Danmarks Eksport- og Investeringsfond’, ‚Danmarks Skibskredit A/S’ i ‚KommuneKredit’;

4.a u Češkoj: na‚Národní rozvojová banka a.s.’;

5. u Njemačkoj: na‚Kreditanstalt für Wiederaufbau’,‚Landwirtschaftliche Rentenbank’, ‚Bremer Aufbau-Bank GmbH’,‚Hamburgische Investitions- und Förderbank’, ‚Investitionsbank Berlin’, ‚Investitionsbank des Landes Brandenburg’,‚Investitionsbank Sachsen–Anhalt’, ‚Investitionsbank Schleswig-Holstein’, ‚Investitions- und Förderbank Niedersachsen – NBank’, ‚Investitions- und Strukturbank Rheinland-Pfalz’,‚Landeskreditbank Baden-Württemberg – Förderbank’,‚LfA Förderbank Bayern’, ‚NRW.BANK’,‚Saarländische Investitionskreditbank AG’, ‚Sächsische Aufbaubank – Förderbank’, ‚Thüringer Aufbaubank’, društva koja se prema ‚Wohnungsgemeinnützigkeitsgesetz’ priznaju kao tijela državne stambene politike i uglavnom se ne bave bankovnim transakcijama te društva koja se prema tom zakonu priznaju kao neprofitna društva koja djeluju u području stanogradnje;

6.u Estoniji: na „hoiu-laenuühistud” kao zadruge koje se priznaju prema „hoiu-laenuühistu seadus”;

7.u Irskoj: na „Strategic Banking Corporation of Ireland”, kreditne unije („credit unions”) i društva za uzajamnu pomoć („friendly societies”);

8.u Grčkoj: na „Ταμείο Παρακαταθηκών και Δανείων” (Tamio Parakatathikon kai Danion);

9.u Španjolskoj: na „Instituto de Crédito Oficial”;

10.u Francuskoj: na „Caisse des dépôts et consignations”;

11.u Hrvatskoj: na „kreditne unije” i „Hrvatsku banku za obnovu i razvitak”;

12.u Italiji: na „Cassa depositi e prestiti”;

13.u Latviji: na „krājaizdevu sabiedrības”, društva koja se priznaju prema „krājaizdevu sabiedrību likums” kao zadruge koje pružaju financijske usluge isključivo svojim članovima;

14.u Litvi: na „kredito unijos” osim „centrinės kredito unijos”;

15.u Mađarskoj: na „MFB Magyar Fejlesztési Bank Zártkörűen Működő Részvénytársaság” i „Magyar Export-Import Bank Zártkörűen Működő Részvénytársaság”;

16.u Malti: na „The Malta Development Bank”;

17.u Nizozemskoj: na „Nederlandse Investeringsbank voor Ontwikkelingslanden NV”, „NV Noordelijke Ontwikkelingsmaatschappij”, „NV Limburgs Instituut voor Ontwikkeling en Financiering”, „Ontwikkelingsmaatschappij Oost-Nederland NV” i „kredietunies”;

18.u Austriji: na društva koja se priznaju kao stambene udruge u javnom interesu i na ‚Österreichische Kontrollbank AG’ i ‚Oesterreichische Entwicklungsbank – OeEB’”;

19.u Poljskoj: na „Spółdzielcze Kasy Oszczędnościowo – Kredytowe” i „Bank Gospodarstwa Krajowego”;

20.u Portugalu: na „Caixas Económicas” koja su postojala na dan 1. siječnja 1986., osim onih koja su osnovana kao društva s ograničenom odgovornosti i na „Caixa Económica Montepio Geral”;

20.a u Rumunjskoj: na‚Banca de Investiții și Dezvoltare – S.A.

21.u Sloveniji na: „SID-Slovenska izvozna in razvojna banka, d.d. Ljubljana”;

22.u Finskoj: na „Teollisen yhteistyon rahasto Oy/Fonden för industriellt samarbete AB” i „Finnvera Oyj/Finnvera Abp”;

23.u Švedskoj: na „Svenska Skeppshypotekskassan”;

24. Brisano.

6. Subjekti iz stavka 5. točaka od 3. do 23. ovog članka tretiraju se kao financijske institucije za potrebe članka 34. i glave VII. Poglavlja 3.

Članak 3.

Definicije

1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)„kreditna institucija” znači kreditna institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (1) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(2)„investicijsko društvo” znači investicijsko društvo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (2) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(3)„institucija” znači institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (3) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(4) Brisano

(5)„društvo za osiguranje” znači društvo za osiguranje definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (5) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(6)„društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (6) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(7)„upravljačko tijelo” znači tijelo, odnosno tijela institucije, imenovano u skladu s nacionalnim pravom, koje je ovlašteno odrediti strategiju, ciljeve i opće usmjerenje institucije a koje nadzire i prati odlučivanje u vezi s upravljanjem te uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem institucije;

(8)„upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji” znači upravljačko tijelo u ulozi nadziranja i praćenja odlučivanja u vezi s upravljanjem;

(8a) ‚upravljačko tijelo u upravljačkoj funkciji’ znači upravljačko tijelo koje upravlja institucijom i uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem institucije;

(9)„više rukovodstvo” znači fizičke osobe koje obavljaju izvršne funkcije unutar institucije, a koje su odgovorne i odgovaraju upravljačkom tijelu za svakodnevno upravljanje institucijom;

(9a) ‚nositelji ključnih funkcija’ znači osobe koje imaju znatan utjecaj na upravljanje institucijom, ali nisu članovi upravljačkog tijela, uključujući voditelje internih kontrolnih funkcija i glavnog financijskog direktora ako nisu članovi upravljačkog tijela;

(9b)‚ interne kontrolne funkcije’ znači funkcije upravljanja rizicima, praćenja usklađenosti i unutarnje revizije;

(9c) ‚voditelji internih kontrolnih funkcija’ znači osobe na najvišoj hijerarhijskoj razini zadužene za stvarno upravljanje svakodnevnim radom internih kontrolnih funkcija institucije;

(9d) ‚glavni financijski direktor’ znači osoba s općom odgovornošću za upravljanje financijskim sredstvima i financijsko planiranje institucije i njezino financijsko izvještavanje;

(10)„sistemski rizik” znači rizik poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo;

(11) ‚rizik modela’ znači rizik modela kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 52.b Uredbe (EU) br. 575/2013;

(12)„inicijator” znači inicijator definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (13) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(13)„sponzor” znači sponzor definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (14) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(14)„matično društvo” znači matično društvo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (15) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(15)„društvo kći” znači društvo kći definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (16) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(16)„podružnica” znači podružnica definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (17) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(17)„društvo za pomoćne usluge” znači društvo za pomoćne usluge definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (18) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(18)„društvo za upravljanje imovinom” znači društvo za upravljanje imovinom definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (19) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(19)„financijski holding” znači financijski holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (20) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(20)„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (21) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(21)„mješoviti holding” znači mješoviti holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (22) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(22)„financijska institucija” znači financijska institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (26) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(23)„subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (27) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(24)„matična institucija u državi članici” znači matična institucija u državi članici definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (28) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(25)„matična institucija iz EU-a” znači matična institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (29) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(26)„matični financijski holding u državi članici” znači matični financijski holding u državi članici definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (30) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(27)„matični financijski holding iz EU-a” znači matični financijski holding iz EU-a definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (31) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(28)„matični mješoviti financijski holding u državi članici” znači matični mješoviti financijski holding u državi članici definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (32) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(29)„matični mješoviti financijski holding iz EU-a” znači matični mješoviti financijski holding iz EU-a definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (33) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(29a) ‚samostalna institucija u Uniji’ znači institucija koja ne podliježe bonitetnoj konsolidaciji u Uniji na temelju dijela prvog glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja u EU-u nema matično društvo koje podliježe bonitetnoj konsolidaciji;

(30)„sistemski važna institucija” znači matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a, matični mješoviti financijski holding iz EU-a ili institucija čija bi propast ili slabo poslovanje moglo dovesti do sistemskog rizika;

(31)„središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (34) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(32)„sudjelujući udio” znači sudjelujući udio definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (35) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(33)„kvalificirani udio” znači kvalificirani udio definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (36) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(34)„kontrola” znači kontrola definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (37) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(35)„uska povezanost” znači uska povezanost definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (38) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(36)„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (40) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(37)„konsolidirajuće nadzorno tijelo” znači konsolidirajuće nadzorno tijelo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (41) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(38)„odobrenje za rad” znači odobrenje za rad definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (42) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(39)„matična država članica” znači matična država članica definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (43) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(40)„država članica domaćin” znači država članica domaćin definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (44) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(41)„središnje banke ESSB-a” znači središnje banke ESSB-a definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (45) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(42)„središnje banke” znači središnje banke definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (46) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(43)„konsolidirani položaj” znači konsolidirani položaj definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (47) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(44)„konsolidirana osnova” znači konsolidirana osnova definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (48) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(45)„potkonsolidirana osnova” znači potkonsolidirana osnova definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (49) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(46)„financijski instrument” znači financijski instrument definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (50) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(47)„regulatorni kapital” znači regulatorni kapital definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (118) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(47a) ‚priznati kapital’ znači priznati kapital kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 71. Uredbe (EU) br. 575/2013;”

(48)„operativni rizik” znači operativni rizik definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (52) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(49)„smanjenje kreditnog rizika” znači smanjenje kreditnog rizika definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (57) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(50)„sekuritizacija” znači sekuritizacija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (61) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(51)„sekuritizacijska pozicija” znači sekuritizacijska pozicija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (62) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(52)„sekuritizacijski subjekt posebne namjene” znači sekuritizacijski subjekt posebne namjene definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (66) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(53)„diskrecijske mirovinske pogodnosti” znači diskrecijske mirovinske pogodnosti definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (73) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(54)„knjiga trgovanja” znači knjiga trgovanja definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (86) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(55)„uređeno tržište” znači uređeno tržište definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (92) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(56)„financijska poluga” znači financijska poluga definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (93) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(57)„rizik prekomjerne financijske poluge” znači rizik prekomjerne financijske poluge definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (94) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(58)„vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika” znači vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (98) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(59) ‚interni pristupi’ znači pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz članka 143. stavka 1., pristup internog modela iz članka 221., metoda internog modela iz članka 283., alternativni pristup internog modela iz članka 325. az i pristup interne procjene iz članka 265. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(60)„sanacijsko tijelo” znači sanacijsko tijelo kako je definirano člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( ¹ );

(61)„globalna sistemski važna institucija” ili „GSV institucija” znači GSV institucija kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 133. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(62)„globalna sistemski važna institucija izvan EU-a” ili „GSV institucija izvan EU-a” znači GSV institucija izvan EU-a kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 134. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(63)„grupa” znači grupa kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 138. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(64)„grupa iz treće zemlje” znači grupa čije matično društvo ima poslovni nastan u trećoj zemlji;

(65)„rodno neutralna politika primitaka” znači politika primitaka koja se temelji na jednakoj plaći radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti.

(66) ‚velika institucija’ znači velika institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 146. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(67) ‚periodični penal’ znači periodična novčana mjera izvršenja usmjerena na okončanje tekućih kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva, kršenja Uredbe (EU) br. 575/2013 ili kršenja odluka koje je donijelo nadležno tijelo na temelju tih odredaba ili te uredbe te na prisiljavanje fizičke ili pravne osobe da ponovno ispunjava odredbe ili odluke koje su prekršene;

(68) ‚okolišni, socijalni i upravljački rizik’ ili ‚ESG rizik’ znači okolišni, socijalni i upravljački rizik kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 52.d Uredbe (EU) br. 575/2013;

(69) ‚klimatska neutralnost’ znači opći cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. kako je utvrđen u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (*1);

(70) ‚kriptoimovina’ znači kriptoimovina kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. Uredbe (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća (*2) i koja nije digitalna valuta središnje banke.

2. Kada ova Direktiva upućuje na upravljačko tijelo i kada su na temelju nacionalnog prava upravljačke i nadzorne funkcije upravljačkog tijela dodijeljene različitim tijelima ili različitim članovima jednog tijela, država članica utvrđuje tijela ili članove upravljačkog tijela koji su odgovorni u skladu s njezinim nacionalnim pravom, osim ako je ovom Direktivom određeno drukčije.

3. Kako bi se osiguralo da se zahtjevi ili nadzorne ovlasti utvrđeni u ovoj Direktivi ili u Uredbi (EU) br. 575/2013 primjenjuju na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi u skladu s tom direktivom i tom uredbom, pojmovima „institucija”, „matična institucija u državi članici”, „matična institucija iz EU-a” i „matično društvo” obuhvaćeni su i:

(a)financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su dobili odobrenje u skladu s člankom 21.a ove Direktive;

(b)imenovane institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a, matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, matičnog financijskog holdinga u državi članici ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici u kojoj relevantno matično društvo ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 21.a stavkom 4. ove Direktive i;

(c)financijski holdinzi, mješoviti financijski holdinzi ili institucije imenovane na temelju članka 21.a stavka 6. točke (d) ove Direktive.

GLAVA II. NADLEŽNA TIJELA

Članak 4.

Imenovanje i ovlasti nadležnih tijela

1. Države članice imenuju nadležna tijela koja obavljaju funkcije i dužnosti propisane ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013. One su o tome dužne obavijestiti Komisiju i EBA-u te navesti raspodjelu funkcija i dužnosti.

2. Države članice osiguravaju da nadležna tijela prate djelatnosti institucija te, kada je to primjenjivo, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga kako bi ocijenila usklađenost sa zahtjevima iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

3. Države članice osiguravaju da su uspostavljene odgovarajuće mjere koje omogućuju nadležnim tijelima dobivanje informacija koje su im potrebne za ocjenu usklađenosti institucija te, kada je to primjenjivo, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga sa zahtjevima iz stavka 2. i za istraživanje mogućih kršenja tih zahtjeva.

4. Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju stručnost, resurse, operativni kapacitet, ovlasti i neovisnost koji su potrebni za obavljanje funkcija koje se odnose na bonitetni nadzor i istrage te ovlasti potrebne za izricanje periodičnih penala te kazni navedenih u ovoj Direktivi i u Uredbi (EU) br. 575/2013.

5. Države članice zahtijevaju da institucije osiguraju nadležnim tijelima svojih matičnih država članica sve informacije potrebne za procjenu njihove usklađenosti s pravilima donesenim u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013. Države članice također osiguravaju da mehanizmi unutarnje kontrole i administrativni i računovodstveni postupci institucija omogućuju u svakom trenutku provjeru njihove usklađenosti s tim pravilima.

6. Države članice osiguravaju da institucije na koje se primjenjuju ova Direktiva i Uredba (EU) br. 575/2013 registriraju sve svoje transakcije i da dokumentiraju sustave i procese tako da nadležna tijela u svakom trenutku mogu provjeriti usklađenost s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013.

7. Države članice osiguravaju da su funkcije nadzora u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 te sve druge funkcije nadležnih tijela odvojene i neovisne o funkcijama koje se odnose na sanaciju. Države članice o tome obavješćuju Komisiju i EBA-u te navode sve raspodjele dužnosti.

8. Države članice osiguravaju da kada sanacijske ovlasti imaju tijela koja nisu nadležna tijela, ta tijela blisko surađuju i savjetuju se s nadležnim tijelima u vezi s pripremom sanacijskih planova i u svim drugim slučajevima kada se takva suradnja i savjetovanje zahtijevaju ovom Direktivom, Direktivom 2014/59/EU ili Uredbom (EU) br. 575/2013.

Članak 4.a

Nadzorna neovisnost nadležnih tijela

1. Za potrebe ovog članka, članovi upravljačkog tijela nadležnog tijela’ znači fizičke osobe koje su dio najvišeg zajedničkog tijela nadležnog tijela odgovornog za donošenje odluka i kojima je povjerena ovlast izvršavanja izvršnih funkcija u vezi sa svakodnevnim upravljanjem nadzornom funkcijom nadležnog tijela, isključujući guvernere nacionalnih središnjih banaka.

2. Radi očuvanja neovisnosti nadležnih tijela pri izvršavanju njihovih ovlasti, države članice uspostavljaju potrebne mehanizme kako bi osigurale da ta nadležna tijela, uključujući njihove članove osoblja i članove njihovih upravljačkih tijela, mogu neovisno i objektivno izvršavati svoje nadzorne ovlasti, ne tražeći i ne primajući upute od nadziranih institucija, od bilo kojeg tijela Unije ili vlade bilo koje države članice ili od drugog javnog ili privatnog tijela. Države članice osiguravaju da su upravljačka tijela nadležnih tijela funkcionalno neovisna o drugim javnim i privatnim tijelima. Tim se mehanizmima ne dovode u pitanje mehanizmi na temelju nacionalnog prava prema kojima nadležna tijela podliježu javnoj i demokratskoj odgovornosti.

Države članice osiguravaju da nijedan član upravljačkog tijela nadležnog tijela koji je imenovan nakon 11. siječnja 2026. ne ostane na dužnosti dulje od 14 godina. Države članice osiguravaju da se članovi upravljačkog tijela nadležnog tijela imenuju na temelju objavljenih kriterija koji su objektivni i transparentni te da ti članovi mogu biti razriješeni dužnosti ako više ne ispunjavaju kriterije imenovanja ili su osuđeni za teško kazneno djelo. Razlozi za razrješenje javno se objavljuju, osim ako se dotični član upravljačkog tijela nadležnog tijela usprotivi objavi.

Države članice osiguravaju da nadležna tijela objavljuju svoje ciljeve, da su odgovorna za obavljanje svojih dužnosti u vezi s tim ciljevima i da podliježu financijskoj kontroli na način koji ne utječe na njihovu neovisnost.

Ovim stavkom ne dovode se u pitanje prava i obveze nadležnih tijela na temelju međunarodnih ili europskih sustava financijskog nadzora, osobito Europskog sustava financijskog nadzora uspostavljenog na temelju Uredbe (EU) br. 1093/2010 (^*3), jedinstvenog nadzornog mehanizma uspostavljenog na temelju Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 (^*4) i Uredbe (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (^*5) te jedinstvenog sanacijskog mehanizma uspostavljenog na temelju Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (^*6).

3. Države članice osobito osiguravaju da nadležna tijela imaju uspostavljene sve potrebne mehanizme za sprečavanje sukoba interesa svojih članova osoblja i članova upravljačkih tijela. U tu svrhu države članice utvrđuju pravila koja su razmjerna ulozi i odgovornostima članova osoblja i članova upravljačkih tijela i koja im zabranjuju najmanje sljedeće:

(a)

trgovanje financijskim instrumentima koje izdaju institucije koje njihova nadležna tijela nadziru, i izravna ili neizravna matična društva, društva kćeri ili povezana društva tih institucija ili koji na njih upućuju, uz iznimku:

i.	instrumenata kojima upravljaju treće strane pod uvjetom da vlasnici tih instrumenata ne mogu intervenirati u upravljanje portfeljem;

ii.	ulaganja u subjekte za zajednička ulaganja;

(b)

zapošljavanje od strane bilo koga od sljedećih ili prihvaćanje bilo kakve vrste ugovora o pružanju profesionalnih usluga tijekom određenog razdoblja (‚razdoblje mirovanja’) s bilo kim od sljedećih:

i.	institucijama u kojima je član osoblja ili član upravljačkog tijela nadležnog tijela bio izravno uključen za potrebe nadzora odnosno donošenja odluka, što uključuje i izravna ili neizravna matična društva, društva kćeri ili povezana društva tih institucija;

ii.	subjektima koji pružaju usluge bilo kojem subjektu iz podtočke i., osim ako je članu osoblja ili članu upravljačkog tijela nadležnog tijela izričito zabranjeno sudjelovanje u pružanju tih usluga tijekom razdoblja mirovanja;

iii.	subjektima koji provode aktivnosti lobiranja i zagovaranja usmjerene na nadležno tijelo o pitanjima za koja je član osoblja ili član upravljačkog tijela nadležnog tijela bio odgovoran tijekom svojeg zaposlenja ili mandata.

Iznimke predviđene u prvom podstavku točki (a) podtočkama i. i ii. primjenjuju se samo ako treće osobe i subjekti za zajednička ulaganja ne ulažu pretežno u instrumente koje su izdali subjekti iz točke (a) ili koji na njih upućuju.

4. Razdoblje mirovanja počinje od datuma prestanka izravne uključenosti u nadzor subjekata iz stavka 3. točke (b) podtočke i. Nadležna tijela osiguravaju da njihovi članovi osoblja i članovi njihovih upravljačkih tijela tijekom razdoblja mirovanja nemaju pristup povjerljivim ili osjetljivim informacijama koje se odnose na te subjekte. U slučaju zapošljavanja u subjektima iz stavka 3. točke (b) podtočaka i. i ii. razdoblje mirovanja ne smije biti kraće od šest mjeseci za članove osoblja koji su izravno uključeni u nadzor subjekata iz stavka 3. točke (b) podtočke i. odnosno kraće od dvanaest mjeseci za članove upravljačkog tijela nadležnog tijela. U slučaju zapošljavanja u subjektima iz stavka 3. točke (b) podtočke iii., razdoblje mirovanja ne smije biti kraće od tri mjeseca za članove osoblja i članove upravljačkog tijela nadležnog tijela.

Države članice mogu dopustiti nadležnim tijelima da na njihove članove osoblja i članove njihovih upravljačkih tijela na koje se primjenjuje stavak 3. točka (b) podtočka i. primijene razdoblje mirovanja ako ih zapošljavaju izravni konkurenti jednog od subjekata iz te točke. U te svrhe razdoblje mirovanja ne smije biti kraće od tri mjeseca za članove osoblja koji su izravno uključeni u nadzor tih subjekata odnosno kraće od šest mjeseci za članove upravljačkog tijela nadležnog tijela.

5. Odstupajući od stavka 4., države članice mogu dopustiti nadležnim tijelima da primjenjuju kraća razdoblja mirovanja od najmanje tri mjeseca za članove osoblja koji su izravno uključeni u nadzor institucija samo ako bi dulje razdoblje mirovanja:

(a)	neopravdano ograničilo sposobnost nadležnog tijela da zaposli nove članove osoblja s odgovarajućim vještinama ili vještinama potrebnima za obavljanje njegovih nadzornih funkcija, posebno uzimajući u obzir to da je nacionalno tržište rada malo; ili

(b)	predstavljalo kršenje bilo kojeg relevantnog temeljnog prava priznatog u ustavu dotične države članice, Povelji Europske unije o temeljnim pravima, ili bilo kojih relevantnih prava radnika kako su utvrđena u nacionalnom radnom pravu.

6. Članovi osoblja i članovi upravljačkog tijela nadležnog tijela koji podliježu zabrani iz stavka 3. točke (b) imaju pravo na odgovarajuću naknadu za tu zabranu. Države članice odlučuju o odgovarajućem obliku takve naknade.

7. Države članice osiguravaju da članovi osoblja i članovi upravljačkog tijela nadležnog tijela moraju podnijeti izjavu o interesima. Ta izjava sadržava informacije o udjelima članova u obliku dionica, vlasničkih vrijednosnih papira, obveznica, uzajamnih fondova, investicijskih fondova, mješovitih fondova, fondova za ograničavanje rizika i fondova čijim se udjelima trguje na burzi, koji mogu izazvati zabrinutost u pogledu sukoba interesa. Dotične osobe podnose izjavu o interesima prije imenovanja i nakon toga jednom godišnje.

Izjavom o interesima ne dovode se u pitanje zahtjevi za podnošenje izjave o imovinskom stanju na temelju primjenjivih nacionalnih pravila.

8. Ako član osoblja ili član upravljačkog tijela nadležnog tijela u trenutku njegova zapošljavanja ili imenovanja ili u bilo kojem trenutku nakon toga posjeduje financijske instrumente koji mogu dovesti do sukoba interesa, nadležno tijelo ovlašteno je na pojedinačnoj osnovi zahtijevati da se ti instrumenti prodaju ili otuđe u razumnom roku. Nadležna tijela također imaju ovlast na pojedinačnoj osnovi dopustiti da ti članovi prodaju ili otuđe financijske instrumente koji su bili u njihovu vlasništvu u trenutku zapošljavanja ili imenovanja.

9. Kako bi se osigurala proporcionalna primjena ovog članka, EBA do 10. srpnja 2026. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, upućene nadležnim tijelima, o sprečavanju sukoba interesa u nadležnim tijelima i o neovisnosti nadležnih tijela, uzimajući u obzir najbolje primjere međunarodne prakse.

Članak 5.

Usklađivanje unutar država članica

Države članice koje imaju više od jednog nadležnog tijela za bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama i financijskim institucijama poduzimaju potrebne mjere kako bi organizirale usklađenost između tih tijela.

Članak 6.

Suradnja unutar Europskog sustava financijskog nadzora

U obavljanju svojih dužnosti nadležna tijela uzimaju u obzir konvergenciju s obzirom na nadzorne alate i prakse u primjeni zakona i drugih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013. U tu svrhu države članice osiguravaju da:

(a)nadležna tijela, kao stranke u Europskom sustavu financijskog nadzora (ESFS), surađuju s povjerenjem i potpunim međusobnim poštovanjem, posebno kod osiguranja protoka primjerenih i pouzdanih informacija između njih i drugih stranaka u ESFS-u, u skladu s načelom lojalne suradnje navedenim u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji;

(b)nadležna tijela sudjeluju u aktivnostima EBA-e i, kada je to primjereno, kolegija nadzornih tijela;

(c)nadležna tijela ulažu svaki napor kako bi se uskladila sa smjernicama i preporukama koje je izdala EBA u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i odgovorila na upozorenja i preporuke koje je izdao ESRB u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010;

(d)nadležna tijela blisko surađuju s ESRB-om;

(e)nacionalna ovlaštenja koja su prenesena na nadležna tijela ne sprečavaju obavljanje njihovih dužnosti kao članova EBA-e, ESRB-a, prema potrebi, ili prema ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013.

Članak 7.

Europska dimenzija nadzora

U obavljanju svojih općih dužnosti nadležna tijela u svakoj državi članici s dužnom pozornosti razmatraju mogući učinak svojih odluka na stabilnost financijskog sustava u drugim relevantnim državama članicama, a posebno u izvanrednim situacijama, na temelju informacija dostupnih u tom trenutku.

GLAVA III. ZAHTJEVI ZA PRISTUPANJE DJELATNOSTI KREDITNIH INSTITUCIJA

POGLAVLJE 1. Opći zahtjevi za pristupanje djelatnosti kreditnih institucija

Članak 8.

Odobrenje za rad

1. Države članice zahtijevaju da kreditne institucije dobiju odobrenje za rad prije početka svojeg poslovanja. Ne dovodeći u pitanje članke od 10. do 14., države članice propisuju zahtjeve za takvo odobrenje za rad te o njima obavješćuju EBA-u.

2. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

(a)informacije koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama, uključujući program rada, organizacijsku strukturu i sustave upravljanja iz članka 10.;

(b)zahtjevi koji se primjenjuju na dioničare i članove koji imaju kvalificirane udjele ili, ako kvalificirani udjeli ne postoje, na 20 najvećih dioničara ili članova na temelju članka 14. i;

(c)prepreke koje mogu sprečavati učinkovito obavljanje nadzorne funkcije nadležnog tijela, kao što je navedeno u članku 14.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u točkama (a), (b) i (c) prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

3. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda za standardne obrasce, predloške i postupke za dostavljanje informacija navedenih u točki (a) prvog podstavka stavka 2.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

4. EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 2. i od 3. do 31. prosinca 2015.

5. EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 namijenjene nadležnim tijelima radi utvrđivanja zajedničke metodologije za procjenu pri izdavanju odobrenja za rad u skladu s ovom Direktivom.

Članak 8.a

Posebni zahtjevi za izdavanje odobrenja za rad kreditnih institucija iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Države članice zahtijevaju da društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 57/2013, koja su već dobila odobrenje za rad na temelju glave II. Direktive 2014/65/EU, podnesu zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u skladu s člankom 8., najkasnije na dan kada se dogodi bilo koje od sljedećeg:

(a)kada prosjek mjesečne ukupne imovine, izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci, iznosi ili premaši 30 milijardi EUR; ili

(b) kada je prosjek mjesečne ukupne imovine izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci manji od 30 milijardi EUR i društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u grupi s poslovnim nastanom u Uniji, uključujući sve njihove podružnice i društva kćeri s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, koja pojedinačno imaju ukupnu imovinu manju od 30 milijardi EUR i obavljaju bilo koju od djelatnosti iz odjeljka A. točaka 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR, oboje izračunano kao prosjek u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci.

2. Društva iz stavka 1. ovog članka mogu nastaviti obavljati aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 dok ne dobiju odobrenje za rad iz stavka 1. ovog članka.

3. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 koja na dan 24. prosinca 2019. obavljaju aktivnosti kao investicijska društva koja su dobila odobrenje za rad na temelju Direktive 2014/65/EU podnose zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u skladu s člankom 8. ove Direktive do 27. prosinca 2020.

3.a Odstupajući od stavka 1. ovog članka, na temelju zahtjeva zaprimljenog u skladu s tim stavkom i informacija primljenih u skladu s člankom 95.a Direktive 2014/65/EU, nadležno tijelo može, nakon primitka zahtjeva od društva iz stavka 1. ovog članka, izuzeti to društvo od obveze dobivanja odobrenja za rad kao kreditna institucija u skladu s člankom 8. ove Direktive.

Po primitku zahtjeva za izuzeće nadležno tijelo o tome obavješćuje EBA-u. EBA izdaje mišljenje o tom zahtjevu za izuzeće u roku od mjesec dana od obavijesti nadležnog tijela. Nadležno tijelo donosi odluku o zahtjevu za izuzeće, uzimajući u obzir mišljenje EBA-e i barem sljedeće elemente:

(a) ako je društvo dio grupe, organizacijsku strukturu grupe, prakse knjiženja koje prevladavaju unutar grupe i raspodjelu imovine među subjektima grupe;

(b) prirodu, veličinu i složenost djelatnosti koje društvo obavlja u državi članici u kojoj ima poslovni nastan i u Uniji kao cjelini;

(c) važnost i sistemski rizik koji predstavljaju djelatnosti koje društvo obavlja u državi članici u kojoj ima poslovni nastan i u Uniji u cjelini.

Ako odluka nadležnog tijela odstupa od mišljenja EBA-e, nadležno tijelo u svojoj odluci navodi razloge za odstupanje.

Nadležno tijelo o svojoj odluci obavješćuje dotično društvo i EBA-u. EBA objavljuje tu odluku, zajedno sa svojim mišljenjem, na svojim internetskim stranicama.

Nadležno tijelo ponovno procjenjuje svoju odluku svake tri godine.

4. Ako nadležno tijelo nakon primanja informacija u skladu s člankom 95.a Direktive 2014/65/EU utvrdi da društvo treba dobiti odobrenje za rad kao kreditna institucija u skladu s člankom 8. ove Direktive, ono o tome obavješćuje društvo i nadležno tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 26. Direktive 2014/65/EU te preuzima postupak izdavanja odobrenja za rad od datuma te obavijesti.

5. U slučaju ponovnog izdavanja odobrenja za rad nadležno tijelo koje izdaje odobrenje osigurava da postupak bude što jednostavniji i da se u obzir uzimaju informacije iz postojećih odobrenja.

6. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

(a)informacije koje društvo treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad, uključujući program rada iz članka 10.;

(b)metodologija za izračun pragova iz stavka 1.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka točaka (a) i (b) u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. prosinca 2020.

7. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju elementi koje nadležno tijelo treba uzeti u obzir pri odlučivanju o odobrenju izuzeća u skladu sa stavkom 3.a, osobito uzimajući u obzir značajnost kreditnog rizika druge ugovorne strane kojem je društvo izloženo.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. siječnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

8. EBA do 31. prosinca 2028. Komisiji podnosi izvješće o primjeni izuzeća iz stavka 3.a ovog članka i o primjeni članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) iii. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 9.

Zabrana osobama ili društvima koja nisu kreditne institucije da obavljaju poslove primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti

1. Države članice zabranjuju osobama ili društvima koja nisu kreditne institucije da obavljaju poslove primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti.

2. Stavak 1. ne primjenjuje se na primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od strane država članica ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice, javnih međunarodnih tijela čiji su članovi jedna država članica ili više njih ili na slučajeve koji su izričito obuhvaćeni nacionalnim pravom ili pravom Unije, pod uvjetom da te djelatnosti podliježu propisima i kontrolama čija je svrha zaštita deponenata i ulagatelja.

3. Države članice obavješćuju Komisiju i EBA-u o nacionalnim zakonima kojima se izričito dopušta društvima koja nisu kreditne institucije da obavljaju djelatnost primanja depozita i ostalih povratnih sredstava od javnosti.

4. Na temelju ovog članka države članice ne smiju izuzeti kreditne institucije od primjene ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 10.

Program rada, organizacijska struktura i sustavi upravljanja

1. Države članice zahtijevaju da zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad bude priložen program rada u kojem se navode vrste predviđenih djelatnosti i organizacijska struktura kreditne institucije, uključujući naznaku matičnih društava, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga unutar grupe. Države članice ujedno zahtijevaju da zahtjevima za izdavanje odobrenja za rad bude priložen opis sustava, procesa i mehanizama iz članka 74. stavka 1.

2. Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije osim ako su uvjerena da se sustavima, procesima i mehanizmima iz članka 74. stavka 1. omogućuje dobro i učinkovito upravljanje rizicima u toj instituciji.

Članak 11.

Gospodarske potrebe

Države članice ne smiju zahtijevati da se zahtjev za odobrenje za rad procjenjuje s osnova gospodarskih potreba tržišta.

Članak 12.

Inicijalni kapital

1. Ne dovodeći u pitanje ostale opće uvjete koje propisuje nacionalno pravo, nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucija ako kreditna institucija nema zasebni regulatorni kapital ili ako njezin inicijalni kapital iznosi manje od 5 milijuna eura.

2. Inicijalni kapital obuhvaća samo jednu ili više stavki navedenih u članku 26. stavku 1. točkama od (a) do (e) Uredbe (EU) br. 575/2013.

3. Države članice mogu odlučiti da kreditne institucije koje ne ispunjavaju zahtjev da imaju zasebni regulatorni kapital, a koje su postojale na dan 15. prosinca 1979., mogu nastaviti poslovati. One mogu izuzeti takve kreditne institucije iz usklađivanja sa zahtjevom iz prvog podstavka članka 13. stavka 1.

4. Države članice mogu izdati odobrenje za rad određenim kategorijama kreditnih institucija čiji je inicijalni kapital manji od kapitala navedenog u stavku 1. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)inicijalni kapital nije manji od 1 milijuna eura;

(b)dotične države članice obavijestile su Komisiju i EBA-u o svojim razlozima za korištenje te mogućnosti.

Članak 13.

Stvarno vođenje poslovanja i mjesto uprave

1. Nadležna tijela izdaju odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije samo ako postoje barem dvije osobe koje stvarno vode poslovanje kreditne institucije koja podnosi zahtjev.

Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad ako članovi upravljačkog tijela ne ispunjavaju zahtjeve navedene u članku 91. stavku 1.

2. Svaka država članica zahtijeva:

(a)da kreditna institucija, koja je pravna osoba te koja ima sjedište prema nacionalnom pravu, ima svoje mjesto uprave u istoj državi članici u kojoj je i njezino sjedište;

(b)da kreditne institucije, osim onih navedenih u točki (a), imaju svoje mjesto uprave u državi članici koja im je izdala odobrenje za rad i u kojoj one stvarno posluju.

Članak 14.

Dioničari i članovi

1. Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije ako ih kreditna institucija nije obavijestila o identitetu svojih dioničara ili članova, izravnih ili neizravnih, fizičkih ili pravnih osoba, koji imaju kvalificirane udjele te o iznosima tih udjela ili, kada kvalificirani udjeli ne postoje, o 20 najvećih dioničara ili članova.

Pri određivanju činjenice jesu li ispunjeni kriteriji za kvalificirane udjele, u obzir se uzimaju prava glasa iz članaka 9. i 10. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu ( ² ), kao i uvjeti koji se odnose na njihovo zbrajanje iz članka 12. stavaka 4. i 5. te Direktive.

Države članice ne uzimaju u obzir prava glasa ili dionice koje su institucije stekle pružanjem usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa iz točke 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, ako se ta prava ne ostvaruju ili ne koriste na neki drugi način za interveniranje u upravljanje izdavatelja te ako se otuđe u roku od godine dana nakon stjecanja.

2. Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije ako se, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem dobrog i razboritog upravljanja kreditnom institucijom, nisu uvjerila u primjerenost dioničara ili članova u skladu s kriterijima navedenima u članku 23. stavku 1. Primjenjuju se članak 23. stavci 2. i 3. te članak 24.

3. Ako postoji uska povezanost između kreditne institucije i drugih fizičkih ili pravnih osoba, nadležna tijela izdaju odobrenje za rad samo ako ta povezanost ne sprečava učinkovito obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije ako zakoni i drugi propisi treće zemlje koji reguliraju jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je kreditna institucija usko povezana ili poteškoće u provođenju tih zakona i drugih propisa sprečavaju učinkovito obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

Nadležna tijela zahtijevaju da im kreditne institucije dostavljaju informacije koje su im potrebne za kontinuirano praćenje usklađenosti s uvjetima navedenim u ovom stavku.

Članak 15.

Odbijanje izdavanja odobrenja za rad

Ako nadležno tijelo odbije izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije, podnositelja zahtjeva obavješćuje o toj odluci i o razlozima za nju u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva ili, ako je zahtjev nepotpun, u roku od šest mjeseci od primitka potpunih informacija potrebnih za donošenje odluke.

Odluka o izdavanju ili odbijanju izdavanja odobrenja za rad u svakom se slučaju donosi u roku od 12 mjeseci od primitka zahtjeva.

Članak 16.

Prethodno savjetovanje s nadležnim tijelima drugih država članica

1. Nadležno tijelo se prije izdavanja odobrenja za rad kreditnoj instituciji savjetuje s nadležnim tijelima druge države članice ako je kreditna institucija:

(a)društvo kći kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici;

(b)društvo kći matičnog društva kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici; ili

(c)pod kontrolom istih osoba, bilo fizičkih ili pravnih, koje kontroliraju kreditnu instituciju koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici.

2. Nadležno tijelo se prije izdavanja odobrenja za rad kreditnoj instituciji savjetuje s nadležnim tijelom koje je odgovorno za nadzor nad društvima za osiguranje ili investicijskim društvima u dotičnoj državi članici ako je kreditna institucija:

(a)društvo kći društva za osiguranje ili investicijskog društva koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji;

(b)društvo kći matičnog društva društva za osiguranje ili investicijskog društva koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji; ili

(c)pod kontrolom istih osoba, bilo fizičkih ili pravnih, koje kontroliraju društvo za osiguranje ili investicijsko društvo koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji.

3. Relevantna nadležna tijela navedena u stavcima 1. i 2. posebno se međusobno savjetuju kada procjenjuju primjerenost dioničara te ugled i iskustvo članova upravljačkog tijela uključenih u upravljanje drugim subjektom iste grupe. Nadležna tijela razmjenjuju sve informacije koje se odnose na primjerenost dioničara te ugled i iskustvo članova upravljačkog tijela koje su značajne za izdavanje odobrenja za rad i za kontinuiranu procjenu usklađenosti s uvjetima poslovanja.

Članak 17.

Podružnice kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u drugoj državi članici

Države članice domaćini ne zahtijevaju odobrenje za rad ili dotacijski kapital za podružnice kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u drugim državama članicama. Osnivanje takvih podružnica i nadzor nad njima obavljaju se u skladu s člankom 35., člankom 36. stavcima 1., 2. i 3., člankom 37., člancima od 40. do 46., člankom 49. i člancima 73. i 74.

Članak 18.

Oduzimanje odobrenja za rad

Nadležna tijela mogu oduzeti odobrenje za rad koje je izdano kreditnoj instituciji samo u sljedećim slučajevima:

(a)kreditna institucija nije počela poslovati u roku od 12 mjeseci, izričito je odbila odobrenje za rad ili više od 6 mjeseci nije poslovala, osim ako dotična država članica ne donese odluku o prestanku odobrenja za rad u takvim slučajevima;

(aa)kreditna institucija odobrenje za rad upotrebljava isključivo za obavljanje aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i u razdoblju od pet uzastopnih godina ima prosjek ukupne imovine ispod pragova utvrđenih u tom članku;

(b)kreditnoj instituciji je izdano odobrenje za rad na temelju lažnih izjava ili na bilo kojoj drugoj nepravilnoj osnovi;

(c)kreditna institucija više ne ispunjava uvjete prema kojima joj je izdano odobrenje za rad;

(d)kreditna institucija više ne ispunjava bonitetne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom ili šestom Uredbe (EU) br. 575/2013, osim zahtjeva utvrđenih u člancima 92.a i 92.b, ili zahtjeve iz članka 104. stavka 1. točke (a) ili članka 105. ove Direktive, ili se više ne može očekivati da će ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima, a posebno ako više ne pruža sigurnost za imovinu koju su joj povjerili njezini deponenti;

(e)na kreditnu instituciju se počnu odnositi neki drugi slučajevi u kojima nacionalno pravo propisuje oduzimanje odobrenja za rad; ili

(f)kreditna institucija je počinila jednu od povreda odredbi navedenih u članku 67. stavku 1.

(g) ispunjava sve sljedeće uvjete:

i. utvrđeno je da propada ili da će vjerojatno propasti u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2014/59/EU ili u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 806/2014;

ii. sanacijsko tijelo smatra da je u odnosu na tu kreditnu instituciju ispunjen uvjet utvrđen u članku 32. stavku 1. točki (b) Direktive 2014/59/EU ili u članku 18. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 806/2014;

iii. sanacijsko tijelo smatra da u odnosu na tu kreditnu instituciju nije ispunjen uvjet utvrđen u članku 32. stavku 1. točki (c) Direktive 2014/59/EU ili u članku 18. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 806/2014.

Članak 19.

Naziv kreditne institucije

U svrhu obavljanja svojih djelatnosti kreditne institucije mogu, bez obzira na bilo koju odredbu u državi članici domaćinu koja se odnosi na upotrebu riječi „banka”, „štedionica” ili ostale nazive za banku, upotrebljavati na području Unije isti naziv koji upotrebljavaju u državi članici u kojoj se nalazi njihovo mjesto uprave. U slučaju da postoji opasnost da dođe do zabune, država članica domaćin može zatražiti od kreditne institucije da se naziv dopuni radi razlikovanja.

Članak 20.

Obavješćivanje o izdavanju odobrenja za rad i o oduzimanju odobrenja za rad

1. Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim odobrenjima za rad koja su izdana na osnovi članka 8.

2. Na svojoj internetskoj stranici EBA objavljuje i barem jednom godišnje ažurira popis naziva svih kreditnih institucija kojima je izdano odobrenje za rad.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja relevantnim nadležnim tijelima i EBA-i sve informacije koje se odnose na grupu kreditnih institucija u skladu s člankom 14. stavkom 3., člankom 74. stavkom 1. i člankom 109. stavkom 2., a posebno informacije povezane s pravnom i organizacijskom strukturom grupe i njezinim upravljanjem.

3.a Popis iz stavka 2. ovog članka obuhvaća nazive društava iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i u njemu se te kreditne institucije utvrđuju kao takve. U popisu se navode i sve izmjene u usporedbi s prethodnom verzijom popisa.

4. Popis iz stavka 2. ovog članka uključuje nazive kreditnih institucija koje nemaju kapital naveden u članku 12. stavku 1. i u njemu se te institucije utvrđuju kao takve.

5. Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svakom oduzimanju odobrenja za rad kao i o razlozima za to oduzimanje.

Članak 21.

Izuzeća za kreditne institucije koje su trajno povezane sa središnjim tijelom

1. Nadležna tijela mogu izuzeti kreditnu instituciju iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 od primjene članaka 10., 12. i članka 13. stavka 1. ove Direktive pod uvjetima navedenim u članku 10. te Uredbe.

Države članice mogu zadržati i primjenjivati postojeće nacionalno pravo u vezi s primjenom tog izuzeća, pod uvjetom da ono nije u suprotnosti s ovom Direktivom ili Uredbom br. 575/2013.

2. U slučaju da nadležna tijela primjenjuju izuzeće iz stavka 1., članci 17., 33., 34. i 35., članak 36. stavci od 1. do 3. i članci od 39. do 46., odjeljak II. poglavlja 2. glave VII. i poglavlje 4. glave VII. primjenjuju se na cjelinu koju čini središnje tijelo zajedno sa svojim povezanim institucijama.

Članak 21.a

Davanje odobrenja financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima

1. Matični financijski holdinzi u državi članici, matični mješoviti financijski holdinzi u državi članici, matični financijski holdinzi iz EU-a i matični mješoviti financijski holdinzi iz EU-a traže odobrenje u skladu s ovim člankom. Drugi financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi traže odobrenje u skladu s ovim člankom ako moraju biti usklađeni s ovom Direktivom ili Uredbom (EU) br. 575/2013 na potkonsolidiranoj osnovi ili ako su imenovani kao odgovorni kako bi se osigurala usklađenost grupe s bonitetnim zahtjevima na konsolidiranoj osnovi iz stavka 4. točke (c) ovog članka.

Nadležna tijela redovito i u svakom slučaju barem na godišnjoj osnovi preispituju matična društva institucije kako bi potvrdila jesu li ta institucija, subjekt koji traži odobrenje za rad na temelju članka 8. ili subjekt koji je imenovan kao odgovoran kako bi se osigurala usklađenost grupe s bonitetnim zahtjevima na konsolidiranoj osnovi (‚imenovani subjekt’) ispravno identificirali svako društvo koje ispunjava kriterije prema kojima bi se smatralo matičnim financijskim holdingom u državi članici, matičnim mješovitim financijskim holdingom u državi članici, matičnim financijskim holdingom iz EU-a ili matičnim mješovitim financijskim holdingom iz EU-a.

Za potrebe drugog podstavka ovog stavka, ako se matična društva nalaze u državi članici koja nije država članica u kojoj institucija, subjekt koji traži odobrenje za rad na temelju članka 8. ili imenovani subjekt ima poslovni nastan, nadležna tijela tih država članica blisko surađuju u provedbi provjere.

Nadležna tijela na svojim internetskim stranicama objavljuju i svake godine ažuriraju popis financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga kojima je dodijeljeno odobrenje za rad ili koji su dobili izuzeće od odobrenja u državi članici u skladu s ovim člankom. Ako je dobiveno izuzeće od odobrenja, na popisu se navodi i imenovani subjekt.

2. Za potrebe stavka 1. financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi iz tog stavka konsolidirajućem nadzornom tijelu i, ako nije riječ o istom tijelu, nadležnom tijelu u državi članici u kojoj imaju poslovni nastan, dostavljaju informacije o sljedećem:

(a)organizacijskoj strukturi grupe kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding pripada, pri čemu su jasno naznačena njezina društva kćeri i, prema potrebi, matična društva, te lokacija i vrsta poslovanja koju obavlja svaki subjekt unutar grupe;

(b) informacijama o imenovanju najmanje dviju osoba koje stvarno upravljaju financijskim holdingom ili mješovitim financijskim holdingom te usklađenosti s kriterijima i zahtjevima iz članka 91. stavka 1;

(c)informacijama u pogledu usklađenosti s kriterijima iz članka 14. o dioničarima i članovima, ako je društvo kći financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga kreditna institucija;

(d)unutarnjoj organizaciji i raspodjeli zadaća unutar grupe;

(e)svim drugim informacijama koje bi mogle biti potrebne za provedbu procjena iz stavaka 3. i 4. ovog članka.

Ako se financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu iz stavaka 3. i 4. ovog članka odobrenje ili izuzeće od odobrenja izdaje u isto vrijeme kada se provodi procjena na temelju članka 8., 22. ili 27.a, nadležno se tijelo za potrebe tih članaka prema potrebi koordinira s konsolidirajućim nadzornim tijelom te, ako nije riječ o istom tijelu, s nadležnim tijelom u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan. Razdoblje procjene iz članka 22. stavka 2. drugog podstavka ili članka 27.a stavka 6. suspendira se do dovršetka postupka iz ovog članka.

(3) U tom slučaju razdoblje procjene iz članka 22. stavka 2. drugog podstavka suspendira se na razdoblje koje premašuje 20 radnih dana do dovršetka postupka iz ovog članka.3. Odobrenje se može dati financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu na temelju ovog članka samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)interni aranžmani i raspodjela zadaća unutar grupe odgovarajući su za potrebe postizanja usklađenosti sa zahtjevima određenima ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi te su osobito učinkoviti za:

i.koordiniranje svih društava kćeri financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, uključujući, prema potrebi, odgovarajućom raspodjelom zadaća među institucijama kćerima;

ii.sprečavanje sukoba unutar grupe ili upravljanje njima i

iii.izvršavanje politika na razini grupe koje je odredio matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding na razini grupe;

(b)organizacijskom strukturom grupe kojoj pripada financijski holding ili mješoviti financijski holding ne ometa se niti na drugi način sprečava učinkovit nadzor nad institucijama kćerima ili matičnim institucijama u pogledu pojedinačnih, konsolidiranih te, prema potrebi, potkonsolidiranih obveza kojima podliježe. Pri procjeni tog kriterija osobito se uzima u obzir:

i.položaj financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga u višeslojnoj grupi;

ii.dioničarsku strukturu te

iii.ulogu financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga unutar grupe;

(c) ispunjeni su kriteriji koji se odnose na dioničare i članove kreditnih institucija navedeni u članku 14. i zahtjevi utvrđeni u članku 121.

4. Financijski holding ili mješoviti financijski holding može zatražiti izuzeće od odobrenja na temelju ovog članka, koje se izdaje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)glavna djelatnost financijskog holdinga jest stjecanje udjela u društvima kćerima ili, u slučaju mješovitog financijskog holdinga, njegova glavna djelatnost u odnosu na institucije ili financijske institucije jest stjecanje udjela u društvima kćerima;

(b)financijski holding ili mješoviti financijski holding nije imenovan kao subjekt u sanaciji ni u jednoj grupi u sanaciji grupe u skladu sa sanacijskom strategijom koju je odredilo relevantno sanacijsko tijelo na temelju Direktive 2014/59/EU;

(c) kreditna institucija koja je društvo kći ili financijski holding koji je društvo kći odnosno mješoviti financijski holding kojima je dodijeljeno odobrenje za rad u skladu s ovim člankom imenovani su kao odgovorni za osiguravanje usklađenosti grupe s bonitetnim zahtjevima na konsolidiranoj osnovi te su im dana sva potrebna sredstva i pravna ovlast za učinkovito ispunjavanje tih obveza;

(d)financijski holding ili mješoviti financijski holding ne sudjeluje u donošenju upravne, operativne ili financijske odluke kojima se utječe na grupu ili njezina društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije;

(e)nema prepreka učinkovitom nadzoru nad grupom na konsolidiranoj osnovi.

Financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi izuzeti od odobrenja u skladu s ovim stavkom ne isključuju se iz opsega konsolidacije kako je utvrđeno u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013.

4.a Ne dovodeći u pitanje stavak 4., konsolidirajuće nadzorno tijelo može na pojedinačnoj osnovi dopustiti da se financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su izuzeti od odobrenja isključe iz opsega konsolidacije pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) isključenje ne utječe na djelotvornost nadzora nad kreditnom institucijom koja je društvo kći ili nad grupom;

(b) financijski holding ili mješoviti financijski holding nema izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja osim izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u kreditnoj instituciji koja je društvo kći ili u posredničkom matičnom financijskom holdingu odnosno mješovitom financijskom holdingu koji kontrolira kreditnu instituciju koja je društvo kći;

(c) financijski holding ili mješoviti financijski holding ne koristi se u znatnoj mjeri financijskom polugom i nema izloženosti koje nisu povezane s njegovim vlasništvom u kreditnoj instituciji koja je društvo kćeri ili u posredničkom matičnom financijskom holdingu odnosno mješovitom financijskom holdingu koji kontrolira kreditnu instituciju koja je društvo kći.

5. Konsolidirajuće nadzorno tijelo redovito prati usklađenost s uvjetima iz stavka 3. ili, prema potrebi, stavka 4. Financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi konsolidirajućem nadzornom tijelu dostavljaju informacije koje to tijelo zahtijeva za redovito praćenje organizacijske strukture grupe i usklađenosti s uvjetima iz stavka 3. ili, prema potrebi, stavka 4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dijeli te informacije s nadležnim tijelom u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan.

6. Ako je konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrdilo da uvjeti određeni u stavku 3. nisu ispunjeni ili da više nisu ispunjeni, financijski holding ili mješoviti financijski holding podliježu odgovarajućim nadzornim mjerama kako bi se osigurali, ili ponovno uspostavili, ovisno o slučaju, kontinuitet i cjelovitost konsolidiranog nadzora nad zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi i osigurala usklađenost s njima. U slučaju mješovitog financijskog holdinga, nadzornim mjerama osobito se uzimaju u obzir učinci na financijski konglomerat.

Nadzorne mjere iz prvog podstavka mogu uključivati:

(a)suspenziju prava glasa koje proizlazi iz dionica institucija kćeri u koje drži financijski holding ili mješoviti financijski holding;

(b)sudske zabrane ili kazne protiv financijskog holdinga, mješovitog financijskog holdinga ili članova upravljačkog tijela i rukovoditelja, podložno člancima od 65. do 72.;

(c)davanje uputa ili smjernica financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu da svojim dioničarima prenese sudjelujuće udjele u svojim institucijama kćerima;

(d)privremeno imenovanje drugog financijskog holdinga, mješovitog financijskog holdinga ili institucije unutar grupe kao odgovornog za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi;

(e)ograničavanje ili zabranu raspodjela ili plaćanja kamata dioničarima;

(f)zahtjeve da financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi prodaju ili smanje udjele u institucijama ili drugim subjektima financijskog sektora;

(g)zahtjeve da financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi podnesu plan o ponovnoj uspostavi usklađenosti bez odgode.

7. Ako je konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrdilo da se više ne ispunjavaju uvjeti iz stavka 4. financijski holding ili mješoviti financijski holding traži odobrenje u skladu s ovim člankom.

8. Ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo razlikuje od nadležnog tijela u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan, ta dva tijela surađuju uz potpuno savjetovanje za potrebe donošenja odluka o odobrenju, izuzeću od odobrenja i isključenju iz opsega konsolidacije iz stavaka 3., 4. i 4.a te o nadzornim mjerama iz stavaka 6. i 7. Konsolidirajuće nadzorno tijelo priprema procjenu o pitanjima iz stavaka 3., 4., 4.a, 6. i 7., ovisno o slučaju, i tu procjenu prosljeđuje nadležnom tijelu u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan. Ta dva tijela čine sve u granicama svojih ovlasti kako bi donijela zajedničku odluku u roku od dva mjeseca od primitka te procjene.

U slučaju da se donese zajednička odluka, ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo razlikuje od nadležnog tijela u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan, zajednička odluka također se provodi ili se, ako je to dopušteno nacionalnim pravom, izravno primjenjuje u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan.

Zajednička odluka uredno se dokumentira i obrazlaže. Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje financijski holding ili mješoviti financijski holding o zajedničkoj odluci.

U slučaju neslaganja konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležno tijelo u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan ne donose odluku te predmet upućuju EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka predmeta upućenog EBA-i. Dotična nadležna tijela donose zajedničku odluku u skladu s odlukom EBA-e. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka razdoblja od dva mjeseca ili nakon donošenja zajedničke odluke.

9. U slučaju mješovitih financijskih holdinga, ako su konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležno tijelo u državi članici u kojoj mješoviti financijski holding ima poslovni nastan različiti od koordinatora određenoga u skladu s člankom 10. Direktive 2002/87/EZ, zahtijeva se suglasnost koordinatora za potrebe odluka ili zajedničkih odluka iz stavaka 3., 4., 6. i 7. ovog članka, ovisno o slučaju. Ako je potrebna suglasnost koordinatora, neslaganja se upućuju relevantnim europskim nadzornim tijelima – EBA-i ili Europskom nadzornom tijelu (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) osnovanom Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( ³ ), koja donose svoju odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućenog predmeta. Nijednom odlukom donesenom u skladu s ovim stavkom ne dovode se u pitanje obveze na temelju Direktive 2002/87/EZ ili Direktive 2009/138/EZ.

10. Ako se na temelju ovog članka odobrenje ili izuzeće od odobrenja financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu odbije, konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje podnositelja zahtjeva o odluci i razlozima za to u roku od četiri mjeseca od primitka zahtjeva, ili ako je zahtjev nepotpun, u roku od četiri mjeseca od primitka potpunih informacija potrebnih za odluku.

Odluka o izdavanju ili odbijanju odobrenja u svakom se slučaju donosi u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva. Odluku o odbijanju može prema potrebi popratiti bilo koja mjera iz stavka 6.

Članak 21.b

Posredničko matično društvo u EU-u

1. Dvije ili više institucija koje su smještene u Uniji, a pripadaju istoj grupi iz treće zemlje imaju jedinstveno posredničko matično društvo u EU-u s poslovnim nastanom u Uniji.

2. Nadležna tijela mogu dopustiti institucijama iz stavka 1. da imaju dva posrednička matična društva u EU-u ako utvrde da bi osnivanje jednog posredničkog matičnog društva u EU-u:

(a)bilo neuskladivo s obveznim zahtjevom za razdvajanje djelatnosti koji je određen propisima ili od strane nadzornih tijela treće zemlje u kojoj krajnje matično društvo grupe iz treće zemlje ima mjesto uprave ili

(b)podrazumijevalo mogućnost manje učinkovite sanacije nego u slučaju dvaju posredničkih matičnih društava u EU-u sukladno procjeni nadležnog sanacijskog tijela posredničkoga matičnog društva u EU-u.

3. Posredničko matično društvo u EU-u kreditna je institucija kojoj je odobren rad u skladu s člankom 8. ili financijski holding ili mješoviti financijski holding odobren u skladu s člankom 21.a.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, ako nijedna institucija iz stavka 1. ovog članka nije kreditna institucija ili ako se mora osnovati drugo posredničko matično društvo u EU-u u vezi s investicijskim djelatnostima radi ispunjavanja obveznog zahtjeva kako je navedeno u stavku 2. ovog članka, posredničko matično društvo u EU-u ili drugo posredničko matično društvo u EU-u može biti investicijsko društvo kojem je odobren rad u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive 2014/65/EU koji je podložan Direktivi 2014/59/EU.

4. Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se ako je ukupna vrijednost imovine koju grupa iz treće zemlje ima u Uniji manja od 40 milijardi EUR.

5. Za potrebe ovog članka:

(a)ukupna vrijednost imovine koju grupa iz treće zemlje ima u Uniji zbroj je sljedećega:

i.ukupnog iznosa imovine svake institucije u Uniji grupe iz treće zemlje kako je iskazana u njezinoj konsolidiranoj bilanci ili kako je iskazana u njihovim pojedinačnim bilancama ako bilanca institucije nije konsolidirana; i

ii.ukupnog iznosa imovine svake podružnice grupe iz treće zemlje s odobrenjem za rad u Uniji u skladu s ovom Direktivom, Uredbom (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( ⁴ ) ili Direktivom 2014/65/EU;

(b)pojam ,institucija’ obuhvaća i investicijska društva.

6. Nadležna tijela dostavljaju EBA-i sljedeće informacije za svaku grupu iz treće zemlje koja posluje u njihovoj jurisdikciji:

(a)nazive i ukupan iznos imovine institucija koje se nadziru, a pripadaju grupi iz treće zemlje;

(b)nazive i ukupan iznos imovine koja se odnosi na podružnice koje su dobile odobrenje za rad u toj državi članici u skladu s ovom Direktivom, Direktivom 2014/65/EU ili Uredbom (EU) br. 600/2014 i vrste djelatnosti za koje su dobile odobrenje za rad;

(c)naziv i vrsta, kako je navedena u stavku 3., svakoga posredničkog matičnog društva u EU-u koje je osnovano u toj državi članici i naziv grupe iz treće zemlje kojoj pripada.

6.a EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju jedinstveni formati i definicije te razvija informatička rješenja koja se u Uniji primjenjuju za izvješćivanje o informacijama iz stavka 6.

EBA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. siječnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz drugog podstavka ovoga stavka, u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7. Na svojoj internetskoj stranici EBA objavljuje popis svih grupa iz trećih zemalja koje posluju u Uniji i njihova posredničkog matičnog društva u EU-u ili više njih, prema potrebi.

Nadležna tijela osiguravaju da svaka institucija u njihovoj jurisdikciji koja je dio grupe iz treće zemlje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

(a)ima posredničko matično društvo u EU-u;

(b)radi se o posredničkom matičnom društvu u EU-u;

(c)jedina je institucija grupe iz treće zemlje u Uniji; ili

(d)dio je grupe iz treće zemlje čija je ukupna vrijednost imovine u Uniji manja od 40 milijardi EUR.

8. Odstupajući od stavka 1., grupe iz treće zemlje koje posluju putem više od jedne institucije u Uniji i čija je ukupna vrijednost imovine u Uniji jednaka ili veća od 40 milijardi EUR na 27. lipnja 2019. imaju posredničko matično društvo u EU-u ili ako se primjenjuje stavak 2., dva posrednička matična društva u EU-u do. 30. prosinca 2023.

9. Do 30. prosinca 2026. Komisija nakon savjetovanja s EBA-om preispituje zahtjeve koji su ovim člankom određeni za institucije te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. U tom se izvješću razmatra barem sljedeće:

(a)jesu li zahtjevi utvrđeni u ovom članku funkcionalni, potrebni i proporcionalni i bi li druge mjere bile primjerenije;

(b)bi li trebalo revidirati zahtjeve koji su ovim člankom određeni za institucije kako bi se njima odražavale najbolje međunarodne prakse.

10. Do 28. lipnja 2021. EBA podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji o postupanju s podružnicama iz trećih zemalja u okviru nacionalnog prava država članica. U tom se izvješću razmatra barem sljedeće:

(a)razlikuju li se, i u kojoj mjeri, nadzorne prakse država članica u skladu s nacionalnim pravom za podružnice iz trećih zemalja;

(b)bi li različito postupanje s podružnicama iz trećih zemalja u skladu s nacionalnim pravom moglo dovesti do regulatorne arbitraže;

(c)je li potrebno i primjereno daljnje usklađivanje nacionalnih propisa za podružnice iz trećih zemalja, posebice kad je riječ o značajnim podružnicama iz trećih zemalja.

Komisija po potrebi podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću na temelju preporuka EBA-e.

Članak 21.c

Zahtjev za osnivanje podružnice radi pružanja bankovnih usluga od strane društava iz trećih zemalja

1. Države članice propisuju da društva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji iz članka 47. na njihovu državnom području osnivaju podružnicu i podnose zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u skladu s glavom VI. kako bi započela ili nastavila obavljati djelatnosti iz članka 47. stavka 1. u relevantnoj državi članici.

2. Zahtjev utvrđen u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje se ako društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji pruža uslugu ili djelatnost klijentu ili drugoj ugovornoj strani koja ima poslovni nastan ili se nalazi u Uniji, a koja je:

(a) mali ulagatelj, kvalificirana druga ugovorna strana ili profesionalni klijent u smislu odjeljaka I. i II. Priloga II. Direktivi 2014/65/EU koji ima poslovni nastan ili se nalazi u Uniji, ako taj klijent ili druga ugovorna strana isključivo na vlastitu inicijativu pristupi društvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji radi pružanja bilo koje usluge ili djelatnosti iz članka 47. stavka 1. ove Direktive;

(b) kreditna institucija;

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak točku (c), ako društvo iz treće zemlje traži klijenta ili drugu ugovornu stranu, ili potencijalnog klijenta ili drugu ugovornu stranu iz točke (a) tog podstavka preko subjekta koji djeluje u njegovo vlastito ime ili je u bliskoj vezi s takvim društvom iz treće zemlje ili preko bilo koje druge osobe koja djeluje u ime tog društva, to se ne smatra pružanjem usluga isključivo na inicijativu klijenta ili druge ugovorne strane ili potencijalnog klijenta ili druge ugovorne strane.

Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast zahtijevati od kreditnih institucija i podružnica s poslovnim nastanom na njihovu državnom području da im dostave informacije koje su im potrebne za praćenje usluga koje se pružaju isključivo na inicijativu klijenta ili druge ugovorne strane koji ima poslovni nastan ili se nalazi na njihovu državnom području ako takve usluge pružaju društva s poslovnim nastanom u trećim zemljama koja su dio iste grupe.

3. Inicijativa klijenta ili druge ugovorne strane iz stavka 2. ne daje društvu iz treće zemlje pravo da nudi druge kategorije proizvoda, djelatnosti ili usluga osim onih koje su klijent ili druga ugovorna strana zatražili, osim preko podružnice iz treće zemlje koja ima poslovni nastan u državi članici. Međutim, osnivanje podružnice iz treće zemlje ne smije se zahtijevati za bilo koje usluge, djelatnosti ili proizvode koji su potrebni ili su usko povezani s pružanjem usluge, proizvoda ili djelatnosti koje je klijent ili druga ugovorna strana izvorno zatražio, uključujući slučajeve u kojima se takve usko povezane usluge, djelatnosti ili proizvodi pružaju naknadno uz one koji su prvotno zatraženi.

4. Zahtjev utvrđen u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje se na usluge ili aktivnosti navedene u odjeljku A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, uključujući sve povezane pomoćne usluge, kao što su povezano primanje depozita ili odobravanje kredita ili zajmova čija je svrha pružanje usluga u skladu s tom direktivom.

5. Kako bi se očuvala stečena prava klijenata na temelju postojećih ugovora, zahtjevom utvrđenim u stavku 1. ne dovode se u pitanje postojeći ugovori koji su sklopljeni prije 11. srpnja 2026.

6. EBA do 10. srpnja 2025., nakon savjetovanja s EIOPA-om i ESMA-om, preispituje bi li bilo koji subjekt financijskog sektora osim kreditnih institucija trebao biti izuzet od zahtjeva za osnivanje podružnice radi pružanja bankovnih usluga od strane društava iz trećih zemalja u skladu s ovim člankom. EBA podnosi izvješće o tome Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji. U tom se izvješću uzimaju u obzir bojazni u pogledu financijske stabilnosti i učinka na konkurentnost Unije.

Na temelju tog izvješća Komisija, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću.

POGLAVLJE 2. Kvalificirani udio u kreditnoj instituciji

Članak 22.

Obavješćivanje o predloženim stjecanjima i njihova procjena

1. Države članice od svake fizičke ili pravne osobe ili od takvih osoba koje zajednički djeluju („predloženi stjecatelj”), a koje su donijele odluku ili o stjecanju, bilo izravnom ili neizravnom, kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji, ili o daljnjem povećanju, bilo izravnom ili neizravnom, takvog kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji zbog čega bi udio u pravima glasa ili u kapitalu dosegnuo ili premašio 20 %, 30 % ili 50 % ili bi kreditna institucija postala njihovo društvo kći („predloženo stjecanje”), zahtijevaju da prije stjecanja pisanim putem obavijeste nadležna tijela kreditne institucije u kojoj žele steći ili povećati kvalificirani udjel, navodeći veličinu planiranog udjela i relevantne informacije, kao što je navedeno u članku 23. stavku 4. Države članice ne moraju primjenjivati prag od 30 % ako u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/109/EZ primjenjuju prag jedne trećine.

2. Nadležna tijela odmah, a u svakom slučaju u roku od deset radnih dana od primitka obavijesti ili informacija, u pisanom obliku potvrđuju primitak obavijesti iz stavka 1. ili dodatnih informacija iz stavka 3.

Nadležna tijela imaju na raspolaganju najviše 60 radnih dana od dana pismene potvrde primitka obavijesti i svih dokumenata koje zahtijeva država članica, a koje je potrebno priložiti obavijesti na temelju popisa iz članka 23. stavka 4. („razdoblje procjene”) za provedbu procjene iz članka 23. stavka 1 („procjena”).

Nadležna tijela obavješćuju predloženog stjecatelja o datumu isteka razdoblja procjene u vrijeme potvrde primitka.

3. Nadležna tijela mogu za vrijeme razdoblja procjene, ako je to potrebno, no najkasnije 50-og radnog dana razdoblja procjene, zahtijevati dodatne informacije koje su potrebne za dovršetak takve procjene. Taj se zahtjev podnosi u pisanom obliku te se u njemu pobliže navode dodatne informacije koje su potrebne.

Razdoblje procjene prekida se u razdoblju od dana kada nadležna tijela zatraže informacije do primitka odgovora predloženog stjecatelja na taj zahtjev. Taj prekid ne smije biti dulji od 20 radnih dana. Nadležna tijela mogu prema svojem nahođenju postaviti daljnje zahtjeve za dopunu ili pojašnjenje informacija, ali se razdoblje procjene zbog toga ne prekida.

4. Nadležna tijela mogu produljiti prekid iz drugog podstavka stavka 3. do najviše 30 radnih dana ako je predloženi stjecatelj iz treće zemlje ili je reguliran u trećoj zemlji ili je fizička odnosno pravna osoba koja ne podliježe nadzoru prema ovoj Direktivi ili Direktivi 2009/65/EZ, 2009/138/EZ ili 2004/39/EZ.5. Ako se nadležna tijela odluče usprotiviti predloženom stjecanju, ona moraju u roku od dva radna dana od završetka procjene, a prije isteka razdoblja procjene, obavijestiti predloženog stjecatelja pisanim putem i navesti razloge za takvu odluku. Poštujući nacionalno pravo, prikladnu izjavu o razlozima za takvu odluku moguće je objaviti javnosti na zahtjev predloženog stjecatelja. To ne sprečava državu članicu da dopusti nadležnom tijelu objavljivanje takvih informacija ako predloženi stjecatelj ne podnese takav zahtjev.

6. Ako se nadležna tijela pisanim putem ne usprotive predloženom stjecanju unutar razdoblja procjene, smatra se da je stjecanje odobreno.

7. Nadležna tijela mogu odrediti najdulje razdoblje za dovršenje predloženog stjecanja i produljiti ga prema potrebi.

8. Države članice ne smiju propisivati zahtjeve za obavješćivanje nadležnih tijela o izravnim i neizravnim stjecanjima prava glasa ili kapitala, kao ni zahtjeve za odobravanje takvih stjecanja koji su stroži od onih navedenih u ovoj Direktivi.

9. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se uspostavili zajednički postupci, oblici i predlošci za proces savjetovanja između relevantnih nadležnih tijela, kao što je navedeno u članku 24.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 23.

Kriteriji procjene

1. Da bi osigurala dobro i razborito upravljanje kreditnom institucijom u kojoj je predloženo stjecanje te uzimajući u obzir vjerojatan utjecaj predloženog stjecatelja na kreditnu instituciju, nadležna tijela pri procjeni obavijesti iz članka 22. stavka 1. i informacija iz članka 22. stavka 3. procjenjuju primjerenost predloženog stjecatelja i financijsku sigurnost predloženog stjecanja prema sljedećim kriterijima:

(a)ugled predloženog stjecatelja;

(b)ugled, znanje, vještine i iskustvo, kako je navedeno u članku 91. stavku 1., svakog člana upravljačkog tijela koje će voditi poslovanje kreditne institucije nakon predloženog stjecanja;

(c)financijsko stanje predloženog stjecatelja, posebno s obzirom na vrstu poslova koji se obavljaju i planiranih poslova u kreditnoj instituciji u kojoj se predlaže stjecanje;

(d)hoće li kreditna institucija biti sposobna ispunjavati i nastaviti ispunjavati bonitetne zahtjeve na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 i, kada je to primjenjivo, ostalog prava Unije, a posebno direktiva 2002/87/EZ i 2009/110/EZ, ima li grupa čiji će ona postati dio strukturu koja joj omogućuje provođenje učinkovitog nadzora, učinkovitu razmjenu informacija između nadležnih tijela i utvrđivanje raspodjele odgovornosti između nadležnih tijela;

(e) postoje li, u vezi s predloženim stjecanjem, opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (*7) obavlja ili da je obavljeno odnosno da je bilo pokušano ili da bi predloženo stjecanje moglo povećati rizik da do toga dođe.

Za potrebe procjene kriterija iz prvog podstavka točke (e) ovoga stavka, nadležna tijela savjetuju se, u okviru svojih provjera, s tijelima odgovornima za nadzor kreditnih institucija u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

Nadležna tijela mogu uložiti prigovor na predloženo stjecanje ako se predloženi stjecatelj nalazi u trećoj zemlji koja je uvrštena na popis visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima u svojem režimu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma u skladu s člankom 9. Direktive (EU) 2015/849, ili u trećoj zemlji na koju se primjenjuju Unijine mjere ograničavanja, i ako nadležno tijelo procijeni da to utječe na sposobnost predloženog stjecatelja da ima uspostavljene prakse i postupke koji se zahtijevaju za usklađivanje sa zahtjevima režima za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma.

2. Nadležna se tijela mogu usprotiviti predloženom stjecanju samo ako za to postoje opravdani razlozi na temelju kriterija navedenih u stavku 1. ili ako su informacije koje je dostavio predloženi stjecatelj nepotpune.

Za potrebe ovoga stavka i s obzirom na kriterij iz stavka 1. točke (e) ovog članka, pri procjeni predloženog stjecanja nadležna tijela na odgovarajući način uzimaju u obzir negativno mišljenje tijela odgovornih za nadzor kreditnih institucija u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 koje su nadležna tijela primila u roku od 30 radnih dana od prvotnog zahtjeva te ono može biti opravdan razlog za protivljenje.

3. Države članice ne smiju uvesti nikakve prethodne uvjete u vezi s razinom udjela koji je potrebno steći niti smiju dopustiti svojim nadležnim tijelima da predloženo stjecanje procjenjuju s osnova gospodarskih potreba tržišta.

4. Države članice objavljuju popis u kojemu se pobliže navode informacije koje su potrebne za provođenje procjene i koje se moraju dostaviti nadležnim tijelima u vrijeme obavješćivanja iz članka 22. stavka 1. Tražene informacije su razmjerne i prilagođene karakteru predloženog stjecatelja i predloženog stjecanja. Države članice ne smiju zahtijevati informacije koje nisu relevantne za bonitetnu procjenu.

5. Bez obzira na članak 22. stavke 2., 3. i 4., ako je nadležno tijelo obaviješteno o dva ili više prijedloga za stjecanje ili za povećanje kvalificiranih udjela u istoj kreditnoj instituciji, ono prema predloženim stjecateljima postupa nediskriminacijski.

6. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se odredio popis minimalnih informacija koje predloženi stjecatelj treba dostaviti nadležnom tijelu u trenutku primitka obavijesti iz članka 22. stavka 1.

Za potrebe prvog podstavka EBA uzima u obzir glavu II. Direktive (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. siječnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 24.

Suradnja između nadležnih tijela

1. Relevantna nadležna tijela međusobno se savjetuju pri provođenju procjene ako je predloženi stjecatelj jedno od sljedećeg:

(a)kreditna institucija, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2009/65/EZ („društvo za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire” („društvo za upravljanje UCITS-om”)) koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže;

(b)matično društvo kreditne institucije, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijskog društva ili društva za upravljanje UCITS-om koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže;

(c)fizička ili pravna osoba koja kontrolira kreditnu instituciju, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje UCITS-om koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže.

2. Nadležna tijela, bez nepotrebnog odgađanja, dostavljaju jedna drugima informacije koje su nužne ili relevantne za procjenu. U tom smislu, nadležna tijela priopćavaju jedna drugima sve relevantne informacije na zahtjev, a na svoju vlastitu inicijativu priopćavaju sve nužne informacije. Odluka nadležnog tijela koje je izdalo odobrenje za rad kreditnoj instituciji u kojoj se predlaže stjecanje sadržava sva mišljenja ili ograde koje je iznijelo nadležno tijelo odgovorno za predloženog stjecatelja.

Članak 25.

Obavijest u slučaju prodaje

Države članice zahtijevaju od svake fizičke ili pravne osobe koja je donijela odluku o otuđivanju, izravnom ili neizravnom, kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji da unaprijed obavijesti nadležna tijela pisanim putem i navede veličinu dotičnog udjela. Ta osoba isto tako obavješćuje nadležna tijela ako je donijela odluku o smanjenju svojeg kvalificiranog udjela prema kojoj bi njezin udio u pravima glasa ili kapitalu pao ispod 20 %, 30 % ili 50 % ili bi kreditna institucija prestala biti njezino društvo kći. Države članice nisu obvezne primjenjivati prag od 30 % ako, u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/109/EZ, primjenjuju prag jedne trećine.

Članak 26.

Obveze obavješćivanja i kazne

1. Kreditne institucije obavješćuju nadležna tijela o svakom stjecanju ili o otuđivanju nakon što saznaju da su zbog stjecanja ili otuđivanja udjela u njihovu kapitalu udjeli premašili pragove ili pali ispod pragova navedenih u članku 22. stavku 1. i članku 25.

Kreditne institucije čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu barem jednom godišnje obavješćuju nadležna tijela o imenima dioničara i članovima koji posjeduju kvalificirane udjele te o veličini tih udjela, što je na primjer vidljivo iz informacija dobivenih na godišnjoj glavnoj skupštini dioničara i članova ili što proizlazi iz usklađivanja s propisima koji se odnose na društva čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu.

2. Ako je vjerojatno da će utjecaj koji imaju osobe iz članka 22. stavka 1. biti štetan za razborito i dobro upravljanje institucijom, države članice zahtijevaju da nadležna tijela poduzmu odgovarajuće mjere kako bi okončala takvu situaciju. Te se mjere mogu sastojati od sudske zabrane, kazni prema člancima od 65. do 72. protiv članova upravljačkog tijela i rukovoditelja ili privremene suspenzije prava glasa koja proizlaze iz dionica koje imaju dioničari ili članovi relevantne kreditne institucije.

Slične mjere primjenjuju se na fizičke ili pravne osobe koje ne ispunjavaju obveze dostavljanja prethodnih informacija kao što je propisano člankom 22. stavkom 1. i prema člancima od 65. do 72.

Ako je udio stečen unatoč protivljenju nadležnih tijela, države članice, bez obzira na druge kazne koje će biti donesene, određuju privremenu suspenziju odgovarajućih prava glasa ili ništavnost glasovanja odnosno mogućnost njegova poništavanja.

Članak 27.

Kriteriji za kvalificirane udjele

Pri utvrđivanju činjenice jesu li ispunjeni kriteriji za kvalificirane udjele iz članaka 22., 25. i 26., uzimaju se u obzir prava glasa iz članaka 9., 10. i 11. Direktive 2004/109/EZ, kao i uvjeti koji se odnose na njihovo zbrajanje propisani člankom 12. stavcima 4. i 5. te Direktive.

Pri utvrđivanju činjenice jesu li ispunjeni kriteriji za kvalificirane udjele iz članka 26., države članice ne uzimaju u obzir prava glasa ili dionice koje su institucije mogle steći pružanjem usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa iz točke 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, ako se ta prava, s jedne strane, ne ostvaruju ili ne koriste na neki drugi način za interveniranje u upravljanje izdavatelja, te ako se, s druge strane, otuđe u roku godine dana od stjecanja.

POGLAVLJE 3. STJECANJE ILI PRODAJA ZNAČAJNOG UDJELA

Članak 27.a

Obavješćivanje o stjecanju i njegova procjena

1. Države članice zahtijevaju da institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi obuhvaćeni područjem primjene članka 21.a stavka 1. (‚predloženi stjecatelj’) unaprijed obavijeste svoje nadležno tijelo u pisanom obliku ako namjeravaju steći, izravno ili neizravno, značajan udjel (‚predloženo stjecanje’). U obavijesti se navode opseg predloženog stjecanja i relevantne informacije, kako je propisano člankom 27.b stavkom 5.

2. Za potrebe stavka 1., udjel se smatra značajnim ako je jednak ili veći od 15 % priznatog kapitala predloženog stjecatelja.

3. Za potrebe stavka 1., ako je predloženi stjecatelj institucija, prag iz stavka 2. primjenjuje se i na pojedinačnoj osnovi i na temelju konsolidiranog položaja grupe. Ako je prag iz stavka 2. premašen samo na pojedinačnoj osnovi, predloženi stjecatelj o tome obavješćuje nadležno tijelo u državi članici u kojoj ima poslovni nastan. Nadležno tijelo procjenjuje predloženo stjecanje. Ako je taj prag premašen na pojedinačnoj osnovi i na temelju konsolidiranog položaja grupe, predloženi stjecatelj o tome obavješćuje i konsolidirajuće nadzorno tijelo. To konsolidirajuće nadzorno tijelo procjenjuje i predloženo stjecanje.

4. Ako je predloženi stjecatelj financijski holding ili mješoviti financijski holding obuhvaćen područjem primjene članka 21.a stavka 1., prag iz stavka 2. ovog članka primjenjuje se na temelju konsolidiranog položaja, a konsolidirajuće nadzorno tijelo nadležno je tijelo za potrebe stavka 1. ovog članka.

5. Nadležno tijelo odmah, a u svakom slučaju u roku od deset radnih dana od primitka obavijesti ili dodatnih informacija, u pisanom obliku potvrđuje primitak obavijesti iz stavka 1. ili svih dodatnih informacija u skladu sa stavkom 9.

6. Nadležno tijelo ima na raspolaganju 60 radnih dana od datuma pisane potvrde o primitku obavijesti i primitka svih dokumenata, uključujući one za koje je država članica propisala da se prilažu obavijesti u skladu s člankom 27.b stavkom 5. (‚razdoblje procjene’), za provedbu procjene predviđene u članku 27.b stavku 1.

Ako se predloženo stjecanje odnosi na kvalificirani udio u kreditnoj instituciji kako je navedeno u članku 22. stavku 1., predloženi stjecatelj podliježe i obvezi obavješćivanja i procjeni na temelju tog članka. U tom slučaju rok u kojem nadležno tijelo treba provesti procjenu predviđenu člankom 27.b stavkom 1. i procjenu iz članka 22. stavka 2. istječe tek nakon isteka kasnijeg od dvaju relevantnih razdoblja procjene.

7. Ako se predloženo stjecanje značajnog udjela provodi između subjekata iste grupe kako je navedeno u članku 113. stavku 6. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili između subjekata unutar istog institucionalnog sustava zaštite kako je navedeno u članku 113. stavku 7. te uredbe, nadležno tijelo nije obvezno provesti procjenu predviđenu člankom 27.b stavkom 1. ove Direktive.

8. Nadležno tijelo obavješćuje predloženog stjecatelja o datumu isteka razdoblja procjene u trenutku primitka potvrde iz stavka 5.

9. Nadležno tijelo za vrijeme razdoblja procjene može, ako je to potrebno, a u svakom slučaju najkasnije pedesetog radnog dana razdoblja procjene, zatražiti dodatne informacije potrebne za dovršetak takve procjene predviđene člankom 27.b stavkom 1. Taj se zahtjev podnosi u pisanom obliku te se u njemu pobliže navode dodatne informacije koje su potrebne.

10. Razdoblje procjene suspendira se u razdoblju između datuma zahtjeva nadležnog tijela za dodatne informacije i datuma primitka odgovora predloženog stjecatelja u kojem je dostavio sve zatražene informacije. Ta suspenzija ne smije biti dulja od 20 radnih dana. Nadležno tijelo može prema svojem nahođenju postaviti daljnje zahtjeve za dopunu ili pojašnjenje pruženih informacija, ali se razdoblje procjene zbog toga ne suspendira.

11. Nadležno tijelo može produljiti suspenziju iz stavka 10. na najviše 30 radnih dana u sljedećim slučajevima:

(a) ako se subjekt koji se stječe nalazi u trećoj zemlji ili podliježe regulatornom okviru treće zemlje;

(b) ako je razmjena informacija s tijelima odgovornima za nadzor predloženog stjecatelja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 potrebna za provedbu procjene predviđene člankom 27.b stavkom 1. ove Direktive.

12. Ako se financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu obuhvaćenom područjem primjene članka 21.a stavka 1. odobrenje izdaje u vrijeme provedbe procjene predviđene člankom 27.b stavkom 1., nadležno se tijelo za potrebe članka 21.a stavka 1. prema potrebi koordinira s konsolidirajućim nadzornim tijelom te, ako nije riječ o istom tijelu, s nadležnim tijelom u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan. U tom slučaju razdoblje procjene suspendira se do dovršetka postupka iz članka 21.a.

13. Ako se nadležno tijelo odluči usprotiviti predloženom stjecanju, ono u roku od dva radna dana od završetka procjene, a prije isteka razdoblja procjene predviđene člankom 27.b stavkom 1., obavješćuje predloženog stjecatelja pisanim putem i navodi razloge za svoje protivljenje.

14. Ako se nadležno tijelo pisanim putem ne usprotivi predloženom stjecanju u razdoblju procjene, ono se smatra odobrenim.

15. Nadležno tijelo može odrediti krajnji rok za dovršetak predloženog stjecanja i prema potrebi ga produljiti.

Članak 27.b

Kriteriji procjene

1. Pri procjeni obavijesti o predloženom stjecanju iz članka 27.a stavka 1. te informacija iz članka 27.a stavka 9., nadležno tijelo procjenjuje mogućnost dobrog i razboritog upravljanja predloženog stjecatelja, a posebno rizike kojima je predloženi stjecatelj izložen ili bi mogao biti izložen nakon predloženog stjecanja, u skladu sa sljedećim kriterijima:

(a) sposobnosti predloženog stjecatelja da poštuje i nastavi ispunjavati bonitetne zahtjeve iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 te, ako je to primjenjivo, drugih pravnih akata Unije;

(b) postojanje, u vezi s predloženim stjecanjem, opravdanih razloga za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849 obavlja ili da je obavljeno odnosno da je bilo pokušano ili da bi predloženo stjecanje moglo povećati rizik da do toga dođe.

2. Za potrebe procjene kriterija iz stavka 1. točke (b) ovoga članka, nadležno tijelo savjetuje se, u okviru svojih provjera, s tijelima odgovornima za nadzor predloženog stjecatelja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

3. Nadležno tijelo može se usprotiviti predloženom stjecanju samo ako za to postoje opravdani razlozi na temelju kriterija iz stavka 1. ovoga članka, ili ako su informacije koje dostavi predloženi stjecatelj nepotpune unatoč tome što je zahtjev podnesen u skladu s člankom 27.a stavkom 9.

Za potrebe ovoga stavka i s obzirom na kriterij iz stavka 1. točke (b) ovog članka, pri procjeni predloženog stjecanja nadležna tijela na odgovarajući način uzimaju u obzir negativno mišljenje tijela odgovornih za nadzor predloženog stjecatelja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 koje su nadležna tijela primila u roku od 30 radnih dana od prvotnog zahtjeva te ono može biti opravdan razlog za protivljenje.

4. Države članice ne smiju nametnuti nikakve prethodne uvjete u pogledu razine predloženog stjecanja niti smiju dopustiti svojem nadležnom tijelu da ispituje predloženo stjecanje u smislu gospodarskih potreba tržišta.

5. Države članice objavljuju popis informacija koje se traže za provedbu procjene. Predloženi stjecatelj navedene informacije pruža nadležnom tijelu u trenutku dostave obavijesti iz članka 27.a stavka 1. Zatražene informacije moraju biti proporcionalne i primjerene prirodi predloženog stjecanja. Države članice ne smiju zahtijevati informacije koje nisu relevantne za bonitetnu procjenu na temelju ovog članka.

6. Ne dovodeći u pitanje članak 27.a stavke od 5. do 11., ako je nadležno tijelo obaviješteno o dvama prijedlozima, ili više njih, za stjecanje značajnih udjela u istom subjektu, ono prema predloženim stjecateljima postupa na nediskriminirajući način.

7. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

(a) popis minimalnih informacija koje predloženi stjecatelj treba dostaviti nadležnom tijelu u trenutku dostave obavijesti iz članka 27.a stavka 1., članka 27.f stavka 1. i članka 27.i stavka 1.;

(b) zajednička metodologija procjene kriterija iz ovoga članka i članka 27.j;

Za potrebe prvog podstavka, EBA uzima u obzir glavu II. Direktive (EU) 2017/1132.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. srpnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 27.c

Suradnja među nadležnim tijelima

1. Pri provedbi procjene predviđene člankom 27.b stavkom 1. nadležno tijelo savjetuje se s tijelima kojima je povjerena javna dužnost nadzora drugih dotičnih subjekata financijskog sektora ako se predloženo stjecanje odnosi na jedno od sljedećeg:

(a) kreditnu instituciju, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje imovinom kojima je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili u sektoru različitom od onog u kojem posluje predloženi stjecatelj;

(b) matično društvo kreditne institucije, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijskog društva ili društva za upravljanje imovinom kojima je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili u sektoru različitom od onog u kojem posluje predloženi stjecatelj;

(c) pravnu osobu koja kontrolira kreditnu instituciju, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje imovinom kojima je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili u sektoru različitom od onog u kojem se stjecanje predlaže.

2. Ako je predloženi stjecatelj institucija i ako je prag iz članka 27.a stavka 2. premašen samo na pojedinačnoj osnovi, nadležno tijelo koje procjenjuje predloženo stjecanje obavješćuje konsolidirajuće nadzorno tijelo o predloženom stjecanju u roku od deset radnih dana od primitka obavijesti predloženog stjecatelja, ako je predloženi stjecatelj dio grupe i ako se nadležno tijelo razlikuje od konsolidirajućeg nadzornog tijela. Nadležno tijelo također prosljeđuje svoju procjenu konsolidirajućem nadzornom tijelu.

Ako je predloženi stjecatelj financijski holding ili mješoviti financijski holding obuhvaćen područjem primjene članka 21.a stavka 1., konsolidirajuće nadzorno tijelo koje procjenjuje predloženo stjecanje obavješćuje nadležno tijelo u državi članici u kojoj predloženi stjecatelj ima poslovni nastan o predloženom stjecanju u roku od deset radnih dana od primitka obavijesti predloženog stjecatelja, ako se to nadležno tijelo razlikuje od konsolidirajućeg nadzornog tijela. Konsolidirajuće nadzorno tijelo također prosljeđuje svoju procjenu tom nadležnom tijelu.

Ako je predloženi stjecatelj institucija i ako je prag iz članka 27.a stavka 2. premašen i na pojedinačnoj osnovi i na temelju konsolidiranog položaja grupe, nadležno tijelo i konsolidirajuće nadzorno tijelo koji procjenjuju predloženo stjecanje nastoje koordinirati svoje procjene, posebno u pogledu savjetovanja s relevantnim tijelima iz stavka 1. ovoga članka.

3. Ako procjenu predloženog stjecanja treba provesti konsolidirajuće nadzorno tijelo iz članka 27.a stavka 3., a konsolidirajuće nadzorno tijelo razlikuje se od nadležnog tijela u državi članici u kojoj predloženi stjecatelj ima poslovni nastan, ta dva tijela surađuju i međusobno se opsežno savjetuju. Konsolidirajuće nadzorno tijelo priprema procjenu predloženog stjecanja i prosljeđuje tu procjenu nadležnom tijelu u državi članici u kojoj predloženi stjecatelj ima poslovni nastan. Ta dva tijela čine sve u granicama svojih ovlasti kako bi donijela zajedničku odluku u roku od dva mjeseca od primitka te procjene. Ta zajednička odluka uredno se dokumentira i obrazlaže. Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje predloženog stjecatelja o toj zajedničkoj odluci.

U slučaju da se zajednička odluka ne donese u roku od dva mjeseca od primitka procjene, konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležno tijelo u državi članici u kojoj predloženi stjecatelj ima poslovni nastan suzdržava se od donošenja odluke i upućuje predmet EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućenog predmeta. Dotična tijela donose zajedničku odluku u skladu s odlukom EBA-e.

4. Nadležna tijela, bez odgode, dostavljaju jedna drugima informacije koje su nužne ili relevantne za procjenu. U tu svrhu nadležna tijela jedna drugima na zahtjev ili na vlastitu inicijativu priopćavaju sve informacije relevantne za procjenu.

Nadležna tijela nastoje koordinirati svoje procjene i osigurati dosljednost svojih odluka. U tu se svrhu u odluci nadležnog tijela odgovornog za procjenu navode stajališta ili zadrške drugih relevantnih nadležnih tijela.

5. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se utvrđuju zajednički postupci i obrasci, kao i predloške za proces savjetovanja između relevantnih nadležnih tijela, kao što je navedeno u ovom članku.

EBA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. srpnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka, u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 27.d

Obavijest o prodaji imovine

Države članice propisuju da institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi obuhvaćeni područjem primjene članka 21.a stavka 1. obavijeste nadležno tijelo ako namjeravaju izravno ili neizravno otuđiti značajan udjel kako je utvrđen u skladu s člankom 27.a stavkom 2. Ta se obavijest upućuje unaprijed i u pisanom obliku, uz navođenje veličine dotičnog udjela.

Članak 27.e

Obveze obavješćivanja i kazne

Ako predloženi stjecatelj unaprijed ne dostavi obavijest o predloženom stjecanju u skladu s člankom 27.a stavkom 1. ili stekne značajan udjel kako je navedeno u tome članku unatoč protivljenju nadležnog tijela, države članice zahtijevaju da nadležno tijelo poduzme odgovarajuće mjere. Ako je značajni udjel stečen unatoč protivljenju nadležnog tijela, države članice, ne dovodeći u pitanje potencijalne kazne, određuju privremenu suspenziju odgovarajućih glasačkih prava ili ništavnost glasovanja.

POGLAVLJE 4. ZNAČAJNI PRIJENOSI IMOVINE I OBVEZA

Članak 27.f

Obavješćivanje o značajnim prijenosima imovine i obveza

1. Države članice zahtijevaju da institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su obuhvaćeni područjem primjene članka 21.a stavka 1. unaprijed u pisanom obliku obavijeste svoje nadležno tijelo o svakom značajnom prijenosu imovine ili obveza koji izvršavaju prodajom ili bilo kojom drugom vrstom transakcije (‚predložena operacija’).

Ako predložena operacija uključuje samo subjekte iz iste grupe, ti subjekti također podliježu prvom podstavku.

Za potrebe prvog i drugog podstavka, svaki subjekt koji je uključen u istu predloženu operaciju pojedinačno podliježe obvezi obavješćivanja iz tih odredaba.

2. Za potrebe stavka 1., predložena operacija smatra se značajnom za subjekt ako je najmanje jednaka10 % njegove ukupne imovine ili obveza, osim ako se predložena operacija izvršava između subjekata iste grupe, u kojem se slučaju predložena operacija smatra značajnom za subjekt ako je najmanje jednak 15 % njegove ukupne imovine ili obveza.

Za potrebe prvog podstavka ovog stavka, na matične financijske holdinge i matične mješovite financijske holdinge iz stavka 1. postoci se primjenjuju na temelju njihova konsolidiranog položaja.

Za izračun postotaka iz prvog podstavka ovoga stavka ne uzimaju se u obzir:

(a) prijenosi neprihodonosne imovine;

(b) prijenosi imovine radi uključivanja u skup za pokriće kako je definiran u članku 3. točki 3. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (*9);

(d) prijenosi imovine ili obveza u kontekstu primjene instrumenata sanacije te sanacijskih ovlasti i mehanizama predviđenih u glavi IV. Direktive 2014/59/EU.

3. Nadležno tijelo odmah, a u svakom slučaju u roku od deset radnih dana od primitka obavijesti, u pisanom obliku potvrđuje primitak obavijesti iz stavka 1.

Članak 27.g

Obveze obavješćivanja i kazne

Ako subjekti unaprijed ne obavijeste o predloženoj operaciji u skladu s člankom 27.f stavkom 1., države članice propisuju da nadležna tijela poduzmu odgovarajuće mjere.

POGLAVLJE 5. SPAJANJA ODNOSNO PRIPAJANJA I PODJELE

Članak 27.h

Područje primjene i definicije

Ovim poglavljem ne dovodi se u pitanje primjena Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (*10) i Direktive (EU) 2017/1132.

Spajanja odnosno pripajanja i podjele koji proizlaze iz primjene Direktive 2014/59/EU ne podliježu obvezama utvrđenima u ovome poglavlju.

Za potrebe ovoga poglavlja, primjenjuju se sljedeće definicije:

1. ‚spajanje odnosno pripajanje’ znači bilo koja sljedeća operacija kojom:

(a) jedno ili više društava, koji prestaju postojati bez postupka likvidacije, prenose svu svoju imovinu i obveze ili njihove dijelove na drugo postojeće društvo, društvo preuzimatelja, u zamjenu za izdavanje njihovim članovima vrijednosnih papira ili dionica koji predstavljaju kapital tog društva preuzimatelja i, ako je to primjenjivo, isplatu u gotovini iznosa koji ne prelazi 10 % nominalne vrijednosti, osim ako je drukčije propisano primjenjivim nacionalnim pravom, ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira ili dionica;

(b) jedno ili više društava, koji prestaju postojati bez postupka likvidacije, prenose svu svoju imovinu i obveze ili njihove dijelove na drugo postojeće trgovačko društvo, društvo preuzimatelja, bez izdavanja novih vrijednosnih papira ili dionica društva preuzimatelja, pod uvjetom da jedna osoba izravno ili neizravno drži sve vrijednosne papire i dionice društava koja se spajaju ili da članovi društava koja se spajaju drže svoje vrijednosne papire i dionice u istom omjeru u svim društvima koja se spajaju;

(c) dva ili više društava, koji prestaju postojati bez postupka likvidacije, prenose svu svoju imovinu i obveze ili njihove dijelove na društvo koje osnivaju, novo društvo, u zamjenu za izdavanje njihovim članovima vrijednosnih papira ili dionica koji predstavljaju kapital tog novog društva i, prema potrebi, isplatu u gotovini iznosa koji ne prelazi 10 % nominalne vrijednosti, osim ako je drukčije propisano primjenjivim nacionalnim pravom, ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira ili dionica;

(d) društvo, koje prestaje postojati bez postupka likvidacije, prenosi svu svoju imovinu i obveze ili njihove dijelove na društvo koje drži sve vrijednosne papire ili dionice koji predstavljaju njegov kapital;

2. ‚podjela’ znači bilo što od sljedećeg:

(a) operacija u okviru koje društvo koje je prestalo postojati bez postupka likvidacije prenosi svu svoju imovinu i obveze na više društava u zamjenu za dodjelu, dioničarima društva koje se dijeli, vrijednosnih papira ili dionica u društvima koja zbog podjele primaju uplate i, ako je to primjenjivo, isplatu u gotovini iznosa koji ne prelazi 10 % nominalne vrijednosti, osim ako je drukčije propisano primjenjivim nacionalnim pravom, ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira ili dionica;

(b) operacija u okviru koje društvo koje je prestalo postojati bez postupka likvidacije prenosi svu svoju imovinu i obveze na više novoosnovanih društava u zamjenu za dodjelu, dioničarima društva koje se dijeli, vrijednosnih papira ili dionica u društvima primateljima i, ako je to primjenjivo, isplatu u gotovini iznosa koji ne prelazi 10 % nominalne vrijednosti, osim ako je drukčije propisano primjenjivim nacionalnim pravom, ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira ili dionica;

(d) operacija u okviru koje društvo koje se dijeli dio svoje imovine i obveza prenosi na jedno ili više društava primatelja u zamjenu za izdavanje, članovima društva koje se dijeli, vrijednosnih papira ili dionica u društvima primateljima, u društvu koje se dijeli ili i u društvima primateljima i u društvu koje se dijeli, i, ako je to primjenjivo, isplatu u gotovini iznosa koji ne prelazi 10 % nominalne vrijednosti, osim ako je drukčije propisano primjenjivim nacionalnim pravom, ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira ili dionica;

(e) operacija u okviru koje društvo koje se dijeli dio svoje imovine i obveza prenosi na jedno ili više društava primatelja u zamjenu za izdavanje, društvu koje se dijeli, vrijednosnih papira ili dionica u društvima primateljima.

Članak 27.i

Obavješćivanje o spajanju odnosno pripajanju ili podjeli i njihova procjena

1. Države članice zahtijevaju da institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi obuhvaćeni područjem primjene članka 21.a stavka 1. (‚financijski dionici’) koji provode spajanje odnosno pripajanje ili podjelu (‚predložena operacija’) nakon donošenja nacrta uvjeta predložene operacije i prije završetka predložene operacije obavijeste nadležno tijelo koje će biti odgovorno za nadzor subjekata koji proizlaze iz takve predložene operacije, navodeći relevantne informacije kako je pobliže navedeno u skladu s člankom 27.j stavkom 5.

Za potrebe prvog podstavka ovog stavka, ako se predložena operacija sastoji od podjele, nadležno tijelo koje treba obavijestiti i koje je zaduženo za procjenu predviđenu člankom 27.j stavkom 1. jest nadležno tijelo zaduženo za nadzor subjekta koji provodi predloženu operaciju.

2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, ako je predložena operacija spajanje odnosno pripajanje koje uključuje samo financijske dionike iz iste grupe, uključujući grupu kreditnih institucija koje su trajno povezane sa središnjim tijelom i koje se nadziru kao grupa, nadležno tijelo nije dužno provesti procjenu predviđenu člankom 27.j stavkom 1.

3. Procjena predviđena člankom 27.j stavkom 1. ne provodi se ako je za predloženu operaciju potrebno odobrenje za rad u skladu s člankom 8. ili odobrenje u skladu s člankom 21.a.

4. Nadležno tijelo odmah, a u svakom slučaju u roku od deset radnih dana od primitka obavijesti ili dodatnih informacija, u pisanom obliku potvrđuje primitak obavijesti iz stavka 1. ili dodatnih informacija podnesenih u skladu sa stavkom 5.

Ako predložena operacija uključuje samo financijske dionike iz iste grupe, nadležno tijelo ima na raspolaganju 60 radnih dana od datuma pisane potvrde o primitku obavijesti i svih dokumenata za koje je država članica propisala da se prilažu obavijesti u skladu s člankom 27.j stavkom 5. (‚razdoblje procjene’) radi provedbe procjene iz članka 27.j stavka 1.

Nadležno tijelo obavješćuje financijske dionike o datumu isteka razdoblja procjene u potvrdi o primitku.

5. Nadležno tijelo može zatražiti dodatne informacije koje su mu potrebne za dovršetak procjene predviđene člankom 27.j stavkom 1. Takav zahtjev podnosi se u pisanom obliku i u njemu se detaljno navodi koje su dodatne informacije potrebne.

Ako predložena operacija uključuje samo financijske dionike iz iste grupe, nadležno tijelo može zatražiti dodatne informacije najkasnije pedesetog radnog dana razdoblja procjene.

Razdoblje procjene suspendira se od datuma zahtjeva nadležnog tijela za dodatne informacije do datuma primitka odgovora financijskih dionika u kojem su dostavili sve zatražene informacije. Ta suspenzija ne smije biti dulja od 20 radnih dana. Nadležno tijelo može prema svojem nahođenju postaviti daljnje zahtjeve za dopunu ili pojašnjenje dostavljenih informacija, ali se razdoblje procjene zbog toga ne suspendira.

6. Nadležno tijelo može produljiti suspenziju iz stavka 5. trećeg podstavka na najviše 30 radnih dana u sljedećim slučajevima:

(a) ako se najmanje jedan financijski dionik nalazi u trećoj zemlji ili podliježe regulatornom okviru treće zemlje;

(b) ako je razmjena informacija s tijelima odgovornima za nadzor financijskih dionika u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 potrebna za provedbu procjene predviđene člankom 27.j stavkom 1. ove Direktive.

7. Predloženu operaciju ne dovršava se prije nego što nadležno tijelo izda pozitivno mišljenje.

8. Nadležno tijelo u roku od dva radna dana od dovršetka svoje procjene financijskim dionicima pisanim putem izdaje obrazloženo pozitivno ili negativno mišljenje. Financijski dionici to obrazloženo mišljenje dostavljaju tijelima koja su prema nacionalnom pravu zadužena za nadzor predložene operacije.

9. Ako predložena operacija uključuje samo financijske dionike iz iste grupe, a nadležno se tijelo u roku za procjenu ne usprotivi predloženoj operaciji u pisanom obliku, mišljenje se smatra pozitivnim.

10. Obrazloženim pozitivnim mišljenjem koje je dalo nadležno tijelo može se predvidjeti ograničeno razdoblje tijekom kojeg se predložena operacija treba provesti.

Članak 27.j

Kriteriji procjene

1. Pri procjeni obavijesti o predloženoj operaciji iz članka 27.i stavka 1. i informacija iz članka 27.i stavka 5., a kako bi se osigurala stabilnost bonitetnog profila financijskih dionika nakon dovršetka predložene operacije a posebno kako bi se odgovorilo na rizike kojima su financijski dionici izloženi ili bi mogli biti izloženi tijekom predložene operacije i rizicima kojima bi subjekt koji nastane iz predložene operacije mogao biti izložen, nadležno tijelo procjenjuje predloženu operaciju u skladu sa sljedećim kriterijima:

(a) ugledom financijskih dionika uključenih u predloženu operaciju;

(b) financijskom stabilnošću financijskih dionika uključenih u predloženu operaciju, posebno s obzirom na vrstu poslova koji se obavljaju i koji su predviđeni za subjekt koji nastane iz predložene operacije;

(c) hoće li se subjekt koji nastane iz predložene operacije moći uskladiti i nastaviti se pridržavati bonitetnih zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013 te, ako je to primjenjivo, drugim aktima prava Unije, a posebno direktivama 2002/87/EZ i 2009/110/EZ;

(d) je li plan provedbe predložene operacije realan i utemeljen iz bonitetne perspektive;

(e) postoje li, u vezi s predloženom operacijom, opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849 obavlja ili da je obavljeno odnosno da je bilo pokušano ili da bi predložena operacija mogla povećati rizik da do toga dođe.

Plan provedbe iz prvoga podstavka točke (d) do završetka predložene operacije podliježe odgovarajućem praćenju koje obavlja nadležno tijelo.

2. Za potrebe procjene kriterija iz stavka 1. točke (e) ovog članka, nadležno tijelo savjetuje se, u okviru svojih provjera, s tijelima odgovornima za nadzor financijskih dionika u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

3. Nadležno tijelo može izdati negativno mišljenje o predloženoj operaciji samo ako nisu ispunjeni kriteriji iz stavka 1. ovoga članka ili ako su informacije koje dostavi financijski dionik nepotpune, unatoč tome što je zahtjev podnesen u skladu s člankom 27.i stavkom 5.

S obzirom na kriterij iz stavka 1. točke (e) ovoga članka, pri procjeni predložene operacije nadležno tijelo na odgovarajući način uzima u obzir negativno mišljenje tijela odgovornih za nadzor financijskih dionika u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 koje je nadležno tijelo primilo u roku od 30 radnih dana od prvotnog zahtjeva te ono može biti opravdan razlog za negativno mišljenje, kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka.

4. Države članice ne dopuštaju nadležnim tijelima da ispituju predloženu operaciju u smislu gospodarskih potreba tržišta.

5. Države članice objavljuju popis informacija koje se zahtijevaju za provedbu procjene predviđene stavkom 1. ovog članka. Financijski dionici navedene informacije pružaju nadležnim tijelima u trenutku dostave obavijesti iz članka 27.i stavka 1. Zatražene informacije moraju biti proporcionalne i primjerene prirodi predložene operacije. Države članice ne smiju zahtijevati informacije koje nisu relevantne za bonitetnu procjenu na temelju ovog članka.

Članak 27.k

Suradnja među nadležnim tijelima

1. Pri provedbi procjene predviđene člankom 27.j stavkom 1. nadležno tijelo savjetuje se s tijelima kojima je povjerena javna dužnost nadzora drugih dotičnih subjekata financijskog sektora ako predložena operacija, uz financijske dionike, uključuje i subjekte koji su bilo što od sljedećeg:

(a) kreditna institucija, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje imovinom kojima je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili u sektoru različitom od onog u kojem se predložena operacija poduzima;

(c) pravna osoba koja kontrolira kreditnu instituciju, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje imovinom kojima je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili u sektoru različitom od onog u kojem se predložena operacija poduzima.

2. Nadležna tijela međusobno, bez odgode, razmjenjuju sve informacije koje su nužne ili relevantne za procjenu. U tom pogledu nadležna tijela na zahtjev ili na vlastitu inicijativu dostavljaju jedna drugima sve informacije relevantne za procjenu. U mišljenju nadležnog tijela financijskog dionika navode se stajališta ili zadrške nadležnog tijela koje nadzire jedan subjekt naveden u stavku 1. ili više takvih subjekata.

Nadležna tijela nastoje koordinirati svoje procjene i osigurati dosljednost svojih mišljenja.

3. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se utvrđuju zajednički postupci i obrasci, kao i predloške za proces savjetovanja između relevantnih nadležnih tijela, kao što je navedeno u ovom članku.

Za potrebe prvog podstavka, EBA uzima u obzir glavu II. Direktive (EU) 2017/1132.

EBA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. siječnja 2027.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 27.l

Obveze obavješćivanja i kazne

Ako financijski dionici unaprijed ne dostave obavijest o predloženoj operaciji u skladu s člankom 27.i stavkom 1. ili su predloženu operaciju iz toga članka proveli bez prethodnog pozitivnog mišljenja nadležnih tijela, države članice zahtijevaju od nadležnih tijela da poduzmu odgovarajuće mjere.

GLAVA V. ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA SLOBODU POSLOVNOG NASTANA I SLOBODU PRUŽANJA USLUGA

POGLAVLJE 1. Opća načela

Članak 33.

Kreditne institucije

Države članice propisuju da bilo koja kreditna institucija kojoj je izdano odobrenje za rad i koju nadziru nadležna tijela druge države članice može obavljati djelatnosti navedene u Prilogu I. na njihovom području u skladu s člankom 35., člankom 36., stavcima 1., 2. i 3., člankom 39. stavcima 1. i 2. te člancima od 40. do 46., osnivanjem podružnice ili pružanjem usluga, pod uvjetom da su te djelatnosti obuhvaćene odobrenjem za rad.

Članak 34.

Financijske institucije

1. Države članice propisuju da djelatnosti navedene u Prilogu I. na njihovom području, u skladu s člankom 35., člankom 36. stavcima 1., 2. i 3., člankom 39. stavcima 1. i 2. te člancima od 40. do 46., osnivanjem podružnice ili pružanjem usluga, može obavljati bilo koja financijska institucija iz druge države članice, bez obzira na to je li društvo kći kreditne institucije ili društvo kći u zajedničkom vlasništvu dviju ili više kreditnih institucija, a čiji akt o osnivanju ili statut dozvoljavaju obavljanje tih djelatnosti te koja zadovoljava svaki od sljedećih uvjeta:

(a)matičnom društvu ili društvima izdano je odobrenje za rad kao kreditnim institucijama u državi članici prema čijem je zakonu regulirana financijska institucija;

(b)dotične djelatnosti stvarno se obavljaju na području iste države članice;

(c)matično društvo ili društva drže 90 % ili više prava glasa koja proizlaze iz udjela u kapitalu financijske institucije;

(d)matično društvo ili društva ispunjavaju zahtjeve nadležnih tijela u vezi s razboritim upravljanjem financijskom institucijom te, uz suglasnost relevantnih nadležnih tijela matične države članice, izjavljuju da solidarno jamče za obveze koje je preuzela financijska institucija;

(e)financijska institucija je stvarno uključena, a posebno što se tiče dotičnih djelatnosti, u nadzor na konsolidiranoj osnovi nad matičnim društvom, odnosno nad svakim od matičnih društava, u skladu s glavom VII. poglavljem 3. ove Direktive i dijelom prvim, glavom II., poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, posebno u svrhu kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. te Uredbe, za kontrolu velikih izloženosti iz dijela četvrtog te Uredbe i u svrhu ograničavanja udjela iz članaka 89. i 90. te Uredbe.

Nadležna tijela matične države članice provjeravaju usklađenost s uvjetima navedenim u prvom podstavku te financijskoj instituciji dostavljaju potvrdu o usklađenosti koja je dio obavijesti navedene u člancima 35. i 39.

2. Ako financijska institucija navedena u prvom podstavku stavka 1. prestane ispunjavati bilo koji propisani uvjet, nadležna tijela matične države članice o tome obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina, a na djelatnosti koje obavlja ta financijska institucija u državi članici domaćinu počinje se primjenjivati pravo države članice domaćina.

3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se na odgovarajući način na društva kćeri financijske institucije iz prvog podstavka stavka 1.

POGLAVLJE 2. Pravo poslovnog nastana kreditne institucije

Članak 35.

Zahtjev u vezi s obavješćivanjem i interakcija između nadležnih tijela

1. Kreditna institucija koja želi osnovati podružnicu na području druge države članice obavješćuje nadležna tijela svoje matične države članice.

2. Države članice zahtijevaju da svaka kreditna institucija koja želi osnovati podružnicu u drugoj državi članici dostavi sve sljedeće informacije u obavijesti navedenoj u stavku 1.:

(a)državu članicu na čijem području planira osnovati podružnicu;

(b)program poslovanja u kojem se navode, inter alia, vrste predviđenih poslova i organizacijska struktura podružnice;

(c)adresa u državi članici domaćinu na kojoj je moguće dobiti dokumente;

(d)imena osoba odgovornih za upravljanje podružnicom.

3. Ako nadležna tijela matične države članice nemaju razloga za sumnju u adekvatnost upravne strukture ili u financijski položaj kreditne institucije, uzimajući u obzir predviđene djelatnosti, ona u roku od tri mjeseca od primitka informacija navedenih u stavku 2. priopćavaju te informacije nadležnim tijelima države članice domaćina te o tomu obavješćuju kreditnu instituciju.

Nadležna tijela matične države članice također priopćavaju iznos i sastav regulatornoga kapitala i iznos kapitalnih zahtjeva kreditne institucije prema članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Odstupajući od drugog podstavka, u slučaju iz članka 34., nadležna tijela matične države članice priopćavaju iznos i sastav regulatornoga kapitala financijske institucije i ukupne iznose izloženosti riziku, izračunate u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditne institucije koja je njezino matično društvo.

4. Ako nadležna tijela matične države članice odbiju priopćiti informacije navedene u stavku 2. nadležnim tijelima države članice domaćina, ona moraju obrazložiti svoje odbijanje dotičnoj kreditnoj instituciji u roku od tri mjeseca od primitka svih informacija.

U slučaju odbijanja ili ako nadležna tijela ne odgovore, dotična institucija ima pravo uložiti žalbu na sudovima u matičnoj državi članici.

5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije koje se priopćavaju u skladu s ovim člankom.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda za uspostavu standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za takvo obavješćivanje.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7. EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 5. i 6. do 1. siječnja 2014.

Članak 36.

Početak obavljanja djelatnosti

1. Prije nego što podružnica kreditne institucije počne obavljati svoje djelatnosti, nadležna tijela države članice domaćina, u roku od dva mjeseca od primitka informacija navedenih u članku 35., pripremaju nadzor nad kreditnom institucijom u skladu s poglavljem 4. i, ako je to potrebno, navode uvjete pod kojima se, s ciljem općeg dobra, te djelatnosti obavljaju u državi članici domaćinu.

2. Po primitku priopćenja od nadležnih tijela države članice domaćina ili, u slučaju isteka razdoblja navedenog u stavku 1., bez primitka bilo kakvog priopćenja, podružnicu je moguće osnovati i ona može početi obavljati svoje djelatnosti.

3. U slučaju promjene neke od informacija priopćenih u skladu s točkom (b), (c) ili (d) članka 35. stavka 2., kreditna institucija daje pisanu obavijest o dotičnoj promjeni nadležnim tijelima matične države članice i države članice domaćina, barem mjesec dana prije izvršavanja te promjene kako bi omogućila nadležnim tijelima matične države članice da nakon obavijesti donesu odluku u skladu s člankom 35., a nadležnim tijelima države članice domaćina da donesu odluku o uvjetima za promjenu u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

4. Za podružnice koje su počele s obavljanjem svojih djelatnosti prije 1. siječnja 1993., u skladu s odredbama na snazi u njihovim državama članicama domaćinima, smatra se da su za njih vrijedili postupci propisani člankom 35. i stavcima 1. i 2. ovog članka. Od 1. siječnja 1993. na njih se primjenjuje stavak 3. ovog članka te članci 33. i 52. i poglavlje 4.

5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije koje se priopćavaju u skladu s ovim člankom.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda za uspostavu standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za takvo obavješćivanje.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7. EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 5. i 6. do 1. siječnja 2014.

Članak 37.

Informacije o odbijanju

Države članice dužne su obavijestiti Komisiju i EBA-u o broju i vrsti slučajeva u kojima je došlo do odbijanja u skladu s člankom 35. i člankom 36. stavkom 3.

Članak 38.

Agregiranje podružnica

Poslovne jedinice, bez obzira na njihov broj, koje u istoj državi članici osnuje kreditna institucija sa sjedištem u drugoj državi članici smatraju se jednom podružnicom.

POGLAVLJE 3. Ostvarenje slobode pružanja usluga

Članak 39.

Postupak obavješćivanja

1. Svaka kreditna institucija koja želi ostvarivati pravo na slobodu pružanja usluga obavljanjem svojih djelatnosti na području druge države članice prvi put obavješćuje nadležna tijela matične države članice o djelatnostima s popisa iz Priloga I. ovoj Direktivi koje namjerava obavljati.

2. Nadležna tijela matične države članice u roku od mjesec dana od primitka obavijesti iz stavka 1. šalju tu obavijest nadležnim tijelima države članice domaćina.

3. Ovaj članak ne utječe na prava koja su stekle kreditne institucije koje su pružale usluge prije 1. siječnja 1993.

4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije koje se priopćavaju u skladu s ovim člankom.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda za uspostavu standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za takvo obavješćivanje.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 4. i 5. do 1. siječnja 2014.

POGLAVLJE 4. Ovlasti nadležnih tijela države članice domaćina

Članak 40.

Izvještajni zahtjevi

Nadležna tijela država članica domaćina mogu zahtijevati da ih sve kreditne institucije koje imaju podružnice na njihovom području moraju periodično izvještavati o svojim djelatnostima u tim državama članicama domaćinima.

Takva se izvješća zahtijevaju samo za informativne ili statističke potrebe, u svrhu primjene članka 51. stavka 1. ili za potrebe nadzora u skladu s ovim poglavljem. Na njih se primjenjuju zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

Nadležna tijela država članica domaćina mogu posebno tražiti informacije od kreditnih institucija iz prvog podstavka koje bi tim nadležnim tijelima omogućile da procijene je li podružnica značajna u skladu s člankom 51. stavkom 1.

Članak 41.

Mjere koje poduzimaju nadležna tijela matične države članice u vezi s djelatnostima koje se obavljaju u državi članici domaćinu

1. Nadležna tijela države članice domaćina koja na temelju informacija primljenih od nadležnih tijela matične države članice u skladu s člankom 50. utvrde da kreditna institucija koja ima podružnicu ili pruža usluge na njezinom području ispunjava jedan od sljedećih uvjeta u vezi s djelatnostima koje se obavljaju u toj državi članici domaćinu, obavješćuju nadležna tijela matične države članice:

(a)kreditna institucija nije usklađena s nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva ili s Uredbom (EU) br. 575/2013;

(b)postoji značajan rizik da kreditna institucija neće biti usklađena s nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva ili s Uredbom (EU) br. 575/2013.

Nadležna tijela matične države članice bez odgađanja poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da dotična kreditna institucija otkloni svoju neusklađenost ili poduzimaju mjere za sprečavanje rizika neusklađenosti. Nadležna tijela matične države članice bez odgađanja priopćavaju te mjere nadležnim tijelima države članice domaćina.

2. Nadležna tijela države članice domaćina koja smatraju da nadležna tijela matične države članice nisu ispunila svoje obveze ili da neće ispuniti svoje obveze u skladu s drugim podstavkom stavka 1., mogu se obratiti EBA-i u vezi s tim predmetom i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Ako EBA djeluje u skladu s tim člankom, ona donosi odluku prema članku 19. stavku 3. te Uredbe u roku od 24 sata. EBA također može, na vlastitu inicijativu, pomoći nadležnim tijelima u postizanju sporazuma u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

Članak 42.

Obrazloženje i priopćavanje

Svaka mjera koja je poduzeta u skladu s člankom 41. stavkom 1., člankom 43. odnosno člankom 44., a koja uključuje kaznu ili ograničenje ostvarenja slobode pružanja usluga mora biti primjereno obrazložena i priopćena dotičnoj kreditnoj instituciji.

Članak 43.

Preventivne mjere

1. Prije pokretanja postupka iz članka 41., nadležna tijela države članice domaćina, u izvanrednim situacijama, a prije donošenja mjera od strane nadležnih tijela matične države članice ili mjera restrukturiranja iz članka 3. Direktive 2001/24/EZ mogu poduzeti bilo koje preventivne mjere potrebne za zaštitu od financijske nestabilnosti koja bi ozbiljno ugrozila zajedničke interese deponenata, ulagatelja i klijenata u državi članici domaćinu.

2. Preventivne mjere iz stavka 1. razmjerne su svojoj svrsi, a to je zaštita od financijske nestabilnosti koja bi ozbiljno ugrozila zajedničke interese deponenata, ulagatelja i klijenata u državi članici domaćinu. Te preventivne mjere mogu uključivati privremenu obustavu plaćanja. One ne smiju dovesti do davanja prednosti vjerovnicima kreditne institucije u državi članici domaćinu u odnosu na vjerovnike u drugim državama članicama.

3. Preventivne mjere iz stavka 1. prestaju važiti kada upravna ili pravosudna tijela matične države članice poduzmu mjere restrukturiranja u skladu s člankom 3. Direktive 2001/24/EZ.

4. Nadležna tijela države članice domaćina ukidaju preventivne mjere kada smatraju da su te mjere postale zastarjele prema članku 41., osim ako te mjere prestaju važiti u skladu sa stavkom 3.

5. Komisiju, EBA-u i nadležna tijela drugih relevantnih država članica bez nepotrebnog odgađanja obavješćuje se o preventivnim mjerama poduzetima u skladu sa stavkom 1.

Nadležna tijela matične države članice ili bilo koje druge države članice pod utjecajem preventivnih mjera koja ulože prigovor na mjere koje su poduzela nadležna tijela države članice domaćina, mogu se obratiti EBA-i u vezi s tim predmetom i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Ako EBA djeluje u skladu s tim člankom, ona donosi odluku prema članku 19. stavku 3. te Uredbe u roku od 24 sata. EBA također može, na vlastitu inicijativu, pomoći nadležnim tijelima u postizanju sporazuma u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

Članak 44.

Ovlasti država članica domaćina

Države članice domaćini mogu, neovisno o člancima 40. i 41., provesti ovlasti koje su im dodijeljene prema ovoj Direktivi za poduzimanje odgovarajućih mjera za sprečavanje ili kažnjavanje kršenja pravila počinjenih na njihovim područjima, a koje su donijele u skladu s ovom Direktivom ili s ciljem općeg dobra. To uključuje mogućnost da spriječe kreditne institucije koje su počinile povredu da započnu daljnje transakcije na njihovom području.

Članak 45.

Mjere nakon oduzimanja odobrenja za rad

Nadležna tijela matične države članice bez odgađanja obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina o oduzimanju odobrenja za rad. Nadležna tijela države članice domaćina poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi spriječila da dotična kreditna institucija započne daljnje transakcije na njihovom području te kako bi zaštitila interese deponenata.

Članak 46.

Oglašavanje

Ništa u ovom poglavlju ne sprečava kreditne institucije koje imaju mjesto uprave u drugim državama članicama da oglašavaju svoje usluge preko svih raspoloživih sredstava priopćavanja u državi članici domaćinu, uz primjenu svih pravila koja reguliraju oblik i sadržaj takvog oglašavanja i koja su donesena s ciljem općeg dobra.

GLAVA VI. BONITETNI NADZOR PODRUŽNICA IZ TREĆIH ZEMALJA I ODNOSI S TREĆIM ZEMLJAMA

POGLAVLJE 1. BONITETNI NADZOR PODRUŽNICA IZ TREĆIH ZEMALJA

ODJELJAK I. Opće odredbe

Članak 47.

Područje primjene i definicije

1. Ovim se poglavljem utvrđuju minimalni zahtjevi u vezi s obavljanjem sljedećih djelatnosti podružnice iz treće zemlje u državi članici:

(a) bilo koje djelatnosti iz točaka 2. i 6. Priloga I. ovoj Direktivi koje obavlja društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, a koje bi se smatralo kreditnom institucijom ili bi ispunjavalo kriterije iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 da ima poslovni nastan u Uniji;

(b) djelatnosti iz točke 1. Priloga I. ovoj Direktivi koju obavlja društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

2. Ako društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji pruža djelatnosti i usluge navedene u Prilogu I. odjeljku A Direktive 2014/65/EU i bilo koju povezanu pomoćnu uslugu, kao što su povezano primanje depozita ili odobravanje kredita ili zajmova čija je svrha pružanje usluga na temelju te direktive, to društvo nije uključeno u područje primjene stavka 1. ovog članka.

3. Za potrebe ove glave, primjenjuju se sljedeće definicije:

1. ‚podružnica iz treće zemlje’ znači podružnica koju su u državi članici osnovali:

(a) društvo s mjestom uprave u trećoj zemlji za potrebe obavljanja bilo koje djelatnosti iz stavka 1.;

(b) kreditna institucija s mjestom uprave u trećoj zemlji;

2. ‚glavno društvo’ znači društvo s mjestom uprave u trećoj zemlji koje je osnovalo podružnicu iz treće zemlje u državi članici te posrednička ili krajnja matična društva toga društva, ovisno o slučaju.

Članak 48.

Zabrana diskriminacije

Države članice na podružnice iz trećih zemalja koje počinju ili nastavljaju obavljati svoje poslovanje ne primjenjuju odredbe koje dovode do povoljnijeg tretmana od onog koji se primjenjuje na podružnice institucija s mjestom uprave u drugoj državi članici.

Članak 48.a

Razvrstavanje podružnica iz trećih zemalja

1. Države članice razvrstavaju podružnice iz trećih zemalja u 1. razred ako te podružnice ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) ukupna računovodstvena vrijednost imovine podružnice iz treće zemlje ili ukupna vrijednost imovine koja nastaje u podružnici iz treće zemlje u državi članici jednaka je ili veća od 5 milijardi EUR, kako je iskazano u godišnjem izvještajnom razdoblju koje neposredno prethodi tekućem u skladu s odjeljkom II. pododjeljkom 4.;

(b) odobrene djelatnosti podružnice iz treće zemlje uključuju primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od klijenata iz kategorije stanovništva, pod uvjetom da je iznos takvih depozita i drugih povratnih sredstava jednak ili veći od 5 % ukupnih obveza podružnice iz treće zemlje ili da iznos takvih depozita i drugih povratnih sredstava premašuje 50 milijuna EUR;

2. Države članice razvrstavaju u 2. razred podružnice iz trećih zemalja koje ne ispunjavaju nijedan od uvjeta iz stavka 1.

3. Nadležna tijela ažuriraju razvrstavanje podružnica iz trećih zemalja na sljedeći način:

(a) ako podružnica 1. razreda iz treće zemlje prestane ispunjavati uvjete iz stavka 1., ona se odmah smatra podružnicom 2. razreda;

(b) ako podružnica 2. razreda iz treće zemlje počne ispunjavati jedan od uvjeta iz stavka 1., ona se smatra podružnicom 1. razreda samo nakon razdoblja od četiri mjeseca od datuma na koji je počela ispunjavati te uvjete.

4. Države članice mogu na podružnice iz trećih zemalja kojima je izdano odobrenje za rad na njihovu državnom području ili na određene kategorije takvih podružnica iz trećih zemalja primjenjivati iste zahtjeve koji se primjenjuju na kreditne institucije kojima je odobrenje za rad izdano na temelju ove Direktive umjesto zahtjevâ iz ove glave. Ako se tretman utvrđen u ovom stavku primjenjuje samo na određene kategorije podružnica iz trećih zemalja, države članice utvrđuju relevantne kriterije razvrstavanja za potrebe toga tretmana. Stavci 1., 2. i 3. ovog članka ne primjenjuju se na te podružnice iz trećih zemalja, osim za potrebe članka 48.p.

Članak 48.b

Uvjeti za kvalificirane podružnice iz trećih zemalja

1. Ako su ispunjeni sljedeći uvjeti u vezi s podružnicom iz treće zemlje, ta se podružnica za potrebe ove glave smatra ‚kvalificiranom podružnicom iz treće zemlje’:

(a) glavno društvo ima poslovni nastan u zemlji koja primjenjuje bonitetne standarde i nadzor u skladu s bankovnim regulatornim okvirom te treće zemlje koji su barem istovjetni onima iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b) nadzorna tijela glavnog društva podliježu zahtjevima povjerljivosti koji su barem istovjetni zahtjevima utvrđenima u glavi VII. poglavlju 1. odjeljku II. ove Direktive;

(c) glavno društvo ima poslovni nastan u zemlji koja nije uvrštena na popis visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima u svojem režimu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, u skladu s člankom 9. Direktive (EU) 2015/849.

2. Komisija može provedbenim aktima donijeti odluke o tome jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovoga članka u odnosu na bankovni regulatorni okvir treće zemlje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 147. stavka 2.

3. Prije donošenja odluke iz stavka 2. ovog članka Komisija može zatražiti pomoć EBA-e u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1093/2010 radi provedbe procjene bankovnog regulatornog okvira relevantne treće zemlje i zahtjevâ u pogledu povjerljivosti te izdavanja izvješća o usklađenosti tog okvira i tih zahtjeva s uvjetima iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovog članka. EBA objavljuje ishod svoje procjene na svojim internetskim stranicama.

4. EBA vodi javni registar trećih zemalja i tijela trećih zemalja koja ispunjavaju uvjete iz stavka 1.

5. Po primitku zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad u skladu s člankom 48.c nadležno tijelo procjenjuje uvjete utvrđene u stavku 1. ovog članka i u članku 48.a radi razvrstavanja podružnica iz trećih zemalja u 1. razred ili 2. razred. Ako relevantna treća zemlja nije upisana u javni registar iz stavka 4. ovog članka, nadležno tijelo od Komisije zahtijeva da procijeni bankovni regulatorni okvir dotične treće zemlje i zahtjeve u pogledu povjerljivosti za potrebe stavka 2. ovog članka, pod uvjetom da je ispunjen uvjet iz stavka 1. točke (c) ovog članka. Nadležno tijelo razvrstava podružnicu iz treće zemlje kao podružnicu 1. razreda do donošenja odluke Komisije u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

ODJELJAK II. Zahtjevi za izdavanje odobrenja za rad i regulatorni zahtjevi

Pododjeljak 1. Zahtjevi za izdavanje odobrenja za rad

Članak 48.c

Minimalni uvjeti za izdavanje odobrenja za rad podružnicama iz trećih zemalja

1. Države članice propisuju da, u skladu s člankom 21.c, društva iz trećih zemalja osnuju podružnicu na njihovu državnom području prije početka ili nastavka obavljanja djelatnosti iz članka 47. stavka 1. Osnivanje podružnice iz treće zemlje podliježe izdavanju prethodnog odobrenja za rad u skladu s ovim poglavljem.

2. Nadležna tijela nastoje sklopiti administrativne sporazume ili druge aranžmane s relevantnim nadležnim tijelima treće zemlje prije nego što podružnica iz treće zemlje počne obavljati svoje djelatnosti u relevantnoj državi članici. Takvi sporazumi temelje se na modelima administrativnih aranžmana koje je razvila EBA u skladu s člankom 33. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Taj se zahtjev ne primjenjuje ako podružnice iz trećih zemalja podliježu strožim nacionalnim zahtjevima. Nadležna tijela EBA-i bez odgode dostavljaju informacije o svim administrativnim sporazumima ili drugim aranžmanima sklopljenima s nadležnim tijelima trećih zemalja.

3. Države članice zahtijevaju da se uz zahtjeve za izdavanje odobrenja za rad podružnicama iz trećih zemalja priloži program rada u kojem se navode predviđeno poslovanje, djelatnosti iz članka 47. stavka 1. koje treba provoditi te organizacijska struktura i upravljanje rizicima podružnice u relevantnoj državi članici u skladu s člankom 48.g.

4. Podružnicama iz trećih zemalja izdaje se odobrenje za rad ako su ispunjeni barem svi sljedeći uvjeti:

(a) podružnica iz treće zemlje ispunjava minimalne regulatorne zahtjeve utvrđene u pododjeljku 2.;

(b) djelatnosti za koje je glavno društvo zatražilo odobrenje za rad u državi članici obuhvaćene su odobrenjem za rad koje to glavno društvo ima u trećoj zemlji poslovnog nastana i podliježu nadzoru u toj trećoj zemlji;

(c) nadzorno tijelo glavnog društva u trećoj zemlji obaviješteno je o zahtjevu za osnivanje podružnice u državi članici te mu je dostavljen taj zahtjev i popratni dokumenti iz stavka 3.;

(d) u odobrenju za rad navedeno je da podružnica iz treće zemlje može obavljati djelatnosti za koje joj je izdano odobrenje samo u državi članici poslovnog nastana i izričito joj se zabranjuje da te djelatnosti nudi ili obavlja u drugim državama članicama na prekograničnoj osnovi, uz iznimku transakcija financiranja unutar grupe sklopljenih s drugim podružnicama istoga glavnog društva iz trećih zemalja i transakcija sklopljenih u okviru obrnutog nuđenja usluga u skladu s člankom 21.c;

(e) nadležno tijelo za potrebe izvršavanja svojih nadzornih funkcija može pristupiti svim potrebnim informacijama o glavnom društvu od nadzornih tijela toga glavnog društva i može učinkovito koordinirati svoje nadzorne aktivnosti s nadzornim aktivnostima nadzornih tijela treće zemlje, posebno u razdobljima krize ili financijskih poteškoća koje utječu na glavno društvo, njegovu grupu ili financijski sustav treće zemlje;

(f) ne postoje opravdani razlozi za sumnju da bi se podružnica iz treće zemlje mogla upotrijebiti za počinjenje ili olakšanje počinjenja pranja novca ili financiranja terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849.

5. Kako bi procijenilo je li ispunjen uvjet iz stavka 4. točke (f) ovoga članka, nadležno tijelo savjetuje se s tijelom odgovornim za nadzor sprečavanja pranja novca ili financiranja terorizma u državi članici u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 i ne započinju postupak izdavanja odobrenja za rad podružnici iz treće zemlje prije nego što dobiju pisanu potvrdu da je taj uvjet ispunjen.

6. Nadležna tijela mogu odlučiti da odobrenja za rad podružnica iz trećih zemalja izdana do 10. siječnja 2027. ostaju valjana, pod uvjetom da podružnice iz trećih zemalja kojima su ta odobrenja za rad izdana ispunjavaju minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj glavi.

7. EBA prati operacije između podružnica iz trećih zemalja istoga glavnog društva kojima je izdano odobrenje za rad u različitim državama članicama i podnosi izvješće Komisiji u kojem izlaže svoje nalaze do 10. srpnja 2028.

8. EBA do 10. srpnja 2026. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se pobliže određuju:

(a) informacije koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad podružnici iz treće zemlje, uključujući program rada i organizacijsku strukturu te upravljanje rizicima iz stavka 3.;

(b) postupak izdavanja odobrenja za rad podružnice iz treće zemlje, kao i standardne obrasce i predloške za dostavu informacija iz točke (a) ovog stavka;

(d) uvjeti pod kojima se nadležna tijela mogu osloniti na informacije koje su već dostavljene u postupku prethodnog odobrenja za rad podružnice iz treće zemlje.

Članak 48.d

Uvjeti za odbijanje ili oduzimanje odobrenja za rad podružnici iz treće zemlje

1. Države članice predviđaju barem sljedeće uvjete za odbijanje ili oduzimanje odobrenja za rad podružnici iz treće zemlje:

(a) podružnica iz treće zemlje ne ispunjava zahtjeve za odobrenje za rad utvrđene u članku 48.c ili u nacionalnom pravu;

(b) glavno društvo ili njegova grupa ne ispunjava bonitetne zahtjeve koji se na njih primjenjuju u skladu s pravom treće zemlje ili postoje opravdani razlozi za sumnju da te zahtjeve ne ispunjava ili da će ih prekršiti u sljedećih 12 mjeseci.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), podružnice iz trećih zemalja odmah obavješćuju svoja nadležna tijela o okolnostima iz te točke.

2. Nadležna tijela ujedno mogu oduzeti odobrenje za rad izdano podružnici iz treće zemlje ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) podružnica iz treće zemlje nije se počela koristiti odobrenjem za rad u roku od 12 mjeseci od njegova izdavanja, izričito se odrekla odobrenja za rad ili nije poslovala više od šest mjeseci, osim ako je dotična država članica propisala istek odobrenja za rad u takvim slučajevima;

(b) podružnici iz treće zemlje izdano je odobrenje za rad na temelju lažnih izjava ili na drugi nepravilan način;

(c) podružnica iz treće zemlje više ne ispunjava jedan ili više dodatnih uvjeta ili zahtjeva na temelju kojih je odobrenje za rad izdano;

(d) više se ne može očekivati da će podružnica iz treće zemlje ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima te ona posebice više ne pruža sigurnost za imovinu koju su joj povjerili njezini deponenti;

(e) podružnica iz treće zemlje potpada u jedan od drugih slučajeva za koje nacionalno pravo propisuje oduzimanje odobrenja za rad;

(f) podružnica iz treće zemlje povrijedila je jednu od odredaba članka 67. stavka 1.;

(g) postoje opravdani razlozi za sumnju da se u vezi s podružnicom iz treće zemlje, njezinim glavnim društvom ili njezinom grupom obavlja ili da je obavljeno odnosno da je bilo pokušano pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849 ili da postoji povećani rizik od počinjenja ili pokušaja pranja novca ili financiranja terorizma u vezi s podružnicom iz treće zemlje, njezinim glavnim društvom ili njezinom grupom.

3. Kako bi procijenilo je li ispunjen uvjet iz stavka 2. točke (g) ovog članka, nadležno tijelo savjetuje se s tijelom odgovornim za nadzor sprečavanja pranja novca ili financiranja terorizma u državi članici u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

4. Države članice osiguravaju jasne postupke za odbijanje izdavanja ili oduzimanje odobrenja za rad podružnici iz treće zemlje u skladu sa stavcima 1., 2. i 3.

Pododjeljak 2. Minimalni regulatorni zahtjevi

Članak 48.e

Zahtjev za dotacijski kapital

1. Ne dovodeći u pitanje druge primjenjive kapitalne zahtjeve u skladu s nacionalnim pravom, države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja stalno održavaju minimalni iznos dotacijskog kapitala koji je barem jednak:

(a) za podružnice 1. razreda iz trećih zemalja, 2,5 % prosječnih obveza podružnice za tri godišnja izvještajna razdoblja koja neposredno prethode tekućem ili, za podružnice iz trećih zemalja kojima je izdano novo odobrenje za rad, obveza podružnice u trenutku izdavanja odobrenja za rad, kako su iskazane u skladu s pododjeljkom 4., uz primjenu minimalnog iznosa od 10 milijuna EUR;

(b) za podružnice 2. razreda iz trećih zemalja, 0,5 % prosječnih obveza podružnice za tri godišnja izvještajna razdoblja koja neposredno prethode tekućem ili, za podružnice iz trećih zemalja kojima je izdano novo odobrenje za rad, obveza podružnice u trenutku izdavanja odobrenja za rad, kako su iskazane u skladu s pododjeljkom 4., uz primjenu minimalnog iznosa od 5 milijuna EUR.

2. Podružnice iz trećih zemalja ispunjavaju zahtjev za minimalni dotacijski kapital iz stavka 1. bilo kojim od sljedećih oblika imovine:

(a) gotovinom ili instrumentima koji se mogu smatrati gotovinom kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki 60. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b) dužničkim vrijednosnim papirima koje su izdale središnje države ili središnje banke država članica; ili

(c) bilo kojim drugim instrumentom koji je dostupan podružnici iz treće zemlje neograničeno i odmah raspoloživ za pokriće rizika ili gubitaka čim ti rizici ili gubitci nastanu.

3. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja instrumente dotacijskog kapitala iz stavka 2. ovoga članka polože na založni račun u državi članici u kojoj je podružnici izdano odobrenje za rad pri kreditnoj instituciji koja nije dio njezine grupe glavnog društva ili, ako je to dopušteno nacionalnim pravom, u središnjoj banci dotične države članice. Instrumenti dotacijskog kapitala položeni na založni račun dostupni su za upotrebu za potrebe članka 96. Direktive 2014/59/EU u slučaju sanacije podružnice iz treće zemlje i u svrhu likvidacije podružnice iz treće zemlje u skladu s nacionalnim pravom.

4. EBA do 10. srpnja 2026. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se pobliže određuje zahtjev utvrđen u stavku 2. točki (c) ovoga članka u vezi s instrumentima koji su dostupni neograničeno i trenutačno za pokriće rizika ili gubitaka čim ti rizici ili gubitci nastanu.

Članak 48.f

Zahtjevi za likvidnost

1. Ne dovodeći u pitanje druge primjenjive zahtjeve za likvidnost u skladu s nacionalnim pravom, države članice propisuju barem da podružnice iz trećih zemalja stalno drže količinu neopterećene i likvidne imovine dovoljnu za pokrivanje njezinih likvidnosnih odljeva tijekom razdoblja od najmanje 30 dana.

2. Za potrebe stavka 1. ovog članka, države članice propisuju da podružnice 1. razreda iz trećih zemalja ispunjavaju zahtjev za likvidnosnu pokrivenost utvrđen u dijelu šestom glavi I. Uredbe (EU) br. 575/2013 i Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61 (*11).

3. Države članice zahtijevaju da podružnice iz trećih zemalja likvidnu imovinu koju drže radi usklađivanja s ovim člankom polože u državi članici u kojoj je podružnici izdano odobrenje za rad na račun u kreditnoj instituciji koja nije dio grupe njezina glavnog društva ili, ako je to dopušteno nacionalnim pravom, u središnjoj banci dotične države članice. Ako na računu preostane likvidne imovine nakon što je upotrijebljena za pokrivanje likvidnosnih odljeva u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, ta preostala likvidna imovina dostupna je za upotrebu za svrhe iz članka 96. Direktive 2014/59/EU u slučaju sanacije podružnice iz treće zemlje i u svrhu likvidacije podružnice iz treće zemlje u skladu s nacionalnim pravom.

4. Nadležna tijela mogu kvalificirane podružnice iz trećih zemalja izuzeti od zahtjeva za likvidnost utvrđenog u ovome članku.

Članak 48.g

Unutarnje upravljanje i upravljanje rizicima

1. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja imenuju najmanje dvije osobe u relevantnoj državi članici koje stvarno upravljaju njihovim poslovanjem, podložno prethodnom odobrenju nadležnih tijela. Te osobe moraju imati dobar ugled, dostatno znanje, vještine i iskustvo te posvećivati dovoljno vremena obavljanju svojih dužnosti.

2. Države članice propisuju da podružnice 1. razreda iz trećih zemalja postupaju u skladu s člancima 74. i 75., člankom 76. stavcima 5. i 6. te člancima 92., 94. i 95. Nadležna tijela mogu zatražiti od podružnica iz trećih zemalja da imenuju lokalni upravljački odbor kako bi se osiguralo odgovarajuće upravljanje podružnicom.

3. Države članice propisuju da podružnice 2. razreda iz trećih zemalja ispunjavaju uvjete iz članaka 74., 75., 92., 94. i 95. te da imaju interne kontrolne funkcije kako je predviđeno člankom 76. stavkom 5. i člankom 76. stavkom 6. prvim, drugim i četvrtim podstavkom.

Ovisno o veličini, internom ustroju te vrsti, opsegu i složenosti djelatnosti podružnica 2. razreda iz trećih zemalja, nadležna tijela od tih podružnica mogu zatražiti da imenuju voditelje internih kontrolnih funkcija kako je predviđeno člankom 76. stavkom 6. trećim i petim podstavkom.

4. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja uspostave linije izvješćivanja upravljačkom tijelu glavnog društva koje obuhvaćaju sve značajne rizike i politike upravljanja rizikom i njihove izmjene te da uspostave odgovarajuće sustave informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) te kontrole radi usklađenosti s tim politikama.

5. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja prate i upravljaju svojim mehanizmima za eksternalizaciju poslovnih procesa te osiguravaju da njihova nadležna tijela imaju potpun pristup svim informacijama koje su im potrebne za izvršavanje njihove nadzorne funkcije.

6. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja koje sudjeluju u naizmjeničnim operacijama ili operacijama unutar grupe imaju odgovarajuće resurse za utvrđivanje i pravilno upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane ako se značajni rizici povezani s računovodstvenom imovinom podružnice iz treće zemlje prenesu na drugu ugovornu stranu.

7. Ako glavno društvo podružnice iz treće zemlje obavlja njezine ključne ili važne funkcije, te se funkcije obavljaju u skladu s internim aranžmanima odnosno sporazumima unutar grupe. Nadležna tijela zadužena za nadzor podružnica iz trećih zemalja imaju pristup svim informacijama koje su im potrebne za obavljanje njihove nadzorne funkcije.

8. Nadležna tijela zahtijevaju da neovisna treća strana redovito procjenjuje provedbu i stalnu usklađenost podružnice iz treće zemlje sa zahtjevima utvrđenima u ovome članku te da nadležnom tijelu podnese izvješće o svojim nalazima i zaključcima.

9. EBA do 10. siječnja 2027. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o primjeni sustava, procesa i mehanizama iz članka 74. stavka 1. ove Direktive na podružnice iz trećih zemalja, uzimajući u obzir članak 74. stavak 2., te o primjeni članka 75. i članka 76. stavaka 5. i 6. ove Direktive na podružnice iz trećih zemalja.

Članak 48.h

Zahtjevi za vođenje poslovnih knjiga

1. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja vode poslovne knjige koje tim podružnicama iz trećih zemalja omogućuju praćenje i vođenje sveobuhvatne i točne evidencije cjelokupne računovodstvene imovine i obveza podružnice iz treće zemlje ili cjelokupne imovine i obveza koje nastaju u podružnici iz treće zemlje u državi članici i samostalno upravljanje tom imovinom i obvezama unutar podružnice iz treće zemlje. Poslovne knjige pružaju sve potrebne i dostatne informacije o rizicima koji proizlaze iz te podružnice iz treće zemlje i o tome kako se tim rizicima upravlja.

2. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja razvijaju te redovito preispituju i ažuriraju politiku aranžmanâ za vođenje poslovnih knjiga iz stavka 1. Takvu politiku dokumentira i odobrava odgovarajuće upravljačko tijelo glavnog društva podružnice. U toj politici jasno se obrazlažu postupci vođenja poslovnih knjiga i utvrđuje način za usklađivanje tih postupaka s poslovnom strategijom podružnice iz treće zemlje.

3. Države članice zahtijevaju da podružnice iz trećih zemalja osiguravaju redovitu pripremu neovisnog pisanog i obrazloženog mišljenja o provedbi i stalnoj usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u ovom članku, i njegovo upućivanje nadležnom tijelu s nalazima i zaključcima.

4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju aranžmani za vođenje poslovnih knjiga koje podružnice iz trećih zemalja trebaju primijeniti za potrebe ovog članka, posebno u pogledu:

(a) metodologije za utvrđivanje i vođenje sveobuhvatne i precizne evidencije računovodstvene imovine i obveza podružnice iz treće zemlje u državi članici; i

(b) posebne metodologije za utvrđivanje i vođenje evidencije izvanbilančnih stavki i imovine i obveza koje nastaju u podružnici iz treće zemlje i koje su računovodstveno evidentirane ili se drže izmješteno u drugim podružnicama ili društvima kćerima iste grupe u ime ili u korist podružnice iz treće zemlje u kojoj su nastale.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. siječnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Pododjeljak 3. Ovlaštenje za zahtjev za odobrenje za rad na temelju glave III. i zahtjevi za podružnice iz trećih zemalja koje imaju sistemsku važnost

Članak 48.i

Ovlast zahtijevati osnivanje društva kćeri

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlasti zahtijevati od podružnica iz trećih zemalja da podnesu zahtjev za izdavanje odobrenja za rad na temelju glave III. poglavlja 1., najmanje u sljedećim slučajevima:

(a) podružnica iz treće zemlje u prošlosti je obavljala ili trenutačno obavlja djelatnosti iz članka 47. stavka 1., ne dovodeći u pitanje izuzeća iz članka 48.c stavka 4. točke (d), s klijentima ili ugovornim stranama u drugim državama članicama;

(b) podružnica iz treće zemlje ispunjava pokazatelje sistemske važnosti iz članka 131. stavka 3. ili je procijenjeno da ima sistemsku važnost u skladu s člankom 48.j i predstavlja znatne rizike za financijsku stabilnost u Uniji ili državi članici u kojoj ima poslovni nastan ili

(c) ukupan iznos imovine svih podružnica iz trećih zemalja u Uniji koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje jednak je ili veći od 40 milijardi EUR odnosno iznos računovodstvene imovine podružnice iz treće zemlje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan jednak je ili veći od 10 milijardi EUR.

Ovlast iz prvog podstavka ovoga stavka može se upotrijebiti nakon primjene mjera iz članka 48.j ili 48.o, ovisno o slučaju, ili ako nadležno tijelo može opravdati, na temelju razloga koji nisu navedeni u prvom podstavku ovoga stavka, da te mjere ne bi bile dovoljne za rješavanje znatnih zabrinutosti u vezi s nadzorom.

2. Prije izvršavanja ovlasti iz stavka 1. nadležna tijela savjetuju se s EBA-om i nadležnim tijelima država članica u kojima je relevantna grupa iz treće zemlje osnovala druge podružnice ili institucije kćeri iz trećih zemalja.

Za potrebe stavka 1. točaka (b) i (c) ovoga članka i pri provedbi procjene iz članka 48.j, nadležna tijela ili, prema potrebi, imenovana tijela uzimaju u obzir odgovarajuće pokazatelje za procjenu sistemske važnosti podružnica iz trećih zemalja, koji posebno uključuju:

(a) veličinu podružnice iz treće zemlje;

(b) složenost strukture, ustroja i poslovnog modela podružnice iz treće zemlje;

(c) stupanj međusobne povezanosti podružnice iz treće zemlje s financijskim sustavom Unije i države članice poslovnog nastana;

(d) zamjenjivost djelatnosti, usluga ili operacija ili financijske infrastrukture koje pruža podružnica iz treće zemlje;

(e) tržišni udio podružnice iz treće zemlje u Uniji i u državi članici poslovnog nastana u pogledu ukupne bankovne imovine i u odnosu na djelatnosti i usluge koje pruža te operacije koje obavlja;

(f) vjerojatan učinak suspenzije ili prestanka operacija ili poslovanja podružnice iz treće zemlje na likvidnost financijskog sustava države članice u kojoj ima poslovni nastan ili na platne sustave te sustave poravnanja i namire u Uniji i toj državi članici;

(g) ulogu i važnost podružnice iz treće zemlje za djelatnosti, usluge i operacije grupe iz treće zemlje u Uniji i državi članici poslovnog nastana;

(h) ulogu i važnost podružnice iz treće zemlje u kontekstu sanacije ili likvidacije na temelju informacija sanacijskog tijela;

(i) obujam poslovanja grupe iz treće zemlje preko podružnica iz trećih zemalja u odnosu na poslovanje te grupe preko institucija kćeri kojima je izdano odobrenje za rad u Uniji i državama članicama u kojima podružnice iz trećih zemalja imaju poslovni nastan.

Članak 48.j

Procjena sistemske važnosti i zahtjevi za podružnice iz trećih zemalja koje imaju sistemsku važnost

1. Podružnica iz treće zemlje podliježe procjeni utvrđenoj u stavku 2. ovoga članka ako je ukupan iznos imovine u Uniji svih podružnica iz trećih zemalja u Uniji koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje kako je iskazana u skladu s pododjeljkom 4. jednak ili veći od 40 milijardi EUR:

(a) prosječno za tri godišnja izvještajna razdoblja koja neposredno prethode tekućem razdoblju; ili

(b) u apsolutnom iznosu, za najmanje tri godišnja izvještajna razdoblja tijekom pet godišnjih izvještajnih razdoblja koja neposredno prethode tekućem razdoblju.

Prag za imovinu iz prvoga podstavka ne uključuje imovinu koju podružnica iz treće zemlje drži u vezi s tržišnim operacijama središnjih banaka sklopljenima sa središnjim bankama ESSB-a.

2. Nadležno tijelo odgovorno za nadzor podružnice iz treće zemlje koja pripada grupi iz treće zemlje ako je ukupan iznos imovine u Uniji svih podružnica iz trećih zemalja u Uniji jednak ili veći od 40 milijardi EUR procjenjuje ima li podružnica iz treće zemlje pod njegovim nadzorom sistemsku važnost i predstavlja li znatan rizik za financijsku stabilnost Unije ili države članice u kojoj ima poslovni nastan. U tu svrhu nadležna tijela osobito uzimaju u obzir pokazatelje sistemske važnosti iz članka 48.i stavka 2. i članka 131. stavka 3.

3. Kao dio procjene iz stavka 2., nadležno tijelo ili, prema potrebi, imenovano tijelo savjetuje se s EBA-om i nadležnim tijelima država članica u kojima je relevantna grupa iz treće zemlje osnovala druge podružnice ili institucije kćeri iz trećih zemalja kako bi procijenila rizike za financijsku stabilnost koje relevantna podružnica iz treće zemlje predstavlja za države članice koje nisu država članica u kojoj ima poslovni nastan.

Nadležno tijelo ili, prema potrebi, imenovano tijelo dostavlja svoju obrazloženu procjenu sistemske važnosti podružnice iz treće zemlje za Uniju ili državu članicu u kojoj ona ima poslovni nastan EBA-i i nadležnim tijelima država članica u kojima je relevantna grupa iz treće zemlje osnovala druge podružnice ili institucije kćeri iz trećih zemalja.

Ako se nadležna tijela s kojima se provodi savjetovanje ne slažu s procjenom sistemske važnosti podružnice iz treće zemlje, o tome obavješćuju nadležno tijelo koje je provelo procjenu iz stavka 2. u roku od deset radnih dana od primitka procjene. Nadležna tijela, uz pomoć EBA-e, ulažu sve napore kako bi se postigao konsenzus o procjeni i, ako je to primjenjivo, o ciljanim zahtjevima iz stavka 4. najkasnije tri mjeseca od datuma na koji je nadležno tijelo ili, prema potrebi, imenovano tijelo podnijelo prigovor. Nakon isteka toga razdoblja nadležno tijelo odgovorno za nadzor podružnice iz treće zemlje koja je predmet procjene donosi odluku o procjeni sistemske važnosti podružnice iz treće zemlje i o ciljanim zahtjevima iz stavka 4.

4. Ako je to primjereno kao odgovor na utvrđene rizike, nadležno tijelo ili, prema potrebi, imenovano tijelo može na podružnicu iz treće zemlje primijeniti ciljane zahtjeve koji mogu uključivati:

(a) zahtijevanje da relevantna podružnica iz treće zemlje restrukturira svoju imovinu ili djelatnosti tako da se više ne smatra da ima sistemsku važnost u skladu sa stavkom 2. ili da prestane predstavljati neopravdan rizik za financijsku stabilnost Unije ili država članica u kojima ona ima poslovni nastan; ili

(b) uvođenje dodatnih bonitetnih zahtjeva za relevantnu podružnicu iz treće zemlje.

Ako nadležno tijelo ili, prema potrebi, imenovano tijelo smatra da podružnica iz treće zemlje ima sistemsku važnost, ali je donijelo odluku da neće izvršavati nijednu od ovlasti iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka ili članka 48.i, ono dostavlja obrazloženu obavijest EBA-i i nadležnim tijelima država članica ako je relevantna grupa iz treće zemlje osnovala druge podružnice ili institucije kćeri iz trećih zemalja o razlozima zbog kojih je odlučilo da neće izvršavati te ovlasti.

5. EBA do 31. prosinca 2028. izvješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o:

(a) procjeni iz stavka 3. ovoga članka, osobito u pogledu utvrđivanja podružnica istoga glavnog društva iz trećih zemalja i funkcioniranja postupka savjetovanja utvrđenog u tome stavku;

(b) primjeni nadzornih ovlasti utvrđenih u stavku 4. ovoga članka i članku 48.i.

Pododjeljak 4.

Izvještajni zahtjevi

Članak 48.k

Regulatorne i financijske informacije o podružnicama iz trećih zemalja i o glavnome društvu

1. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja svojim nadležnim tijelima periodično dostavljaju informacije o sljedećem:

(a) imovini i obvezama u svojim poslovnim knjigama u skladu s člankom 48.h te imovini i obvezama koje nastaju u podružnicama iz trećih zemalja, s raščlambom u kojoj se izdvajaju:

i. najveća iskazana imovina i obveze razvrstane prema sektoru i vrsti druge ugovorne strane, uključujući posebno izloženosti financijskog sektora;

ii. značajne koncentracije izloženosti i izvora financiranja u odnosu na određene vrste drugih ugovornih strana;

iii. značajne unutarnje transakcije s glavnim društvom i članovima grupe glavnog društva;

(b) usklađenosti podružnica iz trećih zemalja sa zahtjevima koji se na njih primjenjuju na temelju ove Direktive;

(c) na ad hoc osnovi, sustavima zaštite depozita koji su dostupni deponentima u podružnicama iz trećih zemalja u skladu s člankom 15. stavcima 2. i 3. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*12);

(d) dodatnim regulatornim zahtjevima koje su države članice uvele podružnicama iz trećih zemalja na temelju nacionalnog prava.

Za potrebe izvješćivanja o računovodstvenoj imovini i obvezama u skladu s prvim podstavkom točkom (a), podružnice iz trećih zemalja primjenjuju međunarodne računovodstvene standarde koji se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (*13) ili primjenjiva općeprihvaćena računovodstvena načela u državi članici.

2. Države članice propisuju da podružnice iz trećih zemalja svojim nadležnim tijelima dostavljaju sljedeće informacije o svojem glavnom društvu:

(a) redovito, agregirane informacije o imovini i obvezama koje se drže ili su računovodstveno evidentirane u društvima kćerima odnosno drugim podružnicama iz trećih zemalja u Uniji koje pripadaju grupi dotičnog glavnog društva;

(b) redovito, informacije o usklađenosti glavnog društva s primjenjivim bonitetnim zahtjevima na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi;

(c) na ad hoc osnovi, informacije o značajnim nadzornim provjerama i procjenama kad se provode nad glavnim društvom i nadzorne odluke koje iz toga proizlaze;

(d) planove oporavka glavnog društva i konkretne mjere koje bi se mogle poduzeti u vezi s podružnicama iz trećih zemalja u skladu s tim planovima te sva naknadna ažuriranja i izmjene tih planova;

(e) poslovnu strategiju glavnog društva u odnosu na podružnice iz trećih zemalja i sve naknadne izmjene te strategije;

(f) usluge koje glavno društvo pruža klijentima koji imaju poslovni nastan ili se nalaze u Uniji na temelju obrnutog nuđenja usluga u skladu s člankom 21.c.

3. Obveze izvješćivanja utvrđene u ovome članku ne sprečavaju nadležno tijelo da uvede dodatne izvještajne zahtjeve za podružnice iz trećih zemalja ako smatra da su potrebne dodatne informacije kako bi se dobio sveobuhvatan pregled poslovanja, djelatnosti ili financijske sigurnosti podružnica iz trećih zemalja ili njihova glavnog društva, provjerila usklađenost podružnica iz trećih zemalja i njihova glavnog društva s primjenjivim pravom te kako bi se osiguralo da podružnice iz trećih zemalja poštuju to pravo.

Članak 48.l

Standardni obrasci i predlošci te učestalost izvješćivanja

1. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju jedinstveni formati i definicije za izvješćivanje, kao i učestalost tog izvješćivanja, te razvija informatička rješenja koja treba primjenjivati za potrebe članka 48.k.

Izvještajni zahtjevi iz članka 48.k razmjerni su razvrstavanju podružnica iz trećih zemalja u 1. razred ili u 2. razred.

EBA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. siječnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka, u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

2. Regulatorne i financijske informacije iz članka 48.k dostavljaju se najmanje dvaput godišnje za podružnice 1. razreda iz trećih zemalja i najmanje jednom godišnje za podružnice 2. razreda iz trećih zemalja.

3. Nadležno tijelo može djelomično ili u cijelosti kvalificirane podružnice iz trećih zemalja izuzeti od zahtjevâ za dostavljanje informacija o glavnom društvu utvrđenih u članku 48.k stavku 2., pod uvjetom da nadležno tijelo može dobiti relevantne informacije izravno od nadzornih tijela relevantne treće zemlje.

ODJELJAK III. Nadzor

Članak 48.m

Nadzor podružnica iz trećih zemalja i plan nadzora

1. Države članice propisuju da nadležna tijela ispunjavaju odredbe ovog odjeljka i, mutatis mutandis, glave VII. za potrebe nadzora podružnica iz trećih zemalja.

2. Nadležna tijela uključuju podružnice iz trećih zemalja u plan nadzora iz članka 99.

Članak 48.n

Postupak nadzorne provjere i ocjene

1. Države članice propisuju da nadležna tijela provjeravaju sustave, strategije, procese i mehanizme koje provode podružnice iz trećih zemalja kako bi se uskladile s odredbama koje se na njih primjenjuju na temelju ove Direktive i, ako je to primjenjivo, sa svim dodatnim regulatornim zahtjevima na temelju nacionalnog prava.

2. Na temelju provjere iz stavka 1. nadležna tijela ocjenjuju osigurava li se sustavima, strategijama, procesima i mehanizmima koje provode podružnice iz trećih zemalja te dotacijskim kapitalom i likvidnošću koje one drže dobro upravljanje i pokrivanje njihovih značajnih rizika te održivost podružnica iz trećih zemalja.

3. Nadležna tijela provode provjeru i ocjenu iz stavaka 1. i 2. ovog članka u skladu s kriterijima za primjenu načela proporcionalnosti, kako je objavljeno u skladu s člankom 143. stavkom 1. točkom (c). Nadležna tijela posebno utvrđuju razinu učestalosti i intenziteta provjere iz stavka 1. ovog članka koja je razmjerna razvrstavanju podružnica iz trećih zemalja u 1. razred ili 2. razred i uzimajući u obzir druge relevantne kriterije, kao što su vrsta, opseg i složenost djelatnosti podružnica iz trećih zemalja.

4. Ako se provjerom, osobito sustavâ upravljanja, poslovnog modela ili djelatnosti podružnice iz treće zemlje, nadležnim tijelima pruže opravdani razlozi za sumnju da se u vezi s tom podružnicom iz treće zemlje pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849 obavlja ili da je obavljeno odnosno da je bilo pokušano odnosno ako za to postoji povećani rizik, nadležno tijelo odmah o tome obavješćuje EBA-u i tijelo koje je odgovorno za nadzor podružnice iz treće zemlje u skladu s Direktivom (EU) 2015/849. Ako postoji povećani rizik od pranja novca ili financiranja terorizma, nadležno tijelo i tijelo koje je odgovorno za nadzor podružnice iz treće zemlje u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 odmah se povezuje s EBA-om i obavješćuje je o njihovoj zajedničkoj procjeni. Nadležno tijelo prema potrebi poduzima mjere u skladu s ovom Direktivom, koje mogu uključivati oduzimanje odobrenja za rad podružnici iz treće zemlje na temelju članka 48.d stavka 2. točke (g) ove Direktive.

5. Nadležno tijelo, financijsko-obavještajna jedinica i tijelo odgovorno za nadzor podružnice iz treće zemlje u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 usko surađuju u okviru svojih nadležnosti i razmjenjuju informacije koje su relevantne za ovu Direktivu, pod uvjetom da se takvom suradnjom i razmjenom informacija ne zadire u bilo kakve tekuće izvide, istrage ili postupke na temelju kaznenog ili upravnog prava države članice u kojoj se nalazi nadležno tijelo, financijsko-obavještajna jedinica ili tijelo odgovorno za nadzor podružnice iz treće zemlje u skladu s Direktivom (EU) 2015/849. U slučaju neslaganja s usklađivanjem nadzornih aktivnosti na temelju ovoga članka EBA može na vlastitu inicijativu pomoći nadležnim tijelima i tijelima odgovornima za nadzor podružnice iz treće zemlje u skladu s Direktivom (EU) 2015/849. U tom slučaju EBA djeluje u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. EBA do 10. srpnja 2026. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se pobliže određuju:

(a) zajednički postupci i metodologije za postupak nadzorne provjere i ocjene iz ovog članka te za procjenu postupanja sa značajnim rizicima;

(b) mehanizmi za suradnju i razmjenu informacija među tijelima iz stavka 5. ovoga članka, osobito u kontekstu utvrđivanja ozbiljnih kršenja propisa o sprečavanju pranja novca ili financiranja terorizma;

(c) tijelo odgovorno za nadzor sprečavanja pranja novca ili financiranja terorizma u državi članici u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 u kontekstu primjene članka 27.b stavka 2., članka 48.c stavka 5. i članka 48.d stavka 3. ove Direktive.

Za potrebe prvoga podstavka točke (a), postupci i metodologije iz te točke utvrđuju se na način razmjeran razvrstavanju podružnica iz trećih zemalja u 1. razred ili 2. razred te drugim odgovarajućim kriterijima kao što su vrsta, opseg i složenost njihovih djelatnosti.

Članak 48.o

Nadzorne mjere i ovlasti

1. Nadležna tijela propisuju da podružnice iz trećih zemalja u ranoj fazi poduzimaju potrebne mjere kako bi:

(a) osigurala da podružnice iz trećih zemalja ispunjavaju zahtjeve koji se na njih primjenjuju na temelju ove Direktive i nacionalnog prava ili da ponovno uspostave usklađenost s tim zahtjevima; i

(b) osigurala pokrivenost značajnih rizika kojima su izložene podružnice iz trećih zemalja, dobro i dostatno upravljanje tim podružnicama i njihovu održivost.

2. Za potrebe stavka 1., ovlasti nadležnih tijela uključuju barem ovlast da od podružnica iz trećih zemalja zahtijevaju da:

(a) drže dotacijski kapital čiji iznos premašuje minimalne zahtjeve utvrđene u članku 48.e ili da se usklade s drugim dodatnim kapitalnim zahtjevima; sav dodatni dotacijski kapital koji podružnica iz treće zemlje treba držati u skladu s ovom točkom usklađen je sa zahtjevima utvrđenima u članku 48.e;

(b) uz zahtjeve utvrđene u članku 48.f, ispunjavaju druge posebne likvidnosne zahtjeve; sva dodatna likvidna imovina koju podružnica iz treće zemlje treba držati u skladu s ovom točkom usklađena je sa zahtjevima utvrđenima u članku 48.f;

(d) snize ili ograniče opseg svojeg poslovanja ili djelatnosti koje obavljaju, kao i drugih ugovornih strana koje u njima sudjeluju;

(e) smanje rizik svojstven njihovim djelatnostima, proizvodima i sustavima, uključujući eksternalizirane aktivnosti, i da prestanu obavljati te djelatnosti ili nuditi te proizvode;

(f) ispunjavaju dodatne izvještajne zahtjeve u skladu s člankom 48.k stavkom 3. ili da povećaju učestalost redovitog izvješćivanja;

(g) objavljuju informacije.

Članak 48.p

Suradnja nadležnih tijela i kolegijâ nadzornih tijela

1. Nadležna tijela koja nadziru podružnice iz trećih zemalja i institucije kćeri iste grupe iz treće zemlje blisko surađuju i razmjenjuju informacije. Nadležna tijela imaju pisane sporazume o koordinaciji i suradnji u skladu s člankom 115.

2. Za potrebe stavka 1. ovog članka, podružnice 1. razreda iz trećih zemalja podliježu sveobuhvatnom nadzoru kolegija nadzornih tijela u skladu s člankom 116. Sljedeći se zahtjevi primjenjuju za te potrebe:

(a) ako je u vezi s institucijama kćerima grupe iz treće zemlje osnovan kolegij nadzornih tijela, podružnice 1. razreda iz trećih zemalja koje pripadaju istoj grupi obuhvaćene su djelokrugom tog kolegija nadzornih tijela;

(b) ako grupa iz treće zemlje ima podružnice 1. razreda iz trećih zemalja u nekoliko država članica, ali u Uniji nema institucije kćeri na koje se primjenjuje članak 116., osniva se kolegij nadzornih tijela u vezi s tim podružnicama 1. razreda iz trećih zemalja;

(c) ako grupa iz treće zemlje ima podružnice 1. razreda iz trećih zemalja u nekoliko država članica ili barem jednu podružnicu 1. razreda iz treće zemlje te jednu ili više institucija kćeri u Uniji na koje se ne primjenjuje članak 116., u vezi s tim podružnicama iz trećih zemalja i institucijama kćerima osniva se kolegij nadzornih tijela.

3. Za potrebe stavka 2. točaka (b) i (c) ovog članka, države članice osiguravaju postojanje glavnog nadležnog tijela koje ima istu ulogu kao konsolidirajuće nadzorno tijelo u skladu s člankom 116. Glavno nadležno tijelo jest tijelo države članice u kojoj se nalazi najveća podružnica iz treće zemlje prema kriteriju ukupne vrijednosti računovodstvene imovine.

4. Uz zadaće iz članka 116. kolegij nadzornih tijela:

(a) priprema izvješće o ustroju i djelatnostima grupe iz treće zemlje u Uniji i ažurira ga jednom godišnje;

(b) razmjenjuje informacije o rezultatima postupka nadzorne provjere i ocjene iz članka 48.n;

5. Kolegij nadzornih tijela prema potrebi osigurava odgovarajuću koordinaciju i suradnju s relevantnim nadzornim tijelima iz trećih zemalja.

6. EBA doprinosi promicanju i praćenju učinkovitog, djelotvornog i dosljednog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela iz ovog članka, u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

(a) mehanizmi suradnje i nacrti predložaka sporazuma među nadležnim tijelima za potrebe stavka 1.; i

(b) uvjeti za funkcioniranje kolegijâ nadzornih tijela za potrebe stavaka od 2. do 6.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 10. siječnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 48.q

Obavješćivanje EBA-e

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o sljedećem:

(a) svim odobrenjima za rad koja su izdana podružnicama iz trećih zemalja i svim naknadnim izmjenama tih odobrenja;

(b) ukupnoj računovodstvenoj imovini i obvezama podružnica iz trećih zemalja kojima je izdano odobrenje za rad o kojima se periodično izvješćuje;

EBA na svojim internetskim stranicama objavljuje popis svih podružnica iz trećih zemalja kojima je izdano odobrenje za rad u Uniji u skladu s ovom glavom, uz naznaku država članica u kojima im je odobren rad.

POGLAVLJE 2. ODNOSI S TREĆIM ZEMLJAMA

Članak 48.r

Suradnja s nadzornim tijelima trećih zemalja u vezi s nadzorom na konsolidiranoj osnovi

1. Unija može sklapati sporazume s jednom ili više trećih zemalja o načinima provođenja nadzora na konsolidiranoj osnovi, i to putem:

(a) institucija čija matična društva imaju svoja mjesta uprave u trećim zemljama;

(b) institucija koje se nalaze u trećim zemljama čija matična društva, bez obzira na to jesu li institucije, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi, imaju svoje mjesto uprave u Uniji.

2. Sporazumima iz stavka 1. posebno se nastoji osigurati da:

(a) na temelju njihova konsolidiranog financijskog položaja, nadležna tijela država članica mogu dobiti informacije potrebne za nadzor institucija, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga koji se nalaze u Uniji i imaju društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije u trećoj zemlji ili imaju sudjelujuće udjele u takvim institucijama;

(b) nadzorna tijela trećih zemalja mogu dobiti informacije potrebne za nadzor matičnih društava čija se mjesta uprave nalaze na njihovu području i imaju društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije u jednoj ili više država članica ili imaju sudjelujuće udjele u takvim institucijama; i

(c) EBA može od nadležnih tijela država članica dobiti informacije koje su ona primila od nacionalnih tijela trećih zemalja u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 218. UFEU-a, Komisija uz pomoć Europskog odbora za bankarstvo ispituje ishod pregovora iz stavka 1. ovog članka i nastalu situaciju.

4. EBA pomaže Komisiji za potrebe ovog članka u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

GLAVA VII. BONITETNI NADZOR

POGLAVLJE 1. Načela bonitetnog nadzora

Odjeljak I.

Nadležnost i dužnosti matične države članice i države članice domaćina

Članak 49.

Nadležnost nadležnih tijela matične države članice i države članice domaćina

1. Za bonitetni nadzor nad institucijom, uključujući djelatnosti koje obavlja u skladu s člancima 33. i 34., odgovorna su nadležna tijela matične države članice, ne dovodeći u pitanje one odredbe ove Direktive koje dodjeljuju odgovornost nadležnim tijelima države članice domaćina.

2. Stavak 1. ne sprečava nadzor na konsolidiranoj osnovi.

3. Mjere koje poduzima država članica domaćin ne smiju dopuštati diskriminirajući ili ograničavajući tretman koji se temelji na činjenici da je institucija dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici.

Članak 50.

Suradnja u nadzoru

1. Nadležna tijela dotičnih država članica blisko surađuju kako bi nadzirala djelatnosti institucija koje posluju, posebno preko podružnica, u jednoj državi članici ili više njih u kojima se ne nalazi njihovo mjesto uprave. Ona međusobno dostavljaju sve informacije koje se odnose na upravljanje i vlasništvo nad takvim institucijama, a koje bi mogle olakšati njihov nadzor i ispitivanje uvjeta za izdavanje njihovih odobrenja za rad te sve informacije koje bi mogle olakšati praćenje institucija, posebno s obzirom na likvidnost, solventnost, osiguranje depozita, ograničavanje velikih izloženosti, ostale čimbenike koji bi mogli utjecati na sistemski rizik koji institucija predstavlja, administrativne i računovodstvene postupke i mehanizme unutarnje kontrole.

2. Nadležna tijela matične države članice odmah dostavljaju nadležnim tijelima država članica domaćina sve informacije i nalaze koji se odnose na nadzor nad likvidnošću u skladu s dijelom šestim Uredbe (EU) br. 575/2013 i glavom VII. poglavljem 3. ove Direktive, o djelatnostima koje institucija obavlja preko svojih podružnica ako su te informacije i nalazi relevantni za zaštitu deponenata ili ulagatelja u državi članici domaćinu.

3. Nadležna tijela matične države članice odmah obavješćuju nadležna tijela svih država članica domaćina ako se pojave likvidnosne poteškoće ili ako se razumno može očekivati da će se one pojaviti. Te informacije također uključuju pojedinosti o planiranju i provedbi plana oporavka te o svim mjerama bonitetnog nadzora koje su poduzete u tom kontekstu.

4. Nadležna tijela matične države članice na zahtjev nadležnih tijela države članice domaćina priopćavaju i objašnjavaju način na koji su uzete u obzir informacije i nalazi koje su dostavila nadležna tijela države članice domaćina. Ako, nakon priopćavanja informacija i nalaza, nadležna tijela države članice domaćina smatraju da nadležna tijela matične države članice nisu poduzela odgovarajuće mjere, nadležna tijela države članice domaćina mogu, nakon što o tome obavijeste nadležna tijela matične države članice i EBA-u, poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje daljnjih kršenja i radi zaštite interesa deponenata, ulagatelja i ostalih osoba kojima se pružaju usluge ili zaštite stabilnosti financijskog sustava.

Nadležna tijela matične države članice koja se ne slažu s mjerama koje su poduzela nadležna tijela države članice domaćina, mogu se obratiti EBA-i u vezi s tim predmetom i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Ako EBA djeluje u skladu s tim člankom, ona donosi odluku u roku od mjesec dana.

5. Nadležna tijela mogu se obratiti EBA-i kada je zahtjev za suradnju, posebno za razmjenu informacija, bio odbijen ili nije bio obrađen u razumnom roku. Ne dovodeći u pitanje članak 258. UFEU-a, EBA može u takvim slučajevima djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene prema članku 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA također može, na vlastitu inicijativu, pomoći nadležnim tijelima u postizanju sporazuma o razmjeni informacija prema ovom članku u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

6. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije iz ovog članka.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se uspostavili standardni obrasci, predlošci i postupci povezani sa zahtjevima u vezi s razmjenom informacija koji će vjerojatno olakšati praćenje institucija.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

8. EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 6. i 7. do 1. siječnja 2014.

Članak 51.

Značajne podružnice

1. Nadležna tijela države članice domaćina mogu zatražiti od konsolidirajućeg nadzornog tijela, kada se primjenjuje članak 112. stavak 1., ili od nadležnih tijela matične države članice da se podružnica kreditne institucije odredi kao značajna.

Taj zahtjev sadržava razloge zbog kojih se ta podružnica smatra značajnom, posebno uzimajući u obzir sljedeće:

(a)je li tržišni udio podružnice u smislu depozita u državi članici domaćinu veći od 2 %;

(b)vjerojatan učinak prekida ili prestanka rada institucije na likvidnost sustava te na sustave plaćanja, poravnanja i namire u državi članici domaćinu;

(c)veličinu i važnost podružnice u smislu broja klijenata u kontekstu bankovnog i financijskog sustava u državi članici domaćinu.

Nadležna tijela matične države članice i države članice domaćina te, kada se primjenjuje članak 112. stavak 1., konsolidirajuće nadzorno tijelo čine sve što je u njihovoj moći kako bi došli do zajedničke odluke o određivanju podružnice kao značajne.

Ako se u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva iz prvog podstavka ne donese zajednička odluka, nadležna tijela države članice domaćina donose svoju vlastitu odluku o tome je li podružnica značajna u roku od iduća dva mjeseca. Pri donošenju svoje odluke nadležna tijela države članice domaćina uzimaju u obzir sva mišljenja i ograde konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nadležnih tijela matične države članice.

Odluke iz trećeg i četvrtog podstavka navode se u dokumentu koji sadržava potpuno obrazloženje i dostavljaju dotičnim nadležnim tijelima, a priznaju se kao obvezujuće i primjenjuju ih nadležna tijela u dotičnim državama članicama.

Određivanje podružnice kao značajne ne utječe na prava i obveze nadležnih tijela prema ovoj Direktivi.

2. Nadležna tijela matične države članice priopćavaju nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj značajna podružnica ima poslovni nastan informacije iz članka 117. stavka 1. točaka (c) i (d) te obavljaju zadaće iz članka 112. stavka 1. točke (c) u suradnji s nadležnim tijelima države članice domaćina.

Ako nadležno tijelo matične države članice sazna za izvanrednu situaciju iz članka 114. stavka 1., ono bez odgađanja upozorava tijela iz članka 58. stavka 4. i članka 59. stavka 1.

Nadležna tijela matične države članice priopćavaju nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj značajne podružnice imaju poslovni nastan rezultate procjene rizika institucija s takvim podružnicama iz članka 97. i, ako je to primjenjivo, članka 113. stavka 2. Ona također priopćavaju odluke iz članaka 104. i 105. ako su te procjene i odluke relevantne za te podružnice.

Nadležna tijela matičnih država članica savjetuju se s nadležnim tijelima država članica domaćina u kojima značajne podružnice imaju sjedište o operativnim mjerama koje se zahtijevaju prema članku 86. stavku 11. ako je to relevantno za likvidnosne rizike u valuti države članice domaćina.

Ako se nadležna tijela matične države članice nisu savjetovala s nadležnim tijelima države članice domaćina ili ako, nakon tog savjetovanja, nadležna tijela države članice domaćina smatraju da operativne mjere koje se zahtijevaju prema članku 86. stavku 11. nisu adekvatne, nadležna tijela države članice domaćina mogu se obratiti EBA-i u vezi s tim predmetom i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

3. Ako se ne primjenjuje članak 116., nadležna tijela koja nadziru instituciju sa značajnim podružnicama u drugim državama članicama osnivaju kolegij nadzornih tijela i predsjedaju njime kako bi se omogućila suradnja prema stavku 2. ovog članka i članku 50. Osnivanje i funkcioniranje kolegija temelji se na pisanim sporazumima, koje, nakon savjetovanja s dotičnim nadležnim tijelima, određuje nadležno tijelo matične države članice. Nadležno tijelo matične države članice odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na sastancima ili u radu kolegija.

Odluka nadležnog tijela matične države članice uzima u obzir relevantnost nadzorne djelatnosti koju planiraju ili usklađuju ta tijela, a posebno mogući utjecaj na stabilnost financijskog sustava u dotičnim državama članicama iz članka 7. i obveze iz stavka 2. ovog članka.

Nadležno tijelo matične države članice u potpunosti i unaprijed obavješćuje sve članove kolegija o organizaciji takvih sastanaka, o glavnim pitanjima o kojima će se raspravljati i o poslovima koje treba razmotriti. Nadležno tijelo matične države članice također u potpunosti i pravodobno obavješćuje sve članove kolegija o mjerama donesenima na tim sastancima ili o provedenim mjerama.

4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se odredilo operativno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 4. i 5. do 31. prosinca 2015.

Članak 52.

Izravna provjera i inspekcija podružnica s poslovnim nastanom u drugoj državi članici

1. Ako institucija koja je dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici obavlja svoje djelatnosti preko podružnice, države članice domaćini osiguravaju da nadležna tijela matične države članice ili osobe koje su imenovala za tu svrhu mogu obavljati izravne provjere informacija navedenih u članku 50. i inspekcije tih podružnica, nakon što su prethodno obavijestila nadležna tijela države članice domaćina.

2. Nadležna tijela matične države članice mogu također, u svrhu inspekcije podružnica, primijeniti druge postupke navedene u članku 118.

3. Nadležna tijela države članice domaćina ovlaštena su da na pojedinačnoj osnovi obavljaju izravne provjere i inspekcije djelatnosti koje obavljaju podružnice institucija na njezinom području i da od podružnice zahtijevaju informacije o njezinim djelatnostima kao i za potrebe nadzora ako smatraju da su te informacije relevantne za stabilnost financijskog sustava u državi članici domaćinu. Prije obavljanja tih provjera i inspekcija, nadležna tijela države članice domaćina savjetuju se s nadležnim tijelima matične države članice. Nakon provjera i inspekcija nadležna tijela države članice domaćina priopćavaju nadležnim tijelima matične države članice informacije do kojih su došla i nalaze koji su relevantni za procjenu rizika institucije ili za stabilnost financijskog sustava u državi članici domaćinu. Nadležna tijela matične države članice s dužnom pozornosti uzimaju u obzir te informacije i nalaze pri utvrđivanju svojeg plana nadzora iz članka 99. isto tako uzimajući u obzir stabilnost financijskog sustava u državi članici domaćinu.

4. Izravne provjere i inspekcije podružnica provode se u skladu s pravom države članice u kojoj se obavljaju.

Odjeljak II.

Razmjena informacija i poslovna tajna

Članak 53.

Poslovna tajna

1. Države članice osiguravaju da sve osobe koje rade ili su radile za nadležna tijela, kao i revizori ili stručnjaci koji djeluju u ime nadležnih tijela, podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne.

Povjerljive informacije koje te osobe, revizori ili stručnjaci saznaju u obavljanju svojih dužnosti smiju se priopćiti samo u sažetom ili skupnom obliku tako da nije moguće prepoznati pojedinu kreditnu instituciju, ne dovodeći u pitanje slučajeve koji su obuhvaćeni kaznenim ili poreznim pravom.

Unatoč tomu, ako je nad kreditnom institucijom otvoren stečaj ili se provodi prisilna likvidacija, povjerljive informacije koje se ne odnose na treće strane uključene u pokušaj spašavanja te kreditne institucije smiju se priopćiti u građanskom ili trgovačkom postupku.

2. Stavkom 1. ne sprečava se nadležna tijela da međusobno razmjenjuju informacije ili da informacije dostavljaju ESRB-u, EBA-i ili europskom nadzornom tijelu (Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA), osnovanom Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( ⁶ ), u skladu s ovom Direktivom, Uredbom (EU) br. 575/2013, Uredbom (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća ( ⁷ ), člankom 15. Uredbe (EU) br. 1092/2010, člancima 31., 35. i 36. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i člancima 31. i 36. Uredbe (EU) br. 1095/2010, Direktivom (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća ( ⁸ ) i s drugim direktivama koje se primjenjuju na kreditne institucije. Na te se informacije primjenjuje stavak 1.

3. Stavak 1. ne sprečava nadležna tijela da objavljuju rezultate testiranja otpornosti na stres koji su provedeni u skladu s člankom 100. ove Direktive ili člankom 32. Uredbe (EU) br. 1093/2010. i da rezultate testiranja otpornosti na stres dostavljaju EBA-i kako bi EBA objavila rezultate testiranja otpornosti na stres provedenih na razini cijelog EU-a.

Članak 54.

Upotreba povjerljivih informacija

Nadležna tijela koja saznaju povjerljive informacije u skladu s člankom 53. mogu se njima koristiti samo tijekom izvršavanja svojih dužnosti, i to samo u sljedeće svrhe:

(a)radi provjere jesu li zadovoljeni uvjeti koji reguliraju pristup djelatnosti kreditnih institucije te radi olakšavanja praćenja, na nekonsolidiranoj ili konsolidiranoj osnovi, obavljanja tih djelatnosti, posebno s obzirom na praćenje likvidnosti, solventnosti, velikih izloženosti te administrativnih i računovodstvenih postupaka i mehanizama unutarnje kontrole;

(b)radi izricanja kazni;

(c)u žalbama protiv odluka nadležnog tijela, uključujući sudske postupke u skladu s člankom 72.;

(d)u sudskim postupcima koji su pokrenuti u skladu s posebnim odredbama koje su predviđene pravom Unije u području kreditnih institucija.

Članak 54.a

Članci 53. i 54. ne dovode u pitanje istražne ovlasti povjerene Europskom parlamentu u skladu s člankom 226. UFEU-a.

Članak 55.

Sporazumi o suradnji

U skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1093/2010 države članice i EBA mogu sklapati sporazume o suradnji kojima se određuje razmjena informacija s nadležnim tijelima trećih zemalja ili s tijelima trećih zemalja u skladu s člankom 56. i člankom 57. stavkom 1. ove Direktive samo ako se za priopćene informacije jamči da su ispunjeni zahtjevi u vezi s čuvanjem poslovne tajne koji su barem istovjetni zahtjevima iz članka 53. stavka 1. ove Direktive. Takva razmjena informacija obavlja se u svrhu izvršavanja nadzornih zadaća tih tijela.

Informacije koje potječu iz druge države članice smiju se priopćiti samo uz izričitu suglasnost tijela koja su te informacije priopćila te, prema potrebi, samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

Članak 56.

Razmjena informacija između tijela

Članak 53. stavak 1. i članak 54. ne sprečavaju razmjenu informacija između nadležnih tijela unutar države članice, između nadležnih tijela u različitim državama članicama ili između nadležnih tijela i sljedećih tijela pri obavljanju njihovih nadzornih funkcija:

(a)tijela kojima je povjerena javna dužnost nadzora nad drugim subjektima financijskog sektora i tijela odgovornih za nadzor nad financijskim tržištima;

(b)tijela zaduženih za održavanje stabilnosti financijskog sustava u državama članicama primjenom makrobonitetnih pravila;

(c)tijela zaduženih za restrukturiranje ili tijela kojima je cilj zaštita stabilnosti financijskog sustava;

(d)ugovornih ili institucionalnih sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)tijela uključenih u likvidaciju i stečaj institucija i u ostale slične postupke;

(f)osoba odgovornih za provođenje zakonskih revizija financijskih izvještaja institucija, društava za osiguranje i financijskih institucija;

(g)tijela nadležnih za nadzor nad obveznicima navedenima u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća ( ⁹ ) radi usklađenosti s tom direktivom i financijsko obavještajnih jedinica;

(h)nadležnih tijela ili tijela odgovornih za primjenu propisa o strukturnoj podjeli unutar bankovne grupe.

Članak 53. stavak 1. i članak 55. ne sprečavaju da se tijelima koja upravljaju sustavima za osiguranje depozita i sustavima za zaštitu ulagatelja priopće informacije koje su im potrebne za izvršavanje njihovih funkcija.

Na primljene informacije u svakom slučaju primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

Članak 53. stavak 1. i članak 54. ne isključuju razmjenu informacija između nadležnih tijela i poreznih tijela u istoj državi članici, u skladu s nacionalnim pravom. Ako informacije potječu iz druge države članice, razmjenjuju se samo kako je navedeno u prvoj rečenici ovoga stavka uz izričitu suglasnost nadležnih tijela koja su ih priopćila.

Članak 57.

Razmjena informacija s nadzornim tijelima

1. Neovisno o člancima 53., 54. i 55., države članice osiguravaju da se razmjena informacija odvija između nadležnih tijela i tijela odgovornih za nadzor nad:

(a)tijelima uključenima u likvidaciju i stečaj institucija i u ostale slične postupke;

(b)ugovornim ili institucionalnim sustavima zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)osobama zaduženima za provođenje zakonskih revizija financijskih izvještaja institucija, društava za osiguranje i financijskih institucija.

2. U slučajevima iz stavka 1., države članice zahtijevaju da su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)informacije se razmjenjuju za potrebe obavljanja zadaća iz stavka 1.;

(b)na primljene informacije primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

(c)informacije koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su te informacije priopćila i, prema potrebi, samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

3. Neovisno o člancima 53., 54. i 55., države članice mogu, s ciljem jačanja stabilnosti i cjelovitosti financijskog sustava, odobriti razmjenu informacija između nadležnih tijela i tijela koja su u skladu sa zakonom odgovorna za otkrivanje i istraživanje kršenja prava trgovačkih društava.

U takvim slučajevima, države članice zahtijevaju da su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)informacije se razmjenjuju za potrebe otkrivanja i istraživanja kršenja prava trgovačkih društava;

(b)na primljene informacije primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

4. Ako tijela navedena u stavku 1. izvršavaju svoje zadaće otkrivanja ili istraživanja uz pomoć osoba koje su zbog svoje specifične osposobljenosti imenovane za tu svrhu, a koje nisu zaposlene u javnom sektoru, država članica može na te osobe proširiti mogućnost razmjene informacija iz prvog podstavka stavka 3. prema uvjetima iz drugog podstavka stavka 3.

5. Države članice EBA-i priopćavaju imena tijela koja mogu primati informacije u skladu s ovim člankom.

6. Kako bi se proveo stavak 4., tijela iz stavka 3., priopćavaju nadležnim tijelima koja su informacije priopćila, imena i detaljne podatke o odgovornostima osoba kojima se šalju te informacije.

Članak 58.

Prijenos informacija koje se odnose na monetarni aspekt, aspekt osiguranja depozita, sistemski aspekt i aspekt platnog prometa

1. Ništa u ovom poglavlju ne sprečava nadležno tijelo da prenosi informacije sljedećim subjektima, u svrhu ispunjavanja njihovih zadaća:

(a)središnjim bankama ESSB-a i ostalim tijelima sa sličnom funkcijom u njihovu svojstvu monetarnih vlasti kada su informacije relevantne za izvršavanje njihovih zakonom propisanih zadaća, uključujući vođenje monetarne politike i povezano osiguranje likvidnosti, nadzor nad sustavima plaćanja, poravnanja i namire i očuvanje stabilnosti financijskog sustava;

(b)ugovornim ili institucionalnim sustavima zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)prema potrebi, drugim tijelima javne vlasti odgovornim za nadzor nad platnim sustavima;

(d)ESRB-u, europskom nadzornom tijelu (Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje („EIOPA”), koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( ¹⁰ ) i ESMA-om, ako su te informacije relevantne za ispunjavanje njihovih zakonom propisanih zadaća prema uredbama (EU) br. 1092/2010, (EU) br. 1094/2010 ili (EU) br. 1095/2010.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi uklonile prepreke koje sprečavaju nadležna tijela da prenose informacije u skladu s prvim podstavkom.

2. Ništa u ovom poglavlju ne sprečava tijela iz prvog podstavka da priopćavaju nadležnim tijelima informacije koje im mogu biti potrebne za potrebe članka 54.

3. Na informacije primljene u skladu sa stavcima 1. i 2. primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

4. Ako se pojavi izvanredna situacija, kao što je navedeno u članku 114. stavku 1., države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nadležna tijela bez odgađanja priopće informacije središnjim bankama ESSB-a, ako su te informacije relevantne za obavljanje njihovih zakonom propisanih zadaća, uključujući provođenje monetarne politike i povezano osiguranje likvidnosti, nadzor nad sustavima plaćanja, poravnanja i namire i za očuvanje stabilnosti financijskog sustava te ESRB-u, ako su te informacije relevantne za obavljanje njegovih zakonom propisanih zadaća.

Članak 58.a

Prijenos informacija međunarodnim tijelima

1. Neovisno o članku 53. stavku 1. i članku 54., nadležna tijela, podložno uvjetima određenima u stavcima 2., 3. i 4. ovog članka, mogu prenositi određene informacije sljedećim tijelima ili ih dijeliti s njima:

(a)Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom za potrebe procjena u okviru Programa procjene financijskog sektora;

(b)Bankom za međunarodne namire za potrebe studija kvantitativnog učinka;

(c)Odborom za financijsku stabilnost za potrebe njegove nadzorne funkcije.

2. Nadležna tijela mogu dijeliti povjerljive informacije samo na temelju izričitog zahtjeva relevantnog tijela, ako su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)zahtjev je opravdan u pogledu konkretnih zadaća koje izvršava tijelo koje je predalo zahtjev u skladu sa svojim zakonskim ovlastima;

(b)zahtjev je dovoljno precizan u pogledu vrste, opsega i formata traženih informacija te sredstava njihova priopćavanja ili prijenosa;

(c)tražene informacije strogo su potrebne za izvršavanje konkretnih zadaća tijela koje je predalo zahtjev te ne prelaze zakonom propisane zadaće dodijeljene tijelu koje je predalo zahtjev;

(d)informacije se prenose ili priopćuju isključivo osobama koje su izravno uključene u izvršavanje posebne zadaće;

(e)na osobe koje imaju pristup informacijama primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

3. Ako je zahtjev predao bilo koji od subjekata iz stavka 1., nadležna tijela mogu prenositi samo skupne ili anonimizirane informacije i mogu dijeliti samo druge informacije u prostorima nadležnog tijela.

4. U mjeri u kojoj je priopćavanjem informacija obuhvaćena obrada osobnih podataka, tijelo koje je predalo zahtjev pri svakoj obradi osobnih podataka mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća ( ¹¹ ).

Članak 59.

Prijenos informacija drugim subjektima

1. Neovisno o članku 53. stavku 1. i članku 54., države članice mogu, na temelju odredbi predviđenih nacionalnim pravom, odobriti priopćavanje određenih informacija drugim odjelima središnje državne uprave odgovornima za pravo kojim se regulira nadzor nad institucijama, financijskim institucijama i društvima za osiguranje, kao i inspektorima koji djeluju u ime tih odjela.

Međutim, takve informacije smiju se priopćiti samo ako je to potrebno zbog bonitetnog nadzora te sprečavanja propasti institucija i sanacije posrnulih institucija. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, na osobe koje imaju pristup informacijama primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

U izvanrednim situacijama iz članka 114. stavka 1. države članice dopuštaju nadležnim tijelima da priopće informacije koje su relevantne za odjele iz prvog podstavka ovog stavka u svim dotičnim državama članicama.

2. Države članice mogu odobriti priopćavanje određenih informacija povezanih s bonitetnim nadzorom nad institucijama parlamentarnim istražnim odborima u njihovoj državi članici, revizorskim sudovima u njihovoj državi članici i ostalim subjektima zaduženima za istragu u njihovoj državi članici, u sljedećim okolnostima:

(a)takvi subjekti imaju točno utvrđen mandat prema nacionalnom pravu za istraživanje ili ispitivanje djelovanja tijela odgovornih za nadzor nad institucijama ili za zakone koji reguliraju taj nadzor;

(b)informacije su potrebne isključivo za izvršavanje mandata iz točke (a);

(c)na osobe koje imaju pristup informacijama primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

(d)informacije koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su te informacije priopćila te samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

Ako priopćavanje informacija koje se odnose na bonitetni nadzor uključuje obradu osobnih podataka, pri svakoj obradi subjekti iz prvog podstavka moraju poštovati mjerodavna nacionalna prava kojima se prenosi Direktiva 95/46/EZ.

Članak 60.

Objava informacija dobivenih izravnim provjerama i inspekcijama

Države članice osiguravaju da se informacije primljene prema članku 52. stavku 3., članku 53. stavku 2. i članku 56., kao i informacije dobivene izravnom provjerom ili inspekcijom navedenom u članku 52. stavcima 1. i 2., ne priopćavaju u slučajevima iz članka 59., osim uz izričitu suglasnost nadležnih tijela koja su priopćila informacije ili nadležnih tijela države članice u kojoj je provedena ta izravna provjera ili inspekcija.

Članak 61.

Priopćavanje informacija koje se odnose na usluge poravnanja i namire

1. Ništa u ovom poglavlju ne sprečava nadležna tijela država članica da informacije navedene u člancima 53., 54. i 55. priopće klirinškim kućama ili drugim sličnim tijelima koja su prema nacionalnom pravu priznata za pružanje usluga poravnanja ili namire za jedno od njihovih nacionalnih tržišta, ako ta nadzorna tijela smatraju da je neophodno priopćiti te informacije kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje tih tijela s obzirom na status neispunjavanja obveza ili potencijalni status neispunjavanja obveza sudionika na tržištu. Na primljene informacije primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

2. Međutim, države članice osiguravaju da se informacije primljene prema članku 53. stavku 2. ne priopćavaju u okolnostima navedenima u stavku 1. bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su ih priopćile.

Članak 62.

Obrada osobnih podataka

Obrada osobnih podataka za potrebe ove Direktive obavlja se u skladu s Direktivom 95/46/EZ i, prema potrebi, Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Odjeljak III.

Dužnosti osoba odgovornih za pravnu kontrolu godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja

Članak 63.

Dužnosti osoba odgovornih za pravnu kontrolu godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja

1. Države članice osiguravaju da svaka osoba koja je dobila odobrenje u skladu s Direktivom 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja ( ¹² ), a koja u instituciji obavlja zadaće opisane u članku 51. Direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava ( ¹³ ), članku 37. Direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima ( ¹⁴ ), ili članku 73. Direktive 2009/65/EZ, odnosno neke druge zakonom propisane zadaće, bude dužna odmah izvijestiti nadležna tijela o svakoj činjenici ili odluci koja se odnosi na tu instituciju za koju je ta osoba saznala dok je obavljala te zadaće, a koja bi mogla:

(a)predstavljati značajno kršenje zakona ili drugih propisa koji određuju uvjete za izdavanje odobrenja za rad ili koji posebno reguliraju obavljanje djelatnosti institucija;

(b)utjecati na kontinuirano funkcioniranje institucija;

(c)dovesti do odbijanja potvrđivanja financijskih izvještaja ili do izražavanja ograde.

Države članice osiguravaju barem da osoba iz prvog podstavka također ima dužnost izvijestiti o bilo kojoj činjenici ili odluci za koju sazna za vrijeme obavljanja zadaća opisanog u prvom podstavku u društvu koje je na temelju odnosa kontrole usko povezano s institucijom u kojoj ta osoba obavlja tu zadaću.

Države članice omogućavaju nadležnim tijelima da mogu zatražiti smjenu osobe iz prvog podstavka ako ta osoba krši svoje obveze iz prvog podstavka.

2. Priopćavanje u dobroj vjeri nadležnim tijelima, od strane osoba ovlaštenih u smislu Direktive 2006/43/EEZ, svih činjenica ili odluka iz stavka 1. ne predstavlja kršenje bilo kojih ograničenja priopćavanja informacija, koja su određena ugovorom ili bilo kojom zakonskom ili drugom odredbom te ne podrazumijeva bilo kakvu odgovornost tih osoba. Te se informacije istodobno priopćavaju upravljačkom tijelu institucije, osim ako ne postoje utemeljeni razlozi protiv tog priopćavanja.

Odjeljak IV.

Nadzorne ovlasti, ovlasti izricanja kazni i pravo na žalbu

Članak 64.

Nadzorne ovlasti i ovlasti izricanja kazni

1. Nadležnim tijelima dodjeljuju se sve nadzorne ovlasti da interveniraju u poslovanje institucija, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga koje su im potrebne za izvršavanje njihove funkcije, uključujući, posebice, pravo da oduzmu odobrenje za rad u skladu s člankom 18., ovlasti navedene u člancima 18., 102., 104. i 105. i ovlasti za poduzimanje mjera iz članka 21.a stavka 6.

2. Nadležna tijela izvršavaju svoje nadzorne ovlasti i svoje ovlasti izricanja kazni u skladu s ovom Direktivom i nacionalnim pravom na jedan od sljedećih načina:

(a)izravno;

(b)u suradnji s drugim tijelima;

(c)pod njihovom odgovornošću, prijenosom ovlasti na ta tijela;

(d)podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

3. U odlukama koje nadležna tijela donesu pri izvršavanju svojih nadzornih ovlasti i ovlasti izricanja kazni navode se razlozi na kojima se temelje.

Članak 65.

Administrativne kazne, periodični penali i druge administrativne mjere

1. Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela iz članka 64. ove Direktive i pravo država članica da propišu i izreknu kaznene sankcije, države članice propisuju pravila o administrativnim kaznama, periodičnim penalima i drugim administrativnim mjerama za kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva, Uredbe (EU) br. 575/2013 i odluka koje je donijelo nadležno tijelo na temelju tih odredaba ili te uredbe, i poduzimaju sve mjere potrebne za osiguranje njihove provedbe. Administrativne kazne, periodični penali i druge administrativne mjere djelotvorni su, proporcionalni i odvraćajući.

2. Ako se obveze iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju na institucije, financijske holdinge i mješovite financijske holdinge, države članice osiguravaju da nadležna tijela, u slučaju kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva, Uredbe (EU) br. 575/2013 ili odluka koje je donijelo nadležno tijelo na temelju tih odredaba ili te Uredbe, mogu primijeniti administrativne kazne, periodične penale i druge administrativne mjere na članove upravljačkog tijela, više rukovodstvo, nositelje ključnih funkcija, druge članove osoblja čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije kako je navedeno u članku 92. stavku 3. ove Direktive i na druge fizičke osobe, pod uvjetom da su na temelju nacionalnoga prava odgovorni za kršenje.

3. Primjena periodičnih penala ne sprečava nadležna tijela u izricanju administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera za isto kršenje.

4. Nadležnim tijelima daju se sve ovlasti za prikupljanje informacija i istražne ovlasti potrebne za izvršavanje njihovih funkcija. Te ovlasti uključuju:

(a) ovlast da od sljedećih fizičkih ili pravnih osoba zahtijevaju dostavljanje svih informacija koje su potrebne kako bi nadležna tijela mogla obavljati svoje zadaće, uključujući informacije koje se za potrebe nadzora i s njima povezane statističke potrebe moraju dostavljati u redovitim vremenskim razmacima i u utvrđenim formatima:

i. institucija s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici;

ii. financijskih holdinga s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici;

iii. mješovitih financijskih holdinga s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici;

iv. mješovitih holdinga s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici;

v. osoba koje pripadaju subjektima iz podtočaka od i. do iv.;

vi. trećih osoba kojima su subjekti iz podtočaka od i. do iv. ove točke eksternalizirali funkcije ili aktivnosti, uključujući treće strane pružatelje IKT usluga iz poglavlja V. Uredbe (EU) 2022/2554 Europskog parlamenta i Vijeća (*14);

(b) ovlast da provedu sve potrebne istrage bilo koje osobe iz točke (a) podtočaka od i. do vi. koje imaju poslovni nastan ili se nalaze u dotičnoj državi članici kada je to potrebno za obavljanje zadaća nadležnih tijela, uključujući ovlast:

i. da zatraže dostavu dokumenata;

ii. za pregled poslovnih knjiga i evidencije osoba iz točke (a) podtočaka od i. do vi. i uzimanje preslika ili izvadaka iz tih knjiga i evidencije;

iii. za dobivanje pisanih ili usmenih objašnjenja od bilo koje osobe iz točke (a) podtočaka od i. do vi. ili njezinih predstavnika odnosno zaposlenika;

iv. za obavljanje razgovora s bilo kojom drugom osobom koja pristane na razgovor za potrebe prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage; i

v. za obavljanje, podložno uvjetima navedenima u pravu Unije, svih potrebnih inspekcija u poslovnim prostorima pravnih osoba iz točke (a) podtočaka od i. do vi. i svih drugih društava uključenih u nadzor na konsolidiranoj osnovi kada je nadležno tijelo konsolidirajuće nadzorno tijelo, ako dotična nadležna tijela dostave prethodnu obavijest o tome; ako je prema nacionalnom pravu za inspekciju potrebno odobrenje pravosudnog tijela, za to se odobrenje podnosi zahtjev.

5. Odstupajući od stavka 1, ako pravnim sustavom države članice nisu predviđene administrativne kazne, ovaj se članak može primjenjivati tako da postupak kažnjavanja pokrene nadležno tijelo, a da kaznu izriče pravosudno tijelo, pri čemu se osigurava djelotvornost tih pravnih lijekova i učinak istovjetan administrativnim kaznama koje izriču nadzorna tijela. U svakom slučaju kazne koje se izriču djelotvorne su, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice iz prvoga podstavka priopćuju Komisiji mjere nacionalnog prava koje donesu na temelju ovoga stavka do 10. siječnja 2026. i, bez odgode, sve naknadne izmjene tih mjera.

Članak 66.

Administrativne kazne, periodični penali i druge administrativne mjere za kršenja zahtjevâ za odobrenje za rad i zahtjevâ za stjecanje ili prodaju značajnih udjela, značajne prijenose imovine i obveza, spajanja odnosno pripajanja ili podjele

1. Države članice osiguravaju da se njihovim zakonima i drugim propisima propisuju administrativne kazne, periodični penali i druge administrativne mjere barem u sljedećim slučajevima:

(a) obavljanje djelatnosti kao kreditne institucije započelo je bez prethodnog odobrenja za rad, što je kršenje članka 8. ove Direktive;

(b) najmanje jednu od djelatnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 obavlja subjekt koji je dostigao prag naveden u toj točki i koji nema odobrenje za rad kao kreditna institucija, osim za subjekte koji traže izuzeće na temelju članka 8.a ove Direktive;

(c) poslovi primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava od građana obavljaju se bez odobrenja za rad kao kreditne institucije, što je kršenje članka 9. ove Direktive;

(d) kvalificirani udjel u kreditnoj instituciji stečen je izravno ili neizravno ili je izravnim ili neizravnim stjecanjem dodatno povećan, zbog čega bi udio glasačkih prava ili kapitala dosegnuo ili premašio pragove iz članka 22. stavka 1. ove Direktive ili bi time kreditna institucija postala društvo kći stjecatelja, a da pritom nisu pisanim putem obaviještena nadležna tijela kreditne institucije u kojoj stjecatelj nastoji steći ili povećati kvalificirani udio tijekom razdoblja procjene ili unatoč protivljenju nadležnih tijela, što je kršenje toga članka;

(e) kvalificirani udjel u kreditnoj instituciji otuđen je izravno ili neizravno ili smanjen, zbog čega bi udio glasačkih prava ili kapitala pao ispod pragova iz članka 25. ove Direktive ili bi kreditna institucija prestala biti društvo kći pravne osobe koja je otuđila kvalificirani udjel, a da pritom nisu obaviještena nadležna tijela, što je kršenje toga članka;

(f) financijski holding ili mješoviti financijski holding obuhvaćen područjem primjene članka 21.a stavka 1. ove Direktive nije podnio zahtjev za odobrenje, što je kršenje tog članka, ili je kršenje bilo kojeg drugog zahtjeva iz tog članka;

(g) predloženi stjecatelj u smislu članka 27.a stavka 1. ove Direktive nije dostavio obavijest relevantnom nadležnom tijelu o izravnom ili neizravnom stjecanju značajnog udjela, što je kršenje toga članka;

(h) bilo koji subjekt iz članka 27.d ove Direktive nije obavijestio relevantno nadležno tijelo o izravnom ili neizravnom otuđenju značajnog udjela koji premašuje 15 % priznatog kapitala tog subjekta;

(i) bilo koji subjekt iz članka 27.f stavka 1. ove Direktive proveo je značajan prijenos imovine i obveza, a da pritom nije obavijestio nadležna tijela, što je kršenje toga članka;

(j) bilo koji subjekt iz članka 27.i stavka 1. ove Direktive proveo je spajanje odnosno pripajanje ili podjelu, što je kršenje toga članka.

2. Države članice osiguravaju da u slučajevima iz stavka 1. mogu primijeniti barem sljedeće mjere:

(a) administrativne kazne:

i. u slučaju pravne osobe, administrativne novčane kazne u iznosu do 10 % ukupnog godišnjeg neto prometa tog društva;

ii. u slučaju fizičke osobe, administrativne novčane kazne u iznosu do 5 milijuna EUR ili, u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, do odgovarajuće protuvrijednosti u nacionalnoj valuti na dan 17. srpnja 2013.;

iii. administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa dobiti ostvarene kršenjem odnosno gubitaka izbjegnutih kršenjem, ako je moguće utvrditi ostvarenu dobit ili izbjegnute gubitke;

(b) periodične penale:

i. u slučaju pravne osobe, periodične penale u iznosu do 5 % prosječnog dnevnog neto prometa koje je pravna osoba, u slučaju kršenja koje je u tijeku, dužna platiti po danu kršenja do ponovnog ispunjavanja obveze; periodični penali mogu se izreći za razdoblje od najviše šest mjeseci od datuma utvrđenog u odluci nadležnog tijela kojom se zahtijeva prestanak kršenja i izriču periodični penali;

ii. u slučaju fizičke osobe, periodične penale u iznosu do 50 000 EUR, ili u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, do odgovarajuće protuvrijednosti u nacionalnoj valuti na dan 9. srpnja 2024., koje je ta fizička osoba, u slučaju kršenja koje je u tijeku, dužna platiti po danu kršenja do ponovnog ispunjavanja obveze; periodični penali mogu se izreći za razdoblje od najviše šest mjeseci od datuma utvrđenog u odluci nadležnog tijela kojom se zahtijeva prestanak kršenja i izriču periodični penali;

i. javnu izjavu u kojoj se navodi odgovorna fizička osoba, institucija, financijski holding, mješoviti financijski holding ili posredničko matično društvo u EU-u te vrsta kršenja;

ii. nalog kojim se od odgovorne fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prekine i više ne ponavlja takvo postupanje;

iii. privremenu suspenziju glasačkih prava dioničara koji se smatraju odgovornima za kršenja iz stavka 1.;

iv. u skladu s člankom 65. stavkom 2., privremenu zabranu obavljanja funkcija u institucijama za člana upravljačkog tijela ili drugu fizičku osobu koja se smatra odgovornom za kršenje.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), države članice mogu odrediti viši maksimalni iznos za periodične penale koji se primjenjuju po danu kršenja.

Odstupajući od prvog podstavka točke (b), države članice mogu primijeniti periodične penale na tjednoj ili mjesečnoj bazi. U tom slučaju maksimalni iznos periodičnih penala koji se primjenjuju za relevantno tjedno ili mjesečno razdoblje u kojem je došlo do kršenja ne smije premašiti maksimalni iznos periodičnih penala koji bi se u skladu s tom točkom primjenjivali dnevno za relevantno razdoblje.

Periodični penali mogu se izreći na određeni datum i početi se primjenjivati od kasnijeg datuma.

3. Ukupni godišnji neto promet iz ovog članka stavka 2. točke (a) podtočke i. zbroj je sljedećih stavki, utvrđenih u skladu s prilozima III. i IV. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/451 (*15):

(a) kamatnih prihoda;

(b) kamatnih rashoda;

(d) prihoda od dividendi;

(e) prihoda od naknada i provizija;

(f) rashoda za naknade i provizije;

(g) dobitaka ili gubitaka po financijskoj imovini i financijskim obvezama koje se drži radi trgovanja, neto;

(h) dobitaka ili gubitaka po financijskoj imovini i financijskim obvezama po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, neto;

(i) dobitaka ili gubitaka od računovodstva zaštite, neto;

(j) tečajnih razlika (dobitak ili gubitak), neto;

(k) ostalih prihoda iz poslovanja;

(l) ostalih rashoda iz poslovanja.

Za potrebe ovog članka, osnova za izračun jesu posljednji godišnji nadzorni financijski podaci u kojima je rezultat veći od nule. Ako pravna osoba iz ovog članka stavka 2. ne podliježe Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/451, relevantni ukupni godišnji neto promet jest ukupni godišnji neto promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom. Ako je dotično društvo dio grupe, relevantni ukupni godišnji neto promet jednak je ukupnom godišnjem neto prometu koji proizlazi iz konsolidiranog financijskog izvještaja krajnjeg matičnog društva.

4. Prosječni neto dnevni promet iz stavka 2. točke (b) podtočke i. jest ukupni godišnji neto promet iz stavka 3. podijeljen s 365.

Članak 67.

Ostale odredbe

1. Ovaj se članak primjenjuje u svim sljedećim okolnostima:

(a)instituciji je izdano odobrenje za rad na temelju lažnih izjava ili na neki drugi nepravilan način;

(b)institucija, nakon što je saznala da su zbog stjecanja ili otuđivanja udjela u njezinom kapitalu, udjeli premašili pragove ili pali ispod pragova navedenih u članku 22. stavku 1. i članku 25., nije izvijestila nadležna tijela o tim stjecanjima ili otuđivanjima, što je kršenje prvog podstavka članka 26. stavka 1.;

(c)institucija koja kotira na uređenom tržištu, kao što je navedeno u popisu koji će objavljivati ESMA u skladu s člankom 47. Direktive 2004/39/EZ, ne izvještava, barem jednom godišnje, nadležna tijela o imenima dioničara i članova koji posjeduju kvalificirane udjele te o veličini tih udjela, što je kršenje drugog podstavka članka 26. stavka 1. ove Direktive;

(d) institucija nema uspostavljene sustave upravljanja i rodno neutralne politike primitaka koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s člankom 74.;

(e) Brisano;

(f)Brisano;

(g)institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na veliku izloženost ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 394. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na likvidnost ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 415. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(i)Brisano;

(j) institucija ne održava omjer neto stabilnih izvora financiranja, što je kršenje članka 413. ili članka 428.b Uredbe (EU) br. 575/2013, ili u više navrata ili kontinuirano ne drži likvidnu imovinu, što je kršenje članka 412. te uredbe;

(k)Brisano;

(l)Brisano;

(m)institucija ne objavljuje informacije ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 431. stavaka 1., 2. i 3. ili članka 451. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(n)institucija vrši isplate imateljima instrumenata uključenih u regulatorni kapital institucije, što je kršenje članka 141. ove Direktive ili u slučajevima kada članak 28., 52. ili 63. Uredbe (EU) br. 575/2013 zabranjuje takvu isplatu imateljima instrumenata uključenih u regulatorni kapital;(o)institucija je proglašena krivom za ozbiljno kršenje nacionalnih odredbi donesenih na temelju Direktive 2005/60/EZ;

(p)institucija omogućava jednoj osobi ili više njih koje ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 91. da postanu ili ostanu članovi upravljačkog tijela;

(q)matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ne poduzimaju mjere koje bi mogle biti potrebne za osiguravanje usklađenosti s bonitetnim zahtjevima iz dijela trećeg, četvrtog, šestog ili sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013 ili određene u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) ili člankom 105. ove Direktive na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi;

(r) institucija ne ispunjava kapitalne zahtjeve utvrđene u članku 92. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(s) institucija ili fizička osoba opetovano ne ispunjava zahtjeve iz odluke koju je nadležno tijelo donijelo u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva ili u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013;

(t) institucija ne ispunjava zahtjeve u pogledu primitaka utvrđene u člancima 92., 94. i 95. ove Direktive;

(u) institucija djeluje bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela kad se nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva ili odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 propisuje da institucija ishodi takvo prethodno odobrenje ili je institucija ishodila takvo odobrenje na temelju lažnih izjava ili ne ispunjava uvjete pod kojima je to odobrenje izdano;

(v) institucija ne ispunjava zahtjeve povezane sa sastavom, uvjetima, usklađenjima i odbicima koji se odnose na regulatorni kapital kako je utvrđeno u dijelu drugom Uredbe (EU) br. 575/2013;

(w) institucija ne ispunjava zahtjeve povezane sa svojim velikim izloženostima prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba iz dijela četvrtog Uredbe (EU) br. 575/2013;

(x) institucija ne ispunjava zahtjeve povezane s izračunom omjera financijske poluge, uključujući primjenu odstupanja iz dijela sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013;

(y) institucija nadležnom tijelu ne dostavlja informacije o podacima iz članka 430. stavaka od 1. do 3. te članka 430.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije;

(z) institucija ne ispunjava zahtjeve za prikupljanje podataka i upravljanje njima iz dijela trećeg glave III. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(aa) institucija ne ispunjava zahtjeve povezane s izračunom iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ili kapitalnih zahtjeva ili ne primjenjuje sustave upravljanja utvrđene u dijelu trećem glavama od II. do VI. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(ab) institucija ne ispunjava zahtjeve povezane s izračunom koeficijenta likvidnosne pokrivenosti ili omjera neto stabilnih izvora financiranja iz dijela šestog, glava I. i IV. Uredbe (EU) br. 575/2013 i iz Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

2. Države članice osiguravaju da u slučajevima iz stavka 1. mogu primijeniti barem sljedeće mjere:

(a) administrativne kazne:

i. u slučaju pravne osobe, administrativne novčane kazne u iznosu do 10 % ukupnog godišnjeg neto prihoda tog društva;

iii. administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa dobiti ostvarene povredom odnosno gubitaka izbjegnutih povredom, ako je moguće utvrditi ostvarenu dobit ili izbjegnute gubitke;

(b) periodične penale:

i. javnu izjavu u kojoj se navodi odgovorna fizička osoba, institucija, financijski holding, mješoviti financijski holding ili posredničko matično društvo u EU-u te vrsta kršenja;

ii. nalog kojim se od odgovorne fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prekine i više ne ponavlja takvo postupanje;

iii. u slučaju institucije, oduzimanje odobrenja za rad institucije u skladu s člankom 18.;

iv. u skladu s člankom 65. stavkom 2., privremenu zabranu obavljanja funkcija u institucijama za člana upravljačkog tijela ili drugu fizičku osobu koja se smatra odgovornom za kršenje.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), države članice mogu odrediti viši maksimalni iznos za periodične penale koji se primjenjuju po danu kršenja.

Odstupajući od prvog podstavka točke (b), države članice mogu primijeniti periodične penale na tjednoj ili mjesečnoj bazi. U tom slučaju maksimalni iznos periodičnih penala koji se primjenjuju za relevantno tjedno ili mjesečno razdoblje u kojem je došlo do kršenja ne premašuje maksimalni iznos periodičnih penala koji bi se u skladu s tom točkom primjenjivali dnevno za relevantno razdoblje.

Periodični penali mogu se izreći na određeni datum i početi se primjenjivati od kasnijeg datuma.

3. Ukupni godišnji neto promet iz ovog članka stavka 2. točke (a) podtočke i. zbroj je sljedećih stavki, utvrđenih u skladu s prilozima III. i IV. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/451:

(a) kamatnih prihoda;

(b) kamatnih rashoda;

(d) prihoda od dividendi;

(e) prihoda od naknada i provizija;

(f) rashoda za naknade i provizije;

(g) dobitaka ili gubitaka po financijskoj imovini i financijskim obvezama koje se drži radi trgovanja, neto;

(h) dobitaka ili gubitaka po financijskoj imovini i financijskim obvezama po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, neto;

(i) dobitaka ili gubitaka od računovodstva zaštite, neto;

(j) tečajnih razlika (dobitak ili gubitak), neto;

(k) ostalih prihoda iz poslovanja;

(l) ostalih rashoda iz poslovanja.

Za potrebe ovog članka, osnova za izračun jesu posljednji godišnji nadzorni financijski podaci u kojima je rezultat veći od nule. Ako pravna osoba iz stavka 2. ovog članka ne podliježe Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/451, relevantni ukupni godišnji neto promet jest ukupni godišnji neto promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom. Ako je dotično društvo dio grupe, relevantni ukupni godišnji neto promet jednak je ukupnom godišnjem neto prometu koji proizlazi iz konsolidiranog izvještaja krajnjeg matičnog društva.

4. Prosječni neto dnevni promet iz stavka 2. točke (b) podtočke i. jest ukupni godišnji neto promet iz stavka 3. podijeljen s 365.

Članak 68.

Objavljivanje administrativnih kazni

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela na svojoj službenoj internetskoj stranici bez nepotrebnog odgađanja objavljuju barem sve administrativne kazne protiv kojih ne postoji pravo žalbe i koje su izrečene za kršenje nacionalnih odredbi kojima se prenosi ova Direktiva ili Uredba (EU) br. 575/2013, uključujući informacije o vrsti i karakteru kršenja i o identitetu fizičkih ili pravnih osoba kojima su izrečene kazne, nakon što je ta osoba obaviještena o tim kaznama.

Ako države članice dopuštaju objavljivanje kazni protiv kojih postoji pravo žalbe, nadležna tijela bez nepotrebnog odgađanja također objavljuju na svojoj službenoj internetskoj stranici informacije o statusu i o ishodu žalbe.

2. Nadležna tijela kazne objavljuju anonimno i u skladu s nacionalnim pravom u svim sljedećim okolnostima:

(a)ako je kazna izrečena fizičkoj osobi i ako se nakon obvezne prethodne procjene smatra da objavljivanje osobnih podataka nije razmjerno;

(b)ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istražni kazneni postupak u tijeku;

(c)kada bi objavljivanje za uključene institucije ili fizičke osobe prouzročilo nerazmjernu štetu, ako ju je moguće utvrditi.

Druga je mogućnost da se, kada je vjerojatno da će okolnosti iz prvog podstavka nestati u razumnom razdoblju, objavljivanje iz stavka 1. odgodi za to razdoblje.

3. Nadležna tijela osiguravaju da informacije koje se objavljuju prema stavku 1. ili 2. ostanu na njihovoj službenoj internetskoj stranici najmanje pet godina. Osobni podaci ostaju na službenoj internetskoj stranici samo koliko je potrebno u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka.

4. Do 18. srpnja 2015. EBA Komisiji podnosi izvješće o objavljivanju kazni koje su države članice izrekle anonimno u skladu sa stavkom 2., posebno kada je u tom smislu bilo značajnih razlika između država članica. Osim toga, EBA Komisiji podnosi izvješće o svim značajnim razlikama u trajanju objava kazni prema nacionalnom pravu.

Članak 69.

Razmjena informacija o kaznama i vođenje središnje baze podataka u EBA-i

1. U skladu sa zahtjevima koji se odnose na čuvanje poslovne tajne iz članka 53. stavka 1., nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim administrativnim kaznama, uključujući sve trajne zabrane koje su izrečene prema člancima 65., 66. i 67. te žalbe u vezi s tim kaznama i ishode žalbi. EBA vodi središnju bazu podataka o administrativnim kaznama o kojima je obaviještena samo za potrebe razmjene informacija između nadležnih tijela. Ta je baza podataka dostupna samo nadležnim tijelima i ažurira se na osnovi informacija koje nadležna tijela dostavljaju.

2. Nadležno tijelo koje za potrebe članka 13. stavka 1., članka 16. stavka 3., članka 91. stavka 1. i članka 121. procjenjuje dobar ugled provjerava bazu podataka EBA-e o administrativnim kaznama. U slučaju promjene statusa ili uspješne žalbe EBA na zahtjev nadležnih tijela briše ili ažurira relevantne unose u bazi podataka.

3. Nadležna tijela u skladu sa svojim nacionalnim pravom provjeravaju postoji li u kaznenoj evidenciji zabilježena relevantna presuda za dotičnu osobu. Za te se potrebe informacije razmjenjuju u skladu s Odlukom 2009/316/PUP i Okvirnom odlukom 2009/315/PUP, kako su primijenjene u nacionalnom pravu.

4. EBA održava internetsku stranicu s poveznicama na objavljene administrativne kazne prema članku 68. svakog nadležnog tijela, a na njoj se vidjeti razdoblje za koje svaka država članica objavljuje administrativne kazne.

Članak 70.

Djelotvorna primjena administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera i izvršenje ovlasti nadležnih tijela za izricanje kazni

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri određivanju vrste i razine administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući prema potrebi sljedeće:

(a) težinu i trajanje kršenja;

(b) stupanj odgovornosti fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje;

(c) financijsku snagu fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje, koja je među ostalim vidljiva iz ukupnog prometa pravne osobe ili godišnjeg dohotka fizičke osobe;

(d) iznos ostvarene dobiti ili izbjegnutoga gubitka fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje, ako ih je moguće utvrditi;

(e) gubitke koje su zbog kršenja pretrpjele treće osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(f) razinu suradnje fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje s nadležnim tijelom;

(g) prethodna kršenja koja je počinila fizička ili pravna osoba odgovorna za kršenje;

(h) sve moguće sistemske posljedice kršenja;

(i) kaznene sankcije koje su za isto kršenje prethodno izrečene fizičkoj ili pravnoj osobi odgovornoj za to kršenje.

2. Nadležna tijela u izvršavanju svojih ovlasti izricanja administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera blisko surađuju kako bi osigurala da te kazne i mjere daju rezultate koji se nastoje postići ovom Direktivom. Osim toga, koordiniraju svoja djelovanja kako bi se u prekograničnim slučajevima spriječila kumulacija i preklapanje pri primjeni administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera.

3. Nadležna tijela mogu izreći kazne istoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja je odgovorna za isto djelo ili propust u slučaju kumulacije administrativnih i kaznenih postupaka koji se odnose na isto kršenje. Međutim, takva kumulacija postupaka i kazni mora biti strogo nužna i proporcionalna kako bi se ostvarili različiti i komplementarni ciljevi od općeg interesa.

4. Države članice uspostavljaju odgovarajuće mehanizme kojima se osigurava da su nadležna tijela i pravosudna tijela propisno i pravodobno obaviještena o pokretanju administrativnih i kaznenih postupaka protiv iste fizičke ili pravne osobe koja se može smatrati odgovornom za isto postupanje u oba postupka.

5. EBA do 18. srpnja 2029. Komisiji podnosi izvješće o suradnji među nadležnim tijelima u kontekstu primjene administrativnih kazni, periodičnih penala i drugih administrativnih mjera. Osim toga, EBA procjenjuje sva odstupanja u primjeni administrativnih kazni među nadležnim tijelima. EBA posebno procjenjuje:

(a) razinu suradnje nadležnih tijela u kontekstu kazni koje se primjenjuju na prekogranične predmete ili u slučaju kumulacije administrativnih i kaznenih postupaka;

(b) razmjenu informacija među nadležnim tijelima kad je riječ o prekograničnim slučajevima;

(c) najbolje prakse koje je izradilo bilo koje nadležno tijelo, a koje bi mogle biti korisne drugim nadležnim tijelima za primjenu u području administrativnih kazni, periodičnih penala i drugih administrativnih mjera;

(d) učinkovitost i stupanj postignute konvergencije u pogledu provedbe nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva i odredaba Uredbe (EU) br. 575/2013, uključujući administrativne kazne, periodične penale i druge administrativne mjere izrečene fizičkim ili pravnim osobama za koje je utvrđeno da su odgovorne za kršenje na temelju nacionalnog prava.

Članak 71.

Izvještavanje o kršenjima

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave učinkovite i pouzdane mehanizme za poticanje izvještavanja nadležnih tijela o potencijalnim ili stvarnim kršenjima nacionalnih odredbi kojima se prenose ova Direktiva i Uredba (EU) br. 575/2013.

2. Mehanizmi navedeni u stavku 1. uključuju najmanje sljedeće:

(a)posebne postupke za primitak izvješća o kršenjima i njihovo daljnje praćenje;

(b)odgovarajuću zaštitu za zaposlenike institucija koji prijave kršenje u instituciji barem od odmazde, diskriminacije ili drugih vrsta nepravednog postupanja;

(c)zaštitu osobnih podataka koji se odnose i na osobe koje prijave kršenje i na fizičke osobe koje su navodno odgovorne za kršenje, u skladu s Direktivom 95/46/EZ;

(d)jasna pravila kojima se u svim slučajevima osigurava povjerljivost u odnosu na osobu koja prijavljuje kršenja počinjena u instituciji, osim ako je objavljivanje obvezno prema nacionalnom pravu radi daljnjih istraga ili naknadnih sudskih postupaka.

3. Države članice zahtijevaju da institucije uspostave odgovarajuće postupke u skladu s kojima njihovi zaposlenici mogu preko posebnoga, neovisnoga i autonomnoga kanala interno prijaviti kršenje.

Taj kanal se može također osigurati i preko dogovora sa socijalnim partnerima. Pritom se primjenjuje jednaka zaštita kao ona navedena u točkama (b), (c) i (d) stavka 2.

Članak 72.

Pravo žalbe

Države članice osiguravaju da za odluke i mjere poduzete u provođenju zakona i drugih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom ili Uredbom (EU) br. 575/2013 vrijedi pravo žalbe. Države članice također osiguravaju da se pravo žalbe primjenjuje ako odluka nije donesena u roku od šest mjeseci od podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad koji sadržava sve informacije koje se zahtijevaju prema nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

POGLAVLJE 2. Procesi preispitivanja

Odjeljak I.

Proces procjene adekvatnosti internoga kapitala

Članak 73.

Interni kapital

Institucije moraju imati uspostavljene dobre, djelotvorne i sveobuhvatne strategije i procese za kontinuiranu procjenu i održavanje iznosa, vrsta i raspodjele internog kapitala koje smatraju adekvatnima za pokrivanje vrste i razine rizika kojima su izložene ili bi mogle biti izložene. Institucije izričito uzimaju u obzir kratkoročno, srednjoročno i dugoročno razdoblje za pokrivanje ESG rizika.

Te strategije i procesi podliježu redovitom internom preispitivanju kako bi se osiguralo da su oni i dalje cjeloviti i razmjerni vrsti, opsegu i složenosti poslova određene institucije.

Odjeljak II.

Sustavi, procesi i mehanizmi institucija

Pododjeljak 1.

Opća načela

Članak 74.

Interno upravljanje i planovi oporavka i sanacije

1. Institucije moraju imati robusne sustave upravljanja koji uključuju:

(a) jasnu organizacijsku strukturu s dobro definiranim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti;

(b) učinkovite procese za utvrđivanje i praćenje rizika, upravljanje rizicima te izvješćivanje o rizicima kojima su izložene ili bi mogle biti izložene, uključujući ESG rizike u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

(d) mrežne i informacijske sustave koji su uspostavljeni u skladu s Uredbom (EU) 2022/2554 i kojima se upravlja u skladu s tom uredbom;

(e) politike i prakse primitaka koje su usklađene s dobrim i učinkovitim upravljanjem rizicima te ih promiču, među ostalim uzimanjem u obzir sklonost institucije preuzimanju rizika u pogledu ESG rizika.

Politike i prakse u pogledu primitaka iz prvog podstavka točke (e) moraju biti rodno neutralne.

2. Sustavi, procesi i mehanizmi iz stavka 1. ovog članka cjeloviti su i razmjerni vrsti, opsegu i složenosti rizika svojstvenih poslovnom modelu i poslovima institucije. Tehnički kriteriji utvrđeni u člancima od 76. do 95. uzimaju se u obzir.

3. EBA izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o sustavima, procesima i mehanizmima iz stavka 1. ovog članka, uzimajući u obzir stavak 2. ovog članka.

EBA izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o rodno neutralnoj politici primitaka za institucije.

U roku od dvije godine od datuma objave smjernica navedenih u drugom podstavku i na temelju informacija koje su prikupila nadležna tijela EBA izdaje izvješće o primjeni rodno neutralne politike primitaka u institucijama.

Članak 75.

Nadzor nad politikom primitaka

1. Nadležna tijela prikupljaju informacije priopćene u skladu s kriterijima za objavljivanje utvrđenima u točkama (g), (h), (i) i (k) članka 450. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, kao i informacije dobivene od institucija o razlikama u plaćama između spolova, i te informacije upotrebljavaju za određivanje referentnih trendova i praksi primitaka. Nadležna tijela o tome obavješćuju EBA-u.

2. EBA izdaje smjernice o dobroj praksi primitaka koje su u skladu s načelima navedenima u člancima od 92. do 95. Smjernice uzimaju u obzir načela o dobroj politici primitaka, navedena u Preporuci Komisije 2009/384/EZ od 30. travnja 2009. o politici primitaka u sektoru financijskih usluga ( ¹⁵ ).

ESMA blisko surađuje s EBA-om u sastavljanju smjernica o politici primitaka za kategorije zaposlenika uključene u pružanje investicijskih usluga i aktivnosti u smislu točke 2. članka 4. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ.

EBA upotrebljava informacije primljene od nadležnih tijela u skladu sa stavkom 1. za određivanje referentnih trendova i praksi primitaka na razini Unije.

3. Nadležna tijela prikupljaju informacije o broju fizičkih osoba u pojedinoj instituciji čija primanja u financijskoj godini iznose 1 milijun eura ili više, koji su u platnim razredima koji iznose 1 milijun eura, uključujući njihove poslovne odgovornosti, relevantno poslovno područje i glavne elemente plaće, bonusa, dugoročnih nagrada i mirovinskih doprinosa. Te se informacije prosljeđuju EBA-i, a ona ih objavljuje na agregiranoj osnovi za matičnu državu članicu, u zajedničkom izvještajnom formatu. EBA može razraditi smjernice kako bi olakšala provedbu ovog stavka i osigurala dosljednost prikupljenih informacija.

Pododjeljak 2.

Tehnički kriteriji koji se odnose na organizaciju i tretman rizika

Članak 76.

Tretman rizika

1. Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo odobrava i barem jednom u dvije godine preispituje strategije i politike za preuzimanje, praćenje i ublažavanje rizika te upravljanje rizicima kojima je institucija izložena ili bi mogla biti izložena, uključujući rizike povezane s makroekonomskim okruženjem u kojem institucija posluje s obzirom na stanje poslovnog ciklusa, te rizike koji proizlaze iz aktualnih te kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih učinaka ESG čimbenika.

Države članice mogu, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, dopustiti upravljačkim tijelima malih i jednostavnih institucija da strategije i politike iz prvog podstavka preispituju svake dvije godine.

2. Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo posveti dovoljno vremena razmatranju pitanja rizika. Upravljačko tijelo aktivno je uključeno u upravljanje svim značajnim rizicima koji se uređuju ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 kao i u vrednovanje imovine, upotrebu vanjskih kreditnih rejtinga i internih modela koji se odnose na te rizike i za te potrebe osigurava odgovarajuće resurse. Institucija uspostavlja linije izvještavanja upravljačkom tijelu kako bi se obuhvatili svi značajni rizici i politike upravljanja rizicima te njihove promjene.

Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo razvije i prati provedbu posebnih planova, koji uključuju mjerljive ciljeve i postupke praćenja i odgovaranja na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne financijske rizike koji proizlaze iz ESG čimbenika, među ostalim onih koji proizlaze iz procesa prilagodbe i trendova tranzicije u kontekstu relevantnih regulatornih ciljeva i pravnih akata Unije i država članica u odnosu na ESG čimbenike, a posebno cilj postizanja klimatske neutralnosti, kao i, ako je relevantno za institucije koje posluju na međunarodnoj razini, pravnih i regulatornih ciljeva trećih zemalja.

Mjerljivi ciljevi i postupci za suočavanje s ESG rizicima uključenima u planove iz ovog stavka drugog podstavka uzimaju u obzir najnovija izvješća i mjere koje je propisao Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, posebno u vezi s postizanjem klimatskih ciljeva Unije. Ako institucija objavljuje informacije o ESG pitanjima u skladu s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*16), planovi iz drugog podstavka ovog stavka moraju biti usklađeni s planovima iz članka 19.a ili 29.a te direktive i posebno uključivati djelovanja koja se odnose na poslovni model i strategiju institucije koja su dosljedna u oba plana.

Države članice osiguravaju razmjernu primjenu drugog i trećeg podstavka za upravljačka tijela malih i jednostavnih institucija, navodeći u kojim se područjima može primijeniti izuzeće ili pojednostavnjeni postupak

3. Države članice osiguravaju da institucije koje su značajne u smislu svoje veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti svojih poslova osnuju odbor za rizike koji se sastoji od članova upravljačkog tijela koji nemaju nikakve izvršne funkcije u toj instituciji. Članovi odbora za rizike moraju imati odgovarajuće znanje, vještine i stručnost kako bi u potpunosti razumjeli i pratili strategiju rizika i sklonost preuzimanju rizika institucije.

Odbor za rizike savjetuje upravljačko tijelo o cjelokupnoj trenutačnoj i budućoj sklonosti preuzimanja rizika i o strategiji te pomaže upravljačkom tijelu u nadziranju provedbe te strategije od strane višeg rukovodstva. Upravljačko tijelo zadržava sveukupnu odgovornost za rizike.

Odbor za rizike preispituje uzimaju li se, cijenama obveza i imovine koje se nude klijentima, u potpunosti u obzir poslovni model i strategija rizika institucije. Kada cijene ne odražavaju rizike na odgovarajući način u skladu s poslovnim modelom i strategijom rizika, odbor za rizike predstavlja upravljačkom tijelu plan za poboljšanje.

Nadležna tijela mogu dopustiti instituciji koja se ne smatra značajnom u smislu prvog podstavka da odbor za rizike udruži s odborom za reviziju iz članka 41. Direktive 2006/43/EZ. Članovi udruženog odbora moraju imati znanje, vještine i stručnost koji su potrebni za odbor za rizike i odbor za reviziju.

4. Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji i odbor za rizike, ako je osnovan, imaju odgovarajući pristup informacijama o profilu rizičnosti institucije te, ako je to potrebno i primjereno, funkciji upravljanja rizicima i savjetima vanjskih stručnjaka.

Upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji i odbor za rizike, ako je osnovan, određuju vrstu, količinu, format i učestalost informacija o rizicima koje primaju. Kako bi pomogao u uspostavi dobrih politika i praksi primitaka, ali ne dovodeći u pitanje zadaće odbora za primitke, odbor za rizike ispituje uzimaju li se poticajima predviđenima sustavom primitaka u obzir rizici, među ostalim oni koji su posljedica učinka ESG čimbenika, kapital, likvidnost i vjerojatnost te očekivano razdoblje ostvarivanja dobiti.

5. U skladu sa zahtjevom o proporcionalnosti utvrđenim u članku 7. stavku 2. Direktive Komisije 2006/73/EZ (*17), države članice osiguravaju da su interne kontrolne funkcije institucija neovisne o operativnim funkcijama i da imaju dostatne ovlasti, status, resurse i pristup upravljačkom tijelu.

Države članice osiguravaju:

(a) da se internim kontrolnim funkcijama osigurava da su svi značajni rizici odgovarajuće utvrđeni, izmjereni i da se o njima izvješćuje;

(b) da se internim kontrolnim funkcijama pruža potpuni pregled čitavog raspona rizika kojima je institucija izložena;

(c) da je funkcija upravljanja rizicima aktivno uključena u izradu strategije rizika institucije i u sve odluke o upravljanju značajnim rizicima te da ima kontrolu nad djelotvornom provedbom strategije rizika;

(d) da funkcija unutarnje revizije provodi neovisnu reviziju djelotvorne provedbe strategije rizika institucije;

(e) da se funkcijom praćenja usklađenosti procjenjuje i ublažava rizik usklađenosti i osigurava da se u strategiji rizika institucije uzima u obzir rizik usklađenosti i da se rizik usklađenosti na odgovarajući način uzme u obzir u svim odlukama o upravljanju značajnim rizicima.

6. Države članice osiguravaju da interne kontrolne funkcije imaju izravan pristup upravljačkom tijelu i da mogu izravno izvješćivati upravljačko tijelo u njegovoj nadzornoj funkciji.

U tu svrhu interne kontrolne funkcije neovisne su od članova upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji i od višeg rukovodstva, i osobito mogu postavljati pitanja i upozoravati upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji, prema potrebi ili u slučaju specifičnih kretanja u području rizika koja utječu ili mogu utjecati na instituciju, ne dovodeći u pitanje odgovornosti upravljačkog tijela na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

Voditelji internih kontrolnih funkcija neovisni su viši rukovoditelji s posebnom odgovornošću za funkcije upravljanja rizicima, praćenja usklađenosti i unutarnje revizije. Ako vrsta, opseg i složenost djelatnosti institucije ne opravdavaju imenovanje konkretne osobe za funkciju upravljanja rizikom ili funkciju praćenja usklađenosti, druga osoba na višem položaju koja obavlja druge zadaće u instituciji može preuzeti odgovornosti za funkciju praćenja usklađenosti ili funkciju upravljanja rizikom, pod uvjetom da ne postoji sukob interesa i da osoba odgovorna za funkciju upravljanja rizikom i funkciju praćenja usklađenosti:

(a) ispunjava kriterije primjerenosti i zahtjeve u pogledu primjerenosti znanja, vještina i iskustva koji su potrebni za različita područja o kojima je riječ; i

(b) raspolaže dovoljnim vremenom za pravilno obavljanje obiju kontrolnih funkcija.

Funkcija unutarnje revizije ne smije se kombinirati ni s jednom drugom linijom poslovanja niti drugom funkcijom kontrole institucije.

Voditelji internih kontrolnih funkcija ne smjenjuju se bez prethodne suglasnosti upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji.

Članak 77.

Interni pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva

1. Nadležna tijela potiču institucije koje su značajne u smislu njihove veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti njihovih poslova da razviju unutarnju sposobnost za procjenu kreditnog rizika i povećaju upotrebu pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik, ako su njihove izloženosti značajne u apsolutnom smislu te ako istodobno imaju velik broj značajnih drugih ugovornih strana. Ovaj članak ne dovodi u pitanje ispunjavanje kriterija utvrđenih u dijelu trećem, glavi I., poglavlju 3., odjeljku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslova institucija, nadležna tijela prate da se institucije pri procjeni kreditne sposobnosti subjekta ili financijskog instrumenta ne oslanjaju isključivo ili mehanički na vanjske kreditne rejtinge.

3. Uzimajući u obzir njihovu veličinu, internu organizaciju i vrstu, opseg i složenost njihovih djelatnosti, nadležna tijela potiču institucije da razviju internu sposobnost za procjenu tržišnog rizika i povećaju upotrebu internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za portfelje pozicija iz knjige trgovanja, zajedno s internim modelima za izračun kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, ako su njihove izloženosti riziku statusa neispunjavanja obveza značajne u apsolutnom smislu te ako imaju velik broj značajnih pozicija u dužničkim ili vlasničkim instrumentima različitih izdavatelja kojima se trguje.

Ovim člankom ne dovodi se u pitanje ispunjavanje kriterija utvrđenih u dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013.

4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda za definiranje koncepta ‚izloženosti riziku statusa neispunjavanja obveza koje su značajne u apsolutnom smislu’ kao što je navedeno u stavku 3. prvom podstavku i pragova za velik broj značajnih drugih ugovornih strana i pozicija u dužničkim ili vlasničkim instrumentima različitih izdavatelja kojima se trguje.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 78.

Nadzorno ocjenjivanje pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva u odnosu na referentne vrijednosti

1. Nadležna tijela osiguravaju sljedeće:

(a) da institucije kojima je odobrena primjena internih pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ili kapitalnih zahtjeva izvješćuju o rezultatima svojih izračuna za svoje izloženosti ili pozicije koje su uključene u referentne portfelje;

(b) da institucije koje primjenjuju alternativni standardizirani pristup iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 izvješćuju o rezultatima svojih izračuna za svoje izloženosti ili pozicije uključene u referentne portfelje, pod uvjetom da je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije podložnih tržišnom riziku jednak ili veći od 500 milijuna EUR u skladu s člankom 325.a stavkom 1. točkom (b) te uredbe;

(c) da institucije kojima je odobrena primjena internih pristupa u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, kao i relevantne institucije koje primjenjuju standardizirani pristup u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. te uredbe, izvješćuju o rezultatima izračuna pristupa primijenjenih za potrebe određivanja iznosa očekivanih kreditnih gubitaka za svoje izloženosti ili pozicije uključene u referentne portfelje, ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

i. institucije pripremaju svoje financijske izvještaje u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima kako se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002;

ii. institucije vrednuju imovinu i izvanbilančne stavke te određuju regulatorni kapital u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima na temelju članka 24. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

iii. institucije vrednuju imovinu i izvanbilančne stavke u skladu s računovodstvenim standardima na temelju Direktive Vijeća 86/635/EEZ (*18) i upotrebljavaju model očekivanih kreditnih gubitaka, koji je jednak onome koji se upotrebljava u međunarodnim računovodstvenim standardima kako se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002.

Institucije na zahtjev EBA-e dostavljaju rezultate svojih izračuna iz prvog podstavka, zajedno s objašnjenjem metodologija koje su primijenjene za njihovu izradu i svim kvalitativnim informacijama kojima se može objasniti učinak tih izračuna na kapitalne zahtjeve. Ti se rezultati dostavljaju nadležnim tijelima najmanje jednom godišnje. EBA može svake dvije godine provoditi nadzorno ocjenjivanje u odnosu na referentne vrijednosti za svaki pristup iz prvog podstavka nakon što je to ocjenjivanje za svaki pojedinačni pristup provedeno pet puta.

2. Nadležna tijela osiguravaju da institucije EBA-i i nadležnim tijelima dostavljaju rezultate izračuna iz stavka 1. u skladu s predloškom koji je EBA sastavila u skladu sa stavkom 8. Kada nadležna tijela odluče oblikovati posebne portfelje, savjetuju se s EBA-om i osiguravaju da institucije izvješćuju o rezultatima izračuna odvojeno od rezultata izračuna za portfelje EBA-e.

3. Na osnovi informacija koje im institucije dostave u skladu sa stavkom 1., nadležna tijela prate raspon iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ili kapitalnih zahtjeva, ovisno o slučaju, za izloženosti ili transakcije u referentnom portfelju, a koji proizlaze iz pristupa tih institucija. Nadležna tijela procjenjuju kvalitetu tih pristupa barem istom učestalošću kojom EBA provodi ocjenjivanje iz stavka 1. drugog podstavka, pri čemu posebnu pozornost posvećuju:

(a)onim pristupima koji pokazuju značajne razlike u kapitalnim zahtjevima za istu izloženost;

(b) pristupima kod kojih postoji posebno velika ili mala varijabilnost te onima kod kojih postoji značajno i sistemsko podcjenjivanje kapitalnih zahtjeva.

EBA sastavlja izvješće kako bi nadležnim tijelima pomogla u procjeni kvalitete pristupâ na temelju informacija iz stavka 2.

4. Ako se neke institucije značajno razlikuju od većine usporedivih institucija ili ako je pristup vrlo neujednačen te zbog toga postoje velike razlike u rezultatima, nadležna tijela ispituju razloge za to te, ako se može jasno utvrditi da pristup institucije dovodi do podcjenjivanja kapitalnih zahtjeva, a to se ne može pripisati razlikama u odnosnim rizicima izloženosti ili pozicija, poduzimaju korektivne mjere.

5. Nadležna tijela osiguravaju da su njihove odluke o primjerenosti korektivnih mjera iz stavka 4. usklađene s načelom da takve mjere moraju podupirati ciljeve pristupâ iz područja primjene ovog članka i:

(a)da ne dovode do standardizacije ili upotrebe preferiranih metoda;

(b)da ne stvaraju pogrešne poticaje; ili

(c)da ne prouzročuju masovne reakcije.

6. EBA može izdati smjernice i preporuke u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 ako to smatra potrebnim na temelju informacija i procjena iz ovog članka stavaka 2. i 3. kako bi poboljšala nadzorne prakse ili prakse institucija u vezi s pristupima u okviru nadzornog ocjenjivanja u odnosu na referentne vrijednosti.

7. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

(a)postupci za razmjenu procjena napravljenih u skladu sa stavkom 3. između nadležnih tijela i EBA-e;

(b)standardi za procjenu koju obavljaju nadležna tijela iz stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

8. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

(a)predložak, definicije i rješenja u području informacijske tehnologije koja se primjenjuju u Uniji za izvješćivanje iz stavka 2.;

(b)referentni portfelj ili portfelje iz stavka 1;

(c)popis relevantnih institucija iz stavka 1. točke (c).

Za potrebe točke (c), pri utvrđivanju popisa relevantnih institucija EBA vodi računa o načelu proporcionalnosti.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

9. Nakon savjetovanja s EBA-om, Komisija će do 1. travnja 2015. Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti izvješće o funkcioniranju određivanja referentnih vrijednosti internih modela, koje uključuje područje primjene modela. Nakon izvješća, prema potrebi, uslijedit će prijedlog zakonodavnog akta.

Članak 79.

Kreditni rizik i rizik druge ugovorne strane

Nadležna tijela osiguravaju sljedeće:

(a)da se krediti odobravaju na temelju dobrih i jasno definiranih kriterija i da je proces za odobravanje, izmjene, obnavljanje i refinanciranje kredita jasno određen;

(b)da institucije imaju interne metodologije koje im omogućuju procjenu kreditnog rizika izloženosti prema pojedinim dužnicima, vrijednosnim papirima ili sekuritizacijskim pozicijama, kao i kreditnog rizika na razini portfelja. Posebno, interne metodologije ne smiju se oslanjati isključivo ili mehanički na vanjske kreditne rejtinge. Kada se kapitalni zahtjevi temelje na rejtingu vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) ili na činjenici da izloženost nema rejting, institucije i dalje moraju uzeti u obzir druge relevantne informacije pri svojoj raspodjeli internoga kapitala;

(c)da se kontinuirano upravljanje i praćenje različitih portfelja osjetljivih na kreditni rizik i izloženosti institucija, uključujući i prepoznavanje i upravljanje problematičnim kreditima te određivanje odgovarajućih ispravaka vrijednosti i rezerviranja, provodi putem učinkovitih sustava;

(d)da je diversifikacija kreditnih portfelja usklađena s ciljnim tržištima i s općom kreditnom strategijom institucije;

(e) institucije provode ex ante procjenu svake izloženosti povezane s kriptoimovinom koju namjeravaju zauzeti i primjerenosti postojećih procesa i postupaka za upravljanje rizikom druge ugovorne strane te o tim procjenama izvješćuju svoje nadležno tijelo.

Članak 80.

Rezidualni rizik

Nadležna tijela osiguravaju, uključujući i putem pisanih politika i postupaka, razmatranje i kontrolu rizika koji nastaje ako se priznate tehnike smanjenja kreditnog rizika koje primjenjuju institucije pokažu manje učinkovitima od očekivanja.

Članak 81.

Koncentracijski rizik

Nadležna tijela osiguravaju, među ostalim putem pisanih politika i postupaka, razmatranje i kontrolu koncentracijskog rizika koji proizlazi iz izloženosti prema svakoj drugoj ugovornoj strani, uključujući središnje druge ugovorne strane, grupe povezanih drugih ugovornih strana i druge ugovorne strane iz istoga gospodarskog sektora, iste geografske regije, iste djelatnosti ili povezane s istom robom, primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika, uključujući posebno rizike povezane s velikim neizravnim kreditnim izloženostima kao što je jedan izdavatelj kolaterala. Za kriptoimovinu bez izdavatelja koji se može identificirati koncentracijski rizik razmatra se u smislu izloženosti kriptoimovini sa sličnim obilježjima.

Članak 82.

Sekuritizacijski rizik

1. Nadležna tijela osiguravaju da se rizici koji proizlaze iz sekuritizacijskih transakcija u kojima su kreditne institucije ulagatelji, inicijatori ili sponzori, uključujući reputacijske rizike, koji nastaju u vezi sa složenim strukturama ili proizvodima, procjenjuju i razmatraju u skladu s odgovarajućim politikama i postupcima kako bi se osiguralo da se ekonomska bit transakcije u cijelosti odražava u procjeni rizika i odlukama uprave.

2. Nadležna tijela osiguravaju da institucije koje su inicijatori obnovljivih sekuritizacijskih transakcija koje uključuju odredbe o prijevremenoj isplati imaju planove likvidnosti za rješavanje posljedica planirane i prijevremene isplate.

Članak 83.

Tržišni rizik

1. Nadležna tijela osiguravaju provedbu politika i procesa za utvrđivanje i mjerenje svih značajnih izvora i učinaka tržišnih rizika i upravljanje njima.

2. Kada kratka pozicija dospijeva prije duge pozicije, nadležna tijela osiguravaju da institucije također poduzimaju mjere za zaštitu od rizika manjka likvidnosti.

3. Interni kapital mora biti primjeren za značajne tržišne rizike na koje se ne primjenjuju kapitalni zahtjevi.

Institucije koje su pri izračunu kapitalnih zahtjeva za pozicijski rizik, u skladu s dijelom trećim, glavom IV., poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 netirale svoje pozicije u jednom ili više vlasničkih instrumenata koji čine dionički indeks s jednom ili više pozicija u budućnosnici na dionički indeks ili u nekom drugom proizvodu koji se temelji na dioničkom indeksu, moraju imati odgovarajući interni kapital za pokriće gubitka na temelju rizika osnove zbog toga što se vrijednost budućnosnice ili drugog proizvoda ne kreće u potpunosti u skladu s vrijednošću sastavnih vlasničkih instrumenata. Institucije također moraju imati odgovarajući interni kapital kada imaju suprotne pozicije u budućnosnicama na dionički indeks koje nisu identične s obzirom na njihovo dospijeće ili njihov sastav ili oboje.

Kada primjenjuju postupak iz članka 345. Uredbe (EU) br. 575/2013, institucije osiguravaju da imaju dovoljno internoga kapitala za rizik gubitka koji postoji u razdoblju od preuzimanja obveze do sljedećeg radnog dana.

4. Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode ex ante procjenu svake izloženosti povezane s kriptoimovinom koju namjeravaju zauzeti i primjerenosti postojećih procesa i postupaka za upravljanje tržišnim rizikom te o tim procjenama izvješćuju svoje nadležno tijelo.

Članak 84.

Kamatni rizik koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje

1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije primjenjuju interne sustave, upotrebljavaju standardiziranu metodologiju ili pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju za prepoznavanje, vrednovanje i ublažavanje rizika, te za upravljanje rizicima, koji proizlaze iz mogućih promjena kamatnih stopa koje utječu na ekonomsku vrijednost vlasničkog kapitala i neto kamatni prihod od poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

2. Nadležna tijela osiguravaju da institucije primjenjuju sustave za procjenu i praćenje rizika koji proizlaze iz mogućih promjena kreditnih raspona koje utječu na ekonomsku vrijednost vlasničkog kapitala i neto kamatni prihod od poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

3. Nadležno tijelo može zahtijevati da institucija upotrebljava standardiziranu metodologiju iz stavka 1. ako interni sustavi koje ta institucija primjenjuje za potrebe vrednovanje rizikâ iz tog stavka nisu zadovoljavajući.

4. Nadležno tijelo može zahtijevati da mala i jednostavne institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 145. Uredbe (EU) br. 575/2013 upotrebljava standardiziranu metodologiju ako smatra da pojednostavnjena standardizirana metodologija nije primjerena za obuhvaćanje kamatnog rizika koji proizlazi iz poslova te institucije koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže utvrđuje, za potrebe ovog članka, standardizirana metodologija koju institucije mogu upotrebljavati u svrhu vrednovanja rizikâ iz stavka 1. ovog članka, uključujući pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju za male i jednostavne institucije kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 145. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je barem jednako konzervativna kao i standardizirana metodologija.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. EBA izdaje smjernice radi utvrđivanja kriterija za:

(a)vrednovanje rizikâ navedenih u stavku 1. koje provodi interni sustav institucija;

(b)utvrđivanje i smanjenje rizikâ navedenih u stavku 1. te upravljanje tim rizicima, što provode institucije;

(c)procjenu i praćenje rizikâ navedenih u stavku 2. koje provode institucije;

(d)određivanje koji od internih sustava koje institucije primjenjuju za potrebe stavka 1. nisu zadovoljavajući kako je navedeno u stavku 3.

EBA izdaje te smjernice do 28. lipnja 2020.

Članak 85.

Operativni rizik

1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode politike i procese za vrednovanje izloženosti operativnom riziku i upravljanje tim izloženostima, uključujući rizike koji proizlaze iz aranžmana za eksternalizaciju i izravnih ili neizravnih izloženosti kriptoimovini ili pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom te za pokriće događaja male učestalosti s velikim gubicima. Institucije određuju što predstavlja operativni rizik u smislu tih politika i postupaka.

2. Nadležna tijela osiguravaju da su izrađeni planovi postupanja u kriznim situacijama i planovi kontinuiteta poslovanja koji instituciji osiguravaju mogućnost neprekinutog poslovanja i ograničavanje gubitaka u slučaju ozbiljnog poremećaja poslovanja.

Članak 86.

Likvidnosni rizik

1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije imaju robusne strategije, politike, procese i sustave za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika likvidnosti te upravljanje tim rizikom tijekom odgovarajućeg razdoblja, uključujući unutardnevno, kako bi se osiguralo da institucije održavaju odgovarajuće razine zaštitnih slojeva likvidnosti. Te strategije, politike, procesi i sustavi prilagođeni su poslovnim linijama, valutama, podružnicama i pravnim osobama te uključuju odgovarajuće mehanizme raspodjele troškova likvidnosti, koristi i rizika.

2. Strategije, politike, procesi i sustavi iz stavka 1. razmjerni su složenosti, profilu rizičnosti, opsegu poslovanja institucije i toleranciji rizika koju određuje upravljačko tijelo te odražavaju važnost institucije u svakoj državi članici u kojoj ona posluje. Institucije obavješćuju sve relevantne poslovne linije o toleranciji rizika.

3. Nadležna tijela osiguravaju da institucije, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost svojih poslova, imaju profile likvidnosnog rizika koji su usklađeni odnosno ne premašuju one koji se zahtijevaju za robustan sustav koji dobro funkcionira.

Nadležna tijela prate kretanja u vezi s profilima likvidnosnog rizika, primjerice dizajn i opseg proizvoda, upravljanje rizicima, politike izvora financiranja te koncentracije izvora financiranja.

Nadležna tijela poduzimaju učinkovite mjere kada kretanja iz drugog podstavka mogu dovesti do nestabilnosti pojedine institucije ili sustava.

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim mjerama koje su poduzete u skladu s trećim podstavkom.

EBA, prema potrebi, daje smjernice u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

4. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razviju metodologije za utvrđivanje, mjerenje i praćenje pozicija izvora financiranja i upravljanje njima. Te metodologije uključuju tekuće i planirane značajne novčane tokove koji proizlaze iz imovine, obveza, izvanbilančnih stavki, uključujući potencijalne obveze i mogući utjecaj reputacijskog rizika.

5. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razlikuju založenu i neopterećenu imovinu koja je na raspolaganju u svakom trenutku, posebno tijekom izvanrednih situacija. Ona također osiguravaju da institucije uzimaju u obzir pravnu osobu u kojoj se imovina nalazi, državu u kojoj je imovina zakonski upisana u registar ili je na računu, kao i prihvatljivost te imovine te prate način na koji imovina može biti pravodobno aktivirana.

6. Nadležna tijela osiguravaju da institucije također uzimaju u obzir postojeća pravna, regulatorna i operativna ograničenja za potencijalne prijenose likvidnosti i neopterećene imovine između subjekata, i unutar europskoga gospodarskog prostora i izvan njega.

7. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre različite alate za smanjenje likvidnosnog rizika, uključujući sustav ograničenja i zaštitnih slojeva likvidnosti, kako bi bile u mogućnosti izdržati velik broj različitih stresnih događaja te dovoljno diversificiranu strukturu izvora financiranja i pristup sredstvima izvora financiranja. Ti se sustavi redovito preispituju.

8. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre alternativne scenarije za pozicije likvidnosti i instrumente za smanjenje rizika te da najmanje jednom godišnje preispitaju pretpostavke na kojima se temelje odluke o poziciji financiranja. U tu svrhu alternativni scenariji posebno se odnose na izvanbilančne stavke i ostale potencijalne obveze, uključujući obveze sekuritizacijskih subjekata posebne namjene (SSPN) ili drugih subjekata posebne namjene, kao što se navodi u Uredbi, (EU) br. 575/2013 u odnosu na koje institucija djeluje kao sponzor ili pruža značajnu likvidnosnu potporu.

9. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre potencijalni učinak alternativnih scenarija za pojedinu instituciju, za cijelo tržište i učinak kombiniranih alternativnih scenarija. Uzimaju se u obzir različita razdoblja i različiti stupnjevi stresnih uvjeta.

10. Nadležna tijela osiguravaju da institucije prilagode svoje strategije, interne politike i ograničenja likvidnosnog rizika te sastave učinkovite planove postupanja u kriznim situacijama, uzimajući u obzir ishod alternativnih scenarija iz stavka 8.

11. Nadležna tijela osiguravaju da institucije imaju uspostavljene planove oporavka likvidnosti u kojima su navedene odgovarajuće strategije i primjerene provedbene mjere za rješavanje mogućeg manjka likvidnosti, među ostalim i u odnosu na podružnice s poslovnim nastanom u drugoj državi članici. Nadležna tijela osiguravaju da institucije najmanje jednom godišnje testiraju te planove, da ih ažuriraju na temelju ishoda alternativnih scenarija iz stavka 8., da se o njima podnosi izvješće višem rukovodstvu na odobrenje, kako bi u skladu s tim mogle prilagoditi interne politike i postupke. Institucije unaprijed poduzimaju potrebne operativne mjere kako bi se osiguralo da se planovi za oporavak likvidnosti mogu odmah provesti. Te operativne mjere obuhvaćaju držanje kolaterala koji je odmah raspoloživ za financiranje kod središnje banke. To uključuje držanje kolaterala u valuti druge države članice kada je to potrebno ili u valuti treće zemlje prema kojoj institucija ima izloženosti te, kada je to potrebno iz operativnih razloga, na području države članice domaćina ili treće zemlje prema čijoj je valuti izložena.

Članak 87.

Rizik prekomjerne financijske poluge

1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije imaju uspostavljene politike i procese za utvrđivanje i praćenje rizika prekomjerne financijske poluge te upravljanje tim rizikom. Pokazatelji rizika prekomjerne financijske poluge uključuju omjer financijske poluge koji se određuje u skladu s člankom 429. Uredbe (EU) br. 575/2013 i neusklađenost između imovine i obveza.

2. Nadležna tijela osiguravaju da institucije s oprezom tretiraju rizik prekomjerne financijske poluge, uzimajući u obzir potencijalna povećanja rizika prekomjerne financijske poluge zbog smanjenja regulatornoga kapitala institucija zbog očekivanih ili realiziranih gubitaka, ovisno o važećim računovodstvenim pravilima. U tu svrhu institucije moraju moći podnijeti brojne različite stresne događaje u vezi s rizikom prekomjerne financijske poluge.

Članak 87.a

Okolišni, socijalni i upravljački rizici

1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije kako dio svojeg sustava upravljanja, uključujući i okvir za upravljanje rizicima iz članka 74. stavka 1., imaju pouzdane strategije, politike, procese i sustave za utvrđivanje, mjerenje, upravljanje i praćenje ESG rizika u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.

2. Strategije, politike, procesi i sustavi iz stavka 1. moraju biti razmjerni opsegu, vrsti i složenosti ESG rizika poslovnog modela i opsegu djelatnosti institucije te uzimati u obzir kratkoročno i srednjoročno razdoblje te dugoročno razdoblje od najmanje 10 godina.

3. Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode testiranje svoje otpornosti na dugoročne negativne učinke ESG čimbenika u osnovnom i nepovoljnom scenariju u određenom vremenskom okviru, počevši s klimatskim čimbenicima. Nadležna tijela osiguravaju da institucije u takvo testiranje otpornosti uključe niz ESG scenarija koji odražavaju potencijalne učinke okolišnih i socijalnih promjena i povezanih javnih politika na dugoročno poslovno okruženje. Nadležna tijela osiguravaju da institucije u postupku testiranja otpornosti primjenjuju vjerodostojne scenarije na temelju scenarija koje su izradile međunarodne organizacije.

4. Nadležna tijela procjenjuju i prate razvoj praksi institucija u vezi s njihovim ESG strategijama i upravljanjem rizicima, uključujući planove koji sadržavaju mjerljive ciljeve i postupke za praćenje i odgovaranje na ESG rizike koji nastaju u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, a koje treba izraditi u skladu s člankom 76. stavkom 2. Tom procjenom uzimaju se u obzir ponude proizvoda institucije povezanih s održivošću, njihove politike financiranja tranzicije, povezane politike odobravanja kredita te ESG ciljevi i ograničenja. Nadležna tijela procjenjuju pouzdanost tih planova u okviru postupaka nadzorne provjere i ocjene.

Prema potrebi, za procjenu iz prvog podstavka nadležna tijela mogu surađivati s tijelima ili javnim tijelima nadležnima za klimatske promjene i nadzor u području okoliša.

5. EBA do 10. siječnja 2026. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se određuju:

(a) minimalni standardi i referentne metodologije za utvrđivanje, mjerenje, praćenje i upravljanje ESG rizicima;

(b) sadržaj planova koje treba izraditi u skladu s člankom 76. stavkom 2., koji uključuju konkretne rokove te mjerljive prijelazne ciljeve i ključne točke radi praćenja i odgovora na financijske rizike koji proizlaze iz ESG čimbenika, među ostalim one koji proizlaze iz procesa prilagodbe i trendova tranzicije u kontekstu relevantnih regulatornih ciljeva i pravnih akata Unije i država članica u odnosu na ESG čimbenike, posebno cilj postizanja klimatske neutralnosti, kao i, ako je relevantno za institucije koje posluju na međunarodnoj razini, pravnih i regulatornih ciljeva trećih zemalja;

(c) kvalitativni i kvantitativni kriteriji za procjenu učinka ESG rizika na profil rizičnosti i solventnost institucija u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

(d) kriteriji za utvrđivanje scenarijâ iz stavka 3., uključujući parametre i pretpostavke koje treba primijeniti u svakom scenariju, posebne rizike i vremenske okvire.

Prema potrebi, metodologije i pretpostavke kojima se podržavaju ciljevi, obveze i strateške odluke objavljeni u sadržajima planova iz članka 19.a ili 29.a Direktive 2013/34/EU ili drugim relevantnim okvirima za objavu i dubinsku analizu moraju biti usklađene s kriterijima, metodologijama i ciljevima iz prvog podstavka ovog stavka te s pretpostavkama i obvezama uključenima u te planove.

EBA redovito ažurira smjernice iz prvog podstavka kako bi one odražavale napredak u mjerenju ESG rizika i upravljanju njima, kao i razvoj regulatornih ciljeva Unije u području održivosti.

Pododjeljak 3.

Upravljanje

Članak 88.

Sustavi upravljanja

1. Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo definira i nadzire te je odgovorno za provedbu sustava upravljanja koji osiguravaju učinkovito i razborito upravljanje institucijom, uključujući razgraničavanje dužnosti u organizaciji i sprečavanje sukoba interesa.

Ti sustavi moraju biti u skladu sa sljedećim načelima:

(a)upravljačko tijelo mora biti u potpunosti odgovorno za instituciju i mora odobravati i nadzirati provedbu strateških ciljeva, strategije rizika i internog upravljanja institucije;

(b)upravljačko tijelo mora osigurati integritet računovodstvenog sustava i sustava financijskog izvještavanja kao i financijske i operativne kontrole i usklađenost sa zakonom i relevantnim standardima;

(c)upravljačko tijelo mora nadzirati postupak objave i priopćavanja informacija;

(d)upravljačko tijelo mora biti odgovorno za pružanje učinkovitog nadzora nad višim rukovodstvom;

(e) predsjednik upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji u instituciji ne smije istodobno obnašati funkcije glavnog izvršnog direktora u istoj instituciji.

Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo prati i periodično procjenjuje učinkovitost sustava upravljanja institucijom te da poduzima odgovarajuće mjere za ispravljanje bilo kakvih nedostataka.

Države članice osiguravaju da su podaci o kreditima danima članovima upravljačkog tijela i s njima povezanim stranama propisno dokumentirani i na raspolaganju nadležnim tijelima na zahtjev.

Za potrebe ovog članka pojam „povezana strana” znači:

(a)bračni drug, registrirani partner u skladu s nacionalnim pravom, dijete ili roditelj člana upravljačkog tijela;

(b)trgovački subjekt u kojemu član upravljačkog tijela ili član njegove uže obitelji iz točke (a) ima kvalificirani udio od 10 % ili više u kapitalu ili u glasačkim pravima u tom subjektu, ili u kojemu te osobe mogu imati znatan utjecaj ili u kojemu su te osobe na poziciji višeg rukovodstva ili su članovi upravljačkog tijela.

2. Države članice osiguravaju da institucije koje su značajne u smislu njihove veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti njihovih poslova, uspostave odbor za imenovanja koji se sastoji od članova upravljačkog tijela koji ne obavljaju nikakve izvršne funkcije u dotičnoj instituciji.

Odbor za imenovanja obavlja sljedeće zadaće:

(a)određuje i preporučuje kandidate za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u upravljačkom tijelu, koje odobrava upravljačko tijelo ili glavna skupština, ocjenjuje ravnotežu između znanja, vještina, raznolikosti i iskustva upravljačkog tijela i priprema opis uloga i kvalifikacija za određeno imenovanje te ocjenjuje očekivano potrebno vrijeme za obavljanje funkcije.

Nadalje, odbor za imenovanja odlučuje o ciljanoj zastupljenosti spola koji je premalo zastupljen u upravljačkom tijelu i priprema politiku o načinu povećavanja broja premalo zastupljenog spola u upravljačkom tijelu kako bi se postigla ciljana zastupljenost. Ciljana zastupljenost, politika i njezina provedba javno se objavljuju u skladu s člankom 435. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)periodično, a barem jednom godišnje, ocjenjuje strukturu, veličinu, sastav i uspješnost upravljačkog tijela te daje preporuke upravljačkom tijelu vezane uz bilo kakve promjene;

(c)periodično, a barem jednom godišnje, ocjenjuje znanje, vještine i iskustvo pojedinih članova upravljačkog tijela i upravljačkog tijela kao cjeline te o tome izvješćuje upravljačko tijelo;

(d)periodično provjerava politike upravljačkog tijela za odabir i imenovanje višeg rukovodstva i daje preporuke upravljačkom tijelu.

U izvršavanju svojih dužnosti odbor za imenovanja, u mjeri u kojoj je to moguće i na kontinuiranoj osnovi, vodi računa o potrebi osiguravanja izbjegavanja dominacije pojedinca ili male grupe pojedinaca pri odlučivanju upravljačkog tijela na način koji je štetan za interese institucije kao cjeline.

Odbor za imenovanja može se koristiti bilo kojim oblicima resursa koje smatra prikladnim, uključujući vanjsko savjetovanje, te za to prima odgovarajuća financijska sredstva.

Ako, prema nacionalnom pravu, upravljačko tijelo nema nikakvu nadležnost u postupku odabira i imenovanja svojih članova, ovaj se stavak ne primjenjuje.

3. Ne dovodeći u pitanje opću zajedničku odgovornost upravljačkog tijela, države članice osiguravaju da institucije sastavljaju, održavaju i ažuriraju pojedinačne izjave u kojima se utvrđuju uloge i dužnosti svih članova upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji, višeg rukovodstva i nositelja ključnih funkcija te mapiranje dužnosti, uključujući pojedinosti o linijama izvješćivanja i linijama odgovornosti te osobama koje su dio sustava upravljanja iz članka 74. stavka 1. i njihovim dužnostima.

Države članice osiguravaju da se pojedinačne izjave o dužnostima i mapiranje dužnosti stave na raspolaganje u bilo kojem trenutku i na zahtjev pravodobno dostave nadležnim tijelima, među ostalim u svrhu dobivanja odobrenja za rad kako je navedeno u članku 8.

Članak 89.

Izvješćivanje po državama

1. Od 1. siječnja 2015. države članice zahtijevaju od svih institucija da jednom godišnje objave sljedeće informacije na konsolidiranoj osnovi za financijsku godinu, i to po državi članici i po trećoj zemlji u kojoj one imaju poslovni nastan:

(a)naziv (nazive), vrstu djelatnosti i geografski položaj;

(b)promet;

(c)broj zaposlenika na osnovi ekvivalenta punom radnom vremenu;

(d)dobit ili gubitak prije oporezivanja;

(e)porez na dobit ili gubitak;

(f)primljene javne subvencije.

2. Neovisno o stavku 1., države članice zahtijevaju od institucija da prva objava informacija iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) bude 1. srpnja 2014.

3. Do 1. srpnja 2014. sve globalne sistemski važne institucije koje su dobile odobrenje za rad u Uniji te koje su kao takve međunarodno utvrđene, dostavljaju Komisiji informacije iz stavka 1. točaka (d), (e) i (f) na povjerljivoj osnovi. Komisija, nakon savjetovanja s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om, ovisno o slučaju, provodi opću procjenu mogućih negativnih gospodarskih posljedica javne objave tih informacija kao i utjecaja na konkurentnost, ulaganja i raspoloživost kredita te stabilnost financijskog sustava. Komisija podnosi svoje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2014.

U slučaju da se u izvješću Komisije utvrde značajni negativni učinci, Komisija razmatra sastavljanje odgovarajućeg prijedloga zakonodavnog akta o izmjeni obveze objave iz stavka 1. i Komisija može, u skladu s točkom (h) članka 145., odlučiti o odgodi tih obveza. Komisija provjerava potrebu produživanja odgode jednom godišnje.

4. Revizija informacija iz stavka 1. provodi se u skladu s Direktivom 2006/43/EZ i te se informacije objavljuju, kada je to moguće, kao prilog godišnjim financijskim izvještajima ili, kada je to primjenjivo, konsolidiranim financijskim izvještajima dotične institucije.

5. Ako budući zakonodavni akti Unije propišu opširnije obveze objave od obveza objave propisanih ovim člankom, ovaj se članak prestaje primjenjivati i u skladu s time briše se.

6. Komisija do 1. siječnja 2021., nakon savjetovanja s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om, preispituje jesu li informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (f) i dalje primjerene te istodobno uzima u obzir prethodne procjene učinka, međunarodne sporazume i razvoj zakonodavstva u Uniji i razmatra može li se u stavak 1. dodati još relevantnih zahtjeva za informacijama.

Komisija do 30. lipnja 2021. na temelju savjetovanja s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni iz ovog stavka te im po potrebi podnosi zakonodavni prijedlog.

Članak 90.

Javna objava povrata na imovinu

Institucije objavljuju u svojim godišnjim izvješćima, u okviru glavnih pokazatelja, svoj povrat na imovinu, izračunan kao neto dobit podijeljena s ukupnom bilancom.

Članak 91.

Upravljačko tijelo i procjena primjerenosti

1. Institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi kojima je u skladu s člankom 21.a stavkom 1. dodijeljeno odobrenje (‚subjekti’) imaju glavnu odgovornost osigurati da članovi upravljačkog tijela u svakom trenutku imaju dovoljno dobar ugled, postupaju pošteno, časno i s neovisnošću mišljenja i posjeduju dostatno znanje, vještine i iskustvo za obavljanje svojih dužnosti i ispunjavanje kriterija i zahtjeva iz stavaka od 2. do 6. ovog članka, osim u pogledu privremenih upravitelja koje imenuju nadležna tijela na temelju članka 29. stavka 1. Direktive 2014/59/EU i posebnih upravitelja koje imenuju sanacijska tijela na temelju članka 35. stavka 1. te direktive. Nepostojanje osuđujuće kaznene presude ili kaznenog progona koji je u tijeku za kazneno djelo nije samo po sebi dovoljno da bi bio ispunjen zahtjev dobrog ugleda te poštenog i časnog postupanja.

1.a Subjekti osiguravaju da članovi upravljačkog tijela u svakom trenutku ispunjavaju kriterije i zahtjeve iz stavaka od 2. do 6. te procjenjuju primjerenost članova upravljačkog tijela prije njihova preuzimanja dužnosti i periodično, uzimajući u obzir nadzorna očekivanja, kako je utvrđeno u primjenjivim zakonima i propisima, smjernicama i politikama interne primjerenosti.

Međutim, ako većinu članova upravljačkog tijela istodobno trebaju zamijeniti novoimenovani članovi, a primjena prvog podstavka dovela bi do situacije u kojoj bi procjenu primjerenosti novih članova proveli članovi na odlasku, države članice mogu dopustiti da se procjena provede nakon što novoimenovani članovi preuzmu svoju dužnost. Pri podnošenju zahtjeva nadležnom tijelu, u skladu sa stavkom 1.f, subjekt potvrđuje i postojanje tih uvjeta.

1.b Ako subjekti na temelju interne procjene primjerenosti iz stavka 1.a zaključe da dotični član ili potencijalni član ne ispunjava kriterije i zahtjeve iz stavka 1., oni:

(a) osiguravaju da dotični potencijalni član ne preuzme dužnost koja se razmatra ako je interna procjena primjerenosti dovršena prije nego što potencijalni član preuzme tu dužnost;

(b) pravodobno razrješuju tog člana dužnosti člana upravljačkog tijela; ili

(c) pravodobno poduzimaju potrebne dodatne mjere kako bi se osiguralo da taj član bude ili postane primjeren za dotičnu dužnost.

1.c Subjekti osiguravaju ažurnost informacija o primjerenosti članova upravljačkog tijela. Subjekti na zahtjev dostavljaju te informacije nadležnom tijelu na način koji odredi nadležno tijelo.

1.d Države članice barem osiguravaju da nadležno tijelo zaprimi zahtjev za procjenu primjerenosti bez nepotrebne odgode i čim postoji jasna namjera imenovanja člana upravljačkog tijela u izvršnoj funkciji ili predsjednika upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji, a u svakom slučaju najkasnije 30 radnih dana prije preuzimanja dužnosti potencijalnih članova, barem za sljedeće subjekte:

(a) matične institucije iz EU-a koje se smatraju velikim institucijama;

(b) matične institucije u državi članici koje se smatraju velikim institucijama, osim ako su povezane sa središnjim tijelom;

(c) središnja tijela koja se smatraju velikim institucijama ili koja nadziru velike institucije koje su s njima povezane;

(d) samostalne institucije u Uniji koje se smatraju velikim institucijama;

(e) velika društva kćeri, kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki 147. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(f) matične financijske holdinge u državi članici, matične mješovite financijske holdinge u državi članici, matične financijske holdinge iz EU-a i matične mješovite financijske holdinge iz EU-a koji unutar grupe imaju velike institucije, osim one obuhvaćene člankom 21.a stavkom 4. ove Direktive.

1.e Zahtjevu za procjenu primjerenosti iz stavka 1.d prilažu se:

(a) upitnik o primjerenosti i životopis;

(b) interna procjena primjerenosti iz stavka 1.a, osim ako se primjenjuje drugi podstavak tog stavka;

(d) svi drugi dokumenti koji se zahtijevaju u skladu s nacionalnim pravom, čim postanu dostupni;

(e) svi drugi dokumenti koje je navelo nadležno tijelo, čim postanu dostupni; i

(f) planirani datum imenovanja i datum stvarnog preuzimanja dužnosti.

Subjekti zahtjev za procjenu primjerenosti i njemu priložene dokumente dostavljaju nadležnom tijelu na načine koje odredi to nadležno tijelo.

Ako nadležno tijelo nema dovoljno informacija za provedbu procjene primjerenosti na temelju elemenata navedenih u prvom podstavku ovog stavka, ono može zahtijevati da potencijalni član ne preuzme dužnost prije dostave traženih informacija, osim ako se to nadležno tijelo uvjeri da takve informacije nije moguće dostaviti.

Ako nadležno tijelo ima dvojbe o tome ispunjava li potencijalni član kriterije i zahtjeve utvrđene u stavcima od 2. do 6. ovog članka, ono započinje pojačani dijalog s institucijom kako bi se otklonile utvrđene dvojbe i osiguralo da potencijalni član bude ili postane primjeren za preuzimanje dužnosti.

EBA u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 izdaje smjernice kojima se pobliže određuje način provedbe pojačanog dijaloga za rješavanje pitanja primjerenosti.

1.f Države članice osiguravaju da nadležna tijela procjenjuju ispunjavaju li članovi upravljačkog tijela u svakom trenutku kriterije i zahtjeve iz stavaka od 2. do 6. Subjekti zahtjev za procjenu primjerenosti i druge informacije potrebne za procjenu primjerenosti članova svojeg upravljačkog tijela dostavljaju nadležnom tijelu na načine koje odredi to nadležno tijelo.

Nadležna tijela mogu zatražiti dodatne informacije ili dokumentaciju, uključujući intervjue ili saslušanja.

1.g Nadležna tijela posebno provjeravaju jesu li kriteriji i zahtjevi iz stavaka od 2. do 6. ovog članka i dalje ispunjeni ako postoje opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849 obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo pokušano odnosno ako za to postoji povećani rizik u vezi sa subjektom.

1.h Ako članovi upravljačkog tijela u svakom trenutku ne ispunjavaju kriterije i zahtjeve iz stavaka od 2. do 6., države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju potrebne ovlasti da:

(a) u slučaju ex ante procjene, spriječe takve članove da budu dio upravljačkog tijela ili ih razriješe dužnosti člana upravljačkog tijela;

(b) u slučaju ex post procjene, razriješe takve članove dužnosti člana upravljačkog tijela; ili

(c) od dotičnih subjekata zatraže poduzimanje dodatnih mjera potrebnih kako bi se osiguralo da takvi članovi budu ili postanu primjereni za dotične dužnosti.

Čim postanu poznate nove činjenice ili druge okolnosti koje bi mogle utjecati na primjerenost članova upravljačkog tijela, subjekti ponovno procjenjuju primjerenost tih članova i o tome bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležno tijelo.

Ako nadležno tijelo sazna da su se relevantne informacije o primjerenosti članova upravljačkog tijela promijenile i da bi takva promjena mogla utjecati na primjerenost dotičnih članova, nadležno tijelo ponovno procjenjuje njihovu primjerenost.

Nadležna tijela nisu obvezna ponovno procijeniti primjerenost članova upravljačkog tijela pri obnovi njihova mandata, osim ako su se relevantne informacije kojima raspolažu nadležna tijela promijenile i ako bi ta promjena mogla utjecati na primjerenost dotičnog člana.

1.i Nadležna tijela mogu od tijela odgovornog za nadzor sprečavanja pranja novca ili financiranja terorizma u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 zatražiti da u okviru svojih provjera i na temelju procjene rizika pregledaju relevantne informacije o članovima upravljačkog tijela. Nadležna tijela mogu zatražiti i pristup središnjoj bazi podataka o SPNFT-u iz Uredbe (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća (*19). Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma osnovano tom uredbom (‚Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma’), odlučuje hoće li odobriti takav pristup.

1.j Barem u pogledu imenovanja članova upravljačkog tijela na dužnost u subjektima iz stavka 1.d, nadležna tijela propisno razmatraju određivanje najduljeg razdoblja za zaključenje procjene primjerenosti. To se najdulje razdoblje može prema potrebi produljiti.

2. Svaki član upravljačkog tijela dužan je posvetiti dovoljno vremena obavljanju svojih funkcija u subjektima.

2.a Svaki član upravljačkog tijela mora imati dobar ugled, postupati pošteno, časno i s neovisnošću mišljenja kako bi mogao učinkovito procjenjivati i preispitivati odluke upravljačkog tijela kada je to potrebno te kako bi mogao učinkovito nadzirati i pratiti upravljačko donošenje odluka. Članstvo u upravljačkom tijelu kreditne institucije koja je trajno povezana sa središnjim tijelom samo po sebi nije prepreka neovisnom postupanju.

2.b Upravljačko tijelo mora raspolagati odgovarajućim zajedničkim znanjima, vještinama i iskustvom kako bi moglo razumjeti djelatnosti subjekta, kao i povezane rizike kojima je izložen te njegove učinke, u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, uzimajući u obzir ESG čimbenike. Ukupni sastav upravljačkog tijela mora biti dovoljno raznolik da odražava odgovarajuće širok raspon iskustava.

3. Broj direktorskih funkcija koje istodobno može obnašati član upravljačkog tijela ovisi o pojedinačnim okolnostima i vrsti, opsegu i složenosti poslova subjekta. Osim ako zastupaju interese države članice, članovi upravljačkog tijela subjekta koji je značajan u smislu veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti djelatnosti, od 1. srpnja 2014. ne smiju istodobno obnašati više od jedne od sljedećih kombinacija direktorskih funkcija:

(a) jedna funkcija izvršnog direktora i dvije funkcije neizvršnog direktora;

(b) četiri funkcije neizvršnog direktora.

4. Sljedeće direktorske funkcije računaju se kao jedna direktorska funkcija za potrebe stavka 3.:

(a) funkcije izvršnog ili neizvršnog direktora unutar iste grupe;

(b) funkcije izvršnog ili neizvršnog direktora u bilo kojem od sljedećeg:

i. subjektima koji su članovi istog institucionalnog sustava zaštite, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili subjektima u kojima isti institucionalni sustav zaštite ima kvalificirani udio;

ii. društvima, uključujući nefinancijske subjekte, u kojima subjekt ima kvalificirani udio.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka, grupa znači grupa društava koja su međusobno povezana kako je opisano u članku 22. Direktive 2013/34/EU ili grupa društava koja su društva kćeri istog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

5. Direktorske funkcije u organizacijama koje nemaju pretežno komercijalne ciljeve ne uzimaju se u obzir za potrebe stavka 3.

6. Nadležna tijela mogu ovlastiti članove upravljačkog tijela da zadrže jednu dodatnu funkciju neizvršnog direktora.

7. Subjekti su dužni osigurati primjerene ljudske i financijske resurse za uvođenje i osposobljavanje članova upravljačkog tijela, uključujući u vezi s ESG rizicima i učincima te IKT rizikom kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 52.c Uredbe (EU) br. 575/2013.

8. Države članice ili nadležna tijela zahtijevaju od subjekata i njihovih odbora za imenovanja, ako su uspostavljeni, da pri odabiru članova upravljačkog tijela odrede širok raspon kvaliteta i kompetencija te da promiču raznolikost i rodnu ravnotežu u upravljačkom tijelu. U tu svrhu subjekti uspostavljaju politiku kojom se promiče raznolikost upravljačkog tijela.

9. Nadležna tijela prikupljaju informacije objavljene u skladu s člankom 435. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i upotrebljavaju ih za utvrđivanje referentnih praksi vezanih uz raznolikost. Nadležna tijela pružaju te informacije EBA-i. EBA se koristi tim informacijama za utvrđivanje referentnih praksi vezanih uz raznolikost na razini Unije.

10. Za potrebe ovog članka i članka 91.a, EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda za subjekte navedene u stavku 1.d ovog članka kako bi pobliže odredila minimalni sadržaj upitnika o primjerenosti, životopisa i interne procjene primjerenosti koje treba dostaviti nadležnim tijelima za provedbu procjene primjerenosti iz stavka 1.f ovog članka i članka 91.a stavka 5.

Države članice osiguravaju izradu odgovarajućih standarda za subjekte koji nisu navedeni u stavku 1.d ovog članka.

EBA nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka podnosi Komisiji do 10. srpnja 2026.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

11. EBA do 10. srpnja 2026. u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 izdaje smjernice o:

(a) pojmu dovoljnog vremena koje član upravljačkog tijela posvećuje obavljanju svojih funkcija, s obzirom na pojedinačne okolnosti i vrstu, opseg i složenost djelatnosti subjekta;

(b) pojmovima dobrog ugleda, poštenja, časti i neovisnosti mišljenja člana upravljačkog tijela kako je navedeno u stavku 2.a.;

(d) pojmu primjerenih ljudskih i financijskih resursa namijenjenih uvođenju i osposobljavanju članova upravljačkog tijela kako je navedeno u stavku 7.;

(e) pojmu raznolikosti koju treba uzeti u obzir pri odabiru članova upravljačkog tijela kako je navedeno u stavku 8.;

(f) kriterijima za utvrđivanje postoje li opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849 obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo pokušano odnosno ako za to postoji povećani rizik u vezi sa subjektom.

Za potrebe prvog podstavka točke (f), EBA blisko surađuje s ESMA-om i Tijelom za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma.

12. Do 31. prosinca 2029. EBA u bliskoj suradnji s ESB-om preispituje primjenu stavaka od 1.d do 1.j i njihovu djelotvornost u osiguravanju toga da okvir za procjenu primjerenosti odgovora svojoj svrsi, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, te izvješćuje o tome. EBA to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću. Na temelju tog izvješća Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog.

13. Ovim člankom i člankom 91.a ne dovode se u pitanje odredbe država članica o zastupanju zaposlenika u upravljačkom tijelu.

14. Ovim člankom i člankom 91.a ne dovode se u pitanje odredbe država članica o imenovanju članova upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji od strane regionalnih ili lokalnih izabranih tijela ili o imenovanjima u kojima upravljačko tijelo nema nikakvu nadležnost u postupku odabira i imenovanja svojih članova. U tim slučajevima uspostavljaju se odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se osigurala primjerenost tih članova upravljačkog tijela.

Članak 91.a

Nositelji ključnih funkcija i procjena primjerenosti

1. Subjekti iz članka 91. stavka 1. imaju glavnu odgovornost osigurati da nositelji ključnih funkcija u svakom trenutku imaju dovoljno dobar ugled, postupaju pošteno i časno te posjeduju dostatno znanje, vještine i iskustvo potrebne za obavljanje svojih dužnosti. Nepostojanje osuđujuće kaznene presude ili kaznenog progona koji je u tijeku za kazneno djelo nije samo po sebi dovoljno da bi bio ispunjen zahtjev dobrog ugleda te poštenog i časnog postupanja.

2. Subjekti osiguravaju da nositelji ključnih funkcija u svakom trenutku ispunjavaju kriterije i zahtjeve iz stavka 1. te procjenjuju primjerenost nositelja ključnih funkcija prije njihova preuzimanja dužnosti i periodično, uzimajući u obzir nadzorna očekivanja, kako je utvrđeno u primjenjivom pravu i propisima, smjernicama i politikama interne primjerenosti.

3. Ako subjekti na temelju interne procjene primjerenosti iz stavka 2. zaključe da osoba ne ispunjava kriterije i zahtjeve iz stavka 1., ti subjekti:

(a) ne imenuju tu osobu nositeljem ključnih funkcija ako je procjena dovršena prije nego što osoba preuzme dužnost;

(b) pravodobno razrješuju tu osobu dužnosti nositelja ključne funkcije; ili

(c) pravodobno poduzimaju dodatne mjere potrebne kako bi se osiguralo da ta osoba bude ili postane primjerena za dotičnu dužnost.

Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali odgovarajuće funkcioniranje dužnosti nositelja ključnih funkcija, uključujući zamjenu nositelja ključnih funkcija ako ta osoba prestane ispunjavati kriterije primjerenosti i zahtjeve u pogledu primjerenosti.

4. Subjekti osiguravaju ažurnost informacija o primjerenosti nositelja ključnih funkcija. Subjekti na zahtjev dostavljaju te informacije nadležnom tijelu na način koji odredi to nadležno tijelo.

5. Države članice osiguravaju da nadležna tijela procijene ispunjavaju li voditelji internih kontrolnih funkcija i glavni financijski direktor u svakom trenutku kriterije i zahtjeve iz stavka 1., ako se oni imenuju za dužnosti u barem sljedećim subjektima:

(a) matičnim institucijama iz EU-a koje se smatraju velikim institucijama;

(b) matičnim institucijama u državi članici koje se smatraju velikim institucijama; osim ako su povezane sa središnjim tijelom;

(c) središnjim tijelima koja se smatraju velikim institucijama ili koje nadziru velike institucije koje su s njima povezane;

(d) samostalnim institucijama u Uniji koje se smatraju velikim institucijama;

(e) velikim društvima kćerima, kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki 147. Uredbe (EU) br. 575/2013;

6. Ako voditelji internih kontrolnih funkcija i glavni financijski direktor u svakom trenutku ne ispunjavaju kriterije i zahtjeve iz stavka 1., države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju potrebne ovlasti da:

(a) u slučaju ex ante procjene, spriječe da ti voditelji ili direktor preuzmu tu dužnost ili ih razriješe te dužnosti;

(b) u slučaju ex post procjene, razriješe voditelja ili direktora te dužnosti ili zatraže od subjekta da ih razriješi te dužnosti;

(c) zatraže od dotičnih subjekata da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da ti voditelji ili direktor budu ili postanu primjereni za dotičnu dužnost.

Čim postanu poznate nove činjenice ili druge okolnosti koje bi mogle utjecati na primjerenost voditelja internih kontrolnih funkcija i glavnog financijskog direktora, subjekti iz stavka 5. ponovno procjenjuju primjerenost tih voditelja i tog direktora i o tome bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležno tijelo.

Ako nadležno tijelo sazna da su se relevantne informacije o primjerenosti voditelja internih kontrolnih funkcija i glavnog financijskog direktora promijenile i da bi takva promjena mogla utjecati na primjerenost dotičnih voditelja ili direktora, nadležno tijelo ponovno procjenjuje njihovu primjerenost.

Nadležna tijela nisu obvezna ponovno procijeniti primjerenost tih voditelja ili tog direktora pri obnovi ili produljenju njihova mandata, osim ako su se relevantne informacije kojima raspolažu nadležna tijela promijenile i ako bi ta promjena mogla utjecati na primjerenost dotičnih voditelja ili direktora.

Barem u pogledu imenovanja tih voditelja internih kontrolnih funkcija i tog glavnog financijskog direktora na dužnost u subjektima iz stavka 5., nadležna tijela propisno razmatraju određivanje najduljeg razdoblja za zaključenje procjene primjerenosti. To se najdulje razdoblje prema potrebi može produljiti.

7. Nadležna tijela mogu od tijela nadležnog za nadzor sprečavanja pranja novca ili borbe protiv financiranja terorizma u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 zatražiti da u okviru svojih provjera i na temelju procjene rizika pregledaju relevantne informacije o voditeljima internih kontrolnih funkcija i glavnom financijskom direktoru. Nadležna tijela mogu zatražiti i pristup središnjoj bazi podataka o SPNFT-u iz Uredbe (EU) 2024/1620. Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma, nakon što bude osnovano, odlučuje hoće li odobriti takav pristup.

8. EBA do 10. srpnja 2026. u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 izdaje smjernice o:

(a) pojmovima dobrog ugleda, poštenja i časti iz stavka 1.;

(b) pojmu dostatnog znanja, vještina i iskustva iz stavka 1.;

(c) kriterijima za utvrđivanje postoje li opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive (EU) 2015/849 obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo pokušano odnosno ako za to postoji povećani rizik u vezi sa subjektom.

Za potrebe prvog podstavka točke (c), EBA blisko surađuje s ESMA-om i s Tijelom za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma.

Članak 92.

Politike primitaka

1. Brisan

2. Države članice osiguravaju da pri utvrđivanju i primjeni politika ukupnih primitaka, uključujući plaće i diskrecijske mirovinske pogodnosti, za kategorije osoblja čije profesionalne djelatnosti imaju znatan utjecaj na profil rizičnosti institucije, institucije poštuju sljedeće zahtjeve na način koji je primjeren njihovoj veličini, internoj organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti njihovih poslova:

(a)politika primitaka usklađena je i promiče dobro i učinkovito upravljanje rizikom, te ne potiče preuzimanje rizika koje prelazi razinu prihvatljivog rizika za instituciju;

(aa)politika primitaka rodno je neutralna politika primitaka;

(b)politika primitaka usklađena je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima institucije te uključuje mjere za sprečavanje sukoba interesa;

(c)upravljačko tijelo institucije u okviru nadzorne funkcije, donosi i periodično provjerava opća načela politike primitaka te je odgovorno za nadzor njezine provedbe;

(d)provođenje politike primitaka barem jednom godišnje podliježe središnjoj i neovisnoj internoj provjeri usklađenosti s politikama i postupcima vezanim uz primitke, koje donosi upravljačko tijelo u okviru nadzorne funkcije;

(e)zaposlenici koji obavljaju poslove u kontrolnim funkcijama neovisni su o poslovnim jedinicama koje nadziru, imaju odgovarajuće ovlasti te imaju primitke koji uzimaju u obzir postignute ciljeve povezane s njihovim funkcijama, neovisno o uspješnosti poslovnih područja koja kontroliraju;

(f) primitke voditeljâ internih kontrolnih funkcija izravno nadzire odbor za primitke iz članka 95. ili, ako takav odbor nije osnovan, upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji;

(g)politika primitaka, uzimajući u obzir nacionalne kriterije za određivanje plaća, jasno razlikuje kriterije za određivanje:

i.osnovnih fiksnih primitaka koji bi trebali prvenstveno odražavati relevantno profesionalno iskustvo i organizacijsku odgovornost navedene u opisu radnog mjesta zaposlenika kao dio uvjeta zapošljavanja; i

ii.varijabilnih primitaka koji bi trebali odražavati održivu i riziku prilagođenu uspješnost kao i uspješnost koja prelazi okvire uspješnosti potrebne za ispunjavanje opisa radnog mjesta zaposlenika kao dijela uvjeta zapošljavanja.

3. Za potrebe stavka 2. kategorije osoblja čije profesionalne djelatnosti imaju znatan utjecaj na profil rizičnosti institucije uključuju barem:

(a)sve članove upravljačkog tijela i višeg rukovodstva;

(b) članove osoblja s rukovodećim ovlastima u internim kontrolnim funkcijama institucije ili značajnim poslovnim jedinicama;

(c)članove osoblja koji imaju pravo na znatne primitke iz prethodne financijske godine, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.primici tog člana osoblja iznose od 500 000 EUR ili više, te su jednaki ili veći od prosječnih primitaka dodijeljenih članovima upravljačkog tijela i višeg rukovodstva institucije iz točke (a);

ii.član osoblja obavlja stručnu djelatnost u značajnoj poslovnoj jedinici i ta djelatnost ima znatan učinak na profil rizičnosti relevantne poslovne jedinice.

Članak 93.

Institucije koje ostvaruju korist od državnih intervencija

U slučaju institucija koje ostvaruju korist od iznimnih državnih intervencija, uz načela navedena u članku 92. stavku 2., primjenjuju se i sljedeća načela:

(a)varijabilni primici strogo su ograničeni na postotak neto prihoda, ako nisu u skladu s održavanjem dobre kapitalne osnove i pravodobnim prestankom upotrebe državne potpore;

(b)relevantna nadležna tijela zahtijevaju od institucija da primitke restrukturiraju na način koji je u skladu s dobrim upravljanjem rizicima i dugoročnim rastom, uključujući, ako je to primjereno, određivanje ograničenja za primitke članova upravljačkog tijela institucije;

(c)varijabilni primici ne isplaćuju se članovima upravljačkog tijela institucije, osim ako je to opravdano.

Članak 94.

Varijabilni dijelovi primitaka

1. Na varijabilne dijelove primitaka, uz načela navedena u članku 92. stavku 2. i pod istim uvjetima kao i za ta načela, primjenjuju se sljedeća načela:

(a) ako primici ovise o uspješnosti, ukupan iznos primitaka temelji se na kombinaciji ocjene uspješnosti pojedinca i dotične poslovne jedinice i ukupnih rezultata institucije, a kada se ocjenjuje uspješnost pojedinca, uzimaju se u obzir financijski i nefinancijski kriteriji, uključujući tretman rizika iz članka 76. stavka 2;

(b)ocjena uspješnosti postavljena je u višegodišnji okvir, kako bi se osiguralo da se postupak ocjenjivanja temelji na dugoročnoj uspješnosti te da se stvarno plaćanje dijelova primitaka zasnovanih na uspješnosti raspodjeljuje tijekom razdoblja koje uzima u obzir osnovni poslovni ciklus kreditne institucije i njezine poslovne rizike;

(c)ukupni varijabilni primici ne ograničavaju sposobnost institucije da ojača svoju kapitalnu osnovu;

(d)zajamčeni varijabilni primici nisu usklađeni s dobrim upravljanjem rizicima ili načelom plaćanja prema postignutim rezultatima i ne smiju biti dio mogućih planova primitaka;

(e)zajamčeni varijabilni primici iznimni su, te se isplaćuju samo pri zapošljavanju novih zaposlenika i kada institucija ima dobru i čvrstu kapitalnu osnovu, i ograničeni su na prvu godinu rada;

(f)fiksni i varijabilni dijelovi ukupnih primitaka adekvatno su uravnoteženi, a fiksni dio predstavlja dovoljno visok udio u ukupnim primicima, tako da omogućuje provođenje u potpunosti fleksibilne politike varijabilnih dijelova primitaka, uključujući mogućnost neisplaćivanja varijabilnog dijela primitaka;

(g)institucije određuju odgovarajuće omjere između fiksnog i varijabilnog dijela ukupnih primitaka, pri čemu se primjenjuju sljedeća načela:

i.varijabilni dio ne smije prelaziti 100 % fiksnog dijela ukupnih primitaka pojedinca. Države članice mogu odrediti niži maksimalni postotak;

ii.države članice mogu dopustiti dioničarima ili vlasnicima ili članovima institucije da odobre višu maksimalnu razinu omjera između fiksnih i varijabilnih dijelova primitaka pod uvjetom da ukupna razina varijabilnog dijela ne prelazi 200 % fiksnog dijela ukupnih primitaka pojedinca. Države članice mogu odrediti niži maksimalni postotak.

Svako odobrenje višeg omjera u skladu s prvim podstavkom ove točke provodi se u skladu sa sljedećim postupkom:

—dioničari ili vlasnici ili članovi institucije djeluju na temelju detaljne preporuke institucije u kojoj se navode razlozi i opseg traženog odobrenja, kao i broj zaposlenika na koje se to odnosi, njihove funkcije i očekivani utjecaj na zahtjev za održavanje dobre kapitalne osnove,

—dioničari ili vlasnici ili članovi institucije odlučuju većinom od najmanje 66 %, pod uvjetom da je zastupljeno najmanje 50 % dionica ili istovjetnih vlasničkih prava ili, ako to nije slučaj, odlučuju većinom od 75 % zastupljenih vlasničkih prava,

—institucija obavješćuje sve dioničare ili vlasnike ili članove institucije da će tražiti odobrenje u skladu s prvim podstavkom ove točke, uz pružanje prihvatljivog roka za to,

—institucija bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o preporuci svojim dioničarima ili vlasnicima ili članovima, kao i o predloženom višem maksimalnom omjeru i razlozima za to i treba biti sposobna dokazati nadležnom tijelu da se predloženi viši omjer ne kosi s obvezama institucije iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, vodeći računa posebno o obvezama institucije vezanim uz regulatorni kapital,

—institucija bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o odlukama koje su donijeli njezini dioničari ili vlasnici ili članovi, kao i o svakom odobrenom višem maksimalnom omjeru u skladu s prvim podstavkom ove točke, a nadležna tijela upotrebljavaju primljene informacije za utvrđivanje referentnih praksi institucija u tom smislu. Nadležna tijela pružaju EBA-i te informacije, a EBA ih objavljuje na agregiranoj osnovi za matičnu državu članicu pomoću zajedničkog izvještajnog formata. EBA može izraditi smjernice kako bi olakšala provedbu ove alineje i kako bi osigurala dosljednost prikupljenih informacija,

—zaposlenici na koje se izravno odnose više maksimalne razine varijabilnih primitaka iz ove točke, ne smiju se, kada je to primjenjivo, koristiti bilo izravno ili neizravno, glasačkim pravima, koja imaju kao dioničari ili vlasnici ili članovi institucije;

iii.države članice mogu dopustiti institucijama primjenu diskontne stope iz drugog podstavka ove točke na najviše 25 % ukupnih varijabilnih primitaka pod uvjetom da se njegova isplata izvršava u instrumentima koji su odgođeni na razdoblje od najmanje pet godina. Države članice mogu odrediti niži maksimalni postotak.

EBA do 31. ožujka 2014. priprema i objavljuje smjernice o primjenjivoj zamišljenoj diskontnoj stopi, uzimajući u obzir sve relevantne faktore uključujući stopu inflacije i rizik, što uključuje trajanje odgode. U smjernicama EBA-e o diskontnoj stopi posebno se razmatra način poticanja upotrebe instrumenata koji su odgođeni na razdoblje od najmanje pet godina;

(h)plaćanja koja se odnose na prijevremeni raskid ugovora odražavaju uspješnost postignutu u određenom razdoblju, te ne nagrađuju neuspjeh ili povredu dužnosti;

(i)paketi primitaka povezani s kompenzacijom ili odštetom iz ugovora iz prethodnih zaposlenja moraju biti usklađeni s dugoročnim interesima institucije, uključujući mjere zadržavanja, odgode, ocjene uspješnosti i povrata primitaka;

(j)mjerenje uspješnosti, kao osnove za izračun varijabilnih dijelova primitaka ili skupa varijabilnih dijelova primitaka, uključuje prilagodbu za sve vrste trenutačnih i budućih rizika, te uzima u obzir troškove potrebnoga kapitala i potrebne likvidnosti;

(k)raspoređivanje varijabilnih dijelova primitaka u instituciji također uzima u obzir sve vrste trenutačnih i budućih rizika;

(l)značajan dio, i u svakom slučaju barem 50 % svakog varijabilnog primitka, sastoji se, ravnomjerno, od:

i.dionica ili, ovisno o pravnoj strukturi dotične institucije, istovjetnih vlasničkih udjela; ili instrumenata povezanih s dionicama ili, ovisno o pravnoj strukturi dotične institucije, istovjetnih negotovinskih instrumenata;

ii.ako je moguće, drugih instrumenata u smislu članka 52. ili članka 63. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili drugih instrumenata koji se mogu u potpunosti konvertirati u instrumente redovnoga osnovnoga kapitala ili čija se vrijednost može smanjiti, koji u svakom slučaju adekvatno odražavaju kreditnu kvalitetu institucije kao društva koje trajno posluje i primjereni su za primjenu za potrebe varijabilnih primitaka.

Na instrumente navedene u ovoj točki primjenjuje se odgovarajuća politika zadržavanja, čija je svrha uskladiti poticaje s dugoročnim interesima institucije. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu prema potrebi ograničiti vrste i oblike tih instrumenata ili zabraniti određene instrumente. Ova se točka primjenjuje i na dio varijabilnog dijela primitka koji je odgođen, u skladu s točkom (m), i na dio varijabilnog dijela primitka koji nije odgođen;

(m)značajni dio, u svakom slučaju najmanje 40 % varijabilnog dijela primitaka odgađa se za razdoblje koje nije kraće od četiri do pet godina te se na odgovarajući način usklađuje s vrstom poslovanja, rizicima poslovanja i djelatnostima dotičnog člana osoblja. Za članove upravljačkog tijela i višeg rukovodstva institucija koje su znatne zbog svoje veličine, interne organizacije te vrste, opsega i složenosti njihovih djelatnosti, razdoblje odgode ne bi trebalo biti manje od pet godina.

Dinamika primici koji se plaćaju u režimu odgode ne smije biti brža nego što bi to bio slučaj na proporcionalnoj osnovi. Ako je iznos varijabilnog dijela primitaka izrazito visok, odgađa se plaćanje najmanje 60 % iznosa. Trajanje odgode određuje se u skladu s poslovnim ciklusom, vrstom poslovanja, rizicima poslovanja i djelatnostima dotičnog člana osoblja;

(n)varijabilni primici, uključujući odgođeni dio, isplaćuju se ili se stječu samo ako su održivi s obzirom na financijsko stanje institucije u cjelini, te ako su opravdani s obzirom na uspješnost institucije, poslovne jedinice i pojedinca na kojeg se to odnosi.

Ne dovodeći u pitanje opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, ukupni varijabilni primici općenito trebaju biti znatno smanjeni ako dođe do slabije ili negativne financijske uspješnosti institucije, pri čemu se uzimaju u obzir i tekući primici i smanjenje isplata iznosa koji su prethodno zarađeni, uključujući one na osnovi dogovora o malusu ili povratu primitaka.

Do 100 % ukupnih varijabilnih primitaka podliježe dogovorima o malusu ili povratu primitaka. Institucije određuju posebne kriterije za primjenu malusa i povrata primitaka. Ti kriteriji posebno se odnose na sljedeće situacije:

i.zaposlenik je sudjelovao u ponašanju ili bio odgovoran za ponašanje koje je dovelo do značajnih gubitaka za instituciju;

ii.zaposlenik nije ispunio standarde prikladnosti i primjerenosti;

(o)politika mirovina u skladu je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima institucije.

Ako zaposlenik napusti instituciju prije mirovine, institucija zadržava diskrecijske mirovinske pogodnosti u razdoblju od pet godina u obliku instrumenata iz točke (l). Ako zaposlenik ostvari uvjete za mirovinu, diskrecijske mirovinske pogodnosti isplaćuju se zaposleniku u obliku instrumenata iz točke (l), uz uvjet petogodišnjeg razdoblja zadržavanja;

(p)zaposlenici se obvezuju da neće upotrebljavati strategije osobne zaštite od rizika ili osiguranje vezano uz primitke i odgovornost, koji narušavaju učinke usklađenosti s rizikom, ugrađene u njihove primitke;

(q)varijabilni primici ne isplaćuju se pomoću načina ili metoda koje pogoduju neusklađenosti s ovom Direktivom ili Uredbom (EU) br. 575/2013.

2. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže utvrđuju kategorije instrumenata kojima se ispunjavaju uvjeti iz stavka 1. točke (l) podtočke ii.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. ožujka 2014.

Za potrebe utvrđivanja zaposlenika čije profesionalne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije iz članka 92. stavka 3., osim u pogledu zaposlenika u investicijskim društvima, EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji za definiranje sljedećeg:

(a) upravljačkih odgovornosti i internih kontrolnih funkcija;

(b)značajnih poslovnih jedinica i značajnog utjecaja na profil rizičnosti relevantne poslovne jedinice; i

(c)drugih kategorija zaposlenika koje nisu izričito navedene u članku 92. stavku 3., a čije profesionalne djelatnosti imaju utjecaj na profil rizičnosti institucije usporediv s utjecajem kategorija zaposlenika koje su u njemu navedene.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U pogledu regulatornih tehničkih standarda koji se primjenjuju na investicijska društva, ovlast utvrđena u članku 94. stavku 2. ove Direktive kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća ( ¹⁷ ) nastavlja se primjenjivati do 26. lipnja 2021.

3. Odstupajući od stavka 1., zahtjevi utvrđeni u tom stavku točkama (l) i (m) te u drugom podstavku točke (o) ne primjenjuju se na sljedeće:

(a) instituciju koja nije velika institucija i čija vrijednost imovine, u prosjeku i na pojedinačnoj osnovi u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013, iznosi 5 milijardi EUR ili manje u razdoblju od četiri godine koje neposredno prethodi tekućoj financijskoj godini;

(b)člana osoblja čiji godišnji varijabilni primici ne premašuju 50 000 EUR i ne čine više od jedne trećine njegovih ukupnih godišnjih primitaka.

4. Odstupajući od stavka 3. točke (a), država članica može sniziti ili povisiti u njemu naveden prag, pod uvjetom da:

(a)institucija u odnosu na koju se država članica koristi ovom odredbom nije velika institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 146. Uredbe (EU) br. 575/2013 i, ako je prag povišen:

i.institucija ispunjava kriterije navedene u članku 4. stavku 1. točki 145. podtočkama (c), (d) i (e) Uredbe (EU) br. 575/2013 i

ii.prag ne prelazi 15 milijardi EUR;

(b)primjereno je izmijeniti prag u skladu s ovim stavkom uzimajući u obzir vrstu i opseg institucije, složenost njezinih poslova, njezinu internu organizaciju ili, ako je primjenjivo, obilježja grupe kojoj pripada.

5. Odstupajući od stavka 3. točke (b), država članica može odlučiti da članovi osoblja koji imaju pravo na godišnji varijabilni primitak niži od praga i udjela iz te točke ne podliježu odstupanju navedenome u njemu zbog posebnosti nacionalnih tržišta u pogledu praksi primitaka ili zbog vrste odgovornosti i profila radnog mjesta tih članova osoblja.

6. Do 28. lipnja 2023. Komisija u bliskoj suradnji s EBA-om preispituje primjenu stavaka od 3. do 5., izvješćuje o tome te to izvješće dostavlja, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom, Europskom parlamentu i Vijeću.

7. EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 olakšavajući provedbu stavaka 3., 4. i 5. i osiguravajući njihovu dosljednu primjenu.

Članak 95.

Odbor za primitke

1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije koje su značajne u smislu veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti poslova osnuju odbor za primitke. Odbor za primitke uspostavlja se na način koji mu omogućuje donošenje stručne i neovisne prosudbe o politikama i praksama vezanim uz primitke i poticajima za upravljanje rizicima, kapitalom i likvidnošću.

2. Nadležna tijela osiguravaju da odbor za primitke bude odgovoran za pripremanje odluka o primicima, uključujući one koje utječu na rizik i upravljanje rizicima dotične institucije i koje donosi upravljačko tijelo. Predsjednik i članovi odbora za primitke članovi su upravljačkog tijela koji nemaju nikakve izvršne funkcije u dotičnoj instituciji. Ako je prema nacionalnom pravu u upravljačkom tijelu predviđena zastupljenost zaposlenika, odbor za primitke uključuje jednog ili više predstavnika zaposlenika. Pri pripremanju takvih odluka odbor za primitke uzima u obzir dugoročne interese dioničara, ulagatelja i ostalih zainteresiranih strana u instituciji kao i javni interes.

Članak 96.

Održavanje internetske stranice o korporativnom upravljanju i primicima

Institucije koje održavaju internetsku stranicu na toj stranici objašnjavaju na koji su način usklađene sa zahtjevima iz članaka od 88. do 95.

Odjeljak III.

Postupak nadzorne provjere i ocjene

Članak 97.

Nadzorna provjera i ocjena

1. Uzimajući u obzir tehničke kriterije iz članka 98., nadležna tijela provjeravaju sustave, strategije, procese i mehanizme koje provode institucije kako bi se uskladile s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 te ocjenjuju:

(a)rizike kojima su institucije izložene ili kojima bi mogle biti izložene;

(b) Brisan

(c)rizike koji se otkrivaju testiranjem otpornosti na stres, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslova institucije.

2. Opseg provjere i ocjene iz stavka 1. obuhvaća sve zahtjeve iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

3. Na temelju provjere i ocjene iz stavka 1. nadležna tijela određuju osiguravaju li sustavi, strategije, procesi i mehanizmi koje provode institucije te regulatorni kapital i likvidnost koje one drže, dobro upravljanje i pokrivanje njihovih rizika.

4. Nadležna tijela određuju učestalost i intenzitet provjere i ocjene iz stavka 1., uzimajući u obzir veličinu, sistemsku važnost, vrstu, opseg i složenost poslova dotične institucije kao i načelo proporcionalnosti. Provjera i ocjena ažuriraju se barem jednom godišnje u slučaju institucija obuhvaćenih planom nadzora iz članka 99. stavka 2.

Pri provođenju provjere i ocjene iz stavka 1. ovog članka nadležna tijela primjenjuju načelo proporcionalnosti u skladu s kriterijima objavljenima na temelju članka 143. stavka 1. točke (c). Posebno, za potrebe provjere i ocjene institucije, nadležno tijelo može razmotriti jesu li ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) institucija nije GSV institucija, GSV institucija izvan EU-a ili GSV subjekt u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013;

(b) institucija se ne smatra ostalom sistemski važnom institucijom (OSV institucija) u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 3. ove Direktive;

(c) institucija je dio grupe u kojoj su matična institucija i velika većina institucija kćeri međusobno povezane kako je opisano u članku 22. Direktive 2013/34/EU;

(d) institucije kćeri iz točke (c) ovog podstavka ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

i. ispunjavaju uvjete, ili velika većina njih ispunjava uvjete, da se smatraju uzajamnim institucijama, zadrugama ili štednim institucijama u skladu s člankom 27. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, a primjenjivo nacionalno pravo uključuje gornju granicu ili ograničenje maksimalne razine raspodjela;

ii. na pojedinačnoj ili potkonsolidiranoj osnovi njihova ukupna imovina ne premašuje 30 milijardi EUR.

4.a Nadležna tijela mogu prilagoditi metodologije za primjenu provjere i ocjene iz stavka 1. ovog članka kako bi se u obzir uzele institucije sličnih profila rizičnosti, kao što su slični modeli poslovanja ili geografski položaj izloženosti. Takve prilagođene metodologije mogu uključivati rizično orijentirane referentne vrijednosti i kvantitativne pokazatelje, omogućuju potrebno razmatranje specifičnih rizika kojima svaka institucija može biti izložena te ne utječu na vrstu mjera specifičnih za pojedinu instituciju i određene u skladu s člankom 104.

Ako nadležna tijela upotrebljavaju prilagođene metodologije na temelju ovog stavka, o tome obavješćuju EBA-u. EBA prati nadzorne prakse i izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, kojima se određuje kako se slični profili rizičnosti procjenjuju za potrebe ovog stavka te da bi se zajamčila dosljedna i proporcionalna primjena metodologija diljem Unije koje su prilagođene sličnim institucijama.

5. Države članice osiguravaju da u slučaju kada se provjerom pokaže da institucija može predstavljati sistemski rizik u skladu s člankom 23. Uredbe (EU) br. 1093/2010, nadležna tijela obavješćuju EBA-u bez odgode o rezultatima provjere.

6. Ako se provjerom, a posebno ocjenom sustava upravljanja, poslovnog modela ili djelatnosti institucije, nadležnim tijelima pruže opravdani razlozi za sumnju da se, u vezi s tom institucijom, pranje novca ili financiranje terorizma obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo pokušaja odnosno ako za to postoji povećani rizik, nadležno tijelo odmah o tome obavješćuje EBA-u i tijelo vlasti ili tijelo koje nadzire instituciju u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 i nadležno je za osiguravanje usklađenosti s tom Direktivom. U slučaju mogućeg povećanog rizika pranja novca ili financiranja terorizma, nadležno tijelo i tijelo vlasti ili tijelo koje nadzire instituciju u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 i koje je nadležno za osiguravanje usklađenosti s tom Direktivom odmah se povezuje s EBA-om i obavješćuje je o njihovoj zajedničkoj procjeni. Nadležno tijelo, prema potrebi, poduzima mjere u skladu s ovom Direktivom.

Članak 98.

Tehnički kriteriji za nadzornu provjeru i ocjenu

1. Osim kreditnog, tržišnog i operativnog rizika, provjera i ocjena koje obavljaju nadležna tijela na temelju članka 97. obuhvaćaju barem:

(a)rezultate testiranja otpornosti na stres koje provode institucije koje primjenjuju pristup zasnovan na internim rejting-sustavima u skladu s člankom 177. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)izloženost prema koncentracijskom riziku i upravljanje tim rizikom od strane institucija, uključujući njihovu usklađenost sa zahtjevima određenim u dijelu četvrtom Uredbe (EU) br. 575/2013 i članku 81. ove Direktive;

(c)robusnost, prikladnost i način primjene politika i postupaka koje institucije provode za upravljanje rezidualnim rizikom povezanim s upotrebom priznatih tehnika smanjenja kreditnog rizika;

(d)opseg u kojem je regulatorni kapital koji institucija drži adekvatan s aspekta imovine koju je institucija sekuritizirala, imajući na umu ekonomski sadržaj transakcije, kao i stupanj ostvarenog prijenosa rizika;

(e)izloženost likvidnosnom riziku te mjerenje tog rizika i upravljanje tim rizikom od strane institucija, uključujući izradu analiza različitih scenarija, upravljanje instrumentima za smanjenje rizika (posebno razinom, sastavom i kvalitetom zaštitnog sloja likvidnosti) te učinkovite planove za nepredvidive okolnosti;

(f)utjecaj učinaka diversifikacije i način na koji su ti učinci uključeni u sustav mjerenja rizika;

(g)rezultate testiranja otpornosti na stres koje provode institucije koje upotrebljavaju interni model za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik u skladu s dijelom trećim glavom IV. poglavljem 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)geografski položaj izloženosti institucija;

(i)model poslovanja institucije

(k) opseg u kojem su institucije uspostavile odgovarajuće politike i operativne mjere povezane s mjerljivim ciljevima i ključnim točkama utvrđenima u planovima koje treba izraditi u skladu s člankom 76. stavkom 2.

2. Za potrebe točke (e) stavka 1., nadležna tijela redovito provode sveobuhvatnu ocjenu ukupnog upravljanja likvidnosnim rizikom od strane institucija i promiču razvoj dobrih internih metodologija. Pri provođenju tih provjera nadležna tijela uzimaju u obzir ulogu institucija na financijskim tržištima. Nadležna tijela u jednoj državi članici s dužnom pozornosti razmatraju mogući učinak svojih odluka na stabilnost financijskog sustava u svim drugim relevantnim državama članicama.

3. Nadležna tijela prate je li institucija pružila implicitnu potporu sekuritizaciji. Ako se utvrdi da je institucija pružila implicitnu potporu više od jedanput, nadležno tijelo poduzima odgovarajuće mjere, koje odražavaju povećana očekivanja da će institucija pružati daljnju potporu svojoj sekuritizaciji zbog čega neće uspjeti ostvariti značajan prijenos rizika.

4. Za potrebe utvrđivanja koje se obavlja na temelju članka 97. stavka 3. ove Direktive, nadležna tijela razmatraju omogućuju li ispravci vrijednosti za pozicije ili portfelje u knjizi trgovanja, kako je navedeno u članku 105. Uredbe (EU) br. 575/2013, instituciji da u kratkom razdoblju proda svoje pozicije ili ih zaštiti od rizika bez ostvarivanja značajnih gubitaka u uobičajenim tržišnim uvjetima.

5. Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju izloženost institucija kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Nadzorne ovlasti izvršavaju se barem u sljedećim slučajevima:

(a)u slučaju da se ekonomska vrijednost vlasničkog kapitala institucije kako se navodi u članku 84. stavku 1. smanjila za više od 15 % njihova osnovnog kapitala zbog iznenadne i neočekivane promjene kamatnih stopa određenih u bilo kojem od šest nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope;

(b)u slučaju da se neto kamatni prihod institucije kako je naveden u članku 84. stavku 1. znatno smanjio zbog iznenadne i neočekivane promjene kamatnih stopa, kako je određeno u bilo kojem od dvaju nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope.

Neovisno o drugom podstavku, nadležna tijela nisu obvezna izvršavati nadzorne ovlasti ako, na temelju provjere i ocjene iz ovoga stavka, smatraju da institucija primjereno upravlja kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje i da institucija nije prekomjerno izložena kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Za potrebe ovog stavka pojam „nadzorne ovlasti” znači ovlasti iz članka 104. stavka 1. ili ovlast određivanja pretpostavki modela i parametara, koje nisu pretpostavke koje je utvrdila EBA na temelju ovog članka stavka 5.a točke (b), koje institucije trebaju uzeti u obzir u svojem izračunu ekonomske vrijednosti vlasničkoga kapitala na temelju članka 84. stavka 1.

5.a EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi za potrebe stavka 5. utvrdila sljedeće:

(a)šest nadzornih scenarija šoka kako se navode u stavku 5. drugom podstavku točki (a) i dva nadzorna scenarija šoka kako se navode u stavku 5. drugom podstavku točki (b) koje treba primjenjivati na kamatne stope za svaku valutu;

(b)s obzirom na međunarodno dogovorene bonitetne standarde, zajedničke pretpostavke modela i parametara, osim bihevioralnih pretpostavki, koje institucije odražavaju u svojim izračunima ekonomske vrijednosti vlasničkog kapitala iz stavka 5. drugog podstavka točke (a), koje su ograničene na sljedeće:

i.postupanje s vlastitim vlasničkim kapitalom institucije;

ii.uključivanje, sastav i diskontiranje novčanih tokova osjetljivih na kamatne stope, koje proizlaze iz imovine, obveza i izvanbilančnih stavki institucije, uključujući postupanje s komercijalnim maržama i drugim sastavnicama marže;

iii.upotrebu dinamičnih ili statičnih modela bilance i postupanje s amortiziranim pozicijama i pozicijama koje dospijevaju, koje iz toga proizlazi.

(c)s obzirom na međunarodno dogovorene standarde, zajedničke pretpostavke modela i parametara, osim bihevioralnih pretpostavki, koje institucije odražavaju u svojim izračunima neto kamatnog prihoda iz stavka 5. drugog podstavka točke (b), koje su ograničene na sljedeće:

i.uključivanje i sastav novčanih tokova osjetljivih na kamatne stope, koje proizlaze iz imovine, obveza i izvanbilančnih stavki institucije, uključujući postupanje s komercijalnim maržama i drugim sastavnicama marže;

ii.upotrebu dinamičnih ili statičnih modela bilance i postupanje s amortiziranim pozicijama i pozicijama koje dospijevaju, koje iz toga proizlazi;

iii.razdoblje u kojem se mjeri budući neto kamatni prihod;

(d)što se podrazumijeva kao „znatno smanjenje” iz stavka 5. drugog podstavka točke (b).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju izloženost institucija riziku prekomjerne financijske poluge, koji se odražava u pokazateljima prekomjerne financijske poluge, uključujući omjer financijske poluge, određen u skladu s člankom 429. Uredbe (EU) br. 575/2013. Pri utvrđivanju adekvatnosti omjera financijske poluge institucija, kao i sustava, strategija, procesa i mehanizama koje su provele institucije u svrhu upravljanja rizikom prekomjerne financijske poluge, nadležna tijela uzimaju u obzir model poslovanja tih institucija.

7. Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju sustave upravljanja institucija, njihovu korporativnu kulturu i vrijednosti i sposobnost članova upravljačkog tijela da izvršavaju svoje dužnosti. Pri provođenju te provjere i ocjene nadležna tijela moraju imati pristup barem dnevnom redu i popratnoj dokumentaciji sa sastanaka upravljačkog tijela i njegovih odbora te rezultatima internih ili eksternih ocjena uspješnosti upravljačkog tijela.

8. EBA procjenjuje potencijalno uključivanje okolišnih, socijalnih i upravljačkih rizika (ESG rizika) u provjeru i ocjenu koje obavljaju nadležna tijela.

Za potrebe prvog podstavka procjena EBA-e obuhvaća barem sljedeće:

(a)izradu ujednačene definicije ESG rizika, uključujući fizičke rizike i rizike tranzicije; potonje se odnosi na rizike u vezi s amortizacijom imovine zbog regulatornih promjena;

(b)izradu odgovarajućih kvantitativnih i kvalitativnih kriterija za procjenu učinka ESG rizika na financijsku stabilnost institucija u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; ti kriteriji uključuju postupke testiranja otpornosti na stres i analize scenarija radi procjene učinka ESG rizika u okviru scenarija s različitim stupnjevima težine;

(c)sustave, procese, mehanizme i strategije koje institucije trebaju provesti kako bi utvrdile i procijenile ESG rizike te upravljale njima;

(d)analitičke metode i alate za procjenu učinka ESG rizika na kreditiranje i aktivnosti institucija u pogledu financijskog posredovanja.

EBA o svojim nalazima podnosi izvješće Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću do 28. lipnja 2021.

Na temelju ishoda njezina izvješća EBA može, ako je primjereno, izdati smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, u vezi s ujednačenim uključivanjem ESG rizika u postupak nadzorne provjere i ocjene koji provode nadležna tijela.

9. Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju procjenu postupaka upravljanja i upravljanja rizicima institucija namijenjenih odgovaranju na ESG rizike, kao i procjenu izloženosti institucija tim rizicima. Pri određivanju adekvatnosti postupaka i izloženosti institucija nadležna tijela uzimaju u obzir poslovne modele tih institucija.

Izloženosti institucija ESG rizicima procjenjuju se i na temelju planova institucija koji se trebaju izraditi u skladu s člankom 76. stavkom 2. Postupci upravljanja i postupci upravljanja rizicima institucija u pogledu ESG rizika usklađuju se s ciljevima utvrđenima u tim planovima.

Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju procjenu planova institucija koje treba izraditi u skladu s člankom 76. stavkom 2., kao i napretka u odgovoru na ESG rizike koji proizlaze iz procesa prilagodbe u cilju klimatske neutralnosti i drugih relevantnih regulatornih ciljeva Unije u vezi s ESG čimbenicima.

10. Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju procjenu postupaka upravljanja i postupaka upravljanja rizicima institucija za izloženosti kriptoimovini i pružanje usluga povezanih s kriptoimovinom, među ostalim razmatranjem politika i postupaka institucija za utvrđivanje rizika, kao i primjerenosti rezultata procjena iz članka 79. točke (e) i članka 83. stavka 4.

Članak 99.

Plan nadzora

1. Nadležna tijela barem jednom godišnje donose plan nadzora za institucije koje nadziru. Taj plan uzima u obzir postupak nadzorne provjere i ocjene u skladu s člankom 97. On sadrži sljedeće elemente:

(a)naznaku načina na koji nadležna tijela namjeravaju obavljati svoje zadaće i raspodijeliti svoje resurse;

(b)identifikaciju institucija za koje se planira da će biti podvrgnute pojačanom nadzoru i mjere poduzete za takav nadzor, kao što je navedeno u stavku 3.;

(c)plan inspekcija u prostorijama kojima se koristi institucija, uključujući njezine podružnice i društva kćeri koja su osnovana u drugim državama članicama, u skladu s člancima 52., 119. i 122.

2. Planovi nadzora uključuju sljedeće institucije:

(a)institucije za koje rezultati testiranja otpornosti na stres, iz točaka (a) i (g) članka 98. stavka 1. i članka 100. ili ishod postupka nadzorne provjere i ocjene iz članka 97. upućuju na značajne rizike za njihovo postojeće financijsko stanje ili upućuju na kršenje nacionalnih odredbi kojima se prenosi ova Direktiva i Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)sve druge institucije za koje nadležna tijela to smatraju potrebnim.

3. Kada se to smatra prikladnim prema članku 97., poduzimaju se posebno sljedeće mjere:

(a)povećanje broja ili učestalosti izravnih kontrola institucije;

(b)stalna prisutnost nadležnog tijela u instituciji;

(c)dodatno ili učestalije izvješćivanje od strane institucije;

(d)dodatne ili učestalije provjere operativnih, strateških ili poslovnih planova institucije;

(e)tematske kontrole za praćenje specifičnih rizika za koje je vjerojatno da će se ostvariti.

4. Donošenje plana nadzora od strane nadležnog tijela matične države članice ne sprečava nadležna tijela države članice domaćina u izvršavanju pojedinačnih izravnih provjera i inspekcija djelatnosti podružnica institucija na njihovom teritoriju u skladu s člankom 52. stavkom 3.

Članak 100.

Nadzorno testiranje otpornosti na stres

1. Nadležna tijela prema potrebi, ali najmanje jednom godišnje provode nadzorna testiranja otpornosti na stres za institucije koje nadziru, kako bi se olakšao postupak provjere i ocjene u skladu s člankom 97.

2. EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kako bi se osiguralo da nadležna tijela koriste zajedničke metodologije pri provođenju godišnjih nadzornih testiranja otpornosti na stres.

3. Institucije i treće strane koje djeluju u svojstvu savjetnika institucija u kontekstu testiranja otpornosti na stres suzdržavaju se od aktivnosti koje bi mogle narušiti testiranje otpornosti na stres, kao što su ocjenjivanje na osnovi referentnih vrijednosti, međusobna razmjena informacija, sporazumi o zajedničkom postupanju ili optimizacija njihovih rezultata u testovima otpornosti na stres. Ne dovodeći u pitanje druge relevantne odredbe ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela imaju sve ovlasti za prikupljanje informacija i istražne ovlasti potrebne za otkrivanje tih aktivnosti.

4. EBA, EIOPA i ESMA putem Zajedničkog odbora iz članka 54. uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 sastavljaju smjernice kako bi osigurale da su dosljednost, dugoročna pitanja i zajednički standardi za metodologije procjene uključeni u testiranje otpornosti na stres u odnosu na ESG rizike. Zajednički odbor objavljuje te smjernice do 10. siječnja 2026. EBA, EIOPA i ESMA u okviru tog zajedničkog odbora istražuju kako se socijalni i upravljački rizici mogu uključiti u testiranje otpornosti na stres.

Članak 101.

Kontinuirana provjera odobrenja za upotrebu internih pristupa

1. Nadležna tijela redovito, a barem svake 3 godine provjeravaju usklađenost institucija sa zahtjevima vezanima uz pristupe koji zahtijevaju odobrenje nadležnih tijela prije primjene tih pristupa pri izračunu kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom trećim Uredbe (EU) br. 575/2013. Ona posebno uzimaju u obzir promjene u poslovanju institucije i primjenu tih pristupa na nove proizvode. U slučaju kada se utvrde značajni nedostaci u obuhvatu rizika internih pristupa institucije, nadležna tijela osiguravaju ispravljanje tih nedostataka ili poduzimaju potrebne mjere za smanjenje njihovih posljedica, što uključuje i određivanje viših multiplikacijskih faktora ili određivanje dodatnih kapitalnih zahtjeva ili poduzimanje drugih primjerenih i učinkovitih mjera.

2. Nadležna tijela posebno provjeravaju i ocjenjuju primjenjuje li institucija dobro razvijene i ažurne tehnike i prakse za te pristupe.

3. Ako za organizacijsku jedinicu za trgovanje koja upotrebljava interni model za izračun tržišnog rizika rezultati retroaktivnog testiranja ili testa za raspodjelu dobiti i gubitka upućuju na to da taj model više nije dovoljno točan, nadležna tijela preispituju uvjete za odobrenje za uporabu tog internog modela ili uvode odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo brzo poboljšanje modela.

4. Ako je instituciji odobrena primjena pristupa koji zahtijeva odobrenje nadležnih tijela prije upotrebe tog pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom trećim Uredbe (EU) br. 575/2013, ali ona više ne ispunjava zahtjeve za primjenu tog pristupa, nadležna tijela zahtijevaju od institucije da ili dokaže nadležnim tijelima da je utjecaj neusklađenosti beznačajan, kada je to primjenjivo u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 ili da predstavi plan za pravodobnu ponovnu uspostavu usklađenosti sa zahtjevima, i odredi rok za njegovu provedbu. Nadležna tijela zahtijevaju poboljšanje tog plana, ako nije vjerojatno da će on dovesti do potpune usklađenosti ili ako je rok neodgovarajući. Ako nije vjerojatno da će institucija biti sposobna ponovno uspostaviti usklađenost u odgovarajućem roku i, kada je to primjenjivo, nije uspjela dokazati da je utjecaj neusklađenosti beznačajan, odobrenje za upotrebu tog pristupa oduzima se ili se ograničava na usklađena područja ili na ona područja u kojima je moguće postići usklađenost unutar odgovarajućeg roka.

5. Kako bi promicala dosljednu kakvoću internih pristupa u Uniji, EBA analizira interne pristupe u institucijama, kao i dosljednu provedbu definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza, te način na koji te institucije postupaju sa sličnim rizicima ili izloženostima.

6. EBA sastavlja smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, koje sadržavaju referentna mjerila na temelju te analize.

7. Nadležna tijela uzimaju u obzir tu analizu i ta referentna mjerila za provjeru odobrenja koja daju institucijama za upotrebu internih pristupa.

Odjeljak IV.

Nadzorne mjere i nadzorne ovlasti

Članak 102.

Nadzorne mjere

1. Nadležna tijela zahtijevaju od institucije da u ranoj fazi poduzme potrebne mjere za rješavanje relevantnih problema u sljedećim okolnostima:

(a)institucija ne ispunjava zahtjeve iz ove Direktive ili iz Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)nadležna tijela imaju dokaze da će institucija vjerojatno prekršiti zahtjeve iz ove Direktive ili iz Uredbe (EU) br. 575/2013 u sljedećih 12 mjeseci.

2. Za potrebe stavka 1., ovlasti nadležnog tijela uključuju i ovlasti iz članka 104.

Članak 104.

Nadzorne ovlasti

1. Za potrebe članka 97., članka 98. stavaka 1., 4., 5., 9. i 10., članka 101. stavka 4. i članka 102. ove Direktive te primjene Uredbe (EU) br. 575/2013 nadležna tijela imaju barem ovlasti:

(a)zahtijevati od institucija da imaju dodatni regulatorni kapital koji premašuje zahtjeve određene u Uredbi (EU) br. 575/2013, prema uvjetima iz članka 104.a ove Direktive;

(b)zahtijevati jačanje sustava, procesa, mehanizama i strategija provedenih u skladu s člancima 73. i 74.;

(c)zahtijevati da institucije podnesu plan za ponovno osiguravanje usklađenosti s nadzornim zahtjevima na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 te odrediti rok za njegovu provedbu, uključujući poboljšanja tog plana u pogledu opsega i roka;

(d)zahtijevati od institucija primjenu posebne politike rezerviranja ili tretmana imovine u pogledu kapitalnih zahtjeva;

(e) ograničiti poslove, među ostalim u vezi s prihvaćanjem depozita, poslovanjem ili mrežom institucija ili zahtijevati prestanak aktivnosti koje predstavljaju prekomjerne rizike za stabilnost institucije;

(f)zahtijevati smanjenje rizika koji proizlaze iz djelatnosti, proizvoda i sustava institucija, uključujući eksternalizirane djelatnosti;

(g)zahtijevati da institucije ograniče varijabilne primitke na postotak neto prihoda kada ti primici nisu u skladu s održavanjem dobre kapitalne osnove;

(h)zahtijevati od institucija da upotrijebe neto dobit za jačanje regulatornog kapitala;

(i)ograničavati ili zabraniti institucijama plaćanje raspodjela ili kamata dioničarima, članovima ili imateljima instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ako zabrana ne predstavlja nastanak statusa neispunjavanja obveza institucije;

(j)određivati dodatne ili učestalije izvještajne zahtjeve, uključujući izvješćivanje o regulatornom kapitalu, likvidnosti i financijskoj poluzi;

(k)određivati posebne zahtjeve za likvidnost, kao i ročnih neusklađenosti između imovine i obveza;

(l)zahtijevati dodatne objave;

(m)zahtijevati od institucija da smanje rizike koji kratkoročno, srednjoročno i dugoročno proizlaze iz ESG čimbenika, među ostalim one koji proizlaze iz procesa prilagodbe i trendova tranzicije u kontekstu relevantnih pravnih i regulatornih ciljeva Unije, država članica ili trećih zemalja, prilagodbom njihovih poslovnih strategija, upravljanja i upravljanja rizicima za koje bi se moglo zatražiti jačanje ciljeva, mjera i aktivnosti uključenih u njihove planove koje treba pripremiti u skladu s člankom 76. stavkom 2.;

(n)zahtijevati od institucija da provedu testiranje otpornosti na stres ili analizu scenarija kako bi procijenile rizike koji proizlaze iz izloženosti kriptoimovini i pružanja usluga povezanih s kriptoimovinom.

2. Za potrebe stavka 1. točke (j) nadležna tijela mogu institucijama odrediti dodatne ili češće zahtjeve u pogledu izvješćivanja samo ako je relevantni zahtjev primjeren i proporcionalan s obzirom na svrhu u koju se zahtijevaju informacije te se ne radi o dvostrukom zahtjevu za informacijama.

Za potrebe članaka od 97. do 102. smatra se da su zahtjevi za dodatnim informacijama koje se mogu zahtijevati od institucija dvostruki, ako su radi o istim ili u bitnim aspektima istim informacijama koje su na neki drugi način već dostavljene nadležnom tijelu ili ih nadležno tijelo samo može proizvesti.

Nadležno tijelo ne zahtijeva od institucije da dostavi dodatne informacije ako je informacije prethodno primilo u drugačijem formatu ili na drugačijoj razini detalja i ako se tim drugačijim formatom ili razinom detalja nadležno tijelo ne sprečava da pripremi jednako kvalitetne i pouzdane informacije kakve bi bile informacije pripremljene na temelju dodatnih informacija koje bi inače bile dostavljene.

4. EBA izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, kojima se određuje kako nadležna tijela mogu utvrditi predstavlja li rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju institucija iz članka 381. Uredbe (EU) br. 575/2013 prekomjerni rizik za stabilnost tih institucija.

Članak 104.a

Dodatni kapitalni zahtjev

1. Nadležna tijela određuju dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ako na temelju provjera u skladu s člancima 97. i 101. utvrde da se na pojedinačnu instituciju odnosi bilo koja sljedeća situacija:

(a)institucija je izložena rizicima ili elementima rizika koji nisu pokriveni ili nisu dostatno pokriveni, kako je utvrđeno u stavku 2. ovog članka, kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća ( ¹⁸ );

(b)institucija ne ispunjava zahtjeve navedene u člancima 73. i 74. ove Direktive ili u članku 393. Uredbe (EU) br. 575/2013 te nije vjerojatno da bi druge nadzorne mjere bile dostatne za pravodobno osiguravanje ispunjavanja tih zahtjeva;

(c)smatra se da prilagodbe iz članka 98. stavka 4. nisu dostatne da bi instituciji omogućile da u kratkom razdoblju proda svoje pozicije ili ih zaštiti od rizika, a da pritom ne pretrpi značajne gubitke u uobičajenim tržišnim uvjetima;

(d)ocjena provedena u skladu s člankom 101. stavkom 4. pokaže da će neusklađenost sa zahtjevima za primjenu odobrenog pristupa vjerojatno dovesti do neadekvatnih kapitalnih zahtjeva;

(e)institucija u više navrata ne uspijeva uspostaviti ili održati odgovarajuću razinu dodatnog regulatornog kapitala za pokriće smjernica priopćenih u skladu s člankom 104.b stavkom 3.;

(f)druge situacije specifične za pojedinu instituciju za koje nadležno tijelo smatra da predstavljaju znatnu zabrinutost u vezi s nadzorom.

Nadležna tijela određuju dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) samo kako bi se pokrili rizici koji su nastali kod pojedinačnih institucija zbog njihovog poslovanja, uključujući rizike kojima se odražava učinak određenih gospodarskih i tržišnih kretanja na profil rizičnosti pojedinačne institucije.

2. Za potrebe ovog članka stavka 1. točke (a) smatra se da rizici ili elementi rizika nisu pokriveni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 samo ako su iznosi, vrsta i raspodjela kapitala koje nadležno tijelo smatra adekvatnim, uzimajući u obzir nadzornu provjeru procjene koju su institucije provele u skladu s člankom 73. prvim stavkom ove Direktive, viši od kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

Za potrebe prvog podstavka nadležna tijela procjenjuju, uzimajući u obzir profil rizičnosti svake pojedinačne institucije, rizike kojima je institucija izložena, uključujući:

(a)rizike specifične za pojedinu instituciju ili elemente takvih rizika koji su izričito isključeni iz kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 ili se ne rješavaju izričito tim kapitalnim zahtjevima;

(b)rizike specifične za pojedinu instituciju ili elemente takvih rizika koji će vjerojatno biti podcijenjeni unatoč usklađenosti s primjenjivim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

U mjeri u kojoj rizici ili elementi rizika podliježu prijelaznim aranžmanima ili odredbama o nastavku priznavanja utvrđenima u ovoj Direktivi ili u Uredbi (EU) br. 575/2013 oni se ne smatraju rizicima ili elementima takvih rizika koji su vjerojatno podcijenjeni unatoč usklađenosti s primjenjivim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

Za potrebe prvog podstavka kapitalom koji se smatra adekvatnim pokrivaju se svi rizici ili elementi rizika koji su utvrđeni kao značajni na temelju procjene iz drugog podstavka ovog članka te nisu pokriveni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

Kamatni rizik koji proizlazi iz knjige pozicija kojima se ne trguje može se smatrati značajnim barem u slučajevima iz članka 98. stavka 5. osim ako nadležna tijela pri provjeri i ocjeni zaključe da institucija adekvatno upravlja kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje te da institucija nije prekomjerno izložena kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

3. Ako se zahtijeva dodatni regulatorni kapital radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, koji nisu dostatno pokriveni člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela određuju razinu dodatnog regulatornog kapitala, koji se zahtijeva na temelju stavka 1. točke (a) ovog članka, kao razliku između kapitala koji se smatra adekvatnim prema stavku 2. ovog članka i relevantnih kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem i četvrtom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

Ako se zahtijeva dodatni regulatorni kapital kao odgovor na rizik prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela određuju razinu dodatnog regulatornog kapitala, koji se zahtijeva na temelju stavka 1. točke (a) ovog članka, kao razliku između kapitala koji se smatra adekvatnim na temelju stavka 2. ovog članka, osim za njegov peti podstavak, i relevantnih kapitalnih zahtjeva iz dijela trećeg i sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013.

4. Institucija dodatni kapitalni zahtjev koji je odredilo nadležno tijelo na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ispunjava regulatornim kapitalom koji zadovoljava sljedeće uvjete:

(a)najmanje tri četvrtine dodatnog kapitalnog zahtjeva ispunjava se osnovnim kapitalom;

(b)najmanje tri četvrtine osnovnog kapitala iz točke (a) sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

Institucija dodatni kapitalni zahtjev koji je odredilo nadležno tijelo na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge ispunjava osnovnim kapitalom.

Odstupajući od prvog i drugog podstavka, nadležno tijelo može zahtijevati od institucije da ispuni svoj dodatni kapitalni zahtjev s pomoću većeg udjela osnovnog kapitala ili redovnog osnovnog kapitala, ako je to potrebno i uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se institucija nalazi.

Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, koji su odredila nadležna tijela radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:

(a)kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj;

(c)smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 104.b stavka 3. ove Direktive, ako se tim smjernicama rješavaju rizici koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge.

Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, koji su utvrdila nadležna tijela radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge, koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:

(a)kapitalnog zahtjeva navedenog u članku 92. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 104.b stavka 3. ove Direktive, ako se tim smjernicama rješavaju rizici prekomjerne financijske poluge.

5. Nadležno tijelo svakoj instituciji u pisanom obliku obrazlaže odluku o određivanju dodatnog kapitalnog zahtjeva na temelju članka 104. stavka 1. točke (a), prikazujući pritom, kao minimum, jasan izračun cjelokupne procjene elemenata iz stavaka od 1. do 4. ovog članka. U slučaju iz ovog članka stavka 1. točke (e) to obrazloženje uključuje posebno navođenje razloga zbog kojih se određivanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu više ne smatra dostatnim.

6. Ako institucija postane obveznik primjene minimalne donje granice iz članka 92. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, primjenjuje se sljedeće:

(a) nominalni iznos dodatnog regulatornog kapitala koji nadležno tijelo institucije zahtijeva u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) kao odgovora na rizike koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ne treba povećati zbog toga što je institucija postala obveznik primjene minimalne donje granice;

(b) nadležno tijelo institucije bez odgode i u svakom slučaju najkasnije do isteka roka za sljedeći postupak provjere i ocjene preispituje dodatni regulatorni kapital koji zahtijeva od institucije u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) te iz tog kapitala isključuje sve dijelove kojima se dvostruko obračunavaju rizici koji su već u potpunosti pokriveni zbog toga što je institucija obveznik primjene minimalne donje granice;

(c) čim nadležno tijelo dovrši preispitivanje iz točke (b) ovog podstavka, točka (a) ovog podstavka više se ne primjenjuje.

Za potrebe ovog članka i članaka 131. i 133. ove Direktive, smatra se da je institucija obveznik primjene minimalne donje granice ako ukupni iznos izloženosti rizicima institucije izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. prvim podstavkom, točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 premašuje njezin ukupni iznos izloženosti rizicima bez primjene donje granice izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 4. te uredbe.

7. EBA do 10. travnja 2025. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se pobliže određuje kako operativno provesti zahtjeve utvrđene u stavku 6. ovog članka, a posebno:

(a) način na koji nadležna tijela u svojem postupku nadzorne provjere i ocjene trebaju u obzir uzeti činjenicu da je institucija postala obveznik primjene minimalne donje granice;

(b) način na koji nadležna tijela i institucije trebaju dostavljati i objavljivati informacije o utjecaju na nadzorne zahtjeve institucije koja postaje obveznik primjene minimalne donje granice.

8. Za potrebe stavka 2., sve dok je institucija obveznik primjene minimalne donje granice nadležno tijelo institucije ne uvodi dodatni kapitalni zahtjev kojim bi se dvostruko obračunavali rizici koji su već u potpunosti pokriveni zbog toga što je institucija obveznik primjene minimalne donje granice.

Članak 104.b

Smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu

1. Na temelju strategija i procesa iz članka 73. institucije utvrđuju razinu svojeg internog kapitala na primjerenoj razini regulatornog kapitala koja je dostatna za pokrivanje svih rizika kojima je institucija izložena i radi osiguravanja toga da regulatorni kapital institucije može apsorbirati moguće gubitke koji proizlaze iz stresnih scenarija, uključujući one utvrđene u okviru nadzornog testiranja otpornosti na stres iz članka 100.

2. Nadležna tijela redovito provjeravaju razinu internog kapitala koju svaka institucija određuje u skladu sa stavkom 1. ovog članka u sklopu provjera i ocjena koje se obavljaju u skladu s člancima 97. i 101., uključujući rezultate testiranja otpornosti na stres iz članka 100.

Na temelju tih provjera nadležna tijela za svaku instituciju određuju ukupnu razinu regulatornog kapitala koju smatraju prikladnom.

3. Nadležna tijela institucijama priopćuju svoje smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu.

Smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu jesu regulatorni kapital koji premašuje relevantan iznos regulatornog kapitala koji se zahtijeva na temelju dijela trećeg, četvrtog i sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013, poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402, članka 104. stavka 1. točke (a) i članka 128. točke 6. ove Direktive ili na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je relevantno, te koji je potreban za postizanje ukupne razine regulatornog kapitala za koju nadležna tijela smatraju da je prikladna na temelju stavka 2. ovog članka.

4. Smjernice nadležnih tijela o dodatnom regulatornom kapitalu na temelju stavka 3. ovog članka specifične su za pojedinu instituciju. Smjernicama se mogu pokriti rizici koji se rješavaju dodatnim kapitalnim zahtjevom koji se zahtijeva na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) samo u mjeri u kojima se njima pokrivaju aspekti tih rizika koji nisu već pokriveni u okviru tog zahtjeva.

4.a Ako institucija postane obveznik primjene minimalne donje granice, njezino nadležno tijelo može preispitati svoje smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu dostavljene toj instituciji kako bi se osiguralo da njegova kalibracija ostane primjerena.

5. Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenih u skladu sa stavkom 3. ovog članka za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:

(a)kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)zahtjeva utvrđenog u članku 104.a ove Direktive, koji su odredila nadležna tijela za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj.

Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenih u skladu sa stavkom 3. ovog članka radi rješavanja rizik prekomjerne financijske poluge, ne smije se upotrijebiti za ispunjavanje kapitalnog zahtjeva navedenog u članku 92. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, zahtjeva utvrđenog u članku 104.a ove Direktive koji su odredila nadležna tijela radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge i zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013.

6. Neispunjavanje smjernica iz stavka 3. ovog članka u slučaju kada institucija ispunjava relevantne kapitalne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402, relevantni dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive i, kako je relevantno, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ili zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne povlači za sobom ograničenja iz članaka 141. ili 141.b ove Direktive.

Članak 104.c.

Suradnja sa sanacijskim tijelima

Nadležna tijela obavješćuju relevantna sanacijska tijela o dodatnom kapitalnom zahtjevu koji je određen institucijama na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) i o bilo kakvim smjernicama o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenima institucijama u skladu s člankom 104.b stavkom 3.

Članak 105.

Posebni zahtjevi za likvidnost

Za potrebe određivanja primjerene razine zahtjeva za likvidnost na temelju provjere i ocjene provedene u skladu s odjeljkom III., nadležna tijela ocjenjuju potrebu određivanja posebnog zahtjeva za likvidnost radi obuhvaćanja likvidnosnih rizika kojima institucija jest ili bi mogla biti izložena, uzimajući u obzir sljedeće:

(a)model poslovanja institucije;

(b)sustave, procese i mehanizme institucije iz odjeljka II. te posebno iz članka 86.;

(c)ishod provjere i ocjene koje se provode u skladu s člankom 97.

Ne dovodeći u pitanje članak 67., nadležna tijela posebno razmatraju potrebu primjene administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera, uključujući bonitetne naknade čija se razina u širim okvirima odnosi na razlike između stvarne likvidnosne pozicije institucije i likvidnosnih zahtjeva i zahtjeva za stabilnim izvorima financiranja uspostavljenih na nacionalnoj razini i na razini Unije.

Članak 106.

Posebni zahtjevi za objavljivanje

1. Države članice ovlašćuju nadležna tijela da:

(a) od institucija zahtijevaju da informacije iz dijela osmog Uredbe (EU) br. 575/2013 objavljuju češće nego što se to zahtijeva člancima od 433. do 433.c te uredbe;

(b) odrede rokove u kojima institucije, osim malih i jednostavnih institucija, moraju EBA-i dostaviti informacije za objavu radi njihova objavljivanja na internetskim stranicama EBA-e za centralizirane objave;

(c) od institucija zahtijevaju upotrebu posebnih medija i mjesta za objavljivanje, osim internetskih stranica EBA-e za centralizirane objave, ili financijskih izvještaja institucija.

EBA do 10. srpnja 2025., uzimajući u obzir dio osmi Uredbe (EU) br. 575/2013, izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se pobliže određuju zahtjevi iz ovog članka stavka 1.

2. Države članice ovlašćuju nadležna tijela da od matičnih društava zahtijevaju da objavljuju jednom godišnje, bilo u cijelosti ili upućivanjem na istovjetne informacije, opis svoje pravne strukture te strukture upravljanja i organizacijske strukture grupe institucija u skladu s člankom 14. stavkom 3., člankom 74. stavkom 1. i člankom 109. stavkom 2.

Članak 107.

Dosljednost nadzorne provjere i ocjene i nadzornih mjera

1. Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o:

(a)funkcioniranju svojeg postupka nadzorne provjere i ocjene iz članka 97.;

(b)metodologiji na kojoj se temelje odluke iz članaka 98., 100., 101., 102., 104. i 105. o postupku iz točke (a).

EBA procjenjuje informacije koje pružaju nadležna tijela u svrhu osiguranja dosljednosti u postupku nadzorne provjere i ocjene. Ona može tražiti dodatne informacije od nadležnih tijela radi izvršavanja svoje procjene, na proporcionalnoj osnovi u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

2. EBA jednom godišnje izvješćuje Europski parlament i Vijeće o stupnju konvergencije u primjeni ovog poglavlja među državama članicama.

Kako bi se povećao stupanj te konvergencije, EBA provodi stručne preglede u skladu s člankom 30. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

3. EBA izdaje smjernice nadležnim tijelima u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 radi daljnjeg utvrđivanja, na način koji je primjeren veličini, strukturi i internoj organizaciji institucija i vrsti, opsegu i složenosti poslova institucija, zajedničkih postupaka i metodologija za postupak nadzorne provjere i ocjene iz stavka 1. ovog članka i iz članka 97. i za ocjenu organizacije i postupanja s rizicima iz članaka od 76. do 87., posebno povezanih s koncentracijskim rizikom u skladu s člankom 81.

Odjeljak V.

Razina primjene

Članak 108.

Postupak procjene adekvatnosti internog kapitala

1. Nadležna tijela zahtijevaju od svake institucije koja nije društvo kći u državi članici u kojoj je dobila odobrenje za rad i u kojoj se nad njom provodi nadzor, niti je matično društvo, te od svake institucije koja nije uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 575/2013, da ispuni obveze iz članka 73. ove Direktive na pojedinačnoj osnovi.

Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene zahtjeve iz članka 73. ove Direktive vezane uz kreditnu instituciju u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Kada nadležna tijela izuzmu od primjene kapitalne zahtjeve na konsolidiranoj osnovi iz članka 15. Uredbe (EU) br. 575/2013, zahtjevi iz članka 73. ove Direktive primjenjuju se na pojedinačnoj osnovi.

2. Nadležna tijela zahtijevaju od matičnih institucija u državi članici, u opsegu i na način propisan u dijelu prvom, glavi II. poglavlju 2. odjeljcima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, da ispunjavaju obveze propisane člankom 73. ove Direktive na konsolidiranoj osnovi.

4. Nadležna tijela zahtijevaju od institucija kćeri da primjenjuju zahtjeve iz članka 73. na potkonsolidiranoj osnovi, ako te institucije, ili matično društvo, ako je ono financijski holding ili mješoviti financijski holding, imaju kao društvo kćer u trećoj zemlji instituciju ili financijsku instituciju ili društvo za upravljanje imovinom, kako je definirano u članku 2. stavku 5. Direktive 2002/87/EZ, ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu.

Članak 109.

Sustavi, procesi i mehanizmi institucija

1. Nadležna tijela zahtijevaju od institucija da ispunjavaju obveze propisane u odjeljku II. ovog poglavlja na pojedinačnoj osnovi, osim ako se nadležna tijela koriste odstupanjem iz članka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Nadležna tijela zahtijevaju od matičnih društava i društava kćeri na koja se primjenjuje ova Direktiva da ispunjavaju obveze navedene u odjeljku II. ovog poglavlja na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi, da osiguraju da su sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju na temelju odjeljka II. ovog poglavlja dosljedni i dobro integrirani te da su u mogućnosti pružiti sve podatke i informacije relevantne za nadzor. Ona posebno osiguravaju da matična društva i društva kćeri na koja se primjenjuje ova Direktiva provode te sustave, procese i mehanizme u svojim društvima kćerima koja ne podliježu ovoj Direktivi, uključujući one koje imaju poslovni nastan u offshore financijskim centrima. Navedeni sustavi, procesi i mehanizmi ujedno su dosljedni i dobro integrirani te su ta društva kćeri sposobna pružiti sve podatke i informacije relevantne za nadzor. Društva kćeri koja sama po sebi ne podliježu ovoj Direktivi udovoljavaju, na pojedinačnoj osnovi, zahtjevima specifičnima za pojedini sektor.

3. Obveze koje proizlaze iz odjeljka II. ovog poglavlja, a koje se odnose na društva kćeri koja sama po sebi ne podliježu ovoj Direktivi, ne primjenjuju se ako matična institucija iz EU-a nadležnim tijelima može dokazati da je primjena odjeljka II. nezakonita prema zakonima treće zemlje u kojoj društvo kći ima poslovni nastan.

4. Zahtjevi u pogledu primitaka utvrđeni u člancima 92., 94. i 95. ne primjenjuju se na konsolidiranoj osnovi na bilo koja od sljedećih društava:

(a)društva kćeri koja imaju poslovni nastan u Uniji ako podliježu posebnim zahtjevima u pogledu primitaka u skladu s ostalim pravnim aktima Unije;

(b)društva kćeri koja imaju poslovni nastan u trećoj zemlji ako bi podlijegala posebnim zahtjevima u pogledu primitaka u skladu s ostalim pravnim aktima Unije da imaju poslovni nastan u Uniji.

5. Odstupajući od stavka 4. ovog članka i kako bi se izbjeglo zaobilaženje pravila navedenih u člancima 92., 94. i 95., države članice osiguravaju da se zahtjevi utvrđeni u člancima 92., 94. i 95. primjenjuju na pojedinačnoj osnovi na članove osoblja društava kćeri koji ne podliježu ovoj Direktivi, ako:

(a)društvo kći jest društvo za upravljanje imovinom ili društvo koje obavlja investicijske usluge i aktivnosti iz točaka 2., 3., 4., 6. i 7. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU; i

(b)ti članovi osoblja zaduženi su za obavljanje profesionalnih aktivnosti koje neposredno materijalno utječu na profil rizičnosti ili poslovanje institucija unutar grupe.

6. Neovisno o stavcima 4. i 5. ovog članka, države članice članke 92., 94. i 95. mogu na konsolidiranoj osnovi primjenjivati na veći broj društava kćeri i njihovo osoblje.

Članak 110.

Provjera i ocjena te nadzorne mjere

1. Nadležna tijela primjenjuju postupak provjere i ocjene iz odjeljka III. ovog poglavlja i nadzorne mjere iz odjeljka IV. ovog poglavlja, u skladu s razinom primjene zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 575/2013, navedenih u dijelu prvom, glavi II. te Uredbe.

POGLAVLJE 3. Nadzor na konsolidiranoj osnovi

ODJELJAK -I.

Primjena ovog poglavlja na grupe investicijskih društava

Članak 110.a

Područje primjene na grupe investicijskih društava

Ovo se poglavlje primjenjuje na grupe investicijskih društava, kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 25. Uredbe (EU) 2019/2033, ako barem jedno investicijsko društvo u toj grupi podliježe Uredbi (EU) br. 575/2013 na temelju članka 1. stavka 2. ili članka 1. stavka 5. Uredbe (EU) 2019/2033.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na grupe investicijskih društava ako nijedno investicijsko društvo u toj grupi ne podliježe Uredbi (EU) br. 575/2013 na temelju članka 1. stavka 2. ili članka 1. stavka 5. Uredbe (EU) 2019/2033

Odjeljak I.

Načela za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi

Članak 111.

Određivanje konsolidirajućeg nadzornog tijela

1. Ako je matično društvo matična kreditna institucija u državi članici ili matična kreditna institucija iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje nadzire tu matičnu kreditnu instituciju u državi članici odnosno tu matičnu kreditnu instituciju iz EU-a na pojedinačnoj osnovi.

Ako je matično društvo matično investicijsko društvo u državi članici ili matično investicijsko društvo iz EU-a, a nijedno njegovo društvo kći nije kreditna institucija, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje nadzire to matično investicijsko društvo u državi članici ili to matično investicijsko društvo iz EU-a na pojedinačnoj osnovi.

Ako je matično društvo matično investicijsko društvo u državi članici ili matično investicijsko društvo iz EU-a, pri čemu je najmanje jedno njegovo društvo kći kreditna institucija, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo kreditne institucije, ili ako postoji više kreditnih institucija, kreditne institucije s najvećom ukupnom bilancom.

2. Ako je matično društvo kreditne institucije ili investicijskog društva matični financijski holding u državi članici, matični mješoviti financijski holding u državi članici, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje nadzire tu kreditnu instituciju ili investicijsko društvo na pojedinačnoj osnovi.

3. Ako dvije ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koji su dobili odobrenje za rad u Uniji imaju isti matični financijski holding u državi članici, isti matični mješoviti financijski holding u državi članici, isti matični financijski holding iz EU-a ili isti matični mješoviti financijski holding iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi:

(a)nadležno tijelo kreditne institucije ako se u grupi nalazi samo jedna kreditna institucija;

(b)nadležno tijelo kreditne institucije s najvećom ukupnom bilancom ako se u grupi nalazi više kreditnih institucija;

(c)nadležno tijelo investicijskog društva s najvećom ukupnom bilancom ako se u grupi ne nalazi nijedna kreditna institucija.

4. Ako se zahtijeva konsolidacija na temelju članka 18. stavka 3. ili stavka 6. Uredbe (EU) br. 575/2013, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo kreditne institucije s najvećom ukupnom bilancom ili, ako grupa ne uključuje nijednu kreditnu instituciju, nadležno tijelo investicijskog društva s najvećom ukupnom bilancom.

5. Odstupajući od stavka 1. trećeg podstavka, stavka 3. točke (b) i stavka 4., ako nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi više od jedne kreditne institucije unutar grupe, konsolidirajuće nadzorno tijelo jest nadležno tijelo koje na pojedinačnoj osnovi nadzire jednu ili više kreditnih institucija unutar grupe u kojoj je zbroj ukupnih bilanci tih nadziranih kreditnih institucija viši od onog kreditnih institucija koje bilo koje drugo nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi.

Odstupajući od stavka 3. točke (c), ako nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi više od jednog investicijskog društva unutar grupe, konsolidirajuće nadzorno tijelo jest nadležno tijelo koje na pojedinačnoj osnovi nadzire jedno ili više investicijskih društava unutar grupe s najvišom skupnom ukupnom bilancom.

6. U posebnim slučajevima nadležna tijela mogu na temelju zajedničkog dogovora odstupiti od primjene kriterija iz stavaka 1., 3. i 4. te imenovati drugo nadležno tijelo za provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi ako bi primjena tih kriterija bila neprimjerena, uzimajući u obzir dotične kreditne institucije ili investicijska društva i relativan značaj njihovih djelatnosti u relevantnim državama članicama ili ako je potrebno osigurati da isto nadležno tijelo kontinuirano provodi nadzor na konsolidiranoj osnovi. U takvim slučajevima matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a, matični mješoviti financijski holding iz EU-a ili kreditnih institucija ili investicijskih društava s najvećom ukupnom bilancom, kako je primjenjivo, imaju pravo da ih se sasluša prije nego što nadležna tijela donesu odluku.

7. Nadležna tijela bez odgađanja obavješćuju Komisiju i EBA-u o svakom dogovoru u okviru stavka 6.

Članak 112.

Usklađivanje nadzornih aktivnosti od strane konsolidirajućeg nadzornog tijela

1. Osim obveza određenih ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013, konsolidirajuće nadzorno tijelo obavlja sljedeće zadaće:

(a)usklađivanje prikupljanja i distribucije relevantnih ili bitnih informacija u okviru redovnog poslovanja i u izvanrednim situacijama;

(b)planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u redovnom poslovanju i s obzirom na aktivnosti iz glave VII., poglavlja 3., u suradnji s uključenim nadležnim tijelima;

(c)planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u suradnji s uključenim nadležnim tijelima, i ako je to potrebno sa središnjim bankama ESSB-a, u pripremi za ili za vrijeme izvanrednih situacija, kao i kod nepovoljnih kretanja u institucijama ili na financijskim tržištima, koristeći, ako je to moguće, postojeće komunikacijske kanale za olakšavanje upravljanja krizom.

2. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo ne obavi zadaće iz stavka 1. ili ako nadležna tijela ne surađuju s konsolidirajućim nadzornim tijelom u mjeri koja je potrebna za obavljanje zadaća iz stavka 1., svako relevantno nadležno tijelo može se obratiti EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA može također pomagati nadležnim tijelima u slučaju neslaganja povezanog s usklađivanjem nadzornih aktivnosti u skladu s ovim člankom na vlastitu inicijativu u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

3. Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti iz stavka 1. točke (c) ovog članka uključuje iznimne mjere iz članka 117. stavka 1. točke (d) i članka 117. stavka 4. točke (b), pripremu zajedničkih procjena, provedbu planova za nepredvidive okolnosti i komuniciranje s javnošću.

Članak 113.

Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima specifične za pojedine institucije

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a čine sve što je u njihovoj moći kako bi donijeli zajedničku odluku o sljedećem:

(a)primjeni članaka 73. i 97. u svrhu određivanja adekvatnosti konsolidirane razine regulatornog kapitala koji drži grupa institucija s obzirom na njezin financijski položaj i profil rizičnosti, kao i zahtijevanu razinu regulatornog kapitala za primjenu članka 104. stavka 1. točke (a), na svaki subjekt iz grupe institucija, kao i na konsolidiranoj osnovi;

(b)mjerama za rješavanje svih važnih pitanja i bitnih nalaza u vezi s nadzorom nad likvidnošću, uključujući i s adekvatnosti organizacije i postupanja s rizicima, kao što se to zahtijeva na temelju članka 86., te u vezi s potrebom za zahtjevima za likvidnost specifičnima za pojedine institucije u skladu s člankom 105.;

(c)svim smjernicama o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 104.b stavka 3.

2. Zajedničke odluke iz stavka 1. donose se:

(a)za potrebe ovog članka stavka 1. točke (a), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo drugim relevantnim nadležnim tijelima podnese izvješće koje sadrži procjenu rizika grupe institucija u skladu s člankom 104.a;

(b)za potrebe ovog članka stavka 1. točke (b), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo podnese izvješće koje sadrži procjenu profila likvidnosnog rizika grupe institucija u skladu s člancima 86. i 105.;

(c)za potrebe ovog članka stavka 1. točke (c), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo podnese izvješće koje sadrži procjenu rizika grupe institucija u skladu s člankom 104.b.

U zajedničkim odlukama iz stavka 1. ovog članka s dužnom se pozornosti također razmatra procjena rizika društava kćeri, koju provode relevantna nadležna tijela u skladu s člancima 73., 97., 104.a i 104.b.

Zajedničke odluke iz stavka 1. točaka (a) i (b) navode se u dokumentima koji sadrže potpuno obrazloženje i koje konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a. U slučaju neslaganja konsolidirajuće nadzorno tijelo, na zahtjev bilo kojeg drugog dotičnog nadležnog tijela, savjetuje se s EBA-om. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se savjetovati s EBA-om na vlastitu inicijativu.

3. Ako se ne donese takva zajednička odluka među nadležnim tijelima u razdobljima iz stavka 2. ovog članka, konsolidirajuće nadzorno tijelo, nakon pomnog razmatranja procjene rizika društava kćeri koju su provela relevantna nadležna tijela, donosi na konsolidiranoj osnovi odluku o primjeni članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. ove Direktive. Ako je na kraju razdoblja iz stavka 2. ovog članka bilo koje od dotičnih nadležnih tijela EBA-i uputilo predmet u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa svoju odluku i čeka odluku koju može donijeti EBA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Razdoblja iz stavka 2. ovog članka smatraju se razdobljima mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućivanja predmeta EBA-i. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka četveromjesečnog razdoblja ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Odluku o primjeni članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. ove Direktive donose relevantna nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične kreditne institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a na pojedinačnoj ili potkonsolidiranoj osnovi nakon pomnog razmatranja mišljenja i ograda koje je iskazalo konsolidirajuće nadzorno tijelo. Ako je na kraju bilo kojeg od razdoblja iz stavka 2. ovog članka bilo koje od dotičnih nadležnih tijela EBA-i uputilo predmet u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, nadležna tijela odgađaju svoju odluku i čekaju odluku koju EBA donosi u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donose svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Razdoblja iz stavka 2. ovog članka smatraju se razdobljem mirenja u smislu te uredbe. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućivanja predmeta EBA-i. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka četveromjesečnog razdoblja ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Odluke se navode u dokumentu koji sadrži potpuno obrazloženje te u kojem se uzimaju u obzir procjena rizika, mišljenja i ograde ostalih nadležnih tijela iskazane tijekom razdoblja iz stavka 2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja dokument svim dotičnim nadležnim tijelima i matičnoj instituciji iz EU-a.

U slučaju savjetovanja s EBA-om, sva nadležna tijela uzimaju u obzir njezin savjet i obrazlažu sva znatna odstupanja od njega.

4. Nadležna tijela u dotičnim državama članicama priznaju kao konačne i primjenjuju zajedničke odluke iz stavka 1. i odluke koje donose nadležna tijela ako nije donesena zajednička odluka iz stavka 3.

Zajedničke odluke iz stavka 1. ovog članka i sve odluke donesene ako nije donesena zajednička odluka u skladu sa stavkom 3. ovog članka, ažuriraju se jednom godišnje ili, u iznimnim slučajevima, ako nadležno tijelo odgovorno za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a podnese pisani i u potpunosti obrazložen zahtjev konsolidirajućem nadzornom tijelu da ažurira odluku o primjeni članka 104. stavka 1. točke (a) te članaka 104.b i 105. U tim iznimnim slučajevima ažuriranje se može provoditi na bilateralnoj osnovi između konsolidirajućeg nadzornog tijela i nadležnog tijela koje je podnijelo zahtjev.

5. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se osiguravaju ujednačeni uvjeti za primjenu postupka za donošenje zajedničke odluke iz ovog članka, u vezi s primjenom članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a) te članaka 104.b i 105. radi olakšavanja donošenja zajedničkih odluka.

EBA te nacrte provedbenih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 1. srpnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 114.

Zahtjevi za informacije u izvanrednim situacijama

1. U slučaju izvanredne situacije, uključujući situaciju opisanu u članku 18. Uredbe (EU) br. 1093/2010 ili situaciju nepovoljnih kretanja na tržištima, koja bi mogla ugroziti likvidnost tržišta i stabilnost financijskog sustava u bilo kojoj od država članica u kojoj su subjekti grupe dobili odobrenje za rad ili u kojoj značajne podružnice iz članka 51. imaju poslovni nastan, konsolidirajuće nadzorno tijelo, u skladu s glavom VII. poglavljem 1. odjeljkom 2. ove Direktive, te, ako je to primjenjivo, u skladu s glavom IV. poglavljem 1. odjeljkom 2.Direktive (EU) 2019/2034, o tome što je prije moguće upozorava EBA-u i tijela iz članka 58. stavka 4. i članka 59. te im dostavlja sve informacije koje su ključne za izvršavanje njihovih zadaća. Te se obveze primjenjuju na sva nadležna tijela.

Ako središnja banka ESSB-a postane svjesna situacije opisane u prvom podstavku, ona upozorava što je prije moguće nadležna tijela iz članka 112. i EBA-u.

Ako je to moguće, nadležno tijelo i tijelo iz članka 58. stavka 4. upotrebljavaju postojeće komunikacijske kanale.

2. Kada je konsolidirajućem nadzornom tijelu potrebna informacija koja je već dostavljena drugom nadležnom tijelu, ono stupa u kontakt s tim tijelom kada je to moguće, kako bi se spriječilo dvostruko izvješćivanje različitih tijela uključenih u nadzor.

Članak 115.

Sporazumi o usklađivanju i suradnji

1. Kako bi se olakšao i uspostavio učinkoviti nadzor, konsolidirajuće nadzorno tijelo i ostala nadležna tijela moraju imati pisane sporazume o usklađivanju i suradnji.

Prema tim sporazumima moguće je povjeriti dodatne zadaće konsolidirajućem nadzornom tijelu, te se njima mogu odrediti postupci za postupak odlučivanja i za suradnju s drugim nadležnim tijelima.

2. Nadležna tijela odgovorna za izdavanje odobrenja za rad društvu kćeri matičnog društva koje je institucija mogu, na temelju bilateralnog sporazuma, u skladu s člankom 28. Uredbe (EU) br. 1093/2010, prenijeti svoju odgovornost za nadzor na nadležna tijela koja su izdala odobrenje za rad i obavljaju nadzor nad matičnim društvima, tako da ona preuzimaju odgovornost za nadzor nad društvima kćerima u skladu s ovom Direktivom. EBA-u se obavješćuje o postojanju i sadržaju takvih sporazuma. Ona te informacije prosljeđuje nadležnim tijelima drugih država članica i Europskom odboru za bankarstvo.

3. Ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo razlikuje od nadležnog tijela u državi članici u kojoj se nalazi poslovni nastan financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je dobio odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a, aranžmani o usklađivanju i suradnji iz stavka 1. ovog članka sklapaju se i s nadležnim tijelom države članice u kojoj matično društvo ima poslovni nastan.

Članak 116.

Kolegiji nadzornih tijela

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo osniva kolegije nadzornih tijela radi lakšeg izvršavanja zadaća iz članaka 112. i 113. i članka 114. stavka 1. i, u skladu sa zahtjevima koji se odnose na povjerljivost iz stavka 2. ovog članka i pravom Unije, osigurava primjereno usklađivanje i suradnju, gdje je to potrebno, s relevantnim nadzornim tijelima treće zemlje.

EBA doprinosi promicanju i praćenju učinkovitog, uspješnog i dosljednog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela iz ovog članka, u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U tom smislu, EBA prema potrebi sudjeluje u kolegijima i u tu se svrhu smatra nadležnim tijelom.

Kolegiji nadzornih tijela osiguravaju okvir za konsolidirajuće nadzorno tijelo, EBA-u i ostala relevantna nadležna tijela za izvršavanje sljedećih zadaća:

(a)međusobnu razmjenu informacija i razmjenu informacija s EBA-om u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1093/2010;

(b)dogovor o dobrovoljnom povjeravanju zadaća i dobrovoljnom prenošenju odgovornosti, gdje je to potrebno;

(c)utvrđivanje planova nadzora iz članka 99., na temelju procjene rizika grupe u skladu s člankom 97.;

(d)jačanje učinkovitosti nadzora uklanjanjem nepotrebnog udvostručivanja nadzornih zahtjeva, što se odnosi i na zahtjeve za informacije iz članka 114. i članka 117. stavka 3.;

(e)dosljednu primjenu bonitetnih zahtjeva iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 u svim subjektima unutar grupe institucija, ne dovodeći u pitanje mogućnosti i diskrecijska prava predviđena pravom Unije;

(f)primjenu članka 112. stavka 1. točke (c) uzimajući u obzir rad ostalih foruma koji se mogu osnovati u tom području.

1.a Radi olakšavanja zadaća iz članka 112. stavka 1., članka 114. stavka 1. i članka 115. stavka 1. ove Direktive konsolidirajuće nadzorno tijelo ujedno osniva kolegije nadzornih tijela ako sva prekogranična društva kćeri matične institucije iz EU-a, matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a imaju svoja mjesta uprave u trećim zemljama, pod uvjetom da nadzorna tijela trećih zemalja podliježu zahtjevima za povjerljivost koji su istovjetni zahtjevima utvrđenima u poglavlju 1. odjeljku II. ove Direktive, i, ako je to primjenjivo, u člancima 76. i 81. Direktive 2014/65/EU.

2. Nadležna tijela koja sudjeluju u kolegijima nadzornih tijela i EBA blisko surađuju. Zahtjevi koji se odnose na povjerljivost iz glave VII. poglavlja 1. odjeljka II. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, glave IV. poglavlja1. odjeljka 2. Direktive (EU) 2019/2034, ne sprečavaju nadležna tijela u razmjeni povjerljivih informacija unutar kolegija nadzornih tijela. Osnivanje i funkcioniranje kolegija nadzornih tijela ne utječe na prava i odgovornosti nadležnih tijela na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

3. Osnivanje i funkcioniranje kolegija temelji se na pisanim sporazumima iz članka 115., koje, nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima, određuje konsolidirajuće nadzorno tijelo.

4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje operativno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. U kolegijima nadzornih tijela mogu sudjelovati nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a i nadležna tijela države članice domaćina u kojoj značajne podružnice iz članka 51. imaju poslovni nastan, središnje banke ESSB-a, prema potrebi, i nadzorna tijela trećih zemalja, ovisno o slučaju te uz primjenu zahtjeva koji se odnose na povjerljivost, a koji su prema mišljenju svih nadležnih tijela istovjetni zahtjevima iz glave VII. poglavlja 1. odjeljka II. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, iz glave VI. poglavlja 1. odjeljka 2. Direktive (EU) 2019/2034.

U relevantnom kolegiju nadzornih tijela može sudjelovati nadležno tijelo u državi članici u kojoj se nalazi poslovni nastan financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je dobio odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a.

7. Konsolidirajuće nadzorno tijelo predsjeda sastancima kolegija i odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na sastanku ili u određenoj aktivnosti kolegija. Konsolidirajuće nadzorno tijelo u potpunosti obavješćuje sve članove kolegija, unaprijed, o organizaciji takvih sastanaka, o glavnim pitanjima o kojima će se raspravljati i o aktivnostima koje treba razmotriti. Konsolidirajuće nadzorno tijelo također u potpunosti i pravodobno obavješćuje sve članove kolegija o radnjama poduzetima na tim sastancima ili o provedenim mjerama.

8. Odluka konsolidirajućeg nadzornog tijela uzima u obzir relevantnost nadzorne aktivnosti koju planiraju ili usklađuju za ta tijela, a posebno mogući utjecaj na stabilnost financijskog sustava u dotičnim državama članicama iz članka 7. i obveze iz članka 51. stavka 2.

9. Konsolidirajuće nadzorno tijelo, podložno zahtjevima koji se odnose na povjerljivost iz glave VII. poglavlja 1. odjeljka II. ove Direktive, te, ako je to primjenjivo, iz glave IV. poglavlja1. odjeljka 2. Direktive (EU) 2019/2034, obavješćuje EBA-u o aktivnostima kolegija nadzornih tijela, uključujući i u izvanrednim situacijama, te dostavlja EBA-i sve informacije koje su posebno važne za potrebe nadzorne konvergencije.

U slučaju neslaganja između nadležnih tijela o funkcioniranju kolegija nadzornih tijela, svako relevantno nadležno tijelo može se obratiti EBA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA može također pomoći nadležnim tijelima u slučaju neslaganja o funkcioniranju kolegija nadzornih tijela prema ovom članku na vlastitu inicijativu u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

Članak 116.a

Dostupnost informacija na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki

Od 10. siječnja 2030. države članice osiguravaju da informacije iz članka 68. stavaka 1. i 2. te članka 131. stavka 12. ove Direktive budu dostupne na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki (ESAP) uspostavljenoj na temelju Uredbe (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća ( ¹⁹ ). U tu svrhu nadležno tijelo ili imenovano tijelo je tijelo za prikupljanje kako je definirano u članku 2. točki 2. te uredbe.

Države članice osiguravaju da te informacije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)dostavljaju se u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci kako je definirano u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2859+;

(b)priloženi su im sljedeći metapodaci:

i.sva imena odnosno nazivi fizičke osobe ili institucije na koju se informacije odnose;

ii.ako postoji, identifikacijska oznaka pravne osobe institucije, kako je utvrđena u skladu s člankom 7. stavkom 4. točke (b) Uredbe (EU) 2023/2859;

iii.vrsta informacija kako je klasificirana u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (c) te uredbe;

iv.naznaka o tome sadržavaju li informacije osobne podatke.

Članak 117.

Obveze vezane uz suradnju

1. Nadležna tijela međusobno blisko surađuju. Ona dostavljaju jedna drugima sve informacije koje su bitne ili relevantne za izvršavanje nadzornih zadaća drugih tijela, prema ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013. U tom smislu, nadležna tijela na zahtjev priopćavaju sve relevantne informacije, a na vlastitu inicijativu priopćavaju sve bitne informacije.

Nadležna tijela surađuju s EBA-om za potrebe ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

Nadležna tijela dostavljaju EBA-i sve informacije koje su joj potrebne za obavljanje njezinih dužnosti u okviru ove Direktive, Uredbe (EU) br. 575/2013 i Uredbe (EU) br. 1093/2010, u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Informacije iz prvog podstavka smatraju se bitnima ako bi mogle značajno utjecati na procjenu financijskog stanja institucije ili financijske institucije u drugoj državi članici.

Posebno, konsolidirajuća nadzorna tijela matičnih institucija iz EU-a i institucija koje su pod kontrolom matičnih financijskih holdinga iz EU-a ili matičnih mješovitih financijskih holdinga iz EU-a dostavljaju nadležnim tijelima u drugim državama članicama koja nadziru društva kćeri tih matičnih društava sve relevantne informacije. Pri utvrđivanju opsega relevantnih informacija uzima se u obzir važnost tih društava kćeri unutar financijskog sustava u tim državama članicama.

Bitne informacije iz prvog podstavka posebno uključuju sljedeće stavke:

(a)utvrđivanje pravne strukture grupe, te upravljačke i organizacijske strukture grupe, uključujući sve regulirane subjekte, neregulirane subjekte, neregulirana društva kćeri i značajne podružnice koje pripadaju grupi, matična društava, u skladu s člankom 14. stavkom 3., člankom 74. stavkom 1. i člankom 109. stavkom 2., kao i nadležnih tijela reguliranih subjekata iz grupe;

(b)postupke za prikupljanje informacija od institucija u grupi te provjeru tih informacija;

(c)nepovoljna kretanja u institucijama ili u ostalim subjektima iz grupe, koja bi mogla ozbiljno utjecati na institucije; te

(d)značajne kazne i iznimne mjere koje poduzimaju nadležna tijela u skladu s ovom Direktivom, uključujući određivanje posebnoga kapitalnog zahtjeva prema članku 104., te određivanje eventualnih ograničenja za primjenu naprednog pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva prema članku 312. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Nadležna tijela mogu se obratiti EBA-i u slučaju bilo koje od sljedećih situacija:

(a)ako nadležna tijela nisu priopćila bitne informacije;

(b)ako je zahtjev za suradnju, posebno za razmjenu relevantnih informacija, bio odbijen ili nije bio obrađen u razumnom roku.

Ne dovodeći u pitanje članak 258. UFEU-a, EBA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene prema članku 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA može također na vlastitu inicijativu pomoći nadležnim tijelima u razvoju dosljednih praksi suradnje u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

3. Nadležna tijela odgovorna za nadzor nad institucijama koje su pod kontrolom matične institucije iz EU stupaju u kontakt, kada je to moguće, s konsolidirajućim nadzornim tijelom, kada im je potrebna informacija koja se odnosi na provedbu pristupa i metodologija navedenih u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013, koja je možda već dostupna konsolidirajućem nadzornom tijelu.

4. Relevantna nadležna tijela prije donošenja odluke međusobno se savjetuju s obzirom na sljedeća pitanja, ako je ta odluka značajna za nadzorne zadaće drugih nadležnih tijela:

(a)promjene u dioničarskoj, organizacijskoj ili upravljačkoj strukturi kreditnih institucija u grupi, koje zahtijevaju odobrenje ili dopuštenje nadležnih tijela; i

(b)značajne kazne ili iznimne mjere koje poduzimaju nadležna tijela, uključujući određivanje posebnih kapitalnih zahtjeva prema članku 104., te određivanje bilo kakvih ograničenja za primjenu naprednih pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva prema članku 312. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Za potrebe točke (b), uvijek se treba savjetovati s konsolidirujućim nadzornim tijelom.

Međutim, nadležno tijelo može odlučiti da se neće savjetovati s drugim nadležnim tijelima u hitnim slučajevima, ili ako bi takvo savjetovanje moglo ugroziti učinkovitost njegovih odluka. U takvim slučajevima, nadležno tijelo bez odgode obavješćuje druga nadležna tijela nakon donošenja odluke.

5. Nadležna tijela, financijsko-obavještajne jedinice i tijela kojima je povjerena javna dužnost nadziranja obveznika navedenih u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 u pogledu usklađenosti s tom Direktivom, usko surađuju u okviru svojih nadležnosti i razmjenjuju informacije koje su relevantne za obavljanje svojih zadaća na temelju ove Direktive, Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive (EU) 2015/849, pod uvjetom da se takvom suradnjom i razmjenom informacija ne zadire u tekuća istraživanja, istrage ili postupke u skladu s kaznenim ili upravnim pravom države članice u kojoj se nalazi nadležno tijelo, financijsko-obavještajna jedinica ili tijelo kojem je povjerena javna dužnost nadziranja obveznika navedenih u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849.

EBA može pomagati nadležnim tijelima u slučaju neslaganja povezanog s usklađivanjem nadzornih aktivnosti na temelju ovog članka na vlastitu inicijativu u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6. EBA do 1. siječnja 2020. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se određuju načini suradnje i razmjene informacija među tijelima iz stavka 5. ovog članka, osobito u pogledu prekograničnih grupa i u okviru utvrđivanja ozbiljnih povreda propisa o sprečavanju pranja novca.

Članak 118.

Provjera informacija koje se odnose na subjekte u drugim državama članicama

Ako, pri primjeni ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela jedne države članice žele u posebnim slučajevima provjeriti informacije koje se odnose na instituciju, financijski holding, mješoviti financijski holding, financijsku instituciju, društvo za pomoćne usluge, mješoviti holding, društvo kćer iz članka 125. ili društvo kćer iz članka 119. stavka 3., a koji se nalaze u drugoj državi članici, ona traže od nadležnih tijela te druge države članice da provedu tu provjeru. Tijela koja prime takav zahtjev djeluju, u okviru svoje nadležnosti, ili tako da sama provedu provjeru ili da dozvole tijelima koja su podnijela zahtjev da provedu provjeru, ili da dozvole revizoru ili stručnjaku da provede provjeru. Nadležno tijelo koje je podnijelo zahtjev može, ako to želi, sudjelovati u provjeri ako samo ne obavlja tu provjeru.

Odjeljak II.

Financijski holdinzi, mješoviti financijski holdinzi i mješoviti holdinzi

Članak 119.

Uključivanje holdinga u nadzor na konsolidiranoj osnovi

1. Podložno članku 21.a države članice donose sve potrebne mjere za uključivanje financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga u konsolidirani nadzor.

2. Kada društvo kći koje je institucija nije uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi prema jednom od slučajeva iz članka 19. Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi to društvo kći mogu tražiti od matičnog društva informacije koje mogu olakšati njihov nadzor nad tim društvom kćeri.

3. Države članice omogućavaju da njihova nadležna tijela koja su odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi mogu zatražiti od društava kćeri institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, koja nisu uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi, informacije iz članka 122. U tom slučaju, primjenjuju se postupci za prosljeđivanje i provjeru informacija propisani u tom članku.

Članak 120.

Nadzor nad mješovitim financijskim holdinzima

1. Ako se na mješoviti financijski holding primjenjuju istovjetne odredbe prema ovoj Direktivi i prema Direktivi 2002/87/EZ, posebno u smislu nadzora zasnovanog na procjeni rizika, konsolidirajuće nadzorno tijelo može, nakon savjetovanja s drugim nadležnim tijelima odgovornima za nadzor nad društvima kćerima, na taj mješoviti financijski holding primjenjivati samo Direktivu 2002/87/EZ.

2. Ako se na mješoviti financijski holding primjenjuju istovjetne odredbe na temelju ove Direktive i Direktive 2009/138/EZ, posebno u smislu nadzora zasnovanog na procjeni rizika, konsolidirajuće nadzorno tijelo može, uz suglasnost nadzornog tijela grupe u sektoru osiguranja, na taj mješoviti financijski holding primjenjivati samo odredbe Direktive koje se odnose na najvažniji financijski sektor kako je utvrđeno u članku 3. stavku 2. Direktive 2002/87/EZ.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo izvješćuje EBA-u i EIOPA-u o odlukama donesenima u skladu sa stavcima 1. i 2.

4. EBA, EIOPA i ESMA sastavljaju preko Zajedničkog odbora iz članka 54. Uredbi (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010, smjernice koje imaju za cilj konvergenciju nadzornih praksi, te, u roku od tri godine od donošenja tih smjernica, sastavljaju nacrt regulatornih tehničkih standarda s istim ciljem.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbi (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010.

Članak 121.

Kvalifikacije članova upravljačkog tijela

Države članice propisuju da članovi upravljačkog tijela financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, osim onih koji imaju odobrenje u skladu s člankom 21.a stavkom 1., moraju imati dovoljno dobar ugled i posjedovati dostatno znanje, vještine i iskustvo kako je navedeno u članku 91. stavku 1. za obavljanje svojih dužnosti, vodeći računa o specifičnoj ulozi financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga. Financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi imaju glavnu odgovornost za osiguravanje primjerenosti članova svojeg upravljačkog tijela.

Članak 122.

Zahtjevi za informacije i inspekcije

1. Do daljnjeg usklađivanja metoda konsolidacije, države članice propisuju da, ako je mješoviti holding matično društvo jedne ili više institucija, nadležna tijela odgovorna za izdavanje odobrenja za rad i nadzor nad tim institucijama zahtijevaju, pristupanjem mješovitom holdingu i njegovim društvima kćerima izravno ili preko društava kćeri koja su institucije, od njih da podnose sve informacije koje bi mogle biti relevantne za potrebe nadzora nad tim društvima kćerima.

2. Države članice propisuju da njihova nadležna tijela mogu provoditi, sama ili pomoću vanjskih inspektora, izravnu provjeru, kako bi se provjerile informacije primljene od mješovitih holdinga i njihovih društava kćeri. Ako je mješoviti holding ili jedno od njegovih društava kćeri društvo za osiguranje, također je moguće provoditi postupak propisan člankom 125. Ako se mješoviti holding ili jedno od njegovih društava kćeri nalazi u državi članici, osim u onoj u kojoj se nalazi društvo kći koje je institucija, izravna provjera informacija provodi se u skladu s postupkom iz članka 118.

Članak 123.

Nadzor

1. Ne dovodeći u pitanje dio četvrti Uredbe (EU) br. 575/2013, države članice propisuju da, ako je matično društvo jedne ili više institucija mješoviti holding, nadležna tijela odgovorna za nadzor nad tim institucijama provode opći nadzor nad transakcijama između institucije i mješovitog holdinga i njegovih društava kćeri.

2. Nadležna tijela zahtijevaju od institucija da imaju adekvatne postupke upravljanja rizicima i mehanizme unutarnje kontrole, uključujući dobre postupke vezane uz izvještavanje i računovodstvo radi odgovarajućeg utvrđivanja, mjerenja, praćenja i kontrole transakcija s njihovim matičnim mješovitim holdingom i njegovim društvima kćerima. Nadležna tijela zahtijevaju da institucija izvješćuje o svim značajnim transakcijama s tim subjektima, osim one iz članka 394. Uredbe (EU) br. 575/2013. Ti postupci i značajne transakcije podliježu ispitivanju nadležnih tijela.

Članak 124.

Razmjena informacija

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ne postoje zakonske prepreke koje bi društvima uključenima u opseg nadzora na konsolidiranoj osnovi, mješovitim holdinzima i njihovim društvima kćerima, ili društvima kćerima iz članka 119. stavka 3., sprečavala razmjenu informacija koje bi bile relevantne za potrebe nadzora, u skladu s člankom 110. i poglavljem 3.

2. Ako se matično društvo i neko od njegovih društava kćeri koje je institucija, nalaze u različitim državama članicama, nadležna tijela svih država članica priopćuju jedna drugima sve relevantne informacije koje mogu omogućavati ili olakšavati provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi.

Ako nadležna tijela država članica u kojima se nalazi matično društvo sama ne provode nadzor na konsolidiranoj osnovi, u skladu s člankom 111., nadležna tijela odgovorna za provođenje takvog nadzora mogu ih pozvati da zatraže od matičnog društva sve informacije koje bi bile relevantne za potrebe nadzora na konsolidiranoj osnovi, te da ih proslijede tim tijelima.

3. Države članice odobravaju razmjenu informacija iz stavka 2. među svojim nadležnim tijelima, uz pretpostavku da, u slučaju financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, financijskih institucija ili društava za pomoćne usluge, prikupljanje ili posjedovanje informacija ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da imaju nadzornu ulogu u odnosu na te institucije ili na društva koja posluju samostalno.

Isto tako, države članice odobravaju svojim nadležnim tijelima razmjenu informacija, navedenih u članku 122., pod pretpostavkom da prikupljanje ili posjedovanje informacija ne podrazumijeva da nadležna tijela imaju nadzornu ulogu u odnosu na mješoviti holding i ona njegova društva kćeri koja nisu kreditne institucije, ili na društva kćeri iz članka 119. stavka 3.

Članak 125.

Suradnja

1. Ako institucija, financijski holding, mješoviti financijski holding ili mješoviti holding kontrolira jedno ili više društava kćeri koja su društva za osiguranje ili druga društva koja pružaju investicijske usluge, te koja podliježu izdavanju odobrenja za rad, nadležna tijela i tijela kojima je povjerena javna zadaća nadzora nad društvima za osiguranje ili tih drugih društava koja pružaju investicijske usluge, blisko surađuju. Ne dovodeći u pitanje njihove odnosne odgovornosti, ta tijela dostavljaju jedna drugima informacije za koje je vjerojatno da će pojednostaviti njihovu zadaću i omogućiti nadzor nad djelatnosti i cjelokupnim financijskim položajem društava nad kojima obavljaju nadzor.

Ako se na temelju članka 111. ove Direktive konsolidirajuće nadzorno tijelo grupe s matičnim mješovitim financijskim holdingom razlikuje od koordinatora utvrđenog u skladu s člankom 10. Direktive 2002/87/EZ, konsolidirajuće nadzorno tijelo i koordinator surađuju u svrhu primjene ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi. Kako bi se olakšala i uspostavila učinkovita suradnja, konsolidirajuće nadzorno tijelo i koordinator imaju pisane aranžmane o usklađivanju i suradnji.

2. Informacije koje su primljene u okviru nadzora na konsolidiranoj osnovi, a posebno na svaku razmjenu informacija među nadležnim tijelima koja je predviđena ovom Direktivom, podliježu zahtjevima koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1. ove Direktive za kreditne institucije ili iz članka 15. Direktive (EU) 2019/2034.

3. Nadležna tijela odgovorna za nadzor na konsolidiranoj osnovi sastavljaju popise financijskih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga iz članka 11. Uredbe (EU) br. 575/2013. Ti se popisi priopćavaju nadležnim tijelima drugih država članica, EBA-i i Komisiji.

Članak 126.

Kazne

U skladu s poglavljem 1. odjeljkom IV. ove glave, države članice osiguravaju mogućnost da se financijskim holdinzima, mješovitim financijskim holdinzima i mješovitim holdinzima, ili njihovim stvarnim rukovoditeljima, koji krše zakone i druge propise za prijenos ovog poglavlja, odrede administrativne kazne ili druge administrativne mjere za uklanjanje utvrđenih povreda ili uzroka takvih povreda.

Članak 127.

Procjena istovjetnosti nadzora na konsolidiranoj osnovi trećih zemalja

1. Ako institucija čije je matično društvo institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding čije je mjesto uprave u trećoj zemlji ne podliježe nadzoru na konsolidiranoj osnovi prema članku 111., nadležna tijela procjenjuju podliježe li institucija nadzoru na konsolidiranoj osnovi nadzornog tijela iz treće zemlje, koji je istovjetan onome koji je uređen načelima iz ove Direktive i zahtjevima iz dijela prvog, glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Procjenu obavlja nadležno tijelo koje bi bilo odgovorno za nadzor na konsolidiranoj osnovi kada bi se primjenjivao stavak 3., na zahtjev matičnog društva ili bilo kojeg reguliranog subjekta koji je dobio odobrenje za rad u Uniji, ili na vlastitu inicijativu. To nadležno tijelo savjetuje se s drugim uključenim nadležnim tijelima.

2. Komisija može zatražiti od Europskog odbora za bankarstvo da donese opću smjernicu o tome je li vjerojatno da će se sustavom nadzora na konsolidiranoj osnovi nadzornih tijela u trećim zemljama ostvariti ciljevi nadzora na konsolidiranoj osnovi, kao što je definirano u ovom poglavlju, s obzirom na institucije čije matično društvo ima mjesto uprave u trećoj zemlji. Europski odbor za bankarstvo provodi provjeru takve eventualne smjernice i uzima u obzir sve promjene u sustavu nadzora na konsolidiranoj osnovi koji primjenjuju takva nadležna tijela. EBA pomaže Komisiji i Europskom odboru za bankarstvo u obavljanju tih zadaća, kao i u procjeni potrebe ažuriranja te smjernice.

Nadležno tijelo koje obavlja procjenu iz prvog podstavka stavka 1. uzima u obzir svaku takvu smjernicu. U tu svrhu, nadležno se tijelo savjetuje s EBA-om prije donošenja odluke.

3. Ako takav istovjetni nadzor ne postoji, države članice primjenjuju na instituciju ovu Direktivu i Uredbu (EU) br. 575/2013 mutatis mutandis ili dozvoljavaju svojim nadležnim tijelima da primjenjuju druge odgovarajuće nadzorne tehnike kojima se postižu ciljevi nadzora nad institucijama na konsolidiranoj osnovi.

Nakon savjetovanja s drugim uključenim nadležnim tijelima, s tim nadzornim tehnikama mora se složiti nadležno tijelo koje bi bilo odgovorno za nadzor na konsolidiranoj osnovi.

Nadležna tijela mogu posebno zahtijevati osnivanje financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji ima mjesto uprave u Uniji te primjenjivati odredbe o nadzoru na konsolidiranoj osnovi na konsolidirani položaj tog financijskog holdinga ili na konsolidirani položaj institucija tog mješovitog financijskog holdinga.

Nadzorne tehnike utvrđuju se na način kojim se postižu ciljevi nadzora na konsolidiranoj osnovi, kao što je definirano u ovom poglavlju, te se one priopćuju drugim uključenim nadležnim tijelima, EBA-i i Komisiji.

POGLAVLJE 4. Zaštitni slojevi kapitala

Odjeljak I.

Zaštitni slojevi

Članak 128.

Definicije pojmova

Za potrebe ovog poglavlja, primjenjuju se sljedeće definicije pojmova:

(1)„zaštitni sloj za očuvanje kapitala” znači regulatorni kapital koji institucija mora održavati u skladu s člankom 129.;

(2)„protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju” znači regulatorni kapital koji institucija mora održavati u skladu s člankom 130.;

(3)„zaštitni sloj za GSV instituciju” znači regulatorni kapital koji se treba održavati u skladu s člankom 131. stavkom 4.;

(4)„zaštitni sloj za OSV instituciju” znači regulatorni kapital čije se održavanje može zahtijevati u skladu s člankom 131. stavkom 5.;

(5)„zaštitni sloj za sistemski rizik” znači regulatorni kapital koji se zahtijeva ili se može zahtijevati da institucije drže u skladu s člankom 133.;

(6)„zahtjev za kombinirani zaštitni sloj” znači redovni osnovni kapital koji je potreban za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj za očuvanje kapitala, uvećan za zaštitne slojeve ovisno o tome što je primjenjivo:

(a)protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju;

(b)zaštitni sloj za GSV instituciju;

(c)zaštitni sloj za OSV instituciju;

(d)zaštitni sloj za sistemski rizik;

(7)„stopa protucikličkog zaštitnog sloja” znači stopa koju institucije moraju primjenjivati da bi izračunale protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za svoju instituciju, a određuje se u skladu s člankom 136., člankom 137. ili ju određuje relevantno tijelo iz treće zemlje, ovisno o slučaju;

(8)„domaća institucija” znači institucija koja je u državi članici za koju je određeno imenovano tijelo odgovorno za određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja dobila odobrenje za rad;

(9)„smjernica za zaštitni sloj” znači referentna stopa zaštitnog sloja kapitala izračunatu u skladu s člankom 135. stavkom 1.

Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz prvog stavka točke 6. ovog članka, ne koriste za ispunjavanje nijednog od zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, dodatnih kapitalnih zahtjeva određenih na temelju članka 104.a ove Direktive radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ni smjernica priopćenih u skladu s člankom 104.b stavkom 3. ove Direktive radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge.

Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje jednog od elemenata zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, ne koriste za ispunjavanje drugih primjenjivih elemenata zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj.

Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz ovog članka prvog stavka točke 6., ne koriste za ispunjavanje sastavnica koje se temelje na riziku u vezi sa zahtjevima utvrđenima u člancima 92.a i 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 i u člancima 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU.

Članak 129.

Zahtjev za održavanje zaštitnog sloja za očuvanje kapitala

1. Države članice zahtijevaju od institucija da, uz redovni osnovni kapital koji se održava radi ispunjavanja svih kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, održavaju zaštitni sloj za očuvanje kapitala u obliku redovnoga osnovnoga kapitala u iznosu od 2,5 % njihova ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunana u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, kao što je primjenjivo u skladu s glavom II. dijela prvog te uredbe.

5. Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3.

Članak 130.

Zahtjev za održavanje protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za pojedine institucije

1. Države članice zahtijevaju od institucija da održavaju protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za pojedine institucije koji je istovjetan njihovu ukupnom iznosu izloženosti riziku, izračunanom u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pomnoženom s ponderiranim prosjekom stopa protucikličkog zaštitnog sloja izračunanim u skladu s člankom 140. ove Direktive na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, kako je primjenjivo u skladu s dijelom prvim, glavom II. te uredbe. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

5. Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3.

Članak 131.

Globalne i ostale sistemski važne institucije

1. Države članice imenuju tijelo odgovorno za utvrđivanje, na konsolidiranoj osnovi, GSV institucija i, na pojedinačnoj, potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj osnovi, kako je primjenjivo, ostale sistemski važnih institucija (OSV institucije) kojima je izdano odobrenje za rad u njihovoj jurisdikciji. To tijelo jest nadležno tijelo ili imenovano tijelo. Države članice mogu imenovati više od jednog tijela.

GSV institucija jedna je od sljedećih:

(a)grupa koju vodi matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a; ili

(b)institucija koja nije društvo kći matične institucije iz EU-a, matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a.

OSV institucije mogu biti institucija ili grupa koju vodi matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a, matični mješoviti financijski holding iz EU-a, matična institucija u državi članici, matični financijski holding u državi članici ili matični mješoviti financijski holding u državi članici.

2. Metodologija za utvrđivanje GSV institucija temelji se na sljedećim kategorijama:

(a)veličina grupe;

(b)povezanost grupe s financijskim sustavom;

(c)zamjenjivost usluga ili financijske infrastrukture koju osigurava grupa;

(d)složenost grupe;

(e)prekogranična aktivnost grupe, uključujući prekograničnu aktivnost između država članica i između određene države članice i treće zemlje.

Svakoj kategoriji dodjeljuje se jednak ponder i svaka od njih sastoji se od mjerljivih pokazatelja.

Tom se metodologijom osigurava ukupna ocjena za svaki ocijenjeni subjekt iz stavka 1., čime se omogućava utvrđivanje GSV institucija i njihovo svrstavanje u potkategorije kako je opisano u stavku 9.

2.a Dodatna metodologija za utvrđivanje GSV institucija temelji se na sljedećim kategorijama:

(a)kategorijama iz stavka 2. točaka od (a) do (d) ovog članka;

(b)prekograničnoj aktivnosti grupe, isključujući aktivnosti grupe u državama članicama sudionicama kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( ²⁰ ).

Svakoj kategoriji dodjeljuje se jednak ponder i svaka od njih sastoji se od mjerljivih pokazatelja. Za kategorije iz ovog stavka prvog podstavka točke (a) pokazatelji su jednaki kao i pripadajući pokazatelji određeni na temelju stavka 2.

Dodatnom metodologijom za utvrđivanje izračunava se dodatna ukupna ocjena za svaki ocijenjeni subjekt iz stavka 1., na temelju koje nadležna ili imenovana tijela mogu poduzeti jednu od mjera iz stavka 10. točke (c).

3. OSV institucije utvrđuju se u skladu sa stavkom 1. Sistemska važnost ocjenjuje se na temelju barem jednog od sljedećih kriterija:

(a)veličina;

(b)značaj za gospodarstvo Unije ili relevantne države članice;

(c)značaj prekogranične aktivnosti;

(d)povezanost institucije ili grupe s financijskim sustavom.

EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om, do 1. siječnja 2015. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o kriterijima za određivanje uvjeta za primjenu ovog stavka u vezi s ocjenom OSV institucija. Tim se smjernicama uzimaju u obzir međunarodni okviri za domaće sistemski važne institucije te posebnosti na razini Unije i nacionalnoj razini.

EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om, do 31. prosinca 2020. izvješćuje Komisiju o odgovarajućoj metodologiji za oblikovanje i kalibraciju stopa zaštitnog sloja za OSV institucije.

4. Svaka GSV institucija održava, na konsolidiranoj osnovi, zaštitni sloj za GSV instituciju koji odgovara potkategoriji u koju je GSV institucija svrstana. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnoga osnovnoga kapitala i nastavlja se na njega.

5. Nadležno tijelo ili imenovano tijelo može zahtijevati od svake OSV institucije, na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj osnovi ili pojedinačnoj osnovi, kako je primjenjivo, da održava zaštitni sloj za OSV instituciju u visini do 3 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanom u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, vodeći računa o kriterijima za utvrđivanje OSV institucija. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

5.a Ovisno o ovlaštenju Komisije iz trećeg podstavka ovog stavka, nadležno tijelo ili imenovano tijelo može zahtijevati od svake OSV institucije, na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi, kako je primjenjivo, da održava zaštitni sloj za OSV instituciju na razini višoj od 3 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanom u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

U roku od šest tjedana od primitka obavijesti iz stavka 7. ovog članka, ESRB dostavlja Komisiji mišljenje o primjerenosti zaštitnog sloja za OSV instituciju. EBA ujedno Komisiji može dostaviti svoje mišljenje o zaštitnom sloju u skladu s člankom 16.a stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

U roku od tri mjeseca nakon što ESRB Komisiji proslijedi obavijest iz stavka 7., Komisija, uzimajući u obzir ocjenu ESRB-a i EBA-e, ako je to relevantno, te ako smatra da zaštitni sloj za OSV institucije ne dovodi do nerazmjernih negativnih učinaka na cijeli financijski sustav drugih država članica ili njegove dijelove ili na financijski sustav Unije kao cjeline koji bi predstavljali ili prouzročili zapreku pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, donosi akt kojim ovlašćuje nadležno tijelo ili imenovano tijelo za donošenje predložene mjere.

6. Kada zahtijeva održavanje zaštitnog sloja za OSV instituciju, nadležno tijelo ili imenovano tijelo poštuje sljedeće:

(a)zaštitni sloj za OSV instituciju ne smije dovesti do nerazmjernih nepovoljnih utjecaja na cijeli financijski sustav drugih država članica ili na dijelove tog sustava ili na financijski sustav Unije kao cjeline stvaranjem zapreka funkcioniranju unutarnjeg tržišta;

(b)nadležno tijelo ili imenovano tijelo najmanje jednom godišnje provjerava zaštitni sloj za OSV instituciju;

(c) Ako OSV institucija postane obveznik primjene minimalne donje granice, njezino nadležno tijelo ili imenovano tijelo najkasnije do datuma godišnje provjere iz točke (b) preispituje zahtjev za zaštitni sloj za OSV instituciju kako bi se osiguralo da njegova kalibracija ostane primjerena.

7. Prije određivanja ili ponovnog određivanja zaštitnog sloja za OSV instituciju, nadležno tijelo ili imenovano tijelo obavješćuje ESRB mjesec dana prije objave odluke iz stavka 5. i obavješćuje ESRB tri mjeseca prije objave odluke nadležnog tijela ili imenovanog tijela iz stavka 5.a. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i te nadležnim i imenovanim tijelima dotičnih država članica. U tim se obavijestima podrobno navodi:

(a)obrazloženje razloga zbog kojih se smatra da će zaštitni sloj za OSV instituciju vjerojatno biti učinkovit i razmjeran za ublažavanje rizika;

(b)ocjenu vjerojatnog pozitivnog ili negativnog utjecaja zaštitnog sloja za OSV instituciju na unutarnje tržište, na temelju informacija koje su dostupne državi članici;

(c)stopu zaštitnog sloja za OSV instituciju koju država članica želi odrediti.

8. Ne dovodeći u pitanje članak 133. i stavak 5. ovog članka, kada je OSV institucija društvo kći GSV institucije ili OSV institucije koja je ili institucija ili grupa koju vodi matična institucija iz EU-a i na koju se primjenjuje zaštitni sloj za OSV instituciju na konsolidiranoj osnovi, zaštitni sloj koji se primjenjuje na pojedinačnoj ili potkonsolidiranoj osnovi za OSV instituciju ne smije prelaziti manju od sljedećih vrijednosti:

(a)zbroj veće od stopa zaštitnog sloja za GSV instituciju ili zaštitnog sloja za OSV instituciju koja se primjenjuje na grupu na konsolidiranoj osnovi i 1 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013; i

(b)3 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili stope koju je Komisija odobrila za primjenu na grupu na konsolidiranoj osnovi u skladu sa stavkom 5.a ovog članka.

9. Postoji najmanje pet potkategorija GSV institucija. Najniža granica i granice između svake potkategorije utvrđuju se na temelju ocjena u skladu s metodologijom za utvrđivanje iz stavka 2. ovog članka. Granične vrijednosti između susjednih potkategorija jasno su utvrđene i poštuju načelo konstantnog linearnog povećanja sistemskog značaja, između svake potkategorije, što dovodi do linearnog povećanja zahtjeva za dodatnim redovnim osnovnim kapitalom, uz iznimku potkategorije 5 i bilo koje dodane više potkategorije. Za potrebe ovog stavka, sistemski značaj jest očekivani učinak poteškoća u poslovanju GSV institucije na globalno financijsko tržište. Najnižoj potkategoriji dodjeljuje se zaštitni sloj za GSV instituciju u visini od 1 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, a zaštitni sloj koji se dodjeljuje svakoj potkategoriji uvećava se za najmanje 0,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe.

10. Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 9. i upotrebljavajući potkategorije i granične vrijednosti iz stavka 9., nadležno tijelo ili imenovano tijelo može pri provedbi dobre nadzorne procjene:

(a)prerasporediti GSV instituciju iz niže potkategorije u višu potkategoriju;

(b)svrstati subjekt iz stavka 1. koji ima ukupni rezultat iz stavka 2. niži od granične vrijednosti najniže potkategorije u tu potkategoriju ili u višu potkategoriju, te ga na taj način odrediti kao GSV instituciju;

(c)uzimajući u obzir jedinstveni sanacijski mehanizam, na temelju dodatnog ukupnog rezultata iz stavka 2.a, prerasporediti GSV instituciju iz više potkategorije u nižu potkategoriju.

12. Nadležno tijelo ili imenovano tijelo dostavlja ESRB-u nazive GSV institucija i OSV institucija i pripadajuću potkategoriju u koju je svrstana svaka GSV institucija. Obavijest sadrži potpuno obrazloženje o tome zašto se nadzorna procjena provodi ili ne provodi u skladu sa stavkom 10. točkama (a), (b) i (c). ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji i EBA-i te javno objavljuje njihove nazive. Nadležna tijela ili imenovana tijela javno objavljuju potkategoriju u koju je svrstana GSV institucija.

Nadležno tijelo ili imenovano tijelo jednom godišnje preispituje utvrđivanje GSV i OSV institucija i svrstavanje GSV institucija u potkategorije te o rezultatu obavješćuje dotičnu sistemski važnu instituciju i ESRB koji bez odgode rezultate prosljeđuje Komisiji i EBA-i. Nadležno tijelo ili imenovano tijelo javno objavljuju ažurirani popis utvrđenih sistemski važnih institucija i potkategoriju u koju je svrstana svaka utvrđena GSV institucija.

14. Kada grupa, na konsolidiranoj osnovi, podliježe zaštitnom sloju za GSV instituciju i zaštitnom sloju za OSV instituciju, primjenjuje se viši zaštitni sloj.

15. Kada institucija podliježe zaštitnom sloju za sistemski rizik, utvrđenom u skladu s člankom 133., taj se zaštitni sloj dodaje zaštitnom sloju za OSV instituciju ili zaštitnom sloju za GSV instituciju koji se primjenjuje u skladu s ovim člankom.

Ako bi zbroj stope zaštitnog sloja za sistemski rizik kako je izračunan za potrebe članka 133. stavaka 10., 11. ili 12. i stope zaštitnog sloja za OSV instituciju ili stope zaštitnog sloja za GSV instituciju kojoj ta ista institucija podliježe bio viši od 5 %, primjenjuje se postupak naveden u stavku 5.a ovog članka. Za potrebe ovog stavka, ako odluka o određivanju zaštitnog sloja za sistemski rizik, zaštitnog sloja za OSV instituciju ili zaštitnog sloja za GSV instituciju dovede do smanjenja bilo koje prethodno utvrđene stope ili ako se one ne promijene, ne primjenjuje se postupak utvrđen u stavku 5.a ovog članka.

18. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže utvrđuju, za potrebe ovog članka, metodologije u skladu s kojima nadležno tijelo ili imenovano tijelo utvrđuje instituciju ili grupu koju vodi matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a kao GSV instituciju i kojima se pobliže utvrđuje metodologija za definiranje potkategorija i svrstavanja GSV institucija u potkategorije na temelju njihova sistemskog značaja, uzimajući u obzir sve međunarodno dogovorene standarde.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. lipnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 133.

Zahtjev za održavanje zaštitnog sloja za sistemski rizik

1. Svaka država članica osigurava da je moguće odrediti zaštitni sloj za sistemski rizik u obliku redovnoga osnovnog kapitala za financijski sektor ili jednu ili više podskupina tog sektora za sve ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. ovog članka, s ciljem sprečavanja i ublažavanja makrobonitetnih ili sistemskih rizika, uključujući makrobonitetne ili sistemske rizike koji proizlaze iz klimatskih promjena, koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 575/2013 i člancima 130. i 131. ove Direktive, to jest rizik poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo u određenoj državi članici.

2. Institucije izračunavaju zaštitni sloj za sistemski rizik kako slijedi:

pri čemu je:

B_SR = zaštitni sloj za sistemski rizik;

r_T = stopa zaštitnog sloja primjenjiva na ukupan iznos izloženosti riziku institucije;

E_T = ukupni iznos izloženosti riziku institucije izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

i = indeks kojim se označuje podskupina izloženosti iz stavka 5.;

r_i = stopa zaštitnog sloja primjenjiva na iznos izloženosti riziku podskupine izloženosti i; i

E_i = iznos izloženosti riziku institucije za podskupinu izloženosti i, koji je izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

3. Za potrebe stavka 1. države članice imenuju tijelo odgovorno za određivanje zaštitnog sloja za sistemski rizik i za utvrđivanje izloženosti i podskupina institucija na koje se on primjenjuje. To tijelo jest nadležno tijelo ili imenovano tijelo.

4. Za potrebe stavka 1. ovog članka relevantno nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, može zahtijevati od institucija da održavaju zaštitni sloj za sistemski rizik u obliku redovnoga osnovnog kapitala izračunan u skladu sa stavkom 2. ovog članka, na pojedinačnoj, konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi, kako je primjenjivo u skladu s glavom II. dijela prvog Uredbe (EU) No 575/2013.

5. Zaštitni sloj za sistemski rizik može se primijeniti na:

(a)sve izloženosti u državi članici koja određuje taj zaštitni sloj;

(b)sljedeće sektorske izloženosti u državi članici koja određuje taj zaštitni sloj:

i.sve izloženosti prema klijentima na malo koji su fizičke osobe, a koje su osigurane stambenim nekretninama;

ii.sve izloženosti prema pravnim osobama, koje su osigurane hipotekama na poslovnim nekretninama;

iii.sve izloženosti prema pravnim osobama isključujući one određene u točki ii.;

iv.sve izloženosti prema fizičkim osobama isključujući one određene u točki i.;

(c)sve izloženosti u drugim državama članicama, podložno stavcima 12. i 15.;

(d)sektorske izloženosti, kako su utvrđene u točki (b) ovog stavka, u drugim državama članicama samo kako bi se omogućilo priznavanje stope zaštitnog sloja koju je odredila druga država članica u skladu s člankom 134.;

(e)izloženosti u trećim zemljama;

(f)podskupine bilo koje od kategorija izloženosti utvrđenih u točki (b).

6. EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om, do 30. lipnja 2020. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o odgovarajućim podskupinama izloženosti na koje nadležno tijelo ili imenovano tijelo može primijeniti zaštitni sloj za sistemski rizik u skladu s ovim člankom stavkom 5. točkom (f).

7. Zaštitni sloj za sistemski rizik primjenjuje se na sve izloženosti, ili na podskupinu izloženosti kako je navedeno u stavku 5. ovog članka, svih institucija ili na jednu ili više podskupina tih institucija za koje su tijela dotične države članice nadležna u skladu s ovom Direktivom te se utvrđuje u stupnjevima prilagodbe od 0,5 postotnih bodova ili višekratnicima te vrijednosti. Moguće je uvesti različite zahtjeve za različite podskupine institucija i izloženosti. Zaštitnim slojem za sistemski rizik ne rješavaju se rizici obuhvaćeni člancima 130. i 131.

8. Kada se zahtijeva održavanje zaštitnog sloja za sistemski rizik, nadležno tijelo ili imenovano tijelo poštuje sljedeće:

(a)zaštitni sloj za sistemski rizik ne dovodi do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav drugih država članica ili njegove dijelove ili na financijski sustav Unije kao cjeline koji bi predstavljali ili prouzročili zapreku pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta;

(b)nadležno tijelo ili imenovano tijelo treba preispitati zaštitni sloj za sistemski rizik najmanje svake druge godine;

i. rizike obuhvaćene člancima 130. i 131. ove Direktive;

ii. rizike koji su u potpunosti pokriveni izračunom iz članka 92. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d) ako se zaštitni sloj za sistemski rizik primjenjuje na ukupni iznos izloženosti riziku institucije i ta institucija postane obveznik primjene minimalne donje granice, njezino nadležno tijelo ili imenovano tijelo najkasnije do datuma dvogodišnjeg preispitivanja iz točke (b) ovog stavka preispituje zahtjev institucije za zaštitnim slojem za sistemski rizik kako bi se osiguralo da njegova kalibracija ostane primjerena.

9. Nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, obavješćuje ESRB prije objavljivanja odluke iz stavka 13. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i te nadležnim i imenovanim tijelima dotičnih država članica.

Kada je institucija na koju se primjenjuje jedna ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik društvo kći čije matično društvo ima poslovni nastan u drugoj državi članici, nadležno tijelo ili imenovano tijelo ujedno obavješćuje tijela te države članice.

Ako se stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjuje na izloženosti u trećim zemljama, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, ujedno obavješćuje ESRB. ESRB bez odgode prosljeđuje tu obavijest nadzornim tijelima tih trećih zemalja.

U tim se obavijestima podrobno navode:

(a)makrobonitetni ili sistemski rizici u državi članici;

(b)razlozi zbog kojih veličina makrobonitetnih ili sistemskih rizika ugrožava stabilnost financijskog sustava na nacionalnoj razini čime se opravdava stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik;

(c)obrazloženje razloga zbog kojih se smatra da će zaštitni sloj za sistemski rizik vjerojatno biti učinkovit i razmjeran za ublažavanje rizika;

(d)ocjena vjerojatnog pozitivnog ili negativnog učinka zaštitnog sloja za sistemski rizik na unutarnje tržište, na temelju informacija koje su dostupne državi članici;

(e)stopa ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koje nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, namjeravaju odrediti, izloženosti na koje se primjenjuju takve stope te institucije koje podliježu takvim stopama;

(f)ako se stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjuje na sve izloženosti, obrazloženje razloga zbog kojih tijelo smatra da se zaštitnim slojem za sistemski rizik ne udvostručuje funkcioniranje zaštitnog sloja za OSV instituciju predviđenog člankom 131.

Ako odluka o određivanju stope zaštitnog sloja za sistemski rizik dovede do smanjenja u odnosu na prethodno određenu stopu zaštitnog sloja ili ne izazove nikakvu promjenu, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, udovoljava samo ovom stavku.

10. Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik, ne dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik više od 3 % za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, obavješćuje ESRB u skladu sa stavkom 9. mjesec dana prije objave odluke iz stavka 13.

Za potrebe ovog stavka, priznavanje stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica u skladu s člankom 134. ne uračunava se u prag od 3 %.

11. Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu primjeni jednog ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koja je viša od 3 %, no ne premašuje 5 %, za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo države članice koja određuje taj zaštitni sloj, u obavijesti podnesenoj u skladu sa stavkom 9., traži mišljenja Komisije i ESRB-a.

ESRB u roku od mjesec dana od primitka obavijesti iz stavka 9. Komisiji dostavlja mišljenje o primjerenosti stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik. U roku od dva mjeseca od primitka te obavijesti Komisija, uzimajući u obzir mišljenje ESRB-a, dostavlja svoje mišljenje.

Ako je mišljenje Komisije negativno, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, države članice koja određuje taj zaštitni sloj za sistemski rizik postupa u skladu s tim mišljenjem ili navodi razloge za neprihvaćanje tog mišljenja.

Ako su jedna ili više institucija na koje se primjenjuje jedna ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik društva kćeri matičnog društva koje ima poslovni nastan u drugoj državi članici, ESRB i Komisija u svojim mišljenjima razmatraju i je li primjereno na te institucije primijeniti stopu ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik.

Ako se tijela društva kćeri i matičnog društva ne slažu o stopi ili stopama zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjivima na tu instituciju te u slučaju negativnog mišljenja Komisije i ESRB-a, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, mogu predmet uputiti EBA-i i zahtijevati njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Odluka o određivanju stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za te izloženosti suspendira se dok EBA ne donese odluku.

Za potrebe ovog stavka, priznavanje stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica u skladu s člankom 134. ne uračunava se u pragove iz prvog podstavka ovog stavka.

12. Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjivih na bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik, ili više njih, dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik više od 5 % za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, traži odobrenje Komisije prije provedbe zaštitnog sloja za sistemski rizik.

U roku od šest tjedana od primitka obavijesti iz stavka 9. ovog članka, ESRB dostavlja Komisiji mišljenje o primjerenosti zaštitnog sloja za sistemski rizik. EBA može ujedno dostaviti Komisiji svoje mišljenje o tom zaštitnom sloju za sistemski rizik u skladu s člankom 16.a stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010 u roku od šest tjedana od primitka te obavijesti.

U roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 9., Komisija, uzimajući u obzir ocjenu ESRB-a i EBA-e, ako je to relevantno, te ako smatra da stopa ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik ne uzrokuju nerazmjerne štetne učinke na cijeli financijski sustav drugih država članica ili na njegove dijelove ili na financijski sustav Unije u cjelini koji bi predstavljali ili prouzročili zapreku pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, donosi akt kojim ovlašćuje nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, za donošenje predložene mjere.

Za potrebe ovog stavka, priznavanje stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica u skladu s člankom 134. ne uračunava se u prag iz prvog podstavka ovog stavka.

13. Svako nadležno tijelo, ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, najavljuje određivanje ili ponovno određivanje jedne ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik objavom na odgovarajućim internetskim stranicama. Ta objava obuhvaća barem sljedeće informacije:

(a)stopu ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik;

(b)institucije na koje se zaštitni sloj za sistemski rizik primjenjuje;

(c)izloženosti na koje se stopa ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjuju;

(d)obrazloženje za određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik;

(e)datum od kojega institucije primjenjuju određivanje ili ponovno određivanje zaštitnog sloja za sistemski rizik i

(f)nazive zemalja, ako su izloženosti u tim zemljama priznate u zaštitnom sloju za sistemski rizik.

Ako bi objava informacija iz točke (d) prvog podstavka mogla ugroziti stabilnost financijskog sustava, te informacije ne uključuju se u objavu.

14. Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3.

Ako primjena ograničenja raspodjela dovede do nezadovoljavajućeg poboljšanja u redovnom osnovnom kapitalu institucije s obzirom na relevantan sistemski rizik, nadležna tijela mogu poduzeti dodatne mjere u skladu s člankom 64.

15. Ako nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, odluči odrediti zaštitni sloj za sistemski rizik na temelju izloženosti u drugim državama članicama, zaštitni sloj određuje se u istom iznosu za sve izloženosti u Uniji, osim ako je nadležni sloj određen kako bi se priznala stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik koji je odredila druga država članica u skladu s člankom 134.

Članak 134.

Priznavanje stope zaštitnog sloja za sistemski rizik

1. Ostale države članice mogu priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik koja je određena u skladu s člankom 133. i mogu primjenjivati tu stopu na domaće institucije za izloženosti u državi članici koja određuje tu stopu.

2. Ako priznaju stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik za domaće institucije u skladu sa stavkom 1., države članice o tome obavješćuju ESRB. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i i državi članici koja određuje tu stopu.

3. Pri odlučivanju o priznavanju stope zaštitnog sloja za sistemski rizik u skladu sa stavkom 1., država članica uzima u obzir informacije koje joj je dostavila država članica koja određuje tu stopu u skladu s člankom 133. stavcima 9. i 13.

4. Ako države članice priznaju stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik za domaće institucije, taj zaštitni sloj za sistemski rizik može se dodati zaštitnom sloju za sistemski rizik koji se primjenjuje u skladu s člankom 133., uz uvjet da se tim zaštitnim slojevima rješavaju različiti rizici. Ako se zaštitnim slojevima rješavaju isti rizici, primjenjuje se samo viši zaštitni sloj.

5. Država članica koja određuje stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik u skladu s člankom 133. ove Direktive može tražiti od ESRB-a izdavanje preporuke u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 jednoj ili više država članica koje mogu priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik.

Odjeljak II.

Određivanje i izračunavanje protucikličkog zaštitnog sloja kapitala

Članak 135.

Smjernice ESRB-a za određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja

1. ESRB može dati smjernice, putem preporuka, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010, tijelima koja su imenovale države članice prema članku 136. stavku 1. za određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja, uključujući sljedeće:

(a)načela za usmjeravanje imenovanih tijela pri donošenju procjene u vezi s odgovarajućom stopom protucikličkog zaštitnog sloja, za osiguravanje da tijela odrede dobar pristup za relevantne makroekonomske cikluse i za promicanje dobrog i dosljednog odlučivanja diljem država članica;

(b)opću smjernicu za:

i.mjerenje i izračun odstupanja omjera kredita i bruto domaćeg proizvoda (BDP) od dugoročnih trendova;

ii.izračun smjernica za zaštitni sloj, koje se zahtijevaju prema članku 136. stavku 2.;

(c)smjernicu za varijable koje upućuju na kumuliranje sistemskog rizika povezanog s razdobljima prekomjernoga kreditnog rasta u financijskom sustavu, posebno na relevantni omjer kredita i BDP-a i njegovog odstupanja od dugoročnog trenda, te za ostale relevantne čimbenike, uključujući tretman ekonomskih kretanja unutar pojedinačnih sektora gospodarstva koji mogu utjecati na odluke imenovanih tijela o odgovarajućoj stopi protucikličkog zaštitnog sloja prema članku 136.;

(d)smjernica za varijable, uključujući kvalitativne kriterije koje upućuju na to da je zaštitni sloj potrebno održavati, smanjiti ili u potpunosti ukinuti.

2. Kada izdaje preporuku u skladu sa stavkom 1., ESRB uzima u obzir razlike između država članica, a posebno specifične karakteristike država članica s malim i otvorenim gospodarstvima.

3. Kada je izdao preporuku u skladu sa stavkom 1., ESRB je redovito provjerava i, prema potrebi, ažurira u svjetlu iskustva u određivanju zaštitnog sloja u skladu s ovom Direktivom ili kretanjima u međunarodno dogovorenim praksama.

Članak 136.

Određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja

1. Svaka država članica imenuje tijelo javne vlasti („imenovano tijelo”) koje je odgovorno za određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za tu državu članicu.

2. Svako imenovano tijelo za svako tromjesečje izračunava smjernicu za zaštitni sloj, kao referenciju kojom se vodi pri donošenju procjene o određivanju stope protucikličkog zaštitnog sloja u skladu sa stavkom 3. Smjernica za zaštitni sloj odražava, na smislen način, kreditni ciklus i rizike koji proizlaze iz prekomjernoga kreditnog rasta u državi članici te uzima u obzir specifične karakteristike nacionalnoga gospodarstva. Smjernica za zaštitni sloj temelji se na odstupanju omjera kredita i BDP-a od njegovog dugoročnog trenda, uzimajući u obzir, između ostalog:

(a)pokazatelj rasta razine kredita unutar te države i, posebno, pokazatelj promjena u omjeru kredita odobrenih u toj državi članici i BDP-a;

(b)sve važeće smjernice koje donosi ESRB u skladu s člankom 135. stavkom 1. točkom (b).

3. Svako imenovano tijelo ocjenjuje intenzitet cikličkog sistemskog rizika i primjerenost stope protucikličkog zaštitnog sloja za svoju državu članicu na tromjesečnoj osnovi i prema potrebi određuje ili prilagođava stopu protucikličkog zaštitnog sloja. Svako imenovano tijelo pritom uzima u obzir:

(a)smjernicu za zaštitni sloj izračunatu u skladu sa stavkom 2.;

(b)sve važeće smjernice koje donosi ESRB u skladu s člankom 135. stavkom 1. točkama (a), (c) i (d) i sve preporuke koje izdaje ESRB o određivanju stope zaštitnog sloja;

(c)ostale varijable koje imenovano tijelo smatra relevantnima za rješavanje pitanja cikličkog sistemskog rizika.

4. Stopa protucikličkog zaštitnog sloja, izražena kao postotak ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucija koje imaju kreditne izloženosti u toj državi članici, iznosi između 0 % i 2,5 %, pri čemu se kalibrira u stupnjevima od 0,25 postotnih bodova ili višekratnicima od 0,25 postotna boda. Kada je to opravdano na temelju razmatranja iz točke 3., imenovano tijelo može odrediti stopu protucikličkog zaštitnog sloja višu od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 za potrebe iz članka 140. stavka 2. ove Direktive.

5. Kada imenovano tijelo prvi put odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja veću od nule, ili ako nakon toga imenovano tijelo poveća tada važeću stopu protucikličkog zaštitnog sloja, ono također mora odrediti datum od kojeg institucije moraju primjenjivati taj povećani zaštitni sloj za potrebe izračuna protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju. Taj datum ne smije biti kasniji od 12 mjeseci od datuma na koji je najavljeno povećanje zaštitnog sloja u skladu sa stavkom 7. Ako je taj datum kraći od 12 mjeseci od najave povećanja zaštitnog sloja, taj kraći rok za primjenu mora biti opravdan izvanrednim okolnostima.

6. Ako imenovano tijelo smanji postojeću stopu protucikličkog zaštitnog sloja, bez obzira na to je li ona smanjena na nulu ili ne, ono također odlučuje o okvirnom razdoblju za vrijeme kojeg se ne očekuje povećanje zaštitnog sloja. Međutim, to okvirno razdoblje ne obvezuje imenovano tijelo.

7. Svako imenovano tijelo na svojim internetskim stranicama na tromjesečnoj osnovi objavljuje barem sljedeće informacije:

(a)primjenjivu stopu protucikličkog zaštitnog sloja;

(b)relevantni omjer kredita i BDP-a te odstupanje tog omjera od dugoročnog trenda;

(c)smjernicu za zaštitni sloj izračunanu u skladu sa stavkom 2.;

(d)obrazloženje za tu stopu zaštitnog sloja;

(e)ako je stopa zaštitnog sloja povećana, datum od kojeg institucije primjenjuju tu povećanu stopu zaštitnog sloja za potrebe izračuna protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za pojedinu instituciju;

(f)ako datum naveden u točki (e) nastupa prije isteka razdoblja od 12 mjeseci nakon datuma objave na temelju ovog stavka, pozivanje na izvanredne okolnosti koje opravdavaju taj kraći rok za primjenu;

(g)ako je stopa zaštitnog sloja smanjena, okvirno razdoblje tijekom kojega se ne očekuje povećanje stope zaštitnog sloja kapitala, zajedno s obrazloženjem za to razdoblje.

Imenovana tijela poduzimaju sve razumne mjere za vremensku usklađenost te objave.

Imenovana tijela obavješćuju ESRB o svakoj promjeni stope protucikličkog zaštitnog sloja i o zahtijevanim informacijama navedenima u točkama od (a) do (g) prvog podstavka. ESRB na svojim internetskim stranicama objavljuje sve tako priopćene stope zaštitnog sloja kapitala i povezane informacije.

Članak 137.

Priznavanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja koje premašuju 2,5 %

1. Kada imenovano tijelo, u skladu s člankom 136. stavkom 4., ili relevantno tijelo iz treće zemlje, odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja koja je veća od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatom u skladu s člankom, 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013, druga imenovana tijela mogu priznati tu stopu zaštitnog sloja za domaće institucije za izračun njihovih protucikličkih slojeva kapitala specifičnih za instituciju.

2. Kada imenovano tijelo u skladu sa stavkom 1. ovog članka prizna stopu zaštitnog sloja koja je veća od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, ono najavljuje takvo priznavanje objavom na svojim internetskim stranicama. Ta najava uključuje barem sljedeće informacije:

(a)primjenjivu stopu protucikličkog zaštitnog sloja;

(b)državu članicu ili treće zemlje na koje se ona primjenjuje;

(c)ako je stopa zaštitnog sloja povećana, datum od kojeg institucije koje su dobile odobrenje za rad u državi članici imenovanog tijela moraju primjenjivati tu povećanu stopu zaštitnog sloja za potrebe izračuna njihovog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju;

(d)ako datum naveden u točki (c) nastupa u roku koji je manji od 12 mjeseci od datuma najave u skladu s ovim stavkom, pozivanje na izvanredne okolnosti koje opravdavaju taj kraći rok za primjenu.

Članak 138.

Preporuka ESRB-a u vezi sa stopom protucikličkog zaštitnog sloja trećih zemalja

ESRB može, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010, izdavati preporuku imenovanim tijelima o odgovarajućoj stopi protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema toj trećoj zemlji, kada:

(a)relevantno tijelo treće zemlje nije odredilo ni objavilo stopu protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju („relevantno tijelo treće zemlje”) prema kojoj jedna ili više institucija Unije ima kreditne izloženosti;

(b)ESRB smatra da stopa protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo i objavilo relevantno tijelo treće zemlje za treću zemlju, nije dovoljna za odgovarajuću zaštitu institucija Unije od rizika prekomjernoga kreditnog rasta u toj državi ili je imenovano tijelo obavijestilo ESRB kako smatra da ta stopa zaštitnog sloja nije dovoljna za tu svrhu.

Članak 139.

Odluka imenovanih tijela o stopama protucikličkog zaštitnog sloja u trećim državama

1. Ovaj se članak primjenjuje bez obzira na to je li ESRB izdao preporuku imenovanim tijelima kao što se navodi u članku 138.

2. U okolnostima navedenima u točki (a) članka 138., imenovana tijela mogu odrediti stopu protucikličkog zaštitnog sloja koju moraju primjenjivati domaće institucije za potrebe izračuna njihovog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju.

3. Ako je stopu protucikličkog zaštitnog sloja odredilo i objavilo relevantno nadležno tijelo iz treće zemlje za treću zemlju, imenovano tijelo može odrediti različitu stopu zaštitnog sloja za tu treću zemlju za potrebe izračuna od strane domaćih institucija njihovog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju, ako opravdano smatraju da stopa zaštitnog sloja koju je odredilo relevantno tijelo iz treće zemlje nije dovoljna za odgovarajuću zaštitu tih institucija od rizika prekomjernog rasta kredita u toj državi.

Pri provođenju ovlasti iz prvog podstavka, imenovano tijelo ne smije određivati stopu protucikličkog zaštitnog sloja ispod razine koju je odredilo relevantno tijelo iz treće zemlje, osim ako ta stopa zaštitnog sloja premašuje 2,5 %, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucija koje imaju kreditne izloženosti u toj trećoj zemlji.

Za postizanje usklađenosti pri određivanju zaštitnog sloja za treće zemlje, ESRB može dati preporuke za to određivanje.

4. Kada imenovano tijelo određuje stopu protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju u skladu sa stavcima 2. ili 3., čime se povećava postojeća primjenjiva stopa protucikličkog zaštitnog sloja, imenovano tijelo određuje datum od kojeg domaće institucije moraju primijeniti tu stopu zaštitnog sloja za potrebe izračuna njihovog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju. Taj datum ne smije biti kasniji od 12 mjeseci nakon datuma na koji je najavljena stopa zaštitnog sloja u skladu sa stavkom 5. Ako taj datum nastupa prije isteka razdoblja od 12 mjeseci od najave određivanja stope, taj kraći rok za primjenu opravdava se izvanrednim okolnostima.

5. Imenovana tijela objavljuju svako određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju u skladu sa stavcima 2. ili 3. na svojim internetskim stranicama, pri čemu uključuju sljedeće podatke:

(a)stopu protucikličkog zaštitnog sloja i treću zemlju na koju se ona primjenjuje;

(b)obrazloženje za tu stopu zaštitnog sloja;

(c)ako je stopa zaštitnog sloja prvi put određena iznad nule ili je povećana, datum od kojeg institucije moraju primjenjivati tu povećanu stopu zaštitnog sloja za potrebe izračuna njihove stope protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifične za instituciju;

(d)ako datum naveden u točki (c) nastupa prije isteka razdoblja od 12 mjeseci od datuma objavljivanja određivanja stope u skladu s ovim stavkom, pozivanje na izvanredne okolnosti koje opravdavaju takav kraći rok za primjenu.

Članak 140.

Izračun stopa protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnih za instituciju

1. Stopa protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifična za instituciju sastoji se od ponderiranog prosjeka stopa protucikličkog zaštitnog sloja koje se primjenjuju u državama u kojima se nalaze relevantne kreditne izloženosti institucije ili se primjenjuju za potrebe ovog članka na temelju članka 139. stavka 2. ili 3.

Države članice za izračun ponderiranog prosjeka iz prvog podstavka od institucija zahtijevaju, da na svaku primjenjivu stopu protucikličkog zaštitnog sloja primijene svoje ukupne kapitalne zahtjeve za kreditni rizik u skladu s dijelom trećim, glavama II. i IV. Uredbe (EU) br. 575/2013, za relevantne kreditne izloženosti na određenom području, podijeljene s ukupnim kapitalnim zahtjevima za kreditni rizik koji se odnosi na sve relevantne kreditne izloženosti institucije.

2. Ako, u skladu s člankom 136. stavkom 4., imenovano tijelo odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja koja premašuje 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, države članice osiguravaju da se primjenjuju sljedeće stope zaštitnog sloja na relevantne kreditne izloženosti u državi članici tog imenovanog tijela („država članica A”) u svrhu izračuna zahtijevanog prema stavku 1., i, prema potrebi, u svrhu izračuna elementa konsolidiranoga kapitala koji se odnosi na relevantnu instituciju:

(a)domaće institucije primjenjuju stopu zaštitnog sloja kapitala koja je veća od 2,5 % iznosa ukupne izloženosti riziku;

(b)institucije koje su dobile odobrenje za rad u drugoj državi članici primjenjuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku ako imenovano tijelo u državi članici u kojoj su one dobile odobrenje za rad ne priznaje stopu zaštitnog sloja koja je veća od 2,5 % u skladu s člankom 137. stavkom 1.;

(c)institucije koje su dobile odobrenje za rad u drugoj državi članici primjenjuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo imenovano tijelo države članice A ako imenovano tijelo u državi članici u kojoj su one dobile odobrenje za rad priznaje tu stopu zaštitnog sloja u skladu s člankom 137.

3. Ako stopa protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo relevantno tijelo treće zemlje za treću zemlju premašuje 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, države članice osiguravaju da se sljedeće stope zaštitnog sloja primjenjuju na relevantne kreditne izloženosti u toj trećoj zemlji u svrhu izračuna iz stavka 1., i, prema potrebi, u svrhu izračuna elementa konsolidiranoga kapitala koji se odnosi na dotičnu instituciju:

(a)institucije primjenjuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku ako imenovano tijelo u državi članici u kojoj su one dobile odobrenje za rad ne priznaje stopu zaštitnog sloja koja je veća od 2,5 % u skladu s člankom 137. stavkom 1.;

(b)institucije primjenjuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo relevantno tijelo treće zemlje ako imenovano tijelo u državi članici u kojoj su one dobile odobrenje za rad priznaje tu stopu zaštitnog sloja u skladu s člankom 137.

4. Relevantne kreditne izloženosti obuhvaćaju sve one kategorije izloženosti, osim onih iz točaka od (a) do (f) članka 112. Uredbe (EU) br. 575/2013, na koje se primjenjuju:

(a)kapitalni zahtjevi za kreditni rizik prema dijelu trećem, glavi II. te Uredbe;

(b)ako se izloženost drži u knjizi trgovanja, kapitalni zahtjevi za specifični rizik iz dijela trećeg, glave IV. poglavlja 2. te Uredbe ili dodatni rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i migracijski rizik iz dijela trećeg, glave IV. poglavlja 5. te Uredbe;

(c)ako je izloženost sekuritizacija, kapitalni zahtjevi iz dijela trećeg, glave II. poglavlja 5. te Uredbe.

5. Institucije utvrđuju geografski položaj relevantne kreditne izloženosti u skladu s regulatornim tehničkim standardima, donesenima u skladu sa stavkom 7.

6. Za potrebe izračuna koji se zahtijeva u skladu sa stavkom 1.:

(a)stopa protucikličkog zaštitnog sloja za državu članicu primjenjuje se od datuma navedenog u informacijama koje se objavljuju u skladu s člankom 136. stavkom 7. točkom (e) ili člankom 137. stavkom 2. točkom (c), ako je učinak te odluke povećanje stope zaštitnog sloja;

(b)uz primjenu točke (c), stopa protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju primjenjuje se 12 mjeseci nakon što je relevantno tijelo treće zemlje objavilo najavu o promjeni stope zaštitnog sloja, bez obzira na to zahtijeva li to tijelo od institucija koje posluju u toj trećoj zemlji primjenu te promjene u kraćem roku, ako je učinak te odluke povećanje stope zaštitnog sloja;

(c)ako imenovano tijelo države članice u kojoj institucija posluje odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju u skladu s člankom 139. stavcima 2. ili 3. ili priznaje stopu protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju u skladu s člankom 137., ta se stopa zaštitnog sloja primjenjuje od datuma navedenog u informacijama objavljenima u skladu s člankom 139. stavkom 5. točkom (c) ili člankom 137. stavkom 2. točkom (c), ako je učinak te odluke povećanje stope zaštitnog sloja;

(d)stopa protucikličkog zaštitnog sloja primjenjuje se odmah, ako je učinak te odluke smanjenje stope zaštitnog sloja.

Za potrebe točke (b) promjena stope protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju smatra se najavljenom na datum njezine objave od strane relevantnog tijela treće zemlje, u skladu s važećim nacionalnim propisima.

7. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje metoda za utvrđivanje geografskog smještaja relevantnih kreditnih izloženosti iz stavka 5.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Odjeljak III.

Mjere za očuvanje kapitala

Članak 141.

Ograničenja raspodjele

1. Institucija koja ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ne obavlja raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom u mjeri u kojoj bi to redovni osnovni kapital smanjilo do razine na kojoj se više ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj.

2. Institucija koja ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj izračunava najveći raspodjeljivi iznos (MDA) u skladu sa stavkom 4. te o njemu obavješćuje nadležno tijelo.

Ako se primjenjuje prvi podstavak, institucija ne poduzima ni jednu od sljedećih aktivnosti prije nego što izračuna MDA:

(a)raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom;

(b)stvaranje obveze isplate varijabilnog primitka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti ili isplatu varijabilnog primitka ako je obveza plaćanja nastala u trenutku kada institucija nije ispunjavala zahtjev za kombinirani zaštitni sloj; ili

(c)izvršenje plaćanja u vezi s instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

3. Ako ne ispuni zahtjev za kombinirani zaštitni sloj odnosno ako ga ne premaši, institucija ne raspodjeljuje iznos veći od MDA-a, izračunanog u skladu sa stavkom 4., putem bilo koje od aktivnosti iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c).

4. Institucije izračunavaju MDA množenjem zbroja izračunanog u skladu sa stavkom 5. faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. MDA se umanjuje za svaki iznos koji proizlazi iz bilo koje od aktivnosti iz stavka 2., drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c).

5. Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:

(a)bilo koje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine, koja nije uključena u redovni osnovni kapital na temelju članka 26. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je umanjena za svaku raspodjelu dobiti ili svako plaćanje koje je posljedica aktivnosti iz ovog članka stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c);

uvećano za

(b)bilo koje dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital na temelju članka 26. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je umanjena za svaku raspodjelu dobiti ili svako plaćanje koje je posljedica aktivnosti iz ovog članka stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c);

umanjeno za

(c)iznose koji bi se plaćali u obliku poreza ako bi se stavke iz točaka (a) i (b) ovog stavka zadržale.

6. Faktor se određuje na sljedeći način:

(a)ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje bilo kojeg od kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge određenog u članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe spada u prvi (odnosno najniži) kvartil zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0;

(b)ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje bilo kojeg od kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge određenog u članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe spada u drugi kvartil zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,2;

(c)ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge određenog u članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe spada u treći kvartil zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,4;

(d)ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge određenog u članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe spada u četvrti (odnosno najviši) kvartil zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,6;

Donje i gornje granice svakog kvartila distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

Q_n = redni broj odnosnog kvartila.

7. Ograničenja koja su određena ovim člankom primjenjuju se samo na plaćanja koja dovode do smanjenja redovnog osnovnog kapitala ili smanjenja dobiti te ako obustava plaćanja ili neprovođenje plaćanja ne predstavljaju nastanak statusa neispunjavanja obveza ili uvjeta za postupak u skladu s relevantnim propisima koji uređuju insolventnost stečajnog postupka u skladu s relevantnim propisima kojima se uređuje insolventnost, a koji se primjenjuju na instituciju.

8. Ako institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, a namjerava raspodijeliti neku od svoje raspoložive dobiti ili poduzeti neku od aktivnosti iz točaka (a), (b) i (c) drugog podstavka stavka 2., ona o tome obavješćuje nadležno tijelo i dostavlja sljedeće informacije:

(a)iznos kapitala koji održava institucija, podijeljen na:

i.redovni osnovni kapital;

ii.dodatni osnovni kapital;

iii.dopunski kapital;

(b)iznos dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine i dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine;

(c)iznos NRI-ja izračunan u skladu sa stavkom 4.;

(d)iznos raspoložive dobiti koju namjerava rasporediti na sljedeće:

i.isplatu dividendi;

ii.otkup dionica;

iii.plaćanja po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala;

iv.isplatu varijabilnog primitka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti, bilo stvaranjem nove obveze plaćanja ili plaćanjem u skladu s obvezom plaćanja koja je nastala u vrijeme kada institucija nije ispunjavala zahtjev za kombinirani zaštitni sloj.

9. Institucije održavaju sustave kojima osiguravaju točan izračun iznosa dobiti raspoložive za raspodjelu i NRI-ja te moraju moći dokazati tu točnost na zahtjev nadležnog tijela.

10. Za potrebe stavaka 1. i 2., raspodjela vezana uz redovni osnovni kapital uključuje sljedeće:

(a)isplatu dividendi u gotovini;

(b)raspodjelu u cijelosti ili djelomično plaćenih bonusnih dionica ili drugih instrumenata kapitala iz članka 26. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)otkup ili kupnju vlastitih dionica ili drugih instrumenata kapitala iz članka 26. stavka 1. točke (a) te Uredbe od strane institucije;

(d)vraćanje iznosa uplaćenih u vezi s instrumentima kapitala iz članka 26. stavka 1. točke (a) te Uredbe;

(e)raspodjelu stavki iz točaka od (b) do (e) članka 26. stavka 1. te Uredbe.

Članak 141.a

Neispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj

Smatra se da institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj za potrebe članka 141., ako iznos i kvaliteta regulatornog kapitala kojima ta institucija raspolaže nisu dostatni za istodobno ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj i svakog od sljedećih zahtjeva:

(a)iz članka 92. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 te dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive;

(b)iz članka 92. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 te dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive;

(c)iz članka 92. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 te dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive.

Članak 141.b

Ograničenje raspodjela u slučaju neispunjavanja zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge

1. Institucija koja ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne obavlja raspodjelu u vezi s osnovnim kapitalom u mjeri u kojoj bi to osnovni kapital smanjilo do razine na kojoj se više ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge.

2. Institucija koja ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge izračunava najveći raspodjeljivi iznos u vezi s omjerom financijske poluge (L-MDA) u skladu sa stavkom 4. i obavješćuje nadležno tijelo o tome.

Ako se primjenjuje prvi podstavak, institucija ne poduzima ni jednu od sljedećih aktivnosti prije nego što izračuna L-MDA:

(a)raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom;

(c)izvršenje plaćanja u vezi s instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

3. Ako ne ispuni zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge odnosno ako ga ne premaši, institucija ne smije raspodijeliti iznos veći od L-MDA izračunanog u skladu sa stavkom 4., putem bilo koje od aktivnosti iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c).

4. Institucije izračunavaju L-MDA množenjem zbroja izračunanog u skladu sa stavkom 5. faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. L-MDA umanjuje se za svaki iznos koji proizlazi iz bilo koje od aktivnosti iz stavka 2., drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c).

5. Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:

(a)bilo koje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital na temelju članka 26. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je umanjena za svaku raspodjelu dobiti ili svako plaćanje u vezi s aktivnostima iz ovog članka stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c);

uvećano za

(b)bilo koje dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital na temelju članka 26. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je umanjena za svaku raspodjelu dobiti ili svako plaćanje u vezi s aktivnostima iz ovog članka stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c);

umanjeno za

(c)iznose koji bi se plaćali u obliku poreza ako bi se stavke iz točaka (a) i (b) ovog stavka zadržale.

6. Faktor iz stavka 4. određuje se na sljedeći način:

(a)ako osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje zahtjeva na temelju članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, iskazan kao postotni udio mjere ukupne izloženosti izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 4. te uredbe pripada u prvi (odnosno najniži) kvartil zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, faktor iznosi 0;

(b)ako osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje zahtjevâ na temelju članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, iskazan kao postotni udio mjere ukupne izloženosti izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 4. te uredbe pripada u drugi kvartil zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, faktor iznosi 0,2;

(c)ako osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje zahtjevâ na temelju članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, iskazan kao postotni udio mjere ukupne izloženosti izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 4. te uredbe pripada u treći kvartil zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, faktor iznosi 0,4;

(d)ako osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje zahtjevâ na temelju članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, iskazan kao postotni udio mjere ukupne izloženosti izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 4. te uredbe pripada u četvrti (odnosno najviši) kvartil zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, faktor iznosi 0,6.

Donje i gornje granice svakog kvartila zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

Q_n = redni broj odnosnog kvartila.

7. Ograničenja koja su određena ovim člankom primjenjuju se samo na plaćanja koja dovode do smanjenja osnovnog kapitala ili smanjenja dobiti te ako suspenzija plaćanja ili neizvršenje plaćanja ne predstavljaju nastanak statusa neispunjavanja obveza ili uvjet za početak postupka na temelju propisa o nesolventnosti koji su primjenjivi na instituciju.

8. Ako institucija ne ispuni zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge i namjerava raspodijeliti bilo koji dio svoje raspoložive dobiti ili poduzeti neku aktivnost iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c) ovog članka, ona obavješćuje nadležno tijelo i pruža informacije navedene u članku 141. stavku 8., uz iznimku njegove točke (a) podtočke iii., i L-MDA izračunan u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

9. Institucije uspostavljaju aranžmane za osiguravanje točnog izračuna iznosa dobiti raspoložive za raspodjelu i L-MDA-a te su točnost tih aranžmana u mogućnosti dokazati na zahtjev nadležnog tijela.

10. Za potrebe stavaka 1. i 2. ovog članka raspodjela u vezi s osnovnim kapitalom uključuje bilo koju od stavaka navedenih u članku 141. stavku 10.

Članak 141.c

Neispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge

Smatra se da institucija ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge za potrebe članka 141.b ove Direktive ako nema osnovni kapital u iznosu potrebnom za istodobno ispunjavanje zahtjeva utvrđenog u članku 92. stavku 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i zahtjeva utvrđenog u članku 92. stavku 1. točke (d) te uredbe i članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 142.

Plan za očuvanje kapitala

1. Ako institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, ili, ako je to primjenjivo, zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge, ona izrađuje plan za očuvanje kapitala i podnosi ga nadležnom tijelu najkasnije u roku od pet radnih dana nakon što je ustanovila da neće uspjeti ispuniti taj zahtjev, osim ako nadležno tijelo odobri produljenje tog roka u trajanju od najviše 10 dana.

Nadležna tijela izdaju takvo odobrenje samo u pojedinačnim slučajevima na temelju određene situacije pojedine institucije i uzimajući u obzir opseg i složenost poslova institucije.

2. Plan za očuvanje kapitala sadrži sljedeće:

(a)procjene prihoda i rashoda i projekciju bilance;

(b)mjere za povećanje stopa kapitala institucije;

(c) plan i vremenski okvir za povećanje regulatornog kapitala kako bi se u cijelosti ispunio zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ili, kako je primjenjivo, zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge;

(d)sve druge informacije koje nadležno tijelo smatra potrebnima za provođenje ocjene koja se zahtijeva u skladu sa stavkom 3.

3. Nadležno tijelo ocjenjuje plan za očuvanje kapitala i odobrava ga samo ako smatra da je vrlo vjerojatno da će se planom, bude li proveden, očuvati ili prikupiti dovoljno kapitala koji bi instituciji omogućio ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj ili, kako je primjenjivo, zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge u roku koji nadležno tijelo smatra primjerenim.

4. Ako nadležno tijelo ne odobri plan za očuvanje kapitala u skladu sa stavkom 3., ono poduzima jednu ili obje sljedeće mjere:

(a)zahtijeva od institucije da poveća regulatorni kapital do određenih razina u određenim rokovima;

(b) provodi svoje ovlasti u skladu s člankom 102. kako bi odredilo stroža ograničenja raspodjele od onih koja se zahtijevaju u skladu s člankom 141. i člankom 141.b., kako je primjenjivo.

GLAVA VIII. OBJAVA NADLEŽNIH TIJELA

Članak 143.

Opći zahtjevi vezani uz objavu

1. Nadležna tijela objavljuju sljedeće informacije:

(a)tekstove zakona i drugih propisa te općih smjernica koje se donose u njihovim državama članicama u području bonitetne regulative;

(b)način uporabe mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dostupna prema pravu Unije;

(c)opće kriterije i metodologije kojima se koriste pri provjeri i ocjeni iz članka 97., među ostalim kriterije za primjenu načela proporcionalnosti kako je navedeno u članku 97. stavku 4.;

(d)ne dovodeći u pitanje odredbe iz glave VII. poglavlja 1. odjeljka II. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, odredbe iz glave IV. poglavlja 1. odjeljka 2. Direktive (EU) 2019/2034, skupne statističke podatke o ključnim aspektima provedbe bonitetnog okvira u svakoj državi članici, uključujući broj i prirodu nadzornih mjera poduzetih u skladu s člankom 102. stavkom 1. točkom (a) ove Direktive, i administrativnih kazni izrečenih u skladu s člankom 65. ove Direktive.

2. Informacije koje se objavljuju u skladu sa stavkom 1. dostatne su za omogućavanje smislene usporedbe pristupa koje donose nadležna tijela različitih država članica. Podaci se objavljuju u zajedničkom formatu i redovito se ažuriraju. Objavljivanja su dostupna na jedinstvenoj elektroničkoj lokaciji.

3. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje format, struktura, popis sadržaja i datum godišnjeg objavljivanja podataka navedenih u stavku 1.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 144.

Posebni zahtjevi vezani uz objavu

1. Za potrebe dijela petog Uredbe (EU) 575/2013, nadležna tijela objavljuju sljedeće informacije:

(a)opće kriterije i metodologije donesene radi provjere usklađenosti s člancima od 405. do 409. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)ne dovodeći u pitanje odredbe propisane glavom VII. poglavljem 1. odjeljkom II., sažeti opis ishoda nadzorne provjere i opis mjera koje se određuju u slučaju neusklađenosti s člancima od 405. do 409. Uredbe (EU) br. 575/2013, koja se utvrđuje na godišnjoj osnovi.

2. Nadležno tijelo države članice koje se koristi diskrecijskim pravom iz članka 7. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 objavljuje sljedeće informacije:

(a)kriterije koje primjenjuje za utvrđivanje postoje li tekuće ili predviđene značajne praktične ili pravne prepreke za brzi prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu obveza;

(b)broj matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 7. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 i broj onih koje imaju društva kćeri u trećoj zemlji;

(c)na agregiranoj osnovi za državu članicu:

i.ukupan iznos regulatornog kapitala na konsolidiranoj osnovi matične institucije u državi članici, koja ostvaruje korist od diskrecijskog prava određenog u članku 7. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, a koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji;

ii.postotak ukupnog regulatornog kapitala na konsolidiranoj osnovi matičnih institucija u državi članici, koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 7. stavku 3. te Uredbe, u obliku regulatornog kapitala koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji;

iii.postotak ukupnog regulatornog kapitala, koji se zahtijeva prema članku 92. te Uredbe na konsolidiranoj osnovi matičnih institucija u državi članici, koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 7. stavku 3. te Uredbe, u obliku regulatornog kapitala koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji.

3. Nadležno tijelo koje se koristi diskrecijskim pravom iz članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 objavljuje sve sljedeće podatke:

(a)kriterije koje primjenjuje za utvrđivanje postoje li tekuće ili predviđene značajne praktične ili pravne prepreke za brzi prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu obveza;

(b)broj matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i broj takvih matičnih društava koja imaju društva kćeri u trećoj zemlji;

(c)na agregiranoj osnovi za državu članicu:

i.ukupan iznos regulatornog kapitala matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji;

ii.postotak ukupnog regulatornog kapitala matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava utvrđenog u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, u obliku regulatornog kapitala koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji;

iii.postotak ukupnog regulatornog kapitala zahtijevanog prema članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava utvrđenog u članku 9. stavku 1. te Uredbe, u obliku regulatornog kapitala koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji.

GLAVA IX. DELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI

Članak 145.

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 148. u vezi sa sljedećim:

(a)pojašnjenjem definicija iz članka 3. i članka 128. kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive;

(b)pojašnjenjem definicija iz članka 3. i članka 128. kako bi se pri primjeni ove Direktive u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima;

(c)usklađivanjem terminologije i oblikovanjem definicija iz članka 3., u skladu s naknadnim pravnim aktima o institucijama i povezanim pitanjima;

(d)usklađivanjem iznosa iz članka 31. stavka 1. radi uzimanja u obzir promjena u europskom indeksu potrošačkih cijena koje objavljuje Eurostat u skladu i istodobno s usklađenjima koja se provode prema članku 4. stavku 7. Direktive 2002/92/EZ;

(e)proširenjem sadržaja popisa iz članaka 33. i 34. i navedenog u Prilogu I. ili prilagodbom terminologije koja se koristi u tom popisu kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima;

(f)utvrđivanjem područja u kojima nadležna tijela razmjenjuju informacije, kao što je navedeno u članku 50.;

(g)usklađivanjem odredbi iz članaka od 76. do 88. i članka 98., kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima (posebno novi financijski proizvodi), ili promjenama računovodstvenih standarda ili zahtjeva, koje uzimaju u obzir pravo Unije, ili s obzirom na konvergenciju nadzornih praksi;

(h)odgodom obveza objave u skladu s drugim podstavkom članka 89. stavka 3., kada se izvješćem Komisije koje je podneseno u skladu s prvim podstavkom tog stavka utvrđuju značajni negativni utjecaji;

(i)usklađivanjem kriterija iz članka 23. stavka 1., kako bi se uzela u obzir buduća kretanja i osigurala jedinstvena primjena ove Direktive.

Članak 146.

Provedbeni akti

U skladu s postupkom pregleda iz članka 147. stavka 2., izmjena iznosa inicijalnog kapitala, propisanog u članku 12. i glavi IV. kako bi se uzela u obzir kretanja u gospodarskom i monetarnom području donosi se provedbenim aktom.

Članak 147.

Europski odbor za bankarstvo

1. U donošenju provedbenih akata Komisiji pomaže Europski odbor za bankarstvo. Navedeni odbor je odbor u smislu članka 3. stavka 2. Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 148.

Delegiranje

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata prenosi se na Komisiju uz primjenu uvjeta propisanih u ovom članku.

2. Ovlast iz članka 145. prenosi se na neodređeno razdoblje od 17. srpnja 2013.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati prijenos ovlasti iz članka 145. S odlukom o opozivu prestaje važiti prijenos ovlasti naveden u toj odluci. Odluka proizvodi pravni učinak sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na neki kasniji datum koji je tamo naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5. Delegirani akt koji je donesen u skladu s člankom 145. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne iznesu prigovor u roku od tri mjeseca od obavijesti o tom aktu Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako, prije isteka tog roka, i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće iznositi prigovor. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća, taj se rok produljuje za tri mjeseca.

Članak 149.

Prigovor na regulatorne tehničke standarde

Kada Komisija donese regulatorni tehnički standard u skladu s ovom Direktivom koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je dostavila EBA, Europski parlament i Vijeće mogu dati prigovor na taj regulatorni tehnički standard u roku od mjesec dana od datuma obavijesti. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća taj se rok produljuje za mjesec dana. Odstupajući od drugog podstavka članka 13. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010, rok u kojem Europski parlament ili Vijeće mogu dati prigovor na taj regulatorni tehnički standard može se, prema potrebi, produžiti za daljnjih mjesec dana.

GLAVA X. IZMJENE DIREKTIVE 2002/87/EZ

Članak 150.

Izmjene Direktive 2002/87/EZ

Članak 21.a Direktive 2002/87/EZ mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 2. točka (a) se briše;

(b)stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„(3) Kako bi se osigurala dosljedna primjena metoda izračuna navedenih u Prilogu I., dijelu II. ove Direktive, u vezi s člankom 49. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i člankom 228. stavkom 1. Direktive 2009/138/EZ, no ne dovodeći u pitanje članak 6. stavak 4. ove Direktive, europska nadzorna tijela, preko Zajedničkog odbora, sastavljaju nacrt regulatornih tehničkih standarda s obzirom na članak 6. stavak 2. ove Direktive.

ESA dostavlja Komisiji nacrt regulatornih tehničkih standarda najkasnije pet mjeseci prije datuma primjene iz članka 309. stavka 1. Direktive 2009/138/EZ.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.”

GLAVA XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE 1. Prijelazne odredbe o nadzoru nad institucijama koje se koriste pravom na slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga

Članak 151.

Područje primjene

1. Odredbe iz ovog poglavlja primjenjuju se umjesto članaka 40., 41., 43., 49., 50. i 51. do datuma početka primjene zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost u skladu s delegiranim aktom donesenim u skladu s člankom 460. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Kako bi se osiguralo da postupno uvođenje nadzornih mjera za likvidnost bude u potpunosti usklađeno sa sastavljanjem jedinstvenih pravila za likvidnost, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 145., kojima se datum iz stavka 1. odgađa za najviše dvije godine, ako u Uniji nisu uvedena jedinstvena pravila za likvidnost, jer međunarodni standardi za nadzor nad likvidnošću još nisu dogovoreni na datum iz stavka 1. ovog članka.

Članak 152.

Izvještajni zahtjevi

Države članice domaćini mogu u statističke svrhe zahtijevati da sve kreditne institucije koje imaju podružnice na njihovu području periodično izvješćuju nadležna tijela tih država članica domaćina o svojim djelatnostima u tim državama članicama domaćinima.

Pri ispunjavanju odgovornosti koje su im određene u članku 156. ove Direktive, države članice domaćini mogu zahtijevati da podružnice kreditnih institucija iz drugih država članica dostavljaju iste informacije kao i one koje one u tu svrhu zahtijevaju od nacionalnih kreditnih institucija.

Članak 153.

Mjere koje poduzimaju nadležna tijela iz matične države članice s obzirom na djelatnosti koje se obavljaju u državi članici domaćinu

1. Ako nadležna tijela države članice domaćina utvrde da kreditna institucija koja ima podružnicu ili pruža usluge na njezinu području nije usklađena s propisima donesenima u toj državi u skladu s ovom Direktivom, a koje se odnose na ovlasti nadležnih tijela države članice domaćina, ta tijela zahtijevaju od dotične kreditne institucije da ispravi tu neusklađenost.

2. Ako dotična kreditna institucija ne poduzme potrebne mjere, nadležna tijela države članice domaćina o tome obavješćuju nadležna tijela matične države članice.

3. Nadležna tijela matične države članice, što je prije moguće, poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da dotična kreditna institucija ispravi tu neusklađenost. Karakter tih mjera priopćava se nadležnim tijelima države članice domaćina.

4. Ako unatoč mjerama koje je poduzela matična država članica ili ako se te mjere pokažu neadekvatnima ili ako te mjere nisu raspoložive u dotičnoj državi članici, kreditna institucija nastavi kršiti pravne norme iz stavka 1., koje su na snazi u državi članici domaćinu, ta država može, nakon što je obavijestila nadležna tijela matične države članice, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi spriječila ili kaznila daljnje nepravilnosti te, ako je to potrebno, onemogućila toj kreditnoj instituciji da započne nove transakcije na njezinu području. Države članice osiguravaju da je na njihovu području moguće uručenje pravnih akata potrebnih za provođenje tih mjera protiv kreditne institucije.

Članak 154.

Mjere opreza

Prije poduzimanja mjera u skladu s postupkom predviđenim u članku 153. nadležna tijela države članice domaćina mogu u izvanrednim situacijama poduzeti bilo koje mjere opreza potrebne za zaštitu interesa štediša, ulagatelja i ostalih osoba kojima se pružaju usluge. Komisiju i nadležna tijela drugih relevantnih država članica obavješćuje se o takvim mjerama što je prije moguće.

Komisija može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima dotičnih država članica, odlučiti da dotična država članica mora izmijeniti ili ukinuti te mjere.

Članak 155.

Odgovornost

1. Za bonitetni nadzor nad institucijom, uključujući djelatnosti koje ona obavlja u skladu s člancima 33. i 34., odgovorna su nadležna tijela matične države članice, ne dovodeći u pitanje one odredbe ove Direktive koje dodjeljuju odgovornost nadležnim tijelima države članice domaćina.

2. Stavak 1. ne sprečava nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Direktivom.

3. Nadležna tijela u jednoj državi članici, u obavljanju svojih općih dužnosti, s dužnom pažnjom razmatraju mogući utjecaj svojih odluka na stabilnost financijskog sustava u svim drugim relevantnim državama članicama, a posebno u izvanrednim situacijama, na temelju informacija dostupnih u danom trenutku.

Članak 156.

Nadzor nad likvidnošću

Države članice domaćini do daljnjeg usklađivanja ostaju odgovorne u suradnji s nadležnim tijelima matične države članice za nadzor nad likvidnošću podružnica kreditnih institucija.

Ne dovodeći u pitanje mjere potrebne za jačanje Europskog monetarnog sustava, države članice domaćini zadržavaju potpunu odgovornost za mjere koje proizlaze iz provedbe njihove monetarne politike.

Te mjere ne smiju omogućavati diskriminacijsko ili ograničavajuće postupanje koje se temelji na činjenici da je kreditna institucija dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici.

Članak 157.

Suradnja u nadzoru

Nadležna tijela dotičnih država članica blisko surađuju kako bi nadzirala djelatnosti institucija koje posluju, posebno preko podružnica, u jednoj državi članici ili više njih u kojima se ne nalazi njihovo mjesto uprave. Ona međusobno dostavljaju sve informacije koje se odnose na upravljanje i vlasništvo nad takvim institucijama, a koje bi mogle olakšati njihov nadzor i ispitivanje uvjeta za izdavanje njihovih odobrenja za rad te sve informacije koje bi mogle olakšati praćenje tih institucija, posebno s obzirom na likvidnost, solventnost, osiguranje depozita, ograničavanje velikih izloženosti, administrativne i računovodstvene postupke i mehanizme unutarnje kontrole.

Članak 158.

Značajne podružnice

1. Nadležna tijela države članice domaćina mogu zahtijevati od konsolidirajućeg nadzornog tijela, ako se primjenjuje članak 112. stavak 1., ili od nadležnih tijela matične države članice da se podružnica institucije koja nije investicijsko društvo na koju se primjenjuje članak 95. Uredbe (EU) br. 575/2013 odredi kao značajna.

2. U tom se zahtjevu navode razlozi zbog kojih se ta podružnica smatra značajnom, posebno uzimajući u obzir sljedeće:

(a)premašuje li tržišni udio podružnice što se tiče depozita u državi članici domaćinu 2 %;

(b)vjerojatan učinak obustave ili prekida rada institucije na sistemsku likvidnost i na sustave plaćanja, kliringa i namire u državi članici domaćinu;

(c)veličinu i značaj podružnice u smislu broja klijenata u kontekstu bankovnog ili financijskog sustava države članice domaćina.

Nadležna tijela matične države članice i države članice domaćina te konsolidirajuće nadzorno tijelo, ako se primjenjuje članak 112. stavak 1., čine sve što je u njihovoj moći kako bi došli do zajedničke odluke o određivanju podružnice kao značajne.

Ako se u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva iz prvog podstavka ne donese zajednička odluka, nadležna tijela države članice domaćina donose vlastitu odluku u dodatnom razdoblju od dva mjeseca o tome je li podružnica značajna. Pri donošenju svoje odluke nadležna tijela države članice domaćina uzimaju u obzir sva mišljenja i ograde konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nadležnih tijela matične države članice.

Odluke iz drugog i trećeg podstavka navode se u dokumentu koji sadrži sve razloge za tu odluku i prosljeđuju se dotičnim nadležnim tijelima, te ih nadležna tijela u dotičnim državama članicama smatraju konačnima i primjenjuju ih.

Određivanje podružnice kao značajne ne utječe na prava i obveze nadležnih tijela prema ovoj Direktivi.

3. Nadležna tijela matične države članice priopćuju nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj značajna podružnica ima poslovni nastan informacije iz članka 117. stavka 1. točaka (c) i (d) te provode zadaće iz članka 112. stavka 1. točke (c) u suradnji s nadležnim tijelima države članice domaćina.

4. Ako nadležno tijelo matične države članice sazna za izvanrednu situaciju kao što je navedeno u članku 114. stavku 1., ono upozorava, što je prije moguće, tijela iz članka 58. stavka 4. i članka 59. stavka 1.

5. Ako se ne primjenjuje članak 116., nadležna tijela koja nadziru instituciju sa značajnim podružnicama u drugim državama članicama osnivaju i predsjedaju kolegijem nadzornih tijela kako bi se olakšalo donošenje zajedničke odluke o određivanju podružnice kao značajne u skladu sa stavkom 2. ovog članka i razmjena informacija u skladu s člankom 50. Osnivanje i funkcioniranje kolegija temelji se na pisanim sporazumima, koje, nakon savjetovanja s dotičnim nadležnim tijelima, određuje nadležno tijelo matične države članice. Nadležno tijelo matične države članice odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na sastancima ili u radu kolegija.

6. Odluka nadležnog tijela matične države članice uzima u obzir značaj nadzorne djelatnosti koju planiraju ili usklađuju za ta tijela, a posebno mogući utjecaj na stabilnost financijskog sustava u dotičnim državama članicama iz članka 155. stavka 3. i obveze iz stavka 2. ovog članka.

7. Nadležno tijelo matične države članice u potpunosti i unaprijed obavješćuje sve članove kolegija o organizaciji takvih sastanaka, o glavnim pitanjima o kojima će se raspravljati i o aktivnostima koje treba razmotriti. Nadležno tijelo matične države članice također u potpunosti i pravovremeno obavješćuje sve članove kolegija o radnjama poduzetima na tim sastancima ili o provedenim mjerama.

Članak 159.

Izravne provjere

1. Države članice domaćini propisuju da, ako institucija koja je dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici obavlja svoju djelatnost preko podružnice, nadležna tijela matične države članice mogu, nakon što su prethodno obavijestila nadležna tijela države članice domaćina, sama ili preko posrednika, obavljati izravne provjere informacija iz članka 50.

2. Nadležna tijela matične države članice mogu također, za potrebe takve izravne provjere podružnica, primijeniti druge postupke određene člankom 118.

3. Stavci 1. i 2. ne utječu na pravo nadležnih tijela država članica domaćina da provode, u ispunjavanju njihovih obveza prema ovoj Direktivi, izravne provjere podružnica koje imaju poslovni nastan na njihovu državnom području.

POGLAVLJE 1.a Prijelazne odredbe o financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima

Članak 159.a

Prijelazne odredbe o odobravanju financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga

Matični financijski holdinzi i matični mješoviti financijski holdinzi koji već postoje 27. lipnja 2019. podnose zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 21.a do 28. lipnja 2021. Ako financijski holding ili mješoviti financijski holding ne podnese zahtjev za odobrenje do 28. lipnja 2021., poduzimaju se odgovarajuće mjere na temelju članka 21.a stavka 6.

Tijekom prijelaznog razdoblja iz prvog stavka ovog članka, nadležna tijela imaju sve potrebne nadzorne ovlasti koje su im dodijeljene ovom Direktivom u vezi s financijskim holdinzima ili mješovitim financijskim holdinzima koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 21.a za potrebe konsolidiranog nadzora.

POGLAVLJE 2. Prijelazne odredbe za zaštitne slojeve kapitala

Članak 160.

Prijelazne odredbe za zaštitne slojeve kapitala

1. Ovim se člankom mijenjaju zahtjevi iz članaka 129. i 130. tijekom prijelaznog razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018.

2. Za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.:

(a)zaštitni sloj za očuvanje kapitala sastoji se od redovnog osnovnog kapitala u iznosu od 0,625 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013;

(b)protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju ne smije iznositi više od 0,625 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013.

3. Za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.:

(a)zaštitni sloj za očuvanje kapitala sastoji se od redovnog osnovnog kapitala u iznosu od 1,25 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013;

(b)protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju ne smije iznositi više od 1,25 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013.

4. Za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.:

(a)zaštitni sloj za očuvanje kapitala sastoji se od redovnog osnovnog kapitala u iznosu od 1,875 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013;

(b)protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju ne smije iznositi više od 1,875 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013.

5. Zahtjev za plan za očuvanje kapitala i za ograničenje raspodjele iz članka 141. i članka 142. primjenjuje se tijekom prijelaznog razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018., ako institucije ne ispune zahtjev za kombinirani zaštitni sloj uzimajući u obzir zahtjeve iz stavaka od 2. do 4. ovog članka.

6. Države članice mogu odrediti i kraće prijelazno razdoblje od onog navedenog u stavcima od 1. do 4. te time provesti zaštitni sloj za očuvanje kapitala i protuciklički zaštitni sloj kapitala od 31. prosinca 2013. Ako država članica propiše takvo kraće prijelazno razdoblje, o tome obavješćuje relevantne strane, uključujući Komisiju, ESRB, EBA-u i relevantne kolegije nadzornih tijela. Druge države članice mogu priznati takvo kraće prijelazno razdoblje. Kada druga država članica priznaje takvo kraće prijelazno razdoblje, ona o tome obavješćuje Komisiju, ESRB, EBA-u i relevantni kolegij nadzornih tijela

7. Kada država članica propiše kraće prijelazno razdoblje za protuciklički zaštitni sloj kapitala, to kraće razdoblje primjenjuje se samo za potrebe izračuna protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju od strane institucija koje su dobile odobrenje za rad u državi članici za koju je imenovano tijelo odgovorno.

POGLAVLJE 3. Završne odredbe

Članak 161.

Preispitivanje i izvješćivanje

1. Komisija periodično preispituje provedbu ove Direktive kako bi osigurala da njezina provedba ne dovodi do očigledne diskriminacije između institucija na temelju njihove pravne strukture ili vlasničkog modela.

2. Do 30. lipnja 2016. Komisija u bliskoj suradnji s EBA-om podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta, o odredbama o primicima iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, nakon njihove provjere, uzimajući u obzir međunarodna kretanja s posebnim osvrtom na:

(a)njihovu učinkovitost, provođenje i izvršavanje, uključujući identificiranje eventualnih praznina koje proizlaze iz primjene načela proporcionalnosti na te odredbe;

(b)utjecaj usklađenosti s načelom iz članka 94. stavka 1. točke (g) vezan uz:

i.konkurentnost i financijsku stabilnosti; i

ii.zaposlenike koji efektivno i fizički rade u društvima kćerima s poslovnim nastanom izvan EGP-a matičnih institucija s poslovnim nastanom u EGP-u.

Tom provjerom razmatra se posebno potreba daljnje primjene načela iz članka 94. stavka 1. točke (g) na zaposlenike na koje se primjenjuje točka (b) podtočka ii. prvog podstavka.

3. Brisan.

4. Do 31. prosinca 2014. Komisija provjerava i izvješćuje o primjeni članaka 108. i 109. te dostavlja to izvješće, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta, Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Do 31. prosinca 2016. Komisija provjerava i izvješćuje o rezultatima ostvarenima u skladu s člankom 91. stavkom 9., uključujući primjerenost praksi za usporedbu različitosti, uzimajući u obzir sva relevantna kretanja u Uniji i na međunarodnom planu te dostavlja svoje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta.

6. Do 31. prosinca 2015. Komisija se savjetuje s ESRB-om, EBA-om, EIOPA-om, ESMA-om i ostalim relevantnim stranama o učinkovitosti dogovora o razmjeni informacija u skladu s ovom Direktivom, i u normalnim okolnostima i u okolnostima stresa.

7. Do 31. prosinca 2015. EBA provjerava i dostavlja Komisiji izvješće o primjeni ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 o suradnji Unije i država članica s trećim zemljama. U tom se izvješću utvrđuju sva područja u kojima je potrebno osigurati daljnji razvoj u vezi sa suradnjom i razmjenom informacija. EBA objavljuje to izvješće na svojim internetskim stranicama.

8. Nakon dobivanja mandata od Komisije EBA ispituje jesu li društva koja pripadaju financijskom sektoru, a koja se deklariraju kao društva koja obavljaju svoju djelatnost u skladu s islamskim bankarskim načelima, primjereno pokrivena ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013. Komisija provjerava izvješća koja priprema EBA te prema potrebi podnosi prijedlog zakonodavnog akta Europskom parlamentu i Vijeću.

9. Do 1. srpnja 2014. EBA dostavlja Komisiji izvješće o upotrebi od strane kreditnih institucija i koristi za te institucije od dugoročnijih operacija refinanciranja središnjih banaka ESSB-a i sličnih mjera središnje banke za pomoć u financiranju. Na temelju tog izvješća i nakon savjetovanja s ESB-om, Komisija do 31. prosinca 2014. dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o upotrebi i koristima od navedenih operacija refinanciranja i mjera za pomoć u financiranju za kreditne institucije koje su dobile odobrenje za rad u Uniji, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta o upotrebi tih operacija refinanciranja i mjera za pomoć u financiranju.

10. Komisija do 31. prosinca 2023. preispituje provedbu i primjenu nadzornih ovlasti iz članka 104. stavka 1. točaka (j) i (l) te o tome izrađuje izvješće koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 162.

Prenošenje

1. Do 31. prosinca 2013. države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađenost s ovom Direktivom.

Države članice primjenjuju te odredbe od 1. siječnja 2014.

Države članice Komisiji i EBA-i dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog zakonodavstva koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. Kada dokumenti koje države članice prilažu uz obavijest o mjerama za prijenos nisu dovoljni kako bi se u potpunosti ocijenila usklađenost odredaba za prijenos s određenim odredbama ove Direktive, Komisija može, na zahtjev EBA-e radi obavljanja svojih zadaća u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010, ili na vlastitu inicijativu, zahtijevati od država članica da pruže detaljnije informacije o prijenosu i provedbi tih odredbi i ove Direktive.

2. Odstupajući od stavka 1., glava VII. poglavlje 4. primjenjuje se od 1. siječnja 2016.

3. Zakoni i drugi propisi potrebni za usklađivanje s člankom 94. stavkom 1. točkom (g) zahtijevaju od institucija primjenu tamo navedenih načela na primitke koji se dodjeljuju za pružene usluge ili uspješnost od 2014. nadalje, bilo na temelju ugovora sklopljenih prije ili nakon 1. siječnja 2014.

4. Kada države članice donesu odredbe iz stavaka 1. i 2., one će pri njihovoj službenoj objavi sadržavati uputu na ovu Direktivu ili će se uz njih navesti takva uputa. One će također sadržavati izjavu da se upute u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive koje ova Direktiva stavlja izvan snage tumače kao upute na ovu Direktivu. Države članice određuju način te upute i formulaciju te izjave.

5. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, članak 131. primjenjuje se od 1. siječnja 2016. Države članice provode članak 131. stavak 4. od 1. siječnja 2016. na sljedeći način:

(a)25 % zaštitnog sloja za GSV instituciju, određenog u skladu s člankom 131. stavkom 4., u 2016.;

(b)50 % zaštitnog sloja za GSV instituciju, određenog u skladu s člankom 131. stavkom 4., u 2017.;

(d)100 % zaštitnog sloja za GSV instituciju, određenog u skladu s člankom 131. stavkom 4., u 2019.

6. Odstupajući od stavka 2. ovog članka, članak 133. primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Članak 163.

Stavljanje izvan snage

Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upute na direktive stavljene izvan snage tumače se kao upute na ovu Direktivu i Uredbu (EU) 575/2013 i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II. ovoj Direktivi i Priloga IV. Uredbi (EU) br. 575/2013.

Članak 164.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 165.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Preambula i završne odredbe iz 32024L1619

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (¹),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (²),

budući da:

(1)

Svrha je izmjena Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (³) u vezi s nadzornim ovlastima, sankcijama, podružnicama iz trećih zemalja i okolišnim, socijalnim i upravljačkim (ESG) rizicima unaprijediti usklađivanje okvira za nadzor banaka i, u konačnici, produbiti unutarnje tržište za bankarstvo. Nadležna tijela trebala bi nastojati osigurati da se nadzorni okvir primjenjuje na institucije, kako su definirane u toj direktivi, na razmjeran način, a osobito bi trebala nastojati smanjiti troškove usklađivanja i izvješćivanja za male i jednostavne institucije u mjeri u kojoj je to moguće, uzimajući u obzir preporuke iz izvješća naslovljenog „Studija o troškovima usklađivanja sa zahtjevima za nadzorno izvješćivanje” koje je 2021. objavilo europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (⁴), čiji je cilj prosječno smanjenje troškova izvješćivanja za 10 % do 20 %.

(2)

Nadležna tijela, njihovi članovi osoblja i članovi njihovih upravljačkih tijela trebali bi biti neovisni i slobodni od političkog i gospodarskog utjecaja. Rizici od sukoba interesa narušavaju integritet financijskog sustava Unije i štete cilju integrirane bankovne unije i unije tržišta kapitala. Direktivom 2013/36/EU trebalo bi utvrditi detaljnije odredbe za države članice kako bi se osiguralo da nadležna tijela, uključujući njihove članove osoblja i članove njihovih upravljačkih tijela, djeluju neovisno i objektivno. U tom kontekstu trebalo bi utvrditi minimalne zahtjeve kako bi se spriječili sukobi interesa i ograničio efekt „rotirajućih vrata”, osobito predviđajući razdoblja mirovanja, zabranu trgovanja instrumentima koje izdaju nadzirani subjekti i najdulje razdoblje trajanja mandata za relevantne članove upravljačkih tijela. EBA bi trebala izdati smjernice o sprečavanju sukoba interesa namijenjene nadležnim tijelima, koje se temelje na najboljim primjerima iz međunarodne prakse.

(3)

Članovi osoblja i članovi upravljačkog tijela nadležnog tijela koji podliježu primjeni razdoblja mirovanja trebali bi imati pravo na odgovarajuću naknadu, čija bi svrha trebala biti da im se nadoknadi nemogućnost zapošljavanja, tijekom određenog razdoblja, u subjektima u vezi s kojima se primjenjuju ta ograničenja u pogledu razdoblja mirovanja. Naknada bi trebala biti razmjerna duljini relevantnog razdoblja mirovanja, a o njezinu bi obliku trebala odlučiti svaka država članica.

(4)

Nadzorna tijela bi u obavljanju svojih nadzornih funkcija trebala postupati nadasve časno. Kako bi se povećala transparentnost i osigurali visoki etički standardi, primjereno je da članovi osoblja i članovi upravljačkog tijela nadležnog tijela jednom godišnje podnesu izjavu o interesima. U toj bi izjavi trebalo objaviti informacije o udjelima člana u financijskim instrumentima kako bi se smanjili rizici koji proizlaze iz sukoba interesa koji mogu nastati zbog tih udjela i kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da na odgovarajući način upravljaju tim rizicima. Izjavom o interesima ne bi se trebali dovoditi u pitanje zahtjevi za podnošenje izjave o imovinskom stanju na temelju primjenjivih nacionalnih pravila.

(5)

Pružanje temeljnih bankovnih usluga navedenih u točkama 1., 2. i 6. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU trebalo bi uvjetovati izričitim i usklađenim zahtjevom za izdavanje odobrenja za rad u pravu Unije, u kojem se navodi da bi društva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja žele pružati takve temeljne bankovne usluge u Uniji trebala barem osnovati podružnicu u državi članici i da bi takva podružnica trebala imati odobrenje za rad u skladu s pravom Unije, osim ako to društvo želi pružati bankovne usluge u Uniji preko društva kćeri.

(6)

Upotreba bankovnih usluga izvan Unije, kao u kontekstu dogovora Svjetske trgovinske organizacije o obvezama u pogledu financijskih usluga, treba ostati nepromijenjena. Zahtjev za osnivanje podružnice u Uniji ne bi se trebao primjenjivati na slučajeve obrnutog nuđenja, odnosno kada klijent ili druga ugovorna strana pristupi društvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji isključivo na vlastitu inicijativu radi pružanja bankovnih usluga, što uključuje i njihov nastavak, ili bankovnih usluga usko povezanih s onima koje su prvotno zatražene. Pri prenošenju ove Direktive države članice trebale bi moći poduzeti mjere za očuvanje stečenih prava klijenata na temelju postojećih ugovora. Takve bi se mjere trebale primjenjivati isključivo u svrhu olakšavanja prijelaza na provedbu ove Direktive i trebale bi biti usko određene kako bi se izbjegli slučajevi zaobilaženja. Kako bi se spriječilo zaobilaženje pravila koja se primjenjuju na prekogranično pružanje bankovnih usluga od strane društava iz trećih zemalja, nadležna tijela trebala bi moći pratiti pružanje tih usluga. Zahtjev za osnivanje podružnice u Uniji ne bi se trebao primjenjivati ni na međubankarske ni međuposredničke transakcije. Osim toga, ne dovodeći u pitanje sustav izdavanja odobrenja za rad predviđen Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (⁵) i Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (⁶), zahtjev za osnivanje podružnice ne bi se trebao primjenjivati na slučajeve u kojima kreditne institucije iz trećih zemalja u Uniji pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u odjeljku A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU i sve s njima povezane pomoćne usluge, kao što su povezano primanje depozita ili odobravanje kredita ili zajmova čija je svrha pružanje usluga na temelju te direktive, uključujući pružanje usluga trgovanja financijskim instrumentima ili upravljanja privatnom imovinom. Bez obzira na to, takvim bi se izuzećem trebala uzeti u obzir usklađenost s pravilima o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma kako su utvrđena u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (⁷).

(7)

Nadležna tijela trebala bi imati potrebne ovlasti za oduzimanje odobrenja za rad izdanog kreditnoj instituciji ako je za tu kreditnu instituciju utvrđeno da je institucija koja propada ili će vjerojatno propasti, ako ne postoji razumna mogućnost da bi bilo kakve alternativne mjere privatnog sektora ili nadzorne mjere spriječile propast takve kreditne institucije u razumnom roku, i ako mjera sanacije nije nužna radi javnog interesa. U takvoj situaciji kreditnu bi instituciju trebalo likvidirati u skladu s primjenjivim nacionalnim postupkom u slučaju nesolventnosti ili s drugim postupcima koji su za te institucije propisani nacionalnim pravom, čime bi se osigurao njihov uredan izlazak s tržišta, te bi one trebale obustaviti djelatnosti za koje im je izdano odobrenje za rad. Međutim, ne bi trebala postojati automatska poveznica između utvrđivanja propadanja ili vjerojatnog propadanja i oduzimanja odobrenja za rad, kao u drugim slučajevima u kojima nadležno tijelo ima pravo oduzeti odobrenje za rad. Nadležna tijela trebala bi izvršavati svoje ovlasti na način koji je proporcionalan i kojim se uzimaju u obzir značajke primjenjivih nacionalnih postupaka u slučaju nesolventnosti, uključujući postojeće sudske postupke. Ovlast za oduzimanje odobrenja za rad ne bi se trebala upotrebljavati za sprečavanje pokretanja ili nasilno okončanje postupka u slučaju nesolventnosti, kao što je primjena sudskog moratorija ili drugih mjera koje su uvjetovane aktivnom licencijom.

(8)

Financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su matična društva bankovnih grupa trebali bi i dalje podlijegati mehanizmu identifikacije i odobrenja uvedenom Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća (⁸). Tim se mehanizmom nadležnim tijelima omogućuje da određene financijske holdinge i mješovite financijske holdinge izravno obuhvate područjem primjene svojeg nadzora i nadzornih ovlasti na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (⁹) kako bi se osigurala usklađenost na konsolidiranoj osnovi. U posebnim okolnostima nadležna tijela trebala bi imati diskrecijsko pravo izuzeti od davanja odobrenja financijski holding ili mješoviti financijski holding osnovan radi držanja sudjelujućih udjela u društvima. Osim toga, kako bi se uzele u obzir posebnosti određenih bankarskih grupa, konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi moći dopustiti da se financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su izuzeti od odobrenja isključe iz opsega konsolidacije bankarske grupe. Međutim, ovlast za isključivanje tih subjekata iz opsega konsolidacije bankarske grupe trebala bi se izvršavati samo u iznimnim okolnostima, ako su ispunjeni svi uvjeti utvrđeni u primjenjivom pravu, i u tu bi svrhu dotična bankarska grupa trebala dokazati da holding koji bi trebalo isključiti nije uključen u upravljanje tom bankarskom grupom niti relevantan za upravljanje tom bankarskom grupom.

(9)

Nadzorna tijela kreditnih institucija trebala bi imati sve potrebne ovlasti koje im omogućuju obavljanje zadaća i koje obuhvaćaju različite operacije koje obavljaju nadzirani subjekti. U tu svrhu i kako bi se stvorili ravnopravniji uvjeti, nadzorna tijela trebala bi imati na raspolaganju sve nadzorne ovlasti koje im omogućuju da obuhvate značajne operacije koje mogu poduzeti nadzirani subjekti. Stoga bi nadležna tijela trebalo obavijestiti ako značajne operacije koje je proveo nadzirani subjekt, uključujući stjecanje značajnih udjela u subjektima financijskog ili nefinancijskog sektora od strane nadziranih subjekata, značajne prijenose imovine i obveza od nadziranih subjekata ili prema njima te spajanja odnosno pripajanja i podjele u koja su uključeni nadzirani subjekti, pobuđuju sumnju u bonitetni profil tog subjekta ili moguće aktivnosti pranja novca ili financiranja terorizma. Nadalje, nadležna tijela trebala bi imati ovlasti intervenirati u slučajevima stjecanja značajnih udjela, spajanja odnosno pripajanja ili podjela.

(10)

Kako bi se osigurala proporcionalnost i izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, dodatne ovlasti nadležnih tijela trebale bi se primjenjivati samo na operacije koje se smatraju značajnima. Samo bi se operacije koje obuhvaćaju spajanja odnosno pripajanja ili podjele trebale automatski smatrati značajnim operacijama jer se može očekivati da će novoosnovani subjekt imati znatno drugačiji bonitetni profil od subjekata koji su prvotno bili uključeni u spajanje odnosno pripajanje ili podjelu. Isto tako, subjekti koji su započeli spajanja odnosno pripajanja ili podjele ne bi ih trebali zaključiti prije nego što od nadležnih tijela dobiju prethodno pozitivno mišljenje. Stjecanje udjelâ, ako se smatra značajnim, trebalo bi procijeniti dotično nadležno tijelo na temelju postupka prešutnog odobrenja.

(11)

Kako bi se osiguralo da nadležna tijela imaju mogućnost intervenirati prije poduzimanja značajne operacije, ona bi trebala biti obaviještena unaprijed. Toj obavijesti trebalo bi priložiti informacije koje su nadležnim tijelima potrebne za procjenu predložene operacije iz perspektive bonitetnog nadzora te sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma. Nadležna bi tijela tu procjenu trebala započeti u trenutku primitka obavijesti sa svim zatraženim informacijama. U slučaju stjecanja značajnog udjela, ili ako predložena operacija uključuje samo financijske dionike iz iste grupe, ta bi procjena trebala biti vremenski ograničena.

(12)

U slučaju stjecanja značajnog udjela rezultat procjene mogao bi potaknuti nadležno tijelo da donese odluku o protivljenju toj operaciji. Ako se nadležno tijelo u određenom roku ne usprotivi, operacija bi se trebala smatrati odobrenom.

(13)

Odredbe koje se odnose na stjecanje kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji potrebno je uskladiti s odredbama o stjecanju značajnog udjela od strane institucije, u slučaju da je za istu operaciju potrebno provesti obje procjene. Bez pravilnog usklađivanja te bi odredbe mogle dovesti do nedosljednosti u procjenama koje provode nadležna tijela, a u konačnici i u njihovim odlukama.

(14)

Kad je riječ o spajanjima odnosno pripajanjima i podjelama, Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁰) utvrđena su usklađena pravila i postupci, posebno za prekogranična spajanja odnosno pripajanja i podjele društava kapitala. Stoga bi postupak procjene koji provode nadležna tijela predviđen u ovoj Direktivi trebao biti dopuna postupku utvrđenom u Direktivi (EU) 2017/1132 i ne bi smio biti u suprotnosti ni s jednom njezinom odredbom. U slučaju prekograničnih spajanja odnosno pripajanja i podjela obuhvaćenih područjem primjene Direktive (EU) 2017/1132, obrazloženo mišljenje nadležnog tijela trebalo bi biti dio procjene usklađenosti sa svim relevantnim uvjetima i pravilnog dovršetka svih postupaka i formalnosti potrebnih za potvrdu koja prethodi spajanju odnosno pripajanju ili podjeli. Stoga bi obrazloženo mišljenje trebalo prenijeti imenovanom nacionalnom tijelu odgovornom za izdavanje potvrde koja prethodi spajanju odnosno pripajanju ili podjeli na temelju Direktive (EU) 2017/1132.

(15)

U nekim situacijama, na primjer kada su uključeni subjekti s poslovnim nastanom u različitim državama članicama, operacije mogu zahtijevati veći broj obavijesti i procjena različitih nadležnih tijela, te stoga zahtijevati učinkovitu suradnju tih tijela. Stoga je potrebno utvrditi obveze suradnje, posebno u pogledu ranog prekograničnog obavješćivanja, neometane razmjene informacija, među ostalim s tijelima odgovornima za sprečavanje pranja novca ili financiranja terorizma, i koordinacije postupka procjene.

(16)

EBA bi trebala biti zadužena za izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda, nacrta provedbenih tehničkih standarda i smjernica kako bi se osigurao odgovarajući okvir za primjenu dodatnih nadzornih ovlasti. U tim nacrtima regulatornih tehničkih standarda i nacrtima provedbenih tehničkih standarda trebalo bi posebno precizirati informacije koje nadležna tijela trebaju primiti, elemente koje trebaju procijeniti i suradnju koja je potrebna kada je uključeno više nadležnih tijela. Ti su različiti elementi ključni kako bi se osiguralo da se dovoljno usklađenom metodologijom nadzora omogući učinkovito izvršavanje dodatnih ovlasti, uz najmanje moguće povećanje administrativnog opterećenja.

(17)

Regulacija podružnica koje su osnovala društva iz treće zemlje radi pružanja bankovnih usluga u državi članici podliježe nacionalnom pravu i u vrlo je ograničenoj mjeri usklađena Direktivom 2013/36/EU. Iako su podružnice iz trećih zemalja uvelike i sve više prisutne na bankarskim tržištima Unije, trenutačno podliježu samo vrlo općenitim zahtjevima za pružanje informacija, ali ne i bonitetnim standardima ili mehanizmima suradnje u području nadzora na razini Unije. Zbog nepostojanja ikakvog zajedničkog bonitetnog okvira, na podružnice iz trećih zemalja primjenjuju se neusklađeni nacionalni zahtjevi različite bonitetne razine i opsega. Osim toga, nadležnim tijelima nedostaju sveobuhvatne informacije i potrebni nadzorni alati za pravilno praćenje specifičnih rizika koji proizlaze iz poslovanja grupa iz trećih zemalja u jednoj ili više država članica putem podružnica i društava kćeri. Trenutačno za njih ne postoje integrirani nadzorni mehanizmi, a nadležno tijelo odgovorno za nadzor jedne podružnice grupe iz treće zemlje nije obvezno razmjenjivati informacije s nadležnim tijelima koja nadziru druge podružnice ili društva kćeri iste grupe. Takvo rascjepkano regulatorno okružje stvara rizike za financijsku stabilnost i cjelovitost tržišta Unije i trebalo bi ga na odgovarajući način riješiti putem usklađenog regulatornog okvira za podružnice iz trećih zemalja. Takav okvir trebao bi obuhvaćati minimalne zajedničke zahtjeve u pogledu odobrenja za rad, bonitetnih standarda, unutarnjeg upravljanja, nadzora i izvješćivanja. Taj skup zahtjeva trebao bi se temeljiti na zahtjevima koje države članice već primjenjuju na podružnice iz treće zemlje koje posluju na njihovu državnom području, vodeći pritom računa o sličnim ili istovjetnim zahtjevima koje treće zemlje primjenjuju na strane podružnice, kako bi se osigurala dosljednost među državama članicama i regulatorni okvir Unije za podružnice iz trećih zemalja uskladio s prevladavajućim međunarodnim praksama u tom području.

(18)

Pri izdavanju odobrenja za rad podružnicama iz trećih zemalja i nadzoru tih podružnica nadležna tijela trebala bi moći učinkovito izvršavati svoje nadzorne funkcije. U tu svrhu trebaju imati pristup svim potrebnim informacijama nadzornih tijela relevantne treće zemlje o glavnom društvu podružnice iz treće zemlje i biti u mogućnosti učinkovito koordinirati svoje nadzorne aktivnosti s nadzornim aktivnostima nadzornih tijela treće zemlje. Prije nego što podružnica iz treće zemlje počne obavljati svoje djelatnosti u državi članici, nadležna tijela trebala bi nastojati sklopiti sporazum s nadzornim tijelom dotične treće zemlje kako bi se omogućile suradnja i razmjena informacija. Takav bi se sporazum trebao temeljiti na modelima administrativnih aranžmana koje je razvila EBA u skladu s člankom 33. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Nadležna tijela trebala bi EBA-i dostaviti informacije o takvim sporazumima. Ako sklapanje administrativnog sporazuma na temelju modela koji je razvila EBA nije moguće, nadležna tijela trebala bi moći upotrebljavati druge aranžmane, na primjer razmjenu pisama, kako bi osigurala da mogu izvršavati svoje nadzorne funkcije.

(19)

Radi proporcionalnosti minimalni zahtjevi uvedeni podružnicama iz trećih zemalja trebali bi odgovarati riziku koji te podružnice predstavljaju za financijsku stabilnost i cjelovitost tržišta Unije i država članica. Podružnice iz trećih zemalja trebalo bi stoga svrstati u 1. razred ako se smatraju rizičnijima ili u 2. razred ako se smatra da su male i jednostavne i ne predstavljaju znatan rizik za financijsku stabilnost (u skladu s definicijom „malih i jednostavnih institucija” iz Uredbe (EU) br. 575/2013). U skladu s time, trebalo bi smatrati da podružnice iz trećih zemalja čija računovodstvena vrijednost imovine u državi članici iznosi 5 milijardi EUR ili više predstavljaju takav veći rizik jer su veće i složenije te bi njihova propast mogla dovesti do znatnog poremećaja tržišta bankovnih usluga ili bankarskog sustava države članice. Rizičnijima bi se trebale smatrati i podružnice iz trećih zemalja koje imaju odobrenje za prihvaćanje depozita stanovništva bez obzira na njihovu veličinu ako iznos takvih depozita stanovništva prelazi određeni prag, u mjeri u kojoj bi njihova propast mogla utjecati na vrlo osjetljive deponente i uzrokovati gubitak povjerenja u sigurnost i stabilnost bankarskog sustava države članice i njegove sposobnosti da zaštiti štednju građana. Stoga bi obje navedene vrste podružnica iz trećih zemalja trebalo svrstati kao podružnice iz trećih zemalja 1. razreda.

(20)

U 1. razred trebalo bi svrstati i podružnice iz trećih zemalja ako glavno društvo podliježe regulaciji, a za nadzor i provedbu te regulacije nije utvrđeno da su barem istovjetni onome što se zahtijeva Direktivom 2013/36/EU i Uredbom (EU) br. 575/2013, ili ako je relevantna treća zemlja uvrštena na popis visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima u svojem režimu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma u skladu s Direktivom (EU) 2015/849. Te podružnice iz trećih zemalja predstavljaju znatan rizik za financijsku stabilnost Unije i države članice poslovnog nastana jer okviri za regulaciju ili za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma koji se primjenjuju na njihovo glavno društvo ne obuhvaćaju na odgovarajući način specifične rizike koji proizlaze iz djelatnosti koje podružnica obavlja u državi članici odnosno ne omogućuju njihovo odgovarajuće praćenje, ili rizike za druge ugovorne strane u državi članici povezanih s grupom iz treće zemlje. Za potrebe utvrđivanja istovjetnosti bankovnih bonitetnih i nadzornih standarda treće zemlje u odnosu na standarde Unije, Komisija bi trebala moći zatražiti od EBA-e da provede procjenu i objavi izvješće o bankovnom regulatornom okviru relevantne treće zemlje u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA bi trebala osigurati strogu i transparentnu provedbu procjene na temelju pouzdane metodologije. Osim toga, EBA bi se trebala savjetovati i blisko surađivati s nadzornim tijelima treće zemlje, državnim službama nadležnima za regulaciju banaka te, prema potrebi, sa subjektima privatnog sektora, osigurati im pravedan tretman i omogućiti da u razumnom roku dostave dokumentaciju i podnesu očitovanja. Nadalje, EBA bi trebala osigurati da izdano izvješće bude primjereno obrazloženo, da sadržava detaljan opis razmotrenih pitanja i da se dostavi u razumnom roku. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti za donošenje odluka o istovjetnosti bankovnih regulatornih okvira podružnica iz trećih zemalja trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (¹¹).

(21)

Nadležna tijela trebala bi imati izričitu ovlast zahtijevati, na pojedinačnoj osnovi, da podružnice iz trećih zemalja podnesu zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u skladu s glavom III. poglavljem I. Direktive 2013/36/EU, barem ako te podružnice posluju s klijentima ili drugim ugovornim stranama u drugim državama članicama kršeći pravila unutarnjeg tržišta, ako predstavljaju znatan rizik za financijsku stabilnost Unije ili države članice u kojoj imaju poslovni nastan ili ako je ukupni iznos imovine svih podružnica iz trećih zemalja u Uniji koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje jednak ili veći od 40 milijardi EUR ili ako je iznos imovine podružnice iz treće zemlje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan jednak ili veći od 10 milijardi EUR. Nadalje, od nadležnih tijela trebalo bi zahtijevati da procjenjuju imaju li podružnice iz trećih zemalja sistemsku važnost ako je ukupni iznos imovine svih podružnica iz trećih zemalja u Uniji koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje jednak ili veći od 40 milijardi EUR Sve podružnice iz trećih zemalja koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje s poslovnim nastanom u jednoj državi članici ili u cijeloj Uniji trebale bi podlijegati takvoj procjeni koju provode njihova nadležna tijela. Tom bi se procjenom, u skladu s posebnim kriterijima, trebalo ispitati predstavljaju li te podružnice sličnu razinu rizika za financijsku stabilnost Unije ili njezinih država članica kao institucije koje se na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 smatraju „sistemski važnim institucijama”. Ako nadležna tijela utvrde da su podružnice iz trećih zemalja sistemski važne, trebala bi im uvesti zahtjeve primjerene za ublažavanje rizika za financijsku stabilnost. U tu bi svrhu nadležna tijela trebala moći naložiti podružnicama iz trećih zemalja da podnesu zahtjev za izdavanje odobrenja za rad kao institucije kćeri na temelju Direktive 2013/36/EU da bi mogle nastaviti obavljati bankovne djelatnosti u državi članici ili u cijeloj Uniji. Nadalje, nadležna tijela trebala bi moći propisati druge zahtjeve, posebno obvezu restrukturiranja imovine podružnica iz trećih zemalja ili njihova poslovanja u Uniji tako da te podružnice više ne budu sistemski važne, odnosno dodatne zahtjeve u pogledu kapitala, likvidnosti, izvješćivanja ili objavljivanja informacija ako bi to bilo dovoljno da se odgovori na rizike za financijsku stabilnost. Nadležna tijela trebala bi imati mogućnost da podružnicama iz trećih zemalja za koje se procijeni da imaju sistemsku važnost ne uvedu nijedan od tih zahtjeva te bi u tom slučaju trebala dostaviti obrazloženu obavijest EBA-i i nadležnim tijelima država članica u kojima je relevantna grupa iz treće zemlje osnovala druge podružnice iz trećih zemalja ili institucije kćeri. Kako bi se razmotrile posljedice na razini cijele Unije, nadležna tijela koja odluče izvršiti svoje ovlasti da nalože podružnicama da podnesu zahtjev za odobrenje za rad kao institucije kćeri trebala bi se unaprijed savjetovati s EBA-om i dotičnim nadležnim tijelima.

(22)

Kako bi se promicala dosljednost nadzornih odluka u vezi s grupom iz treće zemlje koja ima podružnice i društva kćeri u cijeloj Uniji, nadležna tijela pri provedbi procjene sistemske važnosti trebala bi se savjetovati s EBA-om i nadležnim tijelima država članica u kojima je relevantna grupa iz treće zemlje osnovala druge podružnice iz trećih zemalja ili institucije kćeri kako bi procijenila rizike za financijsku stabilnost koje relevantna podružnica iz treće zemlje može predstavljati za države članice koje nisu država članica u kojoj ima poslovni nastan.

(23)

Nadležna tijela trebala bi provoditi redovite provjere usklađenosti podružnica iz trećih zemalja s relevantnim zahtjevima iz Direktive 2013/36/EU i izreći nadzorne mjere u vezi s tim podružnicama kako bi se osigurala ili ponovno uspostavila usklađenost s tim zahtjevima. Kako bi se olakšao djelotvoran nadzor sukladnosti s tim zahtjevima za podružnice iz trećih zemalja i omogućio sveobuhvatan pregled poslovanja grupa iz trećih zemalja u Uniji, nadležnim tijelima trebalo bi staviti na raspolaganje zajedničke nadzorne i financijske izvještaje na standardiziranim obrascima. EBA bi trebala biti ovlaštena za izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda kojima se utvrđuju ti obrasci. Osim toga, kako bi se osiguralo da sve djelatnosti grupa iz trećih zemalja koje u Uniji posluju putem podružnica iz trećih zemalja podliježu sveobuhvatnom nadzoru, spriječilo zaobilaženje zahtjeva koji se na te grupe primjenjuju na temelju prava Unije i na najmanju moguću mjeru sveli potencijalni rizici za financijsku stabilnost Unije, potrebno je uspostaviti odgovarajuće mehanizme suradnje nadležnih tijela. Podružnice 1. razreda iz trećih zemalja trebale bi osobito biti obuhvaćene djelokrugom kolegija nadzornih tijela za grupe iz trećih zemalja u Uniji. Ako takav kolegij već ne postoji, nadležna tijela trebala bi osnovati ad hoc kolegij za sve podružnice 1. razreda iz trećih zemalja koje pripadaju istoj grupi ako ta grupa posluje u nekoliko država članica.

(24)

Okvir Unije za podružnice iz trećih zemalja trebao bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje postojeće diskrecijsko pravo država članica da od društava iz određenih trećih zemalja općenito zahtijevaju da bankovne djelatnosti na njihovu državnom području obavljaju isključivo putem institucija kćeri koje imaju odobrenje za rad u skladu s glavom III. poglavljem I. Direktive 2013/36/EU. Taj bi se zahtjev mogao odnositi na treće zemlje koje primjenjuju bonitetne i nadzorne standarde za banke koji nisu istovjetni standardima iz nacionalnog prava države članice ili na treće zemlje u čijim su režimima za sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma prisutni strateški nedostaci.

(25)

Neovisno o postojećim primjenjivim pravilima o tajnosti, trebalo bi poboljšati razmjenu informacija između nadležnih tijela i poreznih tijela. Razmjena informacija trebala bi u svakom slučaju biti u skladu s nacionalnim pravom, a ako informacije potječu iz druge države članice, relevantna nadležna tijela trebala bi postići sporazum o otkrivanju.

(26)

Ključno je da institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi ispunjavaju bonitetne zahtjeve kako bi se osigurala njihova sigurnost i stabilnost te očuvala stabilnost financijskog sustava na razini Unije u cjelini i u svakoj državi članici. Stoga bi Europska središnja banka (ESB) i nacionalna nadležna tijela trebali imati ovlast za poduzimanje pravodobnih i odlučnih mjera ako te institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi te njihovi stvarni upravitelji ne postupaju u skladu s bonitetnim zahtjevima ili nadzornim odlukama.

(27)

Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u području ovlasti za izricanje sankcija, države članice trebale bi propisati djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće administrativne kazne, periodične penale i druge administrativne mjere za kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi Direktiva 2013/36/EU te za kršenja Uredbe (EU) br. 575/2013 ili odluka koje je donijelo nadležno tijelo na temelju tih odredaba ili te uredbe. Te administrativne kazne, periodični penali i druge administrativne mjere trebali bi ispunjavati određene minimalne zahtjeve, uključujući minimalne ovlasti koje bi trebale biti povjerene nadležnim tijelima za njihovo izricanje, kriterije koje bi nadležna tijela trebala uzeti u obzir pri njihovoj primjeni, zahtjeve za objavljivanje ili razine administrativnih kazni i periodičnih penala. EBA bi trebala biti ovlaštena izvješćivati o suradnji među nadležnim tijelima u kontekstu primjene administrativnih kazni, periodičnih penala i drugih administrativnih mjera.

(28)

Države članice trebale bi moći izreći administrativne kazne ako dotično kršenje podliježe i nacionalnom kaznenom pravu. Nadležna tijela pri određivanju vrste administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera i razine administrativnih novčanih kazni trebala bi uzeti u obzir sve prethodne kaznene sankcije izrečene za isto kršenje fizičkoj ili pravnoj osobi koja je odgovorna za to kršenje. Time se želi osigurati da se težina svih administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera izrečenih u svrhu kažnjavanja u slučaju kumulacije administrativnih i kaznenih postupaka koji su posljedica istog protupravnog postupanja ograniči na ono što je nužno s obzirom na težinu dotičnog kršenja. U tu bi svrhu države članice trebale uspostaviti odgovarajuće mehanizme kako bi osigurale da su nadležna tijela i pravosudna tijela propisno i pravodobno obaviještena o svim administrativnim ili kaznenim postupcima pokrenutima protiv iste fizičke ili pravne osobe.

(29)

Administrativne novčane kazne trebale bi imati odvraćajući učinak kako bi se u budućnosti spriječilo slično ili isto postupanje fizičke ili pravne osobe koja krši nacionalne odredbe kojima se prenosi Direktiva 2013/36/EU ili Uredbu (EU) br. 575/2013. Administrativne novčane kazne za pravne osobe trebale bi se dosljedno primjenjivati, posebno u pogledu određivanja maksimalnog iznosa tih kazni, pri čemu bi u obzir trebalo uzeti ukupni godišnji neto promet relevantnog društva. Međutim, ukupni godišnji neto promet u smislu Direktive 2013/36/EU trenutačno nije ni iscrpan ni dovoljno jasan da bi se osigurali ravnopravni uvjeti u primjeni administrativnih novčanih kazni. Kako bi se osigurao dosljedan izračun u cijeloj Uniji, Direktivom 2013/36/EU trebalo bi predvidjeti popis elemenata koje treba uključiti u izračun ukupnog godišnjeg neto prometa.

(30)

Osim administrativnih novčanih kazni, nadležna tijela trebala bi imati ovlasti za izricanje periodičnih penala institucijama, financijskim holdinzima, mješovitim financijskim holdinzima i onim članovima upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji, višem rukovodstvu, nositeljima ključnih funkcija, drugim osobama koje preuzimaju značajan rizik i svim drugim fizičkim osobama za koje je utvrđeno da su u skladu s nacionalnim pravom odgovorni za kršenje obveze poštovanja nacionalnih odredaba kojima se prenosi Direktiva 2013/36/EU ili svojih obveza na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 ili na temelju odluke koju je donijelo nadležno tijelo na temelju tih odredaba ili te uredbe. Države članice trebale bi donijeti posebna pravila i djelotvorne mehanizme za primjenu periodičnih penala. Periodične penale trebalo bi uvesti u slučaju kontinuiranog kršenja. Ne dovodeći u pitanje postupovna prava pogođenih osoba na zakonito postupanje na temelju primjenjivog prava, uključujući pravo tih osoba na saslušanje, nadležna tijela trebala bi moći izreći periodične penale bez prethodnog zahtjeva, naloga ili upozorenja stranci koja je počinila kršenje kojima se zahtjeva ponovno uspostavljanje usklađenosti. Budući da je svrha periodičnih penala prisiliti fizičke ili pravne osobe na okončanje kršenja koje je u tijeku, njihova primjena ne bi trebala sprečavati nadležna tijela u izricanju kasnijih administrativnih kazni za isto kršenje. Trebalo bi biti moguće izreći periodične penale na određeni datum i početi ih primjenjivati od kasnijeg datuma. Ako države članice ne odrede drukčije, periodične penale trebalo bi izračunavati na dnevnoj osnovi.

(31)

Kako bi se osigurao najveći mogući opseg djelovanja nakon kršenja i doprinijelo sprečavanju budućih kršenja, bez obzira na to podliježu li ta kršenja, prema nacionalnom pravu, administrativnoj kazni ili drugoj administrativnoj mjeri, države članice trebale bi moći predvidjeti dodatne administrativne kazne i više iznose administrativnih novčanih kazni i periodičnih penala.

(32)

Pri izricanju periodičnih penala, nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir mogući učinak periodičnih penala na financijsko stanje fizičke ili pravne osobe koja je počinila kršenje te nastojati izbjeći situaciju u kojoj bi se kaznom uzrokovala nesolventnost fizičke ili pravne osobe koja je počinila kršenje ili dovelo do ozbiljnih financijskih poteškoća ili koja bi predstavljala neproporcionalni postotak godišnjeg prihoda fizičke osobe ili ukupnog godišnjeg prometa pravne osobe. Nadležna tijela trebala bi osigurati i da se periodični penali primjenjuju na članove upravljačkog tijela, više rukovodstvo, nositelje ključnih funkcija, druge osobe koje preuzimaju značajan rizik i na sve druge fizičke osobe za koje je utvrđeno da su izravno odgovorne za kršenje, bilo pojedinačno ili zajednički.

(33)

U iznimnim situacijama, ako pravni sustav države članice ne dopušta izricanje administrativnih kazni predviđenih ovom Direktivom, trebalo bi biti moguće iznimno primjenjivati pravila o administrativnim kaznama tako da kaznu pokrene nadležno tijelo, a izrekne je pravosudno tijelo. Međutim, nužno je da te države članice osiguraju da primjena tih pravila i kazni ima istovjetan učinak kao i administrativne kazne koje izriču nadležna tijela. Predviđene sankcije trebale bi biti stoga učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(34)

Kako bi se osigurale odgovarajuće sankcije za kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi Direktiva 2013/36/EU i za kršenja Uredbe (EU) br. 575/2013, trebalo bi dopuniti popis kršenja koja podliježu administrativnim kaznama, periodičnim penalima i drugim administrativnim mjerama. Stoga bi popis kršenja navedenih u Direktivi 2013/36/EU trebalo izmijeniti.

(35)

Nakon uvođenja Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 – Financijski instrumenti (MSFI 9) 1. siječnja 2018., rezultat izračuna očekivanih kreditnih gubitaka, koji se temelji na pristupima izrade modela, izravno utječe na iznos regulatornog kapitala i regulatorne omjere institucija. Ti pristupi izrade modela osnova su i za izračun očekivanih kreditnih gubitaka ako institucije primjenjuju nacionalne računovodstvene okvire. Stoga je važno da nadležna tijela i EBA imaju jasan uvid u učinak tih izračuna na raspon vrijednosti rizikom ponderirane imovine i kapitalnih zahtjeva za slične izloženosti. U tu bi svrhu postupak ocjenjivanja trebao obuhvaćati i te pristupe izrade modela. S obzirom na to da institucije koje izračunavaju kapitalne zahtjeve u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik mogu primjenjivati i modele za izračun očekivanih kreditnih gubitaka u okviru MSFI-ja 9, te bi institucije također trebale biti uključene u postupak ocjenjivanja, uzimajući pritom u obzir načelo proporcionalnosti.

(36)

Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća (¹²) izmijenjena je Uredba (EU) br. 575/2013 uvođenjem revidiranog okvira za tržišni rizik koji je izradio Bazelski odbor za nadzor banaka. Alternativni standardizirani pristup koji je dio tog novog okvira omogućuje institucijama da modeliraju određene parametre koji se primjenjuju za izračun rizikom ponderirane imovine i kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. Stoga je važno da nadležna tijela i EBA imaju jasan uvid u raspon vrijednosti rizikom ponderirane imovine i kapitalnih zahtjeva za slične izloženosti ne samo u skladu s alternativnim pristupom na temelju internih modela, nego i u skladu s alternativnim standardiziranim pristupom. Stoga bi postupak ocjenjivanja tržišnog rizika trebao obuhvatiti revidirane standardizirane pristupe i pristupe internih modela, uzimajući pritom u obzir načelo proporcionalnosti.

(37)

Globalna tranzicija prema održivom gospodarstvu kako je sadržana u Pariškom sporazumu (¹³), donesenom 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Pariški sporazum”), i Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. zahtijevat će temeljitu socioekonomsku preobrazbu i ovisit će o mobilizaciji znatnih financijskih sredstava iz javnog i privatnog sektora. Europskim zelenim planom, koji je Komisija predstavila u svojoj komunikaciji od 11. prosinca 2019., Unija se obvezala da će do 2050. postati klimatski neutralna. Financijski sustav ima važnu ulogu u potpori toj tranziciji, koja se ne odnosi samo na iskorištavanje i podupiranje budućih prilika, nego i na pravilno upravljanje rizicima koji bi pritom mogli nastati. Budući da ti rizici mogu utjecati na stabilnost pojedinačnih institucija i financijskog sustava u cjelini, potreban je poboljšan regulatorni bonitetni okvir kojim se bolje integriraju povezani rizici.

(38)

Dosad nezabilježen opseg tranzicije prema održivom, klimatski neutralnom i kružnom gospodarstvu znatno će utjecati na financijski sustav. Mreža središnjih banaka i nadzornih tijela za ozelenjivanje financijskog sustava potvrdila je 2018. da su rizici povezani s klimom izvor financijskog rizika. U komunikaciji Komisije od 6. srpnja 2021. naslovljenoj „Strategija za financiranje tranzicije prema održivom gospodarstvu” („Obnovljena strategija održivog financiranja”) naglašava se da ESG rizici te rizici koji proizlaze iz fizičkih posljedica klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i osobito šireg uništavanja ekosustava predstavljaju dosad nezabilježen izazov za gospodarstvo Unije i stabilnost financijskog sustava. Ti su rizici specifični zbog njihova utjecaja na budućnost i karakterističnih učinaka u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Specifičnost rizika povezanih s klimom i drugih rizika za okoliš, primjerice rizika koji proizlaze iz uništavanja okoliša i gubitka bioraznolikosti, u vezi s rizicima tranzicije i fizičkim rizicima, osobito zahtijeva upravljanje tim rizicima tijekom dugoročnog razdoblja od najmanje deset godina.

(39)

Dugoročnost i dubina tranzicije prema održivom, klimatski neutralnom i kružnom gospodarstvu dovest će do znatnih promjena u poslovnim modelima institucija. Odgovarajuća prilagodba financijskog sektora, a osobito kreditnih institucija, potrebna je kako bi se u gospodarstvu Unije ostvario cilj nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050., uz istodobno zadržavanje inherentnih rizika pod kontrolom. Stoga bi nadležnim tijelima trebalo omogućiti da taj proces prilagodbe procijene i da interveniraju u slučajevima kada institucije klimatskim rizicima, kao i rizicima koji proizlaze iz uništavanja okoliša i gubitka bioraznolikosti, upravljaju na način kojim se ugrožava stabilnost pojedinačnih institucija ili ukupna financijska stabilnost. Nadležna tijela također bi trebala pratiti i imati ovlasti za djelovanje ako postoje rizici koji proizlaze iz trendova tranzicije u kontekstu relevantnih regulatornih ciljeva Unije i država članica u odnosu na ESG čimbenike, primjerice kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁴), komunikaciji Komisije od 14. srpnja 2021. naslovljenoj „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (paket „Spremni za 55 %”) i globalnom okviru za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala koji je Konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti Ujedinjenih naroda donijela 19. prosinca 2022., kao i, ako je to relevantno za institucije koje posluju na međunarodnoj razini, pravnih i regulatornih ciljeva trećih zemalja, zbog kojih nastaju rizici za njihove poslovne modele i strategije ili za financijsku stabilnost. Nadležna tijela također bi trebala imati ovlasti za jačanje ciljeva, mjera i djelovanja u okviru bonitetnih planova institucija ako se oni smatraju nedostatnima kao odgovor na ESG rizike u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju i ako bi zbog toga mogli predstavljati značajne rizike za njihovu solventnost. Klimatske rizike i, općenitije, okolišne rizike trebalo bi razmatrati zajedno sa socijalnim i upravljačkim rizicima u okviru jedinstvene kategorije rizika kako bi se omogućila sveobuhvatna i koordinirana integracija tih čimbenika koji su često međusobno povezani. ESG rizici usko su povezani s pojmom održivosti jer ESG čimbenici predstavljaju tri glavna stupa održivosti.

(40)

Kako bi se održala odgovarajuća otpornost na negativne učinke ESG čimbenika, institucije s poslovnim nastanom u Uniji trebaju moći sustavno utvrđivati i mjeriti ESG rizike i upravljati njima, a od njihovih nadzornih tijela trebalo bi zahtijevati da procijene rizike na razini pojedinačne institucije, kao i na sistemskoj razini, dajući prednost okolišnim čimbenicima i s razvojem metodologija i alata za procjenu prelazeći na druge čimbenike održivosti. Institucijama bi trebalo uvesti zahtjev da procijene usklađenost svojih portfelja s ambicijom Unije da postane klimatski neutralna do 2050. i spriječi uništavanje okoliša i gubitak bioraznolikosti. Institucije bi trebale imati obvezu utvrditi posebne planove kao odgovor na financijske rizike koji kratkoročno, srednjoročno i dugoročno proizlaze iz ESG čimbenika, među ostalim iz trendova tranzicije u kontekstu relevantnih regulatornih ciljeva Unije i država članica, primjerice kako je utvrđeno u Pariškom sporazumu, Uredbi (EU) 2021/1119, paketu „Spremni za 55 %” i globalnom okviru za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala, kao i, ako je to relevantno za institucije koje djeluju na međunarodnoj razini, pravnih i regulatornih ciljeva trećih zemalja. Institucijama bi trebalo uvesti zahtjev za čvrste mehanizme upravljanja i interne procese za upravljanje ESG rizicima i za uspostavu strategija koje su odobrila njihova upravljačka tijela, a kojima se ne uzima u obzir samo trenutačni, već i budući učinak ESG čimbenika. Kolektivno znanje i osviještenost upravljačkih tijela institucija o ESG čimbenicima te interno raspoređivanje kapitala institucija kao odgovor na ESG rizike bit će također presudni za jačanje otpornosti na negativne učinke tih rizika. Posebnosti ESG rizika znače da se njihovo poznavanje, mjerenje i upravljanje mogu znatno razlikovati među institucijama. Kako bi se osigurali konvergencija u cijeloj Uniji i ujednačeno razumijevanje ESG rizika, bonitetni regulatorni okvir trebao bi sadržavati odgovarajuće definicije i minimalne standarde za njihovu procjenu. Da bi se ostvario taj cilj, u Direktivu 2013/36/EU trebale bi se uključiti definicije, a EBA bi trebala imati ovlasti odrediti minimalni skup referentnih metodologija za procjenu utjecaja ESG rizika na financijsku stabilnost institucija, dajući prednost učinku okolišnih čimbenika. S obzirom na to da su ESG rizici po svojoj prirodi usmjereni na budućnost znači da su analiza scenarija i testiranje otpornosti na stres, zajedno s planovima kao odgovorom na te rizike, posebno korisni alati za procjenu, EBA bi trebala imati ovlasti i za izradu jedinstvenih kriterija za sadržaj planova kao odgovora na te rizike te za utvrđivanje scenarija i primjenu metoda testiranja otpornosti na stres. EBA bi svoje scenarije trebala temeljiti na dostupnim znanstvenim dokazima, nadovezujući se na rad Mreže središnjih banaka i nadzornih tijela za ozelenjivanje financijskog sustava i napore Komisije da ojača suradnju među svim relevantnim javnim tijelima s ciljem razvoja zajedničke metodološke osnove, kako je navedeno u obnovljenoj strategiji održivog financiranja. Okolišni rizici, uključujući rizike povezane s klimom i rizike koji proizlaze iz uništavanja okoliša i gubitka bioraznolikosti, trebali bi imati prioritet s obzirom na njihovu hitnost i posebnu važnost analize scenarija i testiranja otpornosti na stres u njihovoj procjeni.

(41)

Kao glavni pružatelji financiranja za poduzeća i kućanstva u Uniji, institucije imaju važnu ulogu u promicanju održivog razvoja diljem Unije. Kako bi Unija ostvarila svoj opći cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050., kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2021/1119, institucije trebaju u svoje politike i aktivnosti integrirati ulogu promicanja održivog razvoja. Kako bi se uzeo u obzir taj proces integracije, poslovni modeli i strategije institucija moraju se testirati u odnosu na relevantne regulatorne ciljeve Unije za održivo gospodarstvo, uključujući, na primjer, mjere koje je propisao Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, kako bi se utvrdili ESG rizici koji proizlaze iz neusklađenosti. Ako institucije objavljuju svoje ciljeve i obveze u pogledu održivosti na temelju drugih obveznih ili dobrovoljnih okvira za održivost, kao što je Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁵), ti bi ciljevi i obveze trebali biti usklađeni s posebnim planovima kao odgovorom na ESG rizike s kojima se suočavaju u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Nadležna tijela trebala bi u okviru svojih relevantnih nadzornih aktivnosti procijeniti u kojoj mjeri institucije odgovaraju na ESG rizike te imaju popratne politike upravljanja i operativne mjere koje se odražavaju u ciljevima i ključnim točkama utvrđenima u njihovim bonitetnim planovima, a koje su u skladu s njihovim objavljenim obvezama u pogledu održivosti u kontekstu postupka prilagodbe u cilju klimatske neutralnosti do 2050. Kako bi se promicao pouzdan i učinkovit nadzor nad rizicima te upravljačko ponašanje usklađeno s njihovom dugoročnom strategijom održivosti, sklonost institucija preuzimanju rizika u odnosu na ESG rizike trebala bi biti sastavni dio njihovih politika i praksi primitaka.

(42)

ESG rizici mogu imati dalekosežne posljedice za stabilnost pojedinačnih institucija i financijskog sustava u cjelini. Stoga bi nadležna tijela te rizike trebala dosljedno uključivati u svoje relevantne nadzorne aktivnosti, među ostalim u postupak nadzorne provjere i ocjene te u testiranje otpornosti na stres od tih rizika. Komisija putem Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁶) pruža potporu nacionalnim nadležnim tijelima pri izradi i primjeni metodologija testiranja otpornosti na stres te će nastaviti pružati tehničku potporu u tom području. Međutim, metodologije testiranja otpornosti na stres od ESG rizika dosad su se uglavnom primjenjivale na istraživački način. Kako bi se testiranje otpornosti na stres od ESG rizika čvrsto i dosljedno uključilo u nadzor, EBA, Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁷) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁸) trebali bi zajednički izraditi smjernice kojima bi osigurali dosljedno stajalište i zajedničke metodologije za testiranje otpornosti na stres od ESG rizika. Testiranje tih rizika trebalo bi započeti s klimatskim i okolišnim čimbenicima, a kad se prikupi više podataka o ESG rizicima i budu dostupne metodologije za potporu razvoju dodatnih alata za procjenu njihova kvantitativnog učinka na financijske rizike, nadležna tijela trebala bi u svojim procjenama adekvatnosti institucija sve više procjenjivati učinak tih rizika. Kako bi se osigurala konvergencija nadzornih praksi, EBA bi trebala izdati smjernice o ujednačenom uključivanju ESG rizika u postupak nadzorne provjere i ocjene.

(43)

Odredbe Direktive 2013/36/EU o okviru zaštitnog sloja za sistemski rizik već se mogu primjenjivati za otklanjanje različitih vrsta sistemskih rizika, uključujući sistemske rizike povezane s klimatskim promjenama. U mjeri u kojoj nadležna tijela ili imenovana tijela institucije smatraju da rizici povezani s klimatskim promjenama mogu imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo u državama članicama, trebala bi uvesti stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik koja bi se mogla primijeniti i na određene skupine ili podskupine izloženosti, na primjer na one koje podliježu fizičkim rizicima i rizicima tranzicije povezanima s klimatskim promjenama, ako smatraju da je uvođenje takve stope učinkovito i razmjerno za ublažavanje tih rizika.

(44)

Tržišta kriptoimovine posljednjih su godina brzo rasla. Kako bi se odgovorilo na moguće rizike za institucije uzrokovane njihovom izloženosti kriptoimovini koja nije u dovoljnoj mjeri obuhvaćena postojećim bonitetnim okvirom, Bazelski odbor za nadzor banaka razvio je standard za bonitetni tretman izloženosti kriptoimovini. Dio tog standarda odnosi se na upravljanje rizicima od strane institucija i primjenu postupka nadzorne provjere i ocjene institucija. Od institucija koje su izravno ili neizravno izložene kriptoimovini ili od institucija koje pružaju povezane usluge za bilo koji oblik kriptoimovine trebalo bi zahtijevati da imaju uspostavljenje politike, postupke i prakse upravljanja rizicima kako bi na odgovarajući način upravljale rizicima koji proizlaze iz njihove izloženosti kriptoimovini. Institucije bi u svojim aktivnostima upravljanja rizicima osobito trebale uzeti u obzir rizike povezane s tehnologijom kriptoimovine, opće rizike povezane s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom (IKT) i kibernetičke rizike, pravne rizike, rizike od pranja novca i financiranja terorizma te rizike vrednovanja. Nadležna tijela trebala bi moći poduzeti potrebne nadzorne mjere ako se prakse upravljanja rizicima koje provode institucije smatraju nedostatnima.

(45)

Svrha je procjene primjerenosti članova upravljačkih tijela osigurati da su ti članovi kvalificirani za svoju ulogu i da imaju dobar ugled. Čvrst okvir za procjenu primjerenosti članova upravljačkog tijela i nositeljâ ključnih funkcija presudan je čimbenik u osiguravanju da se institucijama i njihovim rizicima upravlja na odgovarajući način. Postojećim pravilima ne osigurava se pravodobna procjena primjerenosti članova upravljačkog tijela koju provodi institucija koja ih imenuje. Nadalje, trenutačno ne postoje pravila za procjenu primjerenosti nositeljâ ključnih funkcija. Osim toga, prekogranične institucije suočene su s velikim razlikama među nacionalnim pravilima i postupcima, što smanjuje učinkovitost trenutačnog okvira. Postojanje znatno različitih zahtjeva u pogledu procjene primjerenosti u cijeloj Uniji posebno je relevantno pitanje u kontekstu bankovne unije. Stoga je važno utvrditi skup pravila na razini Unije kojima bi se uspostavio dosljedniji i predvidljiviji okvir za procjenu primjerenosti. Time će se potaknuti konvergencija nadzora, dodatno omogućiti povjerenje među nadležnim tijelima i pružiti veća pravna sigurnost institucijama. Procjene primjerenosti važan su element nadzora zajedno s drugim mehanizmima kao što su postupak nadzorne provjere i ocjene te pravila o primicima kojima se zajedno osigurava dobro upravljanje institucijama.

(46)

Kako bi se osiguralo dobro upravljanje, olakšala neovisna mišljenja i kritični izazovi te predstavila različita mišljenja i iskustva, upravljačka tijela trebala bi biti dovoljno raznolika u pogledu dobi, roda, zemljopisnog podrijetla te obrazovnog i profesionalnog profila. Rodna ravnoteža od posebne je važnosti za osiguravanje odgovarajuće zastupljenosti stanovništva te bi je trebalo promicati.

(47)

S obzirom na to da imaju primarnu odgovornost za procjenu primjerenosti svakog člana upravljačkog tijela, institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi trebali bi provesti početnu procjenu primjerenosti prije nego što novi član preuzme dužnost, uz određene iznimke, nakon čega slijedi provjera nadležnih tijela. Ti subjekti trebali bi osigurati ažurnost informacija o primjerenosti članova upravljačkog tijela. Ti bi subjekti te informacije trebali priopćiti nadležnom tijelu. Čim postanu poznate nove činjenice ili druge okolnosti koje bi mogle utjecati na primjerenost članova upravljačkog tijela, ti subjekti trebali bi o tome bez nepotrebne odgode obavijestiti nadležna tijela. Ti bi subjekti trebali poduzeti potrebne mjere ako zaključe da član ili potencijalni član upravljačkog tijela ne ispunjava zahtjeve u pogledu primjerenosti. Isti zahtjevi trebali bi se primjenjivati i na nositelje ključnih funkcija.

(48)

Kako bi se subjektima osigurale pravna sigurnost i predvidljivost, potrebno je uspostaviti postupovna pravila kojima bi nadležna tijela potvrdila primjerenost članova upravljačkog tijela i nositeljâ ključnih funkcija velikih institucija. Takva postupovna pravila trebala bi omogućiti nadležnim tijelima da prema potrebi zatraže sve dodatne informacije, među ostalim putem dokumentacije, razgovora i saslušanja. Informacije i dokumenti koji su potrebni nadležnim tijelima za procjenu primjerenosti, među ostalim u kontekstu zahtjeva za procjenu primjerenost koji velike institucije trebaju dostaviti prije nego što potencijalni član preuzme dužnost („ex ante zahtjev za procjenu primjerenost”) za članove upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji ili predsjednika upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji, trebali bi biti dostupni nadležnim tijelima na način koji odrede nadležna tijela. Nadležna tijela trebala bi ponovno procijeniti primjerenost člana ako su se promijenile relevantne informacije koje se odnose na primjerenost tog člana. Nadležna tijela ne bi trebala biti obvezna ponovno procijeniti primjerenost članova upravljačkog tijela pri obnovi njihova mandata, osim ako su se relevantne informacije kojima raspolažu nadležna tijela promijenile i ako bi ta promjena mogla utjecati na primjerenost dotičnog člana. Nadležna tijela trebala bi imati ovlast za poduzimanje potrebnih mjera ako zaključe da zahtjevi u pogledu primjerenosti nisu ispunjeni. Nadležna tijela trebala bi moći zatražiti od tijela odgovornog za nadzor sprečavanja pranja novca ili financiranja terorizma u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 da na temelju procjene rizika pregleda relevantne informacije o članovima upravljačkog tijela i da ima pristup središnjoj bazi podataka o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma.

(49)

Zbog rizika koje predstavljaju velike institucije, a koji osobito proizlaze iz mogućih učinaka širenja zaraze, nadležna tijela država članica u kojima se provodi procjena primjerenosti nadzornog tijela nakon što je član preuzeo dužnost u upravljačkom tijelu, u skladu s nacionalnim pravom, trebala bi biti obaviještena bez nepotrebne odgode čim postoji jasna namjera imenovanja člana upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji ili predsjednika upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji. Velike institucije trebale bi u svakom slučaju osigurati da nadležna tijela prime ex ante zahtjev za procjenu primjerenost najkasnije 30 radnih dana prije nego što potencijalni član preuzme dužnost. Uz ex ante zahtjev za procjenu primjerenost trebali bi biti priloženi svi relevantni dokumenti i informacije koji su potrebni za procjenu, bez obzira na to je li procjena primjerenosti koju provode nadležna tijela dovršena prije ili nakon što osoba preuzme dužnost. Ako kaznena evidencija ili drugi dokumenti propisani nacionalnim pravom ili koje su navela nadležna tijela postanu dostupni u kasnijoj fazi, nadležna tijela također bi trebala primiti te dokumente ili informacije bez nepotrebne odgode. Ex ante zahtjev za procjenu primjerenost trebao bi omogućiti nadležnim tijelima da započnu svoju analizu i poduzmu mjere u kontekstu procjene. Takve mjere mogu uključivati sprečavanje potencijalnog člana da preuzme dužnost sve dok nadležno tijelo ne primi dovoljno informacija ili sudjelovanje u pojačanom dijalogu u slučaju da nadležno tijelo ima dvojbe u pogledu primjerenosti potencijalnog člana kako bi se osiguralo da potencijalni član bude ili postane primjeren pri preuzimanju dužnosti. EBA bi trebala izdati smjernice o načinima usredotočenog i temeljitog dijaloga između nadležnog tijela i velike institucije s ciljem uklanjanja svih prepreka u pogledu primjerenosti potencijalnog člana u duhu suradnje. Ex ante zahtjev za procjenu primjerenost trebao bi omogućiti nadležnim tijelima da se uključe u rani dijalog s velikim institucijama o primjerenosti članova upravljačkog tijela u izvršnoj funkciji ili predsjednika upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji prije nego što preuzmu svoju dužnost. Međutim, ex ante zahtjevom za procjenu primjerenost ne bi se trebale dovoditi u pitanje ovlasti i odgovornost velike institucije pri osiguravanju primjerenosti članova upravljačkog tijela ni ex post procjene koje provode nadležna tijela, ako je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom.

(50)

Nadalje, kad je riječ o velikim institucijama, nadležna tijela trebala bi propisno razmotriti određivanje najduljeg razdoblja za zaključenje procjene primjerenosti, barem u pogledu imenovanja članova upravljačkog tijela i imenovanja voditelja internih kontrolnih funkcija i glavnog financijskog direktora na dužnost u takvim institucijama. Trebalo bi biti moguće prema potrebi produljiti takvo najdulje razdoblje.

(51)

Procjenom primjerenosti članova upravljačkog tijela ne bi se trebalo dovoditi u pitanje nacionalno pravo o imenovanju predstavnika zaposlenikâ u upravljačkom tijelu i o imenovanju članova upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji koje provode regionalna ili lokalna izabrana tijela. U tim slučajevima trebale bi se uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se osigurala primjerenost tih članova upravljačkog tijela.

(52)

EBA bi do 31. prosinca 2029., u bliskoj suradnji s ESB-om, trebala preispitati primjenu i učinkovitost okvira za procjenu primjerenosti te izvijestiti o tome, uzimajući u obzir i načelo proporcionalnosti, posebno u odnosu na male i jednostavne institucije.

(53)

EBA bi trebala izraditi smjernice o kriterijima za utvrđivanje postoje li opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo pokušano ili da postoji povećani rizik od toga u vezi s bilo kojim subjektom. EBA bi pri izradi tih smjernica trebala surađivati s ESMA-om i s tijelom za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma osnovano Uredbom (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁹) („Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma”), nakon što se ono osnuje. U slučaju da Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma nije operativno u trenutku pripreme tih smjernica, EBA bi trebala donijeti te smjernice bez da mora surađivati s tim tijelom.

(54)

S obzirom na ulogu procjene primjerenosti za razborito i dobro upravljanje institucijama, potrebno je nadležnim tijelima pružiti nove alate za procjenu primjerenosti članova upravljačkih tijela, višeg rukovodstva i nositelja ključnih funkcija, primjerice izjave o odgovornostima i mapiranje dužnosti. Tim novim alatima trebao bi se poduprijeti i rad nadležnih tijela na preispitivanju sustava upravljanja institucija u okviru postupka nadzorne provjere i ocjene. Neovisno o općoj zajedničkoj odgovornosti upravljačkog tijela, trebalo bi propisati da institucije sastavljaju pojedinačne izjave u kojima se utvrđuju uloge i dužnosti svih članova upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji, višeg rukovodstva i nositelja ključnih funkcija te mapiranje dužnosti, uključujući pojedinosti o linijama izvješćivanja i linijama odgovornosti te osobama koje su dio sustava upravljanja institucije te njihovim dužnostima. Njihove konkretne dužnosti i odgovornosti nisu uvijek jasno ili dosljedno definirane i moguće su situacije u kojima se dvije ili više uloga preklapa ili su određena područja dužnosti i odgovornosti zanemarena jer nisu jasno u nadležnosti jedne osobe. Opseg dužnosti i odgovornosti svakog pojedinca trebao bi biti dobro definiran, a za sve zadaće trebalo bi jasno utvrditi nadležnosti. Ti bi alati trebali osigurati dodatnu odgovornost članova upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji, višeg rukovodstva i nositelja ključnih funkcija. Nadalje, ako države članice to smatraju potrebnim, trebale bi moći donijeti ili zadržati strože zahtjeve za takve alate.

(55)

Dodatni kapitalni zahtjev koji nadležno tijelo institucije odredi u skladu s Direktivom 2013/36/EU kao odgovor na rizike koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ne bi se trebao povećati kao rezultat toga što institucija postaje dužna primjenjivati minimalnu donju granicu utvrđenu u Uredbi (EU) br. 575/2013, pri čemu je sve ostalo jednako. Nadalje, nakon što institucija postane dužna primjenjivati minimalnu donju granicu, nadležno tijelo trebalo bi preispitati dodatni kapitalni zahtjev te institucije i posebice procijeniti jesu li i u kojoj mjeri ti zahtjevi već u potpunosti obuhvaćeni činjenicom da je institucija dužna primjenjivati minimalnu donju granicu. Ako je to slučaj, trebalo bi smatrati da se dodatni kapitalni zahtjev institucije preklapa s rizicima na koje se odnosi minimalna donja granica u kapitalnom zahtjevu institucije i stoga bi nadležno tijelo taj zahtjev trebalo smanjiti koliko je potrebno da se uklone takva preklapanja sve dok je institucija dužna primjenjivati minimalnu donju granicu.

(56)

Slično tome, nakon što institucija postane dužna primjenjivati minimalnu donju granicu, nominalni iznos njezina redovnog osnovnog kapitala koji se zahtijeva u okviru zaštitnog sloja za sistemski rizik i zaštitnog sloja za OSV instituciju mogao bi se povećati iako nije došlo do odgovarajućeg povećanja makrobonitetnih ili sistemskih rizika povezanih s tom institucijom. U takvim bi slučajevima nadležno tijelo ili imenovano tijelo institucije trebalo preispitati kalibraciju stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik te osigurati da su te stope i dalje primjerene i da se rizici koji su već pokriveni ne obračunavaju dvaput samo zbog toga što je institucija obveznik primjene minimalne donje granice. Takvo preispitivanje trebalo bi se provoditi istom učestalošću kao i preispitivanje zaštitnih slojeva, koje se provodi jednom godišnje za zaštitni sloj za OSV instituciju i svake dvije godine za zaštitni sloj za sistemski rizik. Međutim, nadležno tijelo institucije ili imenovano tijelo institucije trebalo bi moći češće prilagođavati kalibraciju zaštitnih slojeva.

(57)

Kako bi se omogućila pravodobna i djelotvorna aktivacija zaštitnog sloja za sistemski rizik, potrebno je pojasniti primjenu relevantnih odredaba te pojednostavniti i uskladiti primjenjive postupke. Imenovanim tijelima u svim državama članicama trebalo bi omogućiti određivanje zaštitnog sloja za sistemski rizik kako bi se osiguralo da su tijela ovlaštena za pravodobno, proporcionalno i učinkovito uklanjanje sistemskih rizika te kako bi se omogućilo priznavanje stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik koje su odredila tijela u drugim državama članicama. Da bi se priznala stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica, trebala bi biti potrebna samo obavijest tijela o priznavanju te stope. Kako bi se izbjegli nepotrebni postupci za izdavanje odobrenja za rad u slučajevima u kojima odluka o utvrđivanju stope zaštitnog sloja dovodi do smanjenja prethodno utvrđene stope ili ne dovodi do njihovih promjena, potrebno je uskladiti postupak iz članka 131. stavka 15. Direktive 2013/36/EU s postupkom iz članka 133. stavka 9. te direktive. Postupke utvrđene u članku 133. stavcima 11. i 12. te direktive trebalo bi pojasniti i bolje uskladiti s postupcima koji su prema potrebi primjenjivi na druge stope zaštitnog sloja za sistemski rizik.

(58)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje regulatornih tehničkih standarda koje je izradila EBA u pogledu izuzeća za izdavanje odobrenja za rad investicijskim društvima kao kreditnim institucijama, popisa minimalnih informacija koje treba dostaviti za procjenu značajnih poslova, postupka procjene značajnih poslova, aranžmana za vođenje poslovnih knjiga podružnica iz trećih zemalja, mehanizma suradnje i funkcioniranja kolegija nadzornih tijela, koncepta izloženosti riziku statusa neispunjavanja obveza koje su značajne u apsolutnom smislu i pragova za veliki broj značajnih drugih ugovornih strana i pozicija u dužničkim ili vlasničkim instrumentima različitih izdavatelja te minimalnog sadržaja upitnika o primjerenosti, životopisa i interne procjene primjerenosti. Komisija bi te regulatorne tehničke standarde trebala donijeti delegiranim aktima na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(59)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je izradila EBA u pogledu jedinstvenih formata i definicija za izvješćivanje posredničkih matičnih društava, postupka savjetovanja između nadležnih tijela u vezi sa stjecanjem kvalificiranog udjela, postupka savjetovanja među nadležnim tijelima u vezi sa spajanjem odnosno pripajanjem ili podjelom te regulatornih i financijskih informacija o podružnicama iz trećih zemalja i o glavnim društvima. Komisija bi te provedbene tehničke standarde trebala donijeti provedbenim aktima na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(60)

Pri izradi tehničkih standarda i smjernica te odgovaranju na pitanja koja se odnose na njihovu praktičnu primjenu ili provedbu, EBA bi trebala uzeti u obzir načelo proporcionalnosti i osigurati da te standarde i smjernice bez prevelikog napora mogu primjenjivati i male i jednostavne institucije.

(61)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(62)

Direktivu 2013/36/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

….

Članak 2.

Prenošenje

1. Države članice do 10. siječnja 2026. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One te mjere primjenjuju od 11. siječnja 2026.

Međutim, države članice primjenjuju mjere potrebne za usklađivanje s izmjenama utvrđenima u članku 1. točkama 9. i 13. od 11. siječnja 2027.

Odstupajući od trećeg podstavka ovog stavka, države članice primjenjuju mjere potrebne za usklađivanje s izmjenama iz članka 1. točke 13. ove Direktive u pogledu članaka 48.k i 48.l Direktive 2013/36/EU od 11. siječnja 2026. i s izmjenama iz članka 1. točke 9. ove Direktive u pogledu članka 21.c stavka 5. Direktive 2013/36/EU od 11. srpnja 2026.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

PRILOG I.

POPIS DJELATNOSTI KOJE PODLIJEŽU MEĐUSOBNOM PRIZNAVANJU

1.Primanje depozita i ostalih povratnih sredstava.

2.Kreditiranje, uključujući inter alia: potrošački kredit, ugovore o kreditu koji se odnose na nekretnine, otkup potraživanja s regresom ili bez njega, financiranje trgovačkih transakcija (uključujući izvozno financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih nedospjelih potraživanja osiguranih financijskim instrumentima (engl. forfeiting)).

3.Financijski lizing.

4.Platne usluge kako su definirane u članku 4. točki 3. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća ( ²¹ ).

5.Izdavanje ostalih sredstava plaćanja i upravljanje njima (npr. putnički čekovi i bankovne mjenice), ako ta djelatnost nije obuhvaćena točkom 4.

6.Jamstva i preuzete obveze.

7.Trgovanje za vlastiti račun ili za račun klijenata:

(a)instrumentima tržišta novca (čekovima, mjenicama, certifikatima o depozitu itd.);

(b)deviznim sredstvima;

(c)financijskim budućnosnicama i opcijama;

(d)valutnim i kamatnim instrumentima;

(e)prenosivim vrijednosnim papirima.

8.Sudjelovanje u izdavanju vrijednosnih papira i pružanje usluga povezanih sa spomenutim izdanjima.

9.Savjetovanje društava u vezi sa strukturom kapitala, poslovnom strategijom i povezanim pitanjima te savjetovanje i usluge u vezi sa spajanjima odnosno pripajanjima i kupnjom društava.

10.Posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu.

11.Upravljanje portfeljima i savjetovanje.

12.Skrbništvo nad vrijednosnim papirima i upravljanje vrijednosnim papirima.

13.Usluge vezane uz poslove kreditiranja.

14.Usluge iznajmljivanja sefova.

15.Izdavanje elektroničkog novca.

Na usluge i djelatnosti iz odjeljaka A i B Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, kada se odnose na financijske instrumente iz odjeljka C Priloga I. spomenutoj Direktivi, primjenjuje se međusobno priznavanje u skladu s ovom Direktivom.

PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Ova Direktiva	Direktiva 2006/48/EZ	Direktiva 2006/49/EZ
Članak 1.	Članak 1. stavak 1.
Članak 2. stavak 1.
Članak 2. stavak 2.
Članak 2. stavak 3.
Članak 2. stavak 4.	Članak 1. stavak 2.
Članak 2. stavak 5.	Članak 2.
Članak 2. stavak 6.	Članak 1. stavak 3.
Članak 3.	Članak 4.
Članak 3. stavak 1. točka 53.	Članak 4. točka 49.
Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.
Članak 4. stavak 3.
Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 5.		Članak 35. stavak 1.
Članak 4. stavak 6.
Članak 4. stavak 7.
Članak 4. stavak 8.
Članak 5.	Članak 128.
Članak 6.	Članak 42.b stavak 1.
Članak 7.	Članak 40. stavak 3.
Članak 8. stavak 1.	Članak 6. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.	Članak 6. stavak 2.
Članak 8. stavak 3.	Članak 6. stavak 3.
Članak 8. stavak 4.
Članak 9.	Članak 5.
Članak 10.	Članak 7.
Članak 11.	Članak 8.
Članak 12. stavak 1.	Članak 9. stavak 1. prvi podstavak
Članak 12. stavak 2.	Članak 9. stavak 1. drugi podstavak
Članak 12. stavak 3.	Članak 9. stavak 1. treći podstavak
Članak 12. stavak 4.	Članak 9. stavak 2.
Članak 13. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 13. stavak 2.	Članak 11. stavak 2.
Članak 14. stavak 1.	Članak 12. stavak 1.
Članak 14. stavak 2.	Članak 12. stavak 2.
Članak 14. stavak 3.	Članak 12. stavak 3.
Članak 15.	Članak 13.
Članak 16. stavak 1.	Članak 15. stavak 1.
Članak 16. stavak 2.	Članak 15. stavak 2.
Članak 16. stavak 3.	Članak 15. stavak 3.
Članak 17.	Članak 16.
Članak 18.	Članak 17. stavak 1.
Članak 19.	Članak 18.
Članak 20. stavak 1.	Članak 14.
Članak 20. stavak 2.	Članak 14.
Članak 20. stavak 3.
Članak 20. stavak 5.	Članak 17. stavak 2.
Članak 21.	Članak 3.
Članak 22. stavak 1.	Članak 19. stavak 1.
Članak 22. stavak 2.	Članak 19. stavak 2.
Članak 22. stavak 3.	Članak 19. stavak 3.
Članak 22. stavak 4.	Članak 19. stavak 4.
Članak 22. stavak 5.	Članak 19. stavak 5.
Članak 22. stavak 6.	Članak 19. stavak 6.
Članak 22. stavak 7.	Članak 19. stavak 7.
Članak 22. stavak 8.	Članak 19. stavak 8.
Članak 22. stavak 9.	Članak 19. stavak 9.
Članak 23. stavak 1.	Članak 19.a stavak 1.
Članak 23. stavak 2.	Članak 19.a stavak 2.
Članak 23. stavak 3.	Članak 19.a stavak 3.
Članak 23. stavak 4.	Članak 19.a stavak 4.
Članak 23. stavak 5.	Članak 19.a stavak 5.
Članak 24. stavak 1.	Članak 19.b stavak 1.
Članak 24. stavak 2.	Članak 19.b stavak 2.
Članak 25.	Članak 20.
Članak 26. stavak 1.	Članak 21. stavak 1.
Članak 26. stavak 2.	Članak 21. stavak 2.
Članak 27.	Članak 21. stavak 3.
Članak 28. stavak 1.		Članak 4.
Članak 28. stavak 2.		Članak 9.
Članak 29. stavak 1.		Članak 5. stavak 1.
Članak 29. stavak 2.		Članak 5. stavak 2.
Članak 29. stavak 3.		Članak 5. stavak 3.
Članak 29. stavak 4.		Članak 5. stavak 2.
Članak 30.		Članak 6.
Članak 31. stavak 1.		Članak 7.
Članak 31. stavak 2.		Članak 8.
Članak 32. stavak 1.		Članak 10. stavak 1.
Članak 32. stavak 2.		Članak 10. stavak 2.
Članak 32. stavak 3.		Članak 10. stavak 3.
Članak 32. stavak 4.		Članak 10. stavak 4.
Članak 32. stavak 5.		Članak 10. stavak 5.
Članak 33.	Članak 23.
Članak 34. stavak 1.	Članak 24. stavak 1.
Članak 34. stavak 2.	Članak 24. stavak 2.
Članak 34. stavak 3.	Članak 24. stavak 3.
Članak 35. stavak 1.	Članak 25. stavak 1.
Članak 35. stavak 2.	Članak 25. stavak 2.
Članak 35. stavak 3.	Članak 25. stavak 3.
Članak 35. stavak 4.	Članak 25. stavak 4.
Članak 35. stavak 5.	Članak 25. stavak 5.
Članak 35. stavak 6.	Članak 25. stavak 5.
Članak 35. stavak 7.	Članak 25. stavak 5.
Članak 36. stavak 1.	Članak 26. stavak 1.
Članak 36. stavak 2.	Članak 26. stavak 2.
Članak 36. stavak 3.	Članak 26. stavak 3.
Članak 36. stavak 4.	Članak 26. stavak 4.
Članak 36. stavak 5.	Članak 26. stavak 5.
Članak 36. stavak 6.	Članak 26. stavak 5.
Članak 36. stavak 7.	Članak 26. stavak 5.
Članak 37.	Članak 36.
Članak 38.	Članak 27.
Članak 39. stavak 1.	Članak 28. stavak 1.
Članak 39. stavak 2.	Članak 28. stavak 2.
Članak 39. stavak 3.	Članak 28. stavak 3.
Članak 39. stavak 4.	Članak 28. stavak 4.
Članak 39. stavak 5.	Članak 28. stavak 4.
Članak 39. stavak 6.	Članak 28. stavak 4.
Članak 40. prvi stavak	Članak 29. prvi stavak
Članak 40. drugi stavak
Članak 40. treći stavak
Članak 41. stavak 1.	Članak 30. stavci 1. i 2.
Članak 41. stavak 2.
Članak 42.	Članak 32.
Članak 43. stavak 1.	Članak 33. prvi stavak
Članak 43. stavak 2.
Članak 43. stavak 3.
Članak 43. stavak 4.
Članak 43. stavak 5.
Članak 44.	članci 31. i 34.
Članak 45.	Članak 35.
Članak 46.	Članak 37.
Članak 47. stavak 1.	Članak 38. stavak 1.
Članak 47. stavak 2.	Članak 38. stavak 2.
Članak 47. stavak 3.	Članak 38. stavak 3.
Članak 48. stavak 1.	Članak 39. stavak 1.
Članak 48. stavak 2.	Članak 39. stavak 2.
Članak 48. stavak 3.	Članak 39. stavak 3.
Članak 48. stavak 4.	Članak 39. stavak 4.
Članak 49. stavak 1.	Članak 40. stavak 1.
Članak 49. stavak 2.	Članak 40. stavak 2.
Članak 49. stavak 3.	Članak 41. treći stavak
Članak 50. stavak 1.	Članak 42. prvi stavak
Članak 50. stavak 2.
Članak 50. stavak 3.
Članak 50. stavak 4.
Članak 50. stavak 5.	Članak 42. drugi stavak
Članak 50. stavak 6.	Članak 42. treći i šesti stavak
Članak 50. stavak 7	Članak 42. četvrti i sedmi stavak
Članak 50. stavak 8.	Članak 42. peti stavak
Članak 51. stavak 1.	Članak 42.a stavak 1.
Članak 51. stavak 2.	Članak 42.a stavak 2.
Članak 51. stavak 3.	Članak 42.a stavak 3.
Članak 51. stavak 4.	Članak 42.a stavak 3.
Članak 51. stavak 5.	Članak 42.a stavak 3.
Članak 51. stavak 6.
Članak 52. stavak 1.	Članak 43. stavak 1.
Članak 52. stavak 2.	Članak 43. stavak 2.
Članak 52. stavak 3.
Članak 52. stavak 4.
Članak 53. stavak 1.	Članak 44. stavak 1.
Članak 53. stavak 2.	Članak 44. stavak 2.
Članak 53. stavak 3.
Članak 54.	Članak 45.
Članak 55.	Članak 46.
Članak 56.	Članak 47.
Članak 57. stavak 1.	Članak 48. stavak 1. prvi podstavak
Članak 57. stavak 2.	Članak 48. stavak 1. drugi podstavak
Članak 57. stavak 3.	Članak 48. stavak 2. prvi i drugi podstavak
Članak 57. stavak 4.	Članak 48. stavak 2. treći podstavak
Članak 57. stavak 5.	Članak 48. stavak 2. peti podstavak
Članak 57. stavak 6.	Članak 48. stavak 2. četvrti podstavak
Članak 58.	Članak 49. prvi stavak
Članak 58. stavak 2.	Članak 49. drugi stavak
Članak 58. stavak 3.	Članak 49. četvrti stavak
Članak 58. stavak 4.	Članak 49. peti stavak
Članak 59. stavak 1.	Članak 50.
Članak 59. stavak 2.
Članak 60.	Članak 51.
Članak 61. stavak 1.	Članak 52. prvi stavak
Članak 61. stavak 2.	Članak 52. drugi stavak
Članak 62.
Članak 63. stavak 1.	Članak 53. stavak 1.
Članak 63. stavak 2.	Članak 53. stavak 2.
Članak 64.
Članak 65.
Članak 66.
Članak 67.
Članak 68.
Članak 69.
Članak 70.
Članak 71.
Članak 72.	Članak 55.
Članak 73.	Članak 123.
Članak 74. stavak 1.	Članak 22. stavak 1
Članak 74. stavak 2.	Članak 22. stavak 2.
Članak 74. stavak 3.	Članak 22. stavak 6.
Članak 74. stavak 4.
Članak 75. stavak 1.	Članak 22. stavak 3.
Članak 75. stavak 2.	Članak 22. stavak 4.
Članak 75. stavak 3.	Članak 22. stavak 5.
Članak 76. stavak 1.	Prilog V. točka 2.
Članak 76. stavak 2.
Članak 76. stavak 3.
Članak 76. stavak 4.
Članak 76. stavak 5.
Članak 77.
Članak 78.
Članak 79.	Prilog V. točke 3., 4. i 5.
Članak 80.	Prilog V. točka 6.
Članak 81.	Prilog V. točka 7.
Članak 82. stavak 1.	Prilog V. točka 8.
Članak 82. stavak 2.	Prilog V. točka 9.
Članak 83. stavak 1.	Prilog V. točka 10.
Članak 83. stavak 2.		Prilog IV. točka 5.
Članak 83. stavak 3.		Prilog I. točke 38. i 41.
Članak 84.	Prilog V. točka 11.
Članak 85. stavak 1.	Prilog V. točka 12.
Članak 85. stavak 2.	Prilog V. točka 13.
Članak 86. stavak 1.	Prilog V. točka 14.
Članak 86. stavak 2.	Prilog V. točka 14.a
Članak 86. stavak 3.
Članak 86. stavak 4.	Prilog V. točka 15.
Članak 86. stavak 5.	Prilog V. točka 16.
Članak 86. stavak 6.	Prilog V. točka 17.
Članak 86. stavak 7.	Prilog V. točka 18.
Članak 86. stavak 8.	Prilog V. točka 19.
Članak 86. stavak 9.	Prilog V. točka 20.
Članak 86. stavak 10.	Prilog V. točka 21.
Članak 86. stavak 11.	Prilog V. točka 22.
Članak 87.
Članak 88. stavak 1.	Prilog V. točka 1.
Članak 88. stavak 2.
Članak 89.
Članak 90.
Članak 91.
Članak 92. stavak 1.	Prilog V. točka 23. drugi stavak
Članak 92. stavak 2., uvodna rečenica	Prilog V. točka 23. uvodna rečenica
Članak 92. stavak 2. točka (a)	Prilog V. točka 23.(a)
Članak 92. stavak 2. točka (b)	Prilog V. točka 23.(b)
Članak 92. stavak 2. točka (c)	Prilog V. točka 23.(c)
Članak 92. stavak 2. točka (d)	Prilog V. točka 23.(d)
Članak 92. stavak 2. točka (e)	Prilog V. točka 23.(e)
Članak 92. stavak 2. točka (f)	Prilog V. točka 23.(f)
Članak 92. stavak 2. točka (g)
Članak 93.	Prilog V. točka 23.(k)
Članak 94. stavak 1. točka (a)	Prilog V. točka 23.(g)
Članak 94. stavak 1. točka (b)	Prilog V. točka 23.(h)
Članak 94. stavak 1. točka (c)	Prilog V. točka 23.(i)
Članak 94. stavak 1. točka (d)
Članak 94. stavak 1. točka (e)	Prilog V. točka 23.(j)
Članak 94. stavak 1. točka (f)	Prilog V. točka 23.(l)
Članak 94. stavak 1. točka (g)
Članak 94. stavak 1. točka (h)	Prilog V. točka 23.(m)
Članak 94. stavak 1. točka (i)
Članak 94. stavak 1. točka (j)	Prilog V. točka 23.(n)
Članak 94. stavak 1. točka (k)	Prilog V. točka 23.(n)
Članak 94. stavak 1. točka (l)	Prilog V. točka 23.(o)
Članak 94. stavak 1. točka (m)	Prilog V. točka 23.(p)
Članak 94. stavak 1. točka (n)	Prilog V. točka 23.(q)
Članak 94. stavak 1. točka (o)	Prilog V. točka 23.(r)
Članak 94. stavak 1. točka (p)	Prilog V. točka 23.(s)
Članak 94. stavak 1. točka (q)	Prilog V. točka 23.(t)
Članak 94. stavak 2.	Prilog 150. stavak 3. točka (b)
Članak 95.	Prilog V. točka 24.
Članak 96.
Članak 97. stavak 1.	Prilog 124. stavak 1.
Članak 97. stavak 2.	Prilog 124. stavak 2.
Članak 97. stavak 3.	Članak 124. stavak 3.
Članak 97. stavak 4.	Članak 124. stavak 4.
Članak 98. stavak 1.	Prilog XI. točka 1.
Članak 98. stavak 2.	Prilog XI. točka 1.a
Članak 98. stavak 3.	Prilog XI. točka 2.
Članak 98. stavak 4.	Prilog XI. točka 3
Članak 98. stavak 5.	Članak 124. stavak 5.
Članak 98. stavak 6.
Članak 98. stavak 7.
Članak 99.
Članak 100.
Članak 101.
Članak 102. stavak 1.	Članak 136. stavak 1.
Članak 102. stavak 2.
Članak 103.
Članak 104.	Članak 136.
Članak 105.
Članak 106. stavak 1.	Članak 149.
Članak 106. stavak 2.
Članak 107.
Članak 108. stavak 1. prvi podstavak	Članak 68. stavak 2.
Članak 108. stavak 1. drugi podstavak	Članak 3.
Članak 108. stavak 1. treći podstavak
Članak 108. stavak 2.	Članak 71. stavak 1.
Članak 108. stavak 3.	Članak 71. stavak 2.
Članak 108. stavak 4.	Članak 73. stavak 2.
Članak 109. stavak 1.	Članak 68. stavak 1.
Članak 109. stavak 2.	Članak 73. stavak 3.
Članak 109. stavak 3.
Članak 110. stavak 1.	Članak 124. stavak 2.
Članak 110. stavak 2.	Članak 23.
Članak 111. stavak 1.	Članak 125. stavak 1.
Članak 111. stavak 2.	Članak 125. stavak 2.	Članak 2.
Članak 111. stavak 3.	Članak 126. stavak 1.
Članak 111. stavak 4.	Članak 126. stavak 2.
Članak 111. stavak 5.	Članak 126. stavak 3.
Članak 111. stavak 6.	Članak 126. stavak 4.
Članak 112. stavak 1.	Članak 129. stavak 1. prvi podstavak
Članak 112. stavak 2.	Članak 129. stavak 1. drugi podstavak
Članak 112. stavak 3.	Članak 129. stavak 1. treći podstavak
Članak 113. stavak 1. točka (a)	Članak 129. stavak 3. prvi podstavak
Članak 113. stavak 1. točka (b)
Članak 113. stavak 2. točka (a) prvi podstavak	Članak 129. stavak 3. drugi podstavak
Članak 113. stavak 2. točka (b) prvi podstavak
Članak 113. stavak 2. drugi podstavak	Članak 129. stavak 3. drugi podstavak
Članak 113. stavak 3. treći podstavak	Članak 129. stavak 3. treći podstavak
Članak 113. stavak 3.	Članak 129. stavak 3. četvrti do sedmi podstavak
Članak 113. stavak 4.	Članak 129. stavak 3. osmi i deveti podstavak
Članak 113. stavak 5.	Članak 129. stavak 3. deseti i jedanaesti podstavak
Članak 114.	Članak 130.
Članak 115.	Članak 131.
Članak 116. stavak 1.	Članak 131.a stavak 1. prvi, drugi i treći podstavak
Članak 116. stavak 2.	Članak 131.a stavak 1. četvrti podstavak
Članak 116. stavak 3.	Članak 131.a stavak 2. prvi podstavak
Članak 116. stavak 4.	Članak 131.a stavak 2. drugi i treći podstavak
Članak 116. stavak 5.	Članak 131.a stavak 2. četvrti i peti podstavak
Članak 116. stavak 6.	Članak 131.a stavak 2. šesti podstavak
Članak 116. stavak 7.	Članak 131.a stavak 2. sedmi podstavak
Članak 116. stavak 8.	Članak 131.a stavak 2. osmi podstavak
Članak 116. stavak 9.	Članak 131.a stavak 2. deveti podstavak
Članak 117. stavak 1.	Članak 132. stavak 1. prvi do šesti podstavak
Članak 117. stavak 2.	Članak 132. stavak 1. sedmi i osmi podstavak
Članak 117. stavak 3.	Članak 132. stavak 2.
Članak 117. stavak 4.	Članak 132. stavak 3.
Članak 118.	Članak 141.
Članak 119. stavak 1.	Članak 127. stavak 1.
Članak 119. stavak 2.	Članak 127. stavak 2.
Članak 119. stavak 3.	Članak 127. stavak 3.
Članak 120.	Članak 72.a
Članak 121.	Članak 135.
Članak 122.	Članak 137.
Članak 123. stavak 1.	Članak 138. stavak 1.
Članak 123. stavak 2.	Članak 138. stavak 2. prvi podstavak
Članak 124.	Članak 139.
Članak 125.	Članak 140.	Članak 2.
Članak 126.	Članak 142.
Članak 127.	Članak 143.
Članak 128.
Članak 129.
Članak 130.
Članak 131.
Članak 132.
Članak 133.
Članak 134.
Članak 135.
Članak 136.
Članak 137.
Članak 138.
Članak 139.
Članak 140.
Članak 141.
Članak 142.
Članak 143.	Članak 144.
Članak 144. stavak 1.	Članak 122.a stavak 9.
Članak 144. stavak 2.	Članak 69. stavak 4.
Članak 144. stavak 3.	Članak 70. stavak 4.
Članak 145.	Članak 150. stavak 1.
Članak 146.	Članak 150. stavak 1.a
Članak 147. stavak 1.	Članak 151. stavak 1.
Članak 147. stavak 2.	Članak 151. stavak 2.
Članak 148. stavak 1.	Članak 151.a stavak 3.
Članak 148. stavak 2.	Članak 151.a stavak 1.
Članak 148. stavak 3.	Članak 151.b
Članak 148. stavak 4.	Članak 151.a stavak 2.
Članak 148. stavak 5.	Članak 151.c
Članak 149.
Članak 150.
Članak 151.
Članak 152.	Članak 29.
Članak 153.	Članak 30.
Članak 154.	Članak 33.
Članak 155.	Članak 40.
Članak 156.	Članak 41.
Članak 157.	Članak 42.
Članak 158.	Članak 42.a
Članak 159.	Članak 43.
Članak 160.
Članak 161. stavak 1.	Članak 156. šesti stavak
Članak 161. stavak 2.	Članak 156. četvrti stavak
Članak 161. stavak 3.
Članak 161. stavak 4.
Članak 161. stavak 5.
Članak 161. stavak 6.
Članak 161. stavak 7.
Članak 161. stavak 8.
Članak 161. stavak 9.
Članak 162. stavak 1.
Članak 162. stavak 2.
Članak 162. stavak 3.
Članak 162. stavak 4.	Članak 157. stavak 1. treći podstavak
Članak 162. stavak 5.
Članak 162. stavak 6.
Članak 163.	Članak 158.
Članak 164.	Članak 159.
Članak 165.	Članak 160.
Prilog I.	Prilog I.

( ¹ ) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

( ² ) SL L 390, 31.12.2004., str. 38.

( ³ ) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

( ⁴ ) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).

( ⁵ ) SL L 309, 25.11.2005., str. 15.

( ⁶ ) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskoga nadzornog tijela (Europska agencija za nadzor vrijednosnih papira i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

( ⁷ ) Uredba (EU) 2019/2033od …Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014 (SL L 314, 5.12.2019., str. 1).

( ⁸ ) Direktiva (EU) 2019/2034od Europskog parlamenta i Vijeća od o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i o izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (SL L 314, 5.12.2019., str. 314).

( ⁹ ) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

( ¹⁰ ) SL L 331, 15.12.2010., str. 48.

( ¹¹ ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

( ¹² ) SL L 157, 9.6.2006., str. 87.

( ¹³ ) SL L 222, 14.8.1978., str. 11.

( ¹⁴ ) SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

( ¹⁵ ) SL L 120, 15.5.2009., str. 22.

( ¹⁶ ) Direktiva Komisije 2006/73/EZ od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na organizacijske zahtjeve i uvjete poslovanja investicijskih društava i izraze definirane za potrebe te Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 26.).

( ¹⁷ ) Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 43.).

( ¹⁸ ) Uredba (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017., str. 35.).

( ¹⁹ ) Uredba (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o uspostavi jedinstvene europske pristupne točke za centralizirani pristup javno dostupnim informacijama koje su od važnosti za financijske usluge, tržišta kapitala i održivost (SL L, 2023/2859, 20.12.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2859/oj).

( ²⁰ ) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

( ²¹ ) Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).

Svaki zakon ima / aktivni sadržaj / pametno označavanje / pripremu za ispis / eko e-oblik

Pogledajte npr. Zakon o radu

Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.