(1)

Vraćanje državljana trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u državu članicu odnosno boravak ili boravište u državi članici, uz potpuno poštovanje njihovih temeljnih prava, a posebno načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, te u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), ključan je dio sveobuhvatnih nastojanja za osiguranje vjerodostojnosti te ispravnog i učinkovitog funkcioniranja migracijske politike Unije te za smanjenje nezakonitih migracija i odvraćanje od njih.

(2)

Nacionalna tijela država članica suočavaju se s poteškoćama prilikom vraćanja državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom koji ne posjeduju važeće putne isprave.

(3)

Poboljšanje suradnje u pogledu vraćanja i ponovnog prihvata s glavnim zemljama podrijetla i tranzita državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom ključno je za povećanje nezadovoljavajućih stopa vraćanja. Poboljšana europska putna isprava za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom relevantna je u tom pogledu.

(4)

Sadašnju standardnu putnu ispravu za vraćanje državljana trećih zemalja, uspostavljenu Preporukom Vijeća od 30. studenoga 1994. (3), zbog različitih razloga, uključujući nedostatne sigurnosne standarde, ne prihvaćaju sva tijela trećih zemalja.

(5)

Stoga je nužno promicati da treće zemlje prihvate poboljšanu i jedinstvenu europsku putnu ispravu za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom kao referentnu ispravu za potrebe vraćanja.

(6)

Trebalo bi uspostaviti sigurniju i jedinstvenu europsku putnu ispravu za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom („europska putna isprava za vraćanje”) radi olakšavanja vraćanja i ponovnog prihvata državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom na državnom području država članica. Poboljšane sigurnosne značajke i tehničke specifikacije europske putne isprave za vraćanje trebale bi olakšati njezino priznavanje od strane trećih zemalja. Ta isprava trebala bi stoga olakšati provedbu vraćanja u kontekstu sporazumâ o ponovnom prihvatu ili drugih dogovora koje su Unija ili države članice sklopile s trećim zemljama te u kontekstu suradnje s trećim zemljama povezane s vraćanjem koja nije obuhvaćena formalnim sporazumima.

(7)

Ponovni prihvat vlastitih državljana obveza je koja proizlazi iz međunarodnog običajnog prava, koju sve države moraju poštovati. Identifikacija državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom i izdavanje isprava, uključujući europsku putnu ispravu za vraćanje, trebali bi prema potrebi biti predmet suradnje s diplomatskim predstavništvima i pregovora s trećim zemljama koje sklapaju sporazume o ponovnom vraćanju, bilo s Unijom ili s državama članicama.

(8)

U sporazumima o ponovnom prihvatu koje je Unija sklopila s trećim zemljama trebalo bi se tražiti priznavanje europske putne isprave za vraćanje. Države članice trebale bi tražiti priznavanje europske putne isprave za vraćanje u bilateralnim sporazumima i drugim dogovorima te u kontekstu suradnje s trećim zemljama povezane s vraćanjem koja nije obuhvaćena formalnim sporazumima. Države članice trebale bi nastojati osigurati učinkovitu uporabu europske putne isprave za vraćanje.

(9)

Europskom putnom ispravom za vraćanje trebalo bi se doprinijeti smanjivanju administrativnog i birokratskog opterećenja administracija država članica i trećih zemalja, uključujući konzularne službe, te skraćivanju administrativnih postupaka potrebnih za osiguranje vraćanja i ponovnog prihvata državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom.

(10)

Ovom bi Uredbom trebalo uskladiti samo oblik, sigurnosne značajke i tehničke specifikacije europske putne isprave za vraćanje, a ne i pravila u vezi s njezinim izdavanjem.

(11)

Trebalo bi uskladiti sadržaj i tehničke specifikacije europske putne isprave za vraćanje radi osiguranja visokih tehničkih i sigurnosnih standarda, posebice u pogledu mjera zaštite od krivotvorenja i falsificiranja. Na europskoj putnoj ispravi za vraćanje trebale bi se nalaziti prepoznatljive usklađene sigurnosne značajke. Sigurnosne značajke i tehničke specifikacije utvrđene u Uredbi Vijeća (EZ) br. 333/2002 (4) trebale bi se stoga primjenjivati na europsku putnu ispravu za vraćanje.

(12)

Kako bi se izmijenili određeni elementi predloška za europsku putnu ispravu za vraćanje koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (5) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(13)

U pogledu obrade osobnih podataka u okviru ove Uredbe, nadležna tijela obavljaju svoje zadaće za potrebe ove Uredbe u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se prenosi Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba, u mjeri u kojoj se primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Uredbom (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (7), predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(15)

U mjeri u kojoj se primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Uredbom (EU) 2016/399, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (8); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Nadalje, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(16)

U mjeri u kojoj se primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Uredbom (EU) 2016/399, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (9); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Nadalje, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(17)

U pogledu Islanda i Norveške i u mjeri u kojoj se primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Uredbom (EU) 2016/399, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10), koje pripadaju području iz članka 1. Odluke Vijeća 1999/437/EZ (11).

(18)

U pogledu Švicarske i u mjeri u kojoj se primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Uredbom (EU) 2016/399, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (12), koje pripadaju području iz članka 1. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (13).

(19)

U pogledu Lihtenštajna i u mjeri u kojoj se primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Uredbom (EU) 2016/399, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (14), koje pripadaju području iz članka 1. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (15).

(20)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinaka predviđenog djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(21)

Kako bi se uspostavili jedinstveni uvjeti i osigurala jasnoća koncepata, primjereno je donijeti ovaj akt u obliku uredbe.

(22)

Države članice trebale bi poštovati svoje obveze u skladu s međunarodnim pravom i pravom Unije, osobito Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebice zaštitu u slučaju udaljavanja, protjerivanja ili izručenja predviđenu u članku 19. te dužnost iz članka 24. stavka 2.

(23)

Preporuku Vijeća od 30. studenoga 1994. trebalo bi stoga staviti izvan snage,

1.

„državljanin treće zemlje” znači državljanin treće zemlje kako je definiran u članku 3. točki 1. Direktive 2008/115/EZ;

2.

„vraćanje” znači vraćanje kako je definirano u članku 3. točki 3. Direktive 2008/115/EZ;

3.

„odluka o vraćanju” znači odluka o vraćanju kako je definirana u članku 3. točki 4. Direktive 2008/115/EZ.

(a)

ime, prezime, datum rođenja, spol, državljanstvo i posebna obilježja državljanina treće zemlje te, ako je poznata, njegovu adresu u trećoj zemlji vraćanja;

(b)

fotografiju državljanina treće zemlje;

(c)

naziv tijela koje je izdalo ispravu, datum i mjesto izdavanja i razdoblje važenja;

(d)

informacije o odlasku i dolasku državljanina treće zemlje.