(1)

Članci 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) pitanje su javnog poretka te bi se trebali učinkovito primjenjivati širom Unije kako bi se osiguralo nenarušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Učinkovita provedba članaka 101. i 102. UFEU-a potrebna je kako bi se osigurala pravednija i otvorenija konkurentna tržišta u Uniji, na kojima se poduzetnici više natječu na temelju svoje uspješnosti i bez prepreka pristupanju tržištu koje su postavila trgovačka društva, čime im se omogućuje da generiraju bogatstvo i otvaraju nova radna mjesta. Njome se potrošače i poduzetnike aktivne na unutarnjem tržištu štiti od poslovnih praksi kojima se cijene robe i usluga drže umjetno visokima te im se povećava izbor inovativne robe i usluga.

(2)

Javnu provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a obavljaju nacionalna tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje usporedno s Komisijom u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 (3). Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i Komisija zajedno čine mrežu javnih tijela koja blisko surađuju u primjeni pravila Unije o tržišnom natjecanju („Europska mreža za tržišno natjecanje”).

(3)

Člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003 nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i nacionalni sudovi obvezuju se na primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a na sporazume, na odluke udruženja poduzetnika, na usklađeno djelovanje ili na zlouporabu vladajućeg položaja, koji mogu utjecati na trgovinu među državama članicama. U praksi, većina nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje primjenjuju nacionalno pravo tržišnog natjecanja usporedno s člancima 101. i 102. UFEU-a. Stoga ova Direktiva, čiji je cilj osigurati da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju jamstva neovisnosti, resurse te provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni koji su potrebni za učinkovitu primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a, neizbježno ima utjecaj na nacionalno pravo tržišnog natjecanja kada ga nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje usporedno primjenjuju. Nadalje, primjena nacionalnog prava tržišnog natjecanja od strane nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje na sporazume, na odluke udruženja poduzetnika ili na usklađena djelovanja, koji mogu utjecati na trgovinu među državama članicama, ne bi trebala dovesti do ishoda različitog od onog koji nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje postignu na temelju prava Unije u skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003. Stoga je u takvim slučajevima usporedne primjene nacionalnog prava tržišnog natjecanja i prava Unije ključno da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju jednaka jamstva neovisnosti, resurse te provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni koji su potrebni kako bi se osiguralo da se ne postigne različit ishod.

(4)

Osim toga, davanje ovlasti nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje da prikupe sve informacije koje se odnose na poduzetnika koji je predmet istrage, među ostalim u digitalnom obliku, bez obzira na medij na kojem su pohranjene, utjecalo bi i na opseg ovlasti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u slučajevima u kojima ona u ranim fazama svojih postupaka poduzmu odgovarajuću istražnu mjeru na temelju nacionalnog prava tržišnog natjecanja koje se primjenjuje usporedno s člancima 101. i 102. UFEU-a. Davanjem nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ovlasti pretrage različitog opsega, ovisno o tome hoće li ona u konačnici primijeniti samo nacionalno pravo tržišnog natjecanja ili usporedno i članke 101. i 102. UFEU-a, narušila bi se učinkovitost provedbe prava tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. U skladu s tim, područje primjene ove Direktive trebalo bi obuhvaćati i primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a na samostalnoj osnovi i usporednu primjenu nacionalnog prava tržišnog natjecanja na isti predmet. U pogledu zaštite izjava poduzetnika pokajnika i prijedloga za nagodbu, ova bi Direktiva trebala obuhvaćati i primjenu nacionalnog prava tržišnog natjecanja na samostalnoj osnovi.

(5)

Mnogim nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje nacionalno pravo onemogućuje da raspolažu potrebnim jamstvima neovisnosti, resursima te provedbenim ovlastima i ovlastima za izricanje novčanih kazni kako bi ona mogla učinkovito provoditi pravila Unije o tržišnom natjecanju. Time se narušava njihova sposobnost učinkovite primjene članaka 101. i 102. UFEU-a i primjene nacionalnog prava tržišnog natjecanja usporedno s člancima 101. i 102. UFEU-a. Na primjer, u okviru nacionalnog prava mnoga nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje nemaju učinkovite instrumente za otkrivanje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a ili za izricanje novčanih kazni poduzetnicima koji krše propise ili nemaju odgovarajuće ljudske i financijske resurse te operativnu neovisnost za učinkovitu primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a. To može prouzročiti potpuni izostanak djelovanja nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje ili ograničiti njihove mjere provedbe. Budući da mnoga nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ne raspolažu jamstvima neovisnosti, resursima te provedbenim ovlastima i ovlastima za izricanje novčanih kazni kako bi mogla učinkovito primjenjivati članke 101. i 102. UFEU-a, ishodi postupaka u pogledu poduzetnika koji primjenjuju protutržišne prakse mogu biti vrlo različiti ovisno o državi članici u kojoj posluju. Moguće je da uopće ne podliježu provedbi na temelju članka 101. ili 102. UFEU-a ili da samo podliježu neučinkovitoj provedbi. Primjerice, u nekim državama članicama poduzetnici mogu već s pomoću restrukturiranja izbjeći obvezu plaćanja novčanih kazni.

(6)

Zbog neujednačene provedbe članaka 101. i 102. UFEU-a, bez obzira na to primjenjuju li se na samostalnoj osnovi ili usporedno s nacionalnim pravom tržišnog natjecanja, propuštaju se prilike uklanjanja prepreka pristupanju tržištu i uspostave pravednijih konkurentnih tržišta širom Unije na kojima se poduzetnici natječu na temelju svoje uspješnosti. Posljedice trpe posebno poduzetnici i potrošači u onim državama članicama u kojima su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje slabije opremljena za učinkovitu provedbu pravila o tržišnom natjecanju. Poduzetnici se ne mogu natjecati na temelju uspješnosti ako postoje sigurna utočišta za protutržišne prakse, na primjer zato što nije moguće prikupiti dokaze o protutržišnim praksama ili zato što poduzetnici mogu izbjeći obvezu plaćanja novčanih kazni. Poduzetnike se stoga odvraća od ulaska na ta tržišta, ostvarivanja svojih prava poslovnog nastana te pružanja robe i usluga na tim tržištima. Potrošači u državama članicama u kojima je provedba slabija ne ostvaruju koristi od učinkovite provedbe tržišnog natjecanja. Stoga se neujednačenom provedbom članaka 101. i 102. UFEU-a, bez obzira na to primjenjuju li se na samostalnoj osnovi ili usporedno s nacionalnim pravom tržišnog natjecanja, širom Unije narušavaju tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu i njegovo pravilno funkcioniranje.

(7)

Nedostaci i ograničenja u instrumentima i jamstvima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje narušavaju sustav usporednih nadležnosti za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a, koji je osmišljen tako da funkcionira kao povezana cjelina na temelju bliske suradnje u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje. Taj sustav ovisi o tome može li se jedno nadležno tijelo osloniti na drugo da u njegovo ime provede mjere utvrđivanja činjeničnog stanja kako bi se potaknula suradnja i uzajamna pomoć među državama članicama. Međutim, to ne funkcionira dobro ako još ima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koja nemaju primjerene instrumente za utvrđivanje činjeničnog stanja. U drugim ključnim aspektima nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ne mogu si pružati uzajamnu pomoć. Na primjer, u većini država članica poduzetnici koji posluju na prekograničnoj osnovi mogu izbjeći plaćanje novčanih kazni već ako nemaju pravnu prisutnost na državnim područjima nekih država članica u kojima posluju. Time se smanjuju poticaji za poštovanje članaka 101. i 102. UFEU-a. Neučinkovitom provedbom koja iz toga proizlazi narušava se tržišno natjecanje za poduzetnike koji posluju u skladu sa zakonom te potkopava povjerenje potrošača u unutarnje tržište, posebno u digitalnom okruženju.

(8)

S ciljem postizanja istinski zajedničkog područja provedbe tržišnog natjecanja u Uniji, na kojem se za poduzetnike koji posluju na unutarnjem tržištu osiguravaju ravnopravniji uvjeti, a za potrošače smanjuju nejednaki uvjeti, postoji potreba da se uspostave temeljna jamstva neovisnosti, odgovarajući financijski, ljudski, tehnički i tehnološki resursi te minimalne provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a i za primjenu nacionalnog prava tržišnog natjecanja usporedno s tim člancima kako bi nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogla biti potpuno učinkovita.

(9)

Primjereno je utemeljiti ovu Direktivu na dvojnoj pravnoj osnovi članaka 103. i 114. UFEU-a. To je zato što se ovom Direktivom ne obuhvaća samo primjena članaka 101. i 102. UFEU-a i usporedno s tim člancima primjena nacionalnog prava tržišnog natjecanja, nego se njome obuhvaćaju i nedostaci i ograničenja u instrumentima i jamstvima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koji su potrebni za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a jer ti nedostaci i ograničenja negativno utječu i na tržišno natjecanje i na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(10)

Uspostavom temeljnih jamstava kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ujednačeno i učinkovito primjenjuju članke 101. i 102. UFEU-a ne bi se trebalo dovoditi u pitanje sposobnost država članica da zadrže ili uvedu opsežnija jamstva neovisnosti i resurse za nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje te detaljnija pravila o provedbenim ovlastima i ovlastima za izricanje novčanih kazni nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Posebno, države članice trebale bi moći nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, uz temeljni niz ovlasti predviđen ovom Direktivom, dodijeliti dodatne ovlasti kako bi se dodatno poboljšala njihova učinkovitost, kao što su ovlasti za izricanje novčanih kazni fizičkim osobama ili, iznimno, ovlast za provedbu pretraga uz suglasnost onih nad kojima se provode.

(11)

S druge strane, potrebna su detaljna pravila u području uvjeta za dodjelu oslobođenja ili umanjenja za tajne kartele. Poduzetnici će otkriti tajne kartele u kojima su sudjelovali samo ako imaju dovoljnu pravnu sigurnost da će biti oslobođeni od novčanih kazni. Znatne razlike među pokajničkim programima u državama članicama dovode do pravne nesigurnosti za potencijalne podnositelje zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje. To može oslabiti njihove poticaje za podnošenje takvih zahtjeva. Kada bi države članice mogle provoditi ili primjenjivati jasnija i usklađena pravila o oslobođenju ili umanjenju u području obuhvaćenom ovom Direktivom, time bi se ne samo doprinijelo cilju zadržavanja poticaja za podnositelje zahtjeva da otkriju tajne kartele kako bi se provedba tržišnog natjecanja u Uniji učinila što učinkovitijom, nego bi se i jamčilo jednakost uvjeta za sve poduzetnike koji posluju na unutarnjem tržištu. Time se države članice ne bi trebalo spriječiti da primjenjuju pokajničke programe koji obuhvaćaju ne samo tajne kartele, nego i druge povrede članka 101. UFEU-a i jednakovrijednih odredaba nacionalnog prava tržišnog natjecanja, ili da prihvaćaju zahtjeve fizičkih osoba za oslobođenje ili umanjenje koji djeluju u svoje ime. Ovom se Direktivom također ne bi trebalo dovoditi u pitanje pokajničke programe kojima se isključivo predviđa oslobođenje od sankcija u kaznenom sudskom postupku za provedbu članka 101. UFEU-a.

(12)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na nacionalne propise u mjeri u kojoj se njima predviđa izricanje kaznenih sankcija fizičkim osobama, uz iznimku pravila kojima se uređuje interakcija između pokajničkih programa i izricanja sankcija fizičkim osobama. Također se ne bi trebala primjenjivati na nacionalne propise kojima se predviđa izricanje administrativnih sankcija fizičkim osobama koje ne posluju kao neovisan gospodarski subjekt na tržištu.

(13)

U skladu s člankom 35. Uredbe (EZ) br. 1/2003 države članice mogu povjeriti provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a isključivo upravnom tijelu, kao što je slučaj u većini jurisdikcija, ili to mogu povjeriti i pravosudnim i upravnim tijelima. U potonjem slučaju upravno tijelo ima najmanje primarnu odgovornost za provođenje istrage, a pravosudnom tijelu obično je povjerena ovlast za donošenje odluka kojima se izriču novčane kazne i može imati ovlast za donošenje drugih odluka, kao što su one kojima se utvrđuje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a.

(14)

Izvršavanje ovlasti koje su ovom Direktivom dodijeljene nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, uključujući istražne ovlasti, trebalo bi podlijegati odgovarajućim zaštitnim mjerama kojima se barem poštuju opća načela prava Unije i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, posebice u kontekstu postupaka koji bi mogli dovesti do izricanja sankcija. Te zaštitne mjere uključuju pravo na dobru upravu i poštovanje prava poduzetnika na obranu, čija je ključna sastavnica pravo na saslušanje. Posebno, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi obavijestiti stranke pod istragom o preliminarno utvrđenim činjenicama protiv njih u skladu s člankom 101. ili člankom 102. UFEU-a u obliku obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama ili slične mjere prije donošenja odluke kojom se utvrđuje povreda, a te bi stranke trebale imati mogućnost učinkovitog iznošenja svojih stajališta o tim činjenicama prije donošenja te odluke. Stranke koje su obaviještene o preliminarno utvrđenim činjenicama o navodnoj povredi članka 101. ili članka 102. UFEU-a trebale bi imati pravo na uvid u relevantni spis predmeta nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi mogle učinkovito ostvariti svoja prava na obranu. Pravo na uvid u spis trebalo bi podlijegati legitimnom interesu poduzetnika u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni te ne bi trebalo obuhvaćati povjerljive informacije i interne dokumente i korespondenciju između nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i Komisije. Osim toga, adresati odluka nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, posebno onih odluka kojima se utvrđuje povreda članka 101. ili članka 102. UFEU-a te kojima se određuju mjere ili novčane kazne, trebali bi imati pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Takve odluke trebale bi biti obrazložene kako bi se omogućilo da adresati tih odluka mogu utvrditi razloge za tu odluku i ostvariti svoje pravo na djelotvoran pravni lijek. Nadalje, u skladu s pravom na dobru upravu države članice trebale bi osigurati da prilikom primjene članaka 101. i 102. UFEU-a nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje postupke provode u razumnom roku, uzimajući u obzir posebnosti svakog slučaja. Zaštitne mjere trebalo bi oblikovati tako da se postigne ravnoteža između poštovanja temeljnih prava poduzetnika i obveze osiguranja učinkovite provedbe članaka 101. i 102. UFEU-a.

(15)

Razmjena informacija među nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje i upotreba tih informacija kao dokaza u svrhu primjene članka 101. ili članka 102. UFEU-a trebale bi se provoditi u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

(16)

Ovlašćivanje nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da članke 101. i 102. UFEU-a primjenjuju nepristrano i u zajedničkom interesu učinkovite provedbe pravila Unije o tržišnom natjecanju ključna je sastavnica učinkovite i ujednačene primjene tih pravila.

(17)

Trebalo bi ojačati operativnu neovisnost nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi se osigurala učinkovita i ujednačena primjena članaka 101. i 102. UFEU-a. U tu bi svrhu trebalo u nacionalnom pravu predvidjeti izričitu odredbu kako bi se osiguralo da prilikom primjene članaka 101. i 102. UFEU-a nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje budu zaštićena od vanjske intervencije ili političkog pritiska koji mogu ugroziti njihovu neovisnu procjenu predmeta koji im se podnose. U tu bi svrhu u nacionalnom pravu unaprijed trebalo utvrditi razloge u pogledu razrješenja dužnosti u nacionalnom upravnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje onih osoba koje donose odluke izvršavajući ovlasti iz članaka 10., 11., 12., 13. i 16. ove Direktive kako bi se otklonila svaka osnovana sumnja u njihovu nepristranost i njihovu neovisnost od utjecaja vanjskih čimbenika. Slično tomu, u nacionalnom pravu unaprijed bi trebalo utvrditi jasna i transparentna pravila i postupke za odabir, zapošljavanje ili imenovanje tih osoba. Nadalje, radi osiguravanja nepristranosti nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje novčane kazne koje izriču za povrede članaka 101. i 102. UFEU-a ne bi se trebale upotrebljavati za izravno financiranje tih tijela.

(18)

Kako bi se osigurala operativna neovisnost nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, njihovi čelnici, zaposlenici i oni koji donose odluke trebali bi se ponašati pošteno i suzdržavati od svake radnje koja nije u skladu s obavljanjem njihovih dužnosti. Kako bi se spriječilo ugrožavanje neovisne procjene od strane čelnika, zaposlenika i onih koji donose odluke, oni bi se tijekom svojeg zaposlenja ili mandata te tijekom razumnog razdoblja nakon toga trebali suzdržati od svih radnji koje nisu u skladu s obavljanjem njihovih dužnosti, bez obzira na to donose li dobit ili ne.

(19)

To znači da tijekom svojeg zaposlenja ili mandata zaposlenici i oni koji donose odluke ne bi trebali moći baviti se postupcima u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a u kojima su sudjelovali ili koji se izravno tiču poduzetnika ili udruženja poduzetnika u kojima su bili zaposleni ili od kojih su bili drukčije profesionalno angažirani ako to može ugroziti njihovu nepristranost u određenom slučaju. Slično tomu, zaposlenici i oni koji donose odluke te njihova bliska rodbina ne bi trebali imati nikakve interese u poslovnim subjektima ili organizacijama koji su predmet postupka u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a u kojima sudjeluju ako to može ugroziti njihovu nepristranost u određenom slučaju. Prilikom procjene toga bi li njihova nepristranost mogla biti narušena u određenom slučaju trebalo bi uzeti u obzir prirodu i razmjer interesa te razinu sudjelovanja ili angažiranosti dotičnog pojedinca. Ako je to potrebno kako bi se osigurala nepristranost istrage i postupka donošenja odluka, dotični pojedinac trebao bi biti dužan povući se iz određenog slučaja.

(20)

To također znači da tijekom razumnog razdoblja nakon napuštanja nacionalnog upravnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje bivši zaposlenici ili oni koji su donosili odluke, kad god obavljaju zanimanje koje je povezano s postupkom u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a kojima su se bavili tijekom svojeg zaposlenja ili mandata, ne bi trebali sudjelovati u istom predmetu u okviru novog zanimanja.

Trajanje tog razdoblja moglo bi se odrediti uzimajući u obzir vrstu novog zanimanja dotičnih pojedinaca, kao i razinu njihova sudjelovanja i odgovornosti u okviru istog postupka tijekom njihova zaposlenja ili mandata u nacionalnom upravnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje.

(21)

Svako nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje trebalo bi objaviti kodeks ponašanja kojim se, ne dovodeći u pitanje primjenu strožih nacionalnih pravila, obuhvaćaju pravila o sukobu interesa.

(22)

Operativna neovisnost nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje ne isključuje ni sudski nadzor ni parlamentarni nadzor u skladu s nacionalnim pravom. Zahtjevima u pogledu odgovornosti također bi trebalo doprinijeti osiguravanju vjerodostojnosti i legitimnosti djelovanja nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Razmjerni zahtjevi u pogledu odgovornosti uključuju i objavu periodičnih izvješća o aktivnostima nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koja ona podnose vladinom ili parlamentarnom tijelu. Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogla bi podlijegati i kontroli ili nadzoru njihovih financijskih izdataka, pod uvjetom da to ne utječe na njihovu neovisnost.

(23)

Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći odrediti prioritete svojih postupaka za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a kako bi učinkovito upotrebljavala svoje resurse i kako bi se mogla usredotočiti na sprečavanje i otklanjanje protutržišnog ponašanja kojim se narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Ona bi u tu svrhu trebala moći odbaciti pritužbe zbog toga što nisu prioritetne, uz iznimku pritužbi koje podnesu javna tijela koja s nacionalnim upravnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje dijele nadležnost za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a i nacionalnog prava tržišnog natjecanja, ako je primjenjivo. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje ovlast nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da odbace pritužbe iz drugih razloga, kao što je nenadležnost, ili da odluče da ne postoji temelj za njihovo djelovanje. U slučaju službeno podnesenih pritužbi takve odluke o odbacivanju trebale bi podlijegati djelotvornim pravnim lijekovima u skladu s nacionalnim pravom. Ovlašću nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da odrede prioritete svojih postupaka provedbe ne dovodi se u pitanje pravo vlade države članice da za nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje donese pravila u pogledu opće politike ili smjernice u pogledu prioriteta koji nisu povezani sa sektorskim istraživanjima ili posebnim postupcima za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a.

(24)

Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati dostatne resurse, u smislu kvalificiranih zaposlenika koji mogu provoditi stručne pravne i ekonomske procjene, financijskih sredstava, tehničke i tehnološke stručnosti i opreme, uključujući odgovarajuće instrumente informacijske tehnologije, kako bi se osiguralo da mogu učinkovito obavljati svoje zadaće prilikom primjene članaka 101. i 102. UFEU-a. U slučaju da se dužnosti i ovlasti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje na temelju nacionalnog prava prošire, države članice trebale bi osigurati da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju dostatne resurse za obavljanje tih zadaća.

(25)

Neovisnost nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje trebala bi se povećati tako da im se omogući da neovisno odlučuju o potrošnji proračunskih sredstava u svrhu obavljanja svojih dužnosti, ne dovodeći u pitanje nacionalna proračunska pravila i postupke.

(26)

Kako bi se osiguralo da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju potrebne resurse za obavljanje svojih zadaća, mogli bi se razmotriti različiti oblici financiranja, kao što je financiranje iz alternativnih izvora osim državnog proračuna.

(27)

Kako bi se osiguralo učinkovito praćenje provedbe ove Direktive, države članice trebale bi osigurati da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje vladinom ili parlamentarnom tijelu podnose periodična izvješća o svojim aktivnostima i resursima. Ta bi izvješća trebala sadržavati informacije o imenovanjima i razrješenjima članova tijela nadležnog za donošenje odluka, o iznosu sredstava dodijeljenih u relevantnoj godini te o svim promjenama tog iznosa u odnosu na prethodne godine. Ta bi izvješća trebala biti javno dostupna.

(28)

Nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje potreban je minimalni skup zajedničkih istražnih ovlasti i ovlasti za donošenje odluka kako bi mogla učinkovito provoditi članke 101. i 102. UFEU-a.

(29)

Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovite istražne ovlasti za otkrivanje svakog sporazuma, odluke ili usklađenog djelovanja koji su zabranjeni člankom 101. UFEU-a ili svake zlouporabe vladajućeg položaja koja je zabranjena člankom 102. UFEU-a u bilo kojoj fazi postupaka koji se vode pred njima. Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći primjenjivati te ovlasti na poduzetnike i udruženja poduzetnika koji su predmet postupaka u pogledu primjene članaka 101. i 102. UFEU-a, kao i na druge sudionike na tržištu koji bi mogli posjedovati informacije koje su relevantne za te postupke. Dodjelom takvih učinkovitih istražnih ovlasti svim nacionalnim upravnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje trebalo bi se osigurati da ona budu u mogućnosti učinkovito pomagati jedna drugima kada se od njih zatraži da provedu pretragu ili bilo koju drugu mjeru utvrđivanja činjeničnog stanja na svojem državnom području u ime i za račun drugoga nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje u skladu s člankom 22. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

(30)

Istražne ovlasti nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje trebale bi biti primjerene kako bi se s pomoću njih odgovorilo na izazove provedbe u digitalnom okruženju te bi se s pomoću njih nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje trebalo omogućiti da prikupe sve informacije koje se odnose na poduzetnika ili udruženje poduzetnika koji je predmet istražne mjere u digitalnom obliku, uključujući podatke dobivene forenzički, bez obzira na medij na kojem su informacije pohranjene, kao što su prijenosna računala, mobilni telefoni, drugi mobilni uređaji ili pohrana u oblaku.

(31)

Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći provoditi sve potrebne pretrage prostora poduzetnika i udruženja poduzetnika ako, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, mogu dokazati da postoje opravdani razlozi za sumnju na povredu članka 101. ili 102. UFEU-a. Ovom se Direktivom države članice ne bi trebalo sprečavati da za takve pretrage zahtijevaju prethodno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela.

(32)

Kako bi ovlast nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da provode pretrage bila učinkovita, njome bi im se trebao omogućiti pristup informacijama koje su dostupne poduzetniku ili udruženju poduzetnika ili osobi koja podliježe pretrazi i koje se odnose na poduzetnika ili udruženje poduzetnika pod istragom. To bi nužno trebalo uključivati ovlast za pretraživanje dokumenata, spisa ili podataka na uređajima koji nisu unaprijed precizno utvrđeni. Bez takve ovlasti bilo bi nemoguće dobiti informacije koje su nužne za istragu ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika zauzmu opstruktivan stav ili odbiju surađivati. Ovlast za izvršavanje uvida u poslovne knjige ili dokumentaciju trebala bi obuhvaćati sve oblike korespondencije, uključujući elektroničke poruke, bez obzira na to čini li se da su nepročitane ili su izbrisane.

(33)

Kako bi se nepotrebno produljenje pretraga svelo na najmanju moguću mjeru, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlast da nastave pretraživati i da odabiru primjerke ili izvatke iz poslovnih knjiga i poslovne dokumentacije povezane s poslovanjem poduzetnika ili udruženja poduzetnika koji su predmet pretrage u prostorima nadležnog tijela ili u drugim za to određenim prostorima. Prilikom takvih pretraživanja trebalo bi osigurati neprestano poštovanje prava poduzetnika na obranu.

(34)

Iskustvo pokazuje da se poslovna dokumentacija katkad čuva u domovima direktora, rukovoditelja i drugih zaposlenika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, posebno zbog sve većeg korištenja fleksibilnim radnim uvjetima. Kako bi se osigurala učinkovitost pretraga, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlast pristupa svim prostorima, uključujući privatne domove, ako mogu dokazati da postoji opravdana sumnja da se u tim prostorima čuva poslovna dokumentacija koja može biti relevantna za dokazivanje povrede članka 101. ili 102. UFEU-a. Preduvjet za izvršavanje te ovlasti trebalo bi biti da nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje dobije prethodno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela, što u određenim nacionalnim pravnim sustavima može uključivati javnog tužitelja. Time se države članice ne bi trebalo sprečavati da u slučajevima iznimne hitnosti zadaće nacionalnog pravosudnog tijela povjere nacionalnom upravnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje djeluje kao pravosudno tijelo ili da iznimno odobre provedbu takvih pretraga uz suglasnost onih nad kojima se pretraga provodi. Provedbu takvih pretraga nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje moglo bi povjeriti policiji ili ekvivalentnom tijelu za izvršavanje zakonodavstva, pod uvjetom da se pretraga provodi u prisutnosti nacionalnog upravnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo nacionalnog upravnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje da samo provede pretragu i da dobije potrebnu pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva, uključujući pomoć, kao mjeru predostrožnosti, radi svladavanja mogućeg otpora onih nad kojima se pretraga provodi.

(35)

Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovite ovlasti da od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevaju dostavljanje informacija koje su potrebne za otkrivanje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a. U tu svrhu nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći zahtijevati otkrivanje informacija koje bi im mogle omogućiti istragu navodnih povreda. To bi trebalo uključivati pravo da zahtijevaju informacije u bilo kojem digitalnom obliku, uključujući e-poštu i poruke s aplikacija za trenutačnu razmjenu poruka, bez obzira na to gdje su pohranjene, među ostalim u oblaku ili na poslužiteljima, pod uvjetom da su dostupne poduzetniku ili udruženju poduzetnika koje je adresat zahtjeva za informacije. Zbog tog se prava poduzetniku ili udruženju poduzetnika ne bi smjela nametati obveza koja je nerazmjerna u odnosu na zahtjeve istrage. Primjerice, to ne bi smjelo dovesti do prekomjernih troškova ili napora za poduzetnika ili udruženje poduzetnika. Iako je pravo zahtijevanja informacija ključno za otkrivanje povreda, opseg tih zahtjeva trebao bi biti primjeren. Tim se zahtjevima ne bi smjelo primorati poduzetnika ili udruženje poduzetnika da prizna da je počinio povredu jer je dokazivanje toga obveza nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje obveze poduzetnika ili udruženja poduzetnika da odgovaraju na činjenična pitanja i dostavljaju dokumentaciju. Slično tomu, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovite instrumente za zahtijevanje od bilo koje druge fizičke ili pravne osobe da dostavi informacije koje mogu biti relevantne za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a. Države članice trebale bi moći predvidjeti postupovna pravila o tim zahtjevima za informacije, kao što je njihov pravni oblik, pod uvjetom da se tim pravilima omogućuje učinkovita primjena tog instrumenta. Iskustvo također pokazuje da informacije koje su dobrovoljno dostavljene kao odgovor na neobvezne zahtjeve za informacije mogu biti vrijedan izvor informacija za informiranu i strogu provedbu. Slično tomu, dostava informacija na vlastitu inicijativu od strane trećih osoba, kao što su konkurenti, kupci i potrošači na tržištu, može doprinijeti učinkovitoj provedbi te bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje to trebala poticati.

(36)

Iskustvo pokazuje da je ovlast za vođenje razgovora koristan instrument za prikupljanje dokaza i pomaganje tijelima nadležnima za tržišno natjecanje da procijene vrijednost već prikupljanih dokaza. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovita sredstva da na razgovor pozovu bilo kojeg predstavnika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, bilo kojeg predstavnika drugih pravnih osoba i bilo koju fizičku osobu koji bi mogli posjedovati informacije relevantne za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a. Države članice trebale bi moći predvidjeti pravila kojima se uređuje vođenje tih razgovora, pod uvjetom da se tim pravilima omogućuje učinkovita primjena tog instrumenta.

(37)

Neophodno je da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu od poduzetnika i udruženja poduzetnika zahtijevati prestanak povreda članka 101. ili 102. UFEU-a, među ostalim ako se povreda nastavi nakon što su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje službeno pokrenula postupak. Osim toga, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovita sredstva za ponovnu uspostavu tržišnog natjecanja na tržištu uvođenjem strukturnih mjera i mjera praćenja poslovanja koje su razmjerne počinjenoj povredi i koje su potrebne kako bi se ta povreda otklonila. U skladu s načelom proporcionalnosti, pri odabiru između dviju jednako učinkovitih mjera nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi odabrati mjeru koja za poduzetnika predstavlja najmanje opterećenje. Strukturne mjere, kao što su obveze ustupanja udjela u konkurentu ili prodaje poslovne jedinice, utječu na imovinu poduzetnika i može se pretpostaviti da za poduzetnika predstavljaju veće opterećenje od mjera praćenja poslovanja. Međutim, to ne bi trebalo spriječiti nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje da utvrde da okolnosti određene povrede opravdavaju izricanje strukturne mjere zato što bi bila učinkovitija u smislu prestanka povrede nego mjera praćenja poslovanja.

(38)

Privremene mjere mogu biti važan instrument kojim se tijekom istrage osigurava da se povredom koja je predmet istrage ne nanese znatna i nepopravljiva šteta za tržišno natjecanje. Taj je instrument važan kako bi se izbjeglo promjene na tržištu koje bi bilo vrlo teško ispraviti odlukom koju bi na kraju postupka donijelo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje stoga bi trebala imati ovlast za izricanje privremenih mjera odlukom. Ta bi se ovlast trebala primjenjivati barem u slučajevima u kojima je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje utvrdilo prima facie povredu članka 101. ili 102. UFEU-a i ako postoji rizik nanošenja znatne i nepopravljive štete za tržišno natjecanje. Države članice mogu nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje dodijeliti šire ovlasti za izricanje privremenih mjera. Odluka o izricanju privremenih mjera trebala bi biti valjana samo tijekom određenog razdoblja, bilo do zaključenja postupka koji vodi nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje bilo tijekom definiranog razdoblja koje se može produljiti ako je to potrebno i prikladno. Države članice trebale bi osigurati da se zakonitost, uključujući proporcionalnost, takvih mjera može preispitati u okviru ubrzanih žalbenih postupaka ili drugih postupaka kojima se također predviđa ubrzani sudski nadzor. Nadalje, države članice trebale bi stvoriti uvjete potrebne da bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu primjenjivati privremene mjere u praksi. Posebno je potrebno svim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje omogućiti da se nose s promjenama na tržištima koja se brzo mijenjaju i da se stoga u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje razmotri primjena privremenih mjera te da se to iskustvo uzme u obzir u obzir u svakoj odgovarajućoj neobvezujućoj mjeri ili budućem preispitivanju ove Direktive.

(39)

Ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika, tijekom postupka kojim bi se pojedini sporazum ili postupanje mogli ocijeniti zabranjenima, nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ponude obveze kojima se otklanja njihova zabrinutost, ta bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala moći donositi odluke kojima navedene obveze postaju obvezujuće za dotične poduzetnike ili udruženja poduzetnika i izvršive protiv njih. U načelu takve odluke o prihvaćanju obveza nisu primjerene u slučaju tajnih kartela, u pogledu kojih bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala izreći novčane kazne. U odlukama o prihvaćanju obveza trebalo bi utvrditi da više nema osnove za djelovanje nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, bez donošenja zaključka o postojanju povrede članka 101. ili 102. UFEU-a. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi sama odlučivati o tome hoće li prihvatiti obveze. Odlukama o prihvaćanju obveza ne dovode se u pitanje ovlasti tijela nadležnih za tržišno natjecanje i nacionalnih sudova da utvrde povredu i donesu odluku u predmetu. Nadalje, učinkovita sredstva za praćenje usklađenosti poduzetnika ili udruženja poduzetnika s obvezama i učinkovita sredstva za izricanje sankcija u slučajevima neusklađenosti pokazala su se kao učinkoviti instrumenti za tijela nadležna za tržišno natjecanje. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovita sredstva za ponovno pokretanje postupaka u slučajevima u kojima je došlo do bitne promjene činjeničnog stanja na kojem se temeljila odluka o prihvaćanju obveza, ako su poduzetnici ili udruženja poduzetnika postupali suprotno svojim obvezama ili ako se odluka o prihvaćanju obveza temeljila na nepotpunim, netočnim ili zavaravajućim informacijama koje su dostavile stranke.

(40)

Kako bi se osigurala učinkovita i ujednačena provedba članaka 101. i 102. UFEU-a, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlast za izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih novčanih kazni poduzetnicima i udruženjima poduzetnika za povrede članka 101. ili 102. UFEU-a, ili izravno sama u vlastitom postupku, posebno u upravnom postupku, pod uvjetom da se takvim postupcima omogućuje izravno izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih novčanih kazni, ili traženjem izricanja novčanih kazni u nekaznenom sudskom postupku. Time se ne dovode u pitanje nacionalni propisi kojima se predviđa izricanje sankcija poduzetnicima i udruženjima poduzetnika od strane sudova u kaznenom postupku zbog povrede članaka 101. i 102. UFEU-a u slučaju kada je povreda kazneno djelo u skladu s nacionalnim pravom i pod uvjetom da se time ne utječe na učinkovitu i ujednačenu provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a.

(41)

Kako bi se osiguralo da se poduzetnike i udruženja poduzetnika potiče da poštuju istražne mjere i odluke nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći ili izricati učinkovite novčane kazne za neusklađenost s mjerama i odlukama iz članaka 6., 8., 9., 10., 11. i 12. izravno sama u vlastitom postupku ili tražiti izricanje novčanih kazni u nekaznenom sudskom postupku. Time se ne dovodi u pitanje nacionalno pravo kojim se predviđa izricanje takvih novčanih kazni poduzetnicima i udruženjima poduzetnika od strane sudova u kaznenom sudskom postupku.

(42)

U skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, u postupcima pred nacionalnim upravnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ili, ovisno o slučaju, u nekaznenom sudskom postupku, novčane kazne trebalo bi izricati ako je povreda počinjena s namjerom ili iz nepažnje. Pojmove namjere i nepažnje trebalo bi tumačiti u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije o primjeni članaka 101. i 102. UFEU-a, a ne u skladu s pojmovima namjere i nepažnje u postupcima koje provode tijela kaznenog progona u vezi s kaznenim stvarima. Time se ne dovode u pitanje nacionalni propisi u skladu s kojima se utvrđivanje povrede temelji na kriteriju objektivne odgovornosti, pod uvjetom da je u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije. Ovom Direktivom ne utječe se na nacionalna pravila o standardu dokazivanja ni na obveze nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da utvrde činjenično stanje u odgovarajućem predmetu, pod uvjetom da su ta pravila i obveze u skladu s općim načelima prava Unije.

(43)

Novčane kazne trebalo bi utvrditi razmjerno ukupnom globalnom prihodu dotičnih poduzetnika i udruženja poduzetnika.

(44)

Periodični penali ključan su instrument za osiguravanje toga da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju učinkovita sredstva za otklanjanje tekućih i budućih neusklađenosti poduzetnika i udruženja poduzetnika s njihovim mjerama i odlukama kako je navedeno u člancima 6., 8., 9., 10., 11. i 12. Oni se ne bi trebali primjenjivati na utvrđene povrede koje su počinjene u prošlosti. Ovlašću za izricanje periodičnih penala ne dovodi se u pitanje ovlast nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da kazne neusklađenost s mjerama iz članka 13. stavka 2. Takve periodične penale trebalo bi utvrditi razmjerno prosječnom dnevnom ukupnom globalnom prihodu dotičnih poduzetnika i udruženja poduzetnika.

(45)

Za potrebe izricanja novčanih kazni i periodičnih penala pojam „odluka” trebao bi obuhvaćati svaku mjeru kojom se proizvode obvezujući pravni učinci koji mogu utjecati na interese adresata uzrokovanjem bitne izmjene njegova pravnog položaja.

(46)

Kako bi se osigurala učinkovita i ujednačena primjena članaka 101. i 102. UFEU-a, pojam „poduzetnika” kako je naveden u člancima 101. i 102. UFEU-a, koji bi se trebao primjenjivati u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, označava gospodarsku jedinicu, čak i ako se ona sastoji od nekoliko pravnih ili fizičkih osoba. U skladu s tim, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći primjenjivati pojam poduzetnika za utvrđivanje odgovornosti matičnog društva i izricanje novčane kazne tom društvu zbog postupanja jednog od njegovih društava kćeri ako to matično društvo i njegovo društvo kći čine jednu gospodarsku jedinicu. Kako bi se spriječilo da poduzetnici s pomoću pravnih ili organizacijskih promjena izbjegnu obvezu plaćanja novčanih kazni za povrede članaka 101. i 102. UFEU-a, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći utvrditi pravne ili gospodarske sljednike odgovornog poduzetnika i izreći im novčane kazne za povrede članaka 101. i 102. UFEU-a, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.

(47)

Kako bi se osiguralo da se novčanim kaznama izrečenima za povrede članaka 101. i 102. UFEU-a odražava gospodarska važnost povrede, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi uzeti u obzir težinu povrede. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi također moći odrediti novčane kazne koje su proporcionalne trajanju povrede. Te bi čimbenike trebalo ocijeniti u skladu s odgovarajućom sudskom praksom Suda Europske unije i tako da se osigura odvraćanje. Težinu bi trebalo ocijeniti na pojedinačnoj osnovi za sve vrste povreda, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja. Čimbenici koji bi se mogli uzeti u obzir uključuju prirodu povrede, zajednički tržišni udio svih dotičnih poduzetnika, zemljopisni opseg povrede, činjenicu je li povreda provedena, vrijednost prodaje robe i usluga poduzetnika na koju se povreda izravno ili neizravno odnosi te veličinu i tržišnu snagu dotičnog poduzetnika. Ponavljanje povreda od strane istog počinitelja pokazuje sklonost takvim povredama i stoga je vrlo bitan pokazatelj da je razinu sankcije potrebno povećati s ciljem učinkovitog odvraćanja. U skladu s tim, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati mogućnost povećanja iznosa novčane kazne koju se izriče poduzetniku ili udruženju poduzetnika ako su Komisija ili nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje prethodno donijeli odluku kojom se utvrđuje da su taj poduzetnik ili to udruženje poduzetnika povrijedili članak 101. ili 102. UFEU-a te ako taj poduzetnik ili to udruženje poduzetnika nastavlja činiti istu povredu ili počini sličnu povredu. U skladu s Direktivom 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći uzeti u obzir moguću naknadu štete koja je isplaćena kao rezultat sporazumne nagodbe. Osim toga, u iznimnim okolnostima, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći uzeti u obzir gospodarsku održivost dotičnog poduzetnika.

(48)

Iskustvo je pokazalo da udruženja poduzetnika redovito sudjeluju u povredama tržišnog natjecanja te bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje stoga trebala moći učinkovito izricati novčane kazne takvim udruženjima. Pri ocjenjivanju težine povrede, kako bi se odredio iznos novčane kazne u postupku protiv udruženja poduzetnika u kojem se povreda odnosi na poslovanje njegovih članova, trebalo bi biti moguće uzeti u obzir zbroj prodaje robe i usluga na koje se povreda izravno ili neizravno odnosi, a koju su ostvarili poduzetnici koji su članovi tog udruženja. Kada se novčana kazna izriče ne samo udruženju nego i njegovim članovima, prihod članova kojima se novčana kazna izriče ne bi se trebao uzimati u obzir prilikom izračuna novčane kazne za udruženje. Kako bi se osigurala učinkovita naplata novčanih kazni koje su izrečene udruženjima poduzetnika za povrede koje su počinila, potrebno je utvrditi uvjete pod kojima nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje slobodno mogu zahtijevati naplatu novčane kazne od članova udruženja ako udruženje nije solventno. Pri tome bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala uzeti u obzir relativnu veličinu poduzetnika koji pripadaju udruženju, a posebno položaj malih i srednjih poduzeća. Plaćanjem novčane kazne od strane jednog ili nekoliko članova udruženja poduzetnika ne dovodi se u pitanje nacionalne propise kojima se predviđa naknada plaćenog iznosa od drugih članova udruženja.

(49)

Velike su razlike u odvraćajućem učinku novčanih kazni u Uniji i u nekim je državama članicama najveći iznos novčane kazne koji se može izreći vrlo nizak. Kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu izreći odvraćajuće novčane kazne, najveći iznos novčane kazne koji se može izreći za svaku povredu članka 101. ili 102. UFEU-a trebalo bi utvrditi na razini koja nije manja od 10 % ukupnoga globalnog prihoda dotičnog poduzetnika. Time se države članice ne bi trebalo spriječiti da zadrže ili uvedu višu najveću novčanu kaznu koja se može izreći.

(50)

Pokajnički programi ključni su instrument za otkrivanje tajnih kartela i njima se stoga doprinosi učinkovitom progonu najtežih povreda prava tržišnog natjecanja te izricanju sankcija za takve povrede. Međutim, trenutačno postoje znatne razlike među pokajničkim programima koji se primjenjuju u državama članicama. Iz tih razlika za poduzetnike koji krše pravila proizlazi pravna nesigurnost u pogledu uvjeta pod kojima mogu podnijeti zahtjev za oslobođenje ili umanjenje i nesigurnost u pogledu njihova statusa oslobođenja na temelju odgovarajućih pokajničkih programa. Takva nesigurnost mogla bi oslabiti poticaje za potencijalne podnositelje zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje da taj zahtjev podnesu. To pak može dovesti do manje učinkovite provedbe tržišnog natjecanja u Uniji jer se otkriva manje tajnih kartela.

(51)

Razlike među pokajničkim programima na razini država članica također ugrožavaju postojanje ravnopravnih uvjeta za poduzetnike koji posluju na unutarnjem tržištu. Stoga je primjereno povećati pravnu sigurnost za poduzetnike na unutarnjem tržištu i povećati privlačnost pokajničkih programa u cijeloj Uniji smanjenjem tih razlika tako da se svim nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje omogući da odobravaju oslobođenje od novčanih kazni i njihovo umanjenje te da prihvaćaju skraćene zahtjeve pod istim uvjetima. U budućnosti bi mogli biti potrebni dodatni napori Europske mreže za tržišno natjecanje na usklađivanju pokajničkih programa.

(52)

Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći poduzetnicima dodijeliti oslobođenje od novčanih kazni i umanjenja novčanih kazni ako se zadovolje određeni uvjeti. Udruženja poduzetnika koja obavljaju gospodarsku djelatnost u svoje ime trebala bi imati pravo na oslobođenje od novčanih kazni ili umanjenja novčanih kazni u slučajevima kada sudjeluju u navodnom kartelu u svoje ime, a ne u ime svojih članova.

(53)

Da bi se kartel smatrao tajnim kartelom, ne moraju svi vidovi njegova postupanja biti tajni. Posebno, kartel se može smatrati tajnim kartelom ako elementi kartela, zbog kojih je teže otkriti cjelokupno postupanje, nisu poznati javnosti ili kupcima ili dobavljačima.

(54)

Kako bi ispunio uvjete za oslobođenje ili umanjenje, podnositelj zahtjeva trebao bi prestati sudjelovati u navodnom tajnom kartelu, osim u slučajevima kada nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje smatra da je njegov nastavak sudjelovanja razumno potreban kako bi se sačuvala cjelovitost istrage, primjerice kako bi se osiguralo da drugi navodni sudionici u kartelu ne otkriju da je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje saznalo za navodni kartel prije nego što ono provede istražne mjere poput nenajavljenih pretraga.

(55)

Kako bi ispunio uvjete za oslobođenje ili umanjenje, podnositelj zahtjeva trebao bi istinski, u potpunosti, trajno i brzo surađivati s nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje. To među ostalim znači da pri razmatranju podnošenja zahtjeva nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje podnositelj zahtjeva ne bi smio uništiti, krivotvoriti ili prikriti dokaze o navodnom tajnom kartelu. Kada poduzetnik razmatra podnošenje zahtjeva, postoji rizik da bi njegovi direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici mogli uništiti dokaze kako bi prikrili svoje sudjelovanje u kartelu, ali uništenje dokaza moglo bi se dogoditi i zbog drugih razloga. Stoga bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala uzeti u obzir posebne okolnosti pod kojima su dokazi uništeni i značenje tog uništavanja pri razmatranju toga dovodi li uništavanje dokaza u pitanje istinsku suradnju podnositelja zahtjeva.

(56)

Kako bi se ispunio uvjet istinske, potpune, trajne i brze suradnje, pri razmatranju podnošenja zahtjeva nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje podnositelj zahtjeva ne bi smio otkriti da namjerava podnijeti zahtjev niti bilo koje dijelove njegova sadržaja, osim drugim nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, Komisiji ili tijelima trećih zemalja nadležnima za tržišno natjecanje. To ne sprječava podnositelja zahtjeva da prijavi svoje ponašanje drugim javnim tijelima kako se zahtijeva relevantnim propisima, nego ga samo sprječava da otkrije činjenicu da razmatra podnošenje zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje i da izjave poduzetnika pokajnika preda tim tijelima. Međutim, prilikom ispunjavanja svojih obveza u skladu s tim relevantnim propisima, podnositelj zahtjeva trebao bi razmotriti i važnost izbjegavanja negativnog utjecaja na potencijalnu istragu nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje.

(57)

Podnositelji zahtjeva trebali bi imati mogućnost podnositi izjave poduzetnika pokajnika, u vezi s punim ili skraćenim zahtjevima, pisanim putem, a nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi također raspolagati sustavom koji im omogućuje prihvaćanje takvih izjava, ili usmeno ili na drugi način kojim se podnositeljima zahtjeva omogućuje da ne posjeduju, čuvaju ili nadziru takve podnesene izjave. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći izabrati na koji način prihvaćaju izjave poduzetnika pokajnika.

(58)

Poduzetnici koji žele podnijeti zahtjev za oslobođenje trebali bi moći nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje prethodno podnijeti zahtjev za zabilježbu za mjesto u redu za oslobođenje ili umanjenje prije nego što službeno podnesu zahtjev za oslobođenje, kako bi se podnositelju zahtjeva dalo vremena za prikupljanje potrebnih informacija i dokaza za zadovoljavanje odgovarajućeg dokaznog praga. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da poduzetnicima omoguće podnošenje zahtjeva za zabilježbu u slučaju zahtjeva za umanjenje novčanih kazni.

(59)

Nadalje, radi smanjenja administrativnog i drugih znatnih opterećenja u smislu vremena podnositelji zahtjeva trebali bi moći podnositi izjave poduzetnika pokajnika u vezi s punim ili skraćenim zahtjevima, kao i u vezi sa zahtjevima za zabilježbe, ili na službenom jeziku države članice dotičnog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili, ako je o tome bilateralno postignut dogovor između nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje i podnositelja zahtjeva, na drugom službenom jeziku Unije. Smatralo bi se da takav dogovor postoji ako nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje općenito prihvaćaju takva podnošenja na tom jeziku.

(60)

S obzirom na to da Komisija i nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje dijele nadležnost za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a, ključno je uspostaviti sustav skraćenih zahtjeva koji neometano funkcionira. Podnositelji zahtjeva koji su zahtjev za oslobođenje ili umanjenje podnijeli Komisiji u pogledu navodnog tajnog kartela trebali bi moći podnijeti skraćene zahtjeve nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u pogledu tog istog kartela, pod uvjetom da zahtjev Komisiji obuhvaća više od triju država članica kao zahvaćena područja. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost da se Komisija bavi slučajevima ako su usko povezani s drugim odredbama Unije koje Komisija može primjenjivati isključivo ili učinkovitije, ako je radi interesa Unije potrebno donošenje odluke Komisije radi razvoja politike tržišnog natjecanja Unije kada se pojavi novo pitanje povezano s tržišnim natjecanjem ili kako bi se osigurala učinkovita provedba.

(61)

Sustavom skraćenih zahtjeva trebalo bi se omogućiti poduzetnicima da nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje podnesu zahtjev za oslobođenje ili umanjenje koji sadržava ograničeni skup informacija ako je Komisiji podnesen puni zahtjev u vezi s tim navodnim kartelom. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi stoga prihvatiti skraćene zahtjeve koji sadržavaju minimalni skup informacija u pogledu navodnog kartela za svaki od elemenata iz članka 22. stavka 2. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost podnositelja zahtjeva da naknadno dostavi detaljnije informacije. Ako podnositelj zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje to zatraži, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi mu dostaviti potvrdu primitka u kojoj se navode datum ii vrijeme primitka. Ako nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje još nije primilo takav prethodni zahtjev za oslobođenje ili umanjenje od drugog podnositelja zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje o istom navodnom tajnom kartelu te smatra da skraćeni zahtjev ispunjava zahtjeve iz članka 22. stavka 2., nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje o tome bi trebalo obavijestiti podnositelja zahtjeva.

(62)

Cilj je sustava skraćenih zahtjeva smanjiti administrativno opterećenje za podnositelje zahtjeva koji podnesu zahtjev za oslobođenje ili umanjenje Komisiji u vezi s navodnim tajnim kartelom koji obuhvaća više od triju država članica kao zahvaćena područja. Budući da Komisija u takvim slučajevima prima puni zahtjev, ona bi trebala biti glavni sugovornik podnositelja zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje u razdoblju dok se ne razjasni hoće li Komisija u cijelosti ili djelomično preuzeti predmet, osobito u pogledu pružanja uputa podnositelju zahtjeva o svim dodatnim unutarnjim istragama. Komisija treba nastojati odlučiti o tom pitanju u razumnom roku i o tome obavijestiti nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 1/2003. U iznimnim okolnostima, kada je to strogo potrebno radi razgraničenja predmeta ili dodjele predmeta, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje trebalo bi moći od podnositelja zahtjeva zatražiti podnošenje punog zahtjeva prije nego što se to razjasni. Ta bi se mogućnost trebala iskorištavati vrlo rijetko. U drugim slučajevima od podnositelja zahtjeva trebalo bi zatražiti da podnese puni zahtjev nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje je primilo skraćeni zahtjev tek kada je jasno da Komisija ne namjerava preuzeti predmet u cijelosti ni djelomično.

(63)

Podnositelji zahtjeva trebali bi imati mogućnost podnositi pune zahtjeve za oslobođenje ili umanjenje nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje kojima su podnijeli skraćene zahtjeve. Ako podnositelji zahtjeva podnesu takve pune zahtjeve u roku koji je odredilo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje, informacije iz tih zahtjeva trebale bi se smatrati podnesenima u vrijeme podnošenja skraćenog zahtjeva, pod uvjetom da skraćeni zahtjev obuhvaća iste zahvaćene proizvode i područja te jednako trajanje navodnog kartela kao i zahtjev za oslobođenje ili umanjenje podnesen Komisiji, koji je možda ažuriran. Ako se promijeni opseg zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje koji su podnositelji zahtjeva podnijeli Komisiji, trebala bi biti dužnost podnositelja zahtjeva da o tome obavijeste nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje kojima su podnijeli skraćene zahtjeve i da na odgovarajući način ažuriraju svoje skraćene zahtjeve. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći provjeriti odgovara li opseg skraćenog zahtjeva opsegu zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje podnesenog Komisiji, putem suradnje u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje.

(64)

Pravna nesigurnost u pogledu zaštićenosti od pojedinačnih sankcija, kao što su novčane kazne, zabrana obavljanja djelatnosti ili kazna zatvora, sadašnjih i bivših direktora, rukovoditelja i drugih zaposlenika podnositelja zahtjeva za oslobođenje mogla bi spriječiti potencijalne podnositelje zahtjeva da podnesu zahtjev za oslobođenje ili umanjenje. S obzirom na njihov doprinos otkrivanju i istrazi tajnih kartela, ti pojedinci trebali bi stoga, u načelu, biti zaštićeni od sankcija u vezi s njihovim sudjelovanjem u tajnom kartelu na koji se zahtjev odnosi, a koje odrede javna tijela u kaznenom, upravnom i nekaznenom sudskom postupku u skladu s nacionalnim propisima kojima se pretežno nastoje ostvariti isti ciljevi kao oni iz članka 101. UFEU-a, kao što su nacionalni propisi o manipuliranju postupkom podnošenja ponuda, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni ovom Direktivom. Jedan je od tih uvjeta da bi zahtjev za oslobođenje trebao biti podnesen prije nego što nadležna nacionalna tijela obavijeste te pojedince o postupku koji bi mogao dovesti do izricanja sankcija. Taj postupak uključuje trenutak kada se te pojedince počne sumnjičiti za povredu tih nacionalnih propisa.

Države članice mogu u okviru nacionalnog prava predvidjeti načine na koje bi ti pojedinci trebali surađivati s odgovarajućim tijelima kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje te zaštite. Zaštita od kaznenih sankcija uključuje slučajeve u kojima se nadležna nacionalna tijela suzdrže od progona pod određenim uvjetima ili na temelju uputa o budućem ponašanju pojedinca.

(65)

Odstupajući od navedenog, kako bi se osiguralo da zaštita od sankcija koje se izriču pojedincima u kaznenim postupcima bude u skladu s postojećim temeljnim načelima njihova pravnog sustava, države članice mogle bi predvidjeti da nadležna tijela mogu izabrati između zaštite pojedinca od sankcija ili samo ublažavanja tih sankcija, ovisno o ishodu odvagivanja interesa progona i/ili sankcioniranja pojedinca u odnosu na doprinos pojedinca otkrivanju i istrazi kartela. Pri procjeni interesa progona i/ili sankcioniranja tih pojedinaca u obzir se može uzeti, među ostalim čimbenicima, njihova osobna odgovornost ili doprinos povredi.

(66)

Države članice ne sprječava se da od sankcija ili od ublažavanja takvih sankcija štite i sadašnje ili bivše direktore, rukovoditelje i druge zaposlenike podnositelja zahtjeva za umanjenje novčanih kazni.

(67)

Kako bi se omogućilo da zaštita funkcionira u situacijama u koje je uključeno više od jedne jurisdikcije, države članice trebale bi predvidjeti da u slučajevima u kojima se tijelo nadležno za sankcioniranje ili kazneni progon ne nalazi u istoj jurisdikciji kao tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje vodi predmet, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u jurisdikciji tijela nadležnog za sankcioniranje ili kazneni progon trebalo bi osigurati potrebne kontakte između tih tijela.

(68)

U sustavu u kojem Komisija i nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju usporedne nadležnosti za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a potrebna je bliska suradnja među nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje te između nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i Komisije. Posebno kada nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje provodi pretragu ili razgovor u skladu sa svojim nacionalnim pravom u ime drugog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje u skladu s člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003, trebalo bi omogućiti prisutnost i pomoć službenih osoba iz tijela podnositelja zahtjeva kako bi se povećala učinkovitost tih pretraga i razgovora s pomoću pružanja dodatnih resursa, znanja i tehničke stručnosti. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje također bi trebala biti ovlaštena da zatraže pomoć od drugih nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje pri utvrđivanju jesu li poduzetnici ili udruženja poduzetnika propustili pridržavati se istražnih mjera i odluka nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koja su podnositelji zahtjeva.

(69)

Trebalo bi uspostaviti mehanizme kojima se nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje omogućuje da zatraže uzajamnu pomoć u pogledu obavješćivanja, na prekograničnoj osnovi, stranaka u postupcima ili drugih poduzetnika, udruženja poduzetnika ili fizičkih osoba koje mogu biti adresati takvih obavijesti o dokumentima u vezi s primjenom članka 101. ili 102. UFEU-a. Slično tomu, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći zahtijevati izvršenje odluka o izricanju novčanih kazni ili periodičnih penala od strane tijela u drugim državama članicama ako tijelo podnositelj zahtjeva poduzme razumne napore da utvrdi da poduzetnik protiv kojeg se trebaju izvršiti novčana kazna ili periodični penali nema dovoljno imovine u državi članici tijela podnositelja zahtjeva. Države članice također bi trebale predvidjeti da, posebno, ako poduzetnik protiv kojeg se mogu izvršiti novčana kazna ili periodični penali nema poslovni nastan u državi članici tijela podnositelja zahtjeva, tijelo primatelj zahtjeva može izvršiti odluke koje je donijelo tijelo podnositelj zahtjeva, na zahtjev tijela podnositelja zahtjeva. Time bi se osigurala učinkovita provedba članaka 101. i 102. UFEU-a i doprinijelo pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje odvoje dostatne resurse za zahtjeve za uzajamnu pomoć i kako bi se potaknulo takvu pomoć, tijela primatelji zahtjeva trebala bi moći ostvariti povrat troškova nastalih pružanjem te pomoći. Tom uzajamnom pomoći ne dovodi se u pitanje primjena Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP (5).

(70)

Kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje učinkovito provode članke 101. i 102. UFEU-a, potrebno je predvidjeti provediva pravila o rokovima zastare. Posebno, u sustavu usporednih nadležnosti, nacionalni rokovi zastare trebali bi prestati teći ili se prekinuti tijekom trajanja postupka pred nacionalnim tijelima druge države članice nadležnima za tržišno natjecanje ili Komisijom. Takvim zastojem ili prekidom zastare ne bi se trebalo spriječiti države članice da zadrže ili uvedu rokove apsolutne zastare, pod uvjetom da zbog trajanja tih rokova apsolutne zastare učinkovita provedba članaka 101. i 102. UFEU-a ne postane praktički nemoguća ili pretjerano teška.

(71)

Kako bi se osiguralo da se u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje predmeti rješavaju učinkovito i djelotvorno, u onim državama članicama u kojima su i nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje i nacionalno pravosudno tijelo nadležno za tržišno natjecanje određena kao nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje u svrhu provedbe članaka 101. i 102. UFEU-a kako je navedeno u člancima 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 16. ove Direktive, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći pokrenuti postupak izravno pred nacionalnim pravosudnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje. Osim toga, ako nacionalni sudovi djeluju u postupcima pokrenutima protiv odluka koje su donijela nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje koja primjenjuju članak 101. ili 102. UFEU-a, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi biti u potpunosti ovlaštena sudjelovati kao tužitelj ili tuženik u tim postupcima te bi trebala uživati jednaka prava koja te javne stranke imaju u tim postupcima.

(72)

Rizik otkrivanja samooptužujućeg materijala izvan konteksta istrage za čije je potrebe dostavljen mogao bi za potencijalne podnositelje zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje oslabiti poticaje na suradnju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje. Kao posljedica toga, bez obzira na oblik u kojem su podnesene izjave poduzetnika pokajnika, informacije u izjavama poduzetnika pokajnika dobivene uvidom u spis trebale bi se upotrebljavati samo ako je to potrebno za ostvarivanje prava na obranu u postupcima pred nacionalnim sudovima u određenim vrlo ograničenim slučajevima koji su izravno povezani s predmetom za koji je odobren pristup. Time se tijela nadležna za tržišno natjecanje ne bi trebalo spriječiti da svoje odluke objave u skladu s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(73)

Dokazi su važan element u provedbi članaka 101. i 102. UFEU-a. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći razmotriti relevantne dokaze, bez obzira na to jesu li u pisanom, usmenom, elektroničkom ili snimljenom obliku. To bi trebalo uključivati mogućnost razmatranja tajnih snimki koje su izradile fizičke ili pravne osobe koje nisu javna tijela, pod uvjetom da te snimke nisu jedini izvor dokaza. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo na saslušanje ni dovoditi u pitanje dopuštenost svih snimki koje izrade ili pribave javna tijela. Slično tomu, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći uzeti u obzir elektroničke poruke kao relevantne dokaze, bez obzira na to čini li se da su te poruke nepročitane ili su izbrisane.

(74)

Osiguravanjem toga da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju ovlasti koje su im potrebne kako bi mogla učinkovitije provoditi pravila o tržišnom natjecanju učvršćuje se potreba za bliskom suradnjom te učinkovitom multilateralnom i bilateralnom komunikacijom u Europskoj mreži za tržišno natjecanje. To bi trebalo uključivati razvoj neobvezujućih mjera radi olakšavanja i podupiranja provedbe ove Direktive.

(75)

Kako bi se poduprla bliska suradnja u Europskoj mreži za tržišno natjecanje, Komisija bi trebala održavati, razvijati, smjestiti i podupirati središnji informacijski sustav (sustav Europske mreže za tržišno natjecanje) te upravljati njime u skladu s relevantnim standardima povjerljivosti, zaštite podataka i sigurnosti podataka. Učinkovito i djelotvorno djelovanje Europske mreže za tržišno natjecanje temelji se na interoperabilnosti. Opći proračun Unije trebao bi snositi troškove održavanja, razvoja, smještaja, pružanja korisničke podrške i rada sustava Europske mreže za tržišno natjecanje, kao i druge administrativne troškove nastale u vezi s funkcioniranjem Europske mreže za tržišno natjecanje, posebno troškove povezane s organizacijom sastanaka. Predviđeno je da će do 2020. troškovi za sustav Europske mreže za tržišno natjecanje biti pokriveni programom interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira za europske javne uprave, poduzetnike i građane (program ISA2) uspostavljenim Odlukom (EU) 2015/2240 Europskog parlamenta i Vijeća (6), podložno raspoloživim resursima programa, kriterijima prihvatljivosti i kriterijima za određivanje prioriteta.

(76)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest osiguravanje da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju potrebna jamstva neovisnosti, resurse te provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni kako bi mogla učinkovito primjenjivati članke 101. i 102. UFEU-a i nacionalno pravo tržišnog natjecanja usporedno s člancima 101. i 102. UFEU-a te osiguravanje učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i Europske mreže za tržišno natjecanje, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebne učinkovitosti i ujednačenosti u primjeni članaka 101. i 102. UFEU-a oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, posebno uzimajući u obzir teritorijalno područje primjene Direktive, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(77)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (7), države članice obvezale su da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive dostavljanje takvih dokumenata smatra se opravdanim,

1.

„nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači tijelo koje je država članica odredila u skladu s člankom 35. Uredbe (EZ) br. 1/2003 kao nadležno za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a; države članice mogu odrediti jedno ili više upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje (nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje), kao i pravosudnih tijela (nacionalna pravosudna tijela nadležna za tržišno natjecanje);

2.

„nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači upravno tijelo koje je država članica odredila za obavljanje svih ili nekih funkcija nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje;

3.

„nacionalno pravosudno tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači pravosudno tijelo koje je država članica odredila za obavljanje nekih funkcija nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje;

4.

„tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje, Komisija ili oboje, ovisno o kontekstu;

5.

„Europska mreža za tržišno natjecanje” znači mreža javnih tijela koju čine nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i Komisija te koja služi kao forum za raspravu i suradnju u pogledu primjene i provedbe članaka 101. i 102. UFEU-a;

6.

„nacionalno pravo tržišnog natjecanja” znači odredbe nacionalnog prava koje se pretežno bave istim ciljem kao članci 101. i 102. UFEU-a te koje se primjenjuju na isti predmet i usporedno s pravom tržišnog natjecanja Unije u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003, kao i odredbe nacionalnog prava koje se pretežno bave istim ciljem kao članci 101. i 102. UFEU-a te koje se primjenjuju na samostalnoj osnovi u pogledu članka 31. stavaka 3. i 4. ove Direktive, ne uključujući odredbe nacionalnog prava kojima se predviđa izricanje kaznenih sankcija fizičkim osobama;

7.

„nacionalni sud” znači sud države članice u smislu članka 267. UFEU-a;

8.

„žalbeni sud” znači nacionalni sud koji je ovlašten, povodom redovnih pravnih sredstava, za preispitivanje odluka nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili za preispitivanje presuda koje se odnose na te odluke, bez obzira na to je li taj sud ovlašten za utvrđivanje povrede prava tržišnog natjecanja;

9.

„postupak provedbe” znači postupak pred tijelom nadležnim za tržišno natjecanje u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a, dok navedeno tijelo nadležno za tržišno natjecanje taj postupak ne okonča donošenjem odluke iz članka 10., 12. ili 13. ove Direktive u slučaju nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili donošenjem odluke iz članka 7., 9. ili 10. Uredbe (EZ) br. 1/2003 u slučaju Komisije ili sve dok tijelo nadležno za tržišno natjecanje ne zaključi da nema osnove za njegovo daljnje postupanje;

10.

„poduzetnik”, kako je naveden u člancima 101. i 102. UFEU-a, znači svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću, bez obzira na njegov pravni status i način na koji se financira;

11.

„kartel” znači sporazum ili usklađeno djelovanje između dvaju ili više konkurenata kojem je cilj usklađivanje njihovih konkurentnih postupanja na tržištu ili utjecaj na relevantne parametre tržišnog natjecanja putem praksi poput, ali ne ograničujući se na, dogovaranja ili usklađivanja kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih trgovinskih uvjeta, među ostalim u pogledu prava intelektualnog vlasništva, određivanja kvota proizvodnje ili prodaje, dijeljenja tržišta i kupaca, uključujući manipuliranje postupkom podnošenja ponuda, ograničenja uvoza ili izvoza ili protutržišnih djelovanja protiv drugih konkurenata;

12.

„tajni kartel” znači kartel čije je postojanje djelomično ili u potpunosti prikriveno;

13.

„oslobođenje od novčanih kazni” znači izuzeće od novčanih kazni koje bi se inače izrekle poduzetniku za njegovo sudjelovanje u tajnom kartelu kako bi ga se nagradilo za suradnju s tijelom nadležnim za tržišno natjecanje u okviru pokajničkog programa;

14.

„umanjenje novčanih kazni” znači umanjenje iznosa novčane kazne koja bi se inače izrekla poduzetniku za njegovo sudjelovanje u tajnom kartelu kako bi ga se nagradilo za suradnju s tijelom nadležnim za tržišno natjecanje u okviru pokajničkog programa;

15.

„oslobođenje ili umanjenje” znači i oslobođenje od novčanih kazni i umanjenje novčanih kazni;

16.

„pokajnički program” znači program povezan s primjenom članka 101. UFEU-a ili odgovarajuće odredbe u okviru nacionalnog prava tržišnog natjecanja na temelju kojeg sudionik u tajnom kartelu, neovisno o drugim poduzetnicima uključenima u kartel, surađuje u istrazi tijela nadležnog za tržišno natjecanje dobrovoljnim iznošenjem svojih saznanja o kartelu i svoje uloge u njemu, za što taj sudionik zauzvrat dobiva, odlukom ili prestankom postupka, oslobođenje od novčanih kazni ili umanjenje novčanih kazni za sudjelovanje u kartelu;

17.

„izjava poduzetnika pokajnika” znači usmeno ili pismeno dobrovoljno izlaganje poduzetnika ili fizičke osobe, ili u ime poduzetnika ili fizičke osobe, tijelu nadležnom za tržišno natjecanje, ili zapis tog izlaganja, u kojem se opisuje upoznatost tog poduzetnika ili fizičke osobe s kartelom i uloga koju u njemu ima, a koje izlaganje je posebno sastavljeno za podnošenje tijelu nadležnom za tržišno natjecanje radi dobivanja oslobođenja od novčanih kazni ili umanjenja novčanih kazni u okviru pokajničkog programa, ne uključujući dokaze koji postoje neovisno o postupku provedbe, bez obzira na to nalaze li se te informacije u spisu predmeta tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili ne, odnosno već postojeće informacije;

18.

„prijedlog za nagodbu” znači dobrovoljno izlaganje poduzetnika ili u ime poduzetnika tijelu nadležnom za tržišno natjecanje, u kojem se opisuje priznanje poduzetnika, ili njegovo odustajanje od osporavanja, njegova sudjelovanja u povredi članka 101. ili 102. UFEU-a ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja i njegove odgovornosti za tu povredu, koje je posebno sastavljeno kako bi tijelu nadležnom za tržišno natjecanje omogućilo primjenu pojednostavljenog ili ubrzanog postupka;

19.

„podnositelj zahtjeva” znači poduzetnik koji podnosi zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni ili umanjenje novčanih kazni u okviru pokajničkog programa;

20.

„tijelo podnositelj zahtjeva” znači nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć kako je navedeno u članku 24., 25., 26., 27. ili 28.;

21.

„tijelo primatelj zahtjeva” znači nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje primi zahtjev za uzajamnu pomoć te u slučaju zahtjeva za pomoć kako je navedeno u članku 25., 26., 27. ili 28. znači nadležno javno tijelo čija je glavna odgovornost provedba takvih odluka u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima;

22.

„pravomoćna odluka” znači odluka koja se ne može ili više ne može pobijati redovnim pravnim sredstvima.

(a)

mogu obavljati svoje dužnosti i izvršavati svoje ovlasti s ciljem primjene članaka 101. i 102. UFEU-a neovisno o političkom i drugom vanjskom utjecaju;

(b)

ne traže i ne primaju upute od vlade ili bilo kojeg drugog javnog ili privatnog subjekta pri obavljanju svojih dužnosti i izvršavanju svojih ovlasti s ciljem primjene članaka 101. i 102. UFEU-a, ne dovodeći u pitanje pravo vlade države članice da, prema potrebi, donese pravila u pogledu opće politike koja nisu povezana sa sektorskim istraživanjima ili posebnim postupcima provedbe; i

(c)

suzdržavaju se od bilo kojeg djelovanja koje je nespojivo s obavljanjem njihovih dužnosti i/ili izvršavanjem njihovih ovlasti s ciljem primjene članaka 101. i 102. UFEU-a te se na njih primjenjuju postupci kojima se osigurava da se tijekom razumnog razdoblja nakon prestanka svojeg mandata suzdržavaju od rada u postupcima provedbe koji bi mogli dovesti do sukoba interesa.

(a)

ući u sve službene prostore, zemljišta ili prometna sredstva poduzetnika i udruženja poduzetnika;

(b)

izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju, bez obzira na medij na kojem su pohranjene, te imati pravo pristupa svim informacijama koje su dostupne subjektu nad kojim se provodi pretraga;

(c)

uzeti ili zahtijevati, u bilo kojem obliku, primjerke ili izvatke iz navedenih poslovnih knjiga ili poslovne dokumentacije i, ako to smatraju prikladnim, nastaviti takvo pretraživanje informacija i odabir primjeraka ili izvadaka u prostorima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje ili u bilo kojim drugim za to određenim prostorima;

(d)

zapečatiti svaki poslovni prostor, poslovne knjige ili poslovnu dokumentaciju za vrijeme trajanja pretrage i u opsegu koji je potreban za njezino provođenje;

(e)

zatražiti od bilo kojeg predstavnika ili zaposlenika poduzetnika ili udruženja poduzetnika objašnjenja u vezi s činjenicama ili dokumentacijom koji se odnose na predmet i svrhu pretrage te zabilježiti njihove odgovore.

(a)

odbiju podvrgnuti se pretrazi kako je navedeno u članku 6. stavku 2.;

(b)

nastane oštećenje pečata koje su stavile službene osobe ili druge osobe u njihovoj pratnji koje su ovlastila ili imenovala nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje kako je navedeno u članku 6. stavku 1. točki (d);

(c)

u odgovoru na pitanje iz članka 6. stavka 1. točke (e) daju netočan ili zavaravajući odgovor odnosno ne dostave ili odbiju dostaviti potpun odgovor;

(d)

dostave netočne, nepotpune ili zavaravajuće informacije kao odgovor na zahtjev iz članka 8. ili ne dostave informacije unutar utvrđenog roka;

(e)

ne odazovu se pozivu na razgovor iz članka 9.;

(f)

ne postupe u skladu s odlukom iz članaka 10., 11. i 12.

(a)

dostave potpune i točne informacije kao odgovor na zahtjev iz članka 8.,

(b)

odazovu se pozivu na razgovor iz članka 9.

(a)

podvrgnu se pretrazi kako je navedeno u članku 6. stavku 2.;

(b)

postupe u skladu s odlukom iz članaka 10., 11. i 12.

(a)

ispunjava uvjete utvrđene u članku 19.;

(b)

otkrije svoje sudjelovanje u tajnom kartelu; i

(c)

prvi podnese dokaze:

(a)

ispunjava uvjete iz članka 19.;

(b)

otkrije svoje sudjelovanje u tajnom kartelu; i

(c)

podnese dokaze o navodnom tajnom kartelu koji predstavljaju znatnu dodanu vrijednost za dokazivanje povrede obuhvaćene pokajničkim programom, u odnosu na dokaze kojima nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje već raspolaže u vrijeme podnošenja zahtjeva.

(a)

prestao je sudjelovati u navodnom tajnom kartelu najkasnije odmah po podnošenju zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje, osim u onoj mjeri koja je, prema mišljenju nadležnog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, razumno potrebna kako bi se sačuvala cjelovitost njegove istrage;

(b)

surađuje s nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje istinski, u potpunosti, trajno i brzo od trenutka podnošenja zahtjeva do trenutka kada to tijelo okonča postupak provedbe protiv svih stranaka pod istragom donošenjem odluke ili na drugi način okonča svoj postupak; on u okviru te suradnje:

(c)

pri razmatranju podnošenja zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje ne smije:

(a)

ime i adresa podnositelja zahtjeva;

(b)

razlozi za zabrinutost koji su doveli do zahtjeva;

(c)

imena svih ostalih poduzetnika koji sudjeluju ili su sudjelovali u navodnom tajnom kartelu;

(d)

zahvaćeni proizvodi i područja;

(e)

trajanje i vrsta navodnog tajnog kartelnog ponašanja;

(f)

informacije o svim prijašnjim ili mogućim budućim zahtjevima za oslobođenje ili umanjenje podnesenima nekim drugim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ili tijelima trećih zemalja nadležnima za tržišno natjecanje u vezi s navodnim tajnim kartelom.

(a)

imena i adrese podnositelja zahtjeva;

(b)

imena ostalih sudionika u navodnom tajnom kartelu;

(c)

zahvaćenih proizvoda i područja;

(d)

trajanja i vrste navodnog tajnog kartelnog ponašanja;

(e)

države članice odnosno država članica u kojima se vjerojatno mogu pronaći dokazi o navodnom tajnom kartelu; i

(f)

informacija o svim prijašnjim ili mogućim budućim zahtjevima za oslobođenje ili umanjenje podnesenima nekim drugim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ili tijelima trećih zemalja nadležnima za tržišno natjecanje u vezi s navodnim tajnim kartelom.

(a)

zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni poduzetnika podnesen tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje vodi predmet zadovoljava zahtjeve navedene u članku 17. stavku 2. točkama (b) i (c);

(b)

ti sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici u tom pogledu aktivno surađuju s tijelom nadležnim za tržišno natjecanje koje vodi predmet; i

(c)

zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni poduzetnika podnesen je prije nego što su ti sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici od nadležnih tijela država članica saznali za postupak koji je doveo do izricanja sankcija iz ovog stavka.

(a)

svim preliminarno utvrđenim činjenicama o navodnoj povredi članka 101. ili 102. UFEU-a i o svim odlukama o primjeni tih članaka;

(b)

bilo kojem drugom postupovnom aktu donesenom u kontekstu postupka provedbe o kojem bi trebalo obavijestiti u skladu s nacionalnim pravom; i

(c)

bilo kojim drugim relevantnim dokumentima u vezi s primjenom članka 101. ili 102. UFEU-a, uključujući dokumente koji se odnose na izvršenje odluka kojima se izriču novčane kazne ili periodični penali.

(a)

ime i poznatu adresu adresata i sve druge relevantne informacije za identifikaciju adresata;

(b)

sažetak relevantnih činjenica i okolnosti;

(c)

sažetak priložene preslike akta o kojem treba obavijestiti ili koji treba izvršiti;

(d)

ime, adresu i ostale podatke za kontakt tijela primatelja zahtjeva; i

(e)

razdoblje u kojem bi trebalo provesti obavješćivanje ili izvršenje, kao što su zakonski rokovi ili rokovi zastare.

(a)

informacije o odluci kojom se omogućuje izvršenje u državi članici tijela podnositelja zahtjeva;

(b)

datum kada je odluka postala pravomoćna;

(c)

iznos novčane kazne ili periodičnih penala; i

(d)

informacije koje pokazuju da je tijelo podnositelj zahtjeva poduzelo razumne napore kako bi na svojem državnom području izvršilo odluku.

(a)

ako zahtjev nije u skladu sa zahtjevima iz ovog članka; ili

(b)

ako je tijelo primatelj zahtjeva u mogućnosti uputiti na opravdane razloge koji pokazuju da bi izvršenje zahtjeva bilo u očitoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj je zatraženo izvršenje.

(a)

zakonitost akta o kojem treba obavijestiti u skladu s člankom 25. ili odluke koju treba izvršiti u skladu s člankom 26.; i

(b)

zakonitost jedinstvenog instrumenta kojim se omogućuje izvršenje u državi članici tijela primatelja zahtjeva.

(a)

odluka nacionalnih sudova u pogledu odluka koje su donijela nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje kako je navedeno u poglavlju IV. te člancima 13. i 16. ove Direktive, u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a. uključujući izvršenje novčanih kazni i periodičnih penala izrečenih u tom pogledu; i

(b)

odbijanja nacionalnog pravosudnog tijela da izda prethodno odobrenje pretrage iz članaka 6. i 7. ove Direktive, ako je takvo odobrenje potrebno.

(a)

raspodjelu novčane kazne među sudionicima kartela koja im je solidarno izrečena od strane nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje; ili

(b)

preispitivanje odluke kojom je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje utvrdilo povredu članka 101. ili 102. UFEU-a ili odredbi nacionalnog prava tržišnog natjecanja.

(a)

informacije koje su posebno za postupak provedbe nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje pripremile druge fizičke ili pravne osobe;

(b)

informacije koje je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje sastavilo i poslalo strankama tijekom postupka provedbe; i

(c)

povučene prijedloge za nagodbu.

(a)

uz suglasnost podnositelja zahtjeva; ili

(b)

ako je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje prima izjavu poduzetnika pokajnika također primilo zahtjev za oslobođenje ili smanjenje u vezi s istom povredom od istog podnositelja zahtjeva kao i nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje šalje izjavu poduzetnika pokajnika, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva u vrijeme slanja izjave poduzetnika pokajnika nema mogućnost povući informacije koje je podnio nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje prima izjavu poduzetnika pokajnika.