Baza je ažurirana 01.12.2024.
zaključno sa NN 120/24
EU 2024/2679
Službeni link: 32018R0858 verzija: 01.08.2024. na snazi od 01.08.2024.
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),
budući da:
(1) |
U skladu s člankom 26. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), unutarnjim tržištem obuhvaćeno je područje bez unutarnjih granica u kojem treba biti osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. Pravila koja se odnose na unutarnje tržište trebala bi biti transparentna, jednostavna, dosljedna i djelotvorna te tako pružati pravnu sigurnost i jasnoću poduzećima i potrošačima. |
(2) |
S tim je ciljem Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavljen sveobuhvatan okvir EU-a za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila. |
(3) |
U 2013. Komisija je izvršila ocjenu pravnog okvira Unije za homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, koja je pokazala da je okvir uspostavljen Direktivom 2007/46/EZ primjeren za ostvarenje glavnih ciljeva usklađivanja, djelotvornog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i poštenog tržišnog natjecanja te je zaključila da bi ga stoga trebalo i dalje primjenjivati. |
(4) |
Međutim, u toj je ocjeni zaključeno i da je potrebno uvesti odredbe o nadzoru tržišta kako bi se dopunili zahtjevi za homologaciju tipa, pojasniti postupke za opoziv i zaštitne postupke te uvjete za dodjelu proširenjâ za homologacije postojećih tipova vozila, poboljšati provedbu okvira za homologaciju tipa usklađivanjem i poboljšavanjem postupaka homologacije tipa i postupaka provjere sukladnosti proizvodnje koje primjenjuju tijela i tehničke službe država članica, jasno razgraničiti uloge i odgovornosti gospodarskih subjekata u opskrbnom lancu te tijela i stranaka uključenih u provedbu okvira, jamčeći neovisnost tih tijela i stranaka i sprečavajući sukobe interesa, te povećati prikladnost programa alternativne homologacije (nacionalne homologacije vozila proizvedenih u malim serijama i pojedinačnih vozila) i prikladnost postupka višestupanjske homologacije tipa kako bi se osigurala odgovarajuća fleksibilnost za tržišne niše i mala i srednja poduzeća, pritom ne narušavajući jednake uvjete za sve. |
(5) |
Usto, nedavni problemi u provedbi okvira za EU homologaciju tipa ukazali su na konkretne slabosti i pokazali da postoji potreba za njegovom temeljitom revizijom kako bi se osiguralo da je on djelotvoran, transparentan, predvidljiv i održiv te da se njime osigurava visoka razina sigurnosti te zaštite zdravlja i okoliša. |
(6) |
Ovom Uredbom uvodi se niz zaštitnih mjera za sprečavanje neprimjerene upotrebe zahtjeva propisanih postupkom dodjele homologacije za vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice. Kako bi se ubuduće izbjegla zlouporaba postupka homologacije važno je da te zaštitne mjere budu djelotvorne. |
(7) |
Ovom se Uredbom utvrđuju usklađena pravila i načela za homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, kao i za homologaciju pojedinačnih vozila, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta od čega bi koristi imala poduzeća i potrošači te kako bi se stvorili uvjeti za visoku razinu sigurnosti i zaštite zdravlja i okoliša. |
(8) |
Uredbom se utvrđuju temeljni tehnički i administrativni zahtjevi za homologaciju tipa motornih vozila za prijevoz putnika (kategorija M) i motorna vozila za prijevoz robe (kategorija N) i njihovih prikolica (kategorija O) te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, s ciljem osiguravanja visoke razine sigurnosti i okolišne učinkovitosti. |
(9) |
Nacionalna tijela trebala bi primjenjivati i izvršavati zahtjeve ove Uredbe na ujednačen način u cijeloj Uniji kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve i izbjegla primjena različitih normi na području Unije. Trebala bi u potpunosti surađivati s Forumom za razmjenu informacija o provedbi („Forum”) i Komisijom u njezinim aktivnostima revizije i nadzora. |
(10) |
Ovom bi se Uredbom trebao učvrstiti trenutačni okvir za EU homologaciju tipa, posebno uvođenjem odredaba o nadzoru tržišta. Nadzor tržišta automobilskog sektora trebalo bi uvesti utvrđivanjem obveza gospodarskih subjekata u opskrbnom lancu, odgovornosti tijela koja su nadležna za provedbu u državama članicama i mjera koje je potrebno poduzeti ako se na tržištu otkriju automobilski proizvodi koji predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost ili okoliš, ugrožavaju zaštitu potrošača ili koji nisu u skladu sa zahtjevima za homologaciju tipa. |
(11) |
Radi osiguravanja djelotvorne provedbe zahtjevâ za homologaciju tipa trebalo bi poboljšati sadašnje odredbe o provjeri sukladnosti proizvodnje, među ostalim propisivanjem obveznih periodičnih kontrola metoda kontrole sukladnosti i kontinuirane sukladnosti dotičnih automobilskih proizvoda te jačanjem zahtjeva koji se odnose na osposobljenost, obveze i kvalitetu rada tehničkih službi koje provode ispitivanja za homologacije tipa vozila kao cjeline za koja su odgovorna homologacijska tijela. Pravilno funkcioniranje tehničkih službi ključno je za osiguravanje visoke razine sigurnosti, zaštite okoliša i povjerenja građana u sustav. Kriteriji za imenovanje tehničkih službi iz Direktive 2007/46/EZ trebali bi se u ovoj Uredbi detaljnije razraditi kako bi se osigurala njihova ujednačena primjena u svim državama članicama. Metode ocjenjivanja tehničkih službi u državama članicama s vremenom se sve više razlikuju, a razlog je sve veća složenost posla koji obavljaju. Stoga je nužno propisati postupovne obveze kako bi se osigurala razmjena informacija i nadzor praksi država članica u pogledu ocjenjivanja, imenovanja, prijavljivanja i nadzora njihovih tehničkih službi. Tim bi se postupovnim obvezama uklonile postojeće razlike u metodama kojima se koriste tehničke službe i u tumačenju kriterija za imenovanje tehničkih službi. Kako bi se osigurao odgovarajući nadzor i jednaki uvjeti za sve diljem Unije, ocjenjivanje tehničke službe koja traži imenovanje trebalo bi obuhvaćati terensko ocjenjivanje. |
(12) |
U slučaju višestupanjskih homologacija tipa neophodno je provjeriti da promjene uvedene prije posljednje faze dovršetka ne utječu na funkcioniranje homologiranih tipova sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica tako da bi se njima poništila prethodno dodijeljena homologacija tipa. |
(13) |
Potreba za kontrolom i nadzorom tehničkih službi sve je veća jer se s tehničkim napretkom povećao i rizik da tehničke službe ne raspolažu potrebnim sposobnostima za ispitivanje novih tehnologija ili proizvoda koji se pojavljuju unutar područja primjene njihova imenovanja. Budući da se s tehnološkim napretkom skraćuju proizvodni ciklusi i budući da se razdoblja u kojima se provode nadzorna terenska ocjenjivanja i kontrole razlikuju, valjanost imenovanja tehničkih službi trebala bi se vremenski ograničiti, čime bi se osiguralo periodično ocjenjivanje osposobljenosti tehničkih službi. |
(14) |
Imenovanje i nadzor tehničkih službi koje obavljaju države članice, u skladu s detaljnim i strogim kriterijima, trebali bi stoga biti podložni nadzornim kontrolama, među ostalim kao uvjet za obnavljanje njihovog imenovanja. Trebalo bi ojačati položaj tehničkih službi u odnosu na proizvođače, među ostalim pravo i dužnost tehničkih službi da provode nenajavljene preglede u proizvodnim pogonima te fizička ili laboratorijska ispitivanja automobilskih proizvoda koji su obuhvaćeni ovom Uredbom, kako bi se osiguralo da proizvođači stalno poštuju propise nakon što su dobili homologaciju tipa za svoje automobilske proizvode. |
(15) |
Kako bi se povećala transparentnost i uzajamno povjerenje te dodatno uskladili i razvili kriteriji za ocjenjivanje, imenovanje i prijavljivanje tehničkih službi te za postupke proširenja i obnove, države članice trebale bi surađivati međusobno i s Komisijom. U pitanjima općenito povezanima s provedbom ove Uredbe države članice trebale bi se savjetovati s Komisijom i međusobno te bi o tome trebale obavješćivati Komisiju i jedna drugu. Važno je da države članice i Komisija upotrebljavaju zajednički sigurni sustav elektroničke razmjene kao sredstvo za olakšavanje i poboljšanje administrativne suradnje nakon odgovarajućeg razdoblja provedbe kako bi upravljanje razmjenom informacija bilo učinkovitije i djelotvornije na temelju jednostavnih i ujednačenih postupaka. Kako bi se olakšala njihova dostupnost i transparentnost, informacije bi trebale biti dostupne kao strukturirani podaci koji se mogu pretraživati elektroničkim putem. |
(16) |
Ako se imenovanje tehničke službe temelji na akreditaciji u smislu Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4), akreditacijska tijela i homologacijska tijela nadležna za imenovanje trebala bi razmjenjivati informacije koje su relevantne za ocjenjivanje osposobljenosti tehničkih službi. |
(17) |
Države članice trebale bi imati mogućnost propisati naknade za imenovanje i nadzor tehničkih službi kako bi se osigurala održivost nadzora tih tehničkih službi koji provode države članice i uspostavili jednaki uvjeti za tehničke službe. |
(18) |
Ako je unatoč mjerama koje su poduzele države članice kako bi se osigurala usklađena i stalna primjena zahtjeva osposobljenost neke tehničke službe upitna, Komisija bi trebala imati mogućnost istražiti pojedinačne slučajeve. |
(19) |
Kako se osiguralo da se na ispitivanja i izvješća za koja su zadužene tehničke službe ne bi utjecalo nepropisnim sredstvima, važno je da su organizacija i rad tehničkih službi potpuno nepristrani i neovisni. Kako bi mogle usklađeno i sustavno obavljati svoje zadaće tehničke službe trebale bi imati zadovoljavajući sustav upravljanja koji uključuje odredbe koje se odnose na čuvanje profesionalne tajne. Kako bi tehničke službe mogle pravilno obavljati svoje zadatke, njihovo osoblje trebalo bi u svakom trenutku posjedovati odgovarajuću razinu znanja, sposobnosti i neovisnosti. |
(20) |
Kako bi se osiguralo poštovanje zahtjeva iz ove Uredbe nužno je uspostaviti pouzdan mehanizam za kontrolu sukladnosti. Osiguravanje sukladnosti sa zahtjevima za homologaciju tipa i zahtjevima u pogledu provjere sukladnosti proizvodnje iz zakonodavstva koje se odnosi na automobilski sektor trebalo bi i dalje biti glavni zadatak homologacijskih tijela jer je to obveza koja je blisko povezana s dodjeljivanjem homologacija tipa i zahtijeva detaljna znanja o njihovu sadržaju. Stoga je važno da se rad homologacijskih tijela redovito provjerava. |
(21) |
Kako bi se osiguralo poštovanje ove Uredbe, osigurala njezina ujednačena primjena u Uniji i olakšala razmjena najboljih praksi, Komisija bi trebala organizirati i provoditi ocjenjivanja postupaka koje homologacijska tijela uspostave u skladu s ovom Uredbom. O rezultatima takvih ocjenjivanja, uključujući sve neobvezujuće preporuke, trebalo bi raspravljati u okviru Foruma. Ocjenjivanja bi trebalo provoditi periodički, uzimajući u obzir načelo razmjernosti, broj i raznovrsnost dodijeljenih homologacija tipa i sve slučajeve nesukladnosti otkrivene tijekom provjere sukladnosti. |
(22) |
Kako bi se osigurala djelotvornost Komisijina ocjenjivanja uz istodobno smanjenje administrativnog opterećenja, važno je da homologacijska tijela i Komisija učinkovito surađuju tijekom ocjenjivanja, a osobito tijekom ocjenjivanja u poslovnim prostorijama dotičnog homologacijskog tijela. Komisijina ocjenjivanja trebala bi se provoditi u skladu s primjenjivim pravom, uz poštovanje, među ostalim, razdoblja rada ili jezika nacionalnih tijelâ. Troškove koji proizlaze iz tih ocjenjivanja trebala bi snositi Komisija, uključujući troškove povezane s prevođenjem dokumenata. |
(23) |
Sustav provjere sukladnosti unaprijeđen je priznavanjem formalnog postupka akreditacije tehničkih službi ili uvođenjem redovitih istorazinskih ocjena u pogledu ocjenjivanja i nadzora tehničkih službi koje provode homologacijska tijela. Cilj je time osigurati ujednačenu razinu kvalitete i strogosti u radu svih homologacijskih tijela pri primjeni zahtjevâ za homologaciju tipa. |
(24) |
Bolja koordinacija među nacionalnim tijelima putem razmjene informacija i koordiniranih ocjenjivanja pod rukovodstvom koordinacijskog tijela ključna je za osiguravanje konstantno visoke razine sigurnosti, zaštite zdravlja i okoliša na unutarnjem tržištu. Time bi se dovelo do učinkovitije upotrebe ograničenih resursa na nacionalnoj razini. U tu svrhu trebalo bi uspostaviti savjetodavni forum u okviru kojeg bi države članice i Komisija, s ciljem promicanja najboljih praksi, razmjenjivale informacije i koordinirale aktivnosti povezane s izvršavanjem zakonodavstva koje se odnosi na homologaciju tipa. Formalnijim bi se okvirom poboljšala sadašnja neformalna suradnja među državama članicama u vezi s tim. Forum bi se trebao sastojati od predstavnika koje imenuju države članice koji predstavljaju svoja homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta. Predstavnici koji sudjeluju na određenom sastanku trebali bi se birati na temelju pitanja o kojima se raspravlja na Forumu. Kako bi se iskoristio niz stajališta i doprinosa, korisno je redovito pozivati određene vanjske promatrače na Forum kad god su njihove aktivnosti relevantne za pitanja o kojima se raspravlja. |
(25) |
Kako bi se izbjegli mogući sukobi interesa, homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta ne bi smjela biti povezana kad izvršavaju svoje zadaće. Ako država članica odluči se ta tijela nalaze unutar iste organizacije, trebala bi barem osigurati da ta organizacija ima strukturu kojom se osigurava da se aktivnosti tijela međusobno razlikuju u pogledu izravnog upravljanja njima i odlučivanja. |
(26) |
Pravila za nadzor tržišta Unije i kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije predviđena Uredbom (EZ) br. 765/2008 primjenjuju se na motorna vozila i njihove prikolice te sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene takvim vozilima. Tim se pravilima države članice ne ograničavaju u odabiru tijela kojima će dodijeliti nadležnost za izvršavanje tih zadataka. Kako bi se uzeli u obzir nacionalni sustavi nadzora tržišta u državama članicama utvrđeni Uredbom (EZ) br. 765/2008, za nadzor tržišta može biti nadležno više nacionalnih tijela. Djelotvornom koordinacijom i praćenjem na razini Unije i nacionalnim razinama trebalo bi se zajamčiti da će homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta provoditi novi okvir za homologaciju tipa i nadzor tržišta. |
(27) |
U ovu je Uredbu potrebno uključiti pravila o nadzoru tržišta kako bi se ojačalo prava i obveze nacionalnih tijela, osigurala djelotvorna koordinacija njihovih aktivnosti nadzora tržišta i razjasnilo postupke koji se primjenjuju. |
(28) |
Potrebno je da tijela za nadzor tržišta i homologacijska tijela mogu na odgovarajući način izvršavati zadaće iz ove Uredbe. Države članice bi im trebale staviti na raspolaganje sredstva potrebna u tu svrhu. |
(29) |
S ciljem povećanja transparentnosti homologacijskog procesa te olakšavanja razmjene informacija i neovisnih provjera koje obavljaju tijela za nadzor tržišta, homologacijska tijela i Komisija, dokumentacija vezana za homologaciju tipa trebala bi se davati u elektroničkom obliku i biti javno dostupna, podložno iznimkama radi zaštite poslovnih tajni i osobnih podataka. |
(30) |
Obveze nacionalnih tijela u pogledu nadzora tržišta predviđene ovom Uredbom konkretnije su od onih iz Uredbe (EZ) br. 765/2008. To je zbog potrebe da se uzmu u obzir posebne karakteristike okvira za homologaciju tipa i potrebe da se taj okvir dopuni djelotvornim mehanizmom za nadzor tržišta kako bi se osigurala pouzdana provjera sukladnosti automobilskih proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom. Kako bi se osiguralo funkcioniranje okvira, nužno je da tijela za nadzor tržišta obavljaju provjeru sukladnosti automobilskih proizvoda, neovisno o tome je li im homologacija tipa dodijeljena prije ili nakon početka primjene ove Uredbe. |
(31) |
Za pravilno funkcioniranje nadzora tržišta, ključno je da se sukladnost vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica na tržištu provjerava na temelju pouzdane procjene rizika. Tom provjerom sukladnosti, uz uspostavu najmanjeg godišnjeg broja provjera vozila, također bi se doprinijelo djelotvornoj provedbi obveza nadzora tržišta na razini Unije. |
(32) |
S obzirom na posebne karakteristike emisija i potencijalni rizik povezan s emisijama, odgovarajući udio minimalnog broja provjera trebalo bi dodijeliti za ispitivanja u vezi s emisijama. Kako bi se osiguralo da su vozila potpuno sukladna, svaka pojedinačna provjera trebala bi uključivati provjeru jesu li ispunjeni svi zahtjevi za homologaciju tipa u pogledu emisija koji se primjenjuju na vozilo koje se ispituje. |
(33) |
Svako ispitivanje koje se provede na bilo kojem vozilu u bilo kojoj državi članici trebalo bi moći upotrijebiti za potrebe poduzimanja korektivnih mjera i mjera ograničavanja u nekoj drugoj državi članici. Rezultati provjera provedenih na vozilima unutar jedne države članice trebali bi se smatrati primjerenima za potrebe poduzimanja korektivnih mjera i mjera ograničavanja u drugoj državi članici. Fizički prijevoz dotičnih vozila stoga ne bi trebao biti potreban u svrhu bilo kakvih provjera koje se obavljaju u ime druge države članice. |
(34) |
Osobito je važno da nacionalna tijela i Komisija ispitivanje sukladnosti u uporabi i preglede vozila smatraju dijelom svojih postupaka provjere. Odabir vozila koja treba podvrgnuti toj provjeri sukladnosti trebao bi se temeljiti na odgovarajućoj procjeni rizika kojom se uzimaju u obzir ozbiljnost moguće nesukladnosti, njezina vjerojatnost i ostali mogući pokazatelji poput uvođenja vozila s ugrađenom novom tehnologijom, bilo kakva povijest ili izvješća o nesukladnosti, rezultati daljinskog ispitivanja i razlozi za zabrinutost koje su izrazile priznate treće strane. |
(35) |
Nadalje, kako bi se provjerila sukladnost s relevantnim zahtjevima, Komisija bi trebala organizirati i provesti ispitivanja i preglede radi provjere sukladnosti, koji su neovisni od onih koje provode države članice u skladu s nacionalnim obvezama nadzora tržišta. Ako se takva ispitivanja i pregledi obavljaju na registriranim vozilima z dogovoru s nositeljem potvrde o registraciji vozila, važno je uzeti u obzir činjenicu da preinačena vozila možda nisu prikladna za takvu provjeru sukladnosti. Također je važno uzeti u obzir posljedice za nositelja potvrde o registraciji vozila, osobito ako je nositelj fizička osoba, u kojem je slučaju prikladni način odabira vozila onaj putem javnog poziva ili putem tijelâ država članica. Ako se tim ispitivanjima i pregledima utvrdi nesukladnost ili se utvrdi da je homologacija tipa dodijeljena na temelju netočnih podataka, Komisija bi trebala biti ovlaštena za poduzimanje korektivnih mjera na razini Unije kako bi ponovno uspostavila sukladnost dotičnih vozila i istražila razloge neispravnosti homologacije tipa. U općem proračunu Unije trebalo bi osigurati odgovarajuća sredstva kako bi se omogućila provedba takvih ispitivanja i pregleda radi provjere sukladnosti. |
(36) |
Radi pružanja potpore državama članicama u zadaći otkrivanja poremećajnih uređaja Komisija je 26. siječnja 2017. objavila Smjernice za evaluaciju pomoćnih strategija za ograničavanje emisija i prisutnost poremećajnih uređaja u pogledu primjene Uredbe (EZ) br. 715/2007 o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6). U skladu s tim smjernicama aktivnosti ispitivanja Komisije, tijelâ za homologaciju tipa i tehničkih službi u svrhu otkrivanja poremećajnih uređaja trebale bi ostati nepredvidljive te bi trebale obuhvaćati i izmijenjene uvjete ispitivanja koji sadržavaju varijacije u fizičkim uvjetima i parametrima ispitivanja. |
(37) |
Kako bi se osigurala visoka razina funkcionalne sigurnosti vozila, zaštita putnika u vozilu i ostalih sudionika u cestovnom prometu te zaštita okoliša i zdravlja, trebalo bi i dalje usklađivati tehničke zahtjeve i standarde povezane s okolišem koji se primjenjuju na vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice te ih prilagođavati tehničkom i znanstvenom napretku. |
(38) |
Na cilj ove Uredbe ne bi trebalo utjecati to što se određeni sustavi, sastavni dijelovi, zasebne tehničke jedinice, dijelovi i oprema mogu ugraditi na ili u vozilo nakon što je ono stavljeno na tržište, registrirano ili stavljeno u upotrebu. Stoga bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da homologacijsko tijelo provede kontrolu sustava, sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica ili dijelova i opreme koji se mogu ugrađivati na ili u vozilo, a koji mogu bitno ugroziti funkcioniranje sustava koji su ključni za zaštitu okoliša ili funkcionalnu sigurnost, prije nego što ih se stavi na tržište, registrira ili stavi u upotrebu. |
(39) |
Te bi se mjere trebale odnositi samo na ograničen broj dijelova ili opreme. U slučaju ozbiljnog rizika, Komisija bi trebala utvrditi kao prioritet popis takvih dijelova ili opreme i odgovarajućih zahtjeva, a nakon savjetovanja s dionicima. Prilikom utvrđivanja popisa Komisija bi trebala osobito osigurati da zamjenski dijelovi i oprema koji su neophodni za kontrolu i sigurnost emisija ispunjavaju specifikacije izvedbe izvornih dijelova i opreme. Ona bi se također trebala savjetovati s dionicima na temelju izvješća i težiti pravednoj ravnoteži između zahtjeva za unapređenjem sigurnosti na cestama i zaštite okoliša, te pravednoj ravnoteži između interesa potrošača, proizvođača i distributera, čuvajući pritom tržišno natjecanje kod prodaje rezervnih dijelova. |
(40) |
Sustavom EU homologacije tipa svakoj se državi članici treba omogućiti da potvrdi da je svaki tip vozila i svaki tip sustava, sastavnog dijela i zasebne tehničke jedinice namijenjen za takav tip vozila ispitan i pregledan kako je predviđeno ovom Uredbom radi provjere je li u skladu s zahtjevima iz ove Uredbe za homologaciju tipa i je li proizvođač za njih ishodio certifikat o homologaciji tipa. U skladu sa sustavom EU homologacije tipa proizvođači su dužni proizvoditi svoja vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice sukladno s homologiranim tipom. Proizvođač vozila to treba potvrditi izdavanjem certifikata o sukladnosti za svako vozilo. Za svako bi se vozilo koje ima valjani certifikat o sukladnosti trebalo dopustiti stavljanje na raspolaganje na tržištu i registracija radi upotrebe u Uniji. |
(41) |
Kako bi se pojednostavnila razmjena informacija vezanih za homologaciju tipa između nadležnih tijela i kako bi relevantne informacije bile javno dostupne nakon odgovarajućih razdoblja provedbe, upotreba internetskih baza podataka koje se mogu pretraživati trebala bi postati obvezna. Kako bi se očuvali povjerljivi podaci, važno je da se sva razmjena podataka obavlja putem protokola za sigurnu razmjenu podataka. Posebna pozornost trebala bi se posvetiti sprečavanju zlouporabe podataka, uključujući izbjegavanje višestrukih prvih registracija pri uporabi certifikata o sukladnosti u elektroničkom obliku. |
(42) |
Sukladnost proizvodnje jedna je od okosnica sustava EU homologacije tipa te bi stoga nadležno tijelo ili tehnička služba s odgovarajućim kvalifikacijama, koja je imenovana u tu svrhu, trebali odobriti postupke koje je proizvođač uspostavio za osiguravanje takve sukladnosti te bi se ti postupci trebali redovito provjeravati putem neovisnih periodičnih kontrola. Uz to, homologacijska tijela trebala bi osigurati provjere kontinuirane sukladnosti dotičnih automobilskih proizvoda. |
(43) |
Da bi homologacije tipa bile trajno valjane, od proizvođača se zahtijeva da obavijesti tijelo koje je homologiralo njegov tip vozila o svim promjenama karakteristika tipa ili promjenama u odnosu na zahtjeve za sigurnost i okolišnu učinkovitost koji se primjenjuju na taj tip kako bi se moglo provjeriti da je taj tip vozila i dalje u skladu sa svim primjenjivim zahtjevima. Nadalje, uvjeti za izmjenu homologacija tipa trebali bi se pojasniti kako bi se osigurala ujednačena primjena postupaka i izvršavanje zahtjeva za homologaciju tipa u cijeloj Uniji, osobito kako bi se osigurala stroga primjena pravila kojima se razlikuje između izmijenjenih homologacija tipa i novih homologacija tipa. Kako bi se osigurala primjena najnovijih zahtjeva na sva nova vozila u određenom trenutku, važno je da regulatorni akti navedeni u Prilogu II. uključuju ne samo datum za primjenu novih zahtjeva na nove homologacije tipa, nego i datum od kojeg novi zahtjevi postaju obvezni za stavljanje vozilâ, sustavâ, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica na tržište, njihovu registraciju ili stavljanje u upotrebu. |
(44) |
Ocjenjivanje prijavljenog ozbiljnog sigurnosnog rizika i štete za javno zdravlje i okoliš trebalo bi provoditi na nacionalnoj razini, ali bi se u slučajevima kada prijavljeni rizik ili šteta mogu imati posljedice izvan državnog područja jedne države članice trebala osigurati koordinacija na razini Unije, pri čemu je cilj dijeliti resurse i osigurati dosljednost korektivnih mjera koje je potrebno poduzeti radi smanjenja utvrđenog rizika ili štete. |
(45) |
Kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti i zaštite okoliša za sva vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice koji su stavljeni na tržište, proizvođač ili bilo koji drugi gospodarski subjekt u opskrbnom lancu trebao bi poduzeti djelotvorne korektivne mjere, među ostalim opozvati vozila, ako vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica predstavlja ozbiljan rizik za korisnike ili okoliš kako je predviđeno u Uredbi (EZ) br. 765/2008. Homologacijska tijela trebala bi biti ovlaštena ocijeniti i provjeriti dostatnost tih mjera. Tijela drugih država članica trebala bi imati pravo poduzimati korektivne mjere i mjere ograničavanja ako smatraju da korektivne mjere proizvođača nisu odgovarajuće. |
(46) |
Ako se primjenjuju korektivne mjere, nositelji registracije za dotična vozila ne bi trebali snositi troškove popravaka svojih vozila, među ostalim u slučajevima u kojima su izvršeni popravci na račun nositelja registracije prije donošenja korektivne mjere. Time se ne bi smjelo spriječiti potrošače da se oslanjaju na pravne lijekove utemeljene na ugovornom pravu, kako su primjenjivi na temelju prava Unije ili nacionalnog prava. |
(47) |
Programima alternativne homologacije trebalo bi osigurati odgovarajuću fleksibilnost za proizvođače vozila proizvedenih u malim serijama. Njima bi se trebalo omogućiti iskorištavanje prednosti koje pruža unutarnje tržište pod uvjetom da njihova vozila budu u skladu s posebnim zahtjevima za EU homologaciju tipa vozila proizvedenih u malim serijama. U pojedinim ograničenim slučajevima primjereno je dopustiti nacionalnu homologaciju tipa male serije. Kako bi se spriječila zlouporaba, svaki pojednostavnjeni postupak za vozila proizvedena u malim serijama trebalo bi ograničiti na slučajeve koji predstavljaju vrlo ograničenu proizvodnju u skladu s ovom Uredbom. Stoga je potrebno precizno definirati pojam vozila proizvedenih u malim serijama na temelju broja proizvedenih vozila, zahtjeve koje je potrebno ispuniti i uvjete za stavljanje tih vozila na tržište. Jednako je važno utvrditi program alternativne homologacije pojedinačnih vozila, posebno kako bi se osigurala dovoljna fleksibilnost za homologaciju vozila koja se proizvode u više stupnjeva. |
(48) |
Unija je ugovorna stranka Sporazuma Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu od 20. ožujka 1958. o prihvaćanju jednakih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa („Revidirani sporazum iz 1958.”) (5). Unija je prihvatila znatan broj pravilnika priloženih Revidiranom sporazumu iz 1958. te stoga ima obvezu prihvaćati homologacije tipa dodijeljene u skladu s tim pravilnicima kao da ispunjavaju jednakovrijedne zahtjeve Unije. Radi pojednostavnjenja svojeg okvira za homologaciju tipa i njegova usklađivanja s međunarodnim okvirom Ujedinjenih naroda (UN), Unija je Uredbom (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6) stavila izvan snage svoje posebne direktive o homologacijama tipa i umjesto njih uvela obveznu primjenu relevantnih pravilnika UN-a. Kako bi se, prema potrebi, smanjilo administrativno opterećenje povezano s postupkom homologacije tipa proizvođačima vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica trebalo bi omogućiti da izravno zatraže homologaciju tipa u skladu s ovom Uredbom ishođenjem homologacije na temelju odgovarajućih pravilnika UN-a na koje se upućuje u prilozima ovoj Uredbi. |
(49) |
Stoga bi pravilnike UN-a i njihove izmjene za koje je Unija glasovala ili koje primjenjuje u skladu s Odlukom Vijeća 97/836/EZ trebalo obuhvatiti zakonodavstvom o EU homologaciji tipa. Slijedom toga Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene prilogâ ovoj Uredbi kako bi se osigurala ažurnost upućivanja na pravilnike UN-a i njihove izmjene koji se nalaze na popisu relevantnih regulatornih akata. |
(50) |
Za bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, posebno kad je riječ o slobodnom kretanju robe, slobodi poslovnog nastana i slobodi pružanja usluga, potreban je neograničen pristup informacijama o popravku i održavanju vozila, u standardiziranom formatu kojim se mogu preuzeti tehničke informacije, te postojanje učinkovitog tržišnog natjecanja među subjektima koji na tržištu nude te informacije. Zahtjevi za pružanje informacija o popravku i održavanju dosad su bili utvrđeni u uredbama (EZ) br. 715/2007 (7) i (EZ) br. 595/2009 (8) Europskog parlamenta i Vijeća. Te bi zahtjeve trebalo objediniti u ovoj Uredbi, a uredbe (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti. |
(51) |
Tehnički napredak kojim se uvode nove metode ili tehnike za dijagnostiku i popravak vozila, primjerice daljinski pristup softveru i informacijama o vozilu, pritom ne bi smio oslabiti ciljeve ove Uredbe u pogledu pristupa neovisnih subjekata informacijama o popravku i održavanju vozila. |
(52) |
Kako bi se osiguralo učinkovito tržišno natjecanje na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila te kako bi se pojasnilo da su dotičnim informacijama obuhvaćene i informacije koje treba pružiti neovisnim subjektima koji nisu serviseri, s ciljem osiguravanja toga da neovisno tržište popravka i održavanja vozila u cjelini može konkurirati ovlaštenim trgovcima, bez obzira na to daje li proizvođač vozila te informacije ovlaštenim trgovcima i serviserima ili se sam koristi takvim informacijama u svrhe popravka i održavanja, potrebno je detaljno utvrditi informacije koje treba pružiti u svrhu pristupa informacijama o popravku i održavanju vozila. |
(53) |
Za pregled vozila, a osobito njihovih sastavnih dijelova u vezi sa sigurnosti i okolišem, smatra se potrebnim da centri za ispitivanje i relevantna nadležna tijela imaju pristup tehničkim informacijama za svako pojedinačno vozilo kako je navedeno u Direktivi 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9). Kako bi se olakšala sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u toj direktivi, neovisni subjekti trebali bi imati pristup relevantnim tehničkim informacijama potrebnim za pripremu vozila za tehnički pregled. |
(54) |
Budući da trenutačno ne postoji zajednički strukturirani postupak za razmjenu podataka o sastavnim dijelovima vozila između proizvođača vozila i neovisnih subjekata, primjereno je utvrditi načela za takve razmjene podataka. Europski odbor za normizaciju (CEN) trebao bi formalno osmisliti budući zajednički strukturirani postupak temeljen na normiranom formatu razmjene podataka, iako se mandatom povjerenim CEN-u ne predodređuje razina detalja koja će se tom normom pružiti. CEN bi u svom radu trebao posebno odražavati interese i potrebe proizvođača vozila i neovisnih subjekata te istražiti i rješenja, poput otvorenih formata razmjene podataka koji su opisani dobro utvrđenim metapodacima, radi prilagodbe postojećim sustavima informacijske tehnologije. |
(55) |
Kako bi se osigurala djelotvornost ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi sa zahtjevima za homologaciju tipa koji se odnose na sigurnost i okolišnu učinkovitost motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (10) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. |
(56) |
Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11). |
(57) |
Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. One bi osobito trebale odražavati rizik za sigurnost, zdravlje ili okoliš koji bi mogao predstavljati niz nesukladnih vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica stavljenih na raspolaganje na tržištu. Kako bi se nadzirala dosljednost provedbe tih odredaba države članice svake godine izvješćuju Komisiju o izrečenim sankcijama. |
(58) |
Pri ispitivanju radi provjere sukladnosti tehničke službe trebale bi moći birati parametre ispitivanja na slobodan i nepredvidljiv način unutar raspona koji je propisan relevantnim regulatornim aktom. To bi im trebalo pomoći da provjere jesu li ispitivana vozila usklađena s cijelim rasponom parametara, uključujući parametre koji odgovaraju najgorem scenariju u ispitivanju. |
(59) |
Kako bi se osiguralo da su vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice u skladu s ovom Uredbom u svim slučajevima, trebalo bi ih se smatrati nesukladnima s relevantnim zahtjevima ako relevantno tijelo ne može empirijski provjeriti rezultate ispitivanja iako su svi parametri ispitivanja replicirani ili uzeti u obzir. Potrebno je izreći sankcije gospodarskim subjektima i tehničkim službama koje lažiraju rezultate ispitivanja ili podnesu lažne izjave ili netočne podatke za homologaciju tipa. |
(60) |
Radi jasnoće, racionalnosti i pojednostavnjenja Direktivu 2007/46/EZ trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom. Donošenjem ove Uredbe osigurava se izravna primjenjivost odredaba i omogućuje njihovo pravodobno i učinkovitije ažuriranje kako bi se bolje u obzir uzeli tehnički napredak i razvoj regulative u kontekstu Revidiranog sporazuma iz 1958. |
(61) |
Kako bi se poduprle korektivne mjere i mjere ograničavanja na razini Unije Komisija bi trebala biti ovlaštena izricati usklađene upravne novčane kazne gospodarskim subjektima za koje se utvrdi da su prekršili ovu Uredbu, bez obzira na to gdje je vozilu, sustavu, sastavnom dijelu ili zasebnoj tehničkoj jedinici prvotno dodijeljena homologacija tipa. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopunjavanja ove Uredbe utvrđivanjem postupka za izricanje upravnih novčanih kazni iz stavka 1. ovog članka i metoda za njihov izračun i naplatu, na temelju načela utvrđenih u ovoj Uredbi. |
(62) |
Kadgod se mjerama predviđenima ovom Uredbom obuhvaća obrada osobnih podataka te bi se mjere trebale provoditi u skladu s uredbama (EU) 2016/679 (12) i (EZ) br. 45/2001 (13) Europskog parlamenta i Vijeća te njihovim nacionalnim provedbenim mjerama. Važno je da proizvođači provedu sve potrebne mjere kako bi bili u skladu s pravilima o obradi i prijenosu osobnih podataka koji se generiraju tijekom upotrebe vozila. |
(63) |
Kako bi se države članice, nacionalna tijela i gospodarski subjekti mogli pripremiti za primjenu novih pravila koja se uvode ovom Uredbom, trebalo bi odrediti da datum primjene nastupi nakon stupanja na snagu. |
(64) |
S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest utvrđivanje administrativnih odredaba i tehničkih zahtjeva za homologaciju tipa novih vozila kategorija M, N i O te za homologaciju tipa sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, kao i pravila o nadzoru tržišta takvih vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva, |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Članak 1.
Predmet
1. Ovom se Uredbom utvrđuju administrativne odredbe i tehnički zahtjevi za homologaciju tipa i stavljanje na tržište svih novih vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica iz članka 2. stavka 1. te za homologaciju pojedinačnih vozila.
Ovom se Uredbom ujedno utvrđuju odredbe za stavljanje na tržište i stavljanje u upotrebu dijelova i opreme koji mogu predstavljati ozbiljan rizik za ispravno funkcioniranje temeljnih sustava vozila iz članka 2. stavka 1.
2. Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi za nadzor tržišta vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica koji podliježu homologaciji. Ovom se Uredbom ujedno utvrđuju zahtjevi za nadzor tržišta dijelova i opreme za takva vozila.
Članak 2.
Područje primjene
1. Ova se Uredba primjenjuje na motorna vozila kategorija M i N te njihove prikolice kategorije O koji su namijenjeni za upotrebu na javnim cestama, uključujući one koji su konstruirani i izrađeni u jednom stupnju ili više stupnjeva, na sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice te na dijelove i opremu koji su konstruirani i izrađeni za takva vozila i njihove prikolice.
2. Ova se Uredba ne primjenjuje na sljedeća vozila:
(a) vozila za poljoprivredu i šumarstvo, kako su definirana Uredbom (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 );
(b) vozila na dva ili tri kotača i četverocikle, kako su definirani Uredbom (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 );
(c) vozila na gusjenicama;
(d) vozila konstruirana i izrađena ili prilagođena isključivo za upotrebu u oružanim snagama.
3. Za sljedeća vozila proizvođač može podnijeti zahtjev za homologaciju tipa ili homologaciju pojedinačnog vozila na temelju ove Uredbe, pod uvjetom da navedena vozila ispunjavaju zahtjeve iz ove Uredbe:
(a) vozila konstruirana i izrađena za upotrebu uglavnom na gradilištima ili u kamenolomima, u objektima u lukama i zračnim lukama;
(b) vozila konstruirana i izrađena ili prilagođena za upotrebu u civilnoj zaštiti, vatrogasnim službama i snagama za održavanje javnog reda;
(c) sva vozila na vlastiti pogon koja su posebno konstruirana i izrađena za rad, a koja zbog svojih konstrukcijskih značajki nisu prikladna za prijevoz putnika ili robe i koja nisu strojevi postavljeni na šasiju motornog vozila.
Takvim homologacijama ne dovodi se u pitanje primjena Direktive 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ).
4. Za sljedeća vozila proizvođač može podnijeti zahtjev za homologaciju pojedinačnog vozila na temelju ove Uredbe:
(a) vozila namijenjena isključivo za cestovne utrke;
(b) prototipove vozila koji se upotrebljavaju na cesti, na odgovornost proizvođača, za potrebe provođenja posebnog programa ispitivanja, pod uvjetom da su posebno konstruirani i izrađeni za tu svrhu.
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe i regulatornih akata navedenih u Prilogu II., osim ako se u njima drukčije navodi, primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „homologacija tipa” znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve;
(2) „EU homologacija tipa” znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve iz ove Uredbe;
(3) „nacionalna homologacija tipa” znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve utvrđene pravom države članice, tako da je valjanost takve homologacije ograničena na državno područje te države članice;
(4) „certifikat o homologaciji tipa” znači dokument kojim homologacijsko tijelo službeno potvrđuje da je tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice homologiran;
(5) „certifikat o sukladnosti” znači dokument koji je izdao proizvođač kojim se potvrđuje da je proizvedeno vozilo sukladno s homologiranim tipom vozila i da je u skladu sa svim regulatornim aktima koji su se primjenjivali u trenutku njegove proizvodnje;
(6) „homologacija pojedinačnog vozila” znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da određeno vozilo, neovisno o tome je li unikatno, ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve za EU homologaciju pojedinačnog vozila ili nacionalnu homologaciju pojedinačnog vozila;
(7) „homologacija tipa vozila kao cjeline” znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da nepotpuni, potpuni ili dovršeni tip vozila ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve;
(8) „višestupanjska homologacija tipa” znači postupak kojim jedno homologacijsko tijelo ili više njih potvrđuje da, s obzirom na njegov stupanj dovršenosti, nepotpuni ili dovršeni tip vozila ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve;
(9) „homologacija tipa korak po korak” znači postupak kojim se postupno prikuplja cijeli niz certifikata o EU homologaciji tipa ili certifikata o UN homologaciji tipa za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice koji sačinjavaju vozilo i kojim se u njegovom završnom stupnju ostvaruje homologacija tipa vozila kao cjeline;
(10) „homologacija tipa u jednom koraku” znači postupak kojim homologacijsko tijelo jednom radnjom potvrđuje da tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice kao cjelina ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve;
(11) „mješovita homologacija tipa” znači homologacija tipa korak po korak za koju je u završnom stupnju homologacije tipa vozila kao cjeline dobivena jedna homologacija tipa sustava ili više njih, a da nije bilo potrebno izdati certifikate o EU homologaciji tipa za te sustave;
(12) „homologacija tipa sustava” znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da tip sustava ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve;
(13) „homologacija tipa zasebne tehničke jedinice” znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da tip zasebne tehničke jedinice ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve u odnosu na jedan tip ili više određenih tipova vozila;
(14) „homologacija tipa sastavnog dijela” znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da tip sastavnog dijela neovisno o vozilu ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve;
(15) „vozilo” znači svako motorno vozilo ili njegova prikolica;
(16) „motorno vozilo” znači svako vozilo koje je konstruirano i izrađeno za kretanje na vlastiti pogon, koje ima najmanje četiri kotača i koje je potpuno, dovršeno ili nepotpuno, a čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 25 km/h;
(17) „prikolica” znači svako vozilo na kotačima bez vlastitog pogona koje je konstruirano i izrađeno za vuču motornim vozilom i koje se može kretati barem oko horizontalne osi koja je okomita na uzdužnu središnju ravninu i oko vertikalne osi koja je paralelna s uzdužnom središnjom ravninom vučnoga motornog vozila;
(18) „sustav” znači sklop naprava koje u vozilu zajedno obavljaju jednu ili više posebnih funkcija i na koji se primjenjuju zahtjevi iz ove Uredbe ili bilo kojeg regulatornog akta navedenog u Prilogu II.;
(19) „sastavni dio” znači naprava namijenjena da bude dio vozila, koja može biti predmet homologacije tipa neovisno o vozilu i koja podliježe zahtjevima iz ove Uredbe ili bilo kojeg regulatornog akta koji je naveden u Prilogu II., ako određeni regulatorni akt sadržava izričite odredbe u tu svrhu;
(20) „zasebna tehnička jedinica” znači naprava namijenjena da bude dio vozila koja može biti predmet homologacije tipa, ali samo u odnosu na jedan određeni tip vozila ili više njih, te koja podliježe zahtjevima iz ove Uredbe ili bilo kojeg regulatornog akta koji je naveden u Prilogu II., ako određeni regulatorni akt sadržava izričite odredbe u tu svrhu;
(21) „dijelovi” znači roba koja se upotrebljava za sastavljanje, popravak i održavanje vozila, kao i rezervni dijelovi;
(22) „oprema” znači roba osim dijelova koja se može dodati ili ugraditi na vozilo;
(23) „rezervni dijelovi” znači roba namijenjena za ugradnju u ili na vozilo kojom se nadomještaju originalni dijelovi tog vozila, uključujući robu koja je nužna za upotrebu vozila, osim goriva;
(24) „osnovno vozilo” znači svako vozilo koje se upotrebljava u početnom stupnju višestupanjske homologacije tipa;
(25) „nepotpuno vozilo” znači svako vozilo koje mora proći još najmanje jedan stupanj dorade kako bi ispunilo odgovarajuće tehničke zahtjeve iz ove Uredbe;
(26) „dovršeno vozilo” znači vozilo na kraju postupka višestupanjske homologacije tipa koje ispunjava odgovarajuće tehničke zahtjeve iz ove Uredbe;
(27) „potpuno vozilo” znači vozilo koje ne mora biti dovršeno kako bi ispunilo odgovarajuće tehničke zahtjeve iz ove Uredbe;
(28) „vozilo na kraju serije” znači vozilo iz zaliha koje se zbog stupanja na snagu novih tehničkih zahtjeva na temelju kojih nije homologirano ne može i dalje stavljati na raspolaganje na tržištu niti ga je moguće staviti na raspolaganje na tržištu, registrirati ili staviti u upotrebu;
(29) „vozilo na alternativna goriva” znači vozilo konstruirano za pogon na barem jednu vrstu goriva koje je plinovito pri atmosferskoj temperaturi i tlaku ili je uglavnom dobiveno iz nemineralnih ulja;
(30) „vozilo proizvedeno u maloj seriji” znači tip vozila čiji broj primjeraka koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu, registrirani ili stavljeni u upotrebu nije veći od količinskih godišnjih ograničenja utvrđenih u Prilogu V.;
(31) „vozilo za posebne namjene” znači vozilo kategorije M, N ili O s posebnim tehničkim karakteristikama namijenjeno aktivnostima za koje su potrebne posebne prilagodbe ili oprema;
(32) „tip vozila” znači određena skupina vozila kojima su zajedničke barem karakteristike navedene u dijelu B Priloga I., uključujući skupinu vozila koja sadržava ondje navedene varijante i izvedbe;
(33) „poluprikolica” znači vučeno vozilo na kojem su osovina ili osovine postavljene iza težišta vozila (kada je ravnomjerno opterećeno) i koje je opremljeno spojnom napravom kojom se omogućuje prijenos vodoravnih i okomitih sila na vučno vozilo;
(34) „nadzor tržišta” znači aktivnosti koje su provela i mjere koje su poduzela tijela za nadzor tržišta kako bi se osiguralo da su vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice te dijelovi i oprema koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu usklađeni sa zahtjevima utvrđenima u mjerodavnom zakonodavstvu Unije o usklađivanju i da se njima ne ugrožava zdravlje, sigurnost, okoliš ili bilo koji drugi vid zaštite javnog interesa;
(35) „tijelo za nadzor tržišta” znači nacionalno tijelo ili tijela koja su nadležna za provedbu nadzora tržišta na državnom području države članice;
(36) „homologacijsko tijelo” znači tijelo ili tijela države članice o kojima je država članica obavijestila Komisiju, a koja su stručna u svim vidovima homologacije tipa vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ili homologacije pojedinačnih vozila, za postupak odobravanja dijelova i opreme, za izdavanje i, prema potrebi, povlačenje certifikata o homologaciji ili odbijanje njihova izdavanja, koja djeluju kao kontaktna točka za homologacijska tijela drugih država članica i koja su nadležna za imenovanje tehničkih službi te za osiguravanje da proizvođač ispunjava obveze u pogledu sukladnosti proizvodnje;
(37) „nacionalno tijelo” znači homologacijsko tijelo ili bilo koje drugo tijelo uključeno u i odgovorno za nadzor tržišta, graničnu kontrolu ili registraciju u državi članici s obzirom na vozila, sustave, sastavne dijelove, zasebne tehničke jedinice i dijelove ili opremu;
(38) „tehnička služba” znači organizacija ili tijelo koje je homologacijsko tijelo odredilo kao ispitni laboratorij za provođenje ispitivanja ili kao tijelo za ocjenjivanje sukladnosti za provođenje prvog ocjenjivanja i drugih ispitivanja ili pregleda;
(39) „nacionalno akreditacijsko tijelo” znači nacionalno akreditacijsko tijelo kako je definirano člankom 2. stavkom 11. Uredbe (EZ) br. 765/2008;
(40) „proizvođač” znači fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za sve vidove homologacije tipa vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ili homologacije pojedinačnog vozila ili za postupak odobravanja dijelova i opreme, za osiguravanje sukladnosti proizvodnje i nadzora tržišta u vezi s tim izrađenim vozilom, sustavom, sastavnim djelom, zasebnom tehničkom jedinicom, dijelom i opremom, bez obzira na to je li ta osoba izravno uključena u sve stupnjeve konstruiranja i izrade dotičnog vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice;
(41) „zastupnik proizvođača” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pravovaljano ovlastio da ga predstavlja pred homologacijskim tijelom ili tijelom za nadzor tržišta i da u njegovo ime sudjeluje u pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom;
(42) „uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja stavlja na tržište vozilo, sustav, sastavni dio, zasebnu tehničku jedinicu, dio ili opremu koji su proizvedeni u trećoj zemlji;
(43) „distributer” znači trgovac ili bilo koja fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu, osim proizvođača ili uvoznika, koja stavlja na raspolaganje na tržištu vozilo, sustav, sastavni dio, zasebnu tehničku jedinicu, dio ili opremu;
(44) „gospodarski subjekt” znači proizvođač, zastupnik proizvođača, uvoznik ili distributer;
(45) „neovisni subjekt” znači fizička ili pravna osoba osim ovlaštenog trgovca i servisera koja je izravno ili neizravno uključena u popravak i održavanje vozila, među ostalim serviseri, proizvođači ili distributeri opreme za popravak, alata ili rezervnih dijelova, kao i izdavači tehničkih informacija, automobilski klubovi, operateri za pomoć na cesti, operateri koji nude usluge provođenja pregleda i ispitivanja, operateri koji nude obuku za instalatere, proizvođači i serviseri opreme za vozila na alternativna goriva; znači i ovlašteni serviseri, trgovci i distributeri u distribucijskom sustavu određenog proizvođača u mjeri u kojoj pružaju usluge popravka i održavanja vozila za koje nisu članovi distribucijskog sustava proizvođača vozila;
(46) „ovlašteni serviser” znači fizička ili pravna osoba koja pruža usluge popravka i održavanja vozila i koja djeluje u distribucijskom sustavu proizvođača;
(47) „neovisni serviser” znači fizička ili pravna osoba koja pruža usluge popravka i održavanja vozila, a koja djeluje izvan distribucijskog sustava proizvođača;
(48) „informacije o popravku i održavanju vozila” znači sve informacije, uključujući sve njihove naknadne izmjene i dopune, koje su potrebne za dijagnostiku, servisiranje i pregled vozila, njegovu pripremu za tehnički pregled, popravak, reprogramiranje, ponovno postavljanje početnih postavki vozila ili koje su potrebne za daljinsku dijagnostičku potporu vozilu ili za ugradnju dijelova i opreme na vozila, a koje proizvođači osiguravaju svojim ovlaštenim partnerima, trgovcima i serviserima ili koje proizvođači upotrebljavaju u svrhu popravaka i održavanja;
(49) „informacije povezane s ugrađenim dijagnostičkim sustavom (OBD) u vozilu” znači informacije koje je pruža sustav koji je ugrađen u vozilo ili priključen na motor, koji ima sposobnost otkrivanja neispravnosti i, ako je primjenjivo, sposobnost upozoravanja na njihovu pojavu sustavom za upozoravanje, sposobnost određivanja vjerojatnog područja u kojem se javila neispravnost na temelju informacija pohranjenih u memoriji računala te sposobnost slanja tih informacija u sustave izvan vozila;
(50) „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje vozila, sustava, sastavnog dijela, zasebne tehničke jedinice, dijela ili opreme u Uniji;
(51) „stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka vozila, sustava, sastavnog dijela, zasebne tehničke jedinice, dijela ili opreme radi distribucije ili upotrebe na tržištu u tijeku trgovačke djelatnosti, bilo s plaćanjem ili besplatno;
(52) „stavljanje u upotrebu” znači prva upotreba za predviđenu svrhu vozila, sustava, sastavnog dijela, zasebne tehničke jedinice, dijela ili opreme u Uniji;
(53) „registracija” znači administrativno odobrenje za stavljanje homologiranog vozila u uporabu u cestovni promet, što obuhvaća identifikaciju vozila i izdavanje serijskog broja vozila, poznatijeg kao registarski broj, bilo da je izdan trajno ili privremeno;
(54) „virtualna ispitna metoda” znači računalne simulacije, uključujući izračune, kojima se pokazuje da vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ispunjava tehničke zahtjeve iz regulatornog akta navedenog u Prilogu II. bez potrebe za upotrebom fizičkog vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice;
(55) „alternativni zahtjevi” znači administrativne odredbe i tehnički zahtjevi čiji je cilj osigurati razinu funkcionalne sigurnosti, zaštite okoliša i sigurnosti na radu koja je u najvećoj praktičnoj mjeri jednaka razini predviđenoj regulatornim aktom ili regulatornim aktima navedenim u Prilogu II.;
(56) „terensko ocjenjivanje” znači provjera u prostorijama tehničke službe ili jednog od njezinih podugovaratelja ili društava kćeri;
(57) „nadzorno terensko ocjenjivanje” znači periodično rutinsko terensko ocjenjivanje kada nije riječ o terenskom ocjenjivanju provedenom za prvo imenovanje tehničke službe ili jednog od njezinih podugovaratelja ili društava kćeri, ni o terenskom ocjenjivanju provedenom za obnovu tog imenovanja;
(58) „datum proizvodnje vozila” znači datum na koji je proizvodnja vozila dovršena u skladu s homologacijom koju je taj proizvođač pribavio.
Članak 4.
Kategorije vozila
1. Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće kategorije vozila:
(a) kategorijom M obuhvaćena su motorna vozila koja su konstruirana i izrađena prvenstveno za prijevoz putnika i njihove prtljage, podijeljena u:
i. |
kategoriju M1 : motorna vozila koja osim sjedala za vozača imaju najviše osam sjedala i koja nemaju prostor za putnike koji stoje, neovisno o tome je li broj sjedala ograničen na sjedalo za vozača; |
ii. |
kategoriju M2 : motorna vozila koja osim sjedala za vozača imaju više od osam sjedala i čija najveća masa nije veća od 5 tona neovisno o tome imaju li ta motorna vozila prostor za putnike koji stoje; i |
iii. |
kategoriju M3 : motorna vozila koja osim sjedala za vozača imaju više od osam sjedala i čija je najveća masa veća od 5 tona, neovisno o tome imaju li ta motorna vozila prostor za putnike koji stoje; |
(b) kategorijom N obuhvaćena su motorna vozila koja su konstruirana i izrađena prvenstveno za prijevoz robe, podijeljena u:
i. |
kategoriju N1motorna vozila čija najveća masa nije veća od 3,5 tona; |
ii. |
kategoriju N2motorna vozila čija je najveća masa veća od 3,5 tona, ali nije veća od 12 tona; i |
iii. |
kategoriju N3motorna vozila čija je najveća masa veća od 12 tona; |
(c) kategorijom O obuhvaćene su prikolice, podijeljena u:
i. |
kategoriju O1 : prikolice čija najveća masa nije veća od 0,75 tona; |
ii. |
kategoriju O2 : prikolice čija je najveća masa veća od 0,75 tona, ali nije veća od 3,5 tona; |
iii. |
kategoriju O3 : prikolice čija je najveća masa veća od 3,5 tona, ali nije veća od 10 tona; i |
iv. |
kategoriju O4 : prikolice čija je najveća masa veća od 10 tona. |
2. Kriteriji za kategorizaciju vozila, tipova vozila, varijanti i izvedbi navedeni su u Prilogu I.
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene Priloga I. u vezi s tipovima vozila i tipovima nadogradnje kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak.
POGLAVLJE II.
OPĆE OBVEZE
Članak 5.
Tehnički zahtjevi
1. Vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice ispunjavaju zahtjeve iz regulatornih akata navedenih u Prilogu II.
2. Smatra se da vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice nisu u skladu s ovom Uredbom, osobito u sljedećim slučajevima:
(a) ako od podataka iz certifikata o EU homologaciji tipa i njihovih priloga ili od opisnih podataka iz ispitnih izvješća odstupaju više nego što je dopušteno odgovarajućim regulatornim aktom;
(b) ako nisu ispunjeni kriteriji radnog učinka ili granične vrijednosti za serijsku proizvodnju utvrđeni u odgovarajućem regulatornom aktu u skladu sa svim uvjetima utvrđenim u odgovarajućem regulatornom aktu;
(c) ako homologacijska tijela, tijela za nadzor tržišta ili Komisija ne mogu reproducirati informacije proizvođača iz opisnog dokumenta u skladu sa svim uvjetima utvrđenim u odgovarajućem regulatornom aktu.
Pri procjeni sukladnosti za potrebe ovog stavka u obzir se uzimaju samo provjere, ispitivanja, pregledi i ocjenjivanja koje provode homologacijska tijela, tijela za nadzor tržišta ili Komisija ili koji se provode u njihovo ime.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene Priloga II. kako bi se uvođenjem i ažuriranjem upućivanja na regulatorne akte koji sadržavaju zahtjeve koje moraju ispunjavati vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice uzeo u obzir tehnički napredak i razvoj regulative.
4. Pri donošenju delegiranih akata na temelju stavka 3. o sustavima umjetne inteligencije koji su sigurnosne komponente u smislu Uredbe (EU) 2024/1689 Europskog parlamenta i Vijeća (*6) u obzir se uzimaju zahtjevi iz poglavlja III. odjeljka 2. te uredbe.
Članak 6.
Obveze država članica
1. Države članice osnivaju ili imenuju svoja homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta. Države članice obavješćuju Komisiju o osnivanju i imenovanju tih tijela.
U obavijesti se navode nazivi tih tijela, njihove adrese, uključujući njihove elektroničke adrese, i njihovo područje nadležnosti. Komisija na svojim internetskim stranicama objavljuje popis homologacijskih tijela i tijela za nadzor tržišta te njihove kontaktne podatke.
Države članice osiguravaju da njihova homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta poštuju strogo razdvajanje uloga i nadležnosti te da funkcioniraju neovisno jedni o drugima. Ta se tijela mogu nalaziti unutar iste organizacije pod uvjetom da se njihovim aktivnostima upravlja neovisno kao dijelom zasebnih struktura.
2. Država članica u kojoj je za homologaciju vozila, uključujući homologaciju pojedinačnih vozila, nadležno više homologacijskih tijela imenuje jedno od njih, koje je nadležno za dodjeljivanje homologacija tipa, jedinim homologacijskim tijelom nadležnim za razmjenu informacija s homologacijskim tijelima drugih država članica, za potrebe članka 11. i radi ispunjenja obveza utvrđenih u poglavlju XV. ove Uredbe.
3. Država članica u kojoj je za nadzor tržišta odgovorno više tijela za nadzor tržišta imenuje jedno od njih jedinim tijelom za nadzor tržišta za nadležnim za razmjenu informacija s tijelima za nadzor tržišta država članica, za potrebe članka 11.
4. Države članice dopuštaju stavljanje na tržište, registraciju ili stavljanje u upotrebu isključivo onih vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica koji su u skladu s ovom Uredbom.
5. Države članice ne mogu zabraniti, ograničiti ni sprečavati stavljanje na tržište, registraciju ili stavljanje u upotrebu vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica koji su u skladu s ovom Uredbom, osim u slučajevima predviđenima u poglavlju XI.
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, države članice mogu odlučiti da ne dopuste vožnju cestama, stavljanje na tržište, registraciju ili stavljanje u upotrebu vozila koja imaju homologaciju tipa u skladu s ovom Uredbom, ali premašuju usklađene dimenzije, mase i osovinska opterećenja utvrđene u Prilogu I. Direktivi Vijeća 96/53/EZ ( 4 ).
6. Države članice organiziraju i provode nadzor tržišta i kontrole vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica koji ulaze na tržište, u skladu s ovom Uredbom i poglavljem III. Uredbe (EZ) br. 765/2008.
7. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da tijela za nadzor tržišta imaju pravo, ako to smatraju potrebnim i opravdanim, ući u prostorije gospodarskih subjekata na svojem državnom području i za svrhe ispitivanja sukladnosti uzeti sve potrebne uzorke vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica u slučajevima.
8. Države članice periodički preispituju i ocjenjuju funkcioniranje svojih aktivnosti homologacije tipa. Takva preispitivanja i ocjenjivanja provode se najmanje svake četiri godine, a o njihovim rezultatima obavješćuju se Komisija i Forum za razmjenu informacija o provedbi iz članka 11. („Forum”).
Dotična država članica objavljuje sažetak rezultata periodičnih preispitivanja i ocjenjivanja.
Države članice izvješćuju Komisiju i Forum o tome kako provode preporuke Foruma iz članka 11. stavka 5.
9. Države članice periodički preispituju i ocjenjuju funkcioniranje svojih aktivnosti nadzora tržišta. Takva preispitivanja i ocjenjivanja provode se najmanje svake četiri godine, a o njihovim rezultatima obavješćuju se Komisija i Forum.
Država članica objavljuje sažetak rezultata periodičnih preispitivanja i ocjenjivanja.
Države članice izvješćuju Komisiju i Forum o tome kako provode preporuke Foruma iz članka 11. stavka 5.
10. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju zajednički kriteriji za format izvješćivanja o preispitivanjima i ocjenjivanjima iz stavaka 8. i 9. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Članak 7.
Obveze homologacijskih tijela
1. Homologacijska tijela homologiraju samo ona vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice koji su u skladu s ovom Uredbom.
2. Homologacijska tijela neovisna su i nepristrana u obavljanju svojih dužnosti. Dužna su poštovati povjerljivost radi zaštite poslovnih tajni, podložno obvezi utvrđenoj u članku 9. stavku 4. u svrhu dostavljanja informacija Komisiji i drugim primjenjivim zahtjevima za objavu podataka utvrđenima u pravu Unije radi zaštite interesa korisnika u Uniji.
Homologacijska tijela surađuju djelotvorno i učinkovito te dijele informacije koje su relevantne za njihovu ulogu i funkcije.
3. Kako bi tijelima za nadzor tržišta omogućila provođenje provjera, homologacijska tijela tijelima za nadzor tržišta stavljaju na raspolaganje potrebne informacije koje se odnose na homologaciju tipa vozilâ, sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica koji se podvrgavaju provjerama sukladnosti. Te informacije sadržavaju barem one informacije koje se nalaze u certifikatu o EU homologaciji tipa i njegovim prilozima iz članka 28. stavka 1. Homologacijska tijela dostavljaju te podatke tijelima za nadzor tržišta bez nepotrebne odgode.
4. Ako je homologacijsko tijelo u skladu s poglavljem XI. obaviješteno o postojanju sumnje da neko vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica predstavlja ozbiljan rizik ili da je nesukladno, ono poduzima sve potrebne mjere kako bi preispitalo dodijeljenu homologaciju tipa i, prema potrebi, ispravlja ili povlači homologaciju tipa ovisno o razlozima i ozbiljnosti primijećenih odstupanja.
Članak 8.
Obveze tijelâ za nadzor tržišta
1. Tijela za nadzor tržišta provode redovite provjere kako bi provjerila jesu li vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice u skladu s odgovarajućim zahtjevima. Takve se provjere provode u odgovarajućim razmjerima pregledom dokumentacije i, prema potrebi, laboratorijskim ispitivanjima i ispitivanjima u stvarnim uvjetima vožnje na temelju statistički relevantnih uzoraka.
Pri provedbi takvih provjera tijela za nadzor tržišta u obzir uzimaju:
(a) utvrđena načela za ocjenu rizika;
(b) opravdane pritužbe; i
(c) sve druge relevantne informacije, uključujući informacije razmijenjene u okviru Foruma i rezultate ispitivanja koje su objavile priznate treće strane koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u provedbenim aktima iz članka 13. stavka 10.
2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., tijela za nadzor tržišta svake države članice provode barem najmanji broj ispitivanja na vozilima godišnje. Najmanji je broj ispitivanja po državi članici jedno za svakih 40 000 novih motornih vozila registriranih u toj državi članici u prethodnoj godini, ali ne manje od pet ispitivanja.
Svakim se ispitivanjem provjerava sukladnost s primjenjivim regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
3. Tijela za nadzor tržišta koja provode više od pet ispitivanja godišnje provode barem 20 % najmanjeg broja ispitivanja u obliku ispitivanja u vezi s emisijama koja su usporediva s ispitivanjima za homologaciju tipa kojima su obuhvaćeni svi primjenjivi zahtjevi u vezi s emisijama na ispitani tip utvrđeni u regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
4. Tijelo za nadzor tržišta jedne države članice može postići dogovor s tijelom za nadzor tržišta druge države članice da tijelo za nadzor tržišta te druge države članice provodi ispitivanja propisana stavcima 2. i 3.
5. Tijelo za nadzor tržišta države članice može postići dogovor s Komisijom da Komisija provodi ispitivanja propisana stavkom 3. na trošak te države članice. Smatra se da se svako ispitivanje provedeno u skladu s tim stavkom uračunava u najmanji broj ispitivanja propisan stavkom 2.
6. Svaka država članica na godišnjoj razini izrađuje sveobuhvatni pregled svojih planiranih provjera nadzora tržišta i podnosi ga Forumu najkasnije 1. ožujka.
7. Svaka država članica svake dvije godine sastavlja izvješće sa svojim rezultatima nakon svake provjere sukladnosti koju je provela tijekom prethodne dvije godine. To se izvješće podnosi Forumu najkasnije 30. rujna u godini nakon isteka dotičnog razdoblja od dvije godine.
8. Tijela za nadzor tržišta zahtijevaju od gospodarskih subjekata da tim tijelima na raspolaganje stave onu dokumentaciju, informacije i druge tehničke specifikacije, uključujući pristup softveru i algoritmima, koje tijela smatraju potrebnima u svrhu provedbe aktivnosti nadzora tržišta.
9. Tijela za nadzor tržišta uzimaju u obzir certifikate o sukladnosti, oznake homologacije tipa ili certifikate o homologaciji tipa koje im dostave gospodarski subjekti i koji se odnose na homologirane tipove vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice.
10. Kako bi spriječila ili smanjila rizik od ozljeda ili drugih šteta, tijela za nadzor tržišta poduzimaju prikladne mjere da na državnim područjima svojih država članica pravodobno upozore korisnike o opasnostima povezanima s bilo kojim vozilom, sustavom, sastavnim dijelom ili zasebnom tehničkom jedinicom koje su utvrdila ona ili Komisija, među ostalim objavom takvih informacija na internetskoj stranici tijela za nadzor tržišta.
Tijela za nadzor tržišta surađuju s gospodarskim subjektima u pogledu djelovanja kojima bi se mogli spriječiti ili smanjiti rizici izazvani vozilima, sustavima, sastavnim dijelovima ili zasebnim tehničkim jedinicama koje su ti subjekti stavili na raspolaganje na tržištu.
11. Ako tijela za nadzor tržišta države članice odluče povući s tržišta vozilo, sustav, sastavni dio i zasebnu tehničku jedinicu u skladu s poglavljem XI., ona o tome obavješćuju dotični gospodarski subjekt i odgovarajuće homologacijsko tijelo.
12. Tijela za nadzor tržišta neovisna su i nepristrana u obavljanju svojih dužnosti. Dužna su poštovati povjerljivost radi zaštite poslovnih tajni, podložno obvezi utvrđenoj u članku 9. stavku 4. u svrhu dostavljanja informacija Komisiji i drugim primjenjivim zahtjevima za objavu podataka utvrđenima u pravu Unije radi zaštite interesa korisnika u Uniji.
13. Tijela za nadzor tržišta različitih država članica koordiniraju svoje aktivnosti nadzora tržišta, međusobno surađuju i razmjenjuju rezultate tih aktivnosti s Forumom i međusobno. Prema potrebi, tijela za nadzor tržišta država članica dogovaraju se o podjeli posla i specijalizaciji.
14. Ako je u državi članici više tijela odgovorno za nadzor tržišta i nadzor vanjskih granica, ta tijela djelotvorno i učinkovito surađuju i razmjenjuju informacije relevantne za njihove uloge i funkcije.
15. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju zajednički kriteriji za utvrđivanje odgovarajućih razmjera provjera sukladnosti iz stavka 1. ovog članka te zajednički kriteriji za format pregleda i izvješćivanja iz stavaka 6., odnosno 7. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Članak 9.
Provjera sukladnosti koju provodi Komisija
1. Komisija organizira i provodi, na vlastiti trošak, ispitivanja i preglede kako bi provjerila jesu li vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice u skladu s odgovarajućim zahtjevima.
Ta se ispitivanja i pregledi provode, među ostalim, s pomoću laboratorijskih ispitivanja i ispitivanja vozila u vožnji, na temelju statistički relevantnih uzoraka te se dopunjuju pregledom dokumentacije.
Prilikom provođenja ispitivanja i pregleda Komisija uzima u obzir:
(a) utvrđena načela za ocjenu rizika;
(b) obrazložene pritužbe; i
(c) sve druge relevantne informacije, uključujući informacije razmijenjene u okviru Foruma, rezultate ispitivanja koje su objavile priznate treće strane koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u provedbenim aktima iz članka 13. stavka 10., informacije o novim tehnologijama na tržištu te izvješća o rezultatima cestovnog daljinskog istraživanja.
Provedbu ispitivanja i pregleda Komisija može povjeriti tehničkim službama, u kojem slučaju tehnička služba djeluje u ime Komisije. Ako Komisija povjeri provedbu ispitivanja ili pregleda tehničkim službama, ona osigurava da se ne angažira ista tehnička služba koja je provela prvotna ispitivanja za homologaciju tipa.
Ta se ispitivanja i pregledi mogu obavljati:
(a) na novim vozilima koja su isporučili proizvođači ili gospodarski subjekti kako je određeno u stavku 2.;
(b) na registriranim vozilima uz odobrenje osobe na koju glasi potvrda o registraciji vozila.
2. Proizvođači kojima je dodijeljena homologacija tipa ili drugi gospodarski subjekti, na zahtjev, Komisiji uz pravednu naknadu dostavljaju statistički relevantan broj proizvedenih vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica prema izboru Komisije koji su reprezentativni za vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice dostupne za stavljanje na tržište na temelju te homologacije tipa. Takva vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice dostavljaju se u svrhu ispitivanja u vrijeme, mjesto i na razdoblje koje Komisija odredi.
3. Prije nego što Komisija provede ispitivanja i preglede, o tome obavješćuje državu članicu koja je dodijelila homologaciju tipa i državu članicu u kojoj su vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica stavljeni na raspolaganje na tržištu.
Države članice surađuju s Komisijom kada Komisija provodi ta ispitivanja i preglede.
4. Kako bi Komisija mogla provoditi ispitivanja i preglede iz ovog članka države članice bez nepotrebne odgode dostavljaju Komisiji potrebne informacije povezane s homologacijom tipa vozilâ, sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica koji podliježu provjeri sukladnosti. Te informacije uključuju barem one informacije koje se nalaze u certifikatu o EU homologaciji tipa i njegovim prilozima iz članka 28. stavka 1.
5. Proizvođači vozila besplatno i bez nepotrebne odgode Komisiji dostavljaju informacije koje su potrebne za provjeru sukladnosti, a koje se ne nalaze u certifikatu o EU homologaciji tipa i njegovim prilozima iz članka 28. stavka 1.
Takvi podaci obuhvaćaju sve parametre i postavke koji su potrebni kako bi se točno replicirali uvjeti ispitivanja koji su primijenjeni tijekom ispitivanja za homologaciju tipa. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju podaci koji trebaju biti stavljeni na raspolaganje, pridržavajući se zaštite poslovnih tajni i zaštite osobnih podataka na temelju prava Unije i nacionalnog prava. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
6. Ako Komisija utvrdi da vozilâ, sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice nisu sukladni sa zahtjevima za homologaciju tipa iz ove Uredbe, da vozilâ, sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice nisu sukladni s s homologacijom tipa ili da je homologacija tipa dodijeljena na temelju netočnih podataka, ona pokreće postupak iz članka 53. ili 54.
Ako se tim ispitivanjima i pregledima pokaže da je upitna ispravnost same homologacije tipa, Komisija odmah o tome obavješćuje jedno ili više homologacijskih tijela na koje se to odnosi te Forum.
Komisija obavješćuje odgovarajuća homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta kako bi ta tijela poduzela prikladne mjere da korisnike u Uniji pravodobno upozore o svakoj nesukladnosti koju je utvrdila u vezi s bilo kojim vozilom, sustavom, sastavnim dijelom ili zasebnom tehničkom jedinicom s ciljem smanjenja rizika od ozljeda ili drugih šteta.
Svaki put nakon što provede ispitivanja radi provjere sukladnosti Komisija stavlja na raspolaganje javnosti izvješće sa zaključcima o tim ispitivanjima i svoje zaključke prosljeđuje državama članicama i Forumu. To izvješće sadržava detalje o vozilima, sustavima, sastavnim dijelovima ili zasebnim tehničkim jedinicama koji su ocjenjeni i naziv dotičnog proizvođača, kao i kratak opis zaključaka, uključujući prirodu nesukladnosti, ako postoji.
Članak 10.
Ocjenjivanja koja provodi Komisija
1. Komisija organizira i provodi ocjenjivanje postupaka koje su uspostavila homologacijska tijela koja su dodjeljivala EU homologacije tipa u razdoblju od pet godina prije ocjenjivanja, osobito postupaka za dodjelu homologacija tipa, provjeru sukladnosti proizvodnje te za imenovanje i praćenje tehničkih službi. Takvo ocjenjivanje uključuje ocjenu, upotrebom nasumičnog uzorka, sukladnosti homologacija tipa dodijeljenih u razdoblju od pet godina prije ocjenjivanja s primjenjivim zahtjevima iz članka 26. stavka 2. točke (c).
2. Ocjenjivanjem se homologacijskim tijelima koja dodjeljuju EU homologacije tipa želi pomoći u osiguravanju ujednačene primjene ove Uredbe i razmjeni najboljih praksi.
3. Ocjenjivanje se provodi u skladu s pravom dotične države članice uzimajući u obzir prava dotičnih tijela i u skladu s načelom proporcionalnosti. Komisija obavlja svoje dužnosti neovisno i nepristrano te poštuje povjerljivost radi zaštite poslovnih tajni u skladu s mjerodavnim pravom. Komisija snosi troškove provedbe takvog ocjenjivanja.
4. Surađujući s Komisijom dotična homologacijska tijela olakšavaju ocjenjivanje pružajući joj svu potrebnu pomoć i dokumentaciju.
5. Komisija osigurava da osoblje koje sudjeluje u ocjenjivanju ima primjerene kvalifikacije i odgovarajuće upute. Komisija pravodobno prije ocjenjivanja obavješćuje države članice i dotična homologacijska tijela o datumu na koji ocjenjivanje treba započeti te o identitetu osoblja koje ga treba provesti. U načelu, trajanje ocjenjivanja u prostorijama dotičnog homologacijskog tijela nije dulje od dva dana, a ni u kojem slučaju ne smije biti dulje od tri dana.
6. Svako homologacijsko tijelo koje je dodijelilo najmanje jednu EU homologaciju tipa u razdoblju od pet godina Komisija ocjenjuje jednom tijekom tog razdoblja.
Odstupajući od prvog podstavka, homologacijsko tijelo može se rjeđe ocjenjivati ako Komisija smatra da je prvo ocjenjivanje tog tijela pokazalo da se uspostavljenim postupcima osigurava učinkovita primjena ove Uredbe, uzimajući u obzir područje primjene i raspon dodijeljenih EU homologacija tipa.
7. Komisija Forumu dostavlja ishod ocjenjivanja, uključujući moguće preporuke, i objavljuje sažetak tog ishoda. Forum ispituje ishod ocjenjivanja.
8. Države članice izvješćuju Komisiju i Forum o tome kako rješavaju preporuke uključene u ishod ocjenjivanja.
9. Vodeći posebno računa o razmatranjima Foruma, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje zajedničke kriterije za utvrđivanje područja primjene ocjenjivanja i metodologije ocjenjivanja, sastava tima za ocjenjivanje, plana za ocjenjivanje koji obuhvaća razdoblje od najmanje pet godina i posebne uvjete pod kojima se učestalost takvih ocjenjivanja može smanjiti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Članak 11.
Forum za razmjenu informacija o provedbi
1. Komisija uspostavlja Forum za razmjenu informacija o provedbi („Forum”), predsjeda i upravlja njime.
Forum se sastoji od predstavnika koje je imenovala svaka država članica koja predstavlja svoja homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta.
Kad god je to primjereno, tehničke službe, priznate treće strane koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u provedbenim aktima iz članka 13. stavka 10., predstavnici Europskog parlamenta, sektorâ, relevantnih gospodarskih subjekata i dionika uključenih u pitanja sigurnosti i okoliša mogu biti pozvani kao promatrači u okviru Foruma u skladu s poslovnikom iz stavka 7. ovog članka.
U okviru savjetodavne uloge Forum za svoj cilj ima promicanje najboljih praksi kako bi se olakšali ujednačeno tumačenje i provedba ove Uredbe, razmjena informacija o problemima u provedbi, suradnja, posebno u vezi s ocjenjivanjem, imenovanjem i praćenjem tehničkih službi, razvoj metoda i alata za rad, razvoj postupka za elektroničku razmjenu podataka i evaluacija projekata usklađene provedbe te sankcije.
2. Forum razmatra:
(a) pitanja povezana s ujednačenim tumačenjem zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi i regulatornih akata navedenih u Prilogu II. tijekom provedbe tih zahtjeva;
(b) rezultate aktivnosti homologacije tipa i nadzora tržišta koje države članice provode u skladu s člankom 6. stavcima 8. i 9.;
(c) rezultate ispitivanja i pregleda koje Komisija provodi u skladu s člankom 9.;
(d) ocjenjivanja koje Komisija provodi u skladu s člankom 10.;
(e) izvješća o ispitivanju u vezi s mogućom nesukladnosti koja su dostavile priznate treće strane koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u provedbenim aktima iz članka 13. stavka 10.;
(f) rezultate aktivnosti u vezi sa sukladnošću proizvodnje koje homologacijska tijela provode u skladu s člankom 31.;
(g) informacije koje su države članice podnijele u skladu s člankom 67. stavkom 6. u pogledu svojih postupaka za ocjenjivanje, imenovanje, prijavljivanje i praćenje tehničkih službi;
(h) pitanja općenito povezana s provedbom zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi u vezi s ocjenjivanjem, imenovanjem i praćenjem tehničkih službi u skladu s člankom 67. stavkom 10. i člankom 78. stavkom 4.;
(i) kršenja koja su počinili gospodarski subjekti;
(j) provedbu korektivnih mjera ili mjera ograničavanja utvrđenih u poglavlju XI.;
(k) planiranje, koordinaciju i rezultate aktivnosti nadzora tržišta;
(l) pitanja u pogledu pristupa informacijama povezanima s OBD-om u vozilu te informacijama o popravku i održavanju vozila utvrđenima u poglavlju XIV. te, osobito, pitanja u pogledu provedbe postupaka utvrđenih u članku 65.
3. Na temelju izvješća koja su dostavile države članice u skladu s člankom 8. stavkom 7., Komisija svake dvije godine objavljuje sažeto izvješće o aktivnostima nadzora tržišta.
4. Sažetak o aktivnostima Foruma Komisija podnosi Europskom parlamentu svake godine.
5. Forum može, kao dio svoje savjetodavne zadaće i uzimajući u obzir ishod razmatranja na temelju stavka 2., izraziti mišljenje ili dati preporuku.
Pri izražavanju mišljenja ili izdavanju preporuka Forum nastoji postići konsenzus. Ako se konsenzus ne može postići, Forum izražava svoje mišljenje ili daje svoju preporuku običnom većinom država članica. Svaka država članica ima jedan glas. Države članice čija se stajališta razlikuju mogu zahtijevati da se njihova stajališta i razlozi na kojima se ona temelje zabilježe u stajalištu ili preporuci Foruma.
6. Pri donošenju provedbenih akata, Komisija s dužnom pažnjom uzima u obzir mišljenja koja je Forum izrazio u skladu sa stavkom 5.
7. Forum donosi svoj poslovnik.
Članak 12.
Razmjena podataka putem interneta
1. Komisija i države članice koriste se sustavom zajedničke sigurne elektroničke razmjene iz članka 27. stavka 3. za certifikate o EU homologaciji tipa i njihove priloge iz članka 28. stavka 1., uključujući za sva izvješća o ispitivanju kao i izmjene, odbijanja ili povlačenja bilo koje EU homologacije tipa.
Komisija i države članice koriste se Sustavom za brzo informiranje (RAPEX), uspostavljenim na temelju Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ) i Informacijskim i komunikacijskim sustavom za tržišni nadzor (ICSMS), uspostavljenim na temelju Uredbe (EZ) br. 765/2008 za nadzor tržišta, opozive i druge relevantne aktivnosti među tijelima za nadzor tržišta, državama članicama i Komisijom.
2. Od 5. srpnja 2026. države članice stavljaju na raspolaganje javnosti putem identifikacijskog broja vozila certifikat o sukladnosti svakog vozila kao strukturirane podatke u elektroničkom obliku u sustavu zajedničke sigurne elektroničke razmjene u skladu s člankom 37.
Od 5. srpnja 2026. države članice stavljaju na raspolaganje javnosti informacije iz certifikata o sukladnosti, osim identifikacijskih brojeva vozila, kao strukturirane podatke u elektroničkom obliku u sustavu zajedničke sigurne elektroničke razmjene u skladu s člankom 37.
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje format i kriteriji za javni pristup informacijama iz prvog i drugog podstavka ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
3. Komisija poduzima sve potrebne mjere kako bi se uspostavilo sučelje između sustava zajedničke sigurne elektroničke razmjene iz članka 27. stavka 3., RAPEX-a i i ICSMS-a kako bi se olakšale aktivnosti nadzora tržišta i osigurala koordinacija, dosljednost i točnost podataka pruženih potrošačima i trećim stranama.
4. Države članice koriste se sustavom zajedničke sigurne elektroničke razmjene iz članka 27., kako bi se od 1. rujna 2022. javnosti stavio na raspolaganje popis EU homologacija tipa za vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice koje su dodijelile, izmijenile, odbile ili povukle te popis tehničkih službi koje su provele ispitivanja za odgovarajuće EU homologacije tipa.
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje format javnog pristupa i kriteriji za javni pristup informacijama iz prvog podstavka ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
5. Komisija razvija alat kako bi se stavili na raspolaganje javnosti rezultati ispitivanja i pritužbe o radnom učinku vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica priznatih trećih strana koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u provedbenim aktima iz članka 13. stavka 10.
Članak 13.
Opće obveze proizvođačâ
1. Proizvođači osiguravaju da su vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice koje su proizveli i koji su stavljeni na tržište proizvedeni i homologirani u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, a osobito onim iz članka 5.
2. Proizvođači odgovaraju homologacijskom tijelu za sve aspekte homologacijskog postupka i za osiguravanje sukladnosti proizvodnje.
Kad je riječ o višestupanjskoj homologaciji tipa proizvođači su odgovorni i za sukladnost proizvodnje i homologaciju sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koje su dodali u stupnju dovršavanja vozila. Proizvođači koji preinače sastavne dijelove, sustave ili zasebne tehničke jedinice koji su već homologirani u ranijim stupnjevima odgovorni su za sukladnost proizvodnje i homologaciju tipa preinačenih sastavnih dijelova, sustava ili zasebnih tehničkih jedinica. Proizvođači iz prethodnog stupnja obavješćuju proizvođače iz sljedećeg stupnja o svim promjenama koje mogu utjecati na homologaciju tipa sastavnog dijela, homologaciju tipa sustava, homologaciju tipa zasebne tehničke jedinice ili homologaciju tipa vozila kao cjeline. Takve se informacije dostavljaju odmah nakon dodjeljivanja novog proširenja homologacije tipa vozila kao cjeline, a najkasnije na datum početka proizvodnje nepotpunog vozila.
3. Proizvođači koji preinače nepotpuno vozilo tako da se ono zbog toga uvrštava u drugu kategoriju vozila, zbog čega se mijenjaju zahtjevi koji su već ocijenjeni u prethodnom stupnju homologacije tipa, odgovorni su i za sukladnost sa zahtjevima koji se primjenjuju na kategoriju vozila u koju je sada uvršteno preinačeno vozilo.
4. Za potrebe EU homologacije tipa vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica proizvođač koji ima poslovni nastan izvan Unije imenuje jednog zastupnika s poslovnim nastanom u Uniji da ga zastupa pred homologacijskim tijelom. Taj proizvođač imenuje i jednog zastupnika s poslovnim nastanom u Uniji za potrebe nadzora tržišta koji može biti isti kao zastupnik imenovan za potrebe EU homologacije tipa.
5. Proizvođači osiguravaju da njihova vozila, sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice nisu konstruirani na način da integriraju strategije ili druga sredstva kojima se mijenja radni učinak postignut tijekom postupaka ispitivanja tako da nisu u skladu s ovom Uredbom kada funkcioniraju u uvjetima koji se mogu razumno očekivati pri uobičajenom funkcioniranju.
6. Proizvođači utvrđuju postupke kojima se osigurava sukladnost serijske proizvodnje vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica s homologiranim tipom.
7. Proizvođači razmatraju sve pritužbe koje zaprime, a koje se odnose na rizike, sumnju na incidente ili slučajeve nesukladnosti vozilâ, sustavâ, sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica, dijelova i opreme koje su stavili na tržište.
Proizvođači vode evidenciju o takvim pritužbama, među ostalim opis problema za svaku pritužbu i detalje potrebne za točnu identifikaciju dotičnog tipa vozila, sustava, sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica, dijelova ili opreme, a u slučaju utemeljenih pritužbi proizvođači o tome obavješćuju svoje distributere i uvoznike.
8. Osim propisane pločice postavljene na njihova vozila i oznaka homologacije tipa stavljenih na njihove sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice u skladu s člankom 38., proizvođači na svojim vozilima, sastavnim dijelovima ili zasebnim tehničkim jedinicama koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registriranu trgovačku oznaku i adresu u Uniji na kojoj ih se može kontaktirati, a ako to nije moguće, navode ih na ambalaži ili u dokumentu priloženu sastavnom dijelu ili zasebnoj tehničkoj jedinici.
9. Proizvođači osiguravaju da, u trenutku kada odgovaraju za vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu, uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njihovu sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.
10. Ne dovodeći u pitanje članak 9. stavak 5. i pridržavajući se zaštite poslovnih tajni i zaštite osobnih podataka na temelju prava Unije i nacionalnog prava, proizvođači vozilâ stavljaju na raspolaganje podatke koji su potrebni da treće strane provedu ispitivanja mogućih nesukladnosti, uključujući sve parametre i postavke koji su potrebni kako bi se točno replicirali uvjeti ispitivanja koji su se primijenili tijekom ispitivanja za homologaciju tipa.
Za potrebe prvog postavka ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju podaci koji se trebaju staviti besplatno na raspolaganje, kao i zahtjevi koje treće strane trebaju ispuniti kako bi dokazale svoj legitimni interes u područjima javne sigurnosti ili zaštite okoliša te da upotrebljavaju odgovarajuće objekte za ispitivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Članak 14.
Obveze proizvođača u vezi s njihovim vozilima, sustavima, sastavnim dijelovima, zasebnim tehničkim jedinicama, dijelovima i opremom koji nisu sukladni ili predstavljaju ozbiljan rizik
1. Ako vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema koji su stavljeni na tržište ili stavljeni u upotrebu nisu u skladu s ovom Uredbom ili ako im je homologacija tipa dodijeljena na temelju netočnih podataka, proizvođač bez odgode poduzima korektivne mjere potrebne kako bi to vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema postali sukladni, ili ih, prema potrebi, povlači ili opoziva s tržišta.
Proizvođač homologacijskom tijelu koje je dodijelilo homologaciju tipa bez odgode pruža detaljne informacije o nesukladnosti i svim poduzetim mjerama.
2. Ako vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema predstavljaju ozbiljan rizik, proizvođač homologacijskim tijelima i tijelima za nadzor tržišta odmah pruža detaljne informacije o riziku i svim poduzetim mjerama s time u vezi.
3. Proizvođači pohranjuju certifikate o EU homologaciji tipa i njihove priloge iz članka 28. stavka 1. u razdoblju od deset godina od isteka valjanosti EU homologacije tipa vozila, a u razdoblju od pet godina nakon isteka valjanosti EU homologacije tipa sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice.
Proizvođači vozila u razdoblju od deset godina od datuma proizvodnje vozila stavljaju na raspolaganje homologacijskim tijelima kopije certifikata o sukladnosti iz članka 36.
4. Proizvođači na temelju obrazloženog zahtjeva nacionalnog tijela ili Komisije podnose tom tijelu ili Komisiji kopiju certifikata o EU homologaciji tipa ili odobrenja iz članka 55. stavka 1. čime dokazuju sukladnost vozila, sustava, sastavnog dijela, zasebne tehničke jedinice, dijela ili opreme na jeziku koji nacionalno tijelo ili Komisija može lako razumjeti.
Proizvođači surađuju s nacionalnim tijelom na njegov obrazloženi zahtjev u vezi sa svim mjerama poduzetima u skladu s člankom 20. Uredbe (EZ) br. 765/2008 kako bi se otklonili rizici koje predstavlja vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema koje su stavili na raspolaganje na tržištu.
Članak 15.
Obveze zastupnikâ proizvođača
1. Zastupnik proizvođača obavlja zadaće u skladu s ovlaštenjem koje mu je dao proizvođač. Ovlaštenjem se tom zastupniku omogućuje najmanje sljedeće:
(a) da ima pristup certifikatu o EU homologaciji tipa i njegovim prilozima iz članka 28. stavka 1. te certifikatu o sukladnosti na jednom od službenih jezika Unije; takva se dokumentacija stavlja na raspolaganje homologacijskim tijelima i tijelima za nadzor tržišta u razdoblju od deset godina od isteka valjanosti EU homologacije tipa vozila i u razdoblju od pet godina od isteka valjanosti EU homologacije tipa sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice;
(b) da homologacijskom tijelu na njegov obrazloženi zahtjev osigura sve informacije, dokumentaciju i sve druge tehničke specifikacije, uključujući pristup softveru i algoritmima, koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti proizvodnje vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice;
(c) da surađuje s homologacijskim tijelima ili tijelima za nadzor tržišta, na njihov zahtjev, u vezi sa svakom mjerom koja se poduzima za uklanjanje ozbiljnog rizika koji predstavljaju vozila, sustavi, sastavni dijelovi, zasebne tehničke jedinice, dijelovi ili oprema za koje je ovlašten;
(d) da odmah obavješćuje proizvođača o pritužbama i izvješćima koji se odnose na rizike, sumnju na incidente ili slučajeve nesukladnosti vozilâ, sustavâ, sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica, dijelova ili opreme za koje je ovlašten;
(e) da ima pravo prekinuti to ovlaštenje bez plaćanja kazne ako proizvođač postupa protivno svojim obvezama iz ove Uredbe.
2. Zastupnik proizvođača koji prekine ovlaštenje zbog razloga navedenih u stavku 1. točki (e) o tome odmah obavješćuje Komisiju i homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa.
Potrebno je pružiti najmanje sljedeće informacije:
(a) datum prestanka ovlaštenja;
(b) datum do kojeg je moguće da zastupnik proizvođača koji odlazi s te dužnosti bude naveden u podacima koje dostavlja proizvođač, uključujući sve promidžbene materijale;
(c) prijenos dokumenata, uključujući podatke o povjerljivosti i vlasnička prava;
(d) obvezu zastupnika proizvođača koji odlazi s te dužnosti da, nakon što mu ovlaštenje istekne, proslijedi proizvođaču ili zastupniku proizvođača koji preuzima tu dužnost sve pritužbe ili izvješća o rizicima i sumnjama na incidente koji se odnose na vozilo, sustav, sastavni dio, zasebnu tehničku jedinicu, dio ili opremu za čiji je nadzor zastupnik proizvođača koji odlazi s te dužnosti bio imenovan zastupnikom proizvođača.
Članak 16.
Obveze uvoznikâ
1. Uvoznici stavljaju na tržište samo ona vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice koji su u skladu s ovom Uredbom.
2. Prije stavljanja na tržište homologiranog vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uvoznik provjerava da ono ima važeći certifikat o EU homologaciji tipa te da sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ima odgovarajuću oznaku homologacije tipa i da je u skladu s člankom 13. stavkom 8.
Kad je riječ o vozilu uvoznik osigurava da je vozilu priložena odgovarajuća certifikat o sukladnosti.
3. Ako vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica nije u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe, posebno ako ne odgovara svojoj homologaciji tipa, uvoznici ne stavljaju na tržište niti dopuštaju registraciju ni stavljanje u upotrebu vozila, sustava, sastavnog dijela ni zasebne tehničke jedinice prije nego što postanu sukladni.
4. Ako vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema predstavlja ozbiljan rizik, uvoznici o tome obavješćuju proizvođača i tijela za nadzor tržišta. U slučaju homologiranih vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica uvoznici obavješćuju i homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa.
5. Na vozilu, sustavu, sastavnom dijelu, zasebnoj tehničkoj jedinici, dijelu ili opremi uvoznici navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registriranu trgovačku oznaku i adresu na kojoj ih se može kontaktirati, a ako to nije moguće, navode ih na njihovoj ambalaži ili u dokumentu priloženom sustavu, sastavnom dijelu, zasebnoj tehničkoj jedinici, dijelu ili opremi.
6. Uvoznici osiguravaju da su, u skladu s člankom 59., vozilu, sustavu, sastavnom dijelu ili zasebnoj tehničkoj jedinici priložene upute i informacije na službenom jeziku ili službenim jezicima dotičnih država članica.
7. Radi zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača uvoznici vode evidenciju o pritužbama i opozivima koji se odnose na vozilâ, sustave, sastavne dijelove, zasebne tehničke jedinice, dijelove ili opremu koje su stavili na tržište te o tim pritužbama i opozivima obavješćuju svoje distributere.
8. Uvoznici odmah obavješćuju odgovarajućeg proizvođača o svim pritužbama koje zaprime, a koje se odnose na rizike, sumnju na incidente ili slučajeve nesukladnosti koji se odnose na vozilâ, sustave, sastavne dijelove, zasebne tehničke jedinice, dijelove ili opremu koje su stavili na tržište.
9. Uvoznici osiguravaju da, u trenutku kada odgovaraju za vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu, uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njihovu sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.
Članak 17.
Obveze uvoznikâ u vezi s njihovim vozilima, sustavima, sastavnim dijelovima, zasebnim tehničkim jedinicama, dijelovima i opremi koji nisu sukladni ili koji predstavljaju ozbiljan rizik
1. Ako vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema koje suuvoznici stavili na tržište nisu u skladu s ovom Uredbom, uvoznici odmah poduzimaju korektivne mjere koje su potrebne kako bi to vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema postali sukladni pod nadzorom proizvođača, ili ih, prema potrebi, povlače s tržišta. ili opozivaju. Uvoznici ujedno obavješćuju proizvođača i homologacijsko tijelo koje je dodijelio EU homologaciju tipa.
2. Ako vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema koji su stavljeni na tržište predstavljaju ozbiljan rizik, uvoznici o ozbiljnom riziku odmah detaljno obavješćuju proizvođače, homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta.
Uvoznici obavješćuju homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta i o svim poduzetim mjerama i navode detalje, posebno o ozbiljnom riziku i o svim mjerama koje je poduzeo proizvođač.
3. Uvoznici u razdoblju od deset godina nakon isteka valjanosti EU homologacije tipa vozila, odnosno pet godina nakon isteka valjanosti EU homologacije tipa sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice pohranjuju kopiju certifikata o EU homologaciji tipa i njegovih priloga iz članka 28. stavka 1. i osiguravaju da se oni mogu staviti na raspolaganje homologacijskim tijelima i tijelima za nadzor tržišta na zahtjev.
4. Uvoznici na temelju obrazloženog zahtjeva nacionalnog tijela osiguravaju tom tijelu sve informacije i dokumentaciju potrebnu za dokazivanje sukladnosti vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, na jeziku koji to tijelo može lako razumjeti.
Uvoznici surađuju s nacionalnim tijelom na njegov obrazloženi zahtjev u vezi sa svim mjerama poduzetima u skladu s člankom 20. Uredbe (EZ) br. 765/2008 kako bi se otklonili rizici koje predstavlja vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema koje su stavili na raspolaganje na tržištu.
Članak 18.
Obveze distributerâ
1. Distributeri prije stavljanja na raspolaganje na tržištu vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice provjeravaju da se na vozilu, sustavu, sastavnom dijelu ili zasebnoj tehničkoj jedinici nalazi potrebna propisana pločica ili oznaka homologacije tipa, da su im priloženi potrebni dokumenti, upute i sigurnosne informacije, u skladu s člankom 59., na službenom jeziku ili službenim jezicima odgovarajuće države članice te da su proizvođač i uvoznik ispunili zahtjeve utvrđene u članku 13. stavku 8. odnosno članku 16. stavku 5.
2. Distributeri odmah obavješćuju odgovarajućeg proizvođača o svim pritužbama koje zaprime, a koje se odnose na rizike, sumnju na incidente ili slučajeve nesukladnosti vozilâ, sustavâ, sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica, dijelova ili opreme koje su stavili na tržište.
3. Distributeri osiguravaju da, u trenutku kada odgovaraju za vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu, uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njihovu sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.
Članak 19.
Obveze distributerâ u vezi s njihovim vozilima, sustavima, sastavnim dijelovima, zasebnim tehničkim jedinicama, dijelovima i opremi koji nisu sukladni ili koji predstavljaju ozbiljan rizik
1. Ako vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema nisu u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe, distributeri o tome obavješćuju proizvođača, uvoznika i homologacijsko tijelo koje je dodijelilo tu EU homologaciju tipa i ne stavljaju na raspolaganje na tržištu vozilo, sustav, sastavni dio, zasebnu tehničku jedinicu, dio ni opremu prije nego što postanu sukladni.
2. Ako vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema koje su distributeri stavili na raspolaganje na tržištu nije u skladu s ovom Uredbom, oni o tome obavješćuju proizvođača, uvoznika i homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa.
3. Ako vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema predstavlja ozbiljan rizik, distributeri o tom ozbiljnom riziku odmah detaljno obavješćuje proizvođača, uvoznika te homologacijska tijela i tijela za nadzor tržišta država članica u kojima su to vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema stavljeni na raspolaganje na tržištu.
Distributeri ih obavješćuju i o svim poduzetim mjerama i navode detalje o svim mjerama koje je poduzeo proizvođač.
4. Distributeri surađuju s nacionalnim tijelom na njegov obrazloženi zahtjev u vezi sa svim mjerama poduzetima u skladu s člankom 20. Uredbe (EZ) br. 765/2008 kako bi se otklonili rizici koje predstavlja vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema koje su stavili na raspolaganje na tržištu.
Članak 20.
Slučajevi u kojima se obveze proizvođačâ primjenjuju na uvoznike i distributere
Uvoznik ili distributer smatra se proizvođačem za potrebe ove Uredbe i podliježe obvezama proizvođača na temelju članaka 8., 13. i 14. u sljedećim slučajevima:
(a) ako uvoznik ili distributer stavi na raspolaganje na tržištu ili je odgovoran za stavljanje u upotrebu vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice pod svojim imenom ili zaštitnim znakom ili preinači vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu tako da vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica više nisu u skladu s primjenjivim zahtjevima; ili
(b) ako uvoznik ili distributer stavi na raspolaganje na tržištu ili je odgovoran za stavljanje u upotrebu sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na temelju UN homologacije tipa koja je dodijeljena proizvođaču izvan Unije, a nije moguće utvrditi tko je zastupnik proizvođača na području Unije.
Članak 21.
Identifikacija gospodarskih subjekata
Na zahtjev homologacijskog tijela ili tijela za nadzor tržišta gospodarski subjekti dužni su, u razdoblju od deset godina nakon stavljanja vozila na tržište, odnosno pet godina nakon stavljanja na tržište sustava, sastavnog dijela, zasebne tehničke jedinice, dijela ili opreme, pružiti informacije o:
(a) identitetu svakoga gospodarskog subjekta koji im je isporučio vozilo, sustav, sastavni dio, zasebnu tehničku jedinicu, dio ili opremu;
(b) identitetu svakoga gospodarskog subjekta kojem su oni isporučili vozilo, sustav, sastavni dio, zasebnu tehničku jedinicu, dio ili opremu.
POGLAVLJE III.
POSTUPCI ZA EU HOMOLOGACIJU TIPA
Članak 22.
Postupci za EU homologaciju tipa
1. Pri podnošenju zahtjeva za homologaciju tipa vozila kao cjeline proizvođač može odabrati jedan od sljedećih postupaka:
(a) homologaciju tipa korak po korak;
(b) homologaciju tipa u jednom koraku;
(c) mješovitu homologaciju tipa.
Osim toga, proizvođač se može odlučiti za višestupanjsku homologaciju tipa kada je riječ o nepotpunom ili dovršenom vozilu.
2. Ne dovodeći u pitanje zahtjeve regulatornih akata navedenih u Prilogu II., za homologaciju tipa sustava, homologaciju tipa sastavnog dijela i homologaciju tipa zasebne tehničke jedinice primjenjuje se samo homologacija tipa u jednom koraku.
3. Višestupanjska homologacija tipa dodjeljuje se za nepotpun ili dovršen tip vozila koji je, uzimajući u obzir stupanj dovršenosti vozila, u skladu s podacima iz opisne mape iz članka 24. i koji ispunjava tehničke zahtjeve utvrđene u relevantnim regulatornim aktima koji su navedeni u Prilogu II.
Višestupanjska homologacija tipa primjenjuje se i na potpuna vozila koja je nakon njihova dovršenja izmijenio ili preinačio drugi proizvođač.
4. EU homologacija tipa za završni stupanj izrade dodjeljuje se tek nakon što je homologacijsko tijelo provjerilo, u skladu s postupcima utvrđenima u Prilogu IX., da tip vozila koji je homologiran u završnom stupnju ispunjava sve primjenjive tehničke zahtjeve u trenutku homologacije.Provjera uključuje pregled dokumentacije u odnosu na sve zahtjeve obuhvaćene EU homologacijom tipa nepotpunog tipa vozila koja je dodijeljena tijekom višestupanjskog postupka, među ostalim ako je EU homologacija tipa dodijeljena za različitu kategoriju vozila.
5. Odabirom postupka za EU homologaciju tipa iz stavka 1. ne utječe se na primjenjive zahtjeve koje homologirani tip vozila mora ispunjavati u trenutku dodjeljivanja homologacije tipa vozila kao cjeline.
6. Višestupanjsku homologaciju tipa može primijeniti i pojedinačni proizvođač ako se njezinom upotrebom ne zaobilaze zahtjevi koji se primjenjuju na vozila proizvedena u jednom stupnju. Za potrebe članaka 41., 42. i 49. smatra se da vozila koja je proizveo pojedinačni proizvođač nisu proizvedena u više stupnjeva.
Članak 23.
Zahtjev za EU homologaciju tipa
1. Proizvođač podnosi homologacijskom tijelu zahtjev za EU homologaciju tipa i opisnu mapu iz članka 24.
2. Za određeni se tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice može podnijeti samo jedan zahtjev. Taj se zahtjev podnosi u samo jednoj državi članici i samo jednom homologacijskom tijelu.
Novi zahtjev ne smije se podnijeti u drugoj državi članici u odnosu na isti tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ako:
(a) homologacijsko tijelo odbilo je dodijeliti homologaciju tipa za taj tip;
(b) homologacijsko tijelo povuklo je homologaciju tipa za taj tip; ili
(c) proizvođač je povukao zahtjev za homologaciju tipa za taj tip.
Homologacijsko tijelo odbija zahtjev za homologaciju tipa za drukčiju oznaku tipa ili za izmjene u odnosu na prethodni zahtjev ako promjene nisu dostatne da bi predstavljale novi tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice.
3. Zahtjev za EU homologaciju tipa određenog tipa vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uključuje izjavu proizvođača kojom se potvrđuje, u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom, da:
(a) proizvođač nije podnio zahtjev za EU homologaciju tipa za isti tip kod bilo kojeg drugog homologacijskog tijela, niti je bilo koje drugo homologacijsko tijelo dodijelilo proizvođaču takvu homologaciju;
(b) nijedno homologacijsko tijelo nije odbilo dodijeliti homologaciju tipa za taj tip;
(c) nijedno homologacijsko tijelo nije povuklo homologaciju tipa za taj tip; i
(d) proizvođač nije povukao zahtjev za homologaciju za taj tip.
4. Za svaki se tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice za koji se traži homologacija podnosi zaseban zahtjev.
Članak 24.
Opisna mapa
1. Opisna mapa sadržava sljedeće:
(a) opisni dokument, u skladu s predloškom utvrđenim u provedbenim aktima iz stavka 4., za homologaciju tipa u jednom koraku ili mješovitu homologaciju tipa vozila kao cjeline ili za homologaciju tipa korak po korak vozila kao cjeline ili, u slučaju homologacije tipa sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, u skladu s relevantnim regulatornim aktima navedenim u Prilogu II.;
(b) sve podatke, nacrte, fotografije i druge odgovarajuće informacije;
(c) ako je riječ o vozilima, navodi se postupak ili postupci odabrani u skladu s člankom 22. stavkom 1.;
(d) sve dodatne informacije koje homologacijsko tijelo zatraži u okviru postupka za EU homologaciju tipa.
2. Opisni dokument iz stavka 1. točke (a) za homologaciju vozila kao cjeline sadržava potpuni skup informacija o značajkama tipa vozila potreban homologacijskom tijelu kako bi utvrdilo tip vozila i pravilno provelo postupak za homologaciju tipa.
3. Proizvođač dostavlja opisnu mapu homologacijskom tijelu u elektroničkom obliku. Homologacijsko tijelo može prihvatiti opisnu mapu dostavljenu u papirnatom obliku.
4. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje predložak opisnog dokumenta i bilo kojeg drugog dijela opisne mape te usklađen elektronički oblik za potrebe stavka 3 ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Prvi takvi provedbeni akt donosi se do 5. srpnja 2020.
Članak 25.
Dodatne informacije koje se dostavljaju sa zahtjevom za EU homologaciju tipa
1. Zahtjevu za homologaciju tipa korak po korak prilažu se, uz opisnu mapu iz članka 24., svi certifikati o EU homologaciji tipa ili certifikati o UN homologaciji tipa i njihovi prilozi koji se zahtijevaju na temelju regulatornih akata navedenih u Prilogu II.
U slučaju homologacije tipa sustava, homologacije tipa sastavnog dijela ili homologacije tipa zasebne tehničke jedinice, na temelju regulatornih akata navedenih u Prilogu II., homologacijsko tijelo ima pristup opisnoj mapi, i prema potrebi, certifikatima o EU homologaciji tipa i njihovim prilozima do dodjeljivanja ili odbijanja homologacije tipa vozila kao cjeline.
2. Zahtjevu za mješovitu homologaciju tipa prilažu se, uz opisnu mapu iz članka 24., certifikati o EU homologaciji tipa ili certifikati o UN homologaciji tipa te njihovi prilozi, koji se zahtijevaju u skladu s regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
Zahtjevu koji se odnosi na sustave za koje nije dostavljen certifikat o EU homologaciji tipa ili certifikat o UN homologaciji tipa prilažu se, uz opisnu mapu iz članka 24., informacije koje su potrebne za homologaciju tih sustava tijekom postupka homologacije vozila i, umjesto certifikata o EU homologaciji tipa ili certifikata o UN homologaciji tipa, izvješće o ispitivanju.
3. Zahtjevu za višestupanjsku homologaciju tipa prilažu se sljedeće informacije:
(a) u prvom stupnju, dijelovi opisne mape i certifikati o EU homologaciji tipa, certifikati o UN homologaciji tipa ili, ako je primjenjivo, izvješća o ispitivanju koji se odnose na razinu dovršenosti osnovnog vozila;
(b) u drugom i narednim stupnjevima, dijelovi opisne mape i certifikati o EU homologaciji tipa, certifikati o UN homologaciji tipa koji se odnose na sadašnji stupanj dovršenosti, zajedno s kopijom certifikata o EU homologaciji tipa vozila kao cjeline izdanog u prethodnom stupnju proizvodnje, kao i detaljnim podacima o svim promjenama ili dodacima koje je proizvođač napravio na vozilu.
Informacije iz točaka (a) i (b) ovog stavka dostavljaju se u skladu s člankom 24. stavkom 3.
4. Homologacijsko tijelo i tehničke službe imaju pristup softveru i algoritmima vozila koje smatraju potrebnim u svrhu izvršavanja svojih aktivnosti.
Homologacijsko tijelo i tehničke službe usto mogu zatražiti od proizvođača da dostavi dokumentaciju ili bilo kakve dodatne informacije potrebne kako bi se homologacijskom tijelu ili tehničkim službama omogućilo da dosegnu prikladnu razinu razumijevanja sustavâ, uključujući postupak razvoja sustava i koncept sustava, te funkcija softvera i algoritama potrebnih za provjeru sukladnosti sa zahtjevima iz ove Uredbe kako bi se donijela odluka o tome koja su ispitivanja potrebna ili kako bi se olakšalo provođenje tih ispitivanja.
POGLAVLJE IV.
PROVOĐENJE POSTUPAKA ZA EU HOMOLOGACIJU TIPA
Članak 26.
Opće odredbe o provođenju postupaka za EU homologaciju tipa
1. Za svaki se tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice može dodijeliti samo jedna EU homologacija tipa.
2. Homologacijsko tijelo koje zaprimi zahtjev u skladu s člankom 23. dodjeljuje EU homologaciju tipa tek nakon što provjeri sve sljedeće elemente:
(a) mjere za sukladnost proizvodnje iz članka 31.;
(b) je li podnesena izjava iz članka 23. stavka 3.;
(c) sukladnost tipa vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice s primjenjivim zahtjevima;
(d) kad je riječ o homologacijama tipa vozila kao cjeline u skladu s postupcima koji se primjenjuju za homologaciju tipa korak po korak, mješovitu homologaciju tipa i višestupanjsku homologaciju tipa, homologacijsko tijelo provjerava, u skladu s člankom 22. stavkom 4., jesu li sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice obuhvaćeni zasebnim i valjanim homologacijama tipa koje su dodijeljene u skladu sa zahtjevima primjenjivima u trenutku dodjele homologacije tipa vozila kao cjeline.
3. Primjenjuju se postupci koji se odnose na EU homologaciju tipa, koji su utvrđeni u Prilogu III., odnosno na višestupanjsku homologaciju tipa, utvrđeni u Prilogu IX.
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene priloga II. i IX. kako bi ažuriranjem postupaka u vezi s EU homologacijom tipa i u vezi s višestupanjskom homologacijom tipa uzela u obzir tehnički napredak i razvoj regulative.
4. Homologacijsko tijelo prikuplja opisnu dokumentaciju koja se sastoji od opisne mape iz članka 24. kojoj su priložena izvješća o ispitivanju i svi drugi dokumenti koje je u opisnu mapu uvrstila tehnička služba ili homologacijsko tijelo prilikom izvršavanja svojih zadaća.
Opisna dokumentacija može se pohranjivati elektronički. Ona sadržava popis na kojem su jasno navedene sve stranice i oblik svakog dokumenta te kronološki pregled svih izmjena EU homologacije tipa.
Homologacijsko tijelo pohranjuje opisnu dokumentaciju u razdoblju od deset godina od isteka valjanosti EU homologacije tipa.
5. Homologacijsko tijelo odbija dodijeliti EU homologaciju tipa ako zaključi da tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, iako usklađen s primjenjivim zahtjevima, predstavlja ozbiljan rizik za sigurnost ili može ozbiljno ugroziti okoliš ili javno zdravlje. U takvom slučaju ono odmah šalje homologacijskim tijelima drugih država članica i Komisiji detaljan spis u kojem obrazlaže svoju odluku i prilaže dokaz za svoje zaključke.
6. U skladu s člankom 22. stavkom 4. u slučaju postupaka homologacije tipa korak po korak, mješovite homologacije tipa i višestupanjske homologacije tipa, homologacijsko tijelo odbija dodijeliti EU homologaciju tipa ako utvrdi da sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice nisu u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.
Homologacijsko tijelo traži od homologacijskih tijela koja su dodijelila homologacije tipa sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica da postupaju u skladu s člankom 54. stavkom 2.
Članak 27.
Obavješćivanje o dodijeljenim, izmijenjenim, odbijenim i povučenim EU homologacijama tipa
1. Homologacijsko tijelo u trenutku dodjeljivanja ili izmjene certifikata o EU homologaciji tipa stavlja na raspolaganje homologacijskim tijelima drugih država članica, tijelima za nadzor tržišta i Komisiji kopiju certifikata o EU homologaciji tipa, zajedno s njegovim prilozima, uključujući izvješća o ispitivanju iz članka 30., za svaki tip vozila, sustava, sastavnog dijela i zasebne tehničke jedinice za koji je dodijelilo homologaciju tipa. Kopija se stavlja na raspolaganje putem sustava zajedničke sigurne elektroničke razmjene u skladu s provedbenim aktima iz stavka 3. ovog članka.
2. Homologacijsko tijelo bez odgode obavješćuje homologacijska tijela drugih država članica i Komisiju o svim EU homologacijama tipa koje je odbilo ili povuklo te obrazlaže svoju odluku putem sustava zajedničke sigurne elektroničke razmjene, skladu s provedbenim aktima iz stavka 3.
3. U pogledu sustava zajedničke sigurne elektroničke razmjene, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju oblik elektroničkih dokumenata koji se trebaju staviti na raspolaganje, mehanizam razmjene, postupci za obavješćivanje tijela o dodjeljivanju EU homologacija, o njihovim izmjenama, odbijanjima i povlačenjima te odgovarajućim sigurnosnim mjerama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 5. srpnja 2020.
Članak 28.
Certifikat o EU homologaciji tipa
1. Certifikat o EU homologaciji tipa sadržava sljedeće priloge:
(a) opisnu dokumentaciju iz članka 26. stavka 4.;
(b) izvješća o ispitivanju iz članka 30. ako je riječ o homologaciji tipa sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, ili obrazac s rezultatima ispitivanja ako je riječ o homologaciji tipa vozila kao cjeline;
(c) ako je riječ o homologaciji tipa vozila kao cjeline, ime i uzorak potpisa jedne ili više osoba ovlaštenih za potpisivanje certifikata o sukladnosti te izjava o njihovu položaju u poduzeću;
(d) ako je riječ o homologaciji tipa vozila kao cjeline, ispunjen primjerak certifikata o sukladnosti tipa vozila.
2. Certifikatu o EU homologaciji tipa dodjeljuje se jedinstveni broj u skladu s usklađenim sustavom brojčanog označivanja, kojim se omogućuje barem identifikacija države članice koja je dodijelila EU homologaciju tipa i identifikaciju zahtjeva s kojima su tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice sukladni.
3. Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje predloške certifikata o EU homologaciji tipa, usklađenog sustava brojčanog označivanja i obrasca s rezultatima ispitivanja te među ostalim osigurava odgovarajuće elektroničke oblike. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 5. srpnja 2020.
4. S obzirom na svaki tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice homologacijsko tijelo:
(a) ispunjava sve odgovarajuće dijelove certifikata o EU homologaciji tipa, uključujući njegove priloge;
(b) sastavlja popis iz opisne dokumentacije iz članka 26. stavka 4.;
(c) izdaje proizvođaču bez odgode ispunjeni certifikat o EU homologaciji tipa i njegove priloge.
5. Ako je riječ o EU homologaciji tipa, čija je valjanost ograničena u skladu s člankom 39., člankom 43. ili dijelom III. Priloga II., ili o EU homologaciji tipa na koju se ne primjenjuju određene odredbe ove Uredbe ili regulatornih akata navedenih u Prilogu II., u certifikatu o EU homologaciji tipa navode se ta ograničenja ili se navode odgovarajuće odredbe koje se ne primjenjuju.
6. Ako se proizvođač vozila odluči za postupak mješovite homologacije tipa, homologacijsko tijelo dopunjava opisnu dokumentaciju iz članka 26. stavka 4. upućivanjima na izvješća o ispitivanju iz članka 30. stavka 1. za sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice za koje nije izdan certifikat o EU homologaciji tipa. Homologacijsko tijelo u opisnoj dokumentaciji jasno navodi tehničke zahtjeve regulatornih akata iz Priloga II. na temelju kojih je vozilo ispitano.
7. Ako se proizvođač vozila odluči za postupak homologacije tipa u jednom koraku, homologacijsko tijelo prilaže certifikatu o EU homologaciji tipa popis odgovarajućih regulatornih akata u skladu s predloškom predviđenim provedbenim aktima iz stavka 3.
Članak 29.
Posebne odredbe s obzirom na EU homologacije tipa za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice
1. EU homologacija tipa dodjeljuje se za sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu koji su skladu s podacima navedenima u opisnoj mapi iz članka 24. i koji ispunjavaju tehničke zahtjeve utvrđene u odgovarajućim regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
2. Ako su sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice, bez obzira na to jesu li namijenjeni za popravak, servisiranje ili održavanje, obuhvaćeni i homologacijom tipa sustava s obzirom na vozilo, nije potrebna dodatna homologacija tipa sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, osim ako je takva homologacija tipa predviđena relevantnim regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
3. Ako sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica obavljaju svoju funkciju ili imaju posebna svojstva samo kad rade zajedno s drugim dijelovima vozila, zbog čega je sukladnost moguće provjeriti samo ako sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica rade zajedno s tim drugim dijelovima vozila, područje primjene EU homologacije tipa sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ograničava se u skladu s time.
U takvim se slučajevima u certifikatu o EU homologaciji tipa navode svako ograničenje u upotrebi sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice i posebni uvjeti za ugradnju tog sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice u vozilo.
Ako su taj sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ugrađeni u vozilo, homologacijsko tijelo u trenutku homologacije vozila provjerava sukladnost tog sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice sa svim primjenjivim ograničenjima u upotrebi ili uvjetima ugradnje.
Članak 30.
Ispitivanja koja se zahtijevaju za EU homologaciju tipa
1. Za potrebe dodjele EU homologacije tipa homologacijsko tijelo provjerava sukladnost s tehničkim zahtjevima iz ove Uredbe s pomoću odgovarajućih ispitivanja koja provode njegove tehničke službe.
2. Temeljni elementi ispitivanja, uključujući tehničke zahtjeve sukladnost s kojima se provjerila ispitivanjima, navode se u izvješću o ispitivanju.
3. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje obrazac izvješća o ispitivanju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 5. srpnja 2020.
4. Proizvođač stavlja na raspolaganje homologacijskim tijelima i dotičnim tehničkim službama vozilâ, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice koji se zahtijevaju na temelju odgovarajućih regulatornih akata navedenih u Prilogu II. radi provođenja potrebnih ispitivanja.
5. Potrebna ispitivanja provode se na vozilima, sustavima, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama koji predstavljaju tip koji treba homologirati.
6. Ako je pružen raspon vrijednosti za parametre i za uvjete koji se upotrebljavaju za provođenje odgovarajućih ispitivanja iz stavka 1., tehničke službe mogu odabrati bilo koju vrijednost iz tog raspona.
7. Metode virtualnog ispitivanja mogu se upotrijebiti u skladu s Prilogom VIII. kao alternativa ispitivanjima iz stavka 1. ako to zatraži proizvođač i ako se s tim složi homologacijsko tijelo.
8. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene Priloga VIII. kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak i razvoj regulative ažuriranjem popisa regulatornih akata s obzirom na metode virtualnog ispitivanja koje proizvođač ili tehnička služba mogu upotrijebiti i posebnih uvjeta pod kojima se te metode virtualnog ispitivanja mogu upotrijebiti.
Članak 31.
Mjere za sukladnost proizvodnje
1. Homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa poduzima potrebne mjere u skladu s Prilogom IV. kako bi provjerilo, prema potrebi u suradnji s homologacijskim tijelima drugih država članica, proizvodi li proizvođač vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice sukladno s homologiranim tipom.
2. Homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa vozila kao cjeline provjerava statistički relevantan broj vozila i certifikate o sukladnosti u odnosu na njihovu sukladnost s člancima 36. i 37. te provjerava točnost podataka u tim certifikatima o sukladnosti.
3. Homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa poduzima potrebne mjere kako bi provjerilo, prema potrebi u suradnji s homologacijskim tijelima drugih država članica, da su mjere iz stavaka 1. i 2. ovog članka i dalje odgovarajuće te da su stoga vozila, sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice koji su u proizvodnji i dalje sukladni s homologiranim tipom i da su certifikati o sukladnosti i dalje u skladu s člancima 36. i 37.
4. Kako bi se provjerilo jesu li vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica sukladni s homologiranim tipom, homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa poduzima potrebne mjere da na uzorcima uzetima u prostorijama proizvođača, uključujući njegove proizvodne pogone, provede provjere ili ispitivanja koji su potrebni za EU homologaciju tipa.
U skladu s Prilogom IV. homologacijsko tijelo poduzima potrebne mjere za provođenje takvih provjera ili ispitivanja s učestalošću određenom u regulatornim aktima navedenima u Prilogu II. ili, ako u tim aktima nije utvrđena učestalost, barem jedanput svake tri godine.
5. Kako bi provjerilo jesu li vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica sukladni s homologiranim tipom, homologacijsko tijelo ili tehničke službe:
(a) ako je pružen raspon vrijednosti u postupcima ispitivanja utvrđenima u odgovarajućim regulatornim aktima navedenima u Prilogu II., nasumično određuje vrijednosti u pruženom rasponu pri obavljanju provjera ili ispitivanja; i
(b) ima pristup softveru, algoritmima, dokumentaciji i svim dodatnim informacijama u skladu s člankom 25. stavkom 4.
6. Homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa poduzima potrebne mjere kako bi provjerilo da proizvođač ispunjava obveze utvrđene u poglavlju XIV. Osobito provjerava je li proizvođač izmijenio ili dopunio informacije povezane s OBD-om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila kako bi ispunio te obveze.
7. Ako homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa utvrdi da proizvođač više ne proizvodi vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice u skladu s homologiranim tipom ili sa zahtjevima iz ove Uredbe, ili da certifikati o sukladnosti više nisu u skladu s člancima 36. i 37. iako se proizvodnja nastavila, ono poduzima potrebne mjere kako bi osiguralo ispravnu provedbu mjera za sukladnost proizvodnje ili povlači homologaciju tipa. Homologacijsko tijelo može donijeti odluku o poduzimanju svih potrebnih mjera ograničavanja u skladu s poglavljem XI.
8. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene Priloga IV. kako bi se ažuriranjem postupaka provjere sukladnosti proizvodnje uzeo u obzir tehnički napredak i regulatorni razvoj.
Članak 32.
Naknade
1. Naknade za aktivnosti EU homologacije tipa naplaćuju se od proizvođača koji su podnijeli zahtjev za EU homologaciju tipa u dotičnoj državi članici.
Država članica osigurava dostupnost dostatnih sredstava za pokrivanje troškova aktivnosti nadzora tržišta. Ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo, povrat tih troškova može se osigurati od naknada koje može naplatiti država članica u kojoj su vozila stavljena na tržište.
2. Države članice mogu naplatiti administrativne naknade tehničkim službama koje zatraže imenovanje kako bi u potpunosti ili djelomično pokrile troškove povezane s aktivnostima koje poduzimaju nacionalna tijela nadležna za tehničke službe u skladu s ovom Uredbom.
POGLAVLJE V.
IZMJENE I VALJANOST EU HOMOLOGACIJA TIPA
Članak 33.
Opće odredbe o izmjenama EU homologacija tipa
1. Proizvođač bez odgode obavješćuje homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa o bilo kakvim promjenama podataka zabilježenih u opisnoj dokumentaciji iz članka 26. stavka 4., uključujući sve promjene u proširenoj dokumentaciji na temelju regulatornih akata navedenih u Prilogu II.
Homologacijsko tijelo odlučuje o tome je li zbog te promjene potrebna izmjena, bilo u obliku revizije ili proširenja EU homologacije tipa u skladu s člankom 34., ili je zbog te promjene potrebna nova EU homologacija tipa.
2. Zahtjev za izmjenu podnosi se samo homologacijskom tijelu koje je dodijelilo postojeću EU homologaciju tipa.
3. Ako homologacijsko tijelo zaključi da je zbog izmjene potrebno ponoviti preglede ili ispitivanja, o tome obavješćuje proizvođača.
4. Ako homologacijsko tijelo na temelju pregleda ili ispitivanja iz stavka 3. ovog članka zaključi da su zahtjevi za EU homologaciju tipa i dalje ispunjeni, primjenjuju se postupci iz članka 34.
5. Ako homologacijsko tijelo zaključi da promjene podataka u opisnoj dokumentaciji ne mogu biti predmet proširenja postojeće homologacije, ono odbija izmijeniti EU homologaciju tipa i traži od proizvođača da podnese zahtjev za novu EU homologaciju tipa.
Članak 34.
Revizije i proširenja EU homologacija tipa
1. Izmjena se označava kao „revizija” ako homologacijsko tijelo zaključi da je dotični tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice unatoč promjeni podataka iz opisne dokumentacije iz članka 26. stavka 4. i dalje u skladu s primjenjivim zahtjevima koji se odnose na taj tip te da stoga nije potrebno ponavljati preglede ili ispitivanja.
U takvom slučaju homologacijsko tijelo bez odgode izdaje potrebne revidirane stranice opisne dokumentacije, pri čemu označava svaku revidiranu stranicu tako da su jasno vidljivi priroda promjene i datum ponovnog izdavanja, ili izdaje konsolidiranu i ažuriranu verziju opisne dokumentacije s detaljnim opisom promjena.
2. Izmjena se označava kao „proširenje” ako homologacijsko tijelo zaključi da su podaci iz opisne dokumentacije promijenjeni i ako se primjenjuje bilo što od sljedećeg:
(a) potrebni su daljnji pregledi ili ispitivanja radi provjere trajne sukladnosti sa zahtjevima na kojima se temelji postojeća EU homologacija tipa;
(b) promijenjena je bilo koja informacija u certifikatu o EU homologaciji tipa, osim u njegovim prilozima; ili
(c) na homologirani se tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice počinju primjenjivati novi zahtjevi na temelju bilo kojeg regulatornog akta navedenog u Prilogu II.
U slučaju proširenja homologacijsko tijelo bez odgode izdaje ažurirani certifikat o EU homologaciji tipa označen brojem proširenja, koji se povećava u skladu s brojem uzastopnih proširenja koja su već dodijeljena. U tom se certifikatu o homologaciji jasno navode razlog za proširenje, datum ponovnog izdavanja i, prema potrebi, razdoblje valjanosti.
3. Kad god su izdane izmijenjene stranice opisne dokumentacije ili konsolidirana, ažurirana verzija opisne dokumentacije, u skladu s tim mijenja se popis iz opisne dokumentacije tako da se na njemu navodi datum najnovijeg proširenja ili revizije ili datum najnovije konsolidacije ažurirane verzije.
4. Proširenje homologacije tipa vozila nije potrebno ako su novi zahtjevi iz stavka 2. točke (c) s tehničkog stajališta nebitni za taj tip vozila ili se odnose na druge kategorije vozila kojima to vozilo ne pripada.
Članak 35.
Prestanak valjanosti
1. Sedam godina nakon posljednjeg ažuriranja opisne dokumentacije u slučaju certifikata o EU homologaciji tipa za tip vozila kao cjeline za vozila kategorije M1 i N1, te deset godina za vozila kategorije M2, M3, N2, N3, i O, homologacijsko tijelo provjerava je li tip vozila u skladu sa svim regulatornim aktima koji su relevantni za taj tip.
Ako homologacijsko tijelo provede provjeru iz prvog podstavka ovog stavka, nije potrebno ponoviti ispitivanja iz članka 30.
2. EU homologacija tipa prestaje biti valjana u svakom od sljedećih slučajeva:
(a) ako novi zahtjevi koji se primjenjuju na homologirani tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice postanu obvezni kad je riječ o stavljanju na raspolaganje na tržištu, registraciji ili stavljanju u upotrebu, a EU homologaciju tipa nije moguće proširiti na temelju razloga iz članka 34. stavka 2. točke (c);
(b) ako se provjerom provedenom u skladu sa stavkom 1.ovog članka zaključi da vozilo nije u skladu sa svim regulatornim aktima koji su relevantni za taj tip;
(c) ako se konačno i dobrovoljno obustavi proizvodnja vozila koji su u skladu s homologiranim tipom vozila, a smatra se da se to dogodilo ako nijedno vozilo dotičnog tipa nije proizvedeno tijekom prethodne dvije godine; međutim, takva homologacija tipa vozila i dalje je valjana u svrhu registracije ili stavljanja u upotrebu sve dok se ne primjenjuje točka (a) ovog stavka;
(d) ako je EU homologacija tipa povučena u skladu s člankom 31. stavkom 7.;
(e) ako valjanost certifikata o EU homologaciji tipa istekne zbog ograničenja iz članka 39. stavka 6.;
(f) ako se utvrdi da je homologacija tipa dodijeljena na temelju netočnih izjava, lažiranih rezultata ispitivanja ili ako su prešućeni podaci koji bi doveli do odbijanja dodjele homologacije.
3. Ako homologacija tipa vozila kao cjeline samo jedne varijante u okviru tipa vozila ili jedne izvedbe u okviru varijante prestaje biti valjana, homologacija tipa vozila kao cjeline dotičnog tipa vozila prestaje biti valjana samo za varijantu ili izvedbu o kojoj je riječ.
4. Ako se proizvodnja određenog tipa vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice konačno obustavi, proizvođač o tome bez odgode obavješćuje homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa.
Homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa za taj tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice u roku od mjesec dana od zaprimanja obavijesti iz prvog podstavka o tome na odgovarajući način obavješćuje homologacijska tijela drugih država članica.
5. Ako certifikatu o EU homologaciji tipa treba prestati valjanost, proizvođač o tome bez odgode obavješćuje homologacijsko tijelo koje je dodijelilo tu EU homologaciju tipa.
6. Po primitku obavijest proizvođača, homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa bez odgode obavješćuje homologacijska tijela drugih država članica i Komisiju o svim informacijama koje su relevantne za stavljanje na raspolaganje na tržištu, registraciju ili stavljanje u upotrebu vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica, prema potrebi.
Kad je riječ o vozilima, u obavijesti iz prvog podstavka ovog stavka navode se datum proizvodnje posljednjeg proizvedenog vozila i njegov identifikacijski broj vozila (VIN), kako je definiran člankom 2. točkom 2. Uredbe Komisije (EU) br. 19/2011 ( 6 ).
POGLAVLJE VI.
CERTIFIKAT O SUKLADNOSTI I OZNAKE
Članak 36.
Certifikat o sukladnosti u papirnatom obliku
1. Proizvođač izdaje certifikat o sukladnosti u papirnatom obliku koji se prilaže svakom vozilu, bilo da je ono potpuno, nepotpuno ili dovršeno, koje je proizvedeno u skladu s homologiranim tipom vozila. U tu svrhu proizvođač upotrebljava predložak utvrđen u provedbenim aktima iz stavka 4.
U certifikatu o sukladnosti u papirnatom obliku opisuju se glavne značajke vozila te njegov konkretan radni učinak. U certifikatu o sukladnosti u papirnatom obliku navodi se datum proizvodnje vozila. Certifikat o sukladnosti u papirnatom obliku izrađuje se kako bi se spriječilo krivotvorenje.
Certifikat o sukladnosti u papirnatom obliku izdaje se kupcu besplatno zajedno s vozilom. Njegovo izdavanje ne smije se uvjetovati izričitim zahtjevom ili podnošenjem dodatnih informacija proizvođaču.
2. Od 5. srpnja 2026. proizvođač je izuzet od obveze iz stavka 1. da izdaje certifikat o sukladnosti u papirnatom obliku koji se prilaže svakom vozilu, ako proizvođač stavi na raspolaganje certifikat o sukladnosti kao strukturirane podatke u skladu s člankom 37.
3. Proizvođač na zahtjev vlasnika vozila u razdoblju od deset godina od datuma proizvodnje vozila izdaje duplikat certifikata o sukladnosti u papirnatom obliku uz naknadu koja ne prelazi troškove njezina izdavanja. Riječ „duplikat” mora biti jasno vidljiva na prednjoj strani svakog duplikata certifikata.
4. Komisija donosi provedbene akte o certifikatu o sukladnosti u papirnatom obliku u kojima se osobito utvrđuje:
(a) predložak za certifikat o sukladnosti;
(b) sigurnosne elemente kako bi se spriječilo krivotvorenje certifikata o sukladnosti; i
(c) pojašnjenje o načinu potpisivanja certifikata o sukladnosti.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se prije 1. rujna 2020.
5. Certifikat o sukladnosti u papirnatom obliku sastavlja se na barem jednom službenom jeziku Unije.
6. Proizvođač zapošljava osobu ili osobe ovlaštene za potpisivanje certifikata o sukladnosti u papirnatom obliku i propisno ih ovlašćuje za preuzimanje pravne odgovornosti proizvođača s obzirom na konstruiranje i izradu vozila ili sukladnost njegove proizvodnje.
7. Certifikat o sukladnosti u papirnatom obliku ispunjava se u cijelosti i ne smije sadržavati ograničenja u pogledu upotrebe vozila osim onih predviđenih ovom Uredbom ili nekim regulatornim aktom navedenim u Prilogu II.
8. Ako je riječ o nepotpunom osnovnom vozilu, proizvođač ispunjava samo one stavke certifikata o sukladnosti u papirnatom obliku koje su relevantne s obzirom na stanje potpunosti vozila.
9. Ako je riječ o nepotpunom ili dovršenom vozilu, proizvođač ispunjava samo one stavke certifikata o sukladnosti u papirnatom obliku u vezi s dodacima ili izmjenama koji se odnose na trenutačni stupanj homologacije i, prema potrebi, prilaže sve certifikate o sukladnosti u papirnatom obliku koji su izdani u prethodnim stupnjevima.
Članak 37.
Certifikat o sukladnosti u elektroničkom obliku
1. Ne dovodeći u pitanje članak 36. stavak 1., od 5. srpnja 2026. proizvođač nakon datuma proizvodnje vozila bez nepotrebne odgode i besplatno stavlja certifikat o sukladnosti na raspolaganje homologacijskom tijelu koje je dodijelilo homologaciju tipa vozila kao cjeline kao strukturirane podatke u elektroničkom obliku u skladu s provedbenim aktima iz stavka 8.
2. Ne dovodeći u pitanje članak 36. stavak 1., svaki proizvođač može staviti na raspolaganje certifikate o sukladnosti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka prije 5. srpnja 2026.
3. Homologacijsko tijelo stavlja na raspolaganje certifikat o sukladnosti kao strukturirane podatke u elektroničkom obliku u skladu s provedbenim aktima iz stavka 8., tako da certifikatu o sukladnosti mogu pristupiti homologacijska tijela, tijela za nadzor tržišta i tijela za registraciju država članica te Komisija.
4. Države članice mogu izuzeti proizvođače od obveze utvrđene u stavku 1. ovog članka za tipove vozila koji imaju nacionalnu homologaciju tipa vozila proizvedenih u malim serijama, u skladu s člankom 42.
5. Homologacijsko tijelo koje je primilo certifikat o sukladnosti kao strukturirane podatke u elektroničkom obliku u skladu s provedbenim aktima iz stavka 8. ovog članka daje pristup certifikatu o sukladnosti kako je utvrđeno u članku 12. stavku 2., koji je ograničen samo na čitanje. Kada je riječ o vozilima proizvedenima u više stupnjeva takav se pristup proizvođač daje u narednom stupnju.
6. Cjelokupna razmjena podataka u skladu s ovim člankom provodi se putem protokola za sigurnu razmjenu podataka.
7. Države članice uspostavljaju organizaciju i strukturu svoje mreže podataka kako bi od 1. rujna 2025. omogućile primanje podataka u vezi s certifikatima o sukladnosti kao strukturiranim podacima u elektroničkom obliku u skladu s provedbenim aktima iz stavka 8., po mogućnosti upotrebom postojećih sustava za razmjenu strukturiranih podataka.
8. Uzimajući u obzir podatke koji trebaju biti pruženi na certifikatu o sukladnosti u papirnatom obliku, Komisija donosi provedbene akte o certifikatima o sukladnosti kao strukturiranim podacima u elektroničkom obliku kojima se osobito utvrđuje:
(a) osnovni oblik i struktura podatkovnih elemenata certifikatâ o sukladnosti u elektroničkom obliku i poruke koje se upotrebljavaju u razmjeni;
(b) minimalni zahtjevi za sigurnu razmjenu podataka uključujući sprečavanje oštećenja podataka i njihovu zlouporabu te mjere kojima se jamči autentičnost elektroničkih podataka, kao što je upotreba digitalnog potpisa;
(c) sredstva za razmjenu podataka u vezi s certifikatom o sukladnosti u elektroničkom obliku;
(d) minimalni zahtjevi za jedinstveni identifikacijski broj vozila i za oblik informacije za kupca u skladu sa stavkom 5.;
(e) pristup ograničen na čitanje iz stavka 5.;
(f) izuzeća za proizvođače određenih kategorija vozila i tipova vozila proizvedenih u malim serijama.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se prije 1. rujna 2020.
9. Države članice mogu razmjenjivati certifikate o sukladnosti u elektroničkom obliku u skladu s ovim člankom s drugim državama članicama najkasnije od 5. srpnja 2026.
10. Od 5. srpnja 2026. i ako, u iznimnim slučajevima, nacionalno tijelo to zatraži, proizvođač izdaje duplikat certifikata o sukladnosti u papirnatom obliku.
Članak 38.
Proizvođačeve propisane i dodatne pločice, oznake i oznaka homologacije tipa sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica
1. Proizvođač vozila na svako vozilo proizvedeno sukladno s homologiranim tipom postavlja propisanu pločicu i, prema potrebi, dodatne pločice i naznake ili simbole, s oznakama koje se zahtijevaju na temelju ove Uredbe i relevantnim regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
2. Proizvođač sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, neovisno o tome jesu li dio sustava, postavlja na svaki sastavni dio i zasebnu tehničku jedinicu proizvedenu sukladno s homologiranim tipom oznaku homologacije tipa koja se zahtijeva relevantnim regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
Ako se takva oznaka homologacije tipa ne zahtijeva, proizvođač postavlja na sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu barem svoje trgovačko ime ili trgovačku oznaku te broj tipa ili identifikacijski broj.
3. Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja obrasca za oznaku EU homologacije tipa. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 5. srpnja 2020.
4. Gospodarski subjekti stavljaju na tržište ili stavljaju na raspolaganje na tržištu isključivo vozila, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice koji su označeni u skladu s ovom Uredbom.
POGLAVLJE VII.
NOVE TEHNOLOGIJE ILI NOVA TEHNIČKA RJEŠENJA
Članak 39.
Izuzeća za nove tehnologije ili nova tehnička rješenja
1. Proizvođač može podnijeti zahtjev za EU homologaciju tipa za tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice koji uključuje nove tehnologije ili nova tehnička rješenja koji nisu usklađeni s jednim ili više regulatornih akata navedenih u Prilogu II.
2. Homologacijsko tijelo dodjeljuje EU homologaciju tipa iz stavka 1. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) u zahtjevu za EU homologaciju tipa navedeni su razlozi zašto zbog novih tehnologija ili tehničkih rješenja vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice nisu kompatibilni s jednim ili više regulatornih akata koji su navedeni u Prilogu II.;
(b) u zahtjevu za EU homologaciju tipa opisan je utjecaj novih tehnologija ili tehničkih rješenja na sigurnost i okoliš te mjere koje su poduzete kako bi se osigurala barem jednaka razina sigurnosti i zaštite okoliša kakva je osigurana zahtjevima u pogledu kojih se traži izuzeće;
(c) zahtjev sadržava opise ispitivanja i rezultate kojima se dokazuje da je ispunjen uvjet iz točke (b).
3. Dodjeljivanje EU homologacije tipa s izuzećem za nove tehnologije ili nova tehnička rješenja podliježe odobrenju Komisije.
Komisija donosi provedbene akte kako bi odlučila hoće li dodijeliti odobrenje iz prvog podstavka ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
4. Do donošenja provedbenih akata iz stavka 3., homologacijsko tijelo može dodijeliti privremenu EU homologaciju tipa za tip vozila obuhvaćen traženim izuzećem koja je valjana samo na državnom području države članice tog homologacijskog tijela. Homologacijsko tijelo o tome bez odgode obavješćuje Komisiju i druge države članice slanjem spisa koji sadržava informacije iz stavka 2.
Iz naslova certifikata o EU homologaciji tipa i naslova certifikata o sukladnosti mora biti očito da je EU homologacija tipa privremena i da ima ograničenu teritorijalnu valjanost.
5. Homologacijska tijela drugih država članica mogu prihvatiti privremenu EU homologaciju tipa iz stavka 4. na svojem državnom području, ako o prihvaćanju pisanim putem obavijeste homologacijsko tijelo koje je dodijelilo privremenu EU homologaciju tipa.
6. U provedbenim aktima iz stavka 3. prema potrebi se navodi podliježu li odobrenja ograničenjima, posebno kad je riječ o najvećem broju obuhvaćenih vozila. U svim slučajevima EU homologacija tipa valjana je barem 36 mjeseci.
7. Ako Komisija donese provedbene akte iz stavka 3. kojim odbije dodijeliti odobrenja, homologacijsko tijelo odmah obavješćuje nositelja privremene EU homologacije tipa iz stavka 4. o tome da će privremena EU homologacija tipa biti opozvana šest mjeseci nakon datuma provedbenog akta.
Međutim, vozila proizvedena sukladno s privremenom EU homologacijom tipa prije nego što je njezina valjanost istekla mogu se staviti na tržište, registrirati ili staviti u upotrebu u svakoj državi članici koja je prihvatila privremenu EU homologaciju tipa u skladu sa stavkom 5.
Članak 40.
Naknadne prilagodbe regulatornih akata
1. Ako Komisija odobri dodjelu EU homologacije tipa u skladu s člankom 39., odmah poduzima korake koji su potrebni kako bi se dotični regulatorni akti prilagodili najnovijem tehnološkom napretku.
Ako se izuzeće na temelju članka 39. odnosi na pravilnik UN-a, Komisija daje prijedloge za izmjenu odgovarajućeg pravilnika UN-a u skladu s postupkom primjenljivim na temelju Revidiranog sporazuma iz 1958.
2. Nakon izmjene relevantnih regulatornih akata ukida se svako ograničenje utvrđeno u provedbenim aktima iz članka 39. stavka 3.
3. Ako se ne poduzmu koraci potrebni za prilagodbu regulatornih akata iz stavka 1. ovog članka, Komisija može na zahtjev države članice koja je dodijelila privremenu EU homologaciju tipa donijeti provedbene akte kako bi odlučila hoće li dodijeliti odobrenje za proširenje valjanosti privremene EU homologacije tipa. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
POGLAVLJE VIII.
VOZILA PROIZVEDENA U MALIM SERIJAMA
Članak 41.
EU homologacija tipa vozila proizvedenih u malim serijama
1. Države članice na zahtjev proizvođača i u okviru količinskih godišnjih ograničenja za vozila kategorija M, N i O utvrđenih dijelu A točki 1. Priloga V. dodjeljuju EU homologaciju tipa za tip vozila proizvedenog u maloj seriji koji ispunjava barem tehničke zahtjeve utvrđene u Dodatku 1. dijelu I. Priloga II.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se na vozila za posebne namjene.
3. Certifikatu o EU homologaciji tipa za vozila proizvedena u malim serijama dodjeljuje se jedinstveni broj u skladu s usklađenim sustavom brojčanog označivanja, kojim se omogućuje barem identifikacija države članice koja je dodijelila EU homologaciju tipa i identifikacija zahtjeva s kojima su tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice sukladni.
4. Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja predloška i sustava brojčanog označivanja za certifikate o EU homologaciji tipa za vozila proizvedena u malim serijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
5. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. o izmjeni Dodatka 1. dijelu I. Priloga II., radi utvrđivanja tehničkih zahtjeva za vozila kategorija M, N i O, i o izmjeni dijela A točke 1. Priloga V. u pogledu količinskih godišnjih ograničenja.
Članak 42.
Nacionalna homologacija tipa vozila proizvedenih u malim serijama
1. Proizvođači mogu podnijeti zahtjev za nacionalnu homologaciju tipa vozila proizvedenih u malim serijama u okviru količinskih godišnjih ograničenja utvrđenih u dijelu A točki 2. Priloga V. Ta se ograničenja primjenjuju na stavljanje na raspolaganje na tržištu, registraciju ili stavljanje u upotrebu vozila homologiranog tipa na tržištu svake države članice u dotičnoj godini.
2. Države članice mogu donijeti odluku o izuzeću bilo kojeg tipa vozila iz stavka 1. od obveze sukladnosti s jednim ili više zahtjeva iz ove Uredbe ili s jednim ili više zahtjeva utvrđenih u regulatornim aktima navedenima u Prilogu II., uz uvjet da su te države članice utvrdile odgovarajuće alternativne zahtjeve.
3. Kad je riječ o nacionalnoj homologaciji vozila proizvedenih u malim serijama, homologacijsko tijelo prihvaća sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice kojima je dodijeljena homologacija tipa u skladu s regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
4. Certifikatu o nacionalnoj homologaciji tipa vozila proizvedenih u malim serijama dodjeljuje se jedinstveni broj u skladu s usklađenim sustavom brojčanog označivanja, kojim se omogućuje barem identifikacija države članice koja je dodijelila homologaciju tipa i utvrđivanje da se homologacija dodjeljuje za nacionalne male serije.
5. Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja predloška i usklađenog sustava brojčanog označivanja certifikata o nacionalnoj homologaciji tipa vozila proizvedenih u malim serijama koji se naziva „Certifikat o nacionalnoj homologaciji tipa vozila proizvedenih u malim serijama” te se u njemu navode sadržaj i priroda izuzeća odobrenih na temelju stavka 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Sve dok Komisija ne donese takve provedbene akte, država članica može nastaviti utvrđivati format certifikata o nacionalnoj homologaciji tipa.
Članak 43.
Valjanost nacionalne homologacije tipa vozila proizvedenih u malim serijama
1. Valjanost nacionalne homologacije tipa vozila proizvedenih u malim serijama ograničena je na državno područje države članice čije je homologacijsko tijelo dodijelilo tu homologaciju tipa.
2. Na zahtjev proizvođača, homologacijsko tijelo preporučenim pismom ili elektroničkom poštom šalje homologacijskim tijelima država članica koja je odabrao proizvođač kopiju certifikata o nacionalnoj homologaciji tipa, uključujući relevantne dijelove opisne dokumentacije iz članka 26. stavka 4.
3. Homologacijska tijela država članica prihvaćaju nacionalnu homologaciju tipa, osim ako mogu opravdano smatrati da nacionalni tehnički zahtjevi u skladu s kojima je tip vozila homologiran nisu istovjetni njihovima.
4. U roku od dva mjeseca od zaprimanja dokumenata iz stavka 2. homologacijska tijela država članica koja je odabrao proizvođač obavješćuju homologacijsko tijelo koje je dodijelilo nacionalnu homologaciju tipa o svojoj odluci da prihvate ili ne prihvate homologaciju tipa. Ako takva odluka nije priopćena u roku od dva mjeseca, nacionalna homologacija tipa smatra se prihvaćenom.
5. Ako se podnese zahtjev kojim podnositelj želi staviti na tržište, registrirati ili staviti u upotrebu u drugoj državi članici vozilo s nacionalnom homologacijom tipa vozila proizvedenih u malim serijama, homologacijsko tijelo koje je dodijelilo nacionalnu homologaciju tipa vozila proizvedenih u malim serijama dostavlja nacionalnom nadležnom tijelu druge države članice kopiju certifikata o homologaciji tipa zajedno s relevantnim dijelovima opisne mape.
Nacionalno tijelo druge države članice prihvaća stavljanje na tržište, registraciju ili stavljanje u upotrebu takvog vozila, osim ako može opravdano smatrati da nacionalni tehnički zahtjevi u skladu s kojima je vozilo homologirano nisu istovjetni njegovima.
POGLAVLJE IX.
HOMOLOGACIJE POJEDINAČNOG VOZILA
Članak 44.
EU homologacije pojedinačnog vozila
1. Države članice dodjeljuju EU homologaciju pojedinačnog vozila za vozila koja su sukladna sa zahtjevima utvrđenima u Dodatku 2. dijelu I. Priloga II., odnosno, ako je riječ o vozilima za posebne namjene, u dijelu III. Priloga II.
Ovo poglavlje ne primjenjuje se na nepotpuna vozila.
2. Zahtjev za EU homologaciju pojedinačnog vozila podnosi vlasnik vozila, proizvođač, zastupnik proizvođača ili uvoznik.
3. Države članice ne provode razorna ispitivanja radi utvrđivanja je li vozilo usklađeno sa zahtjevima iz stavka 1., nego se umjesto toga koriste svim odgovarajućim informacijama koje je dostavio podnositelj zahtjeva.
4. Certifikatu o EU homologaciji pojedinačnog vozila dodjeljuje se jedinstveni broj u skladu s usklađenim sustavom brojčanog označivanja, kojim se omogućuje barem identifikacija države članice koja je dodijelila EU homologaciju pojedinačnog vozila.
5. Komisija donose provedbene kate radi utvrđivanja predloška i sustava brojčanog označivanja certifikata o EU homologaciji pojedinačnog vozila. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 5. srpnja 2020.
6. Države članice dopuštaju stavljanje na tržište, registraciju ili stavljanje u upotrebu vozila s valjanim certifikatom o EU homologaciji pojedinačnog vozila.
7. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. o izmjeni dijela I. Priloga II. radi utvrđivanja tehničkih zahtjeva za vozila kategorija M, N i O.
Članak 45.
Nacionalne homologacije pojedinačnog vozila
1. Države članice mogu donijeti odluku o izuzeću određenog vozila, neovisno o tome je li unikatno ili ne, od obveze sukladnosti s jednim ili više zahtjeva ove Uredbe ili s jednim ili više zahtjeva utvrđenih u regulatornim aktima navedenima u Prilogu II., uz uvjet da su te države članice utvrdile odgovarajuće alternativne zahtjeve.
2. Zahtjev za nacionalnu homologaciju pojedinačnog vozila podnosi vlasnik vozila, proizvođač, zastupnik proizvođača ili uvoznik.
3. Države članice ne provode razorna ispitivanja radi utvrđivanja je li vozilo usklađeno s alternativnim zahtjevima iz stavka 1., nego se umjesto toga koriste svim odgovarajućim informacijama koje je dostavio podnositelj zahtjeva.
4. Kad je riječ o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila, homologacijsko tijelo prihvaća sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice koji su homologirani u skladu s regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
5. Država članica bez odgode izdaje certifikat o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila ako je vozilo u skladu s opisom priloženim zahtjevu i ako ispunjava odgovarajuće alternativne zahtjeve.
6. Certifikatu o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila dodjeljuje se jedinstveni broj u skladu s usklađenim sustavom brojčanog označivanja, kojim se omogućuje barem identifikacija države članice koja je dodijelila homologaciju i identifikacija zahtjeva s kojim je vozilo, sukladno.
7. Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja predloška i sustava brojčanog označivanja certifikata o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Sve dok Komisija ne donese takve provedbene akte država članica može nastaviti utvrđivati format certifikata o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila.
Članak 46.
Valjanost nacionalnih homologacija pojedinačnog vozila
1. Valjanost nacionalnih homologacija pojedinačnog vozila ograničena je na državno područje države članice koja je dodijelila homologaciju pojedinačnog vozila.
2. Na zahtjev podnositelja koji želi staviti na raspolaganje na tržištu, registrirati ili staviti u upotrebu u drugoj državi članici vozilo s nacionalnom homologacijom pojedinačnog vozila, država članica koja je dodijelila homologaciju osigurava podnositelju zahtjeva izjavu o tehničkim zahtjevima na temelju kojih je vozilo homologirano.
3. Država članica dopušta na svojem državnom području stavljanje na raspolaganje na tržištu, registraciju ili stavljanje u upotrebu vozila za koje je druga država članica dodijelila nacionalnu homologaciju pojedinačnog vozila u skladu s člankom 45., osim ako država članica može opravdano smatrati da odgovarajući alternativni zahtjevi na temelju kojih je vozilo homologirano nisu istovjetni njezinima ili da vozilo ne ispunjava te zahtjeve.
4. Ovaj se članak primjenjuje na vozila kojima je dodijeljena homologacije tipa u skladu s ovom Uredbom i koja su preinačena prije njihove prve registracije ili stavljanja u upotrebu.
Članak 47.
Posebne odredbe
1. Postupci utvrđeni u člancima 44. i 45. mogu se primjenjivati na određeno vozilo proizvedeno u više stupnjeva.
2. Postupci utvrđeni u člancima 44. i 45. ne zamjenjuju međustupanj u uobičajenom slijedu višestupanjske homologacije tipa te se oni ne primjenjuju u svrhu pribavljanja homologacije za prvi stupanj proizvodnje vozila.
POGLAVLJE X.
STAVLJANJE NA RASPOLAGANJE NA TRŽIŠTU, REGISTRACIJA ILI STAVLJANJE U UPOTREBU
Članak 48.
Stavljanje na raspolaganje na tržištu, registracija ili stavljanje u upotrebu vozila, osim vozila na kraju serije
1. Ne dovodeći u pitanje članke 51., 52. i 53., vozila za koja je homologacija tipa vozila kao cjeline obvezna ili za koja je proizvođač pribavio takvu homologaciju tipa stavljaju se na raspolaganje na tržištu, registriraju ili stavljaju u upotrebu samo ako im je priložen valjani certifikat o sukladnosti izdan u skladu s člancima 36. i 37.
Registraciju i stavljanje u upotrebu nepotpunih vozila moguće je odbiti sve dok su vozila nepotpuna. Registracija i stavljanje u upotrebu nepotpunih vozila ne smije se upotrebljavati kako bi se izbjegla primjena članka 49.
2. Broj vozila proizvedenih u malim serijama koja su stavljena na raspolaganje na tržištu, registrirana ili stavljena u upotrebu tijekom iste godine ne smije biti veći od količinskih godišnjih ograničenja utvrđenih u Prilogu V.
Članak 49.
Stavljanje na raspolaganje na tržištu, registracija ili stavljanje u upotrebu vozila na kraju serije
1. Pridržavajući se ograničenja iz dijela B Priloga V. i u ograničenom vremenskom razdoblju, država članica može registrirati i dopustiti stavljanje na raspolaganje na tržištu ili stavljanje u upotrebu vozila koja su u skladu s tipom vozila čija EU homologacija tipa više nije valjana.
Prvi se podstavak primjenjuje samo na vozila unutar područja Unije koja su imala valjanu EU homologaciju tipa u vrijeme njihove proizvodnje, ali koja nisu bila registrirana ili stavljena u upotrebu prije nego što je ta EU homologacija tipa prestala biti valjana.
2. Stavak 1. primjenjuje se u slučaju potpunih vozila u razdoblju od 12 mjeseci od datuma isteka valjanosti EU homologacije tipa, a u slučaju dovršenih vozila, u razdoblju od 18 mjeseci od tog datuma.
3. Proizvođač koji se želi koristiti odredbama iz stavka 1. podnosi zahtjev nadležnom tijelu svake države članice na koju se registracija ili stavljanje u upotrebu dotičnih vozila odnosi. Zahtjev sadržava sve tehničke ili gospodarske razloge zbog kojih takva vozila nisu u skladu s novim tehničkim zahtjevima.
Dotične države članice u roku od tri mjeseca po primitku takvog zahtjeva odlučuju hoće li na svom državnom području dopustiti registraciju ili stavljanje u upotrebu tih vozila i, ako da, broj takvih vozila.
4. Države članice primjenjuju odgovarajuće mjere kako bi osigurale djelotvorno praćenje broja vozila koja je potrebno registrirati ili staviti u upotrebu u okviru postupka iz ovog članka.
Članak 50.
Stavljanje na tržište ili stavljanje u upotrebu sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica
1. Sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice, među ostalim namijenjeni preprodaji, mogu biti stavljeni na raspolaganje na tržištu ili stavljeni u upotrebu samo ako su u skladu sa zahtjevima relevantnih regulatornih akata navedenih u Prilogu II. i ako su označeni u skladu s člankom 38.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se na sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice koji su posebno izrađeni ili konstruirani za vozila koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom.
3. Države članice mogu dopustiti da se na raspolaganje na tržištu ili u upotrebu stave sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice koji su izuzeti na temelju članka 39. ili se upotrebljavaju na vozilima obuhvaćenima homologacijama koje su dodijeljene na temelju članaka 41., 42., 44. i 45. s obzirom na dotični sastavni dio ili dotičnu zasebnu tehničku jedinicu.
4. Države članice mogu dopustiti i da se na raspolaganje na tržištu ili u upotrebu stave sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice koji će se upotrebljavati na vozilima koja nije trebalo homologirati na temelju ove Uredbe ili Direktive 2007/46/EZ u trenutku njihova stavljanja na raspolaganje na tržištu, registracije ili stavljanja u upotrebu.
5. Države članice mogu dopustiti i da se na raspolaganje na tržištu ili u upotrebu stave zamjenski sastavni dijelovi i zamjenske zasebne tehničke jedinice koji će se upotrebljavati na vozilima za koja je homologacija tipa dodijeljena prije nego što su zahtjevi odgovarajućih regulatornih akata navedenih u Prilogu II. stupili na snagu, u skladu sa zahtjevima odgovarajućeg akta koji se primjenjivao kada su te homologacije tipa izvorno dodijeljene.
POGLAVLJE XI.
ZAŠTITNE KLAUZULE
Članak 51.
Nacionalna evaluacija vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica za koje se sumnja da predstavljaju ozbiljan rizik ili da su nesukladni
Ako na temelju svojih aktivnosti nadzora tržišta ili na temelju informacija dobivenih od homologacijskih tijela ili proizvođača ili na temelju pritužbi, tijela za nadzor tržišta jedne države članice imaju dovoljno razloga vjerovati da vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost osoba ili za druge aspekte zaštite javnih interesa obuhvaćenih ovom Uredbom, ili da ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, ta tijela provode evaluaciju dotičnog vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica obuhvaćajući relevantne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Relevantni gospodarski subjekti i odgovarajuća homologacijska tijela u potpunosti surađuju s tijelima za nadzor tržišta što uključuje prosljeđivanje rezultata svih relevantnih provjera ili ispitivanja provedenih u skladu s člankom 31.
Na procjenu rizika dotičnog vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebne tehničke jedinice primjenjuje se članak 20. Uredbe (EZ) br. 765/2008.
Članak 52.
Nacionalni postupci u vezi s vozilima, sustavima, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama koji predstavljaju ozbiljan rizik ili su nesukladni
1. Ako, nakon provedene evaluacije u skladu s člankom 51., tijelo za nadzor tržišta jedne države članice zaključi da vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje ili sigurnost osoba ili za druge aspekte zaštite javnog interesa obuhvaćene ovom Uredbom, ono bez odgode zahtijeva da relevantni gospodarski subjekt bez odgode poduzme sve odgovarajuće korektivne mjere kako bi se osiguralo da dotično vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica prilikom stavljanja na tržište, registracije ili stavljanja u upotrebu više ne predstavljaju taj rizik.
2. Ako, nakon provedene evaluacije u skladu s člankom 51., tijelo za nadzor tržišta jedne države članice zaključi da vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica nije u skladu s ovom Uredbom, ali ne predstavlja ozbiljan rizik iz stavka 1. ovog članka, ono bez odgode zahtijeva da relevantni gospodarski subjekt poduzme sve odgovarajuće korektivne mjere u razumnom roku kako bi vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica postali sukladni. Taj rok mora biti razmjeran ozbiljnosti nesukladnosti kako bi se osigurala sukladnost dotičnog vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice kada se stavlja na tržište, registrira ili stavlja u upotrebu.
Gospodarski subjekt u skladu s obvezama iz stavaka od 13. do 21. osigurava da su poduzete sve odgovarajuće korektivne mjere u odnosu na sva dotična vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice su stavili na tržište, registrirali ili stavili u upotrebu u Uniji.
3. Ako gospodarski subjekt ne poduzme odgovarajuće korektivne mjere u relevantnom roku navedenom u stavku 1. ili stavku 2. ili ako rizik zahtijeva hitnu mjeru, nacionalna tijela poduzimaju sve odgovarajuće privremene mjere ograničavanja kako bi se na njihovu nacionalnom tržištu zabranilo ili ograničilo stavljanje na raspolaganje na tržištu, registriranje ili stavljanje u upotrebu dotičnih vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica, odnosno kako bi ih se povuklo s navedenog tržišta ili opozvalo.
Na mjere ograničavanja navedene u prvom podstavku ovog stavka primjenjuje se članak 21. Uredbe (EZ) br. 765/2008.
4. Komisija može donijeti provedbene akte radi utvrđivanja klasifikacije ozbiljnosti nesukladnosti i odgovarajućih mjera koje nacionalna tijela trebaju poduzeti kako bi se osigurala ujednačena primjena ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Članak 53.
Korektivne mjere i mjere ograničavanja na razini Unije
1. Država članica koja poduzima korektivne mjere ili mjere ograničavanja u skladu s člankom 52. bez odgode obavješćuje Komisiju i druge države članice putem ICSMS-a. Ona isto tako o svojim zaključcima bez odgode obavješćuje homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju.
Dostavljene informacije uključuju sve raspoložive pojedinosti, posebno podatke potrebne za identifikaciju dotičnog vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, njihova podrijetla, prirode navodne nesukladnosti i uključenog rizika, podatke o prirodi i trajanju poduzetih nacionalnih korektivnih mjera i mjera ograničavanja te obrazloženje koje je dostavio odgovarajući gospodarski subjekt.
2. Država članica koja poduzima korektivne mjere ili mjere ograničavanja ujedno navodi je li razlog riziku ili nesukladnosti sljedeće:
(a) vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ne ispunjava zahtjeve koji se odnose na zdravlje ili sigurnost osoba, na zaštitu okoliša ili druge aspekte zaštite javnog interesa obuhvaćene ovom Uredbom; ili
(b) postoje nedostaci u relevantnim regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
3. Države članice, osim države članice koja je poduzela korektivne mjere ili mjere ograničavanja, u roku od jednog mjeseca od obavijesti iz stavka 1. obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim korektivnim mjerama ili mjerama ograničavanja koje su donijele i o svim dodatnim raspoloživim informacijama koje se odnose na nesukladnost i rizik dotičnog vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice te, ako se ne slažu s nacionalnom mjerom o kojoj su obaviještene, o svojim prigovorima.
4. Ako u roku od jednog mjeseca od obavijesti iz stavka 1. nijedna država članica ni Komisija ne ulože prigovor na nacionalnu mjeru o kojoj su obaviještene, ta se mjera smatra opravdanom. Druge države članice osiguravaju da se na njihovim državnim područjima bez odgode poduzmu slične korektivne mjere ili mjere ograničavanja u odnosu na dotično vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu.
5. Ako država članica ili Komisija u roku od jednog mjeseca od obavijesti iz stavka 1. uloži prigovor u pogledu nacionalne mjere o kojoj su obaviještene ili ako Komisija smatra da je nacionalna mjera o kojoj su obaviještene u suprotnosti s pravom Unije, Komisija se bez odgode savjetuje s dotičnim državama članicama i odgovarajućim gospodarskim subjektima.
Na temelju zaključaka savjetovanja iz prvog podstavka ovog stavka, Komisija donosi provedbene akte radi donošenja odluke o usklađenim korektivnim mjerama ili mjerama ograničavanja na razini Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Komisija o odluci iz drugog podstavka odmah obavješćuje odgovarajućeg gospodarskog subjekta odnosno odgovarajuće gospodarske subjekte. Države članice bez odgode provode takve akte i o tome obavješćuju Komisiju.
Ako Komisija smatra da je priopćena nacionalna mjera neopravdana, dotična država članica povlači ili prilagođava mjeru u skladu s odlukom Komisije iz drugog podstavka.
6. Ako nakon ispitivanja i pregleda koje je provela u skladu s člankom 9. Komisija utvrdi da je korektivna mjera ili mjera ograničavanja potrebna na razini Unije, ona se bez odgode savjetuje s dotičnim državama članicama i odgovarajućim gospodarskim subjektom odnosno odgovarajućim gospodarskim subjektima.
Na temelju savjetovanja iz prvog podstavka ovog stavka Komisija donosi provedbene akte radi donošenja odluke o korektivnim mjerama i mjerama ograničavanja na razini Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Komisija o odluci iz drugog podstavka odmah obavješćuje odgovarajućeg gospodarskog subjekta odnosno odgovarajuće gospodarske subjekte. Države članice bez odgode provode takve akte i o tome obavješćuju Komisiju.
7. Ako se rizik ili nesukladnost pripiše nedostacima regulatornih akata navedenih u Prilogu II., Komisija predlaže odgovarajuće mjere:
(a) ako se radi o pravnim aktima Unije, Komisija predlaže potrebne izmjene dotičnog akta;
(b) ako se radi o pravilnicima UN-a, Komisija predlaže nacrt potrebnih izmjena odgovarajućih pravilnika UN-a u skladu s postupkom primjenljivim na temelju Revidiranog sporazuma iz 1958.
8. Ako se korektivna mjera smatra opravdanom u skladu s ovim člankom ili ona podliježe provedbenim aktima iz stavka 5. ili 6., ta je mjera besplatno dostupna nositeljima registracija za dotična vozila. Ako su prije donošenja korektivne mjere provedeni popravci na račun nositelja registracije, trošak za takve popravke nadoknađuje proizvođač do iznosa troška popravaka koji se korektivnom mjerom zahtijevaju.
Članak 54.
Nesukladna EU homologacija tipa
1. Ako homologacijsko tijelo utvrdi da dodijeljena homologacija tipa nije u skladu s ovom Uredbom ono odbija priznati tu homologaciju.
2. Homologacijsko tijelo o svojem odbijanju obavješćuje homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa, homologacijska tijela drugih država članica i Komisiju. Ako u roku od jednog mjeseca od obavijesti homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa potvrdi nesukladnost homologacije tipa, to homologacijskoj tijelo povlači homologaciju tipa.
3. Ako u roku od jednog mjeseca od obavijesti iz stavka 2. homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa uloži prigovor, Komisija se bez odgode savjetuje s državama članicama, osobito s homologacijskim tijelom koje je dodijelilo homologaciju tipa i odgovarajućim gospodarskim subjektom.
4. Na temelju savjetovanja iz stavka 3. ovog članka, Komisija donosi provedbene akte radi donošenja odluke o tome je li odbijanje priznavanja EU homologacije tipa iz stavka 1. ovog članka opravdano. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Komisija o odluci iz prvog podstavka odmah obavješćuje odgovarajuće gospodarske subjekte. Države članice bez odgode provode takve akte i o tome obavješćuju Komisiju.
5. Ako nakon ispitivanja i pregleda koje je provela u skladu s člankom 9. Komisija ustanovi da dodijeljena homologacija tipa nije u skladu s ovom Uredbom, ona se bez odgode savjetuje s državama članicama, osobito s homologacijskim tijelom koje je dodijelilo homologaciju tipa i odgovarajućim gospodarskim subjektom.
Na temelju savjetovanja iz prvog podstavka ovog stavka Komisija donosi provedbeni akt radi donošenja odluke o odbijanju priznanja homologacije tipa iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
6. Za vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice obuhvaćene nesukladnom homologacijom tipa koji su već stavljeni na raspolaganje na tržištu, primjenjuju se članci 51., 52. i 53.
Članak 55.
Stavljanje na tržište i stavljanje u upotrebu dijelova ili opreme koji mogu predstavljati ozbiljan rizik za ispravno funkcioniranje sustava od temeljnog značaja
1. Dijelovi ili oprema koji mogu predstavljati ozbiljan rizik za ispravno funkcioniranje sustava koji su od temeljnog značaja za sigurnost vozila ili za njegovu okolišnu učinkovitost ne stavljaju se na tržište, ne stavljaju se u upotrebu te se zabranjuju, osim ako ih odobri homologacijsko tijelo u skladu s člankom 56.
2. Takva se odobrenja primjenjuju samo na ograničen broj dijelova ili opreme koji su uvršteni na popis iz stavka 4.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. o dopuni ove Uredbe utvrđivanjem zahtjeva za odobrenje za dijelove i opremu iz stavka 1. ovog članka.
Ti se zahtjevi mogu temeljiti na regulatornim aktima navedenima u Prilogu II. ili se mogu sastojati od usporedbe okolišne učinkovitosti ili sigurnosti dijelova ili opreme s okolišnom učinkovitošću ili sigurnosti originalnih dijelova ili opreme, prema potrebi. U svakom slučaju zahtjevima se osigurava da se dijelovima ili opremom ne ugrožava funkcioniranje tih sustava koji su od temeljnog značaja za sigurnost vozila ili njegovu okolišnu učinkovitost.
4. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene Priloga VI. kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak i regulatorni razvoj utvrđivanjem i ažuriranjem popisa dijelova ili opreme na temelju procjene sljedećih elemenata:
(a) mjere u kojoj postoji ozbiljan rizik u pogledu sigurnosti ili okolišne učinkovitosti vozila koja su opremljena dotičnim dijelovima ili opremom;
(b) mogućeg učinka koji bi na potrošače i proizvođače na preprodajnom tržištu imalo odobrenje za dijelove ili opremu iz članka 56. stavka 1.
5. Stavak 1. ne primjenjuje se na originalne dijelove ili opremu ili na dijelove ili opremu koji su dio sustava koji je homologiran u skladu s regulatornim aktima navedenima u Prilogu II., osim ako se homologacija tipa odnosi na aspekte koji ne uključuju ozbiljan rizik iz stavka 1.
Za potrebe ovog članka, originalni dijelovi ili oprema znači dijelovi ili oprema koji su proizvedeni u skladu sa specifikacijama i proizvodnim standardima koje je proizvođač vozila utvrdio za sastavljanje dotičnog vozila.
6. Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na vozila ili opremu koji su isključivo proizvedeni za vozila za utrke. Dijelove ili opremu navedene u Prilogu VI. koji se upotrebljavaju i u utrkama i cestovnom prometu smije se staviti na raspolaganje na tržištu samo za vozila namijenjena upotrebi na javnim cestama, ako su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u delegiranim aktima iz stavka 3. ovog članka i ako ih je odobrila Komisija. Komisija donosi provedbene akte radi donošenja odluke o dodjeljivanju tih odobrenja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Članak 56.
Povezani zahtjevi za dijelove ili opremu koji mogu predstavljati ozbiljan rizik za ispravno funkcioniranje sustavâ od temeljnog značaja
1. Proizvođač dijelova ili opreme može zatražiti odobrenje iz članka 55. stavka 1. tako da homologacijskom tijelu podnese zahtjev kojem je priloženo izvješće o ispitivanju koje je sastavila tehnička služba i kojim se potvrđuje da dijelovi ili oprema za koje se traži odobrenje ispunjavaju zahtjeve iz članka 55. stavka 3. Takav proizvođač može podnijeti samo jedan zahtjev za pojedini tip dijela ili opreme i to samo jednom homologacijskom tijelu.
2. Zahtjev za odobrenje sadržava podatke o proizvođaču dijelova ili opreme, tipu, identifikacijskom broju i broju dijela za dijelove ili opremu, naziv proizvođača vozila, tip vozila i, prema potrebi, godinu proizvodnje i bilo koje druge informacije kojima se omogućava identifikaciju vozila na koje se namjeravaju ugraditi dijelovi ili oprema.
Homologacijsko tijelo odobrava stavljanje na tržište i stavljanje u upotrebu dijelova ili opreme ako zaključi, uzimajući u obzir izvješće o ispitivanju iz stavka 1. ovog članka i druge dokaze, da dotični dijelovi ili oprema ispunjavaju zahtjeve iz članka 55. stavka 3.
Homologacijsko tijelo bez odgode izdaje proizvođaču certifikat o odobrenju.
Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja predloška i sustava brojčanog označivanja za certifikat o odobrenju iz trećeg podstavka ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
3. Proizvođač bez odgode obavješćuje homologacijsko tijelo koje je izdalo odobrenje o svakoj promjeni koja utječe na uvjete pod kojima je odobrenje izdano. To homologacijsko tijelo odlučuje o tome mora li odobrenje biti preispitano ili ponovno izdano te jesu li potrebna daljnja ispitivanja.
Proizvođač osigurava da su dijelovi ili oprema proizvedeni i da se i dalje proizvode u skladu s uvjetima pod kojima je izdano odobrenje.
4. Homologacijsko tijelo prije izdavanja bilo kakvog odobrenja provjerava postoje li mjere i postupci kojima se osigurava djelotvorna kontrola sukladnosti proizvodnje.
Ako homologacijsko tijelo zaključi da više nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje odobrenja, zahtijeva od proizvođača da poduzme potrebne mjere kako bi osiguralo da dijelovi ili oprema postanu sukladni. Prema potrebi, homologacijsko tijelo povlači odobrenje.
5. Na zahtjev nacionalnog tijela druge države članice, homologacijsko tijelo koje je izdalo odobrenje sustavom zajedničke sigurne elektroničke razmjene šalje nacionalnom tijelu te druge države članice u roku od mjesec dana od zaprimanja tog zahtjeva kopiju izdanog certifikata o odobrenju, zajedno s prilozima. Kopija može biti i u obliku zaštićene elektroničke datoteke.
6. Homologacijsko tijelo koje se ne slaže s odobrenjem koje je izdala druga država članica Komisiji iznosi razloge svojeg neslaganja. Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi riješila spor. Među ostalim, Komisija može prema potrebi i nakon savjetovanja s odgovarajućim homologacijskim tijelima, donijeti provedbene akte kojima se zahtijeva povlačenje odobrenja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
7. Dok se ne sastavi popis iz članka 55. stavka 4. države članice mogu zadržati nacionalne odredbe koje se odnose na dijelove ili opremu koji mogu utjecati na ispravno funkcioniranje sustava od temeljnog značaja za sigurnost vozila ili za njegovu okolišnu učinkovitost.
POGLAVLJE XII.
MEĐUNARODNI PROPISI
Članak 57.
Pravilnici UN-a potrebni za EU homologaciju tipa
1. Pravilnici UN-a ili njihove izmjene za koje je Unija glasovala ili koje Unija primjenjuje, a koji su navedeni u Prilogu II., dio su zahtjevâ za EU homologaciju tipa vozilâ, sustavâ, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica.
2. Ako je Unija glasovala za pravilnik UN-a ili njegove izmjene za potrebe homologacije tipa vozila kao cjeline, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 82. kako bi se ova Uredba dopunila tako da pravilnik UN-a ili njegove izmjene postanu obvezne ili kako bi se ova Uredba izmijenila, prema potrebi.
U tim delegiranim aktima, prema potrebi se navode datumi od kojih primjena pravilnika UN-a ili njihovih izmjena postaje obvezna i prema potrebi navode prijelazne odredbe i, ako je primjenjivo za potrebe EU homologacije tipa, podatke o prvoj registraciji i stavljanju u upotrebu vozila te o stavljanju na raspolaganje na tržištu sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica.
Članak 58.
Jednakovrijednost pravilnikâ UN-a za potrebe EU homologacije tipa
1. Pravilnici UN-a navedeni u dijelu II. Priloga II. smatraju se jednakovrijednima odgovarajućim regulatornim aktima u mjeri u kojoj dijele isto područje primjene i predmet.
2. Homologacijska tijela država članica prihvaćaju homologacije tipa dodijeljene u skladu s pravilnicima UN-a iz stavka 1. i, ako je primjenjivo, prihvaćaju odgovarajuće homologacijske oznake, umjesto odgovarajućih homologacija tipa i homologacijskih oznaka dodijeljenih u skladu s ovom Uredbom i regulatornim aktima navedenim u Prilogu II.
POGLAVLJE XIII.
PRUŽANJE TEHNIČKIH INFORMACIJA
Članak 59.
Informacije namijenjene korisnicima
1. Proizvođač ne smije dostavljati nikakve tehničke informacije povezane s podacima o tipu vozila, sustava, sastavnog dijela, zasebne tehničke jedinice, dijelu ili opremi predviđenima ovom Uredbom, ili regulatornim aktima navedenima u Prilogu II. koje se razlikuju od podataka o homologaciji tipa koju je dodijelilo homologacijsko tijelo.
2. Proizvođač stavlja na raspolaganje korisnicima sve odgovarajuće informacije i potrebne upute kojima se opisuju svi posebni uvjeti ili ograničenja povezani s upotrebom vozila, sustava, sastavnog dijela, zasebne tehničke jedinice, dijela ili opreme.
3. Informacije iz stavka 2. dostavljaju se na službenom jeziku ili službenim jezicima države članice u kojoj se vozilo, sustav, sastavni dio, zasebna tehnička jedinica, dio ili oprema namjeravaju staviti na tržište, registrirati ili staviti u upotrebu. Navode se i u vlasničkom priručniku.
Članak 60.
Informacije namijenjene proizvođačima
1. Proizvođač vozila stavlja na raspolaganje proizvođačima sustava, sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica, dijelova ili opreme sve podatke potrebne za EU homologaciju tipa sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica ili za dobivanje odobrenja iz članka 55. stavka 1.
Proizvođač vozila može od proizvođača sustava, sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica, dijelova ili opreme zahtijevati sklapanje obvezujućeg sporazuma o zaštiti povjerljivosti svih informacija koje nisu javno dostupne, među ostalim informacija povezanih s pravom intelektualnog vlasništva.
2. Proizvođač sustava, sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica, dijelova ili opreme pruža proizvođaču vozila sve detaljne informacije o ograničenjima koja se primjenjuju na njegove homologacije tipa i koja su navedena u članku 29. stavku 3. ili utvrđena u regulatornom aktu navedenom u Prilogu II.
POGLAVLJE XIV.
PRISTUP INFORMACIJAMA POVEZANIMA S OBD-A U VOZILU TE INFORMACIJAMA O POPRAVKU I ODRŽAVANJU VOZILA
Članak 61.
Obveze proizvođača u pogledu pružanja informacija povezanih s OBD-om te informacija o popravku i održavanju vozila
1. Proizvođači omogućuju neovisnim subjektima neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama povezanima s OBD-om u vozilu, dijagnostičkoj i drugoj opremi te alatima, što uključuje potpuni referentni materijal i dostupne verzije za preuzimanje odgovarajućeg softvera, kao i informacijama o popravku i održavanju vozila. Informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka. Neovisni subjekti imaju pristup dijagnostičkim uslugama na daljinu kojima se služe proizvođači, ovlašteni trgovci i serviseri.
Proizvođači osiguravaju standardiziran i siguran sustav s mogućnošću rada na daljinu kojim se neovisnim serviserima omogućuje da obave radnje za koje je potreban pristup sigurnosnom sustavu vozila.
2. Dok Komisija ne donese odgovarajuće norme u okviru rada Europskog odbora za normizaciju (CEN) ili usporedivog tijela za normizaciju, informacije povezane s OBD-om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila moraju biti predstavljene na jednostavno dostupan način tako da ih neovisni subjekti mogu obraditi uz razuman napor.
Informacije povezane s OBD-om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila moraju biti dostupne na internetskim stranicama proizvođača u standardiziranom obliku ili, ako to nije moguće zbog prirode informacija, u drugom primjerenom obliku. Kada je riječ o neovisnim subjektima koji nisu serviseri, informacije se također daju u strojno čitljivom obliku koji se može obraditi elektronički uobičajeno dostupnim informatičkim alatima i softverima te koji omogućava neovisnim subjektima da izvršavaju zadatke povezane sa svojim aktivnostima u lancu opskrbe na preprodajom tržištu.
3. U sljedećim je slučajevima, međutim, dovoljno da proizvođač kada to neovisni subjekt zatraži pravodobno i na lako dostupan način pruži zatražene informacije::
(a) za tipove vozila obuhvaćene nacionalnom homologacijom tipa vozila proizvedenih u malim serijama iz članka 42.;
(b) za vozila za posebne namjene;
(c) za tipove vozila obuhvaćene kategorijama O1 i O2 koji ne upotrebljavaju dijagnostičke alate ili fizičku ili bežičnu komunikaciju s ugrađenom elektroničkom upravljačkom jedinicom ili jedinicama radi dijagnostike ili reprogramiranja svojih vozila;
(d) za završni stupanj homologacije tipa u postupku višestupanjske homologacije tipa, ako završni stupanj obuhvaća samo nadogradnju koja se ne sastoji od elektroničkih upravljačkih sustava vozila, a svi elektronički upravljački sustavi osnovnog vozila ostaju nepromijenjeni.
4. Pojedinosti tehničkih zahtjevâ za pristup informacijama povezanim s OBD-om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila, osobito tehničke specifikacije o načinu pružanja informacija povezanih s OBD-om u vozilu i informacija o popravku i održavanju vozila, utvrđene su u Prilogu X.
5. Proizvođači neovisnim subjektima i ovlaštenim trgovcima i serviserima stavljaju na raspolaganje i materijale za osposobljavanje.
6. Proizvođači osiguravaju da su informacije povezane s OBD-om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila uvijek raspoložive, osim kada je potrebno održavanje informacijskog sustava.
Proizvođači na svojim internetskim stranicama objavljuju sve naknadne izmjene i dopune informacija povezanih s OBD-om u vozilu i informacija o popravku i održavanju vozila u isto vrijeme kad ih daje na raspolaganje ovlaštenim serviserima.
7. Za potrebe proizvodnje i servisiranja zamjenskih ili servisnih dijelova za OBD i dijagnostičkih alata i ispitne opreme, proizvođači svakom zainteresiranom proizvođaču ili serviseru sastavnih dijelova, dijagnostičkih alata ili ispitne opreme osiguravaju na nediskriminirajućoj osnovi odgovarajuće informacije povezane s OBD-om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila.
8. Za potrebe konstruiranja, proizvodnje i popravka automobilske opreme za vozila na alternativna goriva proizvođači svakom zainteresiranom proizvođaču, ugraditelju ili serviseru opreme za vozila na alternativna goriva na nediskriminirajućoj osnovi osiguravaju odgovarajuće informacije povezane s OBD-om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila.
9. Ako proizvođač vozila vodi evidenciju o popravku i održavanju vozila u središnjoj bazi podataka ili se to vodi u njegovo ime, neovisni serviseri imaju besplatan pristup tim evidencijama i omogućen im je unos informacija o popravku i održavanju koje su izvršili.
10. Ovo poglavlje ne primjenjuje se na vozila koja su obuhvaćena homologacijama pojedinačnih vozila.
11. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene Priloga X. kako bi se ažuriranjem zahtjeva koji se odnose na pristup informacijama povezanim s OBD-om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila, uključujući aktivnosti popravka i održavanja potpomognute bežičnom mrežom širokog područja, te donošenjem i objedinjavanjem normi iz stavka 2. ovog članka uzeo u obzir tehnički napredak i razvoj regulative ili spriječila zlouporaba. Komisija uzima u obzir sadašnju informacijsku tehnologiju, predvidljivi razvoj tehnologije vozila, postojeće norme ISO i mogućnost uvođenja međunarodne norme ISO.
Članak 62.
Obveze u pogledu nositelja nekoliko homologacija tipa
1. Ako je riječ o mješovitoj homologaciji tipa, homologaciji tipa korak po korak ili višestupanjskoj homologaciji tipa, proizvođač koji je odgovoran za dotičnu homologaciju tipa sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ili za određeni stupanj vozila odgovoran je za obavješćivanje završnog proizvođača i neovisnih subjekata o informacijama o popravku i održavanju koje se odnose na određeni sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu ili na pojedini stupanj.
2. U slučaju višestupanjske homologacije tipa završni proizvođač odgovoran je za osiguravanje pristupa informacijama povezanim s OBD-om u vozilu, informacijama o popravku i održavanju vozila s obzirom na vlastiti stupanj ili stupnjeve proizvodnje te na poveznicu s prethodnim stupnjem ili stupnjevima.
Članak 63.
Naknade za pristup informacijama o popravku i održavanju vozila
1. Proizvođač može naplatiti razumne i razmjerne naknade za pristup informacijama o popravku i održavanju vozila, osim evidenciji iz članka 61. stavka 10. Naknadama se ne smije odvraćati od pristupa takvim informacijama ako je riječ o tome da pri utvrđivanju njihova iznosa nije uzeta u obzir mjera u kojoj se neovisni subjekt koristi informacijama. Nacionalnim tijelima, Komisiji i tehničkim službama pristup informacijama o popravku i održavanju vozila daje se besplatno.
2. Proizvođač stavlja na raspolaganje informacije o popravku i održavanju vozila, uključujući transakcijske usluge, primjerice reprogramiranje ili tehničku pomoć na satnoj, dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj osnovi, s tim da se naknade za pristup takvim informacijama mijenjaju u skladu s trajanjem odobrenog pristupa.
Osim pristupa na vremenskoj osnovi, proizvođači mogu nuditi pristup temeljen na transakcijama za koji se naknade naplaćuju po transakciji, a ne na temelju trajanja odobrenog pristupa.
Ako proizvođač nudi oba načina pristupanja, neovisni serviseri odabiru hoće li upotrebljavati pristup na vremenskoj osnovi ili pristup temeljen na transakcijama.
Članak 64.
Dokaz sukladnosti s informacijama povezanima s OBD-om u vozilu i s informacijama o popravku i održavanju
1. Proizvođač koji je podnio zahtjev za EU homologaciju tipa ili nacionalnu homologaciju tipa dostavlja homologacijskom tijelu dokaz iz kojeg je vidljiva sukladnost s ovim poglavljem u roku od šest mjeseci od datuma dotične homologacije tipa.
2. Ako se takav dokaz sukladnosti ne dostavi u roku iz stavka 1. ovog članka, homologacijsko tijelo poduzima odgovarajuće mjere u skladu s člankom 65.
Članak 65.
Sukladnost s obvezama koje se odnose na pristup informacijama povezanima s OBD-om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila
1. Homologacijsko tijelo može u svakom trenutku na vlastitu inicijativu, na temelju pritužbe ili na temelju ocjene tehničke službe provjeriti postupa li proizvođač u skladu s ovim poglavljem i certifikatom proizvođača o pristupu informacijama povezanim s OBD-om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila iz Dodatka 1. Prilogu X.
2. Ako homologacijsko tijelo zaključi da proizvođač nije ispunio svoje obveze koje se odnose na pristup informacijama povezanima s OBD-om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila, homologacijsko tijelo koje je dodijelilo odgovarajuću homologaciju tipa poduzima odgovarajuće mjere kako bi ispravilo situaciju.
Te mjere mogu uključivati povlačenje ili suspenziju homologacije tipa, novčane kazne ili druge mjere donesene na temelju članka 84.
3. Ako neovisni subjekt ili trgovinsko udruženje koje zastupa neovisne subjekte uloži pritužbu homologacijskom tijelu u kojoj navodi da proizvođač nije postupao u skladu s ovim poglavljem, homologacijsko tijelo obavlja kontrolu kako bi se provjerila sukladnost proizvođača. Homologacijsko tijelo zahtijeva od homologacijskog tijela koje je dodijelilo homologaciju tipa vozila kao cjeline da istraži pritužbu te da nakon toga zatraži od proizvođača vozila dokaze da je sustav koji proizvođač vozila ima sukladan ovoj Uredbi. Rezultati istrage priopćuju se nacionalnom homologacijskom tijelu i dotičnom neovisnom subjektu ili trgovinskom udruženju roku od tri mjeseca od zahtjeva.
4. Prilikom kontrole homologacijsko tijelo može zatražiti od tehničke službe ili bilo kojeg drugog neovisnog stručnjaka da provede ocjenjivanje kako bi se provjerilo jesu li ispunjene obveze koje se odnose na pristup informacijama povezanim s OBD-om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila.
Članak 66.
Forum o pristupu informacijama o vozilima
1. U pogledu pristupa informacijama povezanim s OBD-om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila Forumom o pristupu informacijama o vozilima, osnovanim u skladu s člankom 13. stavkom 9. Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 ( 7 ), obuhvaćena su i sva vozila obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.
Forum provodi svoje aktivnosti u skladu s Prilogom X. ovoj Uredbi.
2. Forum o pristupu informacijama o vozilima razmatra utječe li pristup informacijama povezanima s OBD-om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila na pomake koji su postignuti u smanjivanju krađe vozila i sastavlja preporuke za poboljšanje zahtjeva koji se odnose na pristup takvim informacijama. Forum o pristupu informacijama o vozilima posebice savjetuje Komisiju u vezi s uvođenjem postupka u okviru kojeg akreditirana tijela odobravaju i ovlašćuju neovisne subjekte za pristup informacijama o sigurnosti vozila.
Komisija može odlučiti da rasprave i zaključci Foruma o pristupu informacijama o vozilima ostanu povjerljivi.
POGLAVLJE XV.
OCJENJIVANJE, IMENOVANJE, PRIJAVLJIVANJE I PRAĆENJE TEHNIČKIH SLUŽBI
Članak 67.
Tijelo za homologaciju tipa odgovorno za tehničke službe
1. Homologacijsko tijelo koje je imenovala država članica u skladu s člankom 6. stavkom 2., (za potrebe ovog poglavlja „tijelo za homologaciju tipa”), odgovorno je za ocjenjivanje, imenovanje, prijavljivanje i praćenje tehničkih službi, uključujući, ako je primjenjivo, podugovaratelje ili društva kćeri tih tehničkih službi. Tijelo za homologaciju tipa može odlučiti da ocjenjivanje i praćenje tehničkih službi te, ako je primjenjivo, podugovarateljâ ili društava kćeri tih tehničkih službi provodi nacionalno akreditacijsko tijelo.
2. Na tijela za homologaciju tipa primjenjuje se istorazinska ocjena za svaku aktivnost koju obavljaju, a koja se odnosi na ocjenjivanje i praćenje tehničkih službi.
Istorazinskom ocjenom obuhvaćena su ocjenjivanja svih ili dijela aktivnosti tehničkih službi koja su provela tijela za homologaciju tipa u skladu s člankom 73. stavkom 4., uključujući osposobljenost osoblja, ispravnost metodologije ispitivanja i pregleda te ispravnost rezultata ispitivanja na temelju utvrđenog područja primjene regulatornih akata navedenih u dijelu I. Priloga II.
Iz istorazinske ocjene izuzete su aktivnosti u vezi s ocjenjivanjem i praćenjem tehničkih službi koje se bave samo nacionalnim pojedinačnim homologacijama koje su dodijeljene u skladu s člankom 45. ili nacionalnim homologacijama tipa vozila proizvedenih u malim serijama koje su dodijeljene u skladu s člankom 42.
Svako ocjenjivanje akreditiranih tehničkih službi koje provode tijela za homologaciju tipa izuzima se iz istorazinskih ocjena.
3. Na tijela za homologaciju tipa ne primjenjuje se istorazinska ocjena ako sve svoje tehničke službe imenuju isključivo na temelju akreditacije tehničkih službi.
4. Tijelo za homologaciju tipa ne smije pružati savjetodavne usluge na komercijalnoj ili na konkurentskoj osnovi.
5. Tijelo za homologaciju tipa mora imati na raspolaganju dovoljno osoblja za obavljanje zadaća utvrđenih u ovoj Uredbi.
6. Svaka država članica Komisiji, Forumu i drugim državama članicama koje to zatraže dostavlja informacije o svojim postupcima za ocjenjivanje, imenovanje i prijavljivanje tehničkih službi te o postupcima za praćenje tehničkih službi i o svim promjenama tih postupaka.
Komisija može donositi provedbene akte radi utvrđivanja obrasca za pružanje informacija o postupcima država članica iz prvog podstavka ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
7. Tijela za homologaciju tipa na koje se primjenjuje istorazinska ocjena uspostavljaju postupke za unutarnje kontrole u skladu s Dodatkom 2. Prilogu III. Takve unutarnje kontrole provode se najmanje jednom godišnje. Međutim, učestalost unutarnjih kontrola može se smanjiti ako tijelo za homologaciju tipa može dokazati da se njegov sustav upravljanja djelotvorno provodi i da se pokazao stabilnim.
8. Istorazinske ocjene tijela za homologaciju tipa provodi skupina za istorazinsku ocjenu, sastavljena od dva tijela za homologaciju tipa iz drugih država članica, najmanje jednom svakih pet godina.
Komisija može odlučiti sudjelovati u skupini za istorazinsku ocjenu na temelju analize procjene rizika.
Istorazinska ocjena provodi se pod odgovornošću homologacijskog tijela koje se ocjenjuje i obuhvaća posjet prostorijama tehničke službe koju je odabrala skupina za istorazinsku ocjenu.
Tijela za homologaciju tipa na koja se ne primjenjuje istorazinska ocjena u skladu sa stavkom 3. nisu uključena ni u jednu aktivnost u vezi sa skupinom za istorazinsku ocjenu.
9. Vodeći računa o razmatranjima Foruma, Komisija može donijeti provedbene akte radi utvrđivanja plana za istorazinske ocjene kojim se obuhvaća razdoblje od barem pet godina, utvrđujući kriterije u vezi sa sastavom skupine za istorazinsku ocjenu, metodologija ocjene, raspored, učestalost i druge zadaće povezane s istorazinskom ocjenom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
10. Forum ispituje ishod istorazinskih ocjena. Komisija sastavlja sažetke ishoda istorazinskih ocjena i objavljuje ih.
Članak 68.
Imenovanje tehničkih službi
1. Tijela za homologaciju tipa imenuju tehničke službe za jednu od sljedećih kategorija aktivnosti ili više njih, ovisno o njihovu području osposobljenosti:
(a) kategorija A: ispitivanja iz ove Uredbe i iz regulatornih akata koji navedenih u Prilogu II. koja tehničke službe provode u svojim prostorijama;
(b) kategorija B: nadzor nad ispitivanjima, što uključuje pripremu za ispitivanja, iz ove Uredbe i iz regulatornih akata navedenih u Prilogu II. ako se takva ispitivanja provode u prostorijama proizvođača ili treće strane;
(c) kategorija C: redovito ocjenjivanje i praćenje proizvođačevih postupaka za kontrolu sukladnosti proizvodnje;
(d) kategorija D: nadzor ili provođenje ispitivanja ili pregleda radi nadzora sukladnosti proizvodnje.
2. Svaka država članica može imenovati tijelo za homologaciju tipa kao tehničku službu za jednu ili više kategorija aktivnosti navedenih u stavku 1.
3. Tehnička služba uspostavlja se u skladu s pravom države članice i ima pravnu osobnost, osim ako je riječ o tehničkoj službi koja pripada tijelu za homologaciju tipa i akreditiranoj unutarnjoj tehničkoj službi proizvođača iz članka 72.
4. Tehnička služba sklapa ugovor o osiguranju od odgovornosti kojim su obuhvaćene njezine aktivnosti, osim ako takvu odgovornost preuzima njezina država članica u skladu s nacionalnim pravom ili ako je država članica sama izravno odgovorna za ocjenjivanje sukladnosti.
5. Tehničke službe treće zemlje, osim onih koje su imenovane u skladu s člankom 72., mogu biti imenovane i biti prijavljene Komisiji u svrhu članka 74. samo ako je bilateralnim sporazumom između Unije i dotične treće zemlje predviđena mogućnost imenovanja takvih tehničkih službi. To ne sprečava tehničku službu koja je uspostavljena na temelju prava države članice u skladu sa stavkom 3. ovog članka da osniva društva kćeri u trećim zemljama, uz uvjet da tim društvima kćerima izravno upravlja i da ih kontrolira imenovana tehnička služba.
Članak 69.
Neovisnost tehničkih službi
1. Tehnička služba, što uključuje njezino osoblje, neovisna je, a aktivnosti za koje je imenovana provodi s najvišim stupnjem strukovnog integriteta i potrebnom tehničkom osposobljenošću u određenom području u kojem djeluje, bez pritisaka i poticaja, posebno financijskih, koji bi mogli utjecati na njezinu prosudbu ili rezultate njezinih ocjenjivanja, posebno ako ti pritisci ili poticaji dolaze od osoba ili skupina osoba koje bi mogle imati koristi od rezultata tih aktivnosti.
2. Tehnička služba organizacija je ili tijelo treće strane i ne sudjeluje u postupku konstruiranja, proizvodnje, isporuke ili održavanja vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice koju ocjenjuje, ispituje ili pregledava.
Ako je organizacija ili tijelo dio trgovinskog udruženja ili strukovnog saveza u kojima su zastupljena poduzeća koja su uključena u konstruiranje, proizvodnju, isporuku ili održavanje vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koje ocjenjuje, ispituje ili pregledava, može se smatrati da ispunjava zahtjeve iz prvog podstavka pod uvjetom da se tijelu za homologaciju tipa odgovarajuće države članice dokaže da je organizacija ili tijelo neovisno i da nema nikakvog sukoba interesa.
3. Tehnička služba, njezino rukovodstvo na najvišoj razini i osoblje odgovorno za provedbu aktivnosti za koje je imenovano u skladu s člankom 68. stavkom 1. ne smiju konstruirati, proizvoditi, isporučivati ni održavati vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice koje ocjenjuju niti smiju predstavljati strane koje su uključene u te aktivnosti. Time se ne isključuje upotreba vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji su nužni da bi tehnička služba mogla obavljati svoje aktivnosti odnosno upotreba takvih vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica za osobne potrebe.
4. Tehnička služba osigurava da se aktivnostima njezinih društava kćeri ili podugovaratelja ne utječe na povjerljivost, objektivnost ili nepristranost kategorija aktivnosti za koje je imenovana.
5. Osoblje tehničke službe ima obvezu čuvanja profesionalne tajne u pogledu svih informacija dobivenih pri obavljanju njihovih zadaća na temelju ove Uredbe, osim u odnosu na tijelo za homologaciju tipa i, ako je to relevantno, nacionalno akreditacijsko tijelo, ili ako se tako zahtijeva pravom Unije odnosno nacionalnim pravom.
Članak 70.
Osposobljenost tehničkih službi
1. Tehnička služba mora biti osposobljena za izvršavanje svih aktivnosti za koje traži imenovanje u skladu s člankom 68. stavkom 1. Tehnička služba dokazuje tijelu za homologaciju tipa ili nacionalnom akreditacijskom tijelu koje obavlja ocjenjivanje ili nadzor te tehničke službe da ispunjava sve sljedeće uvjete::
(a) njezino osoblje raspolaže odgovarajućim vještinama, posebnim tehničkim znanjem, strukovnim obrazovanjem i dovoljnim i odgovarajućim iskustvom za obavljanje zadaća za koje traži imenovanje;
(b) posjeduje opise postupaka koji su relevantni za obavljanje aktivnosti za koje traži imenovanje, uzimajući u obzir stupanj tehnološke složenosti dotičnog vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice te masovnost odnosno serijsku prirodu proizvodnog procesa. Tehnička služba dokazuje transparentnost i ponovljivost tih postupaka;
(c) raspolaže sredstvima koja su potrebna za obavljanje zadaća povezanih s jednom ili više kategorija aktivnosti za koje traži imenovanje te ima pristup svoj potrebnoj opremi ili prostorijama.
2. Tehnička služba dokazuje i da raspolaže odgovarajućim vještinama, posebnim tehničkim znanjem i osvjedočenim iskustvom za provođenje ispitivanja i pregleda kojima se ocjenjuje sukladnost vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica s ovom Uredbom te dokazuje svoju sukladnost s normama navedenima u Dodatku 1. Prilogu III. Međutim, norme navedene u Dodatku 1. Prilogu III. ne primjenjuju se za potrebe posljednjeg stupnja nacionalnog višestupanjskog postupka iz članka 47. stavka 1.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene Priloga III. u vezi sa zahtjevima za ocjenjivanje tehničkih službi.
Članak 71.
Društva kćeri i podugovaranje tehničkih službi
1. Tehničke službe mogu uz suglasnost tijela za homologaciju tipa nadležnog za imenovanje podugovoriti neke kategorije aktivnosti za koje su imenovane u skladu s člankom 68. stavkom 1. ili izvođenje tih aktivnosti mogu prenijeti na društvo kćer.
2. Ako tehnička služba podugovori određene zadaće u okviru kategorija aktivnosti za koje je imenovana ili obavljanje tih zadaća povjeri društvu kćeri, dužna je osigurati da podugovaratelj ili društvo kći ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima 68., 69. i 70. i o tome obavješćuje tijelo za homologaciju tipa.
3. Tehničke službe preuzimaju punu odgovornost za zadaće koje obavljaju njihovi podugovaratelji ili društva kćeri, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana.
4. Tehničke službe stavljaju na raspolaganje tijelu za homologaciju tipa nadležnom za imenovanje odgovarajuće dokumente koji se odnose na ocjenjivanje podugovaratelja ili društva kćeri, koje provodi tijelo za homologaciju tipa, ili na akreditaciju podugovaratelja ili društva kćeri, koju provodi nacionalno akreditacijsko tijelo, te na zadaće koje podugovaratelj ili društvo kćer obavljaju.
Članak 72.
Unutarnja tehnička služba proizvođača
1. Unutarnju tehničku službu proizvođača može se imenovati kao tehničku službu za aktivnosti u okviru kategorije A iz članka 68. stavka 1. točke (a), ali samo u pogledu regulatornih akata navedenih u Prilogu VII. Unutarnja tehnička služba predstavlja zaseban i samostalan dio proizvođačeva trgovačkog društva i ne smije sudjelovati u konstruiranju, proizvodnji, isporuci ni održavanju vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koje ocjenjuje.
2. Unutarnja tehnička služba iz stavka 1. mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:
(a) akreditiralo ju je nacionalno akreditacijsko tijelo i u skladu sa zahtjevima utvrđenima u dodacima 1. i 2. Prilogu III.;
(b) unutarnja tehnička služba, što uključuje njezino osoblje, vidljiva je u strukturi organizacije te unutar proizvođačeva trgovačkog društva kojem pripada raspolaže metodama izvješćivanja kojima se osigurava njezina nepristranost i kojima se ta nepristranost dokazuje odgovarajućem tijelu za homologaciju tipa i nacionalnom akreditacijskom tijelu;
(c) ni unutarnja tehnička služba ni njezino osoblje ne smiju sudjelovati ni u kakvim aktivnostima kojima bi se mogla ugroziti njihova neovisnost ili njihov integritet za obavljanje aktivnosti za koje su imenovani;
(d) isporučuje svoje usluge samo proizvođačevu trgovačkom društvu čiji predstavlja dio.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. kako bi radi prilagodbe tehničkom napretku i razvoju regulative izmijenila Prilog VII. ažuriranjem popisa regulatornih akata i ograničenja koji su u njima navedeni.
Članak 73.
Ocjenjivanje i imenovanje tehničkih službi
1. Tehnička služba koja traži imenovanje podnosi službeni zahtjev tijelu za homologaciju tipa države članice u kojoj traži imenovanje u skladu s točkom 4. Dodatka 2. Prilogu III. U zahtjevu se određuju kategorije aktivnosti za koje tehnička služba zahtijeva imenovanje.
2. Prije nego što tijelo za homologaciju tipa imenuje tehničku službu, tijelo za homologaciju tipa ili nacionalno akreditacijsko tijelo ocjenjuje je u skladu s kontrolnom listom za ocjenjivanje koja obuhvaća barem zahtjeve utvrđene u Dodatku 2. Priloga III. Ocjenjivanje uključuje terensko ocjenjivanje u poslovnim prostorijama tehničke službe koja je zatražila imenovanje i, ako postoje, svih društava kćeri ili podugovaratelja, bilo u Uniji ili izvan nje.
3. U slučajevima kada ocjenjivanje provodi nacionalno akreditacijsko tijelo, tehnička služba koja traži imenovanje dostavlja tijelu za homologaciju tipa valjanu potvrdu o akreditaciji i odgovarajuće izvješće o ocjenjivanju kojima dokazuje da ispunjava zahtjeve utvrđene u Dodatku 2. Prilogu III. za kategorije aktivnosti za koje ta tehnička služba traži imenovanje.
4. U slučajevima kada ocjenjivanje provodi tijelo za homologaciju tipa, tijelo za homologaciju tipa države članice u kojoj je tehnička služba zatražila imenovanje formalno imenuje tim za zajedničko ocjenjivanje koji se sastoji od predstavnika tijelâ za homologaciju tipa barem dviju drugih država članica i predstavnika Komisije.
Ako tehnička služba zatraži imenovanje u državi članici koja nije država članica u kojoj ona ima poslovni nastan, jedan od predstavnika tima za zajedničko ocjenjivanje mora biti iz tijela za homologaciju tipa države članice poslovnog nastana dotične tehničke službe, osim ako to tijelo za homologaciju tipa odluči da neće sudjelovati u timu za zajedničko ocjenjivanje.
Tim za zajedničko ocjenjivanje sudjeluje u ocjenjivanju tehničke službe koja traži imenovanje, uključujući terensko ocjenjivanje. Tijelo za homologaciju tipa države članice u kojoj je tehnička služba zatražila imenovanje pruža timu za zajedničko ocjenjivanje svu potrebnu pomoć i pruža pravodoban pristup svim dokumentima koji su potrebni za ocjenjivanje tehničke službe koja traži imenovanje.
5. U slučajevima kada ocjenjivanje provodi tijelo za homologaciju tipa koje imenuje tehničke službe koje su podnijele zahtjev za obavljanje ispitivanja isključivo za nacionalne homologacije pojedinačnog vozila u skladu s člankom 45., tijelo za homologaciju tipa države članice u kojoj je tehnička služba zatražila imenovanje izuzima se od obveze imenovanja tima za zajedničko ocjenjivanje. Tehničke službe koje samo provjeravaju ispravnu ugradnju sastavnih dijelova za kategorije O1 i O2 također su izuzete iz ocjenjivanja.
6. Ako je tehnička služba zatražila da je imenuje jedno ili više tijela za homologaciju tipa iz države članice koja nije država članica njezinog poslovnog nastana u skladu s člankom 74. stavkom 2., ocjenjivanje se provodi samo jednom, uz uvjet da je tim ocjenjivanjem obuhvaćeno cijelo područje primjene imenovanja tehničke službe.
7. Tijekom postupka ocjenjivanja tim za zajedničko ocjenjivanje utvrđuje postoje li nesukladnosti tehničke službe koja traži imenovanje sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 68. do 72., člancima 80. i 81. i Dodatku 2. Prilogu III. O tim rezultatima raspravlja se unutar tima za zajedničko ocjenjivanje.
8. Tim za zajedničko ocjenjivanje nakon terenskog ocjenjivanja sastavlja izvješće u kojem navodi u kojoj mjeri tehnička služba koja traži imenovanje ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima od 68. do 72., člancima 80. i 81. te Dodatku 2. Prilogu III.
9. Izvješće iz stavka 8. sadržava sažetak svih utvrđenih nesukladnosti, zajedno s preporukom o tome može li se podnositelj zahtjeva imenovati tehničkom službom.
10. Tijelo za homologaciju tipa obavješćuje Komisiju o imenima i stručnosti svojih predstavnika koji trebaju sudjelovati svakom od timova za zajedničko ocjenjivanje.
11. Tijelo za homologaciju tipa iz države članice u kojoj je tehnička služba zatražila imenovanje šalje izvješće o ishodu ocjenjivanja u skladu s postupcima utvrđenim u Dodatku 2. Prilogu III. Komisiji i, na zahtjev, tijelima za homologaciju tipa drugih država članica. To izvješće uključuje dokaznu dokumentaciju o osposobljenosti tehničke službe te o mjerama za redovit nadzor tehničke službe koje je uspostavilo tijelo za homologaciju tipa.
12. Tijela za homologaciju tipa drugih država članica i Komisija mogu preispitati izvješće o ocjenjivanju i dokaznu dokumentaciju, postaviti pitanja ili ukazati na potencijalne probleme te zahtijevati podnošenje dodatne dokazne dokumentacije u roku od mjesec dana od datuma primitka izvješća o ocjenjivanju i dokazne dokumentacije.
13. Tijelo za homologaciju tipa države članice u kojoj je tehnička služba zatražila imenovanje odgovara na pitanja, primjedbe i zahtjeve za dodatnom dokaznom dokumentacijom u roku od četiri tjedna od njihova primitka.
14. U roku četiri tjedna od primitka odgovora iz stavka 13. tijela za homologaciju tipa drugih država članica ili Komisija mogu, samostalno ili zajednički, uputiti preporuke tijelu za homologaciju tipa države članice u kojoj je tehnička služba zatražila imenovanje. To tijelo za homologaciju tipa pri donošenju odluke o imenovanju tehničke službe uzima u obzir te preporuke. Ako to tijelo za homologaciju tipa odluči ne prihvatiti preporuke koje su uputile druge države članice ili Komisija, ono mora obrazložiti svoju odluku u roku od dva tjedna od njezina donošenja.
15. Valjanost imenovanja tehničke službe ograničena je i traje pet godina.
16. Tijelo za homologaciju tipa koje želi biti imenovano tehničkom službom u skladu s člankom 68. stavkom 2. dokazuje sukladnost s ovom Uredbom ocjenjivanjem koje provode neovisni kontrolori. Ti kontrolori mogu pripadati istoj organizaciji pod uvjetom da se njima upravlja neovisno od osoblja koje poduzima aktivnosti ocjenjivanja i pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Dodatku 2. Priloga III.
Članak 74.
Obavješćivanje Komisije o imenovanjima tehničkih službi
1. Tijela za homologaciju tipa obavješćuju Komisiju o nazivu, adresi, među ostalim i elektroničkoj adresi, imenima odgovornih osoba i kategorijama aktivnosti svake tehničke službe koju su imenovale. U obavijesti moraju jasno biti navedeni područje primjene imenovanja, postupci i aktivnosti za ocjenjivanje sukladnosti, tipovi vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica i predmeti homologacije navedeni u Prilogu II., za koje su tehničke službe imenovane, i svi podugovaratelji ili društva kćeri tih tehničkih službi te sve naknadne izmjene bilo kojeg od tih podataka.
Takve se obavijesti dostavljaju prije nego što imenovane tehničke službe započnu obavljati aktivnost iz članka 68. stavka 1.
2. Tehničku službu može imenovati jedno ili više tijela za homologaciju tipa iz države članice koja nije država članica njezinog poslovnog nastana, pod uvjetom da je cijelo područje primjene imenovanja od strane tijela za homologaciju tipa obuhvaćeno akreditacijom izdanom u skladu s člankom 73. stavkom 3. ili ocjenjivanjem provedenim u skladu s člankom 73. stavkom 4.
3. Komisija na svojim internetskim stranicama objavljuje i ažurira popis s kontaktnim podacima za imenovane tehničke službe, njihove podugovaratelje i njihova društva kćeri o kojima je obaviještena u skladu s ovim člankom.
Članak 75.
Izmjene i obnova imenovanjâ tehničkih službi
1. Ako tijelo za homologaciju tipa utvrdi ili je obaviješteno o tome da tehnička služba više ne ispunjava zahtjeve utvrđene ovom Uredbom, to tijelo za homologaciju tipa prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači imenovanje, ovisno o stupnju neispunjavanja navedenih zahtjeva.
Tijelo za homologaciju tipa odmah obavješćuje Komisiju i tijela za homologaciju tipa drugih država članica o svakoj suspenziji, ograničenju ili povlačenju imenovanja.
Komisija u skladu s tim ažurira objavljene informacije iz članka 74. stavka 3.
2. Ako se imenovanje ograniči, suspendira ili povuče, ili ako je tehnička služba prestala s radom, tijelo za homologaciju tipa stavlja spise tehničke službe na raspolaganje homologacijskim tijelima odnosno tijelima za nadzor tržišta ili prenosi te spise drugoj tehničkoj službi koju je proizvođač odabrao u dogovoru s tom tehničkom službom.
3. Tijelo za homologaciju tipa u roku od tri mjeseca od obavijesti iz drugog podstavka stavka 1. ocjenjuje ima li nesukladnost tehničke službe utjecaj na certifikate o EU homologaciji tipa koji su izdani na temelju izvješćâ o pregledu i ispitivanju koje je izdala tehnička služba koja je predmet izmjene u imenovanju te u skladu s time obavješćuje druga tijela za homologaciju tipa i Komisiju.
U roku od dva mjeseca od obavijesti o izmjenama u imenovanju tijelo za homologaciju tipa Komisiji i drugim tijelima za homologaciju tipa dostavlja izvješće o rezultatima ispitivanja nesukladnosti. Ako je potrebno radi osiguravanja sigurnosti vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji su već stavljeni na tržište, tijelo za homologaciju tipa nadležno za imenovanje nalaže dotičnim tijelima za homologaciju tipa da suspendiraju ili povuku u razumnom roku sve certifikate o EU homologaciji tipa koji su nepravilno izdani.
4. U slučaju ograničenja, suspenzije ili povlačenja imenovanja tehničke službe, certifikati o EU homologaciji tipa koji su izdani na temelju izvješća o pregledu i ispitivanju koje je izdala ta tehnička služba ostaju valjani, osim ako te homologacije tipa prestanu biti valjane u skladu s člankom 35. stavkom 2. točkom (f).
5. Proširenja područja primjene imenovanja tehničke službe koje dovodi do imenovanja dodatne kategorije aktivnosti iz članka 68. stavka 1. ocjenjuje se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 73.
Tehničkoj se službi mogu omogućiti proširenja područja primjene imenovanja za regulatorne akte navedene u Prilogu II. isključivo u skladu s postupcima utvrđenima u Dodatku 2. Prilogu III. i podložno obavijesti iz članka 74.
6. Imenovanje tehničke službe obnavlja se samo nakon što je tijelo za homologaciju tipa provjerilo da tehnička služba i dalje ispunjava zahtjeve iz ove Uredbe. To se ocjenjivanje obavlja u skladu s postupkom utvrđenim u članku 73.
Članak 76.
Nadzor tehničkih službi
1. Tijelo za homologaciju tipa nadležno za imenovanje stalno nadzire tehničke službe kako bi osiguralo sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 68. do 72., člancima 80. i 81. te Dodatku 2. Prilogu III.
Prvi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se na bilo koje aktivnosti tehničkih službi koje nadziru akreditacijska tijela u skladu s člankom 67. stavkom 1. u svrhu osiguravanja sukladnosti sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 68. do 72., člancima 80. i 81. te u Dodatku 2. Prilogu III.
Tehničke službe na zahtjev dostavljaju sve relevantne informacije i dokumente koji su potrebni kako bi to tijelo za homologaciju tipa nadležno za imenovanje ili nacionalno akreditacijsko tijelo provjerilo sukladnost s tim zahtjevima.
Tehničke službe bez odgode obavješćuju tijelo za homologaciju tipa nadležno za imenovanje ili nacionalno akreditacijsko tijelo o svim promjenama, posebno u pogledu svojeg osoblja, prostorija, društava kćeri ili podugovarateljâ, koje mogu utjecati na njihovu sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 68. do 72., člancima 80. i 81. te Dodatku 2. Prilogu III., ili na njihovu sposobnost izvršavanja zadaća ocjenjivanja sukladnosti vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica za koje su imenovane.
2. Tehničke službe bez odgode odgovaraju na zahtjeve tijela za homologaciju tipa ili Komisije u vezi s ocjenjivanjima sukladnosti koje su provele.
3. Tijelo za homologaciju tipa nadležno za imenovanje osigurava da tehnička služba izvršava svoje obveze iz stavka 2. ovog članka, osim ako postoji legitimni razlog da to ne čini.
Ako to tijelo za homologaciju tipa ustanovi da za to postoji legitimni razlog, o tome obavješćuje Komisiju.
Komisija se bez odgode savjetuje s državama članicama. Na temelju tog savjetovanja Komisija donosi provedbene akte radi donošenja odluke o tome je li legitimni razlog opravdan. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
Tehnička služba i tijelo za homologaciju tipa nadležno za imenovanje mogu zatražiti da se svi podaci koji se šalju tijelu za homologaciju tipa druge države članice ili Komisiji tretiraju kao povjerljivi.
4. Najmanje svakih 30 mjeseci tijelo za homologaciju tipa nadležno za imenovanje ocjenjuje ispunjava li i dalje svaka tehnička služba za koju je nadležno zahtjeve utvrđene u člancima od 68. do 72., člancima 80. i 81. te Dodatku 2. Prilogu III. To ocjenjivanje uključuje terensko ocjenjivanje svake tehničke službe za koju je zaduženo.
U roku od dva mjeseca od završetka tog ocjenjivanja tehničke službe, svaka država članica izvješćuje Komisiju i druge države članice o svojim aktivnostima nadzora. Ta izvješća sadržavaju sažetak ocjenjivanja koji se objavljuje.
Članak 77.
Osporavanje osposobljenosti tehničkih službi
1. U suradnji s tijelom za homologaciju tipa dotične države članice Komisija ispituje svaki slučaj prijave sumnje u pogledu osposobljenosti tehničke službe ili njezina kontinuiranog ispunjavanja zahtjeva i obveza kojima podliježe na temelju ove Uredbe. Komisija može započeti s takvom istragom i na vlastitu inicijativu.
Komisija istražuje odgovornost tehničke službe ako se utvrdi, ili ako postoje opravdani razlozi za sumnju, da je homologacija tipa dodijeljena na temelju netočnih podataka, da su rezultati ispitivanja lažirani ili da su podaci ili tehničke specifikacije koji bi doveli do odbijanja dodjele homologacije tipa prešućeni.
2. U okviru istrage iz stavka 1. Komisija se savjetuje s tijelom za homologaciju tipa nadležnim za imenovanje. To tijelo za homologaciju tipa pruža Komisiji na njezin zahtjev sve odgovarajuće podatke koji se odnose na rad dotične tehničke službe i njezino ispunjavanje zahtjeva u pogledu neovisnosti i osposobljenosti.
3. Komisija osigurava da se sa svim podacima osjetljive prirode koje se prikupi tijekom njezinih istraživanja postupa kao s povjerljivima.
4. Ako Komisija utvrdi da tehnička služba ne ispunjava ili više ne ispunjava zahtjeve za njezino imenovanje ili da je tehnička služba odgovorna za bilo koju situaciju iz stavka 1., Komisija o tome obavješćuje državu članicu tijela za homologaciju tipa nadležnog za imenovanje.
Komisija traži od te države članice da poduzme mjere ograničavanja, uključujući ograničavanje, suspenziju ili povlačenje imenovanja, prema potrebi.
Ako država članica ne poduzme potrebne mjere ograničavanja, Komisija može donijeti provedbene akte radi donošenja odluke o ograničavanju, suspenziji ili povlačenju imenovanja dotične tehničke službe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Komisija obavješćuje dotičnu državu članicu o tim provedbenim aktima i u skladu s tim ažurira informacije iz članka 74. stavka 3.
Članak 78.
Razmjena informacija o ocjenjivanju, imenovanju i nadziranju tehničkih službi
1. Tijela za homologaciju tipa savjetuju se s Komisijom i međusobno o pitanjima od općeg značaja koja se odnose na provedbu zahtjeva iz ove Uredbe u pogledu ocjenjivanja, imenovanja i nadziranja tehničkih službi.
2. Do 5. srpnja 2020. tijela za homologaciju tipa obavješćuju Komisiju i druga homologacijska tijela o obrascu kontrolnog popisa za ocjenjivanje koji se koristi u skladu s člankom 73. stavkom 2. i naknadnim izmjenama tog popisa, dok Komisija ne donese usklađen kontrolni popis za ocjenjivanje. Komisija je ovlaštena donositi provedbene akte kako bi propisala predložak usklađenog kontrolnog popisa za ocjenjivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2.
3. Ako se u izvješćima o ocjenjivanju iz članka 73. stavka 8. pokaže da postoje razlike u općoj praksi tijela za homologaciju tipa, države članice ili Komisija mogu zatražiti razmjenu informacija.
Razmjenu informacija koordinira Forum.
Članak 79.
Suradnja s nacionalnim akreditacijskim tijelima
1. Ako se imenovanje tehničke službe temelji na akreditaciji u smislu Uredbe (EZ) br. 765/2008, nacionalno akreditacijsko tijelo i tijelo za homologaciju tipa u potpunosti surađuju i razmjenjuju relevantne informacije u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008, uključujući izvješća o incidentima i druge podatke koji su povezani s pitanjima koja su pod kontrolom tehničke službe u slučajevima kada su te informacije važne za ocjenjivanje rada tehničke službe.
2. Države članice osiguravaju da tijelo za homologaciju tipa države članice u kojoj tehnička služba ima poslovni nastan ažurno obavješćuje nacionalno akreditacijsko tijelo koje je zaduženo za akreditaciju određene tehničke službe o svim saznanjima koja su relevantna za akreditaciju. Nacionalno akreditacijsko tijelo obavješćuje tijelo za homologaciju tipa države članice u kojoj tehnička služba ima poslovni nastan o svojim saznanjima.
Članak 80.
Operativne obveze tehničkih službi
1. Tehničke službe provode aktivnosti za koje su imenovane u skladu s člankom 68. stavkom 1.
2. Tehničke službe moraju u svakom trenutku:
(a) dopustiti tijelu za homologaciju tipa nadležnom za imenovanje da prisustvuje radu tehničke službe tijekom ispitivanja u svrhu homologacije; i
(b) na zahtjev pružiti tijelu za homologaciju tipa nadležnom za imenovanje informacije o kategorijama aktivnosti za koje su imenovane.
3. Ako tehnička služba zaključi da proizvođač ne ispunjava zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, o toj nesukladnosti izvješćuje o tijelo za homologaciju tipa kako bi ono moglo zatražiti od proizvođača da poduzme odgovarajuće korektivne mjere. Tijelo za homologaciju tipa odbija izdati certifikat o homologaciji tipa ako se ne poduzmu te odgovarajuće korektivne mjere.
Članak 81.
Obveze tehničkih službi u vezi s obavješćivanjem
1. Tehničke službe obavješćuju tijelo za homologaciju tipa nadležno za imenovanje o:
(a) svakoj nesukladnosti zbog koje može biti potrebno odbijanje, ograničavanje, suspenzija ili povlačenje certifikata o homologaciji tipa;
(b) svim okolnostima koje utječu na područje primjene njihova imenovanja i uvjete za to imenovanje;
(c) svakom zahtjevu za informacije o svojim aktivnostima koji su primile od tijela za nadzor tržišta.
2. Tehničke službe na zahtjev tijela za homologaciju tipa nadležnog za imenovanje pružaju informacije o aktivnostima koje potpadaju pod područje primjene njihova imenovanja ili o bilo kojoj drugoj provedenoj aktivnosti, uključujući prekogranične aktivnosti i podugovaranje.
POGLAVLJE XVI.
DELEGIRANE I PROVEDBENE OVLASTI
Članak 82.
Izvršavanje delegiranja ovlasti
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 2., članka 5. stavka 3., članka 26. stavka 3., članka 30. stavka 8., članka 31. stavka 8., članka 41. stavka 5., članka 44. stavka 7., članka 55. stavaka 3. i 4., članka 57. stavka 2., članka 61. stavka 11., članka 70. stavka 3., članka 72. stavka 3. i članka 85. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 4. srpnja 2018. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 2., članka 5. stavka 3., članka 26. stavka 3., članka 30. stavka 8., članka 31. stavka 8., članka 41. stavka 5., članka 44. stavka 7., članka 55. stavaka 3. i 4., članka 57. stavka 2., članka 61. stavka 11., članka 70. stavka 3., članka 72. stavka 3. i članka 85. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
6. Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 2., članka 5. stavka 3., članka 26. stavka 3., članka 30. stavka 8., članka 31. stavka 8., članka 41. stavka 5., članka 44. stavka 7., članka 55. stavaka 3. i 4., članka 57. stavka 2., članka 61. stavka 11., članka 70. stavka 3., članka 72. stavka 3. i članka 85. stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 83.
Postupak odbora
1. Komisiji pomaže Tehnički odbor za motorna vozila (TCMV). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.
POGLAVLJE XVII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 84.
Sankcije
1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju kada gospodarski subjekti, neovisni operateri i tehničke službe ovu Uredbu i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Osobito moraju biti proporcionalne u odnosu na ozbiljnost nesukladnosti i na broj nesukladnih vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu dotične države članice. Države članice obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.
2. Vrste kršenja koja izvrše gospodarski subjekti i tehničke službe, a koja podliježu sankcijama, uključuju barem sljedeće:
(a) davanje lažnih izjava u tijeku homologacijskih postupaka ili korektivnih mjera ili mjera ograničavanja koje se izriču u skladu s Poglavljem XI.;
(b) lažiranje rezultata ispitivanja za homologaciju tipa ili za nadzor tržišta;
(c) uskraćivanje podataka ili tehničkih specifikacija koji bi mogli dovesti do opoziva vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica ili do odbijanja ili povlačenja certifikata o EU homologaciji tipa;
(d) nesukladnost tehničkih službi u pogledu zahtjeva za njihovo imenovanje.
3. Osim vrsta kršenja iz stavka 2., vrste kršenja koja su izvršili gospodarski subjekti, a koja podliježu sankcijama, uključuju barem sljedeće:
(a) uskraćivanje pristupa informacijama;
(b) stavljanje na raspolaganje na tržištu vozila, sustavâ, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji podliježu homologaciji, a nemaju je, ili lažiranje dokumenata, certifikata o sukladnosti, propisanih pločica ili homologacijskih oznaka s tom namjerom;
(c) izvođenje nedopuštenih zahvata na vozilu i njegovim sustavima.
3.a Osim vrsta kršenja iz stavaka 2. i 3., vrste kršenja koja su izvršili proizvođači, a koja podliježu sankcijama, uključuju barem sljedeće:
(a) lažiranje rezultata ispitivanja sukladnosti u uporabi u okviru homologacije s obzirom na emisije;
(b) projektiranje, izradu i sastavljanje vozila s uređajima za manipulaciju ili strategijama za manipulaciju zbog kojih se nesukladno vozilo čini sukladnim s ovom Uredbom;
(c) projektiranje, izradu i sastavljanje vozila kategorija M1, M2, M3, N1, N2 i N3 bez potrebnih sustava za upozoravanje vozača na prekomjerne emisije ispušnih plinova ili sustava za upozoravanje vozača na nisku razinu reagensa.
3.b Vrste kršenja koje počine neovisni operateri koji podliježu sankcijama uključuju najmanje izvođenje nedopuštenih zahvata na vozilu i njegovim sustavima.
4. Države članice svake godine izvješćuju Komisiju o sankcijama koje su izrekle u prethodnoj godini. Ako u određenoj godini sankcije nisu izrečene, države članice nisu dužne o tome izvijestiti Komisiju.
5. Komisija svake godine sastavlja sažeto izvješće o sankcijama koje su izrekle države članice. To izvješće može sadržavati preporuke za države članice i podnosi se Forumu.
Članak 85.
Upravne novčane kazne kao potpora korektivnim mjerama i mjerama ograničavanja na razini Unije
1. Kada donosi odluke u skladu s člankom 53., Komisija dotičnim gospodarskim subjektima može izreći upravne novčane kazne zbog nesukladnosti vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Predviđene upravne novčane kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. One osobito moraju biti proporcionalne u odnosu na broj nesukladnih vozila registriranih na tržištu Unije ili na broj nesukladnih sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu u Uniji.
Upravne novčane kazne koje izriče Komisija ne smiju biti dodatne sankcijama koje izriču države članice u skladu s člankom 84. za isto kršenje. Upravne novčane kazne koje izriče Komisija ne smiju premašivati 30 000 EUR po nesukladnom vozilu, sustavu, sastavnom dijelu ili zasebnoj tehničkoj jedinici.
Komisija ne može protiv gospodarskih subjekata pokrenuti, ponovno započeti ili nastaviti postupak na temelju ovog članka zbog kršenja ove Uredbe za koja su dotičnim gospodarskim subjektima već izrečene sankcije ili je ranijom odlukom koju nije više moguće pobijati utvrđeno da za njih nisu odgovorni u skladu s člankom 84.
2. Komisija na temelju načela utvrđenih u stavku 3. ovog članka donosi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem postupka za izricanje upravnih novčanih kazni iz stavka 1. ovog članka i metoda za njihov izračun i naplatu.
3. Delegiranim aktima iz stavka 2. moraju se poštovati sljedeća načela:
(a) u postupku Komisije poštuje se pravo na dobru upravu, a osobito pravo na saslušanje i pravo na pristup spisu, uz istodobno poštovanje legitimnih interesa povjerljivosti i poslovne tajne;
(b) pri izračunu odgovarajuće upravne novčane kazne Komisija se rukovodi načelima učinkovitosti, proporcionalnosti i odvraćanja, uzimajući u obzir, prema potrebi, težinu i učinke kršenja, dobru vjeru gospodarskog subjekta, stupanj pažnje i suradnju gospodarskog subjekta, ponavljanje, učestalost ili trajanje kršenja te prethodne sankcije izrečene istom gospodarskom subjektu;
(c) upravne novčane kazne naplaćuju se bez nepotrebne odgode utvrđivanjem rokova za plaćanje i, prema potrebi, uključivanjem mogućnosti raspodjele uplata na nekoliko obroka i faza.
4. Iznosi prikupljeni naplatom upravnih novčanih kazni smatraju se prihodima općeg proračuna Unije.
Članak 86.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 715/2007
1. Uredba (EZ) br. 715/2007 mijenja se kako slijedi:
1. naslov se zamjenjuje sljedećim:
„Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6)”;
2. u članku 1., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Osim toga, ovom Uredbom utvrđuju se pravila za sukladnost u upotrebi, trajnost uređajâ za kontrolu emisije, sustave ugrađene dijagnostike (OBD) u vozilu i mjerenje potrošnje goriva.”;
3. u članku 3. točke 14. i 15. brišu se;
4. poglavlje III. briše se;
5. u članku 13. stavku 2. točka (e) briše se.
2. Upućivanja na brisane odredbe Uredbe (EZ) br. 715/2007 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz točke 1. Priloga XI. ovoj Uredbi.
Članak 87.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 595/2009
1. Uredba (EZ) br. 595/2009 mijenja se kako slijedi:
1. naslov se zamjenjuje sljedećim:
„Uredba (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o homologaciji motornih vozila i motora s obzirom na emisije iz teških vozila (Euro VI.) i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 i Direktive 2007/46/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 80/1269/EEZ, 2005/55/EZ i 2005/78/EZ”;
2. u članku 1. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:
„Ovom Uredbom utvrđuju se i pravila za sukladnost u uporabi vozila i motora, trajnost uređajâ za kontrolu emisija, sustave ugrađene dijagnostike (OBD) u vozilu, mjerenje potrošnje goriva i emisija CO2.”;
3. u članku 3. točke 11. i 13. brišu se;
4. članak 6. briše se;
5. u članku 11. stavku 2. točka (e) briše se.
2. Upućivanja na brisane odredbe Uredbe (EZ) br. 595/2009 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz točke 2. Priloga XI. ovoj Uredbi.
Članak 88.
Stavljanje izvan snage Direktive 2007/46/EZ
Direktiva 2007/46/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. rujna 2020.
Upućivanja na Direktivu 2007/46/EZ smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz točke 3. Priloga XI. ovoj Uredbi.
Članak 89.
Prijelazne odredbe
1. Ovom Uredbom ne poništava se nijedna homologacija tipa vozila kao cjeline ili EU homologacija tipa dodijeljena za vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice do 31.kolovoza 2020.
2. Homologacijska tijela dodjeljuju proširenja i revizije homologacija tipa vozila kao cjeline i EU homologacija tipa za vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice iz stavka 1. ovog članka u skladu s člancima 33. i 34.
3. Tehničke službe koje su imenovane prije 4. srpnja 2018. podliježu ocjenjivanju iz članka 73.
Imenovanje tehničkih službi koje su imenovane prije 4. srpnja 2018. obnavlja se do 5. srpnja 2022. ako te tehničke službe ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi.
Imenovanja tehničkih službi koje su imenovane prije 4. srpnja 2018. valjana su do 5. srpnja 2022.
Članak 90.
Izvješćivanje
1. Do 1. rujna 2025. države članice obavješćuju Komisiju o primjeni homologacijskih postupaka homologacije tipa i postupaka nadzora tržišta utvrđenih u ovoj Uredbi.
2. Na temelju informacija dobivenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka Komisija do 1. rujna 2026. podnosi izvješće o evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Uredbe, među ostalim o funkcioniranju provjere sukladnosti u skladu s člankom 9.
Članak 91.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. rujna 2020.
Međutim, od 5. srpnja 2020., ako proizvođač to zatraži, nacionalna tijela ne smiju odbiti dodijeliti EU homologaciju tipa ili nacionalnu homologaciju tipa za novi tip vozila, ni zabraniti registraciju, stavljanje na tržište ili stavljanje u upotrebu novog vozila ako je dotično vozilo u skladu s ovom Uredbom.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.