(1)

Uredbom (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (⁴) utvrđuje se zajednički okvir za stvaranje najsuvremenijih, interoperabilnih mreža u Uniji, koje služe njezinim građanima, s ciljem jačanja socijalne, ekonomske i teritorijalne kohezije Unije i doprinošenja stvaranju jedinstvenog europskog područja prometa i mobilnosti, čime se jača unutarnje tržište. Transeuropska prometna mreža (TEN-T) obuhvaća dvoslojnu strukturu koja se sastoji od sveobuhvatne mreže i osnovne mreže. Sveobuhvatnom mrežom osigurava se povezivost svih regija Unije, dok se osnovna mreža sastoji od onih elemenata sveobuhvatne mreže koji imaju najveću stratešku važnost za Uniju. Uredbom (EU) br. 1315/2013 određuju se obvezujući ciljevi u vezi sa završetkom, pri čemu osnovna mreža treba biti završena do 2030., a sveobuhvatna mreža do 2050., osobito davanjem prednosti prekograničnim vezama, poboljšanjem interoperabilnosti i doprinosom multimodalnoj integraciji prometne infrastrukture Unije.

(2)

Neovisno o potrebi da se mreža TEN-T završi i obvezujućim vremenskim okvirima za njezino završavanje, iskustvo je pokazalo da se mnoga ulaganja kojima se nastoji završiti mreža TEN-T suočavaju s višestrukim, različitim i složenim postupcima izdavanja dozvola, postupcima prekogranične nabave i drugim postupcima. To stanje ugrožava pravodobnu provedbu projekata i u mnogim slučajevima dovodi do znatnih kašnjenja i povećanja troškova. Nadalje, kod nositelja projekata i mogućih privatnih ulagatelja mogla bi se pojaviti nesigurnost koja bi u određenim slučajevima čak mogla dovesti do toga da se projekti ne realiziraju kako je prvotno planirano. Ovom se Direktivom nastoje riješiti ta pitanja te usklađenim djelovanjem na razini Unije omogućiti sinkroniziran i pravodoban završetak mreže TEN-T. Pri izradi svojih nacionalnih planova i programa države članice trebale bi voditi računa o razvoju mreže TEN-T u skladu s člankom 49. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1315/2013.

(3)

Ovom bi Direktivom trebalo obuhvatiti postupke povezane s projektima, uključujući one koji se odnose na procjenu utjecaja na okoliš. Međutim, ovom Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje urbanističko planiranje ili planiranje uporabe zemljišta, postupke povezane s dodjelom ugovorâ o javnoj nabavi i korake poduzete na strateškoj razini koji se ne odnose na određeni projekt, kao što su strateške procjene utjecaja na okoliš, planiranje javnog proračuna te nacionalni ili regionalni prometni planovi. Kako bi se povećala učinkovitost postupaka izdavanja dozvola i osigurala visokokvalitetna projektna dokumentacija, nositelji projekata trebali bi prije početka postupka izdavanja dozvola obaviti pripremni rad, kao što su preliminarne studije i preliminarna izvješća. Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na postupke pred upravnim žalbenim tijelom ili na postupke pred sudom.

(4)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na projekte koji su dio prethodno utvrđenih dionica osnovne mreže navedenih u Prilogu ovoj Direktivi i na druge projekte na koridorima osnovne mreže čiji ukupni trošak premašuje 300 000 000 EUR. Projekti koji premašuju taj iznos često su strateški važni u odnosu na ostvarivanje strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te se njima doprinosi ostvarivanju ciljeva Uredbe (EU) br. 1315/2013. Koridori osnovne mreže utvrđeni su usklađivanjima sadržanima u Uredbi (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (⁵) i zemljovidima osnovne mreže sadržanima u Uredbi (EU) br. 1315/2013. Tehnička osnova tih zemljovida navedena je u interaktivnom geografskom i tehničkom informacijskom sustavu za mrežu TEN-T (sustav TENtec) koji sadržava višu razinu detaljnosti u vezi s transeuropskom prometnom infrastrukturom.

(5)

Projekte koji se odnose isključivo na telematske aplikacije, nove tehnologije i inovacije trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Direktive jer njihovo uvođenje nije ograničeno na osnovnu mrežu.

(6)

Međutim, države članice mogu ovu Direktivu primjenjivati i na druge projekte na osnovnoj mreži i sveobuhvatnoj mreži, među ostalim i na projekte koji se odnose isključivo na telematske aplikacije, nove tehnologije i inovacije, kako bi se ostvario usklađen pristup projektima prometne infrastrukture. Objavom od strane nacionalnih tijela popisâ pojedinačnih projekata koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive mogla bi se povećati transparentnost za nositelje projekata u pogledu tekućih i budućih radova uzduž mreže TEN-T.

(7)

S obzirom na različite procjene utjecaja na okoliš predviđene u relevantnom pravu Unije i relevantnom nacionalnom pravu, koje su potrebne za izdavanje dozvola za projekte u osnovnoj mreži, države članice trebale bi, ako je to izvedivo i prikladno, uspostaviti pojednostavnjeni postupak kojim se ispunjavaju zahtjevi tog prava Unije i tog nacionalnog prava kako bi se pridonijelo ostvarivanju ciljeva utvrđenih u ovoj Direktivi usmjerenih na povećanje racionalizacije mjera.

(8)

Projektima obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive trebalo bi, ako je to relevantno, dati prioritet u postupanju. Takvo postupanje može uključivati kraće vremenske okvire, istodobne postupke ili ograničene vremenske okvire za žalbe pri čemu se osigurava da se, u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, također ostvare ciljevi drugih horizontalnih politika, kao što su politike u području okoliša kojima se nastoji izbjeći, spriječiti, smanjiti ili neutralizirati negativne učinke na okoliš. U pravnim okvirima mnogih država članica daje se prioritet u postupanju određenim kategorijama projekata na osnovi njihove strateške važnosti za gospodarstvo. Ako u pojedinom nacionalnom pravnom okviru postoji takvo davanje prioriteta u postupanju, ono bi se automatski trebalo primjenjivati na projekte obuhvaćene područjem primjene ove Direktive. Međutim, državama članicama trebalo bi dopustiti da na ograničenom broju projekata testiraju posebne postupke izdavanja dozvola kako bi evaluirale njihovo moguće širenje na druge projekte. Tijekom tog razdoblja testiranja dotičnu državu članicu ne bi trebalo obvezati da primjenjuje takve postupke testiranja na druge projekte obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

(9)

Kako bi se omogućilo jasno upravljanje cjelokupnim postupkom i osigurala kontaktna točka za nositelje projekata, projekte na koridorima osnovne mreže trebalo bi podupirati učinkovitim postupcima izdavanja dozvola. U tu svrhu države članice trebale bi imenovati jedno ili više tijela ovisno o svojim nacionalnim pravnim okvirima i svojim upravnim ustrojima te vrstama dotičnih projekata. Ako država članica imenuje nekoliko tijela, trebala bi osigurati da se za određeni projekt i određeni postupak izdavanja dozvola imenuje samo jedno tijelo.

(10)

Imenovanjem tijela koje služi kao kontaktna točka za nositelja projekta trebala bi se smanjiti složenost, poboljšati učinkovitost te povećati transparentnost postupaka. Time bi se također, prema potrebi, trebala unaprijediti suradnja među državama članicama. Postupcima bi se trebala promicati stvarna suradnja između nositeljâ projekata i imenovanog tijela.

(11)

Imenovanom tijelu mogu se među ostalim povjeriti zadaće povezane s koordinacijom i odobravanjem, u skladu sa pravom Unije i nacionalnim pravom, posebnih projekata za obnovu infrastrukture osnovne mreže u slučaju prirodnih katastrofa ili katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

(12)

Postupkom predviđenim u ovoj Direktivi ne bi se trebalo dovoditi u pitanje ispunjavanje zahtjevâ međunarodnog prava i prava Unije, među ostalim i zahtjeva koji se odnose na zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja. Ova Direktiva ne bi trebala dovesti do sniženja standarda predviđenih za izbjegavanje, sprečavanje, smanjenje ili neutraliziranje negativnih učinaka na okoliš.

(13)

S obzirom na hitnost završetka osnovne mreže, pojednostavnjenje postupaka izdavanja dozvola trebalo bi popratiti rokom za postupke koji vode do donošenja odluke o odobrenju izgradnje prometne infrastrukture. Taj bi rok trebao potaknuti učinkovitiju obradu postupaka te se njime ni u kojem slučaju ne bi smjeli ugroziti visoki standardi Unije u području zaštite okoliša i sudjelovanja javnosti. U propisno opravdanim slučajevima trebalo bi biti moguće produljiti rok za postupke izdavanja dozvola, među ostalim i kada nastupe neočekivane okolnosti ili ako je to potrebno radi zaštite okoliša. Produljenje bi se primjerice moglo izraziti u obliku razdoblja ili naznačiti upućivanjem na neki datum ili na neki drugi određeni, budući događaj. U produljeni rok osobito ne bi trebalo uključiti vrijeme potrebno za provođenje upravnih ili sudskih žalbenih postupaka ili za korištenje pravnim sredstvima pred sudom. Države članice ne bi se trebale smatrati odgovornima ako je do nepoštovanja tog roka došlo zbog nositelja projekta, na primjer ako nositelj projekta nije poštovao rokove utvrđene u nacionalnom pravu ili okvirne rokove koje je odredilo imenovano tijelo ili ako je nositelj projekta postupao uz neopravdano zakašnjenje.

(14)

Države članice trebale bi nastojati osigurati najučinkovitiju moguću obradu žalbi kojima se osporava materijalna ili postupovna zakonitost odluke o odobrenju.

(15)

Infrastrukturni projekti mreže TEN-T koji se odnose na dvije ili više država članica suočavaju se s posebnim izazovima u vezi s koordinacijom postupaka izdavanja dozvola. Stoga bi imenovana tijela dotičnih država članica trebala surađivati radi koordinacije svojih vremenskih rasporeda i uspostave zajedničkog plana u vezi s postupkom izdavanja dozvola u onoj mjeri u kojoj su takva koordinacija njihovih vremenskih rasporeda i takva uspostava zajedničkog plana mogući i prikladni s obzirom na stanje pripremljenosti ili zrelost projekta što uglavnom ovisi o nositelju projekta, a osobito o datumu na koji je nositelj projekta prijavio projekt imenovanom tijelu svake od tih država članica.

(16)

Europske koordinatore imenovane u skladu s Uredbom (EU) br. 1315/2013 trebalo bi obavijestiti o relevantnim postupcima kako bi se olakšala njihova sinkronizacija i završetak s obzirom na pravodobnu provedbu osnovne mreže do 2030.

(17)

Ako se mreža TEN-T proširi na treće zemlje, u skladu s okvirnim zemljovidima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1315/2013, te bi treće zemlje trebalo pozvati da, ako je to relevantno, primjenjuju pravila slična pravilima predviđenima ovom Direktivom.

(18)

Javna nabava u okviru prekograničnih projekata trebala bi se provoditi u skladu s Ugovorima i, ako je to relevantno, Direktivom 2014/24/EU (⁶) ili Direktivom 2014/25/EU (⁷) Europskog parlamenta i Vijeća. Kako bi se osigurao učinkovit završetak prekograničnih projekata u okviru osnovne mreže, javna nabava koju provodi zajednički subjekt trebala bi podlijegati nacionalnom pravu jedne države članice. Odstupajući od prava Unije o javnoj nabavi, primjenjivo nacionalno pravo trebalo bi u načelu biti pravo države članice u kojoj zajednički subjekt ima registrirano sjedište. I dalje bi trebalo biti moguće primjenjivo nacionalno pravo utvrditi međuvladinim sporazumom. Kada je riječ o javnoj nabavi koju provodi društvo kći zajedničkog subjekta, to bi društvo kći trebalo primjenjivati nacionalno pravo jedne od dotičnih država članica koje bi moglo biti nacionalno pravo primjenjivo na zajednički subjekt. Radi pravne sigurnosti trenutačne strategije nabave trebale bi se i dalje primjenjivati na zajednički subjekt osnovan prije datuma stupanja na snagu ove Direktive.

(19)

Komisija nije sustavno uključena u odobravanje pojedinačnih projekata. Međutim, u pojedinim slučajevima određeni aspekti pripreme projekta podliježu pozitivnom mišljenju na razini Unije. Ako je uključena u postupke, Komisija će projektima Unije dati prioritet u postupanju te će nositeljima projekata osigurati pouzdanost. U pojedinim slučajevima može biti potrebno odobrenje državne potpore. Ne dovodeći u pitanje rokove utvrđene u ovoj Direktivi te u skladu s Kodeksom najbolje prakse za provedbu postupaka nadzora državnih potpora, države članice trebale bi moći od Komisije zatražiti da se s projektima na osnovnoj mreži koje one smatraju prioritetnima postupa primjenjujući predvidljivije vremenske okvire u sklopu pristupa vođenja portfelja predmeta ili obostrano dogovorenog planiranja.

(20)

Provedbu infrastrukturnih projekata na osnovnoj mreži trebalo bi poduprijeti i smjernicama Komisije kojima se pojašnjava provedba određenih vrsta projekata uz poštovanje pravne stečevine Unije. U tom pogledu u Komunikaciji Komisije od 27. travnja 2017. naslovljenoj „Akcijski plan za prirodu, ljude i gospodarstvo” pružaju se smjernice te se pojašnjava kako postići usklađenost s Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (⁸) i Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (⁹). Kako bi se osigurala najbolja vrijednost za uložena javna sredstva, izravnu potporu koja se odnosi na javnu nabavu trebalo bi učiniti dostupnom za projekte.

(21)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno racionalizaciju mjera radi ubrzanja realizacije mreže TEN-T, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe jačanja okvira postupaka izdavanja dozvola za projekte mreže TEN-T s pomoću usklađenog djelovanja na razini Unije on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(22)

Radi pravne sigurnosti ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na postupke izdavanja dozvola koji su počeli prije datuma za prenošenje ove Direktive,

(a)

projekata koji su dio prethodno utvrđenih dionica osnovne mreže, kako je navedeno u Prilogu;

(b)

drugih projekata na koridorima osnovne mreže, kako je utvrđeno na temelju članka 44. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1315/2013, čiji ukupni trošak premašuje 300 000 000 EUR,

1.

„odluka o odobrenju” znači odluka ili skup odluka koje mogu biti upravne prirode, koje u skladu s nacionalnim pravnim sustavom i nacionalnim upravnim pravom istodobno ili uzastopno donose tijelo ili tijela države članice, ne uključujući upravna i sudska žalbena tijela, kojima se utvrđuje ima li nositelj projekta pravo provesti projekt na dotičnom zemljopisnom području, ne dovodeći u pitanje nijednu odluku donesenu u kontekstu upravnog ili sudskog žalbenog postupka;

2.

„postupak izdavanja dozvola” znači svaki postupak koji se odnosi na pojedinačni projekt obuhvaćen područjem primjene ove Direktive i kojega se mora pridržavati da bi se pribavila odluka o odobrenju kako to zahtijevaju tijelo ili tijela države članice, u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom, uz izuzetak urbanističkog planiranja ili planiranja uporabe zemljišta, postupaka povezanih s dodjelom ugovorâ o javnoj nabavi i koraka poduzetih na strateškoj razini koji se ne odnose na određeni projekt, kao što su strateška procjena utjecaja na okoliš, planiranje javnog proračuna te nacionalni ili regionalni prometni planovi;

3.

„projekt” znači prijedlog za izgradnju, prilagodbu ili izmjenu utvrđene dionice prometne infrastrukture čiji je cilj poboljšati kapacitet, sigurnost i učinkovitost te infrastrukture i čija se provedba mora odobriti odlukom o odobrenju;

4.

„prekogranični projekt” znači projekt kojim je obuhvaćena prekogranična dionica između dviju ili više država članica;

5.

„nositelj projekta” znači podnositelj zahtjeva za provedbu projekta ili tijelo javne vlasti koje pokreće projekt;

6.

„imenovano tijelo” znači tijelo koje je kontaktna točka za nositelja projekta i koje olakšava učinkovitu i strukturiranu provedbu postupaka izdavanja dozvola u skladu s ovom Direktivom;

7.

„zajedničko tijelo” znači tijelo osnovano uzajamnim sporazumom između dviju ili više država članica kako bi se olakšali postupci izdavanja dozvola povezani s prekograničnim projektima, među ostalim i zajednička tijela koja su osnovala imenovana tijela ako su države članice ovlastile ta imenovana tijela za osnivanje zajedničkih tijela.

(a)

kontaktna je točka za pružanje informacija nositelju projekta i drugim relevantnim tijelima uključenima u postupak koji vodi do odluke o odobrenju za određeni projekt;

(b)

nositelju projekta, ako je dužno to učiniti u skladu s nacionalnim pravom, dostavlja detaljan pregled prijave iz članka 6. stavka 4., uključujući informacije o okvirnim rokovima koji se odnose na postupke izdavanja dozvola, u skladu s četverogodišnjim rokom iz članka 5. stavka 1.;

(c)

nadzire vremenski okvir postupka izdavanja dozvola, a osobito evidentira svako produljenje roka iz članka 5. stavka 4.;

(d)

na zahtjev pruža smjernice nositelju projekta u vezi s podnošenjem svih relevantnih informacija i dokumenata, među ostalim i svih dozvola, odluka i mišljenja koji se moraju pribaviti i dostaviti za odluku o odobrenju.

(a)

opće informacije o materijalnom opsegu i razini podrobnosti informacija koje nositelj projekta mora dostaviti;

(b)

primjenjive rokove ili, ako oni ne postoje, okvirne rokove; te

(c)

podatke tijela i dionika koji obično sudjeluju u savjetovanjima povezanima s različitim dozvolama, odlukama i mišljenjima.

(a)

pojedinačne faze postupka i primjenjive rokove ili, ako takvi rokovi ne postoje, okvirne rokove;

(b)

materijalni opseg i razinu podrobnosti informacija koje nositelj projekta mora dostaviti;

(c)

popis dozvola, odluka i mišljenja koje nositelj projekta mora pribaviti tijekom postupka izdavanja dozvola, u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom;

(d)

pojedinosti o tijelima i dionicima koji trebaju sudjelovati u vezi s odgovarajućim obvezama, među ostalim i tijekom formalne faze javnog savjetovanja.

Koridor osnovne mreže „Atlantski koridor”

prekogranične veze

Évora – Mérida

željeznica

Vitoria-Gasteiz – San Sebastián – Bayonne – Bordeaux

Aveiro – Salamanca

rijeka Douro (Via Navegável do Douro)

unutarnji plovni putovi

veze koje nedostaju

interoperabilne pruge na Pirinejskom poluotoku čiji profil nije u skladu s UIC-om

željeznica

Koridor osnovne mreže „Baltičko – jadranski koridor”

prekogranične veze

Katowice/Opole – Ostrava – Brno

Katowice – Žilina

Bratislava – Beč

Graz – Maribor

Venecija – Trst – Divača – Ljubljana

željeznica

Katowice – Žilina

Brno – Beč

cesta

veze koje nedostaju

Gloggnitz – Mürzzuschlag: osnovni tunel Semmering

Graz – Klagenfurt: željeznička pruga i tunel Koralm

Kopar – Divača

željeznica

Koridor osnovne mreže „Mediteranski koridor”

prekogranične veze

Barcelona – Perpignan

željeznica

Lyon – Torino: osnovni tunel i pristupni putovi

Nica – Ventimiglia

Venecija – Trst – Divača – Ljubljana

Ljubljana – Zagreb

Zagreb – Budimpešta

Budimpešta – Miskolc – granica s Ukrajinom

Lendava – Letenye

cesta

Vásárosnamény – granica s Ukrajinom

veze koje nedostaju

Almería – Murcia

željeznica

interoperabilne pruge na Pirinejskom poluotoku čiji profil nije u skladu s UIC-om

Perpignan – Montpellier

Kopar – Divača

Rijeka – Zagreb

Milano – Cremona- Mantova – Porto Levante/Venecija – Ravenna/Trst

unutarnji plovni putovi

Koridor osnovne mreže „Koridor Sjeverno more – Baltik”

prekogranične veze

Tallinn – Riga – Kaunas – Varšava baltička željeznica, nova potpuno interoperabilna pruga s profilom u skladu s UIC-om

željeznica

Świnoujście/Szczecin – Berlin

željeznica i unutarnji plovni putovi

koridor Via Baltica EE – LV – LT – PL

cesta

veze koje nedostaju

Kaunas – Vilnius: dio baltičke željeznice, nove potpuno interoperabilne pruge s profilom u skladu s UIC-om

željeznica

Varšava/Idzikowice – Poznań/Wrocław, uključujući veze s planiranim središnjim prometnim čvorištem

Nord-Ostsee-Kanal

unutarnji plovni putovi

Berlin – Magdeburg – Hannover; Mittellandkanal; zapadnonjemački kanali

Rajna, Waal

Sjevernomorski kanal, IJssel, kanal Twente

Koridor osnovne mreže „Sjeverno more – Sredozemlje”

prekogranične veze

Brussel ili Bruxelles – Luxembourg – Strasbourg

željeznica

Terneuzen – Gent

unutarnji plovni putovi

Seine – mreža Scheldt i pripadajuća porječja rijeka Seine, Scheldt i Meuse

koridor Rajna – Scheldt

veze koje nedostaju

Albertkanaal/kanal Albert i kanal Bocholt-Herentals

unutarnji plovni putovi

Koridor osnovne mreže „Orient/istočno Sredozemlje”

prekogranične veze

Dresden – Prag/Kolín

željeznica

Beč/Bratislava – Budimpešta

Békéscsaba – Arad – Temišvar

Craiova – Calafat – Vidin – Sofija – Solun

Sofija – granica sa Srbijom/granica s MK

granica s Turskom – Alexandroúpoli

granica s MK – Solun

Ioannina – Kakavia (granica s Albanijom)

cesta

Drobeta Turnu Severin/Craiova – Vidin – Montana

Sofija – granica sa Srbijom

Hamburg – Dresden – Prag – Pardubice

unutarnji plovni putovi

veze koje nedostaju

Igoumenitsa – Ioannina

željeznica

Prag – Brno

Solun – Kavala – Alexandroupoli

Temišvar – Craiova

Koridor osnovne mreže „Rajnsko-alpski koridor”

prekogranične veze

Zevenaar – Emmerich – Oberhausen

željeznica

Karlsruhe – Basel

Milano/Novara – granica sa Švicarskom

Basel – Antwerpen/Rotterdam – Amsterdam

unutarnji plovni putovi

veze koje nedostaju

Genova – Tortona/Novi Ligure

željeznica

Zeebrugge – Gent

Koridor osnovne mreže „Rajnsko-dunavski koridor”

prekogranične veze

München – Prag

željeznica

Nürnberg – Plzeň

München – Mühldorf – Freilassing – Salzburg

Strasbourg – Kehl Appenweier

Hranice – Žilina

Košice – granica s Ukrajinom

Beč – Bratislava/Budimpešta

Bratislava – Budimpešta

Békéscsaba – Arad – Temišvar – granica sa Srbijom

Bukurešt – Giurgiu – Rousse

Dunav (Kehlheim – Constanța/Midia/Sulina) i pripadajuća porječja Váha, Save i Tise

unutarnji plovni putovi

Zlín – Žilina

cesta

Temišvar – granica sa Srbijom

veze koje nedostaju

Stuttgart – Ulm

željeznica

Salzburg – Linz

Craiova – Bukurešt

Arad – Sighișoara – Brašov – Predeal

Koridor osnovne mreže „Skandinavsko-mediteranski koridor”

prekogranične veze

granica s Rusijom – Helsinki

željeznica

Kopenhagen – Hamburg: pristupni putovi čvrste veze na pojasu Fehmarn Belt

München – Wörgl – Innsbruck – Fortezza – Bolzano – Trento – Verona: osnovni tunel Brenner i njegovi pristupni putovi

Göteborg – Oslo

Kopenhagen – Hamburg: čvrsta veza na pojasu Fehmarn Belt

željeznica/cesta