Uredba (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredaba (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 806/2014 i (EU) 2015/2365 te direktiva 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2007/36/EZ, 2014/59/EU i (EU) 2017/1132

(1)

Financijska tržišta ključna su za funkcioniranje suvremenih gospodarstava. Što su tržišta integriranija, to je veći potencijal za učinkovitu raspodjelu gospodarskih resursa, čime se potencijalno doprinosi gospodarskim rezultatima. Međutim, kako bi se poboljšalo funkcioniranje jedinstvenog tržišta financijskih usluga, važno je uspostaviti postupke u svrhu rješavanja učinaka previranja na tržištu i osiguravanja da se, u slučaju financijskih poteškoća ili skore propasti financijske institucije ili infrastrukture financijskog tržišta koje su aktivne na tom tržištu, takvim događajima ne destabilizira cijelo financijsko tržište i ne ugrozi rast širega gospodarstva.

(2)

Središnje druge ugovorne strane ključne su sastavnice globalnih financijskih tržišta jer posreduju među sudionicima na način da su kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu te imaju središnju ulogu u obradi financijskih transakcija i upravljanju izloženostima različitim rizicima koji su svojstveni tim transakcijama. Središnje druge ugovorne strane centraliziraju obradu transakcija i pozicija drugih ugovornih strana, ispunjavaju obveze koje proizlaze iz transakcija i zahtijevaju odgovarajući kolateral od svojih članova u obliku iznosa nadoknade i doprinosa u jamstvene fondove.

(3)

Integracija financijskih tržišta Unije dovela je do razvoja središnjih drugih ugovornih strana iz primarno pružatelja usluga za domaće potrebe i domaća tržišta u ključne dionike financijskih tržišta Unije na široj razini. Središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji danas poravnavaju nekoliko kategorija proizvoda, uključujući uvrštene i neuvrštene (OTC) financijske izvedenice i robne izvedenice, dionice, obveznice i ostale proizvode kao što su repo ugovori. Usluge pružaju preko nacionalnih granica širokom rasponu financijskih i drugih institucija diljem Unije. Iako su neke među njima i dalje usredotočene na domaća tržišta, sve središnje druge ugovorne strane sistemski su važne barem na svojim matičnim tržištima.

(4)

Budući da se znatan dio financijskog rizika iz financijskog sustava Unije obrađuje i koncentrira u središnjim drugim ugovornim stranama u ime članova sustava poravnanja i njihovih klijenata, djelotvorno reguliranje i pouzdan nadzor središnjih drugih ugovornih strana su ključni. Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) od središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u Uniji zahtijeva se da poštuju visoke bonitetne i organizacijske standarde te standarde poslovanja. Nadležna tijela, uz suradnju u okviru kolegijâ nadzornih tijela koji okupljaju relevantna tijela nadležna za posebne zadaće koje su im dodijeljene, imaju zadaću da potpuno nadziru aktivnosti središnjih drugih ugovornih strana. U skladu s obvezama koje su čelnici skupine G20 preuzeli od početka financijske krize 2008., Uredbom (EU) br. 648/2012 zahtijeva se i da se sve standardizirane OTC izvedenice središnje poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane. Kad obveza središnjeg poravnanja OTC izvedenica stupi na snagu, obujam i raspon poslovanja središnjih drugih ugovornih strana vjerojatno će se povećati, što bi moglo uzrokovati dodatne izazove za strategije središnjih drugih ugovornih strana za upravljanje rizicima.

(5)

Uredbom (EU) br. 648/2012 doprinijelo se većoj otpornosti središnjih drugih ugovornih strana i općenito financijskih tržišta u pogledu širokog raspona rizika koji se obrađuju i koncentriraju u središnjim drugim ugovornim stranama. Međutim, nijednim sustavom pravila i praksi ne može se spriječiti nedostatnost postojećih sredstava za upravljanje rizicima koje snosi središnja druga ugovorna strana, uključujući jedno ili više neispunjavanja obveza članova sustava poravnanja. Suočene sa scenarijem ozbiljnih financijskih poteškoća ili prijetećom propasti, financijske institucije trebale bi u načelu i dalje podlijegati redovnom postupku u slučaju nesolventnosti. Međutim, kako je financijska kriza 2008. pokazala, osobito tijekom razdoblja produljene gospodarske nestabilnosti i nesigurnosti, takvim se postupcima mogu omesti ključne funkcije za gospodarstvo, čime se ugrožava financijska stabilnost. Nije uvijek moguće osloniti se na redovni postupak u slučaju nesolventnosti trgovačkih društava kako bi se osigurala dovoljno brza intervencija ili dala odgovarajuća prednost kontinuitetu ključnih funkcija financijskih institucija radi očuvanja financijske stabilnosti. Kako bi se spriječile takve negativne posljedice redovnog postupka u slučaju nesolventnosti, potrebno je stvoriti poseban okvir za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana.

(6)

U financijskoj krizi 2008. pokazalo se da nedostaje primjerenih instrumenata za očuvanje ključnih funkcija koje obavljaju financijske institucije koje propadaju. Ta je kriza istaknula i nepostojanje okvirâ kojima se omogućuje suradnja i koordinacija među tijelima, osobito onima koja se nalaze u različitim državama članicama ili jurisdikcijama, kako bi se osiguralo brzo i odlučno djelovanje. Bez takvih instrumenata i zbog nepostojanja okvirâ za suradnju i koordinaciju, države članice bile su primorane spašavati financijske institucije novcem poreznih obveznika kako bi zaustavile zarazu i smanjile paniku. Iako nisu bile izravni primatelji izvanredne javne financijske potpore tijekom financijske krize 2008., središnje druge ugovorne strane bile su zaštićene od učinaka koje bi na njih inače imale banke koje nisu ispunjavale svoje obveze. Okvirom za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana dopunjuje se okvir za sanaciju banaka donesen na temelju Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) i stoga je potreban kako bi se spriječilo oslanjanje na novac poreznih obveznika u slučaju njihove neuređene propasti. Tim bi se okvirom također trebala uzeti u obzir mogućnost sanacije središnjih drugih ugovornih strana iz drugih razloga koji ne uključuju neispunjavanje obveza jednog njihovog člana sustava poravnanja ili više njih.

(7)

Cilj je vjerodostojnog okvira za oporavak i sanaciju osigurati, u najvećoj mogućoj mjeri, da središnje druge ugovorne strane uspostave mjere za oporavak od financijskih poteškoća, održati ključne funkcije središnje druge ugovorne strane koja propada ili je vjerojatno da će propasti uz likvidaciju preostalih aktivnosti u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti te očuvati financijsku stabilnost i izbjeći znatan nepovoljan učinak na financijski sustav i njegovu sposobnost da služi realnom gospodarstvu istodobno snižavajući trošak propasti središnje druge ugovorne strane za porezne obveznike. Okvirom za oporavak i sanaciju dodatno se podupire pripravnost središnjih drugih ugovornih strana i tijela da ublaže financijske poteškoće te se tijelima osigurava dodatan uvid u pripreme središnjih drugih ugovornih strana za stresne scenarije. Njime se tijelima daju ovlasti za pripremu moguće sanacije središnje druge ugovorne strane i rješavanje pogoršanja stanja središnje druge ugovorne strane na koordiniran način, čime se doprinosi nesmetanom funkcioniranju financijskih tržišta.

(8)

Trenutačno u Uniji ne postoje usklađene odredbe za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana. Neke države članice već su provele zakonodavne promjene kojima se od središnjih drugih ugovornih strana zahtijeva da izrade planove oporavka i kojima se uvode mehanizmi za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje propadaju. Štoviše, postoje znatne materijalne i postupovne razlike među zakonima i drugim propisima država članica kojima se uređuje nesolventnost središnjih drugih ugovornih strana. Nepostojanje zajedničkih uvjeta, ovlasti i postupaka za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana vjerojatno je prepreka nesmetanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i ometa suradnju nacionalnih tijela tijekom rješavanja propasti središnje druge ugovorne strane i primjene odgovarajućih mehanizama raspodjele gubitaka na njezine članove sustava poravnanja u Uniji i globalno. To se posebno odnosi na situaciju u kojoj različiti pristupi znače da nacionalna tijela nemaju jednaku razinu kontrole ili jednaku sposobnost za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana. Te razlike u sustavima za oporavak i sanaciju mogle bi različito utjecati na središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja i klijente članova sustava poravnanja u državama članicama te potencijalno izazvati narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Nepostojanje zajedničkih pravila i instrumenata o tome kako rješavati financijske poteškoće ili propast središnje druge ugovorne strane može utjecati na odluku članova sustava poravnanja i njihovih klijenata o poravnanju te na odluku središnjih drugih ugovornih strana o odabiru svojega poslovnog nastana, čime se središnje druge ugovorne strane sprječava da u potpunosti iskoriste temeljne slobode na unutarnjem tržištu. Time bi se stoga članove sustava poravnanja i njihove klijente moglo obeshrabriti od toga da pristupe središnjim drugim ugovornim stranama prekogranično na unutarnjem tržištu i spriječiti daljnju integraciju tržištâ kapitala Unije. Stoga su zajednička pravila o oporavku i sanaciji u svim državama članicama potrebna kako bi se osiguralo da središnje druge ugovorne strane ne budu ograničene u ostvarivanju svojih sloboda na unutarnjem tržištu zbog financijskih mogućnosti država članica i njihovih tijela da upravljaju njihovom propašću.

(9)

Preispitivanjem regulatornog okvira primjenjivog na banke i na druge financijske institucije koje je provedeno nakon financijske krize 2008., a osobito jačanjem zaštitnih slojeva kapitala i likvidnosti banaka, boljim instrumentima za makrobonitetne politike i sveobuhvatnim pravilima o oporavku i sanaciji banaka, smanjila se vjerojatnost budućih kriza i poboljšala otpornost svih financijskih institucija i infrastruktura tržišta, uključujući središnje druge ugovorne strane, na gospodarske poteškoće, neovisno o tome jesu li prouzročene sistemskim poremećajima ili događajima specifičnima za pojedinačne institucije. Od 1. siječnja 2015. sustav za oporavak i sanaciju banaka primjenjuje se u državama članicama u skladu s Direktivom 2014/59/EU.

(10)

Oslanjajući se na pristup oporavku i sanaciji banaka, nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi biti pripremljena i raspolagati primjerenim instrumentima kako bi mogla rješavati situacije koje uključuju propast središnjih drugih ugovornih strana. Međutim, rizici svojstveni bankama i središnjim drugim ugovornim stranama razlikuju se zbog njihovih različitih funkcija i poslovnih modela. Stoga su potrebni posebni instrumenti i ovlasti za scenarije propasti središnje druge ugovorne strane koji su prouzročeni propašću članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane ili su rezultat događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza.

(11)

Uredba je odgovarajući pravni akt kako bi se upotpunio i nadogradio pristup uspostavljen Uredbom (EU) br. 648/2012 kojom se utvrđuju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane. Ako bi se zahtjevi za oporavak i sanaciju utvrdili direktivom, moglo bi doći do nedosljednosti uslijed donošenja potencijalno različitih nacionalnih pravila u području koje je inače uređeno izravno primjenjivim pravom Unije i u sve većoj mjeri obilježeno prekograničnim pružanjem usluga središnjih drugih ugovornih strana. Stoga je primjereno usto donijeti jedinstvena i izravno primjenjiva pravila o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana.

(12)

Kako bi se osigurala dosljednost s postojećim zakonodavstvom Unije u području financijskih usluga i najveća moguća razina financijske stabilnosti u Uniji, sustav za oporavak i sanaciju utvrđen ovom Uredbom trebao bi se primjenjivati na središnje druge ugovorne strane koje podliježu bonitetnim zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 648/2012, neovisno o tome imaju li odobrenje za pružanje bankovnih usluga. Iako mogu postojati razlike u profilu rizičnosti povezanim s alternativnim korporativnim strukturama, središnje druge ugovorne strane samostalni su subjekti koji su dužni ispunjavati sve zahtjeve na temelju ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 648/2012 neovisno o svojem matičnom društvu ili drugim subjektima grupe. Grupa kojoj središnja druga ugovorna strana pripada ne mora stoga podlijegati ovoj Uredbi. Međutim, pri planiranju oporavka i sanacije središnje druge ugovorne strane trebalo bi uzeti u obzir dimenziju grupe, uključujući, među ostalim, operativne, osobne i financijske odnose središnje druge ugovorne strane sa subjektima grupe, ako bi to moglo utjecati na oporavak ili sanaciju središnje druge ugovorne strane ili ako bi mjere oporavka i sanacije mogle imati učinak na druge subjekte grupe.

(13)

Kako bi se osiguralo učinkovito i djelotvorno poduzimanje mjera sanacije i u skladu s ciljevima sanacije, države članice trebale bi sanacijskim tijelima za potrebe ove Uredbe imenovati nacionalne središnje banke, nadležna ministarstva, tijela javne uprave ili tijela kojima su povjerene ovlasti javne uprave koja bi obavljala funkcije i zadaće koje se odnose na sanaciju, što uključuje i sva sanacijska tijela. Države članice trebale bi osigurati i dodjelu odgovarajućih sredstava tim sanacijskim tijelima. U državama članicama u kojima središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan trebalo bi uspostaviti primjerene strukturne aranžmane kako bi se sanacijske funkcije središnje druge ugovorne strane odvojilo od drugih funkcija, osobito ako je tijelo koje je odgovorno za bonitetni nadzor središnje druge ugovorne strane ili bonitetni nadzor kreditnih institucija ili investicijskih društava koji su članovi sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane, imenovano kao sanacijsko tijelo, radi sprječavanja sukoba interesa i rizika od regulatornog nedjelovanja. U takvim slučajevima trebalo bi osigurati neovisnost procesa donošenja odluka sanacijskog tijela, a da se pritom ne sprječava konvergiranje donošenja odluka na najvišoj razini.

(14)

S obzirom na posljedice koje bi propast središnje druge ugovorne strane i naknadno djelovanje mogli imati na financijski sustav i gospodarstvo države članice, kao i na mogućnost da je u konačnici potrebno rabiti javna sredstva za rješavanje krize, ministarstva financija ili druga relevantna ministarstva u državama članicama trebala bi moći odlučivati, u skladu s nacionalnim demokratskim postupcima, o uporabi javnih sredstava kao krajnjoj mjeri te bi zato u ranoj fazi trebala biti aktivno uključena u postupak oporavka i sanacije. Stoga se, u pogledu uporabe javnih sredstava kao krajnje mjere, ovom Uredbom ne bi trebala dovoditi u pitanje podjela nadležnosti između relevantnih ministarstava ili između vlade i sanacijskog tijela kako je utvrđeno u pravnim sustavima država članica.

(15)

Budući da središnje druge ugovorne strane često pružaju usluge diljem Unije, djelotvoran oporavak i sanacija zahtijevaju suradnju među nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima u okviru kolegijâ nadzornih tijela i sanacijskih kolegija, osobito u pripremnim fazama oporavka i sanacije. To obuhvaća procjenu plana oporavka koje je izradila središnja druga ugovorna strana, doprinos planovima sanacije koje je izradilo sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane i postizanje zajedničke odluke o tim planovima te rješavanje svih prepreka mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane.

(16)

Sanacijom središnjih drugih ugovornih strana trebala bi se uspostaviti ravnoteža između, s jedne strane, potrebe da se u okviru postupaka uzme u obzir hitnost situacije i omoguće učinkovita, pravedna i pravodobna rješenja i, s druge strane, potrebe za zaštitom financijske stabilnosti u državama članicama u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge. Tijela na čija bi područja nadležnosti utjecala propast središnje druge ugovorne strane trebala bi u okviru sanacijskog kolegija razmjenjivati mišljenja radi postizanja tih ciljeva. Time bi posebno trebala biti obuhvaćena razmjena informacija o pripremi članova sustava poravnanja i, ako je to relevantno, klijenata u pogledu upravljanja u slučaju neispunjavanja obveza, mjera oporavka i sanacije te nadzornog postupanja s povezanim izloženostima prema središnjoj drugoj ugovornoj strani. Tijela država članica na čiju bi financijsku stabilnost mogla utjecati propast središnje druge ugovorne strane trebala bi također moći sudjelovati u sanacijskom kolegiju na temelju svoje procjene učinka koji bi sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati na financijsku stabilnost u dotičnoj državi članici. Državama članicama trebalo bi omogućiti da ih u sanacijskom kolegiju predstavljaju nadležna tijela i sanacijska tijela članova sustava poravnanja. Države članice koje ne predstavljaju tijela članova sustava poravnanja trebale bi moći sudjelovati birajući između sudjelovanja u kolegiju nadležnog tijela klijenata članova sustava poravnanja ili u sanacijskom tijelu klijenata članova sustava poravnanja. Tijela bi trebala na odgovarajući način, na temelju svoje analize negativnog učinka koji bi sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati na njihove države članice, svoje sudjelovanje obrazložiti sanacijskom tijelu središnje druge ugovorne strane. Slično tome, kako bi se osigurala redovita razmjena mišljenja i koordinacija s relevantnim tijelima treće zemlje, ta bi tijela trebalo prema potrebi pozvati da kao promatrači sudjeluju u sanacijskim kolegijima.

(17)

Kako bi se na djelotvoran i razmjeran način odgovorilo na moguću propast središnje druge ugovorne strane, tijela bi pri izvršavanju svojih ovlasti za oporavak i sanaciju trebala uzeti u obzir niz čimbenika kao što su priroda poslovanja središnje druge ugovorne strane, njezina vlasnička struktura, pravna i organizacijska struktura, profil rizičnosti, veličina, pravni status, zamjenjivost i međupovezanost s financijskim sustavom. Tijela bi trebala uzeti u obzir i pitanje je li vjerojatno da bi njezina propast i naknadna likvidacija u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti mogle u znatnoj mjeri negativno utjecati na financijska tržišta, druge financijske institucije ili šire gospodarstvo.

(18)

Kako bi mogla učinkovito rješavati pitanje središnjih drugih ugovornih strana koje propadaju, nadležna tijela bi trebala imati ovlast nametanja pripremnih mjera središnjim drugim ugovornim stranama. Trebalo bi odrediti minimalni standard u pogledu sadržaja i informacija koje planovi oporavka trebaju obuhvaćati kako bi se osiguralo da sve središnje druge ugovorne strane u Uniji imaju dovoljno detaljne planove oporavka u slučaju financijskih poteškoća. U takvom bi planu oporavka trebalo razmotriti primjeren raspon scenarija kojima bi se predvidjeli i sistemski i specifični stresovi za središnju drugu ugovornu stranu kojima bi se ugrozila njezina održivost, pritom uzimajući u obzir mogući učinak zaraze u krizi, i u domaćim i u prekograničnim okvirima. Scenariji bi trebali biti stroži od onih koji se rabe za potrebe redovitog ispitivanja otpornosti na stres na temelju članka 49. Uredbe (EU) br. 648/2012, ali bi trebali ostati uvjerljivi. Planom oporavka trebao bi biti obuhvaćen širok raspon scenarija, uključujući scenarije koji proizlaze iz događajâ neispunjavanja obveza, događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza i njihove kombinacije, te bi trebali uključivati sveobuhvatne aranžmane za ponovnu uspostavu usklađene knjige trgovanja, potpunu raspodjelu gubitaka koji proizlaze iz neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja i odgovarajuću apsorpciju za sve druge vrste gubitaka. U okviru planova oporavka trebalo bi razlikovati različite vrste događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza. Plan oporavka trebao bi biti dio pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane koja su ugovorno dogovorena s članovima sustava poravnanja. Ta pravila poslovanja trebala bi sadržavati i odredbe kojima se osigurava izvršivost mjera oporavka iz plana oporavka u svim scenarijima. U planovima oporavka ne bi trebalo pretpostaviti pristup izvanrednoj javnoj financijskoj potpori ili porezne obveznike izložiti riziku gubitka.

(19)

Središnje druge ugovorne strane trebale bi biti obvezne izraditi te redovito preispitivati i ažurirati svoje planove oporavka. Faza oporavka u tom kontekstu trebala bi početi u slučaju znatnog pogoršanja financijskog stanja središnje druge ugovorne strane ili ako postoji rizik od kršenja njezinih kapitalnih i bonitetnih zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 648/2012, što bi moglo dovesti do kršenja njezinih zahtjeva za izdavanje odobrenja, čime bi se opravdalo oduzimanje njezina odobrenja na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012. To bi trebalo navesti u okviru kvalitativnih ili kvantitativnih pokazatelja sadržanih u planu oporavka.

(20)

Kako bi se stvorili dobri ex ante poticaji i osigurala pravedna raspodjela gubitaka, planovima oporavka trebalo bi osigurati primjenu instrumenata za oporavak kojom se primjereno uravnotežuje raspodjela gubitaka između središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i, ako je to primjenjivo, njihovih klijenata. Načelno bi gubitke pri oporavku trebalo raspodijeliti između središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i, ako je to primjenjivo, njihovih klijenata s obzirom na njihovu odgovornost za rizik prenesen na središnju drugu ugovornu stranu i njihovu sposobnost da kontroliraju takve rizike i upravljaju njima. Planovima oporavka trebalo bi osigurati da je kapital središnje druge ugovorne strane izložen gubicima uzrokovanima i događajima neispunjavanja obveza i događajima koji nisu događaji neispunjavanja obveza prije nego što se gubici raspodijele članovima sustava poravnanja. Kao poticaj za pravilno upravljanje rizicima i daljnje smanjenje rizikâ od gubitaka za porezne obveznike, središnja druga ugovorna strana trebala bi dio svojih unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava iz članka 43. Uredbe (EU) br. 648/2012, koja mogu uključivati sav kapital koji drži povrh minimalnih kapitalnih zahtjeva, upotrijebiti za usklađivanje s pragom za obavijest iz delegiranog akta donesenog na temelju članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 kao mjeru oporavka prije pribjegavanja drugim mjerama oporavka kojima se zahtijevaju financijski doprinosi članova sustava poravnanja.

Taj dodatni iznos unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava, koji se razlikuje od unaprijed financiranih vlastitih sredstava iz članka 45. stavka 4. Uredbe (EU) br. 648/2012, ne bi trebao biti niži od 10 % ni viši od 25 % kapitalnih zahtjeva utemeljenih na riziku izračunanih u skladu s člankom 16. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012, neovisno o tome jesu li ti zahtjevi niži ili viši od temeljnog kapitala iz članka 16. stavka 1. te uredbe.

(21)

Središnja druga ugovorna strana svoj bi plan oporavka trebala podnijeti nadležnom tijelu koje bi taj plan bez nepotrebne odgode trebalo proslijediti kolegiju nadzornih tijela, osnovanom na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012, radi potpune procjene koja će se provesti zajedničkom odlukom kolegija. Procjenom bi trebala biti obuhvaćena provjera sveobuhvatnosti plana te izvedivost pravodobne ponovne uspostave održivosti središnje druge ugovorne strane, među ostalim u razdobljima ozbiljnih financijskih poteškoća.

(22)

Planovi oporavka trebali bi sadržavati sveobuhvatan opis djelovanja koja bi središnja druga ugovorna strana trebala poduzeti kako bi riješila neusklađene nepodmirene obveze, neosigurane gubitke, manjak likvidnosti ili neadekvatnost kapitala, kao i djelovanja za nadopunu iskorištenih unaprijed financiranih financijskih sredstava i aranžmana u vezi s likvidnošću radi ponovne uspostave održivosti središnje druge ugovorne strane i njezine trajne sposobnosti da ispunjava zahtjeve za odobrenje. Ni ovlast sanacijskog tijela za primjenu poziva na uplatu za sanaciju ni zahtjev u pogledu minimalne ugovorne obveze za poziv na uplatu za oporavak ne bi trebali utjecati na pravo središnje druge ugovorne strane da u svoja pravila uvede pozive na uplatu za oporavak iznad minimalne obvezne ugovorne obveze utvrđene u ovoj Uredbi i na upravljanje rizicima koje provodi središnja druga ugovorna strana.

(23)

U planovima oporavka trebalo bi uzeti u obzir i kibernapade koji bi mogli dovesti do znatnog pogoršanja financijskog stanja središnje druge ugovorne strane ili do rizika od kršenja bonitetnih zahtjeva na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012.

(24)

Središnje druge ugovorne strane trebale bi osigurati da je njihov plan oporavka nediskriminirajući i uravnotežen u smislu učinka i poticaja koje stvara. Učinci mjera oporavka na članove sustava poravnanja, kao i, ako su relevantne informacije dostupne, njihove klijente, te općenitije na financijski sustav Unije ili jedne njezine države članice ili više njih trebali bi biti razmjerni. Posebice, u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 središnje druge ugovorne strane moraju osigurati da njihovi članovi sustava poravnanja imaju ograničenu izloženost u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu. Središnje druge ugovorne strane trebale bi osigurati da su u izradu plana oporavka uključeni svi relevantni dionici na način da ih uključe u odbor za rizike središnje druge ugovorne strane, ovisno o slučaju, te da se s njima na odgovarajući način savjetuje. S obzirom na to da se od dionikâ mogu očekivati različita mišljenja, središnje druge ugovorne strane trebale bi uspostaviti jasne postupke za upravljanje raznolikošću stajališta dionika, kao i svim sukobima interesa između tih dionika i središnje druge ugovorne strane.

(25)

S obzirom na globalnu prirodu tržišta kojima središnje druge ugovorne strane pružaju usluge, pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane trebala bi uključivati ugovorne odredbe kako bi se osigurala njezina sposobnost da mogućnosti oporavka primijeni, prema potrebi, na ugovore ili imovinu na koje se primjenjuje pravo treće zemlje ili na subjekte sa sjedištem u trećim zemljama.

(26)

Ako središnja druga ugovorna strana ne iznese odgovarajući plan oporavka, nadležna tijela trebala bi biti u mogućnosti od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da poduzme mjere potrebne za uklanjanje bitnih nedostataka plana kako bi se ojačalo poslovanje središnje druge ugovorne strane i osiguralo da središnja druga ugovorna strana može raspodijeliti gubitke, ponovno uspostaviti svoj kapital i, ako je to relevantno, ponovno uskladiti svoju knjigu trgovanja u slučaju propasti. Tom bi se ovlašću nadležnim tijelima trebalo omogućiti poduzimanje preventivnih mjera u razmjerima koji su potrebni da bi se uklonili svi nedostaci i stoga ostvarili ciljevi financijske stabilnosti.

(27)

U iznimnim slučajevima korekcije dobitaka od varijacijskog iznosa nadoknade slijedom događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza te ako je oporavak uspješan, nadležno tijelo trebalo bi biti u mogućnosti od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da pruži nadoknadu svojim članovima sustava poravnanja razmjerno njihovu gubitku koji premašuje njihove ugovorne obveze putem plaćanja u novcu ili, ako je to primjereno, od središnje druge ugovorne strane zahtijevati izdavanje instrumenata kojima se priznaje potraživanje buduće dobiti središnje druge ugovorne strane.

(28)

Planiranje sanacije ključna je sastavnica djelotvorne sanacije. Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi izraditi planove, a sanacijski kolegij trebao bi postići zajednički dogovor o njima. Planovima bi trebao biti obuhvaćen širok raspon scenarija, uz razlikovanje scenarija koji proizlaze iz događajâ neispunjavanja obveza, događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza i njihove kombinacije, kao i različitih vrsta događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza. Tijela bi trebala imati sve potrebne informacije da bi mogla utvrditi ključne funkcije i osigurati kontinuitet njihova obavljanja. Međutim, sadržaj plana sanacije trebao bi biti primjeren aktivnostima središnje druge ugovorne strane i vrstama proizvoda koje poravnava i trebao bi se temeljiti, među ostalim, na informacijama koje je ona dostavila. Kako bi se olakšalo izvršavanje poziva na uplatu za sanaciju i smanjenja iznosa dobitaka koje treba platiti članu sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji koji ispunjava svoje obveze, upućivanje na ovlast sanacijskog tijela da zahtijeva takve pozive na uplatu za sanaciju i takvo smanjenje trebali bi biti uključeni u pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane. Prema potrebi, pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane koja su ugovorno dogovorena s članovima sustava poravnanja trebala bi sadržavati odredbe kojima sanacijska tijela osiguravaju izvršivost drugih mjera sanacije.

(29)

Sanacijska tijela, na temelju procjene mogućnosti sanacije, trebala bi imati ovlast zahtijevati promjene pravne ili operativne strukture i organizacije središnjih drugih ugovornih strana izravno ili neizravno putem nadležnog tijela te poduzeti potrebne i razmjerne mjere za smanjenje ili uklanjanje bitnih prepreka primjeni sanacijskih instrumenata i osiguravanje mogućnosti njihove sanacije. Uzimajući u obzir raznoliku strukturu grupa kojima pripadaju središnje druge ugovorne strane, razlike u strukturama u usporedbi s bankovnim grupama i različite regulatorne okvire koji se primjenjuju na pojedinačne subjekte unutar takvih grupa, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi, uz savjetovanje s nadležnim tijelom središnje druge ugovorne strane, moći procijeniti uključuje li izvršavanje promjena pravnih ili operativnih struktura središnje druge ugovorne strane ili bilo kojeg subjekta grupe koji je izravno ili neizravno pod njegovom kontrolom, promjene struktura grupe kojoj pripada središnja druga ugovorna strana, a koje bi mogle dovesti do pravnog osporavanja ili pitanja izvršivosti, ovisno o posebnim pravnim okolnostima koje se primjenjuju. Pri procjeni načina uklanjanja takvih prepreka sanaciji sanacijsko tijelo trebalo bi moći predložiti drugačiji skup mjera mogućnosti sanacije umjesto zahtijevanja promjena pravnih ili operativnih struktura grupe, ako bi se uporabom takvih alternativnih mjera uklonile prepreke mogućnosti sanacije na istovrijedan način.

(30)

U odnosu na planove sanacije i procjene mogućnosti sanacije, svakodnevna nadzorna razmatranja manje su važna od potrebe da se ubrzaju i osiguraju mjere brzog restrukturiranja kako bi se zajamčile ključne funkcije središnje druge ugovorne strane i zaštitila financijska stabilnost. U slučaju neslaganja različitih članova sanacijskog kolegija o odlukama koje treba donijeti u pogledu plana sanacije središnje druge ugovorne strane, procjene mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane i odluke o uklanjanju prepreka njezinoj sanaciji, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) trebalo bi u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6) imati ulogu posrednika. No interni odbor ESMA-e trebao bi svakako razmotriti takvo obvezujuće posredovanje ESMA-e, uzimajući u obzir nadležnosti članova ESMA-e da osiguraju financijsku stabilnost i nadziru članove sustava poravnanja u nekoliko država članica. Na temelju Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i određena nadležna tijela trebalo bi pozvati da sudjeluju u internom odboru ESMA-e kao promatrači s obzirom na to da takva tijela obavljaju slične zadaće na temelju Direktive 2014/59/EU. Takvim obvezujućim posredovanjem ne bi se u drugim slučajevima trebalo spriječiti neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1095/2010. U skladu s člankom 38. Uredbe (EU) br. 1095/2010 takvim obvezujućim posredovanjem ne smije se utjecati na fiskalne odgovornosti država članica.

(31)

Moglo bi biti potrebno da se u planu oporavka središnje druge ugovorne strane utvrde uvjeti pod kojima bi matično društvo ili drugi subjekt grupe kojoj središnja druga ugovorna strana pripada središnjoj drugoj ugovornoj strani pružili moguće ugovorno obvezujuće sporazume o financijskoj potpori, jamstva ili druge oblike operativne potpore. Transparentnošću u pogledu takvih aranžmana ublažili bi se rizici za likvidnost i solventnost subjekta grupe koji pruža potporu središnjoj drugoj ugovornoj strani koja se suočava s financijskim poteškoćama. Stoga bi se svaka promjena takvih aranžmana kojom se utječe na kvalitetu i prirodu takve potpore grupe trebala smatrati bitnom promjenom za potrebe preispitivanja plana oporavka.

(32)

Uzimajući u obzir osjetljivost informacija sadržanih u planovima oporavka i sanacije, ti bi planovi trebali podlijegati odgovarajućim odredbama o povjerljivosti.

(33)

Nadležna tijela trebala bi relevantnim sanacijskim tijelima dostaviti planove oporavka i sve njihove izmjene, a sanacijska tijela trebala bi nadležnim tijelima dostaviti planove sanacije i sve njihove izmjene, čime bi svako relevantno tijelo u svakom trenutku bilo u potpunosti obaviješteno.

(34)

Radi očuvanja financijske stabilnosti potrebno je da nadležna tijela mogu riješiti pogoršanje financijskog i ekonomskog stanja središnje druge ugovorne strane prije nego što nastupi situacija u kojoj je jedina mogućnost da tijela saniraju središnju drugu ugovornu stranu ili joj nalože da promijeni svoje mjere oporavka kada bi one mogle naštetiti cjelokupnoj financijskoj stabilnosti. Nadležnim tijelima bi se stoga trebale dati ovlasti za ranu intervenciju kako bi se izbjegli ili smanjili nepovoljni učinci na financijsku stabilnost ili na interese klijenata koji bi mogli biti posljedica određenih mjera koje je provela središnja druga ugovorna strana. Ovlasti za ranu intervenciju trebale bi se dodijeliti nadležnim tijelima uz ovlasti koje su im već dodijeljene nacionalnim pravom država članica ili na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 za okolnosti koje se ne smatraju ranom intervencijom. Ovlasti za ranu intervenciju trebale bi uključivati ovlast da se, u najvećoj mogućoj mjeri bez izazivanja slučaja neispunjavanja obveza, ograniče ili zabrane sve naknade vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom, uključujući isplate dividendi i otkupe središnje druge ugovorne strane, kao i ovlast da se ograniče, zabrane ili zamrznu sve isplate varijabilnih naknada kako je utvrđeno u politici naknada središnje druge ugovorne strane u skladu s člankom 26. stavka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012, diskrecijske mirovinske pogodnosti ili otpremnine višem rukovodstvu.

(35)

U okviru ovlasti za ranu intervenciju te u skladu s relevantnim odredbama na temelju nacionalnog prava, nadležno tijelo trebalo bi moći imenovati privremenog upravitelja koji će zamijeniti odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane ili privremeno raditi s njima. Zadaća privremenog upravitelja trebala bi biti izvršavanje svih ovlasti koje su mu dodijeljene, podložno svim uvjetima koji za njega važe od trenutka njegova imenovanja, s ciljem promicanja rješenjâ za popravljanje financijskog stanja središnje druge ugovorne strane. Imenovanjem privremenog upravitelja ne bi se smjelo neopravdano zadirati u prava dioničarâ ili vlasnikâ ili u postupovne obveze uspostavljene na temelju prava Unije ili nacionalnog prava trgovačkih društava te bi se trebalo poštovati međunarodne obveze Unije i država članica u vezi sa zaštitom ulaganja.

(36)

Tijekom faza oporavka i rane intervencije dioničari bi u potpunosti trebali zadržati svoja prava. Dioničari bi trebali izgubiti takva prava nakon pokretanja sanacije središnje druge ugovorne strane. Sve naknade vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom, uključujući isplate dividendi i otkupe središnje druge ugovorne strane, trebalo bi bez izazivanja slučaja neispunjavanja obveza u najvećoj mogućoj mjeri, ograničiti ili zabraniti tijekom oporavka. Držatelji vlasničkoga kapitala središnje druge ugovorne strane trebali bi prvi apsorbirati gubitke u sanaciji na način kojim se smanjuje rizik pravnog osporavanja od strane držatelja kapitala kada su takvi gubici veći od gubitaka koje bi bili snosili u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti također poznato kao načelo prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. Sanacijsko tijelo trebalo bi moći odstupiti od načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. Međutim, dioničar ili vjerovnik koji snosi veći gubitak od gubitka koji bi bio snosio u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti imao bi pravo na isplatu razlike.

(37)

Okvirom za sanaciju trebalo bi se omogućiti pravodobno pokretanje sanacije središnje druge ugovorne strane prije nego što ona postane nesolventna. Trebalo bi se smatrati da središnja druga ugovorna strana propada ili je vjerojatno da će propasti ako krši ili je vjerojatno da će u bliskoj budućnosti prekršiti zahtjeve za nastavak odobrenja, ako se oporavkom nije uspjela ili je vjerojatno da se neće uspjeti ponovno uspostaviti njezina održivost, ako središnja druga ugovorna strana ne može ili vjerojatno neće moći obavljati ključnu funkciju, ako je imovina središnje druge ugovorne strane manja ili je vjerojatno da će u bliskoj budućnosti biti manja od njezinih obveza, ako središnja druga ugovorna strana nije ili je vjerojatno da u bliskoj budućnosti neće biti sposobna platiti svoje dugove ili ispuniti druge obveze po njihovu dospijeću ili ako središnja druga ugovorna strana zahtijeva izvanrednu javnu financijsku potporu. Međutim, činjenica da središnja druga ugovorna strana ne ispunjava zahtjeve za izdavanje odobrenja ne bi sama po sebi trebala biti opravdanje za pokretanje sanacije.

(38)

Pružanje hitne likvidnosne pomoći od središnje banke, ako je takav instrument dostupan, ne bi trebalo smatrati okolnošću koja upućuje da središnja druga ugovorna strana nije sposobna platiti svoje obveze po njihovu dospijeću ili da za to neće biti sposobna u bliskoj budućnosti. Da bi se očuvala financijska stabilnost, posebno u slučaju sistemskog manjka likvidnosti, državnim jamstvima za instrumente za likvidnost koje pružaju središnje banke ili državnim jamstvima za novoizdane obveze za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice ne bi se trebao aktivirati ulazak u sanaciju ako je ispunjen niz uvjeta.

(39)

Članovi Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), druga tijela država članica koja obavljaju slične funkcije, druga javna tijela Unije zadužena za upravljanje javnim dugom ili koja su uključena u upravljanje njime i Banka za međunarodne namire, kao i drugi subjekti navedeni u članku 1. stavcima 4. i 5. Uredbe (EU) br. 648/2012 mogu djelovati u svojstvu člana sustava poravnanja u vezi sa svojim poslovanjem. Instrumenti za raspodjelu gubitaka predviđeni planom oporavka središnjih drugih ugovornih strana ne bi se trebali primjenjivati na te subjekte. Slično tome, sanacijska tijela ne bi trebala primjenjivati instrumente za raspodjelu gubitaka u vezi s tim subjektima kako bi se izbjegla izloženost javnog novca.

(40)

Ako središnja druga ugovorna strana ispunjava uvjete za sanaciju, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane na raspolaganju bi trebalo imati usklađen skup sanacijskih instrumenata i ovlasti. Njima bi se sanacijskom tijelu trebalo omogućiti rješavanje scenarija prouzročenih događajima neispunjavanja obveza i događajima koji nisu događaji neispunjavanja obveza ili njihovom kombinacijom. Njihovo izvršavanje trebalo bi podlijegati zajedničkim uvjetima, ciljevima i općim načelima. Primjena takvih instrumenata ili ovlasti osobito ne bi trebala utjecati na djelotvornu sanaciju prekograničnih grupa.

(41)

Glavni ciljevi sanacije trebali bi biti osiguravanje kontinuiteta ključnih funkcija, izbjegavanje nepovoljnih učinaka na financijsku stabilnost i zaštita javnih sredstava.

(42)

Obavljanje ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane koja propada, iako restrukturirane uz, ako je to primjereno, promjenu rukovodstva, trebalo bi održati primjenom sanacijskih instrumenata i, u najvećoj mogućoj mjeri, uporabom privatnih sredstava te bez oslanjanja na izvanrednu javnu financijsku potporu. Taj bi se cilj moglo postići raspodjelom nepodmirenih gubitaka i ponovnom uspostavom usklađene knjige trgovanja središnje druge ugovorne strane primjenom instrumenata za raspodjelu pozicija i gubitaka u slučaju gubitaka povezanih s neispunjavanjem obveza, ili, u slučaju gubitaka koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza, putem otpisa vlasničkih instrumenata te putem otpisa neosiguranih obveza i njihovom konverzijom u vlasnički kapital radi apsorpcije gubitaka i dokapitalizacije središnje druge ugovorne strane. Kako bi se spriječila potreba za primjenom državnih instrumenata za stabilizaciju, sanacijsko tijelo trebalo bi također moći rabiti poziv na uplatu za sanaciju nakon događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza. Središnju drugu ugovornu stranu ili specifičnu uslugu poravnanja trebalo bi također moći prodati solventnoj trećoj središnjoj drugoj ugovornoj strani koja je sposobna provoditi prenesene aktivnosti poravnanja te njima upravljati, ili ih se s njom može spojiti. U skladu s ciljem održavanja ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i prije poduzimanja opisanih mjera, sanacijsko tijelo trebalo bi u načelu izvršiti sve postojeće i nepodmirene ugovorne obveze prema središnjoj drugoj ugovornoj strani na način na koji bi se one izvršile u skladu s njezinim pravilima poslovanja, uključujući osobito sve ugovorne obveze članova sustava poravnanja da ispune pozive na uplatu za oporavak ili preuzmu pozicije članova sustava poravnanja koji ne ispunjavaju svoje obveze, putem aukcije ili na drugi način utvrđen pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, kao i sve postojeće i nepodmirene ugovorne obveze ugovornih strana, koje nisu članovi sustava poravnanja, u pogledu bilo kakva oblika financijske potpore.

(43)

Kako bi se održalo povjerenje u tržište i smanjio rizik od zaraze, potrebne su brze i odlučne mjere. Nakon što se ispune uvjeti za sanaciju, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane ne bi trebalo odgađati poduzimanje odgovarajućih i koordiniranih mjera sanacije u javnom interesu. Propast središnje druge ugovorne strane može se dogoditi u okolnostima koje zahtijevaju trenutačnu reakciju relevantnog sanacijskog tijela. Stoga bi tom sanacijskom tijelu trebalo omogućiti da poduzme mjere sanacije neovisno o mjerama oporavka koje izvršava središnja druga ugovorna strana ili bez obveze da se prvo uporabe ovlasti za ranu intervenciju.

(44)

Pri poduzimanju mjera sanacije sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi uzeti u obzir i slijediti mjere predviđene planovima sanacije koji su izrađeni u okviru sanacijskog kolegija, osim ako sanacijsko tijelo smatra, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će se ciljevi sanacije djelotvornije postići poduzimanjem mjera koje nisu predviđene planovima sanacije. Sanacijsko tijelo trebalo bi uzeti u obzir opća načela donošenja odluka, uključujući potrebu za postizanjem ravnoteže između interesa različitih dionika središnje druge ugovorne strane, i osigurati transparentnost prema relevantnim tijelima država članica u kojima bi predložena odluka ili mjera mogla imati posljedice na financijsku stabilnost ili fiskalna sredstva te njihovo sudjelovanje. Sanacijsko tijelo trebalo bi posebice obavijestiti sanacijski kolegij o planiranim mjerama sanacije, uključujući slučajeve u kojima se takvim mjerama odstupa od plana sanacije.

(45)

Zadiranje u vlasnička prava trebalo bi biti razmjerno riziku za financijsku stabilnost. Sanacijske instrumente trebalo bi stoga primjenjivati samo u odnosu na one središnje druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete za sanaciju osobito kad je to potrebno da bi se ostvario cilj financijske stabilnosti u javnom interesu. Sanacijskim instrumentima i ovlastima mogla bi se narušiti prava dioničarâ, vjerovnikâ, članova sustava poravnanja i, ako je to primjenjivo, klijenata članova sustava poravnanja. Mjere sanacije trebalo bi stoga poduzimati samo kada je to potrebno u javnom interesu, a svako zadiranje u ta prava trebalo bi biti usklađeno s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(46)

Dotični dioničari, članovi sustava poravnanja i drugi vjerovnici središnje druge ugovorne strane ne bi trebali snositi gubitke veće od gubitaka koje bi bili snosili da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su umjesto toga podlijegali svim primjenjivim nepodmirenim obvezama na temelju pravila središnje druge ugovorne strane u slučaju neispunjavanja obveza ili drugih ugovornih aranžmana predviđenih njezinim pravilima poslovanja te da je likvidacija središnje druge ugovorne strane bila provedena redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti (načelo prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”). U slučaju djelomičnog prijenosa imovine središnje druge ugovorne strane u sanaciji na privatnog kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, preostali dio središnje druge ugovorne strane u sanaciji trebalo bi likvidirati redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti.

(47)

Kako bi se zaštitila prava dioničara, članova sustava poravnanja i drugih vjerovnika trebala bi se utvrditi jasna pravila u pogledu vrednovanja imovine i obveza središnje druge ugovorne strane te vrednovanja postupanja prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima koje bi se bilo primijenilo da sanacijsko tijelo nije bilo poduzelo mjere sanacije. Pri tome bi trebalo usporediti stvarno postupanje u sanaciji prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima i postupanje prema njima u slučaju da sanacijsko tijelo nije bilo poduzelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su umjesto toga bili podlijegali mogućim nepodmirenim obvezama na temelju plana oporavka središnje druge ugovorne strane ili drugih aranžmana predviđenih njezinim pravilima poslovanja te da je likvidacija središnje druge ugovorne strane bila provedena redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti. Poziv na uplatu za sanaciju, koji bi trebalo uključiti u pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane, može rabiti samo sanacijsko tijelo. Njega ne može rabiti središnja druga ugovorna strana ili upravitelj ili likvidator u slučaju nesolventnosti te stoga ne bi trebao biti dio postupanja koje bi se primjenjivalo prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima u slučaju da sanacijsko tijelo nije bilo poduzelo mjere sanacije. Ni uporaba ovlasti za smanjenje iznosa dobitaka koje sanacijsko tijelo treba platiti članu sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze, a koja premašuje ugovorno dogovorena ograničenja za takvo smanjenje, također ne bi trebala biti dio postupanja koje bi se primjenjivalo prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima u slučaju da sanacijsko tijelo nije bilo poduzelo mjere sanacije.

Dioničari, članovi sustava poravnanja i drugi vjerovnici trebali bi imati pravo na isplatu razlike ako su primili, u obliku isplate ili naknade, svoja potraživanja u iznosu manjem od iznosa koji bi bili primili da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su umjesto toga bili podlijegali mogućim nepodmirenim obvezama na temelju pravila središnje druge ugovorne strane u slučaju neispunjavanja obveza ili drugih ugovornih aranžmana predviđenih njezinim pravilima poslovanja te da je likvidacija središnje druge ugovorne strane bila provedena redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti. Klijenti bi trebali biti uključeni u tu usporedbu i imati pravo na isplatu bilo kakve razlike u postupanju samo ako postoji ugovorna osnova za izravno potraživanje klijenata od središnje druge ugovorne strane, čime bi postali vjerovnici središnje druge ugovorne strane. Sanacijsko tijelo samo u takvim slučajevima može kontrolirati izravan učinak svojih mjera. Trebalo bi biti moguće osporiti tu usporedbu odvojeno od odluke o sanaciji. Državama članicama trebalo bi prepustiti odluku o postupku prema kojem se isplaćuje svaka razlika utvrđena pri postupanju prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima.

(48)

Mjere oporavka i sanacije mogu neizravno utjecati na klijente i neizravne klijente koji nisu vjerovnici središnje druge ugovorne strane u mjeri u kojoj su troškovi oporavka i sanacije preneseni na te klijente i neizravne klijente na temelju primjenjivih ugovornih aranžmana. Stoga bi učinak scenarija oporavka i sanacije središnje druge ugovorne strane na klijente i neizravne klijente također trebalo rješavati putem istih ugovornih aranžmana s članovima sustava poravnanja i klijentima koji im pružaju usluge poravnanja. To se može postići tako da se osigura da, ako se ugovornim aranžmanima članovima sustava poravnanja omogućuje da na svoje klijente prenesu negativne posljedice sanacijskih instrumenata, ti ugovorni aranžmani također uključuju, na istovrijednoj i razmjernoj osnovi, pravo klijenata na sve naknade koje članovi sustava poravnanja prime od središnje druge ugovorne strane ili bilo koji novčani ekvivalent takve naknade ili bilo koji prihod koji prime na temelju potraživanja u skladu s načelom prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”, u mjeri u kojoj se odnose na pozicije klijenata. Takve bi se odredbe trebale primjenjivati i na ugovorne aranžmane klijenata i neizravnih klijenata koji nude usluge neizravnog poravnanja svojim klijentima.

(49)

Kako bi se osigurala djelotvorna sanacija središnje druge ugovorne strane, postupkom vrednovanja trebalo bi što točnije utvrditi sve gubitke koje treba raspodijeliti kako bi središnja druga ugovorna strana ponovno uspostavila usklađenu knjigu trgovanja za preostale pozicije i izvršila tekuće obveze plaćanja. Vrednovanje imovine i obveza središnje druge ugovorne strane koja propada trebalo bi se temeljiti na poštenim, razboritim i realističnim pretpostavkama u trenutku primjene sanacijskih instrumenata. Međutim, na vrijednost obveza ne bi trebalo utjecati vrednovanje financijskog stanja središnje druge ugovorne strane. U hitnim slučajevima trebalo bi sanacijskim tijelima omogućiti brzu provedbu vrednovanja imovine ili obveza središnje druge ugovorne strane koja propada. To bi vrednovanje trebalo biti privremeno i primjenjivati se do provedbe neovisnog vrednovanja.

(50)

Pri pokretanju sanacije središnje druge ugovorne strane sanacijsko tijelo trebalo bi izvršiti sve nepodmirene ugovorne obveze utvrđene u pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, uključujući preostale mjere oporavka, osim ako je primjerenije izvršiti druge sanacijske ovlasti ili instrumente kako bi se ublažili nepovoljni učinci na financijsku stabilnost ili pravodobno osigurale ključne funkcije središnje druge ugovorne strane. Sanacijsko tijelo trebalo bi imati pravo, ali ne i obvezu, izvršiti te ugovorne obveze i nakon sanacije ako više ne postoje razlozi za suzdržavanje od njihova izvršavanja. Kako bi se članovima sustava poravnanja i drugim relevantnim stranama omogućilo da se pripreme za izvršavanje preostalih obveza, sanacijsko tijelo trebalo bi unaprijed obavijestiti relevantne članove sustava poravnanja i druge strane. To razdoblje za obavješćivanje prije donošenja odluke trebalo bi biti od tri mjeseca do šest mjeseci.

Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima dotičnih članova sustava poravnanja i svih drugih strana obvezanih postojećim i nepodmirenim obvezama, sanacijsko tijelo trebalo bi utvrditi jesu li prestali postojati razlozi za suzdržavanje od izvršavanja ugovornih obveza te treba li izvršiti preostale obveze. Budu li razlozi i dalje postojali, sanacijsko tijelo trebalo bi se suzdržati od izvršavanja tih obveza. Prihodi od odgođenog izvršavanja nepodmirenih ugovornih obveza trebali bi se koristiti za povrat svih javnih sredstava upotrijebljenih za plaćanje potraživanja na temelju načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” koja proizlaze iz odluke sanacijskog tijela o suzdržavanju od izvršavanja tih obveza ili primjene bilo kojeg državnog instrumenta za stabilizaciju. Sanacijsko tijelo trebalo bi uporabiti tu ovlast odgode izvršavanja samo u mjeri u kojoj se ne krši zaštitna mjera utemeljena na načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” u odnosu na dionika koji će podlijegati odgođenom izvršenju. U slučaju gubitaka povezanih s neispunjavanjem obveza sanacijsko tijelo trebalo bi ponovno uspostaviti usklađenu knjigu trgovanja središnje druge ugovorne strane te raspodijeliti nepodmirene gubitke primjenom instrumenata za raspodjelu pozicija i gubitaka. U slučaju gubitaka koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza gubici bi se trebali apsorbirati instrumentima regulatornoga kapitala i raspodijeliti među dioničarima do granice njihova kapaciteta putem poništenja ili prijenosa vlasničkih instrumenata ili putem njihovog snažnog razvodnjavanja. Ako ti instrumenti nisu dostatni, sanacijska tijela trebala bi imati ovlast otpisa neosiguranih dugova i obveza u skladu s njihovim redoslijedom na temelju primjenjivog nacionalnog prava o nesolventnosti i primjenjivati instrumente za raspodjelu gubitaka u mjeri u kojoj je to potrebno, a da se pri tome ne ugrozi šira financijska stabilnost.

(51)

Ako su unaprijed financirana sredstva središnje druge ugovorne strane i dalje iskorištena nakon što su gubici apsorbirani i nakon što je, ako je to primjenjivo, ponovno uspostavljena usklađena knjiga trgovanja središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo trebalo bi putem neprekinutog izvršavanja instrumenata iz pravilâ poslovanja središnje druge ugovorne strane ili putem drugih mjera osigurati da se ponovno uspostave razine sredstava koje su potrebne za ispunjavanje regulatornih zahtjeva. Sanacijskim tijelima trebalo bi posebice omogućiti da za članove sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i koji bi bili imali pravo na isplatu naknade na temelju načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” osiguraju nadoknadu za primjenu instrumenata za raspodjelu gubitaka u obliku vlasničkih instrumenata, dužničkih instrumenata ili instrumenata kojima se priznaje potraživanje buduće dobiti središnje druge ugovorne strane, ako bi pri tome nastali gubitci koji premašuju gubitke koje bi članovi sustava poravnanja bili snosili u okviru svojih obveza na temelju pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane. Pri procjeni iznosa i oblika naknade sanacijsko tijelo može uzeti u obzir, na primjer, financijsko zdravlje središnje druge ugovorne strane, kvalitetu instrumenata dostupnih za naknadu i ispunjenje zaštitne mjere utemeljene na načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. Kako bi se zadržala odgovarajuća struktura poticaja, takvom bi se naknadom trebalo uzeti u obzir opseg u kojem je član sustava poravnanja pružio potporu oporavku središnje druge ugovorne strane i stoga uzeti u obzir i preostale nepodmirene ugovorne obveze članova sustava poravnanja prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani. Takva naknada trebala bi se oduzeti od svakog prava na isplatu utemeljenu na načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”.

(52)

Sanacijska tijela trebala bi osigurati da troškovi sanacije središnje druge ugovorne strane budu što manji te da se pravično postupa prema vjerovnicima iz iste kategorije. Sanacijsko tijelo trebalo bi moći poduzeti mjeru sanacije koja odstupa od načela jednakog postupanja prema vjerovnicima ako je to opravdano javnim interesom da se ostvare ciljevi sanacije i ako je razmjerna riziku koji se nastoji otkloniti. Ako rabi takvu mjeru, sanacijsko tijelo njome ne bi trebalo diskriminirati nikoga na osnovi državne pripadnosti.

(53)

Sanacija središnje druge ugovorne strane ne bi se trebala oslanjati na izvanrednu javnu financijsku potporu. Preostali instrumenti za oporavak i sanacijski instrumenti, pogotovo instrument za otpis, trebali bi se primjenjivati u najvećoj mogućoj mjeri prije svake dokapitalizacije sredstvima iz javnog sektora ili jednakovrijedne izvanredne javne financijske potpore središnjoj drugoj ugovornoj strani ili zajedno s njima. Uporaba izvanredne javne financijske potpore za pomoć u sanaciji institucija koje propadaju treba biti krajnja mjera, vremenski ograničena te u skladu s relevantnim odredbama o državnim potporama.

(54)

Troškovi sanacije središnje druge ugovorne strane koja propada koje snose porezni obveznici trebali bi se sniziti djelotvornim sustavom za sanaciju. Njime bi se trebalo osigurati da se središnja druga ugovorna strana može sanirati bez ugrožavanja financijske stabilnosti. Taj bi se cilj trebao postići instrumentom za otpis te instrumentima za raspodjelu gubitaka i pozicija tako da se njima osigura da dioničari i druge ugovorne strane koje su među vjerovnicima središnje druge ugovorne strane koja propada snose odgovarajuće gubitke i preuzmu odgovarajući dio troškova koji proizlaze iz propasti središnje druge ugovorne strane. Stoga se dioničarima i drugim ugovornim stranama središnje druge ugovorne strane instrumentom za otpis te instrumentima za raspodjelu gubitaka i pozicija osigurava snažniji poticaj za praćenje zdravlja središnje druge ugovorne strane u uobičajenim okolnostima u skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost (FSB) koje je naveo u svojem dokumentu „Ključna svojstva djelotvornih sanacijskih režima za financijske institucije”.

(55)

Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela u različitim okolnostima imaju potrebnu fleksibilnost da gubitke i pozicije raspodijele drugim ugovornim stranama, primjereno je da bi ta tijela trebala moći primijeniti instrumente za raspodjelu pozicija i gubitaka ako je cilj održati ključne usluge poravnanja u okviru središnje druge ugovorne strane u sanaciji i u kombinaciji s prijenosom ključnih usluga na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu ili treću stranu nakon što preostali dio središnje druge ugovorne strane prestane poslovati te se likvidira.

(56)

Ako se instrumenti za raspodjelu pozicija i gubitaka primjenjuju u cilju ponovne uspostave održivosti središnje druge ugovorne strane koja propada kako bi joj se omogućilo da nastavi trajno poslovati, sanacija bi trebala biti popraćena zamjenom rukovodstva, osim ako je zadržavanje rukovodstva primjereno i nužno za postizanje ciljeva sanacije, i naknadnim restrukturiranjem središnje druge ugovorne strane i njezinih aktivnosti na način kojim bi se otklonili razlozi njezina propadanja. To restrukturiranje trebalo bi se postići putem provedbe plana reorganizacije poslovanja, koji bi trebao biti usklađen s planom restrukturiranja koji bi središnja druga ugovorna strana možda bila obvezna podnijeti na temelju okvira za državne potpore.

(57)

Instrumenti za raspodjelu pozicija i gubitaka trebali bi se izvršavati u cilju ponovnog usklađivanja knjige trgovanja središnje druge ugovorne strane, zaustavljanja daljnjih gubitaka i stjecanja dodatnih sredstava za doprinos dokapitalizaciji središnje druge ugovorne strane i nadopunu unaprijed financiranih sredstava. Kako bi se osiguralo da su djelotvorni i da ostvaruju svoj cilj, trebali bi se moći primijeniti na čim veći broj ugovora kojima se uzrokuju neosigurane obveze ili neusklađenost knjige trgovanja središnje druge ugovorne strane koja propada. Oni bi trebali pružiti mogućnost održavanja dražbi pozicija subjekata koji ne ispunjavaju svoje obveze među preostalim članovima sustava poravnanja ili prisilne raspodjele pozicija u mjeri u kojoj dobrovoljni aranžmani uspostavljeni u okviru plana oporavka nisu iscrpljeni pri pokretanju sanacije, djelomičnog ili potpunog otkaza ugovorâ članova sustava poravnanja koji su u statusu neispunjavanja obveza, za uslugu poravnanja ili kategoriju imovine na koje se to odnosi te drugih ugovora središnje druge ugovorne strane; dodatne korekcije isplata varijacijskog iznosa nadoknade takvim članovima i, ako je primjenjivo, njihovim klijentima, izvršavanja svih preostalih poziva na uplatu za oporavak utvrđenih u planovima oporavka te izvršavanja dodatnih poziva na uplatu za sanaciju i otpisa instrumenata kapitala i dužničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana ili drugih neosiguranih obveza te konverziju svih dužničkih instrumenata u dionice. To uključuje mogućnost primjene instrumenata za raspodjelu gubitaka kako bi se doprinijelo ponovnoj uspostavi usklađene knjige trgovanja tako što se središnjoj drugoj ugovornoj strani osiguravaju sredstva za prihvaćanje dražbovne ponude, čime se središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućuje da rasporedi pozicije subjekta koji ne ispunjava svoje obveze ili da izvrši plaćanja po otkazanim ugovorima.

(58)

Pri uporabi instrumenta za raspodjelu gubitaka kojim se omogućuje smanjenje vrijednosti svih dobitaka koje središnja druga ugovorna strana treba platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze, sanacijsko tijelo trebalo bi se osloniti na obradu varijacijskog iznosa nadoknade u skladu sa strukturom računa središnje druge ugovorne strane, primjenu smanjenja vrijednosti svih dobitaka koje središnja druga ugovorna strana treba platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze pri oporavku, ako je primjenjivo, i načelo prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”.

(59)

Uz dužno poštovanje učinka na financijsku stabilnost, sanacijska tijela trebala bi kao krajnju mjeru moći isključiti ili djelomično isključiti neke ugovore iz raspodjele pozicija i gubitaka u nizu okolnosti. Ako se primijene takva isključenja, trebalo bi moći povećati razinu izloženosti ili gubitka koja se primjenjuje na druge ugovore radi uzimanja u obzir takvih izuzeća podložno načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”.

(60)

Ako su se sanacijski instrumenti primijenili za prijenos ključnih funkcija ili održivog poslovanja središnje druge ugovorne strane na zdrav subjekt, na primjer kupca iz privatnog sektora ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, preostali dio središnje druge ugovorne strane trebao bi se likvidirati u odgovarajućem vremenskom okviru uzimajući u obzir moguću potrebu da središnja druga ugovorna strana koja propada pruža usluge ili potporu kako bi se kupcu ili prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućilo da obavlja aktivnosti ili pruža usluge stečene tim prijenosom.

(61)

Instrumentom prodaje poslovanja trebalo bi se tijelima omogućiti da bez suglasnosti dioničara prodaju središnju drugu ugovornu stranu ili dijelove njezina poslovanja jednom kupcu ili više njih. Pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja tijela bi trebala uspostaviti aranžmane za stavljanje na tržište navedene središnje druge ugovorne strane ili dijela njezina poslovanja u okviru otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka, istodobno nastojeći postići što je moguće veću prodajnu cijenu.

(62)

Subjekt koji ostane iz postupka likvidacije trebao bi, pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja, dobiti sve neto prihode od prijenosa imovine ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji. Dioničari bi pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja trebali dobiti sve neto prihode od prijenosa vlasničkih instrumenata koje izdaje središnja druga ugovorna strana u sanaciji. Svi članovi sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze, ali su pretrpjeli gubitke, trebali bi ujedno dobiti sve naknade koje je platio kupac. Svi takvi neto prihodi ili koristi trebali bi podlijegati potpunom povratu bilo kojeg javnog sredstva pruženog u sanaciji. Ti bi se prihodi trebali izračunavati bez troškova nastalih zbog propasti središnje druge ugovorne strane te postupka sanacije.

(63)

Kako bi se izvršila pravodobna prodaja poslovanja i zaštitila financijska stabilnost, procjena kupca kvalificiranog udjela trebala bi se pravodobno obaviti tako da se ne odgađa primjena instrumenta prodaje poslovanja. Središnja druga ugovorna strana, kupac ili oboje – ovisno o učincima instrumenta prodaje poslovanja i obliku stjecanja – trebali bi imati mogućnost izvršavanja ili zadržavanja postojećih prava članstva i pristupa platnim sustavima i sustavima za namiru te drugim povezanim infrastrukturama financijskog tržišta i mjestima trgovanja. Takva se prava ne bi trebala uskratiti ni na temelju neusklađenosti s relevantnim kriterijima za članstvo ili sudjelovanje ni na temelju nedovoljnog kreditnog rejtinga. Kupac koji ne ispunjava te kriterije može ostvarivati takva prava samo u razdoblju koje treba odrediti sanacijsko tijelo.

(64)

Informacije o stavljanju na tržište središnje druge ugovorne strane koja propada i pregovorima s potencijalnim stjecateljima prije primjene instrumenta prodaje poslovanja vjerojatno su sistemski važne. Radi osiguranja financijske stabilnosti važno je da je moguće da se objava takvih informacija koje se zahtijevaju na temelju Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8) odgodi u roku potrebnom za planiranje i strukturiranje sanacije središnje druge ugovorne strane u skladu s odgodama koje su dopuštene na temelju sustava u vezi sa zlouporabom tržišta.

(65)

Glavna bi svrha prijelazne središnje druge ugovorne strane, kao središnje druge ugovorne strane koja je u potpunom ili djelomičnom vlasništvu jednog ili više javnih tijela ili koju kontrolira sanacijsko tijelo, trebala biti osigurati nastavak pružanja bitnih financijskih usluga članovima sustava poravnanja i klijentima središnje druge ugovorne strane čija je sanacija pokrenuta te nastavak obavljanja bitnih financijskih aktivnosti. Prijelaznom središnjom drugom ugovornom stranom trebalo bi upravljati kao održivim subjektom koji trajno posluje te je vratiti na tržište u odgovarajućim uvjetima ili je likvidirati ako više nije održiva.

(66)

Ako su sve druge mogućnosti nedostupne ili dokazivo nedovoljne za zaštitu financijske stabilnosti, trebalo bi omogućiti sudjelovanje države u obliku potpore za vlasnički kapital ili privremenog javnog vlasništva u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama, uključujući restrukturiranje poslovanja središnje druge ugovorne strane. Kako bi se izbjegao moralni rizik, takvu izvanrednu javnu financijsku potporu trebalo bi pružati samo kao krajnju mjeru privremene prirode, a njezin bi povrat uvijek trebalo ostvariti u odgovarajućem razdoblju. Stoga bi države članice trebale uspostaviti sveobuhvatne i vjerodostojne aranžmane za povrat sredstava, ali na način na koji to ne predstavlja prepreku za primjenu državnih instrumenata za stabilizaciju. Ne dovodeći u pitanje ulogu bilo koje središnje banke u mogućem pružanju likvidnosti financijskom sustavu, primjena državnih instrumenta za stabilizaciju je u isključivoj diskreciji središnje banke, čak i u vrijeme stresa.

(67)

Kako bi se osiguralo da sanacijsko tijelo može primjenjivati instrumente za raspodjelu gubitaka i pozicija na ugovore sa subjektima sa sjedištem u trećim zemljama, priznavanje te mogućnosti trebalo bi uključiti u pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane.

(68)

Sanacijska tijela trebala bi imati sve potrebne pravne ovlasti koje se pri primjeni sanacijskih instrumenata mogu izvršavati u različitim kombinacijama. Te bi ovlasti trebale uključivati ovlast prijenosa vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza središnje druge ugovorne strane koja propada na drugi subjekt, na primjer drugu središnju drugu ugovornu stranu ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, ovlast otpisa ili poništenja vlasničkih instrumenata, otpisa ili konverzije obveza središnje druge ugovorne strane koja propada, ovlast otpisa varijacijskog iznosa nadoknade, ovlast izvršavanja svih nepodmirenih obveza trećih strana u pogledu središnje druge ugovorne strane, uključujući pozive na uplatu za oporavak, kako je utvrđeno u pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, i raspodjelu pozicija, ovlast izvršavanja pozivâ na uplatu za sanaciju, ovlast djelomičnog ili potpunog otkaza ugovora središnje druge ugovorne strane, ovlast zamjene rukovodstva i ovlast izricanja privremenog moratorija na isplatu potraživanja. Središnja druga ugovorna strana i članovi njezina odbora i višeg rukovodstva trebali bi, podložno nacionalnom pravu, ostati građanskopravno ili kaznenopravno odgovorni za propast središnje druge ugovorne strane.

(69)

Okvir za sanaciju trebao bi uključivati postupovne zahtjeve kako bi se osiguralo pravilno obavješćivanje o mjerama sanacije i njihovo objavljivanje. Međutim, s obzirom na to da je vjerojatno da su informacije koje su dostupne sanacijskim tijelima i njihovim stručnim savjetnicima tijekom postupka sanacije osjetljive prirode, te bi informacije prije objavljivanja odluke o sanaciji trebale podlijegati djelotvornom režimu povjerljivosti. U obzir se mora uzeti činjenica da bi informacije o sadržaju i detaljima planova oporavka i sanacije te rezultatima procjena tih planova mogle imati dalekosežne posljedice, posebno informacije o dotičnim društvima. Za svaku informaciju koja se pruži u vezi s odlukom prije negoli je ona donesena, bilo o tome jesu li uvjeti za sanaciju zadovoljeni, o primjeni određenog instrumenta ili o bilo kojoj mjeri tijekom postupka, mora se pretpostaviti da ima učinak na javne i privatne interese koji su obuhvaćeni mjerama. Negativni učinci na središnju drugu ugovornu stranu mogu biti uzrokovani i samom informacijom o tome da sanacijsko tijelo ispituje tu središnju drugu ugovornu stranu. Stoga je potrebno osigurati da postoje primjereni mehanizmi za čuvanje povjerljivosti takvih informacija, kao što su sadržaj i detalji planova oporavka i sanacije te rezultati bilo koje procjene obavljene u tom kontekstu.

(70)

Sanacijska tijela trebala bi imati dodatne ovlasti kako bi osigurala djelotvoran prijenos vlasničkih ili dužničkih instrumenata te imovine, prava i obveza, uključujući pozicije i povezane nadoknade. Podložno primjeni zaštitnih mjera navedenih u ovoj Uredbi, te bi ovlasti trebale uključivati ovlast ukidanja prava trećih strana iz prenesenih instrumenata ili imovine te ovlast izvršenja ugovora i osiguravanja nastavka primjene aranžmana na primatelje prenesene imovine i vlasničkih instrumenata. Međutim, time se ne bi trebalo utjecati na prava zaposlenika da otkažu ugovor o radu. Ujedno se time ne bi trebalo utjecati na pravo jedne od strana da otkaže ugovor sa središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji ili s njezinim subjektom grupe iz razloga koji se ne odnose na sanaciju središnje druge ugovorne strane koja propada. Sanacijska tijela trebala bi imati dodatnu ovlast da od preostalog dijela središnje druge ugovorne strane koji se likvidira u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti zatraži pružanje usluga koje su nužne da bi se omogućilo poslovanje središnje druge ugovorne strane na koju su imovina, ugovori ili vlasnički instrumenti preneseni primjenom instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne središnje druge ugovorne strane.

(71)

S obzirom na to da bi moglo biti potrebno hitno poduzimanje mjera za upravljanje krizama zbog ozbiljnih rizika za financijsku stabilnost u državi članici i Uniji, svaki postupak na temelju nacionalnog prava koji se odnosi na zahtjev za ex ante sudsko odobrenje mjere za upravljanje krizama i sudsko razmatranje takvog zahtjeva trebao bi biti žuran. S obzirom na zahtjev da se mjere za upravljanje krizama donose hitno, sud bi trebao donijeti svoju odluku u roku od 24 sata, a države članice trebale bi osigurati da relevantno tijelo može donijeti svoju odluku odmah nakon odluke suda. Time se ne bi trebalo dovesti u pitanje pravo zainteresiranih strana da u ograničenom razdoblju sudu podnesu zahtjev za poništenje odluke nakon što je sanacijsko tijelo poduzelo mjeru za upravljanje krizama.

(72)

Strane na koje se to odnosi imaju, u skladu s člankom 47. Povelje, pravo na zakonito postupanje i na djelotvoran pravni lijek za mjere koje na njih utječu. Odluke koje donose sanacijska tijela trebale bi stoga biti podložne pravu na žalbu.

(73)

Za mjere sanacije koje poduzimaju nacionalna sanacijska tijela mogle bi biti potrebne ekonomske procjene i široko diskrecijsko pravo. Nacionalna sanacijska tijela imaju posebna stručna znanja potrebna za provedbu takvih procjena i utvrđivanje primjerene uporabe diskrecijskog prava. Stoga je važno osigurati da nacionalni sudovi rabe ekonomske procjene koje u tom kontekstu provedu nacionalna sanacijska tijela kao osnovu pri preispitivanju dotičnih mjera za upravljanje krizama. Međutim, složena narav tih procjena ne bi trebala spriječiti nacionalne sudove da ispitaju jesu li dokazi na koje se sanacijsko tijelo oslanja činjenično točni, pouzdani i dosljedni, sadrže li sve relevantne informacije koje bi se trebale uzeti u obzir kako bi se procijenila složena situacija i opravdavaju li zaključke koji se iz njih donose.

(74)

Kako bi se obuhvatile iznimno hitne situacije i s obzirom na to da bi se suspenzijom odluka sanacijskih tijela mogao onemogućiti kontinuitet ključnih funkcija, nužno je osigurati da se podnošenjem žalbe ne uzrokuje automatska suspenzija učinaka osporavane odluke te da odluka sanacijskog tijela bude odmah izvršiva.

(75)

Povrh toga, kada je to potrebno kako bi se zaštitile treće strane koje su u dobroj vjeri stekle imovinu, ugovore, prava i obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji na temelju izvršavanja sanacijskih ovlasti sanacijskih tijela i kako bi se osigurala stabilnost financijskih tržišta, pravom na žalbu ne bi se trebalo utjecati ni na koji naknadni administrativni akt ili transakciju zaključenu na osnovi poništene odluke. U takvim slučajevima, pravni lijekovi protiv protupravnih odluka trebali bi stoga biti ograničeni na dodjelu naknade za štetu koju su pretrpjele dotične osobe.

(76)

U cilju učinkovite sanacije te kako bi se izbjegao sukob jurisdikcija, redovni postupak u slučaju nesolventnosti za središnju drugu ugovornu stranu koja propada ne bi se trebao pokrenuti niti odvijati dok sanacijsko tijelo izvršava svoje sanacijske ovlasti ili primjenjuje sanacijske instrumente, osim na inicijativu sanacijskog tijela ili uz njegovu suglasnost. Korisno je i potrebno u ograničenom roku suspendirati određene ugovorne obveze kako bi sanacijsko tijelo imalo vremena primijeniti sanacijske instrumente. To se ipak ne bi trebalo primijeniti na obveze središnje druge ugovorne strane koja propada prema sustavima određenima na temelju Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), uključujući ostale središnje druge ugovorne strane i središnje banke. Direktivom 98/26/EZ smanjuje se rizik povezan sa sudjelovanjem u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira, posebno smanjenjem poremećaja sustava u slučaju nesolventnosti sudionika u takvom sustavu. Kako bi se osiguralo da se navedene zaštite primjereno primjenjuju u kriznim situacijama, istodobno osiguravajući primjerenu sigurnost operatorima platnih sustava i sustava za namiru vrijednosnih papira te ostalim sudionicima na tržištu, mjere za sprječavanje krize ili mjere sanacije ne bi se trebale smatrati postupkom u slučaju nesolventnosti u smislu Direktive 98/26/EZ, pod uvjetom da se i dalje izvršavaju bitne obveze na temelju ugovora. Međutim, time ne bi trebalo ugroziti rad sustava određenog na temelju Direktive 98/26/EZ ili pravo na kolateralno osiguranje zajamčeno istom Direktivom.

(77)

Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela pri prijenosu imovine i obveza na kupca iz privatnog sektora ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu imaju primjeren rok za određivanje ugovora koje je potrebno prenijeti, moglo bi biti primjereno uvesti razmjerna ograničenja za prava drugih ugovornih strana na zatvaranje, ubrzavanje ili otkaz financijskih ugovora na neki drugi način prije prijenosa. Takvo bi ograničenje bilo potrebno kako bi se tijelima osigurao točan uvid u bilancu središnje druge ugovorne strane koja propada bez izmjena vrijednosti i opsega koje bi opsežno izvršavanje prava otkaza uključivalo. Kako bi se zadiranje u ugovorna prava drugih ugovornih strana svelo na najmanju moguću mjeru, ograničenje prava otkaza trebalo bi se ograničiti na što je moguće kraće razdoblje i primjenjivati samo u odnosu na mjeru za sprječavanje krize ili mjeru sanacije, uključujući svaki događaj izravno povezan s primjenom takve mjere, a prava na otkaz proizišla iz nekog drugog neispunjavanja obveza, uključujući neplaćanje ili neisplatu iznosa nadoknada, trebala bi se zadržati.

(78)

Kako bi se očuvali legitimni aranžmani o tržištu kapitala u slučaju prijenosa dijela, no ne i cijele imovine, ugovora, prava i obveza središnje druge ugovorne strane koja propada, primjereno je uključiti zaštitne mjere, prema potrebi, radi sprječavanja razdvajanja povezanih obveza, prava i ugovora. Takvo ograničenje odabranih praksi u odnosu na povezane ugovore i povezani kolateral trebalo bi se odnositi i na ugovore s istom drugom ugovornom stranom obuhvaćene sporazumima o osiguranju, ugovorima o financijskom kolateralu s prijenosom vlasničkih prava, sporazumima o prijeboju, sporazumima o konačnom netiranju i strukturiranim financijskim sporazumima. Ako se primjenjuje zaštitna mjera, sanacijska tijela trebala bi nastojati prenijeti sve povezane ugovore u okviru zaštićenog aranžmana ili ih sve ostaviti u preostalom dijelu središnje druge ugovorne strane koja propada. Tim zaštitnim mjerama trebalo bi se osigurati da se u što je moguće manjoj mjeri utječe na tretman regulatornog kapitala u pogledu izloženosti pokrivenih sporazumom o netiranju za potrebe Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(79)

Središnje druge ugovorne strane iz Unije pružaju usluge članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima koji se nalaze u trećim zemljama, a središnje druge ugovorne strane trećih zemalja pružaju usluge članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima koji se nalaze u Uniji. Za djelotvornu sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na međunarodnoj razini potrebna je suradnja tijela država članica i tijela trećih zemalja. U tu svrhu ESMA bi trebala pružiti smjernice o relevantnom sadržaju sporazumâ o suradnji koje treba sklopiti s tijelima trećih zemalja. Tim sporazumima o suradnji trebalo bi osigurati djelotvorno planiranje, odlučivanje i koordinaciju u pogledu središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na međunarodnoj razini. Nacionalna sanacijska tijela trebala bi priznati i izvršiti sanacijske postupke u trećim zemljama u određenim okolnostima. Također bi trebala biti predviđena suradnja u pogledu društava kćeri iz Unije ili središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja i njihovih članova sustava poravnanja te njihovih klijenata.

(80)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena administrativnih sankcija diljem država članica za povrede ove Uredbe, ovom Uredbom trebali bi se osigurati popis ključnih administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera koje trebaju biti dostupne sanacijskim tijelima i nadležnim tijelima, ovlast za izricanje tih administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera svim pravnim ili fizičkim osobama odgovornima za kršenje te popis ključnih kriterija za određivanje razine i vrste tih administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera, kao i razine administrativnih novčanih kazni. Administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama trebalo bi uzeti u obzir čimbenike kao što su bilo koja utvrđena financijska korist koja proizlazi iz kršenja, ozbiljnost i trajanje kršenja, sve otežavajuće ili olakotne čimbenike, potrebu da administrativne novčane kazne imaju odvraćajući učinak i, ako je to primjereno, uključuju popust za suradnju sa sanacijskim tijelom ili nadležnim tijelom. Pri donošenju i objavi administrativnih sankcija trebala bi se poštovati temeljna prava utvrđena u Povelji.

(81)

Kako bi se osiguralo dosljedno usklađivanje i odgovarajuća zaštita sudionika na tržištu diljem Unije, Komisija bi, s pomoću delegiranih akata na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010, trebala biti ovlaštena donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje je ESMA izradila, kako bi se odredili sljedeći elementi: (a) sadržaj pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskih kolegija; (b) metodologija za izračun i održavanje iznosa dodatnih unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava koje središnja druga ugovorna strana treba rabiti u oporavku te, ako takva vlastita sredstva nisu dostupna, postupke s pomoću kojih središnja druga ugovorna strana primjenjuje mjere sanacije kojima se zahtijevaju doprinosi članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i naknadno isplaćuje nadoknadu takvim članovima sustava poravnanja; (c) metodologija procjene planova oporavka; (d) sadržaj planova sanacije; (e) redoslijed raspodjele, maksimalno razdoblje i maksimalni udio godišnje dobiti središnje druge ugovorne strane u okviru mehanizma nadoknade tijekom oporavka; (f) elementi relevantni za provođenje vrednovanjâ; (g) metodologija za izračun zaštitnog sloja za dodatne gubitke koje treba uključiti u privremena vrednovanja; (h) minimalni elementi koje bi trebalo uključiti u plan reorganizacije poslovanja; (i) kriteriji koje planom reorganizacije poslovanja treba ispuniti; (j) metodologija za konačno vrednovanje na temelju načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”; (k) uvjeti pod kojima članovi sustava poravnanja prenose naknadu na svoje klijente u skladu s načelom ugovorne simetrije i uvjeti na temelju kojih se to smatra razmjernim.

(82)

Komisija bi trebala imati mogućnost suspenzije svih obveza poravnanja uspostavljenih na temelju članka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012 na zahtjev sanacijskog tijela središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili njezina nadležnog tijela, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadležnog tijela odgovornog za nadzor člana sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji te, nakon što ESMA donese neobvezujuće mišljenje, za određenu vrstu druge ugovorne strane ili za posebne kategorije OTC izvedenica koje poravnava središnja druga ugovorna strana u sanaciji. Odluku o suspenziji obveze poravnanja trebalo bi donijeti samo ako je potrebna radi očuvanja financijske stabilnosti i povjerenja u tržište, posebno radi izbjegavanja učinaka zaraze i sprječavanja toga da druge ugovorne strane i ulagatelji imaju visoke i nesigurne izloženosti riziku u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu. Kako bi donijela tu odluku, Komisija bi u vezi s OTC izvedenicama za koje se traži suspenzija u obzir trebala uzeti ciljeve sanacije i kriterije navedene u Uredbi (EU) br. 648/2012 na temelju kojih se obveza poravnanja primjenjuje na OTC izvedenice te je li potrebno suspendirati obvezu poravnanja kako bi se očuvala financijska stabilnost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji. ESMA bi trebala moći od Komisije zatražiti suspenziju obveze trgovanja utvrđenu u Uredbi (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (11) ako smatra da suspenzija obveze poravnanja predstavlja bitnu promjenu kriterija za obvezu trgovanja. Suspenzija bi trebala biti privremena s mogućnošću produljenja. Slično tome, uloga odbora za rizike središnje druge ugovorne strane, kako je navedeno u članku 28. Uredbe (EU) br. 648/2012, trebala bi se unaprijediti kako bi se središnja druga ugovorna strana dodatno potaknula na razborito upravljanje svojim rizicima i poboljšanje svoje otpornosti.

Članovi odbora za rizike trebali bi moći obavijestiti nadležno tijelo ako središnja druga ugovorna strana ne slijedi savjete odbora za rizike, a predstavnici članova sustava poravnanja i klijenata u odboru za rizike trebali bi moći rabiti informacije koje su im pružene za praćenje njihovih izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani u skladu s mjerama zaštite povjerljivosti te ne dovodeći u pitanje ograničenja u pogledu razmjene takvih informacija utvrđenih u pravu o tržišnom natjecanju. Konačno, sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana također bi trebala imati pristup svim potrebnim informacijama u trgovinskim repozitorijima. Uredbu (EU) br. 648/2012 i Uredbu (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća (12) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(83)

Kako bi se osigurala pravilna provedba reforme referentnih kamatnih stopa FSB-a, sudionicima na tržištu potrebno je razjasniti da transakcije sklopljene ili obnovljene prije stupanja na snagu zahtjevâ za poravnanje ili zahtjevâ za iznos nadoknade za transakcije OTC izvedenicama u kojima se navodi referentna kamatna stopa (prošle transakcije trgovanja) neće podlijegati zahtjevima kako su predviđeni Uredbom (EU) br. 648/2012 kada su obnovljene samo u svrhu provedbe ili pripreme za provedbu reforme referentnih kamatnih stopa. Time bi se također trebao spriječiti svaki rizik da druge ugovorne strane Unije u tim prošlim transakcijama trgovanja ne budu pripremljene kada se određena referentna vrijednost bitno izmijeni ili ukine, čime bi se ublažile povezane bojazni u pogledu financijske stabilnosti. Takav je pristup u skladu s međunarodnim smjernicama Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) i Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO).

(84)

Kako bi se sanacija središnjih drugih ugovornih strana djelotvorno provela, zaštitne mjere predviđene Direktivom 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) ne bi se trebale primjenjivati ni na kakva ograničenja izvršenja ugovora o financijskom kolateralu ili učinaka ugovora o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima, ni na bilo koju odredbu o konačnom netiranju ili prijeboju predviđenu ovom Uredbom.

(85)

Direktive (EU) 2017/1132 (14), 2004/25/EZ (15) i 2007/36/EZ (16) Europskog parlamenta i Vijeća sadržavaju pravila o zaštiti dioničara i vjerovnika središnjih drugih ugovornih strana koji su obuhvaćeni područjem primjene tih direktiva. U okolnostima u kojima sanacijska tijela moraju brzo djelovati na temelju ove Uredbe tim bi se pravilima mogla ometati sanacijska tijela pri djelotvornoj provedbi mjera sanacije i primjeni sanacijskih instrumenata i ovlasti. Stoga bi odstupanja na temelju Direktive 2014/59/EU trebalo proširiti na mjere poduzete na temelju ove Uredbe. Kako bi se dioničarima zajamčila najviša moguća razina pravne sigurnosti, odstupanja bi trebala biti jasno i usko definirana te bi se njima smjelo koristiti samo u javnom interesu i nakon što su ispunjeni uvjeti za pokretanje sanacije.

(86)

Kako bi se izbjeglo udvostručavanje zahtjeva, Direktivu 2014/59/EU i Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (17) trebalo bi izmijeniti kako bi se iz njihova područja primjene isključili subjekti koji također imaju odobrenje za rad u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012.

(87)

Člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 600/2014 predviđa se prijelazno razdoblje tijekom kojeg se članak 35. ili članak 36. te Uredbe ne bi primjenjivao na one središnje druge ugovorne strane ili mjesta trgovanja koji su svojem nadležnom tijelu podnijeli zahtjev za primjenu prijelaznih aranžmana u pogledu izvedenica kojima se trguje na burzi. Prijelazno razdoblje tijekom kojeg njihovo nacionalno nadležno tijelo može mjesto trgovanja ili središnju drugu ugovornu stranu izuzeti od primjene članaka 35. i 36. te Uredbe u pogledu izvedenica kojima se trguje na burzi isteklo je 3. srpnja 2020. Trenutačno tržišno okružje, s visokim stupnjem nesigurnosti i nepredvidivosti potaknutima pandemijom bolesti COVID-19, negativno utječe na poslovanje središnjih drugih ugovornih strana i mjestâ trgovanja povećanjem njihovih operativnih rizika. Ti povećani rizici, zajedno s ograničenim kapacitetom za procjenu zahtjeva za pristup i za upravljanje migracijom transakcijskih tokova, mogli bi utjecati na uredno funkcioniranje tržišta ili financijsku stabilnost. Uz navedeno, tom Uredbom predviđa se novi režim izvedenica kojima se trguje na burzi u pogledu pristupa ključnim tržišnim infrastrukturama kojim se nastoji uravnotežiti povećano tržišno natjecanje među tim infrastrukturama s potrebom za očuvanjem njihove operativne cjelovitosti.

Stoga, iako se tom Uredbom nastoji stvoriti konkurentno tržište za financijske infrastrukture, gospodarski subjekti ne bi trebali očekivati da će se postojeća pravila i prioriteti zadržati kada se gospodarske okolnosti promijene, osobito kao posljedica velike gospodarske krize. To je posebno slučaj u području u kojem interakcija među ključnim tržišnim infrastrukturama, kao što su infrastrukture za trgovanje i poravnanje, zahtijeva iznimnu razinu operativne otpornosti jer bi svi neuspjesi u takvim ključnim infrastrukturama predstavljali visok rizik za financijsku stabilnost. Zbog pandemije bolesti COVID-19 datum početka primjene novog režima otvorenog pristupa za mjesta trgovanja i središnje druge ugovorne strane koje nude usluge trgovanja i poravnanja u vezi s izvedenicama kojima se trguje na burzi odgađa se za jednu godinu, do 3. srpnja 2021.

(88)

Kako bi se osiguralo da su sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana zastupljena na svim relevantnim forumima i to da ESMA iskoristi cjelokupno stručno znanje potrebno za obavljanje zadaća povezanih s oporavkom i sanacijom središnjih drugih ugovornih strana, Uredbu (EU) br. 1095/2010 trebalo bi izmijeniti kako bi nacionalna sanacijska tijela središnje druge ugovorne strane bila obuhvaćena konceptom nadležnih tijela u smislu te uredbe.

(89)

Kako bi se pripremile odluke ESMA-e povezane sa zadaćama koje su joj dodijeljene, a koje uključuju izradu nacrta tehničkih standarda u vezi s ex ante i ex post vrednovanjima i sanacijskim kolegijima i planovima sanacije te obuhvaćaju izradu smjernica o uvjetima sanacije i obvezujućem posredovanju te kako bi se osigurala cjelovita uključenost europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) (EBA) i njegovih članova u pripremi tih odluka, ESMA bi trebala uspostaviti interni odbor („Sanacijski odbor ESMA-e”) čiji su članovi sanacijska tijela. Ako je to relevantno, nadležna tijela definirana u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (18), uključujući Europsku središnju banku i sanacijska tijela kako su definirana u Direktivi 2014/59/EU, uključujući Jedinstveni sanacijski odbor osnovan Uredbom (EU) br. 806/2014, trebala bi biti pozvana da sudjeluju kao promatrači.

(90)

U pripremi konceptualnog okvira za procjene otpornosti središnjih drugih ugovornih strana na nepovoljna tržišna kretanja trebalo bi se savjetovati sa Sanacijskim odborom ESMA-e kada ta procjena uključuje agregirani učinak aranžmanâ za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana na financijsku stabilnost Unije. U takvim slučajevima trebalo bi provesti savjetovanje i sa Sanacijskim odborom ESMA-e kada se procjenjuju nalazi takvih testiranja otpornosti na stres.

(91)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava te prava, slobode i načela priznata Poveljom.

(92)

Pri donošenju odluka ili mjera na temelju ove Uredbe, nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi uvijek voditi računa o učinku svojih odluka i mjera na financijsku stabilnost u drugim državama članicama i na gospodarsko stanje u drugim državama članicama u kojima je poslovanje središnjih drugih ugovornih strana ključno ili važno za lokalna financijska tržišta, što uključuje države članice u kojima se nalaze članovi sustava poravnanja, kao i, ako su relevantne informacije dostupne, njihovi klijenti te u kojima povezana mjesta trgovanja i infrastrukture financijskog tržišta, uključujući interoperabilne središnje druge ugovorne strane, imaju poslovni nastan.

(93)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest usklađivanje pravila i postupaka za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinaka propasti bilo koje središnje druge ugovorne strane u cijeloj Uniji taj cilj na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(94)

Primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi do 12. kolovoza 2022. kako bi se uspostavile sve ključne provedbene mjere te središnjim drugim ugovornim stranama i drugim sudionicima na tržištu omogućilo poduzimanje potrebnih koraka u svrhu usklađivanja. Međutim, zahtjev da središnja druga ugovorna strana rabi namjenska vlastita sredstva za oporavak i odredbe za nadoknadu članovima sustava poravnanja u izvanrednom slučaju primjene korekcije dobitaka od varijacijskog iznosa nadoknade zasnivaju se na odgovarajućim regulatornim tehničkim standardima koje treba uspostaviti. Stoga je primjereno produljiti odgodu datuma početka primjene takve odredbe do 12. veljače 2023. Usto, određene odredbe koje se primjenjuju na planove oporavka središnjih drugih ugovornih strana te donošenje i preispitivanje planova oporavka, uključujući obvezu podnošenja plana oporavka, trebale bi se primjenjivati od ranijeg datuma jer sve središnje druge ugovorne strane već imaju planove oporavka, kako se to zahtijeva načelima za infrastrukture financijskog tržišta koja su objavili Odbor za plaćanja i tržišne infrastrukture i IOSCO. Središnje druge ugovorne strane koje već imaju odobrenje za rad na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 trebale bi poduzeti odgovarajuće korake kako bi osigurale da svoje planove oporavka mogu podnijeti svojim nadležnim tijelima najkasnije 12. veljače 2022. Te odredbe koje se odnose na planove oporavka trebale bi se primjenjivati od 12. veljače 2022. Ako nije provelo savjetovanje sa sanacijskim tijelom o planu oporavka središnje druge ugovorne strane, nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi se, čim ostale odredbe ove Uredbe postanu primjenjive, bez odgode savjetovati sa sanacijskim tijelom o planu oporavka središnje druge ugovorne strane. Kako bi se zajamčila pravna sigurnost za druge ugovorne strane, izmjene Uredbe (EU) br. 648/2012 kojima se želi osigurati pravilna provedba reforme referentnih kamatnih stopa FSB-a trebale bi se primjenjivati od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(95)

Kako bi se osiguralo da povećani operativni rizici koji proizlaze iz primjene režima otvorenog pristupa za izvedenice kojima se trguje na burzi ne ugrožavaju uredno funkcioniranje tržišta ili financijsku stabilnost te kako bi se izbjegao svaki diskontinuitet, potrebno je takva prijelazna razdoblja retroaktivno produljiti kako bi umjesto do 4. srpnja 2020. trajala do 3. srpnja 2021.

(96)

Ovom Uredbom trebalo bi osigurati da središnje druge ugovorne strane raspolažu dostatnim kapacitetom za apsorpciju gubitaka i dokapitalizaciju kako bi se osigurala neometana i brza apsorpcija gubitaka te dokapitalizacija s minimalnim učinkom na financijsku stabilnost, uz istodobno nastojanje da se izbjegnu posljedice za porezne obveznike. U skladu s međunarodno dogovorenim načelima za djelotvorne sustave za sanaciju financijskih institucija koje je razvio FSB, ovom Uredbom trebalo bi osigurati da držatelji vlasničkog kapitala središnje druge ugovorne strane prvi apsorbiraju gubitke u sanaciji na način da se smanji rizik od pravnog osporavanja od strane držatelja vlasničkog kapitala koje bi se temeljilo na tome da su njihovi gubici u sanaciji veći od gubitaka koje bi bili snosili u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti sukladno načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. FSB je 15. studenoga 2018. objavio savjetodavni dokument pod naslovom „Financijska sredstva za potporu sanaciji središnje druge ugovorne strane i postupanju s vlasničkim kapitalom središnje druge ugovorne strane u sanaciji”.

Na temelju povratnih informacija u vezi s tim dokumentom i dodatnih procjena FSB krajem 2020. planira objaviti smjernice o tome kako rabiti vlasnički kapital u slučaju sanacije središnjih drugih ugovornih strana kako bi se smanjio rizik od pravnog osporavanja od strane držatelja vlasničkog kapitala koje bi proizlazilo iz primjene načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. Slijedom objave tih smjernica Komisija bi trebala preispitati primjenu pravila utvrđenih u ovoj Uredbi u pogledu otpisa vlasničkoga kapitala u sanaciji uzimajući u obzir spomenute međunarodno dogovorene standarde. Uz to posebno preispitivanje, Komisija bi trebala preispitati primjenu ove Uredbe pet godina od datuma njezina stupanja na snagu, među ostalim uzimajući u obzir sva daljnja međunarodna kretanja. Tim općim preispitivanjem trebalo bi obuhvatiti barem određena ključna pitanja povezana s oporavkom i sanacijom središnjih drugih ugovornih strana, kao što su financijska sredstva dostupna sanacijskim tijelima za pokrivanje gubitaka koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza te vlastita sredstva središnjih drugih ugovornih strana koja se trebaju rabiti za oporavak i sanaciju,

1.

„središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012;

2.

„sanacijski kolegij” znači kolegij osnovan na temelju članka 4.;

3.

„sanacijsko tijelo” znači tijelo koje je imenovala država članica u skladu s člankom 3.;

4.

„sanacijski instrument” znači sanacijski instrument naveden u članku 27. stavku 1.;

5.

„sanacijska ovlast” znači bilo koja ovlast utvrđena u člancima od 48. do 58.;

6.

„ciljevi sanacije” znači ciljevi sanacije utvrđeni u članku 21.;

7.

„nadležno tijelo” znači tijelo koje je odredila država članica u skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 648/2012;

8.

„događaj neispunjavanja obveza” znači scenarij u kojem je središnja druga ugovorna strana objavila da svoje obveze ne ispunjava:

9.

„događaj koji nije događaj neispunjavanja obveza” znači scenarij u kojem središnja druga ugovorna strana snosi gubitke iz bilo kojeg razloga koji se ne odnosi na događaj neispunjavanja obveza, primjerice propasti poduzeća, nepravilnosti u vezi sa skrbništvom ili ulaganjima, pravnih propusta ili operativnih nepravilnosti, odnosno prijevare, uključujući smetnje koje su posljedice kibernapada;

10.

„plan sanacije” znači plan sanacije središnje druge ugovorne strane izrađen u skladu s člankom 12.;

11.

„mjera sanacije” znači odluka o pokretanju sanacije središnje druge ugovorne strane na temelju članka 22., primjena sanacijskog instrumenta ili izvršavanje jedne sanacijske ovlasti ili više njih;

12.

„član sustava poravnanja” znači član sustava poravnanja kako je definiran u članku 2. točki 14. Uredbe (EU) br. 648/2012;

13.

„matično društvo” znači matično društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 15. podtočki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

14.

„središnja druga ugovorna strana treće zemlje” znači središnja druga ugovorna strana sa poslovnim nastanom u trećoj zemlji;

15.

„sporazum o prijeboju” znači sporazum prema kojem se mogu prebiti dva potraživanja ili više njih odnosno dvije obveze ili više njih koje si međusobno duguju središnja druga ugovorna strana u sanaciji i druga ugovorna strana;

16.

„infrastruktura financijskog tržišta” znači središnja druga ugovorna strana, središnji depozitorij vrijednosnih papira, trgovinski repozitorij, platni sustav ili bilo koji drugi sustav koji je definirala i odredila država članica na temelju članka 2. točke (a) Direktive 98/26/EZ;

17.

„mjesto trgovanja” znači mjesto trgovanja kako je definirano u članku 2. točki 4. Uredbe (EU) br. 648/2012;

18.

„klijent” znači klijent kako je definiran u članku 2. točki 15. Uredbe (EU) br. 648/2012;

19.

„OSV institucije” znači ostale sistemski važne institucije iz članka 131. stavka 3. Direktive 2013/36/EU;

20.

„neizravni klijent” znači društvo koje je uspostavilo neizravne dogovore o poravnanju s članom sustava poravnanja u smislu članka 4. stavka 3. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 648/2012;

21.

„interoperabilna središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana s kojom je uspostavljen aranžman o interoperabilnosti;

22.

„plan oporavka” znači plan oporavka koji središnja druga ugovorna strana izrađuje i održava u skladu s člankom 9.;

23.

„odbor” znači upravni ili nadzorni odbor, ili oboje, osnovan na temelju nacionalnog prava o trgovačkim društvima i u skladu s člankom 27. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012;

24.

„kolegij nadzornih tijela” znači kolegij iz članka 18. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012;

25.

„kapital” znači kapital kako je definiran u članku 2. točki 25. Uredbe (EU) br. 648/2012;

26.

„redoslijed pokrića nepodmirenih obveza” znači redoslijed pokrića nepodmirenih obveza u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) br. 648/2012;

27.

„ključne funkcije” znači aktivnosti, usluge ili djelatnosti koje se pružaju trećim stranama koje nisu dio središnje druge ugovorne strane čiji bi diskontinuitet vjerojatno doveo do poremećaja u pružanju usluga bitnih za realno gospodarstvo ili bi poremetio financijsku stabilnost u jednoj državi članici ili više njih zbog veličine, tržišnog udjela, vanjske i unutarnje međupovezanosti, složenosti ili prekograničnih aktivnosti središnje druge ugovorne strane, posebno s obzirom na zamjenjivost tih aktivnosti, usluga ili djelatnosti;

28.

„grupa” znači grupa kako je definirana u članku 2. točki 16. Uredbe (EU) br. 648/2012;

29.

„povezana infrastruktura financijskog tržišta” znači infrastruktura financijskog tržišta s kojom je središnja druga ugovorna strana sklopila ugovorne aranžmane, uključujući aranžmane o interoperabilnosti;

30.

„izvanredna javna financijska potpora” znači državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ili bilo koja druga javna financijska potpora na nadnacionalnoj razini koja bi, da je pružena na nacionalnoj razini, predstavljala državnu potporu, koja se pruža u cilju očuvanja ili ponovne uspostave održivosti, likvidnosti ili solventnosti središnje druge ugovorne strane;

31.

„financijski ugovori” znači ugovori i sporazumi kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 100. Direktive 2014/59/EU;

32.

„redovni postupak u slučaju nesolventnosti” znači skupni postupci u slučaju nesolventnosti koji se temelje na djelomičnoj ili potpunoj prodaji imovine dužnika i imenovanju likvidatora ili upravitelja te koji se prema nacionalnom pravu uobičajeno primjenjuju na središnje druge ugovorne strane, neovisno o tome primjenjuju li se samo na te institucije ili se općenito primjenjuju na bilo koju fizičku ili pravnu osobu;

33.

„vlasnički instrumenti” znači dionice, drugi instrumenti koji daju pravo na vlasništvo, instrumenti koji se mogu konvertirati u dionice ili koji daju pravo na stjecanje dionica ili drugih vlasničkih instrumenata te instrumenti koji predstavljaju pravo na dionice ili druge vlasničke instrumente;

34.

„imenovano nacionalno makrobonitetno tijelo” znači tijelo kojemu je povjerena provedba makrobonitetne politike iz preporuke B1 Preporuke Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) od 22. prosinca 2011. o makrobonitetnim ovlastima nacionalnih tijela (ESRB/2011/3);

35.

„jamstveni fond” znači jamstveni fond koji održava središnja druga ugovorna strana u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 648/2012;

36.

„unaprijed financirana sredstva” znači sredstva koja relevantna pravna osoba drži i kojima slobodno raspolaže;

37.

„više rukovodstvo” znači osoba ili osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem središnje druge ugovorne strane te izvršni član ili članovi odbora;

38.

„trgovinski repozitorij” znači trgovinski repozitorij kako je definiran u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili u članku 3. točki 1. Uredbe (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća (19);

39.

„okvir Unije za državne potpore” znači okvir uspostavljen člancima 107., 108. i 109. UFEU-a te uredbama i svim aktima Unije, uključujući smjernice, komunikacije i obavijesti sastavljene ili donesene na temelju članka 108. stavka 4. ili članka 109. UFEU-a;

40.

„dužnički instrumenti” znači obveznice ili drugi oblici neosiguranog prenosivog duga, instrumenti kojima se stvara ili priznaje dug te instrumenti kojima se daje pravo na stjecanje dužničkih instrumenata;

41.

„inicijalni iznos nadoknade” znači iznosi nadoknade koje je prikupila središnja druga ugovorna strana kako bi pokrila moguću buduću izloženost prema članovima sustava poravnanja koji pružaju iznos nadoknade i, ako je to relevantno, interoperabilne središnje druge ugovorne strane u razdoblju između posljednjeg prikupljanja iznosa nadoknade i likvidacije pozicija slijedom neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja ili interoperabilne središnje druge ugovorne strane;

42.

„varijacijski iznos nadoknade” znači iznosi nadoknade koji su prikupljeni ili isplaćeni kako bi se uvažile trenutačne izloženosti koje proizlaze iz stvarnih promjena tržišnih cijena;

43.

„poziv na uplatu za sanaciju” znači zahtjev da članovi sustava poravnanja osiguraju novčana sredstva središnjoj drugoj ugovornoj strani, uz unaprijed financirana sredstva, na temelju zakonskih ovlasti dostupnih sanacijskom tijelu u skladu s člankom 31.;

44.

„poziv na uplatu za oporavak” znači zahtjev da članovi sustava poravnanja osiguraju novčana sredstva, koji nije poziv na uplatu za sanaciju, središnjoj drugoj ugovornoj strani, uz unaprijed financirana sredstva, na temelju ugovornih aranžmana utvrđenih pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane;

45.

„ovlasti za prijenos” znači ovlasti navedene u članku 48. stavku 1. točki (c) i (d) za prijenos dionica, drugih vlasničkih instrumenata, dužničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza, odnosno bilo koje kombinacije tih stavki sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji na primatelja;

46.

„izvedenica” znači izvedenica kako je definirana u članku 2. točki 5. Uredbe (EU) br. 648/2012;

47.

„sporazum o netiranju” znači sporazum na temelju kojeg se niz potraživanja ili obveza može konvertirati u jedinstveno neto potraživanje, uključujući sporazum o konačnom netiranju prema kojima se pri nastanku događaja izvršenja (neovisno o tome kako je ili gdje je taj događaj utvrđen) obveze strana ubrzavaju tako da odmah postaju dospjele ili prestaju te su u svakom slučaju konvertirane u jedinstveno neto potraživanje ili su njime zamijenjene, uključujući „odredbu o konačnom netiranju” kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (n) podtočki i. Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20) i „saldiranje” kako je definirano u članku 2. točki (k) Direktive 98/26/EZ;

48.

„mjera za sprječavanje krize” znači izvršavanje ovlasti kojima se od središnje druge ugovorne strane zahtijeva da poduzme mjere za uklanjanje nedostataka u njezinu planu oporavka na temelju članka 10. stavaka 8. i 9., izvršavanje ovlasti za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije na temelju članka 16. ili primjena mjere rane intervencije na temelju članka 18.;

49.

„pravo otkaza” znači pravo na otkaz ugovora, pravo na prijevremeno ispunjenje, konačno netiranje, prijeboj ili netiranje obveza ili bilo koja slična odredba kojom se suspendira, mijenja ili gasi obveza ugovorne strane ili odredba kojom se sprječava nastanak obveze iz ugovora koja bi inače nastala;

50.

„ugovor o financijskom kolateralu s prijenosom vlasničkih prava” znači ugovor o financijskom kolateralu s prijenosom vlasničkih prava kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2002/47/EZ;

51.

„pokrivena obveznica” znači pokrivena obveznica kako je definirana u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (21);

52.

„sanacijski postupak u trećoj zemlji” znači postupanje na temelju prava treće zemlje u svrhu upravljanja propašću središnje druge ugovorne strane treće zemlje koje je, u smislu ciljeva i predviđenih rezultata, usporedivo s mjerama sanacije na temelju ove Uredbe;

53.

„relevantna nacionalna tijela” znači sanacijska tijela, nadležna tijela ili nadležna ministarstva imenovana u skladu s ovom Uredbom ili na temelju članka 3. Direktive 2014/59/EU ili druga tijela u državama članicama s ovlastima u pogledu imovine, prava ili obveza središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja koje pružaju usluge poravnanja u svojim jurisdikcijama;

54.

„relevantno tijelo treće zemlje” znači tijelo treće zemlje odgovorno za obavljanje funkcija usporedivih s funkcijama sanacijskih ili nadležnih tijela na temelju ove Uredbe.

(a)

razloge kojima se obrazlaže imenovanje više tijela;

(b)

raspodjelu funkcija i odgovornosti među tim tijelima;

(c)

način na koji se osigurava koordinacija među njima; i

(d)

sanacijsko tijelo koje je imenovano kao tijelo za kontakt za potrebe suradnje i koordinacije s relevantnim tijelima drugih država članica.

(a)

razmjena informacija relevantnih za izradu planova sanacije, među ostalim za uzimanje u obzir sistemskog učinka provedbe plana sanacije, za primjenu pripremnih i preventivnih mjera te za sanaciju;

(b)

izrada planova sanacije u skladu s člankom 12.;

(c)

procjena mogućnosti sanacije središnjih drugih ugovornih strana u skladu s člankom 15.;

(d)

utvrđivanje, rješavanje i uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije središnjih drugih ugovornih strana u skladu s člankom 16.; i

(e)

koordinacija javne komunikacije o planovima i strategijama sanacije.

(a)

sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane;

(b)

nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane;

(c)

nadležna tijela i sanacijska tijela članova sustava poravnanja iz članka 18. stavka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 648/2012, uključujući, ako je to relevantno, Europsku središnju banku (ESB) u okviru zadaća koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma koje su joj dodijeljene u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 (22) i Jedinstveni sanacijski odbor (SRB) u ulozi sanacijskog tijela za kreditne institucije u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma koja mu je dodijeljena u skladu s Uredbom (EU) br. 806/2014;

(d)

nadležna tijela i sanacijska tijela članova sustava poravnanja, koja nisu tijela iz točke (c). Ta nadležna tijela i sanacijska tijela obavješćuju sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane te obrazlažu svoje sudjelovanje u kolegiju na osnovi svoje procjene učinka koji bi sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati na financijsku stabilnost njihove države članice;

(e)

nadležna tijela ili sanacijska tijela klijenata članova sustava poravnanja, pod uvjetom da kolegij već nema člana iz njihove države članice u skladu s točkama (c), (d), (f), (g) ili (h). Ta tijela obavješćuju sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane te obrazlažu svoje sudjelovanje u kolegiju na osnovi svoje procjene učinka koji bi sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati na financijsku stabilnost njihove države članice;

(f)

nadležna tijela iz članka 18. stavka 2. točke (d) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(g)

nadležna tijela i sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana iz članka 18. stavka 2. točke (e) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(h)

nadležna tijela iz članka 18. stavka 2. točke (f) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(i)

članovi Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) iz članka 18. stavka 2. točke (g) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(j)

središnje banke izdavateljice iz članka 18. stavka 2. točke (h) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(k)

središnje banke izdavateljice valuta Unije u kojima su denominirani financijski instrumenti čije poravnanje obavlja središnja druga ugovorna strana, a koje nisu središnje banke iz točke (j). Te središnje banke izdavateljice obavješćuju sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane i obrazlažu svoje sudjelovanje u kolegiju na osnovi svoje procjene učinka koji bi sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati na dotičnu valutu koju izdaju;

(l)

nadležno tijelo matičnog društva, ako je primjenjivo;

(m)

nadležno ministarstvo, ako sanacijsko tijelo iz točke (a) nije nadležno ministarstvo;

(n)

ESMA; i

(o)

europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010.

(a)

djelotvornu i koordiniranu provedbu mjera sanacije, osobito u skladu s člancima 53. i 77.;

(b)

utvrđivanje i uklanjanje mogućih prepreka djelotvornoj mjeri sanacije koje mogu proizlaziti iz razlika u zakonima kojima se uređuju sporazumi o kolateralu, netiranju i prijeboju te različitih ovlasti ili strategija oporavka i sanacije;

(c)

utvrđivanje i koordiniranje eventualne potrebe za zahtjevima za novo licenciranje, priznavanje ili izdavanje odobrenja, uzimajući u obzir potrebu pravodobne provedbe mjera sanacije;

(d)

moguću suspenziju bilo koje obveze poravnanja za relevantnu kategoriju imovine na koju utječe sanacija središnje druge ugovorne strane na temelju članka 6.a Uredbe (EU) br. 648/2012 ili bilo koje druge jednakovrijedne odredbe nacionalnog prava dotične treće zemlje;

(e)

mogući utjecaj različitih vremenskih zona na primjenjivi završetak radnog vremena u pogledu završetka trgovanja.

(a)

uspostavljanje pisanih dogovora i postupaka za funkcioniranje sanacijskog kolegija nakon savjetovanja s ostalim članovima sanacijskog kolegija;

(b)

koordiniranje svih aktivnosti sanacijskog kolegija;

(c)

sazivanje i predsjedanje svim sastancima sanacijskoga kolegija;

(d)

cjelovito izvješćivanje svih članova sanacijskoga kolegija, prije organizacije sastanaka sanacijskoga kolegija, o glavnim pitanjima na dnevnom redu tih sastanaka i povezanim točkama za raspravu;

(e)

odlučivanje o tome hoće li sanacijska tijela treće zemlje biti pozvana da prisustvuju određenim sastancima sanacijskoga kolegija u skladu sa stavkom 4. te koja će tijela biti pozvana;

(f)

omogućivanje, promicanje i koordiniranje pravodobne razmjene svih relevantnih informacija među članovima sanacijskoga kolegija; i

(g)

pravodobno izvješćivanje svih članova sanacijskoga kolegija o odlukama i ishodima tih sastanaka.

(a)

osigurani su djelotvornost i razmjernost svake odluke ili mjere u odnosu na pojedinačnu središnju drugu ugovornu stranu, uz uvažavanje najmanje sljedećih čimbenika:

(b)

pri donošenju odluka i poduzimanju mjera poštuju se zahtjevi učinkovitosti, pravodobnosti i žurnosti donošenja odluka, ovisno o slučaju, te održavanja čim nižih troškova, pri čemu je potrebno osigurati najveće moguće ublaživanje poremećaja na tržištu;

(c)

uporaba izvanredne javne financijske potpore izbjegava se u najvećoj mogućoj mjeri, takva je potpora dostupna i rabi se samo kao krajnja mjera i u skladu s uvjetima iz članka 45. te se ujedno ne stvaraju očekivanja da će takva javna financijska potpora biti osigurana;

(d)

sanacijska tijela, nadležna tijela i druga tijela međusobno surađuju kako bi se osiguralo usklađeno i učinkovito donošenje odluka i poduzimanje mjera;

(e)

jasno su utvrđeni uloge i odgovornosti relevantnih tijela u svakoj državi članici;

(f)

interesi država članica u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge i u kojima poslovni nastan imaju njezini članovi sustava poravnanja, i, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne, njihovi klijenti i neizravni klijenti, i onda kada su te klijente ili neizravne klijente države članice utvrdile kao OSV institucije, i bilo koje povezane infrastrukture financijskog tržišta, uključujući interoperabilne središnje druge ugovorne strane, a osobito učinak svake odluke, mjere ili nedjelovanja na financijsku stabilnost ili fiskalna sredstva tih država članica i Unije u cjelini;

(g)

sanacijska tijela i sanacijski kolegiji od država članica ne mogu zahtijevati pružanje izvanredne javne financijske potpore ili utjecati na proračunski suverenitet i fiskalne odgovornosti država članica;

(h)

interesi dotičnih članova sustava poravnanja i, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne, njihovih klijenata i neizravnih klijenata, vjerovnika i drugih dionika središnje druge ugovorne strane u uključenim državama članicama, moraju biti uravnoteženi izbjegavanjem nepravednog oštećivanja ili nepravedne zaštite interesa određenih dionika te izbjegavanjem nepravedne raspodjele opterećenja u državama članicama i među njima;

(i)

svaka obveza na temelju ove Uredbe u pogledu savjetovanja s određenim tijelom prije donošenja bilo koje odluke ili poduzimanja bilo koje mjere podrazumijeva barem obvezu savjetovanja o onim elementima predložene odluke ili mjere koji imaju ili je vjerojatno da će imati učinak na članove sustava poravnanja, klijente, povezane infrastrukture financijskog tržišta ili mjesta trgovanja ili utjecaj na financijsku stabilnost države članice u kojoj članovi sustava poravnanja, klijenti, povezane infrastrukture financijskog tržišta ili mjesta trgovanja imaju poslovni nastan ili se u njoj nalaze;

(j)

sanacijsko tijelo i sanacijski kolegij središnje druge ugovorne strane temeljito razmatraju pitanje koje je određeno tijelo istaknulo u vezi s financijskom stabilnošću svoje države članice te, u slučaju da izražene razloge za zabrinutost ne uzmu u obzir, u pisanom obliku obrazlažu zašto su tako postupili;

(k)

poštuju se planovi sanacije iz članka 12., osim ako je, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, odstupanje od tih planova potrebno kako bi se učinkovitije ostvarili ciljevi sanacije;

(l)

osigurana je transparentnost u odnosu na relevantna tijela, kad god je to moguće, a u svakom slučaju ako je vjerojatno da će predložena odluka ili mjera utjecati na financijsku stabilnost ili fiskalna sredstva bilo koje relevantne države članice;

(m)

navedena tijela koordiniraju se i surađuju u najvećoj mogućoj mjeri, među ostalim i u cilju smanjenja ukupnog troška sanacije; i

(n)

što više smanje negativni gospodarski i društveni učinci, uključujući negativne učinke na financijsku stabilnost, bilo koje odluke na sve države članice u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge i u kojima njezini članovi sustava poravnanja i, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne, njihovi klijenti i neizravni klijenti, i onda kada su te klijente ili neizravne klijente države članice utvrdile kao OSV institucije i bilo koje povezane infrastrukture financijskog tržišta, uključujući interoperabilne središnje druge ugovorne strane imaju poslovni nastan.

(a)

sveobuhvatno se i djelotvorno rješavaju svi rizici utvrđeni u različitim scenarijima, uključujući moguće nepokrivene manjkove likvidnosti;

(b)

u slučaju gubitaka zbog događaja neispunjavanja obveza osigurava se ponovna uspostava usklađene knjige trgovanja i potpuna raspodjela nepokrivenih gubitaka članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima, ako su ti klijenti izravni vjerovnici središnje druge ugovorne strane, te dioničarima, uzimajući u obzir interese svih dionika;

(c)

obuhvaćeni su aranžmani za apsorpciju gubitaka koji su primjereni za pokrivanje gubitaka koji bi mogli proizići iz svih vrsta događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza; i

(d)

omogućuje se nadopuna financijskih sredstava središnje druge ugovorne strane, uključujući njezina vlastita sredstva, do razine koja je dovoljna da bi središnja druga ugovorna strana ispunila svoje obveze na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 te da bi se poduprlo kontinuirano i pravodobno obavljanje ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane.

(a)

poduzimanje mjera predviđenih njihovim planom oporavka unatoč činjenici da nisu ispunjeni relevantni pokazatelji; ili

(b)

nepoduzimanje mjera predviđenih njihovim planom oporavka unatoč činjenici da su ispunjeni relevantni pokazatelji.

(a)

ne pretpostavljaju se pristup izvanrednoj javnoj financijskoj potpori ili primitak takve potpore, hitna likvidnosna pomoć središnje banke ili likvidnosna pomoć središnje banke u okviru nestandardne kolateralizacije, razdoblja dospijeća i uvjetâ kamatnih stopa;

(b)

uzimaju se u obzir interesi svih dionika na koje će taj plan vjerojatno utjecati, uključujući članove sustava poravnanja i, u mjeri u kojoj su informacije dostupne, njihove izravne i neizravne klijente; i

(c)

osigurava se da članovi sustava poravnanja nemaju neograničene izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani i da su potencijalni gubici i manjkovi likvidnosti dionika transparentni i mjerljivi te da je njima moguće upravljati i držati ih pod kontrolom.

(a)

strukturu i unutarnju organizaciju središnjih drugih ugovornih strana te prirodu, opseg i složenost njihovih aktivnosti;

(b)

strukturu poticaja dioničara, uprave i članova sustava poravnanja središnjih drugih ugovornih strana te klijenata članova sustava poravnanja;

(c)

primjerenost toga da središnje druge ugovorne strane, ovisno o valutama u kojima su nominirani financijski instrumenti koje poravnavaju, valutama koje su prihvaćene kao kolateral i riziku koji proizlazi iz njihovih aktivnosti, posebno ako ne poravnavaju OTC izvedenice kako su definirane u članku 2. točki 7. Uredbe (EU) br. 648/2012, ulože taj dodatni iznos namjenskih vlastitih sredstava u imovinu koja nije imovina iz članka 47. stavka 1. te uredbe; i

(d)

pravila koja se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane trećih zemalja i njihove prakse te međunarodna kretanja u pogledu oporavka i sanacije središnjih drugih ugovornih strana kako bi se očuvala konkurentnost međunarodno aktivnih središnjih drugih ugovornih strana Unije i konkurentnost središnjih drugih ugovornih strana Unije u usporedbi sa središnjim drugim ugovornim stranama trećih zemalja koje pružaju usluge poravnanja u Uniji.

(a)

postupak putem kojeg, u slučaju da ta sredstva nisu odmah dostupna, središnje druge ugovorne strane mogu pribjeći mjerama oporavka kojima se zahtijeva financijski doprinos članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze;

(b)

postupak koji primjenjuju središnje druge ugovorne strane kako bi članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze iz točke (a) naknadno isplatile nadoknadu do visine iznosa koji treba uporabiti u skladu sa stavkom 14. ovog članka.

(a)

strukturu kapitala središnje druge ugovorne strane, njezin redoslijed pokrića nepodmirenih obveza, razinu složenosti organizacijske strukture, zamjenjivost njezinih aktivnosti i profil rizičnosti središnje druge ugovorne strane, među ostalim u pogledu financijskih i operativnih rizika te kiberrizika;

(b)

cjelokupni učinak koji bi provedba plana oporavka imala na:

(c)

stvaraju li se instrumentima za oporavak i njihovim redoslijedom navedenima u planu oporavka odgovarajući poticaji za, prema potrebi, vlasnike središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja i, gdje je to moguće, njihove klijente da kontroliraju količinu rizika koji unose u sustav ili kojem su izloženi u njemu, prate aktivnosti preuzimanja rizika i upravljanja rizicima središnje druge ugovorne strane te doprinose postupku upravljanja u slučaju neispunjavanja obveza središnje druge ugovorne strane.

(a)

smanjiti profil rizičnosti središnje druge ugovorne strane;

(b)

poboljšati sposobnost središnje druge ugovorne strane da se pravodobno dokapitalizira kako bi ispunila svoje kapitalne i bonitetne zahtjeve;

(c)

preispitati strategiju i strukturu središnje druge ugovorne strane;

(d)

izmijeniti redoslijed pokrića nepodmirenih obveza, mjera oporavka i ostalih aranžmana za raspodjelu gubitaka kako bi se poboljšala mogućnost sanacije i otpornost ključnih funkcija;

(e)

izmijeniti upravljačku strukturu središnje druge ugovorne strane.

(a)

preispitivanju i procjeni plana oporavka;

(b)

primjeni mjera iz članka 10. stavaka 7., 8., 9. i 10.

(a)

propast središnje druge ugovorne strane, uključujući u situacijama šire financijske nestabilnosti ili događajâ na razini sustava, zbog jednog od sljedećih razloga ili njihove kombinacije:

(b)

učinak koji bi provedba plana sanacije imala na:

(c)

način i okolnosti na temelju kojih se središnja druga ugovorna strana može prijaviti za uporabu instrumenata središnje banke predviđenih u okviru standardne kolateralizacije, razdoblja dospijeća i uvjetâ kamatnih stopa te utvrđivanje imovine koja bi se mogla smatrati kolateralom.

(a)

izvanredna javna financijska potpora;

(b)

hitna likvidnosna pomoć središnje banke;

(c)

likvidnosna pomoć središnje banke dodijeljenu u okviru nestandardne kolateralizacije, razdoblja dospijeća i uvjetâ kamatnih stopa.

(a)

sažetak ključnih elemenata plana, u kojem se razlikuju događaji neispunjavanja obveza, događaji koji nisu događaji neispunjavanja obveza i kombinacija takvih događaja;

(b)

sažetak bitnih promjena koje su nastupile kod središnje druge ugovorne strane nakon zadnjeg ažuriranja plana sanacije;

(c)

opis načina na koji bi se, u mjeri u kojoj je to potrebno, ključne funkcije središnje druge ugovorne strane mogle pravno i ekonomski odvojiti od ostalih funkcija kako bi se osigurao kontinuitet ključnih funkcija pri sanaciji središnje druge ugovorne strane;

(d)

procjenu vremenskog okvira za provedbu svakog bitnog aspekta plana, uključujući nadopunu financijskih sredstava središnje druge ugovorne strane;

(e)

detaljan opis procjene mogućnosti sanacije provedene u skladu s člankom 15.;

(f)

opis svih mjera koje se zahtijevaju na temelju članka 16. za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije utvrđenih procjenom provedenom u skladu s člankom 15.;

(g)

opis postupaka određivanja vrijednosti i utrživosti ključnih funkcija i imovine središnje druge ugovorne strane;

(h)

detaljan opis aranžmana kojima se osigurava da su informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 13. ažurirane i u svakom trenutku dostupne sanacijskim tijelima;

(i)

objašnjenje načina na koji bi se mogle financirati mjere sanacije, bez pretpostavki u pogledu elemenata iz stavka 4.;

(j)

detaljan opis različitih strategija sanacije koje bi se mogle primijeniti s obzirom na različite moguće scenarije i njihove povezane vremenske okvire;

(k)

opis ključnih međuovisnosti između središnje druge ugovorne strane i drugih sudionika na tržištu te između središnje druge ugovorne strane i pružateljâ ključnih usluga, aranžmanâ za interoperabilnost i veza s drugim infrastrukturama financijskog tržišta, kao i načina rješavanja svih tih međuovisnosti;

(l)

opis ključnih međuovisnosti unutar grupe te načina njihova rješavanja;

(m)

opis različitih mogućnosti kojima se osigurava:

(n)

opis načina na koji će sanacijsko tijelo dobiti informacije potrebne za provedbu vrednovanja iz članka 24.;

(o)

analizu učinka plana na zaposlenike središnje druge ugovorne strane, uključujući procjenu svih povezanih troškova i opis predviđenih postupaka za savjetovanje s osobljem tijekom postupka sanacije, uzimajući u obzir nacionalna pravila i sustave za dijalog sa socijalnim partnerima;

(p)

plan komunikacije s medijima i javnošću radi postizanja što veće razine transparentnosti;

(q)

opis bitnih aktivnosti i sustava kojima se osigurava neprekidno funkcioniranje operativnih procesa središnje druge ugovorne strane;

(r)

opis aranžmana za obavješćivanje sanacijskog kolegija u skladu s člankom 72. stavkom 1.;

(s)

opis mjera za olakšavanje prenosivosti pozicija i povezane imovine članova sustava poravnanja i klijenata središnje druge ugovorne strane koja ne ispunjava svoje obveze sa središnje druge ugovorne strane koja ne ispunjava svoje obveze na drugu središnju ugovornu stranu ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, a da se time ne utječe na ugovorne odnose između članova sustava poravnanja i njihovih klijenata.

(a)

matično društvo središnje druge ugovorne strane, ako je primjenjivo;

(b)

članovi sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane ako je njihov doprinos u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane, na agregiranoj osnovi tijekom jednogodišnjeg razdoblja, veći od doprinosa treće države članice s najvećim doprinosima kako je navedeno u članku 18. stavku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(c)

društva kćeri središnje druge ugovorne strane, ako je primjenjivo;

(d)

ostali pružatelji ključnih usluga središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(e)

interoperabilne središnje druge ugovorne strane.

(a)

izvanredna javna financijska potpora;

(b)

hitna likvidnosna pomoć središnje banke;

(c)

likvidnosna pomoć središnje banke predviđena u okviru nestandardne kolateralizacije, razdoblja dospijeća i uvjetâ kamatnih stopa.

(a)

ne postoje prepreke smanjenju vrijednosti vlasničkih instrumenata slijedom izvršavanja sanacijskih ovlasti, neovisno o tome jesu li u potpunosti iscrpljeni preostali ugovorni aranžmani ili druge mjere iz plana oporavka središnje druge ugovorne strane; i

(b)

ugovori središnje druge ugovorne strane s članovima sustava poravnanja ili trećim stranama ne omogućuju tim članovima sustava poravnanja ili trećim stranama da uspješno ospore izvršavanje sanacijskih ovlasti sanacijskog tijela ili izbjegnu da se na njih primijene te ovlasti.

(a)

prijetnja financijskoj stabilnosti koju predstavljaju te bitne prepreke mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane;

(b)

vjerojatan učinak alternativnih mjera na:

(c)

učinci na pružanje integriranih usluga poravnanja za različite proizvode i portfeljne iznose nadoknade prema kategorijama imovine.

(a)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana revidira ili izradi sporazume o uslugama, unutar grupe ili s trećim stranama, kako bi se obuhvatilo pružanje ključnih funkcija;

(b)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana ograniči najveće moguće pojedinačne i agregirane nepokrivene izloženosti;

(c)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izmijeni način na koji prikuplja i drži iznose nadoknada na temelju članka 41. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(d)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izmijeni sastav i broj jamstvenih fondova iz članka 42. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(e)

odrediti središnjoj drugoj ugovornoj strani posebne ili redovne zahtjeve za dostavu dodatnih informacija;

(f)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana proda određenu imovinu;

(g)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana ograniči ili ukine posebne postojeće ili predložene aktivnosti;

(h)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izmijeni svoj plan oporavka, pravila poslovanja i druge ugovorne aranžmane;

(i)

ograničiti ili spriječiti razvoj novih ili postojećih linija poslovanja ili pružanje novih ili postojećih usluga;

(j)

zahtijevati izmjene pravnih ili operativnih struktura središnje druge ugovorne strane ili bilo kojeg subjekta grupe, izravno ili neizravno pod njezinom kontrolom, kako bi se osigurala mogućnost pravnog i operativnog odvajanja ključnih funkcija od ostalih funkcija putem primjene sanacijskih instrumenata;

(k)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana operativno i financijski odvoji svoje različite usluge poravnanja kako bi izdvojila određene kategorije imovine od drugih kategorija imovine i, prema potrebi, ograniči skupove za netiranje koji obuhvaćaju različite kategorije imovine;

(l)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana osnuje matično društvo u Uniji;

(m)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izda obveze koje se mogu otpisati ili konvertirati ili da izdvoji druga financijska sredstva kojima bi se povećao kapacitet za apsorpciju gubitaka, dokapitalizaciju i nadopunu unaprijed financiranih sredstava;

(n)

zahtijevati da središnja druga ugovorna strana poduzme druge korake kako bi se omogućilo da se kapitalom, drugim obvezama i ugovorima mogu apsorbirati gubici, dokapitalizirati središnja druga ugovorna strana ili nadopuniti unaprijed financirana sredstva. Razmatrane mjere posebice mogu uključivati nastojanje da se ponovno dogovori bilo koja obveza koju je izdala središnja druga ugovorna strana ili da se revidiraju odredbe ugovora s ciljem osiguravanja da se svaka odluka sanacijskog tijela o otpisu, konverziji ili restrukturiranju te obveze, instrumenta ili ugovora može izvršiti na temelju prava jurisdikcije kojim se uređuje ta obveza ili instrument;

(o)

ako je središnja druga ugovorna strana društvo kći, raditi u koordinaciji s relevantnim tijelima kako bi se od matičnog društva zahtijevalo da osnuje zaseban holding koji kontrolira središnju drugu ugovornu stranu, ako je ta mjera potrebna da bi se omogućila sanacija središnje druge ugovorne strane te izbjegli nepovoljni učinci koje bi primjena sanacijskih instrumenata i izvršavanje sanacijskih ovlasti mogli imati na ostale subjekte grupe;

(p)

ograničiti ili zabraniti veze interoperabilnosti središnje druge ugovorne strane ako su takvo ograničenje ili zabrana potrebni da bi se izbjegli nepovoljni učinci na postizanje ciljeva sanacije.

(a)

utvrđivanju bitnih prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 15. stavkom 1.;

(b)

procjeni mjera koje je središnja druga ugovorna strana predložila u skladu s člankom 16. stavkom 3., prema potrebi;

(c)

alternativnim mjerama koje se zahtijevaju u skladu s člankom 16. stavkom 4.

(a)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da u skladu s člankom 9. stavkom 6. ove Uredbe ažurira plan oporavka ako su okolnosti koje su dovele do rane intervencije različite od pretpostavki iz prvotnog plana oporavka;

(b)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da provede jedan ili više aranžmana ili mjera iz plana oporavka u određenom vremenskom okviru. Ako je plan ažuriran na temelju točke (a), ti aranžmani ili mjere obuhvaćaju sve ažurirane aranžmane ili mjere;

(c)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da utvrdi uzroke kršenja ili mogućih kršenja iz stavka 1. i izradi program djelovanja, uključujući prikladne mjere i vremenske okvire;

(d)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da sazove sastanak svojih dioničara ili, ako središnja druga ugovorna strana ne postupi u skladu s tim zahtjevom, samo sazvati sastanak. Nadležno tijelo u oba slučaja određuje dnevni red, uključujući odluke čije donošenje dioničari trebaju razmotriti;

(e)

zahtijevati smjenu ili zamjenu jednog ili više članova odbora ili višeg rukovodstva ako se za te osobe utvrdi da nisu u stanju obavljati svoje dužnosti na temelju članka 27. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(f)

zahtijevati promjene poslovne strategije središnje druge ugovorne strane;

(g)

zahtijevati promjene pravnih ili operativnih struktura središnje druge ugovorne strane;

(h)

pružiti sanacijskom tijelu sve potrebne informacije kako bi se ažurirao plan sanacije središnje druge ugovorne strane radi pripreme moguće sanacije središnje druge ugovorne strane i vrednovanja njezine imovine i obveza u skladu s člankom 24. ove Uredbe, uključujući sve informacije koje se pribavljene putem nadzora na licu mjesta;

(i)

zahtijevati, prema potrebi i u skladu sa stavkom 4., provedbu mjera oporavka središnje druge ugovorne strane;

(j)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da se suzdrži od provedbe određenih mjera oporavka ako je nadležno tijelo utvrdilo da provedba tih mjera može imati nepovoljan učinak na financijsku stabilnost u Uniji ili u jednoj njezinoj državi članici ili više njih;

(k)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da pravodobno nadopuni svoja financijska sredstva kako bi poštovala ili zadržala usklađenost s kapitalnim i bonitetnim zahtjevima;

(l)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da uputi članove sustava poravnanja da pozovu svoje klijente na izravno sudjelovanje u dražbama koje organizira središnja druga ugovorna strana ako priroda dražbe opravdava to iznimno sudjelovanje. Članovi sustava poravnanja iscrpno obavješćuju svoje klijente o dražbi slijedeći upute primljene od središnje druge ugovorne strane. Središnja druga ugovorna strana posebice navodi rok nakon kojeg neće biti moguće sudjelovati u dražbi. Klijenti prije tog roka izravno obavješćuju središnju drugu ugovornu stranu o svojoj spremnosti da sudjeluju u dražbi. Zatim središnja druga ugovorna strana tim klijentima omogućava postupak nadmetanja. Klijentu se odobrava sudjelovanje u dražbi samo ako može središnjoj drugoj ugovornoj strani dokazati da je uspostavio odgovarajući ugovorni odnos s članom sustava poravnanja radi izvršavanja i poravnanja transakcija koje mogu proizići iz dražbe;

(m)

bez izazivanja slučaja neispunjavanja obveza u najvećoj mogućoj mjeri ograničiti ili zabraniti sve naknade vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom, uključujući isplate dividendi i otkupe središnje druge ugovorne strane, te može ograničiti, zabraniti ili zamrznuti sva plaćanja varijabilnih naknada kako je utvrđeno u politici naknada središnje druge ugovorne strane na temelju članka 26. stavka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012, diskrecijske mirovinske pogodnosti ili otpremnine višem rukovodstvu kako je utvrđeno u članku 2. točki 29. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(a)

održavanja financijske stabilnosti u Uniji ili u jednoj njezinoj državi članici ili više njih;

(b)

održavanja kontinuiteta ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i pristupa ključnim funkcijama na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi;

(c)

održavanja ili ponovne uspostave financijske otpornosti središnje druge ugovorne strane.

(a)

osiguranje kontinuiteta ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane, osobito:

(b)

osiguranje kontinuiteta veza s drugim infrastrukturama financijskog tržišta čije bi remećenje imalo bitan negativni učinak na financijsku stabilnost u Uniji ili jednoj njezinoj državi članici ili više njih, kao i pravodobnog izvršavanja funkcija plaćanja, poravnanja, namire i vođenja evidencije;

(c)

izbjegavanje znatnog nepovoljnog učinka na financijski sustav u Uniji ili jednoj njezinoj državi članici ili više njih, osobito sprječavanjem ili ublažavanjem širenja financijskih poteškoća na članove sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane, njihove klijente ili širi financijski sustav, uključujući druge infrastrukture financijskog tržišta, te održavanjem tržišne discipline i povjerenja javnosti; i

(d)

zaštitu javnih sredstava tako da se što je više moguće smanji oslanjanje na izvanrednu javnu financijsku potporu i mogući rizik od gubitaka za porezne obveznike.

(a)

središnja druga ugovorna strana propada ili je vjerojatno da će propasti, što potvrđuje bilo koji od sljedećih subjekata:

(b)

nije razumno očekivati da bi bilo koje alternativne mjere privatnog sektora, uključujući plan oporavka središnje druge ugovorne strane ili njezini drugi ugovorni aranžmani, ili nadzorne mjere, uključujući poduzete mjere rane intervencije, spriječile propast središnje druge ugovorne strane u razumnom vremenskom okviru; uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti;

(c)

mjera sanacije potrebna je u javnom interesu da se ostvari jedan cilj sanacije ili više njih i razmjerna je tim ciljevima, a likvidacijom središnje druge ugovorne strane u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti ti se ciljevi sanacije ne bi ostvarili u istoj mjeri.

(a)

središnja druga ugovorna strana krši ili je vjerojatno da će prekršiti zahtjeve za izdavanje odobrenja na način koji bi opravdao oduzimanje odobrenja u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)

središnja druga ugovorna strana ne može ili je vjerojatno da neće moći osigurati obavljanje ključne funkcije;

(c)

središnja druga ugovorna strana ne može ili je vjerojatno da neće moći ponovno uspostaviti svoju održivost provedbom svojih mjera oporavka;

(d)

središnja druga ugovorna strana ne može ili je vjerojatno da neće moći podmiriti svoja dugovanja ili druge obveze po njihovu dospijeću;

(e)

središnja druga ugovorna strana traži izvanrednu javnu financijsku potporu.

(a)

potpora ima oblik državnog jamstva za potporu instrumentima za likvidnost koje osigurava središnja banka u skladu s uvjetima središnje banke ili državnog jamstva za novoizdane obveze;

(b)

državna jamstva iz točke (a) ovog stavka potrebna su za otklanjanje posljedica ozbiljnog poremećaja u gospodarstvu države članice i očuvanje financijske stabilnosti; i

(c)

državna jamstva iz točke (a) ovog stavka ograničena su na solventne središnje druge ugovorne strane, a ovise o konačnom odobrenju na temelju okvira Unije za državne potpore, preventivne su i privremene prirode, razmjerna otklanjanju posljedica ozbiljnih poremećaja iz točke (b) ovog stavka te se ne rabe za prijeboj gubitaka koje je središnja druga ugovorna strana pretrpjela ili je vjerojatno da će ih u budućnosti pretrpjeti.

(a)

sve ugovorne obveze i drugi aranžmani u planu oporavka središnje druge ugovorne strane izvršavaju se, u mjeri u kojoj nisu iskorišteni prije pokretanja sanacije, osim ako sanacijsko tijelo utvrdi da je za pravodobno ostvarivanje ciljeva sanacije primjerenije jedno od sljedećeg ili oboje:

(b)

dioničari središnje druge ugovorne strane u sanaciji snose prve gubitke nakon izvršavanja svih obveza i aranžmana iz točke (a) i u skladu s tom točkom;

(c)

vjerovnici središnje druge ugovorne strane u sanaciji snose gubitke nakon dioničara u skladu s redoslijedom prvenstva njihovih potraživanja u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti, osim ako je izričito navedeno drukčije u ovoj Uredbi;

(d)

prema vjerovnicima središnje druge ugovorne strane iste kategorije postupa se pravično;

(e)

dioničari, članovi sustava poravnanja i drugi vjerovnici središnje druge ugovorne strane ne bi trebali snositi gubitke veće od gubitaka koje bi bili snosili u okolnostima iz članka 60.;

(f)

smjenjuje se odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane u sanaciji, osim ako sanacijsko tijelo smatra da je potpuno ili djelomično zadržavanje odbora i višeg rukovodstva potrebno za postizanje ciljeva sanacije;

(g)

sanacijska tijela predstavnike zaposlenika obavješćuju i s njima se savjetuju u skladu s nacionalnim zakonima, kolektivnim ugovorima ili praksom;

(h)

sanacijski instrumenti primjenjuju se, a sanacijske ovlasti izvršavaju ne dovodeći u pitanje odredbe o predstavnicima zaposlenika u upravljačkim tijelima, kako je predviđeno nacionalnim zakonima, kolektivnim ugovorima ili praksom; i

(i)

ako je središnja druga ugovorna strana dio grupe, sanacijska tijela uzimaju u obzir učinak na ostale subjekte grupe, osobito ako takva grupa uključuje druge infrastrukture financijskog tržišta, i na grupu u cjelini.

(a)

pružanja informacija radi donošenja odluke o primjerenoj mjeri sanacije koju treba poduzeti;

(b)

osiguravanja da su svi gubici u pogledu imovine i prava središnje druge ugovorne strane potpuno utvrđeni u trenutku primjene sanacijskih instrumenata;

(c)

pružanja informacija radi donošenja odluke o mjeri u kojoj se provodi poništavanje ili razvodnjavanje vlasničkih instrumenata te radi donošenja odluke o vrijednosti i broju vlasničkih instrumenata koji su izdani ili preneseni kao posljedica izvršavanja sanacijskih ovlasti;

(d)

pružanja informacija radi donošenja odluke o mjeri u kojoj se otpisuju ili konvertiraju neosigurane obveze, uključujući dužničke instrumente;

(e)

ako se primjenjuju instrumenti za raspodjelu gubitaka i pozicija, pružanja informacija radi donošenja odluke o mjeri u kojoj se gubici primjenjuju na potraživanja vjerovnika na koje se to odnosi, njihove nepodmirene obveze ili pozicije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu te o mjeri poziva na uplatu za sanaciju i potrebi za njime;

(f)

ako se primjenjuje instrument prijelazne središnje druge ugovorne strane, pružanja informacija radi donošenja odluke o imovini, pravima i obvezama ili vlasničkim instrumentima koji se mogu prenijeti na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu i radi donošenja odluke o vrijednosti svih naknada koje se mogu platiti središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji ili, ovisno o slučaju, držateljima vlasničkih instrumenata;

(g)

ako se primjenjuje instrument prodaje poslovanja, pružanja informacija radi donošenja odluke o imovini, pravima i obvezama ili vlasničkim instrumentima koji se mogu prenijeti na trećeg kupca te pružanja informacija sanacijskom tijelu kako bi moglo odrediti što čini komercijalne uvjete za potrebe članka 40.

(a)

osoba koja je neovisna o bilo kojem javnom tijelu i središnjoj drugoj ugovornoj strani; ili

(b)

sanacijsko tijelo, ako ta vrednovanja ne može provesti osoba iz točke (a).

(a)

ažuriranom bilancom i izvješćem o financijskom položaju središnje druge ugovorne strane, uključujući preostala dostupna unaprijed financirana sredstva i nepodmirene financijske obveze;

(b)

evidencijom poravnanih ugovora iz članka 29. Uredbe (EU) br. 648/2012; i

(c)

svim informacijama o tržišnim i knjigovodstvenim vrijednostima njezine imovine, obveza i pozicija, uključujući relevantna potraživanja i nepodmirene obveze koji se duguju ili trebaju platiti središnjoj drugoj ugovornoj strani.

(a)

okolnosti u kojima se osoba smatra neovisnom i od sanacijskog tijela i od središnje druge ugovorne strane za potrebe stavka 1. ovog članka;

(b)

metodologija za procjenjivanje vrijednosti imovine i obveza središnje druge ugovorne strane; i

(c)

odvajanje vrednovanjâ na temelju članaka 24. i 61. ove Uredbe.

(a)

omogući potpuno priznavanje svih gubitaka središnje druge ugovorne strane u njezinim poslovnim knjigama;

(b)

pruže informacije za odluku o povratu otpisanih potraživanja vjerovnika ili povećanju vrijednosti plaćenih naknada, u skladu sa stavkom 3.

(a)

povećati vrijednost potraživanja dotičnih vjerovnika koja su otpisana ili restrukturirana;

(b)

zahtijevati od prijelazne središnje druge ugovorne strane da izvrši daljnju isplatu naknada u pogledu imovine, prava i obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili, ovisno o slučaju, u pogledu vlasničkih instrumenata vlasnicima tih instrumenata.

(a)

instrumenata za raspodjelu pozicija i gubitaka;

(b)

instrumenta za otpis i konverziju;

(c)

instrumenta prodaje poslovanja;

(d)

instrumenta prijelazne središnje druge ugovorne strane.

(a)

sva postojeća i nepodmirena prava središnje druge ugovorne strane, uključujući sve ugovorne obveze članova sustava poravnanja da ispune pozive na uplatu za oporavak, osiguraju dodatna sredstva središnjoj drugoj ugovornoj strani ili preuzmu pozicije članova sustava poravnanja koji ne ispunjavaju svoje obveze, putem dražbe ili na drugi način utvrđen pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(b)

sve postojeće i nepodmirene ugovorne obveze ugovornih strana koje nisu članovi sustava poravnanja u pogledu bilo kakvog oblika financijske potpore.

(a)

središnje druge ugovorne strane u sanaciji, kao povlaštenog vjerovnika, uključujući sva njezina potraživanja prema članovima sustava poravnanja koji ne ispunjavaju svoje obveze;

(b)

svih naknada koje je kupac platio središnjoj drugoj ugovornoj strani, kao povlašteni vjerovnik prije primjene članka 40. stavka 4., ako je primijenjen instrument prodaje poslovanja;

(c)

svih prihoda proizišlih slijedom prestanka prijelazne središnje druge ugovorne strane, kao povlaštenog vjerovnika prije primjene članka 42. stavka 5.;

(d)

svih prihoda proizišlih iz primjene instrumenta javne potpore za vlasnički kapital iz članka 46. i instrumenta privremenog javnog vlasništva iz članka 47., uključujući prihode od njihove prodaje.

(a)

pokrivanje gubitaka središnje druge ugovorne strane procijenjenih u skladu s člankom 25.;

(b)

ponovnu uspostavu sposobnosti središnje druge ugovorne strane da ispunjava svoje obveze plaćanja u trenutku njihova dospijeća;

(c)

ostvarenje ishoda iz točaka (a) i (b) u odnosu na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu;

(d)

potporu prijenosu poslovanja središnje druge ugovorne strane primjenom instrumenta prodaje poslovanja solventnoj trećoj strani.

(a)

ugovore s članom sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze;

(b)

ugovore usluge poravnanja ili kategorije imovine na koje se to odnosi;

(c)

ostale ugovore središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

(a)

zahtijeva od središnje druge ugovorne strane u sanaciji da vrednuje svaki ugovor i ažurira salda računa svakog člana sustava poravnanja;

(b)

utvrđuje neto obveze plative svakom članu sustava poravnanja odnosno neto obveze svakog člana sustava poravnanja, uzimajući u obzir sav dospjeli, ali neplaćeni varijacijski iznos nadoknade, uključujući varijacijski iznos nadoknade dospio kao rezultat vrednovanjâ ugovora iz točke (a); i

(c)

obavješćuje svakog člana sustava poravnanja o utvrđenim neto iznosima te zahtijeva od središnje druge ugovorne strane da ih u skladu s time plati ili naplati.

(a)

središnja druga ugovorna strana ispunjava zahtjeve Uredbe (EU) br. 648/2012; i

(b)

sanacijsko tijelo izdaje i objavljuje obavijest o tome na način predviđen člankom 72. stavkom 3.

(a)

iznos koji se mora otpisati od vrijednosti vlasničkih instrumenata i dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza uzimajući u obzir sve gubitke koji se trebaju apsorbirati izvršavanjem svih nepodmirenih obveza članova sustava poravnanja ili ostalih trećih strana prema središnjoj drugoj ugovornoj strani; i

(b)

iznos u kojem se dužnički instrumenti ili druge neosigurane obveze moraju konvertirati u vlasničke instrumente kako bi se ponovno ispunili kapitalni zahtjevi središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane.

(a)

obveze prema zaposlenicima u pogledu obračunane plaće, mirovinskih pogodnosti ili ostalih fiksnih primanja, osim svake varijabilne komponente primanja koja nije uređena kolektivnim ugovorom;

(b)

obveze prema komercijalnim ili trgovačkim vjerovnicima koje nastaju na temelju pružanja središnjoj drugoj ugovornoj strani robe ili usluga koje su ključne za svakodnevno funkcioniranje njezina poslovanja, uključujući IT usluge, komunalne usluge te usluge najma, popravaka i održavanja poslovnih prostora;

(c)

obveze prema poreznim tijelima i tijelima nadležnima za socijalno osiguranje, pod uvjetom da se te obveze na temelju primjenjivog prava o nesolventnosti smatraju povlaštenim obvezama;

(d)

obveze prema sustavima ili operatorima sustava određenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ, sudionicima u mjeri u kojoj obveze proizlaze iz njihova sudjelovanja u takvim sustavima, ostalim središnjim drugim ugovornim stranama i središnjim bankama;

(e)

inicijalne iznose nadoknade.

(a)

smanjenje je trajno;

(b)

držatelj instrumenta nema pravo na potraživanja u vezi s tim smanjenjem, osim već obračunanih obveza, obveza u vezi s naknadom štete do kojih može doći zbog žalbe kojom se osporava zakonitost tog smanjenja, bilo kakvog potraživanja utemeljenog na vlasničkim instrumentima izdanima ili prenesenima na temelju stavka 6. ovog članka ili bilo kakvog potraživanja isplate u skladu s člankom 62.; i

(c)

ako je smanjenje samo djelomično, sporazum kojim je stvorena prvotna obveza i dalje se primjenjuje u odnosu na preostali iznos podložno svim nužnim promjenama odredaba tog sporazuma zbog navedenog smanjenja.

(a)

vlasnički instrumenti izdaju se prije nego što središnja druga ugovorna strana izda vlasničke instrumente kako bi država ili državni subjekt osigurali vlastita sredstva; i

(b)

stopa konverzije predstavlja primjerenu nadoknadu dotičnim vjerovnicima za svaki gubitak koji je nastao zbog izvršenja ovlasti otpisa i konverzije u skladu s time kako se s njima postupa u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti.

(a)

izmjenu svih relevantnih registara;

(b)

uklanjanje vlasničkih instrumenata ili dužničkih instrumenata iz kotacije ili njihovo isključenje iz trgovanja;

(c)

kotaciju ili uvrštavanje za trgovanje novih vlasničkih instrumenata; i

(d)

ponovnu kotaciju ili ponovno uvrštavanje svih dužničkih instrumenata koji su otpisani, bez zahtjeva za izdavanje prospekta u skladu s Uredbom (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća (24).

(a)

detaljnu analizu čimbenika i okolnosti koji su prouzročili propast ili vjerojatnu propast središnje druge ugovorne strane;

(b)

opis mjera koje treba donijeti s ciljem ponovne uspostave dugoročne održivosti središnje druge ugovorne strane; i

(c)

raspored provedbe tih mjera.

(a)

reorganizaciju i restrukturiranje aktivnosti središnje druge ugovorne strane;

(b)

promjene operativnih sustava i infrastrukture središnje druge ugovorne strane;

(c)

prodaju imovine ili linija poslovanja;

(d)

promjene u upravljanju rizicima središnje druge ugovorne strane.

(a)

vlasničke instrumente koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji;

(b)

svu imovinu, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

(a)

vlasnikâ vlasničkih instrumenata ako je prodaja poslovanja izvršena prijenosom vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji s držatelja tih instrumenata na kupca;

(b)

središnje druge ugovorne strane u sanaciji ako je prodaja poslovanja izvršena prijenosom nekih dijelova ili cjelokupne imovine ili obveza središnje druge ugovorne strane na kupca;

(c)

svih članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze, a koji su pretrpjeli gubitke zbog primjene sanacijskih instrumenata tijekom sanacije, razmjerno njihovim gubicima u sanaciji.

(a)

po nastanku događaja obuhvaćenog redoslijedom pokrića nepodmirenih obveza središnje druge ugovorne strane, kako je utvrđeno u člancima 43. i 45. Uredbe (EU) br. 648/2012, promjenom redoslijeda u kojem su gubici utvrđeni redoslijedom pokrića nepodmirenih obveza središnje druge ugovorne strane; ili

(b)

po nastanku događaja koji nije obuhvaćen redoslijedom pokrića nepodmirenih obveza središnje druge ugovorne strane, kako je utvrđeno u člancima 43. i 45. Uredbe (EU) br. 648/2012, promjenom redoslijeda u kojem su gubici raspodijeljeni u skladu s primjenjivim pravilima središnje druge ugovorne strane.

(a)

prijenos vlasničkih instrumenata ima neodgodivi pravni učinak od datuma njihova prijenosa;

(b)

tijekom razdoblja procjene i tijekom razdoblja prodaje iz točke (f) ovog stavka pravo glasa kupca na temelju takvih vlasničkih instrumenata suspendira se i dodjeljuje isključivo sanacijskom tijelu koje ih nema obvezu izvršiti i, osim u slučaju da je to djelovanje ili propust posljedica grubog nemara ili teške povrede radne dužnosti, ne snosi nikakvu odgovornost za njihovo izvršavanje ili neizvršavanje;

(c)

tijekom razdoblja procjene i tijekom razdoblja prodaje predviđenih u točki (f) ovog stavka na taj se prijenos ne primjenjuju nikakve sankcije predviđene u članku 22. stavku 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili mjere u slučaju kršenja uvjeta za stjecanje ili prodaju kvalificiranih udjela predviđenih u članku 30. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(d)

nadležno tijelo odmah po dovršetku svoje procjene o njezinu rezultatu u pisanom obliku obavješćuje sanacijsko tijelo i kupca u skladu s člankom 32. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(e)

ako se nadležno tijelo ne protivi prijenosu, smatra se da pravo glasa na temelju takvih vlasničkih instrumenata u potpunosti pripada kupcu od obavješćivanja iz točke (d) ovog stavka;

(f)

ako se nadležno tijelo protivi prijenosu vlasničkih instrumenata, i dalje se primjenjuje točka (b), a sanacijsko tijelo, uzevši u obzir tržišne uvjete; može odrediti razdoblje prodaje u kojem kupac prodaje takve vlasničke instrumente.

(a)

transparentno je u najvećoj mogućoj mjeri i bez bitno pogrešnog prikazivanja imovine, prava, obveza ili vlasničkih instrumenata središnje druge ugovorne strane, uzimajući u obzir okolnosti i osobito potrebu za očuvanjem financijske stabilnosti;

(b)

ne daje neopravdanu prednost potencijalnim kupcima ili njihove diskriminacije;

(c)

nema sukoba interesa;

(d)

uzima u obzir potrebu za hitnom provedbom mjere sanacije; i

(e)

nastoji u najvećoj mogućoj mjeri povećati prodajnu cijenu obuhvaćenih vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza.

(a)

vlasničke instrumente koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji;

(b)

svu imovinu, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

(a)

pod kontrolom sanacijskog tijela i u potpunom ili djelomičnom vlasništvu jednog javnog tijela ili više njih, što može uključivati sanacijsko tijelo; i

(b)

osnovana ili se upotrebljava u svrhu primanja i držanja dijela ili svih vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili dijelova ili sve imovine, prava i obveza središnje druge ugovorne strane u cilju održavanja ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i kasnije prodaje središnje druge ugovorne strane.

(a)

vlasnikâ vlasničkih instrumenata, ako je prijenos na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu izvršen prijenosom vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji s držateljâ tih instrumenata na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu;

(b)

središnje druge ugovorne strane u sanaciji ako je prijenos na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu izvršen prijenosom dijelova ili cjelokupne imovine ili obveza te središnje druge ugovorne strane na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu;

(c)

članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze, a koji su pretrpjeli gubitke po primjeni sanacijskih instrumenata tijekom sanacije, razmjerno njihovim gubicima u sanaciji.

(a)

po nastanku događaja obuhvaćenog redoslijedom pokrića nepodmirenih obveza središnje druge ugovorne strane, kako je utvrđeno u člancima 43. i 45. Uredbe (EU) br. 648/2012, promjenom redoslijeda u kojem su gubici utvrđeni redoslijedom pokrića nepodmirenih obveza središnje druge ugovorne strane; ili

(b)

po nastanku događaja koji nije obuhvaćen redoslijedom pokrića nepodmirenih obveza središnje druge ugovorne strane, kako je utvrđeno u člancima 43. i 45. Uredbe (EU) br. 648/2012, promjenom redoslijeda u kojem su gubici raspodijeljeni u skladu s primjenjivim pravilima središnje druge ugovorne strane.

(a)

prijelazna središnja druga ugovorna strana traži odobrenje sanacijskog tijela za sve navedeno:

(a)

ispunjeni su ciljevi sanacije;

(b)

prijelazna središnja druga ugovorna strana spaja se s drugim subjektom;

(c)

prijelazna središnja druga ugovorna strana više ne ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 42. stavku 2.;

(d)

prijelazna središnja druga ugovorna strana ili gotovo sva njezina imovina, prava ili obveze prodani su u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka;

(e)

isteklo je razdoblje utvrđeno u stavku 5. ovog članka ili, ako je to primjenjivo, stavku 6. ovog članka;

(f)

namireni su, istekli su ili su zatvoreni ugovori čije je poravnanje obavila prijelazna središnja druga ugovorna strana te su stoga prava i obveze središnje druge ugovorne strane u vezi s tim ugovorima u potpunosti izvršeni.

(a)

financijska potpora potrebna je za ostvarivanje ciljeva sanacije iz članka 21.;

(b)

financijska potpora rabi se samo kao krajnja mjera u skladu sa stavkom 3. ovog članka nakon što su procijenjeni i upotrijebljeni svi sanacijski instrumenti u najvećoj mogućoj izvedivoj mjeri uz istodobno održavanje financijske stabilnosti;

(c)

financijska potpora vremenski je ograničena;

(d)

financijska potpora u skladu je s okvirom Unije za državne potpore; i

(e)

država članica unaprijed je utvrdila sveobuhvatne i vjerodostojne aranžmane na način koji je usklađen s okvirom Unije za državne potpore, za povrat, tijekom primjerenog razdoblja, te u skladu s člankom 27. stavkom 10., dodijeljenih javnih sredstava, u mjeri u kojoj ona nisu u potpunosti vraćena putem prodaje privatnim kupcima u skladu s člankom 46. stavkom 3. ili 47. stavkom 2.

(a)

ako nadležno ministarstvo ili vlada i sanacijsko tijelo nakon savjetovanja sa središnjom bankom i nadležnim tijelom utvrde da primjena preostalih sanacijskih instrumenata ne bi bila dovoljna za izbjegavanje znatnog nepovoljnog učinka na financijski sustav;

(b)

ako nadležno ministarstvo ili vlada i sanacijsko tijelo utvrde da primjena preostalih sanacijskih instrumenata ne bi bila dovoljna za zaštitu javnog interesa u slučajevima u kojima je središnja druga ugovorna strana od središnje banke već dobila izvanrednu likvidnosnu pomoć;

(c)

u pogledu instrumenta privremenog javnog vlasništva, ako nadležno ministarstvo ili vlada nakon savjetovanja s nadležnim tijelom i sanacijskim tijelom utvrde da primjena preostalih sanacijskih instrumenata ne bi bila dovoljna za zaštitu javnog interesa u slučajevima u kojima je središnja druga ugovorna strana u okviru instrumenta potpore za vlasnički kapital već dobila javnu potporu za vlasnički kapital.

(a)

osoba koju je imenovala država članica; ili

(b)

trgovačko društvo u potpunom vlasništvu države članice.

(a)

zahtijevati od bilo koje osobe da sanacijskom tijelu dostavi sve informacije potrebne za odlučivanje o mjeri sanacije i njezinu pripremu, uključujući ažurirane i dodatne informacije uz informacije navedene u planu sanacije ili zatražene putem inspekcija na licu mjesta;

(b)

preuzeti kontrolu nad središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji i izvršavati sva prava i ovlasti koje imaju držatelji vlasničkih instrumenata i odbor središnje druge ugovorne strane, uključujući prava i ovlasti u okviru pravilâ poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(c)

prenijeti vlasničke instrumente koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji;

(d)

prenijeti prava, imovinu ili obveze središnje druge ugovorne strane na drugi subjekt, uz suglasnost tog subjekta;

(e)

smanjiti, među ostalim smanjiti na nulu, glavnicu ili preostali nepodmireni dospjeli iznos u vezi s dužničkim instrumentima ili drugim neosiguranim obvezama središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(f)

konvertirati dužničke instrumente ili druge neosigurane obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji u vlasničke instrumente te središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane na koju su preneseni imovina, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(g)

poništiti dužničke instrumente koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji;

(h)

smanjiti, među ostalim smanji na nulu, nominalni iznos vlasničkih instrumenata središnje druge ugovorne strane u sanaciji i poništi takve vlasničke instrumente;

(i)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane u sanaciji izdavanje novih vlasničkih instrumenata, uključujući povlaštene dionice i uvjetovane konvertibilne instrumente;

(j)

u pogledu dužničkih instrumenata i drugih obveza središnje druge ugovorne strane, izmijeniti ili prepraviti njihovo dospijeće, izmijeniti iznos plativih kamata, ili izmijeniti datum na koji kamata postaje plativa, među ostalim privremenom suspenzijom plaćanja;

(k)

zatvarati i otkazivati financijske ugovore;

(l)

razriješiti ili zamijeniti odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(m)

zahtijevati od nadležnog tijela pravodobnu procjenu kupca kvalificiranog udjela odstupajući od rokova utvrđenih u članku 31. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(n)

smanjiti, među ostalim smanji na nulu, iznos varijacijskog iznosa nadoknade koji se duguje članu sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(o)

prenijeti otvorene pozicije i svu povezanu imovinu, uključujući relevantne ugovore o financijskom kolateralu s prijenosom vlasničkih prava i ugovore o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima, sporazume o prijeboju i sporazume o netiranju, s računa člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze na člana sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze na način koji je u skladu s člankom 48. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(p)

izvršiti sve postojeće i nepodmirene ugovorne obveze članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili, ako je to potrebno za postizanje ciljeva sanacije, suzdržati se od izvršavanja takvih ugovornih obveza ili na drugi način odstupiti od pravilâ poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(q)

izvršiti sve postojeće i nepodmirene obveze matičnog društva središnje druge ugovorne strane u sanaciji, među ostalim pružiti financijsku potporu središnjoj drugoj ugovornoj strani s pomoću jamstava ili kreditnih linija; i

(r)

zahtijevati od članova sustava poravnanja da pruže dodatne doprinose u novcu podložno ograničenju iz članka 31.

(a)

zahtjevu za dobivanje odobrenja ili suglasnosti od bilo koje javne ili privatne osobe;

(b)

zahtjevima koji se odnose na prijenos financijskih instrumenata, prava, obveza ili imovine središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili prijelazne središnje druge ugovorne strane;

(c)

zahtjevu za obavješćivanje bilo koje javne ili privatne osobe;

(d)

zahtjevu za objavu bilo kakve obavijesti ili prospekta;

(e)

zahtjevu za dostavu ili prijavu dokumenata bilo kojem drugom tijelu.

(a)

podložno članku 67., osigurati da prijenos proizvodi učinak bez ikakvih obveza ili tereta koji utječu na prenesene financijske instrumente, prava, imovinu ili obveze;

(b)

ukinuti prava na stjecanje dodatnih vlasničkih instrumenata;

(c)

zahtijevati od relevantnog tijela da prekine ili suspendira uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ili službenu kotaciju svih financijskih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana na temelju Direktive 2001/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25);

(d)

osigurati da se prema kupcu ili prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani, u skladu s člankom 40. odnosno člankom 42., postupa kao da se radi o središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji, u pogledu svih prava ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji odnosno mjera koje poduzima ta središnja druga ugovorna strana u sanaciji, uključujući sva prava ili obveze povezane sa sudjelovanjem u tržišnoj infrastrukturi;

(e)

zahtijevati od središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili kupca ili prijelazne središnje druge ugovore strane da si, ako je to relevantno, međusobno pružaju informacije i pomoć;

(f)

osigurati članu sustava poravnanja koji je primatelj pozicija koje su mu dodijeljene temeljem ovlasti iz članka 48. stavka 1. točaka (o) i (p) preuzimanje prava ili obveza povezanih sa sudjelovanjem u središnjoj drugoj ugovornoj strani u odnosu na te pozicije;

(g)

poništiti ili izmijeniti odredbe ugovora u kojemu je središnja druga ugovorna strana u sanaciji jedna od strana ili zamijeniti kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu kao stranu umjesto središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(h)

promijeniti ili izmijeniti pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji, među ostalim u pogledu njezinih uvjeta pristupa poravnavanju za njezine članove sustava poravnanja i druge sudionike;

(i)

prenijeti članstvo člana sustava poravnanja sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji na kupca središnje druge ugovorne strane ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu.

(a)

kontinuitet ugovora koje je sklopila središnja druga ugovorna strana u sanaciji tako da kupac ili prijelazna središnja druga ugovorna strana preuzimaju prava i obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji u vezi sa svim financijskim instrumentima, pravima, imovinom ili obvezama koji su preneseni te zamijene središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji, bilo izričito ili posredno, u svim relevantnim ugovornim dokumentima;

(b)

zamjenu središnje druge ugovorne strane u sanaciji kupcem ili prijelaznom središnjom drugom ugovornom stranom u svim pravnim postupcima povezanima sa svim financijskim instrumentima, pravima, imovinom ili obvezama koji su preneseni.

(a)

pravo zaposlenika središnje druge ugovorne strane da otkaže ugovor o radu; niti na

(b)

podložno člancima 55., 56. i 57., ostvarivanje ugovornih prava strane ugovora, uključujući pravo na otkaz ugovora, ako je to navedeno u odredbama ugovora, zbog djelovanja ili propusta središnje druge ugovorne strane prije prijenosa, ili kupca ili prijelazne središnje druge ugovorne strane nakon prijenosa.

(a)

ako posebni upravitelj ne obavlja svoje dužnosti u skladu s uvjetima koje je odredilo sanacijsko tijelo;

(b)

ako bi se ciljevi sanacije bolje postigli smjenjivanjem ili zamjenom tog posebnog upravitelja; ili

(c)

ako više nisu ispunjeni uvjeti za imenovanje.

(a)

pod istim komercijalnim uvjetima pod kojima su bili pruženi središnjoj drugoj ugovornoj strani neposredno prije poduzimanja mjere sanacije, ako postoji sporazum u svrhu pružanja tih usluga i prostora; ili

(b)

pod razumnim komercijalnim uvjetima, ako ne postoji sporazum za svrhu tih usluga ili prostora ili ako je taj sporazum istekao.

(a)

pravo dioničara, vjerovnika i trećih strana da na temelju članka 74. podnesu žalbu na prijenos vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza iz stavka 1. ovog članka;

(b)

pravo dotičnih vjerovnika da na temelju članka 74. podnesu žalbu na smanjenje glavnice ili plativog iznosa ili konverziju ili restrukturiranje instrumenta, obveze ili ugovora obuhvaćenih stavkom 4. ovoga članka; i

(c)

zaštitne mjere za djelomične prijenose, navedene u poglavlju V., u odnosu na imovinu, prava ili obveze iz stavka 1..

(a)

da središnja druga ugovorna strana u sanaciji i primatelj navedene imovine, ugovora, vlasničkih instrumenata, prava ili obveza poduzmu sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da mjera počne proizvoditi učinke;

(b)

da središnja druga ugovorna strana u sanaciji drži vlasničke instrumente, imovinu ili prava ili ispunjava obveze u ime primatelja dok mjera ne počne proizvoditi učinke;

(c)

da se opravdani troškovi koji su primatelju valjano nastali pri provedbi bilo koje mjere koja se zahtjeva na temelju točaka (a) i (b) ovog stavka nadoknade na bilo koji od načina iz članka 27. stavka 10.

(a)

ostvarivanja bilo kakva prava otkaza, suspenzije, izmjene, netiranja ili prijeboja, uključujući u odnosu na ugovor koji je sklopio bilo koji subjekt grupe kojoj pripada središnja druga ugovorna strana, a koji uključuje odredbe o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza ili obveze za koje jamči ili ih na drugi način podupire bilo koji subjekt grupe;

(b)

stjecanja posjeda, izvršavanja kontrole ili prisilne naplate bilo kakvog založnog prava nad bilo kojom imovinom dotične središnje druge ugovorne strane ili bilo kojeg subjekta grupe u odnosu na ugovor koji uključuje odredbe o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza; ili

(c)

utjecanja na bilo kakva ugovorna prava dotične središnje druge ugovorne strane ili bilo kojeg subjekta grupe u odnosu na ugovor koji uključuje odredbe o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza.

(a)

ne prenose se na drugi subjekt; ili

(b)

ne podliježu otpisu, konverziji ili primjeni sanacijskog instrumenta za raspodjelu gubitaka ili pozicija.

(a)

ako su prava i obveze obuhvaćeni ugovorom preneseni na drugi subjekt, druga ugovorna strana može ostvariti prava otkaza u skladu s odredbama tog ugovora samo ako je subjekt primatelj prouzročio nastanak ili nastavak događaja izvršenja;

(b)

ako prava i obveze obuhvaćeni ugovorom ostanu središnjoj drugoj ugovornoj strani, druga ugovorna strana može ostvariti prava otkaza u skladu s odredbama za otkaz navedenima u ugovoru između središnje druge ugovorne strane i relevantne druge ugovorne strane samo ako je događaj izvršenja nastupio ili se nastavi nakon isteka suspenzije na temelju stavka 1. ovog članka.

(a)

upravljanja aktivnostima i uslugama središnje druge ugovorne strane, pri čemu izvršava ovlasti njezinih dioničara i upravnog odbora;

(b)

savjetovanja s odborom za rizike;

(c)

upravljanja i raspolaganja imovinom i vlasništvom središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

(a)

način na koji bi se postupilo prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjeru sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu u trenutku kada je sanacijsko tijelo smatralo da su uvjeti za sanaciju na temelju članka 22. stavka 1. bili ispunjeni te da je ta središnja druga ugovorna strana umjesto toga bila likvidirana u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti, slijedom potpune primjene primjenjivih ugovornih obveza i drugih aranžmana u okviru njezinih pravila poslovanja;

(b)

stvarno postupanje prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima, primijenjeno pri sanaciji središnje druge ugovorne strane;

(c)

navod o eventualnoj razlici između postupanja iz točke (a) ovog stavka i postupanja iz točke (b) ovog stavka.

(a)

zanemaruje se bilo kakvo pružanje izvanredne javne financijske potpore središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji ili hitne likvidnosne pomoći središnje banke ili bilo koje likvidnosne pomoći središnje banke u okviru nestandardne kolateralizacije, razdoblja dospijeća ili uvjetâ kamatnih stopa;

(b)

temelji se na gubicima koji bi stvarno nastali za članove sustava poravnanja i druge vjerovnike da je središnja druga ugovorna strana bila likvidirana u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti, slijedom potpune primjene primjenjivih ugovornih obveza i drugih aranžmana u okviru njezinih pravila poslovanja;

(c)

uzima se u obzir komercijalno razumnu procjenu izravnih troškova zamjene, uključujući sve dodatne zahtjeve u pogledu iznosa dodatne nadoknade, koji bi nastali članovima sustava poravnanja kada bi unutar odgovarajućeg razdoblja ponovno otvorili usporedive neto pozicije na tržištu, pri čemu se uzimaju u obzir stvarni tržišni uvjeti, uključujući dubinu tržišta i sposobnost tržišta da se u tome razdoblju izvrši relevantni opseg transakcija takvim neto pozicijama; i

(d)

temelji se na metodologiji središnje druge ugovorne strane u pogledu određivanja cijena, osim ako se takvom metodologijom za određivanje cijena ne odražavaju stvarni tržišni uvjeti.

(a)

od središnje druge ugovorne strane u sanaciji, kao povlašteni vjerovnik;

(b)

iz svih naknada koje je platio kupac ako se primjenjuje instrument prodaje poslovanja;

(c)

iz svih prihoda proizišlih slijedom obustave poslovanja prijelazne središnje druge ugovorne strane, kao povlašteni vjerovnik.

(a)

ako sanacijsko tijelo prenosi samo dio imovine, prava ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji na drugi subjekt ili, pri primjeni sanacijskog instrumenta, s prijelazne središnje druge ugovorne strane na kupca; i

(b)

ako sanacijsko tijelo izvršava ovlasti iz članka 49. stavka 1. točke (g).

(a)

prijenosa imovine kojom je obveza osigurana, osim ako se prenose i ta obveza i korist od osiguranja;

(b)

prijenosa osigurane obveze, osim ako se prenosi i korist iz osiguranja;

(c)

prijenosa koristi iz osiguranja, osim ako se prenosi i osigurana obveza;

(d)

promjene ili otkaza sporazumâ o osiguranju uporabom dodatnih ovlasti, ako je učinak te promjene ili otkaza takav da obveza više nije osigurana.

(a)

prijenosa samo dijela imovine, prava i obveza koji čine ili su sastavni dio strukturiranog financijskog sporazuma u kojemu je središnja druga ugovorna strana u sanaciji jedna od strana;

(b)

poništenja ili izmjene, uporabom dodatnih ovlasti, imovine, prava i obveza koji čine ili su sastavni dio strukturiranog financijskog sporazuma u kojemu je središnja druga ugovorna strana u sanaciji jedna od strana.

(a)

prenese na drugi subjekt samo dio imovine, prava ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(b)

poništi ili izmijeni odredbe ugovora u kojemu je središnja druga ugovorna strana u sanaciji jedna od strana ili kao stranu zamijeni kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu.

(a)

opoziv naloga za prijenos u skladu s člankom 5. Direktive 98/26/EZ;

(b)

učinak na izvršivost naloga za prijenos i netiranje kako je propisano člancima 3. i 5. Direktive 98/26/EZ;

(c)

učinak na uporabu sredstava, vrijednosnih papira ili kreditâ kako je propisano člankom 4. Direktive 98/26/EZ;

(d)

učinak na zaštitu kolateralnog osiguranja kako je propisano člankom 9. Direktive 98/26/EZ.

(a)

nadležno tijelo ili sanacijsko tijelo navedene središnje druge ugovorne strane;

(b)

nadležno tijelo matičnog društva središnje druge ugovorne strane;

(c)

središnju banku;

(d)

nadležno ministarstvo;

(e)

ESRB i imenovano nacionalno makrobonitetno tijelo; i

(f)

kolegij nadzornih tijela i sanacijski kolegij za tu središnju drugu ugovornu stranu.

(a)

procjeni sanacijskog tijela o tome ispunjava li središnja druga ugovorna strana uvjete za sanaciju; i

(b)

svim mjerama koje sanacijsko tijelo namjerava poduzeti, uključujući odluku o podnošenju zahtjeva za likvidaciju, imenovanju upravitelja ili bilo kojoj drugoj mjeri u okviru primjenjivog redovnog postupka u slučaju nesolventnosti.

(a)

središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji;

(b)

sanacijski kolegij;

(c)

imenovano nacionalno makrobonitetno tijelo i ESRB;

(d)

Komisiju, ESB i EIOPA-u; i

(e)

operatore sustava obuhvaćenih Direktivom 98/26/EZ u kojima sudjeluje središnja druga ugovorna strana u sanaciji.

(a)

na internetskim stranicama sanacijskog tijela;

(b)

na internetskim stranicama nadležnog tijela, ako se razlikuje od sanacijskog tijela, te na internetskim stranicama ESMA-e;

(c)

na internetskim stranicama središnje druge ugovorne strane u sanaciji; i

(d)

ako su vlasnički instrumenti ili dužnički instrumenti središnje druge ugovorne strane u sanaciji uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu, na sredstvima koja se rabe za objave propisanih informacija o središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji u skladu s člankom 21. stavkom 1. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26).

(a)

sanacijska tijela;

(b)

nadležna tijela, ESMA-u i EBA-u;

(c)

nadležna ministarstva;

(d)

posebne upravitelje ili privremene upravitelje imenovane na temelju ove Uredbe;

(e)

potencijalne stjecatelje s kojima u kontakt stupaju nadležna tijela ili kojima se obrate sanacijska tijela, neovisno o tome je li to kontaktiranje ili obraćanje izvedeno kao priprema za primjenu instrumenta prodaje poslovanja i neovisno o tome je li to obraćanje rezultiralo stjecanjem;

(f)

revizore, računovođe, pravne i stručne savjetnike, procjenitelje i ostale stručnjake koje izravno ili neizravno angažiraju sanacijska tijela, nadležna tijela, nadležna ministarstva ili potencijalni stjecatelji iz točke (e);

(g)

središnje banke i ostala tijela uključena u postupak sanacije;

(h)

prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu;

(i)

više rukovodstvo i članove upravnog odbora središnje druge ugovorne strane te zaposlenike tijelâ ili subjekata iz točaka od (a) do (k) prije, tijekom ili nakon njihova imenovanja;

(j)

sve ostale članove sanacijskog kolegija koji nisu navedeni u točkama (a), (b), (c) i (g); i

(k)

sve ostale osobe koje izravno ili neizravno, trajno ili povremeno pružaju ili su pružale usluge osobama iz točaka od (a) do (j).

(a)

svakom drugom osobom kada je to potrebno u svrhu planiranja ili provedbe mjere sanacije;

(b)

parlamentarnim istražnim odborima u svojoj državi članici, revizorskim sudovima u svojoj državi članici i drugim subjektima zaduženima za istrage u svojoj državi članici;

(c)

nacionalnim tijelima odgovornima za nadzor nad platnim sustavima, tijelima odgovornima za redovne postupke u slučaju nesolventnosti, tijelima kojima je povjerena javna dužnost nadzora nad drugim subjektima financijskog sektora, tijelima odgovornima za nadzor financijskih tržišta i društava za osiguranje i inspektorima koji djeluju u njihovo ime, tijelima odgovornima za očuvanje stabilnosti financijskog sustava u državama članicama uporabom makrobonitetnih pravila, tijelima odgovornima za zaštitu stabilnosti financijskog sustava te osobama odgovornima za provedbu zakonskih revizija.

(a)

razmjena informacija među zaposlenicima i stručnjacima tijela ili subjekata iz stavka 1. točaka od (a) do (g) i točke (j) unutar svakog pojedinog tijela ili subjekta;

(b)

razmjena informacija među sanacijskim tijelima i nadležnim tijelima, uključujući njihove zaposlenike i stručnjake, i s drugim sanacijskim tijelima u Uniji, drugim nadležnim tijelima u Uniji, nadležnim ministarstvima, središnjim bankama, tijelima odgovornima za redovne postupke u slučaju nesolventnosti, tijelima odgovornima za održavanje stabilnosti financijskog sustava u državama članicama uporabom makrobonitetnih pravila, osobama nadležnim za provedbu zakonskih revizija financijskih izvještaja, EBA-om, ESMA-om ili, podložno članku 80., s tijelima trećih zemalja koja izvršavaju jednakovrijedne funkcije kao i sanacijska tijela ili, podložno strogim zahtjevima u pogledu povjerljivosti, s potencijalnim stjecateljem za potrebe planiranja ili provedbe mjere sanacije.

(a)

podnošenje žalbe nema za posljedicu automatsku suspenziju učinaka osporavane odluke;

(b)

odluka sanacijskog tijela odmah je izvršiva te stvara oborivu pretpostavku da suspenzija njezina izvršenja ne bi bila u javnom interesu; i

(c)

postupak koji se odnosi na žalbu provodi se žurno.

(a)

ako središnja druga ugovorna strana treće zemlje pruža usluge ili ima društva kćeri u jednoj državi članici ili više njih;

(b)

ako središnja druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u državi članici pruža usluge ili ima jedno društvo kćer ili više njih u trećoj zemlji.

(a)

središnja druga ugovorna strana treće zemlje pruža usluge ili ima društva kćeri s poslovnim nastanom u jednoj državi članici ili više njih;

(b)

središnja druga ugovorna strana treće zemlje ima imovinu, prava ili obveze u jednoj državi članici ili više njih, ili se na tu imovinu, prava ili obveze primjenjuje pravo tih država članica.

(a)

izvršenje sanacijskih ovlasti u odnosu na sljedeće:

(b)

provedbu, uključujući zahtjev drugoj osobi da poduzme mjere radi provedbe, prijenosa vlasničkih instrumenata u društvu kćeri s poslovnim nastanom u državi članici koja ih je imenovala;

(c)

izvršenje ovlasti iz članaka 55., 56. i 57. u odnosu na prava bilo koje strane ugovora sa subjektom iz stavka 2. ovog članka ako su takve ovlasti potrebne za izvršenje sanacijskog postupka treće zemlje; i

(d)

učiniti neizvršivim bilo koje ugovorno pravo na otkaz, unovčenje ili prijevremeno izvršenje ugovora ili utjecati na ugovorna prava subjekata iz stavka 2. i drugih subjekata grupe ako takvo pravo proizlazi iz mjere sanacije koju u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu treće zemlje poduzima sanacijsko tijelo treće zemlje ili se ta mjera poduzima na neki drugi način na temelju pravnih ili regulatornih zahtjeva u pogledu sanacijskih aranžmana u toj zemlji, pod uvjetom da se i dalje obavljaju bitne obveze iz ugovora, uključujući obveze plaćanja i obveze isporuke te pružanje kolaterala.

(a)

sanacijski postupak treće zemlje nepovoljno bi utjecao na financijsku stabilnost u njihovoj državi članici;

(b)

postupanje prema vjerovnicima, članovima sustava poravnanja i, ako je to primjenjivo, njihovim klijentima u njihovoj državi članici ne bi bilo jednako kao prema vjerovnicima, članovima sustava poravnanja i, ako je to primjenjivo, njihovim klijentima u trećoj zemlji koji u sanacijskom postupku matične treće zemlje imaju slična zakonska prava;

(c)

priznavanje ili izvršenje sanacijskog postupka treće zemlje imali bi bitne fiskalne posljedice za njihovu državu članicu;

(d)

priznavanje ili izvršenje bili bi u suprotnosti s nacionalnim pravom.

(a)

ako središnja druga ugovorna strana treće zemlje pruža usluge ili ima društva kćeri u jednoj državi članici ili više njih, s relevantnim tijelima treće zemlje u kojoj ta središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan;

(b)

ako središnja druga ugovorna strana pruža usluge ili ima društvo kći ili više njih u trećim zemljama, s relevantnim tijelima trećih zemalja u kojima se te usluge pružaju ili u kojima ta društva kćeri imaju poslovni nastan.

(a)

izrade planova sanacije u skladu s člankom 12. i sličnim zahtjevima na temelju prava relevantnih trećih zemalja;

(b)

procjene mogućnosti sanacije takvih institucija i grupa u skladu s člankom 15. i sličnim zahtjevima na temelju prava relevantnih trećih zemalja;

(c)

primjene ovlasti za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije na temelju članka 16. te svih sličnih ovlasti na temelju prava relevantnih trećih zemalja;

(d)

primjene mjera rane intervencije na temelju članka 18. te sličnih ovlasti na temelju prava relevantnih trećih zemalja; i

(e)

primjene sanacijskih instrumenata i izvršavanja sanacijskih ovlasti te sličnih ovlasti dodijeljenih relevantnim tijelima trećih zemalja.

(a)

razmjeni informacija potrebnih za pripremu i održavanje planova sanacije;

(b)

savjetovanju i suradnji pri izradi planova sanacije, uključujući načela izvršavanja ovlasti na temelju članka 77. te sličnih ovlasti na temelju prava relevantnih trećih zemalja;

(c)

razmjeni informacija potrebnih za primjenu sanacijskih instrumenata i izvršavanje sanacijskih ovlasti te sličnih ovlasti na temelju prava relevantnih trećih zemalja;

(d)

ranom upozoravanju strana sporazuma o suradnji ili savjetovanju s njima prije poduzimanja bilo kakvih značajnih mjera na temelju ove Uredbe ili prava relevantne treće zemlje koji utječu na središnju drugu ugovornu stranu ili grupu na koju se aranžman odnosi;

(e)

koordinaciji javne komunikacije u slučaju zajedničkih mjera sanacije;

(f)

postupcima i aranžmanima za razmjenu informacija i suradnju na temelju točaka od (a) do (e) ovog stavka, među ostalim, ako je to primjereno, putem uspostave i radom skupina za upravljanje krizama.

(a)

ta tijela trećih zemalja podliježu zahtjevima i standardima o čuvanju poslovne tajne koji se, prema mišljenju svih dotičnih tijela, smatraju barem jednakovrijednima onima koji su propisani člankom 73.; i

(b)

informacije su potrebne za obavljanje funkcija relevantnih tijela trećih zemalja na temelju nacionalnog prava koje su usporedive s dužnostima na temelju ove Uredbe te se ne rabe u druge svrhe.

(a)

relevantno tijelo države članice iz koje su potekle informacije slaže se s objavom; i

(b)

informacije se objavljuju samo u svrhe koje je dopustilo tijelo iz točke (a).

(a)

izravno;

(b)

u suradnji s drugim tijelima;

(c)

vlastitom odgovornošću putem delegiranja takvim tijelima;

(d)

podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

(a)

ako se planovi oporavka ne izrade, ne održavaju i ne ažuriraju, čime se krši članak 9.;

(b)

ako se ne pruže sve informacije potrebne za izradu planova sanacije, čime se krši članak 13.; i

(c)

ako središnja druga ugovorna strana ne obavijesti nadležno tijelo o tome da ta središnja druga ugovorna strana propada ili je vjerojatno da će propasti, čime se krši članak 70. stavak 1.

(a)

javnu izjavu u kojoj su navedeni odgovorna fizička osoba, središnja druga ugovorna strana ili druga pravna osoba te vrsta kršenja;

(b)

naredbu kojom se od odgovorne fizičke ili pravne osobe traži da prekine postupanje i da ne ponavlja takvo postupanje;

(c)

privremenu zabranu obavljanja funkcija u središnjoj drugoj ugovornoj strani za člana višeg rukovodstva središnje druge ugovorne strane ili svaku drugu fizičku osobu koju se smatra odgovornom;

(d)

u slučaju pravne osobe, administrativne novčane kazne u iznosu do 10 % ukupnog godišnjeg prometa te pravne osobe u prethodnoj poslovnoj godini. Ako je pravna osoba društvo kći matičnog društva, relevantni promet jest promet koji proizlazi iz konsolidiranih financijskih izvještaja krajnjeg matičnog društva u prethodnoj poslovnoj godini;

(e)

u slučaju fizičke osobe, administrativne novčane kazne u iznosu do 5 000 000 EUR ili, u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, odgovarajuću vrijednost u nacionalnoj valuti na datum 11. veljače 2021.; i

(f)

administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa koristi dobivene kršenjem, ako je takvu korist moguće utvrditi.

(a)

ako je administrativna sankcija ili druga administrativna mjera izrečena fizičkoj osobi te se objavljivanje osobnih podataka pokazuje nerazmjernim na temelju obvezne prethodne procjene razmjernosti takvog objavljivanja;

(b)

ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili kaznenu istragu ili postupak koji su u tijeku;

(c)

ako bi objavljivanje uključenoj središnjoj drugoj ugovornoj strani ili fizičkim osobama prouzročilo nerazmjernu štetu, u mjeri u kojoj je to moguće utvrditi.

(a)

ozbiljnost i trajanje kršenja;

(b)

stupanj odgovornosti odgovorne fizičke ili pravne osobe;

(c)

financijsku snagu odgovorne fizičke ili pravne osobe, navedenu, primjerice, kao ukupni promet odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak odgovorne fizičke osobe;

(d)

iznos ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka odgovorne fizičke ili pravne osobe, u mjeri u kojoj ih je moguće utvrditi;

(e)

gubitke koje su zbog kršenja imale treće strane, u mjeri u kojoj ih je moguće utvrditi;

(f)

razinu suradnje odgovorne fizičke ili pravne osobe s nadležnim tijelom i sanacijskim tijelom;

(g)

prethodna kršenja od strane odgovorne fizičke ili pravne osobe;

(h)

moguće sistemske posljedice kršenja.

1.

u članku 4. točki 3. dodaje se sljedeća podtočka:

(*)  Uredba (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredbi (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 806/2014 i (EU) 2015/2365 i direktiva 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2007/36/EZ, 2014/59/EU i (EU) 2017/1132 (SL L 022, 22.1.2021., str. 1.).”;"

2.

u članku 40. stavku 5. dodaje se sljedeći podstavak:

„Za potrebe djelovanja unutar područja primjene Uredbe (EU) 2021/23, člana Odbora supervizora iz stavka 1. točke (b) može u svakoj državi članici, ako je to primjereno, pratiti predstavnik sanacijskog tijela koji nema pravo glasa.”

1.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 6.b

Suspenzija obveze poravnanja u slučaju sanacije

1.   Ako središnja druga ugovorna strana ispunjava uvjete na temelju članka 22. Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća (*) sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane imenovano na temelju članka 3. stavka 1. te uredbe ili nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 22. stavkom 1. ove Uredbe, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadležnog tijela odgovornog za nadzor člana sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji, može zatražiti od Komisije da suspendira obvezu poravnanja iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe za posebne kategorije OTC izvedenica ili za određenu vrstu druge ugovorne strane ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Zahtjevu iz prvog podstavka prilaže se dokaz o ispunjavanju uvjeta utvrđenih u tom podstavku točkama (a) i (b).

Tijelo iz prvog podstavka dostavlja ESMA-i i ESRB-u svoj obrazloženi zahtjev istodobno s podnošenjem zahtjeva Komisiji.

2.   ESMA u roku od 24 sata od primitka obavijesti o zahtjevu od tijela iz stavka 1. prvog podstavka ovog članka te, u mjeri u kojoj je to moguće, nakon savjetovanja s ESRB-om daje mišljenje o namjeravanoj suspenziji, uzimajući u obzir potrebu da se izbjegne ili otkloni ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti ili urednom funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji, ciljevima sanacije utvrđenima u članku 21. Uredbe (EU) 2021/23 i kriterijima navedenima u članku 5. stavcima 4. i 5. ove Uredbe.

3.   Ako ESMA smatra da suspenzija obveze poravnanja predstavlja bitnu promjenu kriterija utvrđenih kako bi obveza trgovanja počela proizvoditi učinke, kako se navodi u članku 32. stavku 5. Uredbe (EU) br. 600/2014, ESMA može zahtijevati od Komisije da suspendira obvezu trgovanja utvrđenu u članku 28. stavcima 1. i 2. te uredbe za iste posebne kategorije OTC izvedenica koje podliježu zahtjevu o suspenziji obveze poravnanja.

ESMA svoj obrazloženi zahtjev podnosi tijelu iz stavka 1. prvog podstavka i ESRB-u istodobno s podnošenjem zahtjeva Komisiji.

4.   Zahtjevi iz stavaka 1. i 3. te mišljenje iz stavka 2. ne objavljuju se.

5.   Nakon primitka zahtjeva iz stavka 1., na temelju razloga i dokaza koje je dostavilo tijelo iz stavka 1., Komisija, bez nepotrebne odgode, suspendira obvezu poravnanja za posebne kategorije OTC izvedenica s pomoću provedbenog akta odnosno odbija zahtjev za suspenziju.

Komisija pri donošenju provedbenog akta iz prvog podstavka uzima u obzir mišljenje ESMA-e iz stavka 2. ovog članka, ciljeve sanacije iz članka 21. Uredbe (EU) 2021/23 kriterije navedene u članku 5. stavcima 4. i 5. ove Uredbe o tim kategorijama OTC izvedenica te potrebu suspenzije radi izbjegavanja ili otklanjanja ozbiljne prijetnje financijskoj stabilnosti ili urednom funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji.

Ako odbije zahtjev za suspenziju, Komisija u pisanom obliku dostavlja obrazloženje za takvu odluku tijelu koje je podnijelo zahtjev iz stavka 1. prvog podstavka i ESMA-i. Komisija o tome odmah obavješćuje Europski parlament i Vijeće te im prosljeđuje obrazloženje dano tijelu koje je podnijelo zahtjev iz stavka 1. prvog podstavka te ESMA-i. Takve informacije ne objavljuju se.

Provedbeni akt iz prvog podstavka ovog stavka donosi se u skladu s postupkom iz članka 86. stavka 3.

6.   Ako ESMA to zatraži u skladu sa stavkom 3. ovog članka, provedbenim aktom kojim se suspendira obveza poravnanja može se suspendirati i obveza trgovanja utvrđena u članku 28. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 600/2014 za iste posebne kategorije OTC izvedenica koje podliježu suspenziji obveze poravnanja.

7.   Suspenzija obveze poravnanja i, ako je to primjenjivo, obveze trgovanja priopćuje se tijelu koje je podnijelo zahtjev iz stavka 1. prvog podstavka ovog članka te ESMA-i i objavljuje u Službenom listu Europske unije, na internetskim stranicama Komisije te u javnom registru iz članka 6.

8.   Suspenzija obveze poravnanja na temelju stavka 5. valjana je tijekom početnog razdoblja koje nije dulje od tri mjeseca od datuma početka primjene te suspenzije.

Suspenzija obveze trgovanja iz stavka 6. valjana je tijekom istog početnog razdoblja.

9.   Ako razlozi za suspenziju i dalje postoje, Komisija s pomoću provedbenog akta može produljiti suspenziju iz stavka 5. za dodatna razdoblja od najviše tri mjeseca, pri čemu ukupno razdoblje suspenzije ne traje dulje od 12 mjeseci. Svako produljenje suspenzije objavljuje se u skladu sa stavkom 7.

Provedbeni akt iz prvog podstavka ovog stavka donosi se u skladu s postupkom iz članka 86. stavka 3.

10.   Bilo koje tijelo iz stavka 1. prvog podstavka pravodobno prije isteka početnog razdoblja suspenzije iz stavka 5. ili razdoblja produljenja iz stavka 9. Komisiji može podnijeti zahtjev za produljenje suspenzije obveze poravnanja.

Zahtjevu se prilaže dokaz o tome da su i dalje ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 1. prvom podstavku točkama (a) i (b).

Tijelo iz prvog podstavka dostavlja ESMA-i i ESRB-u svoj obrazloženi zahtjev istodobno s dostavom zahtjeva Komisiji.

Zahtjev iz prvog podstavka ne objavljuje se.

ESMA bez nepotrebne odgode nakon primitka obavijesti o zahtjevu i, ako se to smatra potrebnim, nakon savjetovanja s ESRB-om Komisiji daje mišljenje o tome primjenjuju li se i dalje razlozi za suspenziju, uzimajući u obzir potrebu da se izbjegne ili otkloni ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti ili urednom funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji, ciljevima sanacije utvrđenima u članku 21. Uredbe (EU) 2021/23 i kriterijima navedenima u članku 5. stavcima 4. i 5. ove Uredbe. ESMA šalje primjerak tog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću. To se mišljenje ne objavljuje.

Provedbenim aktom kojim se produljuje suspenzija obveze poravnanja može se produljiti i razdoblje suspenzije obveze trgovanja iz stavka 6.

Produljenje suspenzije obveze trgovanja valjano je za isto razdoblje kao i produljenje suspenzije obveze poravnanja.

(*)  Uredba (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredbi (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 806/2014 i (EU) 2015/2365 i direktiva 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2007/36/EZ, 2014/59/EU i (EU) 2017/1132 (SL L 022, 22.1.2021., str. 1.).”;"

2.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 13.a

Zamjena referentnih kamatnih stopa u prošlim transakcijama trgovanja

1.   Druge ugovorne strane iz članka 11. stavka 3. mogu nastaviti primjenjivati postupke za upravljanje rizicima, kojima raspolažu na datum početka primjene ove Uredbe, u odnosu na ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana, a koji su sklopljeni ili obnovljeni prije datuma na koji obveza uspostave postupaka upravljanja rizicima na temelju članka 11. stavka 3. počinje proizvoditi učinke, ako se nakon 11. veljače 2021. ti ugovori obnavljaju samo u svrhu zamjene referentne kamatne stope koja se u njima navodi ili uvođenja pomoćnih odredaba u odnosu na tu referentnu stopu.

2.   Transakcije sklopljene ili obnovljene prije datuma na koji obveza poravnanja počinje proizvoditi učinke na temelju članka 4., a koje se nakon 11. veljače 2021. obnavljaju samo u svrhu zamjene referentne kamatne stope koja se u njima navodi ili uvođenja pomoćnih odredaba u odnosu na tu referentnu stopu ne podliježu zbog toga obvezi poravnanja iz članka 4.”;

3.

u članku 24.a stavku 7. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

4.

u članku 28. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Odbor za rizike savjetuje odbor o svim aranžmanima koji mogu utjecati na upravljanje rizicima središnje druge ugovorne strane, poput znatne promjene u njezinu modelu rizika, postupcima u slučaju neispunjavanja obveza, kriterijima za prihvaćanje članova sustava poravnanja, poravnanju novih kategorija instrumenata ili eksternalizaciji funkcija. Odbor za rizike pravodobno obavješćuje upravni odbor o svim novim rizicima koji utječu na otpornost središnje druge ugovorne strane. Savjeti odbora za rizike ne zahtijevaju se u pogledu dnevnog poslovanja središnje druge ugovorne strane. Ulažu se odgovarajući napori radi savjetovanja s odborom za rizike o događajima koji utječu na upravljanje rizicima središnje druge ugovorne strane u kriznim situacijama, među ostalim i o događajima koji su relevantni za izloženosti članova sustava poravnanja prema središnjoj drugoj ugovornoj strani te međuovisnostima s ostalim središnjim drugim ugovornim stranama.”;

5.

u članku 28. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Središnja druga ugovorna strana odmah obavješćuje nadležno tijelo i odbor za rizike o svakoj odluci kojom odbor odluči da neće prihvatiti savjete odbora za rizike te obrazlaže takvu odluku. Odbor za rizike ili bilo koji član odbora za rizike mogu obavijestiti nadležno tijelo o svim područjima u vezi s kojima smatraju da savjeti odbora za rizike nisu prihvaćeni.”;

6.

u članku 37. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Središnja druga ugovorna strana obavješćuje nadležno tijelo o svim znatnim negativnim promjenama profila rizičnosti bilo kojeg od svojih članova sustava poravnanja, utvrđenima u kontekstu procjene središnje druge ugovorne strane iz prvog podstavka ili bilo koje druge procjene sa sličnim zaključkom, uključujući sve negativne promjene rizičnosti za središnju drugu ugovornu stranu do kojih dolazi zbog bilo kojeg od njezinih članova sustava poravnanja, a za koje središnja druga ugovorna strana smatra da bi mogle dovesti do pokretanja postupka u slučaju neispunjavanja obveza.”;

7.

u članku 38. dodaje se sljedeći stavak:

„8.   Članovi sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane jasno obavješćuju svoje postojeće i potencijalne klijente o mogućim gubicima ili drugim troškovima koje bi mogli pretrpjeti kao rezultat primjene postupaka upravljanja u slučaju neispunjavanja obveza i aranžmana za raspodjelu gubitaka i pozicija u okviru pravilâ poslovanja središnje druge ugovorne strane, među ostalim i o vrsti naknade koju mogu primiti, uzimajući u obzir članak 48. stavak 7. Klijentima se pružaju dostatno detaljne informacije kako bi mogli razumjeti gubitke ili druge troškove koje bi u najlošijem slučaju mogli pretrpjeti ako bi središnja druga ugovorna strana poduzela mjere oporavka.”;

8.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 45.a

Privremena ograničenja u slučaju značajnog događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza

1.   U slučaju značajnog događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza kako je definiran u članku 2. točki 9 Uredbe (EU) 2021/23 nadležno tijelo može zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da se suzdrži od bilo koje od sljedećih mjera tijekom razdoblja koje je utvrdilo nadležno tijelo, a koje ne smije biti dulje od pet godina:

2.   Nadležno tijelo može donijeti odluku o izuzimanju od ograničenja iz stavka 1. ako smatra da se takvim izuzimanjem ne bi smanjila količina ili dostupnost vlastitih sredstava središnje druge ugovorne strane, posebice vlastitih sredstava koja su dostupna za uporabu u svojstvu mjere oporavka.

3.   ESMA u roku od 12. veljače 2022. sastavlja smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 kojima se dodatno određuju okolnosti u kojima nadležno tijelo može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da se suzdrži od poduzimanja bilo kojeg od djelovanja iz stavka 1 ovog članka.”;

9.

u članku 81. stavku 3. prvom podstavku dodaje se sljedeća točka:

„(n)

sanacijska tijela imenovana na temelju članka 3. Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća (*).