Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Uredba (EU) 2022/1031 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. lipnja 2022. o pristupu gospodarskih subjekata, robe i usluga iz trećih zemalja tržištu javne nabave Unije i tržištu koncesija Unije i o postupcima kojima se podupiru pregovori o pristupu gospodarskih subjekata, robe i usluga iz Unije tržištu javne nabave trećih zemalja i tržištu koncesija trećih zemalja (Instrument za međunarodnu nabavu – IMN)

Službeni link: 32022R1031 verzija: 30.06.2022. na snazi od 29.08.2022.

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

U skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) Unija utvrđuje i provodi zajedničke politike i djelovanja te poboljšava suradnju u svim područjima međunarodnih odnosa, između ostaloga, radi poticanja integracije svih zemalja u svjetsko gospodarstvo, uključujući i postupnim ukidanjem ograničenja u međunarodnoj trgovini.

 

(2)

Prema članku 206. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Unija uspostavom carinske unije u zajedničkom interesu doprinosi skladnom razvoju svjetske trgovine, postupnom ukidanju ograničenja međunarodne trgovine i izravnih stranih ulaganja te smanjenju carinskih i ostalih prepreka.

 

(3)

U skladu s člankom 26. UFEU-a Unija donosi mjere s ciljem uspostave ili osiguranja funkcioniranja unutarnjeg tržišta koje obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojemu se slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala osigurava u skladu s Ugovorima. Pristup gospodarskih subjekata, robe i usluga iz trećih zemalja tržištu javne nabave Unije ili tržištu koncesija Unije obuhvaćen je područjem primjene zajedničke trgovinske politike.

 

(4)

Članak III. stavak 8. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. i članak XIII. Općeg sporazuma o trgovini uslugama isključuju javnu nabavu iz glavnih multilateralnih postupaka Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

 

(5)

U okviru WTO-a i putem svojih bilateralnih odnosa Unija se zalaže za ambiciozno otvaranje međunarodnog tržišta javne nabave Unije i njezinih trgovačkih partnera te međunarodnog tržišta koncesija Unije i njezinih trgovačkih partnera u duhu reciprociteta i zajedničke koristi.

 

(6)

Plurilateralnim Sporazumom WTO-a o javnoj nabavi i trgovinskim sporazumima Unije koji sadržavaju odredbe o javnoj nabavi omogućuje se gospodarskim subjektima Unije pristup samo tržištu javne nabave trećih zemalja ili tržištu koncesija trećih zemalja koje su stranke tih sporazuma.

 

(7)

Ako je treća zemlja stranka Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi ili je sklopila trgovinski sporazum s Unijom koji sadržava odredbe o javnoj nabavi, Komisija bi trebala slijediti mehanizme savjetovanja ili postupke rješavanja sporova utvrđene u tim sporazumima ako se ograničavajuće prakse odnose na javnu nabavu koja je obuhvaćena obvezama u pogledu pristupa tržištu koje je ta treća zemlja preuzela u odnosu na Uniju.

 

(8)

Mnoge treće zemlje nisu sklone otvoriti svoje tržište javne nabave ili svoje tržište koncesija međunarodnom tržišnom natjecanju niti poboljšati pristup tim tržištima. Stoga se gospodarski subjekti Unije suočavaju s ograničavajućim praksama javne nabave u mnogim trećim zemljama, što dovodi do gubitka znatnih trgovinskih mogućnosti.

 

(9)

Uredbom (EU) br. 654/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se pravila i postupci kako bi se osiguralo ostvarivanje pravâ Unije na temelju međunarodnih trgovinskih sporazuma koje je Unija sklopila. Takva pravila i postupci ne postoje za postupanje s gospodarskim subjektima, robom i uslugama koji nisu obuhvaćeni takvim međunarodnim sporazumima.

 

(10)

Međunarodne obveze koje je Unija preuzela u odnosu na treće zemlje u pogledu pristupa tržištu u području javne nabave i koncesija zahtijevaju, među ostalim, ravnopravan tretman gospodarskih subjekata iz tih trećih zemalja. Stoga se mjere donesene na temelju ove Uredbe mogu primjenjivati samo na gospodarske subjekte, robu ili usluge iz trećih zemalja koje nisu stranke plurilateralnog Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi ili bilateralnih ili multilateralnih trgovinskih sporazuma sklopljenih s Unijom koji sadržavaju obveze o pristupu tržištu javne nabave ili tržištu koncesija ili na gospodarske subjekte, robu ili usluge iz zemalja koje su stranke takvih sporazuma, ali samo u pogledu postupaka javne nabave za robu, usluge ili koncesije koji nisu obuhvaćeni tim sporazumima. U skladu s direktivama 2014/23/EU (4), 2014/24/EU (5) i 2014/25/EU (6) Europskog parlamenta i Vijeća i kako je pojašnjeno u Komunikaciji Komisije od 24. srpnja 2019. o smjernicama za sudjelovanje ponuditelja i robe iz trećih zemalja na tržištu javne nabave EU-a, gospodarski subjekti iz trećih zemalja koje nisu sklopile sporazum kojim se predviđa otvaranje tržišta javne nabave EU-a ili čija roba, usluge i radovi nisu obuhvaćeni takvim sporazumom, nemaju osiguran pristup postupcima javne nabave u EU-u te mogu biti isključeni.

 

(11)

Djelotvorna primjena mjera donesenih na temelju ove Uredbe radi poboljšavanja pristupa gospodarskih subjekata Unije tržištu javne nabave određenih trećih zemalja ili tržištu koncesija određenih trećih zemalja zahtijeva jasan skup pravila o podrijetlu za gospodarske subjekte, robu i usluge.

 

(12)

Podrijetlo robe trebalo bi utvrditi u skladu s člankom 60. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

 

(13)

Podrijetlo usluge trebalo bi utvrditi na temelju podrijetla fizičke ili pravne osobe koja je pruža. Trebalo bi smatrati da je pravna osoba podrijetlom iz zemlje u skladu s čijim je zakonima osnovana ili na drugi način organizirana te na čijem državnom području obavlja znatne poslovne aktivnosti. Trebalo bi smatrati da pravne osobe koje su osnovane ili na drugi način organizirane u skladu sa zakonima države članice imaju podrijetlo u Uniji samo ako imaju izravnu i stvarnu vezu s gospodarstvom države članice. Kako bi se izbjeglo moguće izbjegavanje mjere Instrumenta za međunarodnu nabavu (IMN), možda će biti potrebno utvrditi podrijetlo pravnih osoba pod stranom kontrolom ili u stranom vlasništvu koje ne obavljaju znatne poslovne aktivnosti na državnom području treće zemlje ili na državnom području države članice u skladu s čijim zakonima su osnovane ili na drugi način organizirane uzimajući u obzir i druge elemente, kao što je podrijetlo vlasnikâ ili drugih osoba koje imaju prevladavajući utjecaj na tu pravnu osobu.

 

(14)

Pri procjenjivanju postoje li u trećoj zemlji posebne mjere ili posebne prakse koje bi mogle dovesti do narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije tržištu javne nabave ili tržištu koncesija te treće zemlje, Komisija bi trebala ispitati u kojoj mjeri zakoni, pravila ili druge mjere u pogledu tržišta javne nabave ili tržišta koncesija dotične treće zemlje osiguravaju transparentnost u skladu s međunarodnim standardima i ne dovode do ozbiljnih i opetovanih ograničenja protiv gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije. Osim toga, Komisija bi trebala ispitati u kojoj mjeri pojedinačni javni naručitelji iz trećih zemalja ili naručitelji iz trećih zemalja donose restriktivne prakse protiv gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije ili zadržavaju takve prakse.

 

(15)

Komisija bi trebala moći u svakom trenutku pokrenuti transparentnu istragu o navodno restriktivnim mjerama ili praksama koje je donijela ili koje zadržava treća zemlja.

 

(16)

S obzirom na opći cilj politike Unije da se podrži gospodarski rast najmanje razvijenih zemalja i njihova integracija u globalne vrijednosne lance, Komisija ne bi trebala pokretati istragu kad je riječ o zemljama koje ostvaruju korist od dogovora „sve osim oružja” koje su navedene na popisu u Prilogu IV. Uredbi (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

 

(17)

Pri provođenju istrage Komisija bi trebala pozvati dotičnu treću zemlju da započne savjetovanja s ciljem uklanjanja ili ispravljanja svih restriktivnih mjera ili praksi te time poboljšanja mogućnosti nadmetanja za gospodarske subjekte, robu i usluge Unije na tržištu javne nabave u toj trećoj zemlji ili na tržištu koncesija u toj trećoj zemlji.

 

(18)

Iznimno je važno da se istraga provodi transparentno. Izvješće o glavnim nalazima istrage trebalo bi stoga biti javno dostupno.

 

(19)

Ako se istragom potvrdi postojanje restriktivnih mjera ili praksi, a savjetovanja s dotičnom trećom zemljom ne dovedu do zadovoljavajućih korektivnih djelovanja kojima se u razumnom roku ispravlja ozbiljno i opetovano narušavanje pristupa za gospodarske subjekte, robu i usluge Unije, ili ako dotična treća zemlja odbije započeti savjetovanja, Komisija bi na temelju ove Uredbe, ako smatra da je takvo donošenje u interesu Unije, trebala donijeti mjeru IMN-a u obliku prilagodbe bodova ili isključenja ponuda.

 

(20)

Utvrđivanje je li donošenje mjere IMN-a u interesu Unije trebalo bi se temeljiti na procjeni svih različitih interesa u cjelini, među ostalim i interesa gospodarskih subjekata Unije. Komisija bi trebala odvagnuti posljedice donošenja takve mjere u odnosu na njezin utjecaj na šire interese Unije. Važno je posvetiti posebnu pozornost općem cilju postizanja reciprociteta otvaranjem tržišta trećih zemalja i poboljšanjem mogućnosti pristupa tržištima za gospodarske subjekte Unije. Trebalo bi uzeti u obzir i cilj ograničavanja nepotrebnog administrativnog opterećenja javnih naručitelja i naručitelja, kao i gospodarskih subjekata.

 

(21)

Prilagodba bodova trebala bi se primjenjivati samo u svrhu evaluacije ponuda koje su podnijeli gospodarski subjekti koji su podrijetlom iz dotične treće zemlje. Takva mjera ne bi trebala utjecati na cijenu koju treba platiti na temelju ugovora koji treba sklopiti s uspješnim ponuditeljem. Kad javni naručitelji ili naručitelji odluče temeljiti svoju evaluaciju ponuda na cijeni ili trošku kao jedinom kriteriju za dodjelu ugovora, razina prilagodbe bodova trebala bi biti znatno viša kako bi se osigurala usporediva djelotvornost mjere IMN-a.

 

(22)

Mjere IMN-a trebale bi se primjenjivati na postupke javne nabave obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, uključujući okvirne sporazume i dinamičke sustave nabave. Ako je određeni ugovor dodijeljen u okviru dinamičkog sustava nabave na koji se primjenjuje mjera IMN-a, mjere IMN-a trebale bi se primjenjivati i na taj konkretni ugovor. Međutim, mjere IMN-a ne bi se trebale primjenjivati na ugovore ispod određenog praga kako bi se ograničilo ukupno administrativno opterećenje javnih naručitelja i naručitelja. Kako bi se izbjegla moguća dvostruka primjena mjera IMN-a, takve se mjere ne bi trebale primjenjivati na ugovore dodijeljene na temelju okvirnog sporazuma ako su mjere IMN-a već primijenjene u fazi sklapanja tog okvirnog sporazuma.

 

(23)

Kako bi se izbjeglo moguće izbjegavanje određene mjere IMN-a, uspješnim ponuditeljima trebalo bi uvesti odgovarajuće obveze. Te bi se obveze trebale primjenjivati samo na postupke javne nabave koji podliježu određenoj mjeri IMN-a, kao i na ugovore dodijeljene na temelju okvirnog sporazuma ako je vrijednost takvih ugovora jednaka ili viša od određenog praga i ako taj okvirni sporazum podliježe određenoj mjeri IMN-a.

 

(24)

Ako treća zemlja sudjeluje u sadržajnim i uznapredovalim pregovorima s Unijom o pristupu tržištu u području javne nabave s ciljem uklanjanja ili ispravljanja narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije svojem tržištu javne nabave ili svojem tržištu koncesija, Komisija bi trebala moći, tijekom pregovora, suspendirati mjere IMN-a koje se odnose na dotičnu treću zemlju.

 

(25)

Važno je da javni naručitelji i naručitelji ujednačeno primjenjuju mjere IMN-a u Uniji. Kako bi se uzela u obzir raznolikost administrativnih kapaciteta javnih naručitelja i naručitelja, države članice trebale bi moći, pod određenim strogim uvjetima, zatražiti izuzeće od mjera IMN-a za ograničeni popis lokalnih javnih naručitelja. Pri provjeri popisa lokalnih javnih naručitelja, kako su ih predložile države članice, važno je da Komisija uzme u obzir posebnu situaciju tih javnih naručitelja u pogledu, među ostalim, broja stanovnika i geografskog položaja. Takvo bi se izuzeće moglo odnositi i na postupke javne nabave koje bi ti javni naručitelji trebali moći provoditi na temelju okvirnih sporazuma ili dinamičkih sustava nabave.

 

(26)

Nužno je da javni naručitelji i naručitelji imaju pristup nizu visokokvalitetnih proizvoda koji zadovoljavaju njihove zahtjeve za kupnju po konkurentnoj cijeni. Javni naručitelji i naručitelji trebali bi stoga imati mogućnost neprimjene mjera IMN-a kojima se ograničava pristup neobuhvaćene robe i neobuhvaćenih usluga ako nema dostupne robe ili usluga Unije ili obuhvaćene robe ili obuhvaćenih usluga koje zadovoljavaju zahtjeve javnog naručitelja ili naručitelja ili ako trebaju zaštititi ključne potrebe javne politike, primjerice kad je riječ o prevladavajućim razlozima u vezi s javnim zdravljem ili zaštitom okoliša. Kad javni naručitelji ili naručitelji primjenjuju te iznimke, o tome bi trebalo pravodobno i sveobuhvatno obavijestiti Komisiju kako bi se omogućio odgovarajući nadzor provedbe ove Uredbe.

 

(27)

U slučaju da javni naručitelji ili naručitelji pogrešno primjenjuju mjere IMN-a čime se negativno utječe na izglede gospodarskih subjekata koji imaju pravo sudjelovati u postupku javne nabave, trebale bi se primjenjivati direktive Vijeća 89/665/EEZ (9) i 92/13/EEZ (10). Pogođeni gospodarski subjekti trebali bi moći pokrenuti postupak pravne zaštite u skladu s nacionalnim pravom kojim se te direktive provode ako, na primjer, ti gospodarski subjekti smatraju da je konkurentski gospodarski subjekt trebao biti isključen ili da je ponuda trebala biti niže rangirana zbog primjene mjere IMN-a. Komisija bi također trebala moći primijeniti korektivni mehanizam u skladu s člankom 3. Direktive 89/665/EEZ ili člankom 8. Direktive 92/13/EEZ.

 

(28)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

 

(29)

Za donošenje provedbenih akata u pogledu donošenja, povlačenja, suspenzije, ponovnog uvođenja ili produljenja mjere IMN-a trebalo bi primjenjivati postupak ispitivanja, a Komisiji bi trebao pomagati Odbor za trgovinske prepreke osnovan Uredbom (EU) 2015/1843 Europskog parlamenta i Vijeća (12). S obzirom na to da bi mjere IMN-a mogle imati različite učinke na tržište javne nabave Unije ili na tržište koncesija Unije, trebalo bi prilagoditi postupak odbora koji se primjenjuje na nacrte provedbenih akata kojima se predviđa isključenje ponuda te bi se u takvim slučajevima trebao primjenjivati članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

 

(30)

U vezi s pitanjima koja utječu na primjenu pravnog okvira Unije o javnoj nabavi i ako je to potrebno, Komisija bi trebala moći zatražiti savjet Savjetodavnog odbora za ugovore o javnoj nabavi osnovanog Odlukom Vijeća 71/306/EEZ (13).

 

(31)

Informacije primljene u skladu s ovom Uredbom trebale bi se upotrebljavati samo u svrhu za koju su zatražene te uz odgovarajuće poštovanje primjenjivih zahtjeva u pogledu zaštite i povjerljivosti podataka na razini Unije i na nacionalnoj razini. Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14) te članak 28. Direktive 2014/23/EU, članak 21. Direktive 2014/24/EU i članak 39. Direktive 2014/25/EU trebali bi se primjenjivati na odgovarajući način.

 

(32)

U skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (15) i radi, među ostalim, smanjivanja administrativnog opterećenja, posebno za države članice, Komisija bi trebala redovito preispitivati područje primjene, funkcioniranje i učinkovitost ove Uredbe. Takvo preispitivanje obuhvatilo bi, među ostalim, mogućnost upotrebe svih dostupnih sredstava kako bi se olakšala razmjena informacija, uključujući rješenja za elektroničku javnu nabavu kao što su standardni obrasci za objavljivanje obavijesti u području javne nabave, u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/1780 (16), kao i opterećenje koje snose javni naručitelji i naručitelji pri primjeni ove Uredbe. Komisija bi o svojoj procjeni trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće te, prema potrebi, podnijeti odgovarajuće zakonodavne prijedloge.

 

(33)

Pravila i načela javne nabave koja se primjenjuju na ugovore o javnoj nabavi koje institucije Unije dodjeljuju za svoj račun utvrđena su u Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i stoga nisu obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. U skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 ta se pravila temelje na pravilima utvrđenima u direktivama 2014/23/EU i 2014/24/EU. Stoga je primjereno procijeniti bi li, u kontekstu revizije Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, pravila i načela utvrđena u ovoj Uredbi trebalo učiniti primjenjivima i na ugovore o javnoj nabavi koje dodjeljuju institucije Unije.

 

(34)

Kako bi se javnim naručiteljima, naručiteljima i gospodarskim subjektima olakšala primjena ove Uredbe, Komisija bi trebala izdati smjernice. Te bi smjernice trebale posebno pružiti informacije o pojmovima podrijetla fizičkih i pravnih osoba, podrijetla robe i usluga, dodatnim obvezama i primjeni tih odredaba u okviru ove Uredbe. U kontekstu općeg cilja politike Unije da se pruži podrška malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), tim bi se smjernicama trebale uzeti u obzir i posebne informacijske potrebe MSP-ova pri njihovoj primjeni ove Uredbe kako bi se spriječilo preopterećenje MSP-ova.

 

(35)

U skladu s načelom proporcionalnosti i kako bi se ostvario temeljni cilj poboljšavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe i usluga Unije tržištu javne nabave trećih zemalja ili tržištu koncesija trećih zemalja uspostavljanjem mjera u vezi s neobuhvaćenom nabavom, potrebno je i primjereno utvrditi pravila o postupcima prema kojima Komisija treba pokrenuti istrage navodnih mjera ili praksi treće zemlje protiv gospodarskih subjekata, robe i usluga Unije te pokrenuti savjetovanja s dotičnim trećim zemljama. Ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva u skladu s člankom 5. stavkom 4. UEU-a,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju mjere povezane s neobuhvaćenom nabavom koje su namijenjene poboljšanju pristupa gospodarskih subjekata, robe i usluga Unije tržištu javne nabave trećih zemalja i tržištu koncesija trećih zemalja. Njome se utvrđuju postupci za provođenje istrage Komisije o navodnim mjerama ili praksama treće zemlje protiv gospodarskih subjekata, robe i usluga Unije te za pokretanje savjetovanja s dotičnim trećim zemljama.

Ovom se Uredbom predviđa mogućnost da Komisija uvede mjere IMN-a u vezi s takvim mjerama ili praksama treće zemlje radi ograničavanja pristupa gospodarskim subjektima, robi ili uslugama iz trećih zemalja postupcima javne nabave Unije.

2.   Ova Uredba primjenjuje se na postupke javne nabave obuhvaćene sljedećim aktima:

(a)

Direktiva 2014/23/EU;

 

(b)

Direktiva 2014/24/EU;

 

(c)

Direktiva 2014/25/EU.

3.   Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje međunarodne obveze Unije ili mjere koje države članice ili njihovi javni naručitelji ili naručitelji mogu poduzeti u skladu s aktima iz stavka 2.

4.   Ova Uredba primjenjuje se na postupke javne nabave pokrenute nakon njezina stupanja na snagu. Mjera IMN-a primjenjuje se samo na postupke javne nabave koji su obuhvaćeni mjerom IMN-a i koji su pokrenuti između stupanja na snagu te mjere IMN-a i njezina isteka, povlačenja ili suspenzije. Javni naručitelji i naručitelji uključuju upućivanje na primjenu ove Uredbe i svih primjenjivih mjera IMN-a u dokumentaciju o javnoj nabavi za postupke koji su obuhvaćeni područjem primjene mjere IMN-a.

5.   Zahtjevi u pogledu okoliša, socijalni zahtjevi i zahtjevi u području rada primjenjuju se na gospodarske subjekte u skladu s direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU ili s drugim pravom Unije.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„gospodarski subjekt” znači gospodarski subjekt kako je definiran u direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU;

 

(b)

„roba” znači roba navedena u predmetu postupka javne nabave i u specifikacijama relevantnog ugovora, ali ne obuhvaća nikakve unose, materijale ili sastojke ugrađene u isporučenu robu;

 

(c)

„procijenjena vrijednost” znači procijenjena vrijednost ugovora izračunana u skladu s direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU;

 

(d)

„prilagodba bodova” znači relativno smanjenje za određeni postotak ocjene ponude, koja proizlazi iz evaluacije koju je proveo javni naručitelj ili naručitelj na temelju kriterija za dodjelu ugovora utvrđenih u relevantnoj dokumentaciji o javnoj nabavi. U slučajevima kad je cijena ili trošak jedini kriterij za dodjelu ugovora, prilagodba bodova znači, za potrebe evaluacije ponuda, relativno povećanje cijene koju nudi ponuditelj za određeni postotak;

 

(e)

„dokaz” znači svaka informacija, potvrda, popratni dokument ili izjava čiji je cilj dokazivanje usklađenosti s obvezama utvrđenima u članku 8., kao što su:

i.

dokumenti koji pokazuju da je roba podrijetlom iz Unije ili iz treće zemlje;

 

ii.

opis proizvodnih procesa, uključujući uzorke, opise ili fotografije, za robu koja se treba isporučiti;

 

iii.

izvadak iz odgovarajućih registara ili iz financijskih izvještaja o podrijetlu usluga, uključujući identifikacijski broj za porez na dodanu vrijednost (PDV);

 

(f)

„javni naručitelj” znači javni naručitelj kako je definiran u direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU;

 

(g)

„naručitelj” znači naručitelj kako je definiran u direktivama 2014/23/EU i 2014/25/EU;

 

(h)

„zainteresirana strana” znači svaka osoba ili subjekt na čiji bi interes mogla utjecati mjera ili praksa treće zemlje, kao što su poduzetnici, udruženja poduzetnika ili glavne međusektorske organizacije koje predstavljaju socijalne partnere na razini Unije;

 

i.

„mjera ili praksa treće zemlje” znači bilo kakva zakonodavna, regulatorna ili administrativna mjera, postupak ili praksa, ili njihova kombinacija, što ih donose ili zadržavaju tijela javne vlasti ili pojedinačni javni naručitelji ili naručitelji u trećoj zemlji na bilo kojoj razini, koji dovedu do ozbiljnog i opetovanog narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije tržištu javne nabave te treće zemlje ili tržištu koncesija te treće zemlje;

 

(j)

„mjera IMN-a” znači mjera koju je donijela Komisija u skladu s ovom Uredbom kojom se ograničava pristup gospodarskim subjektima, robi ili uslugama podrijetlom iz trećih zemalja tržištu javne nabave Unije ili tržištu koncesija Unije u području neobuhvaćene nabave;

 

(k)

„neobuhvaćena nabava” znači postupci javne nabave robe, usluga ili koncesija za koje Unija nije međunarodnim sporazumom u području javne nabave ili koncesija preuzela obveze u pogledu pristupa tržištu;

 

(l)

„ugovori” znači ugovori o javnoj nabavi kako su definirani u Direktivi 2014/24/EU, koncesije kako su definirane u Direktivi 2014/23/EU i ugovori o nabavi robe, radovima i uslugama kako su definirani u Direktivi 2014/25/EU;

 

(m)

„ponuditelj” znači ponuditelj kako je definiran u direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU;

 

(n)

„zemlja” znači bilo koja država ili zasebno carinsko područje, a da takav izraz nema utjecaja na suverenitet;

 

(o)

„podugovaranje” znači dogovaranje da dio ugovora izvrši treća strana i ne uključuje samu isporuku robe ili dijelova potrebnih za pružanje usluge.

2.   Za potrebe ove Uredbe, osim njezina članka 6. stavaka 3. i 7., izvođenje radova ili posla u smislu direktiva 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU smatra se pružanjem usluge.

Članak 3.

Utvrđivanje podrijetla

1.   Pod podrijetlom gospodarskog subjekta smatra se sljedeće:

(a)

u slučaju fizičke osobe, zemlja čiji je osoba državljanin ili u kojoj ta osoba ima pravo stalnog boravka;

 

(b)

u slučaju pravne osobe, jedno od sljedećeg:

i.

zemlja u skladu s čijim je zakonima pravna osoba osnovana ili na drugi način organizirana te na čijem državnom području pravna osoba obavlja znatne poslovne aktivnosti;

 

ii.

ako pravna osoba ne obavlja znatne poslovne aktivnosti na državnom području zemlje u kojoj je osnovana ili na drugi način organizirana, podrijetlo pravne osobe odgovara podrijetlu osobe ili osoba koje mogu izvršavati, izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na tu pravnu osobu na temelju vlasništva nad njom, financijskog sudjelovanja u njoj ili pravila kojima je ta pravna osoba uređena.

Za potrebe prvog podstavka točke (b) podtočke ii., podrazumijeva se da osoba ili osobe imaju prevladavajući utjecaj na pravnu osobu ako u bilo kojem od sljedećih slučajeva izravno ili neizravno:

(a)

drže većinu upisanog kapitala pravne osobe;

 

(b)

kontroliraju većinu glasova koji se odnose na dionice koje je izdala pravna osoba; ili

 

(c)

mogu imenovati više od polovice članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela pravne osobe;

2.   Ako je gospodarski subjekt skupina fizičkih ili pravnih osoba, javnih tijela ili bilo koja kombinacija tih osoba ili tih tijela te je najmanje jedna od tih osoba ili jedno od tih tijela podrijetlom iz treće zemlje čiji gospodarski subjekti, roba ili usluge podliježu mjeri IMN-a, ta se mjera IMN-a također primjenjuje na ponude koje je dostavila ta skupina.

Međutim, ako sudjelovanje takvih osoba ili tijela u skupini iznosi manje od 15 % vrijednosti ponude koju je dostavila ta skupina, navedena mjera IMN-a ne primjenjuje se na tu ponudu osim ako su te osobe ili ta tijela potrebni za ispunjavanje većine barem jednog od kriterija za odabir u postupku javne nabave.

3.   Javni naručitelji ili naručitelji mogu, u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave, zahtijevati od gospodarskog subjekta da u odgovarajućem roku podnese, dopuni, razjasni ili upotpuni informacije ili dokumentaciju povezane s provjerom podrijetla gospodarskog subjekta, pod uvjetom da su takvi zahtjevi u skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti. Ako gospodarski subjekt ne dostavi takve informacije ili dokumentaciju bez ikakvog razumnog objašnjenja i time spriječi javne naručitelje ili naručitelje da provedu provjeru podrijetla gospodarskog subjekta ili zbog toga takva provjera postane praktički nemoguća ili vrlo teška, taj se gospodarski subjekt isključuje iz sudjelovanja u dotičnom postupku javne nabave.

4.   Podrijetlo robe utvrđuje se u skladu s člankom 60. Uredbe (EU) br. 952/2013, a podrijetlo usluge utvrđuje se na temelju podrijetla gospodarskog subjekta koji je pruža.

Članak 4.

Izuzeće za robu i usluge podrijetlom iz najmanje razvijenih zemalja

Komisija ne pokreće istragu u pogledu najmanje razvijenih zemalja navedenih na popisu u Prilogu IV. Uredbi (EU) br. 978/2012, osim ako postoje dokazi o izbjegavanju bilo koje mjere IMN-a koje se može pripisati trećoj zemlji navedenoj na popisu ili njezinim gospodarskim subjektima.

POGLAVLJE II.

Istrage, savjetovanja, mjere i obveze

Članak 5.

Istrage i savjetovanja

1.   Komisija na vlastitu inicijativu ili na temelju obrazložene pritužbe zainteresirane strane Unije ili države članice može pokrenuti istragu o navodnoj mjeri ili praksi treće zemlje objavljivanjem obavijesti u Službenom listu Europske unije. Takva obavijest o pokretanju istrage uključuje Komisijinu preliminarnu ocjenu mjere ili prakse treće zemlje te se njome pozivaju zainteresirane strane i države članice da Komisiji u određenom roku pruže sve relevantne informacije.

Komisija na svojim internetskim stranicama stavlja na raspolaganje mrežni alat. Države članice i zainteresirane strane Unije koriste taj alat za podnošenje obrazložene pritužbe.

2.   Nakon objave obavijesti iz stavka 1. Komisija poziva dotičnu treću zemlju da dostavi svoja stajališta, pruži relevantne informacije te započne savjetovanja s Komisijom radi uklanjanja ili ispravljanja navodne mjere ili prakse treće zemlje. Komisija u okviru Odbora za trgovinske prepreke osnovanog člankom 7. Uredbe (EU) 2015/1843 redovito obavješćuje države članice o napretku istrage i savjetovanjâ.

3.   Istraga i savjetovanja zaključuju se u roku od devet mjeseci od datuma njihova pokretanja. U opravdanim slučajevima Komisija može produljiti taj rok za pet mjeseci objavljivanjem obavijesti u Službenom listu Europske unije i obavješćivanjem treće zemlje, zainteresiranih strana i država članica o tom produljenju.

4.   Po završetku istrage i savjetovanjâ Komisija objavljuje izvješće u kojem iznosi glavne nalaze istrage te predloženo djelovanje. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Ako nakon istrage Komisija utvrdi da navodna mjera ili praksa treće zemlje nije zadržana ili da ona ne dovodi do ozbiljnog i opetovanog narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije tržištu javne nabave treće zemlje ili tržištu koncesija treće zemlje, Komisija završava istragu i objavljuje obavijest o završetku istrage u Službenom listu Europske unije.

6.   Komisija može zastati s istragom i savjetovanjima u bilo kojem trenutku ako dotična treća zemlja:

(a)

poduzme zadovoljavajuća korektivna djelovanja radi uklanjanja ili ispravljanja ozbiljnog i opetovanog narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije tržištu javne nabave treće zemlje ili tržištu koncesija treće zemlje i time poboljša navedeni pristup; ili

 

(b)

obveže se Uniji da će u razumnom roku, a najkasnije u roku od šest mjeseci od preuzimanja obveze, okončati ili postupno ukinuti mjeru ili praksu treće zemlje, među ostalim i proširenjem područja primjene postojećeg sporazuma na javnu nabavu.

7.   Komisija u bilo kojem trenutku nastavlja istragu i savjetovanja ako zaključi da razlozi za zastoj više nisu valjani.

8.   Komisija u slučaju zastoja ili nastavka istrage i savjetovanjâ objavljuje obavijest o u Službenom listu Europske unije.

Članak 6.

Mjere IMN-a

1.   Ako Komisija nakon istrage i savjetovanjâ u skladu s člankom 5. utvrdi da mjera ili praksa treće zemlje postoji, provedbenim aktom donosi mjeru IMN-a ako smatra da je to u interesu Unije. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2.

2.   Odluka o tome je li donošenje mjere IMN-a u interesu Unije temelji se na procjeni svih različitih interesa u cjelini, među ostalim i interesâ gospodarskih subjekata Unije. Mjere IMN-a ne donose se ako Komisija na temelju svih dostupnih informacija zaključi da donošenje takvih mjera nije u interesu Unije.

3.   Mjera IMN-a određuje se s obzirom na dostupne informacije i na temelju sljedećih kriterija:

(a)

razmjernost mjere IMN-a s obzirom na mjeru ili praksu treće zemlje;

 

(b)

dostupnost alternativnih izvora nabave dotičnih roba i usluga kako bi se izbjegao ili na najmanju moguću mjeru smanjio znatan negativan utjecaj na javne naručitelje i naručitelje.

4.   Mjera IMN-a primjenjuje se samo na postupke javne nabave čija procijenjena vrijednost premašuje prag koji treba odrediti Komisija s obzirom na rezultate istrage i savjetovanjâ te uzimajući u obzir kriterije utvrđene u stavku 3. Ta procijenjena vrijednost trebala bi biti jednaka ili veća od 15 000 000 EUR bez PDV-a za radove i koncesije te jednaka ili veća od 5 000 000 EUR bez PDV-a za robu i usluge.

5.   Mjera IMN-a primjenjuje se u slučaju određenih ugovora koji se dodjeljuju u okviru dinamičkog sustava nabave ako se mjera IMN-a primjenjuje i na takve dinamičke sustave nabave, uz iznimku određenih ugovora čija je procijenjena vrijednost niža od odgovarajućih vrijednosti utvrđenih u članku 8. Direktive 2014/23/EU, članku 4. Direktive 2014/24/EU ili članku 15. Direktive 2014/25/EU. Mjera IMN-a ne primjenjuje se na postupke javne nabave za dodjelu ugovorâ na temelju okvirnog sporazuma ni na ugovore za pojedinačne grupe koji se dodjeljuju u skladu s člankom 5. stavkom 10. Direktive 2014/24/EU ili člankom 16. stavkom 10. Direktive 2014/25/EU.

6.   U okviru mjere IMN-a iz stavka 1. Komisija može odlučiti, u području primjene utvrđenom u stavku 8., gospodarskim subjektima, robi ili uslugama iz treće zemlje ograničiti pristup postupcima javne nabave tako što će od javnih naručitelja ili naručitelja zahtijevati da:

(a)

uvedu prilagodbu bodova za ponude koje dostave gospodarski subjekti podrijetlom iz te treće zemlje; ili

 

(b)

isključe ponude koje su dostavili gospodarski subjekti podrijetlom iz te treće zemlje.

7.   Prilagodba bodova iz stavka 6. točke (a) primjenjuje se samo u svrhu evaluacije i rangiranja ponuda. Ne utječe na cijenu koja se plaća prema ugovoru koji treba sklopiti s uspješnim ponuditeljem.

8.   U okviru mjere IMN-a iz stavka 1. Komisija određuje područje primjene mjere IMN-a, uključujući:

(a)

sektore ili kategorije roba, usluga i koncesija na temelju Jedinstvenog rječnika javne nabave uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (18) i sve primjenjive iznimke;

 

(b)

određene kategorije javnih naručitelja ili naručitelja;

 

(c)

određene kategorije gospodarskih subjekata;

 

(d)

određene pragove koji su jednaki ili viši od onih utvrđenih u stavku 4.;

 

(e)

prema potrebi, postotne vrijednosti prilagodbe bodova iz stavka 6. točke (a).

Postotna vrijednost prilagodbe, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e), iznosi do 50 % rezultata evaluacije ponude, ovisno o trećoj zemlji i sektoru predviđenih robe, usluga, radova ili koncesija. Za potrebe postupaka javne nabave ako su cijena ili trošak jedini kriterij za dodjelu ugovora, prilagodba bodova odgovara dvostrukoj postotnoj vrijednosti utvrđenoj u prvoj rečenici ovog podstavka. U okviru mjere IMN-a zasebno se navode odgovarajuće postotne vrijednosti.

9.   Pri određivanju mjere IMN-a na temelju mogućnosti iz stavka 6. točke (a) ili točke (b) Komisija odabire vrstu mjere koja bi bila razmjerna i kojom bi se na najdjelotvorniji način ispravila razina narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije tržištu javne nabave trećih zemalja ili tržištu koncesija trećih zemalja.

10.   Ako Komisija smatra da treća zemlja poduzima zadovoljavajuća korektivna djelovanja radi uklanjanja ili ispravljanja narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije tržištu javne nabave te treće zemlje ili tržištu koncesija te treće zemlje, čime se taj pristup poboljšava, ili ako se treća zemlja obveže okončati dotičnu mjeru ili praksu, Komisija može povući mjeru IMN-a ili suspendirati njezinu primjenu.

Ako Komisija smatra da su korektivna djelovanja ili preuzete obveze opozvane, suspendirane ili da su nepravilno primijenjene, objavljuje svoje nalaze i u bilo kojem trenutku ponovno uvodi mjeru IMN-a.

Komisija provedbenim aktom može povući, suspendirati ili ponovno uvesti mjeru IMN-a te u takvim slučajevima objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2.

11.   Mjera IMN-a prestaje važiti pet godina od njezina stupanja na snagu. Mjera IMN-a može se produljiti za razdoblje od pet godina. Komisija pokreće preispitivanje dotične mjere IMN-a najkasnije devet mjeseci prije datuma prestanka važenja te mjere IMN-a objavljivanjem obavijesti u Službenom listu Europske unije. To se preispitivanje mora zaključiti u roku od šest mjeseci od objave relevantne obavijesti. Nakon takvog preispitivanja Komisija može provedbenim aktom produljiti trajanje mjere IMN-a, primjereno je prilagoditi ili zamijeniti drugačijom mjerom IMN-a. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2.

Članak 7.

Popis javnih naručitelja izuzetih od primjene ove Uredbe

1.   Na obrazloženi zahtjev države članice i s ciljem pravedne raspodjele među državama članicama postupaka dodjele koji podliježu mjerama IMN-a, Komisija može donijeti popis lokalnih javnih naručitelja u toj državi članici, u okviru administrativnih jedinica s manje od 50 000 stanovnika, koji su izuzeti od primjene ove Uredbe.

2.   U svojem zahtjevu država članica pruža detaljne informacije kojima obrazlaže zahtjev za izuzeće i informacije o vrijednosti ugovorâ iznad pragova utvrđenih u članku 6. stavku 4. ove Uredbe, koje su dodijelili svi javni naručitelji ili naručitelji s popisa tijekom posljednje tri godine, počevši od 31. prosinca koji prethodi zahtjevu za izuzeće. Izuzeće se može odobriti samo ako ukupna vrijednost ugovora iznad pragova utvrđenih u članku 6. stavku 4. ove Uredbe, koje su dodijelili javni naručitelji ili naručitelji koje se ne izuzima, premašuje 80 % ukupne vrijednosti ugovora iznad pragova obuhvaćenih područjem primjene direktiva 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU dodijeljenih u državi članici koja je podnijela zahtjev u istom trogodišnjem razdoblju.

3.   Izuzeće je ograničeno na ono što je nužno i razmjerno, uzimajući u obzir administrativni kapacitet javnih naručitelja koje se izuzima.

4.   Komisija obavješćuje države članice prije donošenja popisa iz stavka 1. Taj popis, koji se objavljuje u Službenom listu Europske unije , valjan je tri godine te se može revidirati ili obnoviti svake tri godine na obrazložen zahtjev dotične države članice.

Članak 8.

Obveze uspješnog ponuditelja

1.   U slučaju postupaka javne nabave koji podliježu mjeri IMN-a, kao i u slučaju ugovora dodijeljenih na temelju okvirnog sporazuma ako je procijenjena vrijednost tih ugovora jednaka ili viša od vrijednosti utvrđenih u članku 8. Direktive 2014/23/EU, članku 4. Direktive 2014/24/EU i članku 15. Direktive 2014/25/EU te ako su ti okvirni sporazumi podlijegali mjeri IMN-a, javni naručitelji i naručitelji u dokumentaciju o javnoj nabavi uključuju i sljedeće obveze uspješnih ponuditelja:

(a)

da neće dati u podugovor više od 50 % ukupne vrijednosti ugovora gospodarskim subjektima koji su podrijetlom iz treće zemlje koja podliježe mjeri IMN-a;

 

(b)

za ugovore čiji predmet obuhvaća nabavu robe, da će za vrijeme trajanja ugovora osigurati da vrijednost robe ili usluga isporučenih odnosno pruženih pri izvršavanju ugovora i podrijetlom iz treće zemlje koja podliježe mjeri IMN-a, neće činiti više od 50 % ukupne vrijednosti ugovora, bez obzira na to isporučuje li takvu robu odnosno pruža li takve usluge izravno uspješni ponuditelj ili podugovaratelj;

 

(c)

da će javnom naručitelju ili naručitelju, na njihov zahtjev, pružiti odgovarajuće dokaze u skladu s točkom (a) ili (b), najkasnije po završetku izvršenja ugovora;

 

(d)

da će platiti razmjernu naknadu u slučaju neispunjenja obveza iz točke (a) ili (b) u iznosu između 10 % i 30 % ukupne vrijednosti ugovora.

2.   Za potrebe stavka 1. točke (c) dovoljno je dostaviti dokaz o tome da je više od 50 % ukupne vrijednosti ugovora podrijetlom iz zemalja koje nisu treća zemlja koja podliježe mjeri IMN-a. Javni naručitelj ili naručitelj zahtijeva relevantne dokaze ako postoje razumne naznake nesukladnosti sa stavkom 1. točkom (a) ili (b) ili ako se ugovor dodijeli skupini gospodarskih subjekata kojoj pripada pravna osoba koja je podrijetlom iz treće zemlje koja podliježe mjeri IMN-a.

3.   Javni naručitelji i naručitelji u dokumentaciju za postupke javne nabave na koje se primjenjuje mjera IMN-a uvrštavaju upućivanje na obveze utvrđene u ovom članku.

Članak 9.

Iznimke

1.   Javni naručitelji i naručitelji mogu iznimno odlučiti ne primijeniti mjeru IMN-a u pogledu postupka javne nabave ako:

(a)

samo ponude gospodarskih subjekata koji su podrijetlom iz treće zemlje koja podliježe mjeri IMN-a zadovoljavaju zahtjeve natječaja; ili

 

(b)

je odluka da se ne primijeni mjera IMN-a opravdana zbog prevladavajućih razloga od javnog interesa, kao što su javno zdravlje ili zaštita okoliša.

2.   Ako javni naručitelj ili naručitelj odluči ne primijeniti mjeru IMN-a, o tome na način o kojemu treba odlučiti dotična država članica, Komisiji dostavlja sljedeće informacije najkasnije trideset dana od dodjele ugovora:

(a)

naziv i podatke za kontakt javnog naručitelja ili naručitelja;

 

(b)

opis predmeta ugovora;

 

(c)

informacije o podrijetlu gospodarskih subjekata;

 

(d)

osnovu na kojoj se temelji odluka da se ne primijeni mjera IMN-a i detaljno obrazloženje za primjenu iznimke;

 

(e)

prema potrebi, sve dodatne informacije koje javni naručitelj ili naručitelj smatra korisnima.

Komisija može od dotičnih država članica zatražiti dodatne informacije.

Članak 10.

Pravna sredstva

U svrhu osiguranja pravne zaštite gospodarskih subjekata koji imaju ili su imali interes da im se dodijeli određeni ugovor koji je obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe, na odgovarajući se način primjenjuju direktive 89/665/EEZ i 92/13/EEZ.

POGLAVLJE III.

Provedbene ovlasti, izvješćivanje i završne odredbe

Članak 11.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 7. Uredbe (EU) 2015/1843. Taj odbor je odbor u smislu članka 3. Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako odbor ne da mišljenje za donošenje nacrta mjere IMN-a u obliku isključenja ponuda u skladu s člankom 6. stavkom 6. točkom (b) ove Uredbe, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 12.

Smjernice

Kako bi se javnim naručiteljima i naručiteljima te gospodarskim subjektima olakšala primjena ove Uredbe, Komisija u roku od šest mjeseci od 29. kolovoza 2022. izdaje smjernice.

Članak 13.

Izvješćivanje

1.   Komisija do 30. kolovoza 2025. i najmanje svake dvije godine nakon tog datuma podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Uredbe i o napretku ostvarenom u međunarodnim pregovorima u pogledu pristupa gospodarskih subjekata Unije tržištu javne nabave trećih zemalja ili tržištu koncesija trećih zemalja, pokrenutima u okviru ove Uredbe. To se izvješće objavljuje. Države članice na zahtjev dostavljaju Komisiji informacije o primjeni mjera na temelju ove Uredbe, među ostalim i o broju postupaka javne nabave na središnjoj razini i decentraliziranoj razini u kojima je primijenjena određena mjera IMN-a, o broju ponuda primljenih iz trećih zemalja koje podliježu toj mjeri IMN-a kao i o slučajevima u kojima je primijenjena određena iznimka od primjene mjere IMN-a.

2.   Javni naručitelji i naručitelji izvješćuju Komisiju putem Tenders electronic daily o primjeni mjera IMN-a, u sklopu informacija o dodjeli ugovora. Takvo izvješće za svaki relevantni postupak sadržava informacije o primjeni mjera IMN-a, broju ponuda primljenih iz trećih zemalja koje podliježu relevantnoj mjeri IMN-a, broju ponuda na koje je primijenjeno isključenje ponude ili prilagodba bodova te o primjeni određenih iznimaka od mjere IMN-a. Komisija te podatke koristi u svojem redovitom izvješćivanju koje se zahtijeva na temelju ovog članka. Države članice Komisiji na njezin zahtjev dostavljaju dodatne informacije o primjeni mjera na temelju ove Uredbe.

Članak 14.

Preispitivanje

Najkasnije četiri godine nakon donošenja provedbenog akta ili najkasnije 30. kolovoza 2027., ovisno o tome što nastupi ranije, kao i svakih pet godina nakon toga Komisija preispituje područje primjene, funkcioniranje i učinkovitost ove Uredbe te o svojim nalazima izvješćuje Europski parlament i Vijeće.

Članak 15.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu šezdesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. lipnja 2022.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednik

F. RIESTER

(1)  SL C 264, 20.7.2016., str. 110.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 9. lipnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu)] i odluka Vijeća od 17. lipnja 2022.

(3)  Uredba (EU) br. 654/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o ostvarivanju prava Unije na primjenu i provedbu međunarodnih trgovinskih pravila i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 3286/94 o utvrđivanju postupaka Zajednice u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima, posebno onima utvrđenima pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije (SL L 189, 27.6.2014., str. 50.).

(4)  Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).

(5)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(6)  Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.).

(7)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str. 1.).

(9)  Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL L 395, 30.12.1989., str. 33.).

(10)  Direktiva Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru (SL L 76, 23.3.1992., str. 14.).

(11)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(12)  Uredba (EU) 2015/1843 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o utvrđivanju postupaka Unije u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Unije prema međunarodnim trgovinskim pravilima, posebno onima utvrđenima pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije (SL L 272, 16.10.2015., str. 1.).

(13)  Odluka Vijeća 71/306/EEZ od 26. srpnja 1971. o osnivanju Savjetodavnog odbora za ugovore o javnim radovima (SL L 185, 16.8.1971., str. 15.).

(14)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(15)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(16)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/1780 оd 23. rujna 2019. o utvrđivanju standardnih obrazaca za objavljivanje obavijesti u području javne nabave i stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2015/1986 („e-obrasci”) (SL L 272, 25.10.2019., str. 7.).

(17)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(18)  Uredba (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV) (SL L 340, 16.12.2002., str. 1.).

Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Uredbe (EU) 2022/1031 Europskog parlamenta i Vijeća

Europski parlament i Vijeće uviđaju da pravila o komitologiji dogovorena u ovom instrumentu ne prejudiciraju ishod drugih tekućih ili budućih zakonodavnih pregovora te da se ne trebaju smatrati presedanom za druge zakonodavne predmete.

Izjava Komisije o preispitivanju Uredbe o instrumentu za međunarodnu nabavu (Uredba (EU) 2022/1031 Europskog parlamenta i Vijeća)

Pri preispitivanju područja primjene, funkcioniranja i učinkovitosti Uredbe (EU) 2022/1031 Europskog parlamenta i Vijeća, u skladu s njezinim člankom 14., Komisija će procijeniti i potrebu da se iz njezine primjene izuzmu sve zemlje u razvoju koje su korisnice općeg dogovora iz članka 1. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 978/2012, a osobito korisnice posebnog dogovora o poticajima za održivi razvoj i dobro upravljanje kako je definiran u članku 9. Uredbe (EU) br. 978/2012. Komisija će pri preispitivanju posebnu pozornost posvetiti sektorima koji se smatraju strateškima u pogledu javne nabave EU-a.

 

 

Copyright © Ante Borić