(1)

Direktiva 2005/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2005. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (3) znatno je izmijenjena. Budući da je potrebno provesti daljnje izmjene, izričito ograničene na proširenje područja primjene te Direktive kako bi uključio sve proizvode koji koriste energiju, tu Direktivu treba radi jasnoće preinačiti.

(2)

Razlike u zakonodavstvima ili administrativnim mjerama koje su države članice donijele u pogledu ekološkog dizajna proizvoda koji koriste energiju mogu prouzročiti prepreke u trgovini i narušiti tržišno natjecanje u Zajednici te tako izravno utjecati na uspostavljanje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Usklađivanje nacionalnih zakonodavstava jedini je način za sprečavanje takvih prepreka u trgovini i nepoštenog tržišnog natjecanja. Proširenje područja primjene na sve proizvode koji koriste energiju osigurava da se zahtjevi za ekološki dizajn za sve značajne proizvode koji koriste energiju mogu uskladiti na razini Zajednice.

(3)

Proizvodi koji koriste energiju veliki su potrošači prirodnih bogatstava i energije u Zajednici. Također imaju brojne druge važne utjecaje na okoliš. Kod većine kategorija proizvoda koji su dostupni na tržištu Zajednice mogu se primijetiti vrlo različiti stupnjevi utjecaja na okoliš iako se upotrebljavaju za slične namjene. U interesu održivog razvoja trebalo bi poticati stalno poboljšanje cjelokupnog utjecaja tih proizvoda na okoliš, prije svega utvrđivanjem glavnih izvora negativnih utjecaja na okoliš i izbjegavanjem prenošenja onečišćenja kada to poboljšanje nema posljedicu pretjerane troškove.

(4)

Mnogi proizvodi koji koriste energiju imaju znatan potencijal za poboljšanje kako bi se smanjili utjecaji na okoliš i postigla ušteda energije pomoću boljeg dizajna, što također dovodi do gospodarskih ušteda za poduzeća i krajnje korisnike. Osim proizvoda koji koriste, stvaraju, prenose ili mjere energiju, pojedini proizvodi koji koriste energiju, uključujući proizvode koji se koriste u gradnji, kao što su prozori, izolacijski materijali, ili neki proizvodi koji koriste vodu, kao što su glave na ručkama za tuširanje ili slavine, mogu također doprinijeti značajnoj uštedi energije tijekom uporabe.

(5)

Ekološki dizajn proizvoda ključan je čimbenik Strategije Zajednice o integriranoj politici proizvoda. Kao preventivni pristup kojem je cilj postizanje najbolje razine ekološke učinkovitosti proizvoda, pri čemu se zadržavaju njihova funkcionalna svojstva, on pruža istinske nove mogućnosti proizvođačima, potrošačima i društvu u cjelini.

(6)

Poboljšanje energetske učinkovitosti – pri čemu je jedna od raspoloživih mogućnosti učinkovitija krajnja uporaba električne energije – smatra se značajnim doprinosom u postizanju ciljnih emisija stakleničkih plinova u Zajednici. Potražnja za električnom energijom je najbrže rastuća kategorija krajnje uporabe energije i predviđa se njezin porast u sljedećih 20 do 30 godina ako neće postojati politička aktivnost koja bi nastojala spriječiti taj trend. Moguće je znatno smanjenje potrošnje energije kakvo je predložila Komisija u svojem Europskom programu za klimatske promjene (ECCP). Klimatske promjene jedan su od prioriteta Šestog akcijskog programa Zajednice za zaštitu okoliša, koji je utvrđen Odlukom br. 1600/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Štednja energije najekonomičniji je način povećanja sigurnosti opskrbe i smanjenja ovisnosti o uvozu. Stoga treba donijeti ključne mjere i ciljeve u pogledu potrošnje.

(7)

Treba poduzeti aktivnosti tijekom faze dizajna proizvoda koji koriste energiju jer se čini da se onečišćenje koje nastaje tijekom životnog ciklusa proizvoda određuje u toj fazi, kad nastaje i većina uključenih troškova.

(8)

Treba uspostaviti smislen okvir za primjenu zahtjeva Zajednice za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju s ciljem osiguravanja slobodnog kretanja proizvoda koji su usklađeni s tim zahtjevima i poboljšanja njihovog sveukupnog utjecaja na okoliš. Takvi zahtjevi Zajednice trebaju poštovati načela poštenog tržišnog natjecanja i međunarodne trgovine.

(9)

Zahtjevi za ekološki dizajn trebaju se utvrditi imajući na umu ciljeve i prioritete Šestog akcijskog programa Zajednice za zaštitu okoliša, uključujući prema potrebi primjenljive ciljeve odgovarajućih tematskih strategija tog programa.

(10)

Ova Direktiva nastoji smanjivanjem mogućeg utjecaja proizvoda koji koriste energiju na okoliš postići visoku razinu zaštite okoliša, što će na kraju biti korisno potrošačima i drugim krajnjim korisnicima. Održivi razvoj također zahtijeva pravilno razmatranje zdravstvenog, socijalnog i ekonomskog utjecaja predviđenih mjera. Poboljšanje energetske učinkovitosti proizvoda doprinosi sigurnosti opskrbe energijom i smanjenju potražnje za prirodnim izvorima, što su preduvjeti za zdravu gospodarsku djelatnost, a time i za održivi razvoj.

(11)

Država članica koja smatra potrebnim zadržati nacionalne odredbe na temelju prvenstvenih potreba u vezi sa zaštitom okoliša, ili uvesti nove odredbe na temelju novih znanstvenih dokaza u vezi sa zaštitom okoliša zbog problema specifičnog za tu državu članicu koji je nastao nakon donošenja primjenljive provedbene mjere, može to učiniti pod uvjetima utvrđenima u članku 95. stavcima 4., 5. i 6. Ugovora, koji predviđa prethodnu obavijest Komisiji i njezino odobrenje.

(12)

Kako bi se što više iskoristile ekološke koristi od poboljšanog dizajna, bilo bi potrebno obavijestiti potrošače o ekološkim značajkama i učinkovitosti proizvoda koji koriste energiju i savjetovati ih o tome kako da koriste proizvode na način koji je ekološki prihvatljiv.

(13)

Pristup naveden u Komunikaciji Komisije od 18. lipnja 2003. pod nazivom „Politika integriranog proizvoda – polazeći od razmišljanja o okolišu tijekom životnog ciklusa”, koji je glavni inovativni element Šestog akcijskog programa Zajednice za okoliš, ima cilj smanjiti utjecaj proizvoda na okoliš tijekom cijelog njihovog ciklusa trajanja, uključujući i prilikom izbora i uporabe sirovina, u proizvodnji, pakiranju, prijevozu i distribuciji, ugradbi i održavanju, prilikom uporabe i kraja životnog trajanja. Promišljanje u fazi dizajna o utjecaju koji proizvod ima na okoliš tijekom cijelog svojeg ciklusa trajanja može znatno olakšati ekološko poboljšanje na ekonomičan način, kao i učinkovitost resursa i materijala, a time i doprinijeti postizanju ciljeva Tematske strategije o održivoj uporabi prirodnih resursa. Treba postojati dovoljno prilagodljivosti kako bi se omogućilo da se taj čimbenik uključi u dizajn proizvoda, pritom uzimajući u obzir tehnička, funkcionalna i ekonomska razmatranja.

(14)

Iako je poželjan sveobuhvatan pristup ekološkoj učinkovitosti, ublažavanje stakleničkog plina putem povećane energetske učinkovitosti treba smatrati prioritetnim ekološkim ciljem do donošenja radnog plana.

(15)

Može biti potrebno i opravdano ustanoviti posebne količinske zahtjeve za ekološki dizajn za neke proizvode ili njihove ekološke aspekte kako bi se osiguralo da se utjecaj na okoliš smanji na najmanju mjeru. S obzirom na hitnu potrebu da se doprinese ostvarivanju obveza u okviru Protokola iz Kyota Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i ne dovodeći u pitanje integrirani pristup koji se promiče u ovoj Direktivi, treba dati određenu prednost onim mjerama koje imaju velik potencijal za smanjenje emisija stakleničkog plina s malim troškovima. Takve mjere mogu također doprinijeti održivoj uporabi sredstava i predstavljati veliki doprinos 10-godišnjem programskom okviru o održivoj proizvodnji i potrošnji koji je dogovoren na Svjetskom sastanku na vrhu o održivom razvoju u Johannesburgu od 26. kolovoza do 4. rujna 2002.

(16)

Kao opće načelo, potrošnja energije proizvoda koji koriste energiju u stanju mirovanja ili kad nisu u fazi rada treba se smanjiti na minimum koji je potreban za njihovo pravilno funkcioniranje.

(17)

Dok proizvode ili tehnologije koji su dostupni na tržištu, uključujući i međunarodna tržišta, i koji daju najbolje rezultate treba uzeti kao primjer, razina zahtjeva za ekološki dizajn treba se utvrditi na temelju tehničke, ekonomske i ekološke analize. Fleksibilnost u metodi utvrđivanja razine zahtjeva može olakšati brzo poboljšanje ekološke učinkovitosti. Pri tome bi se trebali savjetovati sa zainteresiranim uključenim stranama koje bi aktivno sudjelovale u toj analizi. Utvrđivanje obveznih mjera zahtijeva primjereno savjetovanje s uključenim stranama. Takvo savjetovanje može naglasiti potrebu za uvođenjem po fazama ili za prijelaznim mjerama. Uvođenje privremenih ciljeva povećava predvidljivost politike, omogućava prilagođavanje razvojnih ciklusa proizvoda i olakšava dugoročno planiranje za zainteresirane strane.

(18)

Prednost treba dati alternativnim aktivnostima, kao što je samoregulacija u industriji, ako takve aktivnosti vjerojatnije mogu isporučiti ciljeve politike brže ili jeftinije od obveznih zahtjeva. Zakonodavne mjere mogu biti potrebne ako se tržišne snage ne uspiju razviti u pravom smjeru ili prihvatljivom brzinom.

(19)

Samoregulacija, uključujući dobrovoljne sporazume koji predstavljaju jednostrane obveze industrije, može osigurati hitar napredak zbog brze i ekonomične provedbe te omogućava fleksibilno i primjereno prilagođavanje tehnološkim mogućnostima i osjetljivostima tržišta.

(20)

Za ocjenu dobrovoljnih sporazuma ili drugih mjera samoregulacije koje su predstavljene kao alternativa provedbenim mjerama treba osigurati podatke o najmanje sljedećim pitanjima: otvorenosti sudjelovanja, dodanoj vrijednosti, zastupljenosti, kvantificiranim ciljevima i ciljevima po fazama, uključenosti civilnog društva, nadziranju i izvješćivanju, ekonomičnosti uporabe inicijative za samoregulaciju i održivosti.

(21)

Komunikacija Komisije od 17. veljače 2002. pod naslovom „Sporazumi o zaštiti okoliša na razini Zajednice u okviru Akcijskog plana o pojednostavnjenju i poboljšanju regulativnog okoliša” mogla bi predstavljati korisnu smjernicu pri ocjenjivanju samoregulacije u industriji u kontekstu ove Direktive.

(22)

Ova Direktiva također treba poticati uključivanje ekološkog dizajna u mala i srednja poduzeća i vrlo mala poduzeća. Takvo uključivanje bi se moglo olakšati širokom dostupnošću i jednostavnim pristupom do informacija o održivosti njihovih proizvoda.

(23)

Proizvodi koji koriste energiju koji zadovoljavaju zahtjeve za ekološki dizajn utvrđene u provedbenim mjerama ove Direktive trebaju nositi oznaku „CE” i sadržavati dodatne informacije, kako bi im se omogućilo stavljanje na unutarnje tržište i slobodno kretanje. Strogo provođenje provedbenih mjera nužno je za smanjenje ekološkog utjecaja reguliranih proizvoda koji koriste energiju i osiguranje poštenog tržišnog natjecanja.

(24)

Komisija se pri pripremi provedbenih mjera i svog radnog plana treba savjetovati s predstavnicima država članica, kao i zainteresiranim stranama za skupinu proizvoda, na primjer industriju, uključujući mala i srednja poduzeća i obrte, sindikate, trgovce na veliko i malo, uvoznike, skupine za zaštitu okoliša i udruženja potrošača.

(25)

Pri pripremi provedbenih mjera Komisija također treba primjereno poštovati postojeće nacionalno zakonodavstvo o zaštiti okoliša, posebno o toksičnim tvarima, za koje su države članice naznačile da smatraju da bi se trebalo očuvati, bez smanjivanja postojećih i opravdanih razina zaštite u državama članicama.

(26)

Pozornost treba pridati modulima i pravilima koji su namijenjeni za uporabu u direktivama o tehničkom usklađivanju određenima u Odluci br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje proizvoda na tržište (5).

(27)

Da bi poboljšala nadzor nad tržištem, nadzorna tijela trebaju izmjenjivati informacije o mjerama predviđenima u okviru ove Direktive, uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditiranje i za nadzor nad tržištem s obzirom na stavljanje proizvoda na tržište (6). Takva suradnja treba na najbolji mogući način iskoristiti elektronička sredstva komunikacije i odgovarajuće programe Zajednice. Treba olakšati razmjenu informacija o ekološkoj učinkovitosti u životnom ciklusu proizvoda i o postignućima dizajnerskih rješenja. Prikupljanje i širenje znanja stečenog u okviru napora koji su proizvođači uložili za ekološki dizajn jedna je od ključnih koristi ove Direktive.

(28)

Nadležno tijelo obično je javno ili privatno tijelo koje su imenovala tijela javne vlasti i koje osigurava potrebna jamstva glede nepristranosti i raspoloživosti tehničke stručne studije za obavljanje provjere proizvoda s obzirom na usklađenost s primjenljivim provedbenim mjerama.

(29)

Primjećujući važnosti izbjegavanja neusklađenosti, države članice trebaju osigurati potrebna sredstva za učinkoviti nadzor tržišta.

(30)

U pogledu obrazovanja i obavješćivanja malih i srednjih poduzeća o ekološkom dizajnu, može biti primjereno razmotriti prateće djelatnosti.

(31)

U interesu funkcioniranja unutarnjeg tržišta je uspostavljanje normi koje su usklađene na razini Zajednice. Kad se uputa na takvu normu objavi u Službenom listu Europske unije, usklađenost s njom treba potaknuti pretpostavku o sukladnosti s odgovarajućim zahtjevima koje navodi provedbena mjera donesena na temelju ove Direktive, iako treba dopustiti i druga sredstva za pružanje dokaza o takvoj sukladnosti.

(32)

Jedna od glavnih uloga usklađenih normi trebala bi biti pomoć proizvođačima u primjeni provedbenih mjera donesenih na temelju ove Direktive. Takve bi norme mogle biti ključne za određivanje metoda mjerenja i ispitivanja. U slučaju općih zahtjeva za ekološki dizajn, usklađene norme mogle bi znatno pomoći proizvođačima pri određivanju ekološkog profila njihovih proizvoda u skladu sa zahtjevima primjenljive provedbene mjere. Ove bi norme trebale jasno navesti vezu između njihovih klauzula i zahtjeva kojima se bave. Svrha usklađenih normi ne treba biti postavljanje granica za ekološke aspekte.

(33)

Za potrebe definicija koje se koriste u ovoj Direktivi korisno je pozvati se na odgovarajuće međunarodne norme, na primjer ISO 14040.

(34)

Ova je Direktiva u skladu s određenim načelima za provedbu novog pristupa, kako se navodi u Rezoluciji Vijeća od 7. svibnja 1985. o novom pristupu tehničkom usklađivanju i normama (7) i o upućivanju na usklađene europske norme. Rezolucija Vijeća od 28. listopada 1999. o ulozi normizacije u Europi (8) preporuča da Komisija ispita može li se načelo Novog pristupa proširiti na sektore koji još nisu obuhvaćeni kao sredstvo poboljšanja i pojednostavnjenja zakonodavstva kad god je to moguće.

(35)

Ova Direktiva dopunjuje postojeće instrumente Zajednice kao što su Direktiva Vijeća 92/75/EEZ od 22. rujna 1992. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa kućanskih uređaja uz pomoć oznaka i standardnih informacija o proizvodu (9), Uredba (EZ) br. 1980/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o revidiranom programu za dodjelu eko-oznake Zajednice (10), Direktiva 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (11), Direktiva 2002/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnim i elektroničkim uređajima (12), Direktiva 2006/121/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o izmjeni Direktive Vijeća 67/548/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari radi njezinog usklađivanja s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije (13) i Uredba (EZ) br. 106/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o programu Zajednice za označivanje energetske učinkovitosti za uredsku opremu (14). Sinergije između ove Direktive i postojećih instrumenata Zajednice trebaju doprinijeti povećanju njihovih odgovarajućih utjecaja i oblikovanju suvislih zahtjeva koje proizvođači mogu primijeniti.

(35a)Direktivom 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (29) od država članica zahtijeva se da odrede zahtjeve energetskih svojstava za dijelove zgrada koji čine dio ovojnice zgrade i zahtjeve sustava u pogledu ukupnih energetskih svojstava, ispravnog postavljanja i odgovarajućeg dimenzioniranja, ugađanja i nadzora tehničkih sustava koji se postavljaju u postojećim zgradama. U skladu je s ciljevima ove Direktive da se u određenim okolnostima navedenim zahtjevima može ograničiti postavljanje proizvoda povezanih s energijom koji su u skladu s ovom Direktivom i njezinim provedbenim mjerama, pod uvjetom da takvi zahtjevi ne predstavljaju neopravdanu tržišnu prepreku.

(36)

Mjere potrebne za primjenu ove Direktive trebaju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (15).

(37)

Komisija posebno treba biti ovlaštena izmijeniti ili staviti izvan snage Direktivu Vijeća 92/42/EEZ (16) i direktive 96/57/EZ (17) i 2000/55/EZ (18) Europskog parlamenta i Vijeća. Takva izmjena ili stavljanje izvan snage moraju biti prihvaćeni u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom propisanim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(38)

Osim toga, Komisija treba biti ovlaštena za donošenje provedbenih mjera kojima se utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn za određene proizvode koji koriste energiju, kao i za uvođenje provedbenih mjera tijekom prijelaznog razdoblja, i za, prema potrebi, odredbe o usklađivanju raznih ekoloških aspekata. Budući da su te mjere općenitog područja primjene i predviđene su za izmjenu ne ključnih elemenata ove Direktive nadopunjujući ju elementima koji nisu ključni, one moraju biti donesene u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom propisanim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(39)

Komisija treba na temelju iskustva stečenog iz primjene ove Direktive, Direktive 2005/32/EZ i provedbenih mjera, provjeravati rad, metode i učinkovitost ove Direktive i ocijeniti prikladnost proširenja njezinog područja primjene i izvan proizvoda koji koriste energiju. U sklopu te provjere Komisija se treba savjetovati s predstavnicima država članica, kao i s predmetnim zainteresiranim strankama.

(40)

Države članice trebaju utvrditi kazne koje će se primjenjivati u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive. Te kazne trebaju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće od prekršaja.

(41)

Budući da cilj ove Direktive, osiguranje funkcioniranja unutarnjeg tržišta zahtijevanjem da proizvodi dosegnu odgovarajuću razinu ekološke učinkovitosti, ne mogu zadovoljavajuće postići same države članice pa se stoga, radi njegovog opsega i učinaka, bolje može postići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je propisano u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je propisano tim člankom, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(42)

Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo treba se ograničiti na one odredbe koje predstavljaju temeljnu promjenu u usporedbi s Direktivom 2005/32/EZ. Obveza prenošenja odredaba koje su nepromijenjene proizlazi iz Direktive 2005/32/EZ.

(43)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje obveze država članica u odnosu na rokove za prijenos u nacionalno zakonodavstvo direktiva određenih u Prilogu IX., dijelu B.

(44)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (19) države članice se potiču da sastave i objave vlastite tablice, za sebe i u interesu Zajednice, koje će, koliko je to moguće, prikazati korelaciju između Direktive i mjera za prenošenje,

1.

„Proizvod koji koristi energiju” (dalje u tekstu „proizvod”) znači svaki proizvod koji tijekom uporabe utječe na potrošnju energije i koji je stavljen na tržište i/ili u uporabu, uključujući dijelove koji su namijenjeni za ugradnju u proizvode koji koriste energiju obuhvaćene ovom Direktivom i koji su stavljeni na tržište ili u uporabu kao pojedinačni dijelovi za krajnje korisnike i čija se ekološka učinkovitost može neovisno ocijeniti;

2.

„Sastavni dijelovi i sklopovi” znači dijelovi koji su namijenjeni za ugradnju u proizvod, koji nisu stavljeni na tržište i/ili u uporabu kao pojedinačni dijelovi za krajnje korisnike ili čija se ekološka učinkovitost ne može neovisno ocijeniti;

3.

„Provedbene mjere” znači mjere donesene na temelju ove Direktive, koje utvrđuju zahtjeve za ekološki dizajn određenih proizvoda koji koriste energiju ili za njihove ekološke aspekte;

4.

„Stavljanje na tržište” znači stavljanje proizvoda na tržište Zajednice prvi put s ciljem njegove distribucije ili uporabe unutar Zajednice bilo uz naplatu ili besplatno i bez obzira na prodajnu tehniku;

5.

„Stavljanje u uporabu” znači prva uporaba proizvoda za njegovu predviđenu namjenu od strane krajnjeg korisnika u Zajednici;

6.

„Proizvođač” znači fizička ili pravna osoba koja proizvodi proizvode obuhvaćene ovom Direktivom i odgovorna je za njihovu sukladnost s ovom Direktivom u pogledu njihovog stavljanja na tržište ili u uporabu pod vlastitim imenom proizvođača ili žigom ili za osobnu uporabu proizvođača. U nedostatku proizvođača u skladu s definicijom u prvoj rečenici ili uvoznika u skladu s definicijom u točki 8., svaka fizička ili pravna osoba koja stavlja na tržište i/ili u uporabu proizvode koji koriste energiju obuhvaćene ovom Direktivom smatra se proizvođačem;

7.

„Ovlašteni predstavnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Zajednici koja je dobila pismeni nalog od proizvođača da u njegovo ime obavi sve ili dio obveza i formalnosti povezano s ovom Direktivom;

8.

„Uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Zajednici koja stavlja proizvod iz treće zemlje na tržište Zajednice tijekom svojeg poslovanja;

9.

„Materijali” znači svi materijali koji se koriste u životnom ciklusu jednog proizvoda;

10.

„Dizajn proizvoda” znači vrsta postupaka koji pretvaraju pravne, tehničke, sigurnosne, funkcionalne, tržišne i druge zahtjeve koje proizvod treba ispunjavati u tehničke specifikacije za taj proizvod;

11.

„Ekološki aspekt” znači element ili funkcija proizvoda koji može uzajamno djelovati s okolišem tijekom svojeg ciklusa trajanja;

12.

„Utjecaj na okoliš” znači svaka promjena okoliša koja u cijelosti ili djelomično proizlazi iz proizvoda u njegovom ciklusu trajanja;

13.

„Ciklus trajanja” znači posljedične i međusobno povezane faze proizvoda od uporabe sirovine do konačnog odlaganja;

14.

„Ponovna uporaba” znači svaki postupak kojim se proizvod ili njegovi sastavni dijelovi, nakon što su dosegnuli kraj svoje prve uporabe, upotrebljavaju za istu namjenu za koju su zamišljeni, uključujući kontinuiranu uporabu proizvoda koji se vraća na sabirno mjesto, distributeru, izvođaču recikliranja ili proizvođaču, kao i ponovnu uporabu proizvoda nakon prerade;

15.

„Recikliranje” znači ponovna proizvodnja u proizvodnom postupku otpadnih materijala za prvobitnu namjenu ili za druge namjene, ali isključujući obnovu energije;

16.

„Obnova energije” znači uporaba zapaljivog otpada kao načina za proizvodnju energije putem izravnog spaljivanja s ili bez drugog otpada, ali s obnovom topline.

17.

„Obnova” znači svaki od primjenljivih postupaka iz Priloga II.B Direktivi 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu (20);

18.

„Otpad” znači svaka tvar ili predmet u kategorijama navedenima u Prilogu I. Direktivi 2006/12/EZ koje posjednik odbacuje ili namjerava odbaciti ili mora odbaciti;

19.

„Opasni otpad” znači svaki otpad obuhvaćen člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu (21);

20.

„Ekološki profil” znači opis, u skladu s provedbenom mjerom koja se primjenjuje na proizvod, unosa i iznosa (npr. materijala, emisija i otpada) povezanih s proizvodom kroz njegov životni ciklus, koji su značajni s gledišta njihovog ekološkog utjecaja i izraženi u fizičkim količinama koje se mogu izmjeriti;

21.

„Ekološka učinkovitost” proizvoda znači rezultati proizvođačevog upravljanja ekološkim aspektima proizvoda, vidljivih u njegovoj tehničkoj dokumentaciji;

22.

„Poboljšanje ekološke učinkovitosti” znači postupak poboljšanja ekološke učinkovitosti proizvoda tijekom uzastopnih generacija, iako ne nužno u pogledu svih ekoloških aspekata proizvoda istodobno;

23.

„Ekološki dizajn” znači uključivanje ekoloških aspekata u dizajn proizvoda s ciljem poboljšanja njegove ekološke učinkovitosti kroz cijeli njegov ciklus trajanja;

24.

„Zahtjev za ekološki dizajn” znači svaki zahtjev u vezi s proizvodom, ili s dizajnom proizvoda, koji je namijenjen poboljšanju njegove ekološke učinkovitosti, ili svaki zahtjev za dostavljanje informacija u pogledu ekoloških aspekata proizvoda;

25.

„Opći zahtjev za ekološki dizajn” znači svaki zahtjev za ekološki dizajn koji se temelji na ekološkom profilu cijelog proizvoda, bez zadanih graničnih vrijednosti za posebne ekološke aspekte;

26.

„Poseban zahtjev za ekološki dizajn” znači kvantificirani i izmjeriv zahtjev za ekološki dizajn u vezi s posebnim ekološkim aspektom proizvoda, na primjer potrošnje energije za vrijeme uporabe, izračunane za danu jedinicu proizvodne učinkovitosti.

27.

„Usklađena norma” znači tehnička specifikacija koju je donijelo priznato tijelo za normizaciju prema nalogu Komisije, u skladu s postupkom navedenim u Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa (22), za potrebe uspostave europskog zahtjeva s kojim usklađenost nije obvezna.

(a)

organizirati odgovarajuće provjere o usklađenosti proizvoda, u odgovarajućem opsegu, i obvezati proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika da opozove neusklađene proizvode s tržišta, u skladu s člankom 7.;

(b)

zahtijevati od dotičnih stranaka osiguranje svih potrebnih informacija, kao što je utvrđeno u provedbenim mjerama;

(c)

uzeti uzorke proizvoda i podvrgnuti ih provjerama usklađenosti.

(a)

osigurati da je proizvod koji je stavljen na tržište ili u uporabu u skladu s ovom Direktivom i primjenjivom primjenljivom mjerom;

(b)

dati na raspolaganje izjavu o sukladnosti i tehničku dokumentaciju.

(a)

može li se informacija dostaviti s usklađenim simbolima ili priznatim šiframa ili drugim mjerama;

(b)

vrstu predviđenog korisnika proizvoda i prirodu podataka koje treba osigurati.

(a)

nemogućnosti zadovoljavanja zahtjeva primjenljive provedbene mjere;

(b)

nepravilne primjene usklađenih normi iz članka 10. stavka 2.;

(c)

nedostataka u usklađenim normama iz članka 10. stavka 2.

(a)

potrebne informacije o ulozi koju oni mogu imati u održivoj uporabi proizvoda;

(b)

kad to zahtijevaju provedbene mjere, ekološki profil proizvoda i pogodnosti ekološkog dizajna.

(a)

godišnji opseg prodaje proizvoda u Zajednici i trgovanja s njim, koji predstavlja znatan opseg, treba po najnovijim raspoloživim brojkama biti okvirno veći od 200 000 jedinica;

(b)

proizvod mora imati, s obzirom na količine koje su stavljene na tržište i/ili u uporabu, znatan utjecaj na okoliš u Zajednici, kako je navedeno u strateškim prioritetima Zajednice navedenima u Odluci br. 1600/2002/EZ;

(c)

proizvod predstavlja znatnu mogućnost za poboljšanje u smislu njegovog utjecaja na okoliš a da to ne uključuje pretjerane troškove, posebno uzimajući u obzir:

(a)

ekološke prioritete Zajednice, poput onih navedenih u Odluci br. 1600/2002/EZ ili u Europskom programu Komisije za klimatske promjene (ECCP);

(b)

odgovarajuće zakonodavstvo Zajednice i samoregulaciju, na primjer dobrovoljne sporazume od kojih se, nakon ocjene u skladu s člankom 17., očekuje da postignu ciljeve politike brže i s manjim troškom od obveznih zahtjeva.

(a)

uzima u obzir životni ciklus proizvoda i sve njegove znatne ekološke aspekte, između ostalog, energetsku učinkovitost. Dubina analize ekoloških aspekata i isplativosti njihova poboljšanja razmjerna je njihovoj važnosti. Donošenje zahtjeva za ekološki dizajn glede znatnih ekoloških aspekata proizvoda ne smije se nepravedno odgađati radi nesigurnosti u vezi s drugim aspektima;

(b)

obavlja ocjenu, u kojoj će se uzeti u obzir utjecaj na okoliš, potrošači i proizvođači, uključujući mala i srednja poduzeća, u odnosu na konkurentnost, uključujući tržišta izvan Zajednice, inovativnost, pristup tržištu te troškove i koristi;

(c)

uzima u obzir postojeće nacionalno zakonodavstvo o zaštiti okoliša koje države članice smatraju važnim;

(d)

obavlja primjerena savjetovanja s interesnim skupinama;

(e)

priprema memorandum za pojašnjenje nacrta provedbene mjere koja se temelji na ocjeni iz točke (b);

(f)

utvrđuje datum(e) za provedbu, sve postupne ili prijelazne mjere ili razdoblja, uzimajući u obzir posebno moguće utjecaje na mala i srednja poduzeća ili na posebne skupine proizvoda koje proizvode ponajprije mala i srednja poduzeća.

(a)

sa stajališta korisnika, ne smije biti znatnog negativnog utjecaja na funkcionalnost proizvoda;

(b)

ne smije biti negativnog utjecaja na zdravlje, sigurnost i okoliš;

(c)

ne smije biti znatnog negativnog utjecaja na potrošače, posebno što se tiče novčane dostupnosti i troška životnog ciklusa proizvoda;

(d)

nema značajnog negativnog utjecaja na konkurentnost industrije;

(e)

u načelu, utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn ne smije imati posljedicu nametanje zaštićene tehnologije proizvođačima;

(f)

proizvođačima se ne smije nametati pretjerani administrativni teret.

(a)

provedbene mjere koje počinju s onim proizvodima za koje je ECCP utvrdio da imaju velike mogućnosti za ekonomično smanjenje emisija stakleničkih plinova, poput opreme za grijanje i opreme za vodeno grijanje, sustava električnih motora, rasvjete u domaćem i tercijarnom sektoru, kućanskih aparata, uredske opreme u domaćem i tercijarnom sektoru, potrošačke elektronike i HVAC sustava (grijanje, zračenje i klimatizacija);

(b)

posebnu provedbenu mjeru koja smanjuje gubitke u stanju pripravnosti za skupinu proizvoda.

(a)

metodologiju za identifikaciju i pokrivanje značajnih parametara vezanih uz okoliš, kao što su učinkovitost resursa, uzimajući u obzir cijeli životni ciklus proizvoda;

(b)

prag za provedbu mjera;

(c)

mehanizme za nadzor tržišta; i

(d)

svaku potaknutu odgovarajuću samoregulaciju.

1.1.

Ako su povezani s dizajnom proizvoda, znatni ekološki aspekti određuju se pozivanjem na sljedeće faze životnog ciklusa proizvoda:

1.2.

Za svaku fazu, ocjenjuju se sljedeći ekološki aspekti ako je relevantno:

1.3.

Za ocjenjivanje mogućnosti za poboljšanje ekoloških aspekata navedenih u točki 1.2., prema potrebi se koriste sljedeći parametri i, kada je potrebno, dopunjuju drugima:

(a)

informacije dizajnera u vezi s proizvodnim postupkom;

(b)

informacije za potrošače o značajnim ekološkim svojstvima i učinkovitosti proizvoda, priložene proizvodu koji je stavljen na tržište kako bi se potrošačima omogućilo da usporede te aspekte proizvoda;

(c)

informacije za potrošače o načinu ugradnje, uporabe i održavanja proizvoda kako bi se smanjio njegov utjecaj na okoliš i osigurao optimalni prosječni životni vijek, te o načinu vraćanja proizvoda na kraju životnog vijeka, i prema potrebi, informacije o razdoblju dostupnosti rezervnih dijelova i mogućnostima unapređivanja proizvoda;

(d)

informacije za postrojenja za rastavljanje, recikliranje ili odlaganje na kraju životnog vijeka proizvoda.

1.

Pristupanjem ekološkim aspektima koji su identificirani u provedbenim mjerama kao onima na koje se može znatno utjecati putem dizajna proizvoda, od proizvođača proizvoda mora se zahtijevati da obavljaju ocjenu modela proizvoda tijekom cijelog njegovog ciklusa trajanja, na temelju stvarnih pretpostavki o uobičajenim uvjetima i namjenama uporabe. Drugi ekološki aspekti mogu se ocijeniti na dobrovoljnoj osnovi.

Na temelju te ocjene proizvođači će izraditi ekološki profil proizvoda. On će se temeljiti na ekološki važnim značajkama proizvoda i unosa/iznosa kroz životni ciklus proizvoda izraženog u fizikalnim količinama koje se mogu mjeriti.

2.

Proizvođači moraju iskoristiti tu ocjenu za vrednovanje alternativnih oblikovnih rješenja i postignute ekološke učinkovitosti proizvoda prema referentnim vrijednostima.

Referentne vrijednosti mora identificirati Komisija u provedbenoj mjeri na temelju informacija prikupljenih tijekom pripreme mjere.

Odabir određenog oblikovnog rješenja mora postići razumnu ravnotežu između različitih ekoloških aspekata te između ekoloških aspekata i drugih odgovarajućih pitanja, na primjer sigurnosnih i zdravstvenih, tehničkih zahtjeva za funkcionalnost, kakvoću i učinkovitost i ekonomskih aspekata, uključujući proizvodne troškove i mogućnost plasiranja na tržištu i, u isto vrijeme, usklađenosti sa svim odgovarajućim zakonodavstvom.

1.

Na temelju tehničke, ekološke i ekonomske analize odabire se određeni broj reprezentativnih modela određenog proizvoda koji je na tržištu i određuju tehničke mogućnosti za poboljšanje ekološke izvedbe proizvoda, imajući na umu ekonomsku održivost rješenja i izbjegavanje svih znatnih smanjenja učinkovitosti ili korisnosti za potrošače.

Na temelju tehničke, ekološke i ekonomske analize također se među proizvodima i tehnologijama koji su dostupni na tržištu moraju odrediti oni s najboljim učincima za ekološke aspekte koji se razmatraju.

Učinkovitost proizvoda koji su dostupni na međunarodnom tržištu i referentne vrijednosti koje su utvrđene u zakonodavstvima drugih zemalja trebaju se uzeti u obzir tijekom analize, kao i pri utvrđivanju zahtjeva.

Na temelju te analize i uzimajući u obzir ekonomsku i tehničku isplativost, kao i mogućnost za poboljšanje, poduzimaju se konkretne mjere radi smanjenja utjecaja proizvoda na okoliš.

Što se tiče potrošnje energije u uporabi, mora se utvrditi razina energetske učinkovitosti ili potrošnje s ciljem minimalnog troška životnog ciklusa za krajnje korisnike za reprezentativne modele proizvoda, uzimajući u obzir posljedice na druge ekološke aspekte. Metoda troška analize životnog ciklusa koristi stvarnu diskontnu stopu na temelju podataka dobivenih od Europske središnje banke i stvarni vijek trajanja proizvoda; temelji se na zbroju varijacija nabavne cijene (koja je posljedica varijacija u industrijskim troškovima) i u pogonskim troškovima, koji su posljedica različitih razina mogućnosti tehničkih poboljšanja, diskontiranih tijekom vijeka trajanja razmatranih reprezentativnih modela proizvoda. Pogonski troškovi obuhvaćaju ponajprije potrošnju energije i dodatne troškove u drugim resursima (npr. vodu ili deterdžent).

Mora se provesti analiza osjetljivosti koja obuhvaća relevantne čimbenike kao što su cijena energije ili drugog resursa, trošak sirovina ili proizvodni troškovi i, prema potrebi vanjske ekološke troškove, uključujući izbjegavane emisije stakleničkih plinova, da se provjeri postoje li znatne promjene i jesu li sveukupni zaključci pouzdani. Zahtjev će se u skladu s tim prilagoditi.

Slična metodologija mogla bi se primijeniti na druge resurse, npr. na vodu.

2.

Za razvoj tehničkih, ekoloških i ekonomskih analiza mogu se koristiti informacije koje su na raspolaganju u okviru drugih aktivnosti Zajednice.

Isto se odnosi na informacije koje su na raspolaganju u drugim krajevima svijeta u okviru postojećih programa za utvrđivanje posebnih zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda s kojima trguju gospodarski partneri Europske unije.

3.

Datum stupanja zahtjeva na snagu mora uzeti u obzir ciklus redizajna proizvoda.

1.

Ovaj Prilog opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik, koji izvršava obveze utvrđene u točki 2. ovog Priloga jamči i izjavljuje da proizvod zadovoljava odgovarajuće zahtjeve primjenljive provedbene mjere. Izjava EZ-a o sukladnosti može obuhvatiti jedan ili više proizvoda i dužan ju je čuvati proizvođač.

2.

Proizvođač mora sastaviti dosje tehničke dokumentacije koji omogućava ocjenu sukladnosti proizvoda sa zahtjevima primjenljive provedbene mjere.

Dokumentacija mora posebno sadržavati:

3.

Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere da osigura proizvodnju proizvoda u skladu sa specifikacijama dizajna iz točke 2. i sa zahtjevima mjere koja se primjenjuje.

(a)

popisa dokumenata koji mora biti sastavljen tako da pruži dokaze o sukladnosti proizvoda i, ako je bitno, koji moraju biti dostupni;

(b)

ciljeva i pokazatelja ekološke učinkovitosti proizvoda te organizacijske strukture, odgovornosti, nadležnosti uprave i alokacije resursa s obzirom na njihovu provedbu i održavanje;

(c)

provjera i ispitivanja koji se trebaju izvršiti nakon proizvodnje za provjeru učinkovitosti proizvoda prema pokazateljima ekološke učinkovitosti;

(d)

postupaka za nadzor zahtijevane dokumentacije i osiguranje njezinog ažuriranja;

(e)

metode za provjere provedbe i učinkovitosti ekoloških elemenata sustava upravljanja.

(a)

postupke za određivanje ekološkog profila proizvoda;

(b)

ciljeve i pokazatelje ekološke učinkovitosti proizvoda, koji razmatraju tehnološka rješenja uzimajući u obzir tehničke i ekonomske zahtjeve;

(c)

program za postizanje tih ciljeva.

3.3.1.

Dokumentacija u vezi sa sustavom upravljanja treba posebno obuhvatiti sljedeće:

3.3.2.

Dokumentacija u vezi s proizvodima posebno mora navoditi:

3.4.1.

Proizvođač mora:

1.

naziv i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika;

2.

opis modela dovoljan za nedvojbenu identifikaciju;

3.

prema potrebi, upute na primijenjene usklađene norme;

4.

prema potrebi, druge upotrijebljene tehničke norme i specifikacije;

5.

prema potrebi, upute na drugo primjenljivo zakonodavstvo Zajednice koje osigurava označivanje s oznakom CE; i

6.

ime i potpis osobe koja je ovlaštena da obveže proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika.

1.

točnu definiciju tipa(ova) obuhvaćenog(-nih) proizvoda;

2.

zahtjev(e) za ekološki dizajn za obuhvaćeni proizvod (obuhvaćene proizvode), datum(e) provedbe, postupne ili prijelazne mjere ili razdoblja;

3.

parametre za ekološki dizajn iz Priloga I., dijela 1. u vezi s kojima nisu potrebni nikakvi zahtjevi za ekološki dizajn;

4.

zahtjeve za ugradnju proizvoda ako to ima izravnu važnost za razmatranu ekološku učinkovitost proizvoda;

5.

mjerne norme i/ili mjerne metode koje će se koristiti: kad su dostupne, usklađene norme čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije;

6.

pojedinosti ocjene sukladnosti prema Odluci 93/465/EEZ;

ako su različiti moduli navedeni u drugim zahtjevima CE za isti proizvod, modul definiran u provedbenoj mjeri prevladat će za taj zahtjev;

7.

zahtjeve o informacijama koje trebaju osigurati proizvođači, ponajprije o elementima tehničke dokumentacije, koji su potrebni za olakšavanje provjere usklađenosti proizvoda s provedbenom mjerom;

8.

trajanje prijelaznog razdoblja u kojem države članice moraju dopustiti stavljanje na tržište i/ili uporabu proizvoda koji zadovoljavaju propise na snazi na njihovom državnom području na datum donošenja provedbene mjere;

9.

datum za ocjenjivanje i moguću reviziju provedbene mjere, uzimajući u obzir brzinu tehnološkog napretka.

Direktiva 2005/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 191, 22.7.2005., str. 29.)

Direktiva 2008/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 81, 20.3.2008., str. 48.)

samo članak 1.

Direktiva

Rok za prenošenje

2005/32/EZ

11. kolovoza 2007.

2008/28/EZ

—

Direktiva 2005/32/EZ

Ova Direktiva

Članci 1. do 20.

Članci 1. do 20.

Članak 21.

—

Članak 22.

—

Članak 23.

Članak 21.

Članak 24.

Članak 22.

Članak 25.

—

—

Članak 23.

—

Članak 24.

Članak 26.

Članak 25.

Članak 27.

Članak 26.

Prilozi I. do VIII.

Prilozi I. do VIII.

—

Prilog IX.

—

Prilog X.