Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite

(1)

Potreban je veći broj izmjena Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4). Radi jasnoće tu bi direktivu trebalo preinačiti.

(2)

Zajednička politika azila, koja se temelji na cjelovitoj i sveobuhvatnoj primjeni Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., koja je dopunjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967. („Ženevska konvencija”), sastavni je dio cilja Unije za postupno stvaranje područja slobode, sigurnosti i pravde, otvorenog za državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koje traže zaštitu u Uniji, čime se potvrđuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Takva bi se politika trebala temeljiti na načelu solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti.

(3)

Zajedničkim europskim sustavom azila (CEAS) uspostavlja se sustav kojim se određuju država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zajednički standardi za postupke azila, uvjeti i postupci prihvata te prava korisnika međunarodne zaštite. Neovisno o napretku koji je ostvaren u razvoju CEAS-a, još postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu postupaka koji se upotrebljavaju, uvjeta prihvata koji se pružaju tražiteljima, stopa priznavanja i vrste zaštite koja se odobrava korisnicima međunarodne zaštite. Te razlike važni su pokretači sekundarnih kretanja i podrivaju cilj osiguravanja jednakog postupanja prema svim tražiteljima bez obzira na to gdje u Uniji traže međunarodnu zaštitu.

(4)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 6. travnja 2016.„Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu” naglasila potrebu jačanja i daljnjeg usklađivanja CEAS-a. Također je utvrdila prioritetna područja za strukturna poboljšanja CEAS-a, i to uspostavljanje održivog i pravednog sustava za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pojačanje sustava Eurodac, postizanje veće usklađenosti u sustavu azila Unije, sprečavanje sekundarnih kretanja unutar Unije i povećanje ovlasti Agencije Europske unije za azil, osnovane Uredbom (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Agencija za azil”). Ta je komunikacija odgovor na pozive Europskog vijeća od 18. i 19. veljače 2016. te od 17. i 18. ožujka 2016. za ostvarenjem napretka na reformi postojećeg okvira Unije kako bi se osigurala humana, pravedna i učinkovita politika azila. U toj komunikaciji predlažu se i daljnji koraci u skladu s cjelovitim pristupom migraciji koji je Europski parlament utvrdio u svojoj rezoluciji od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji.

(5)

Uvjeti prihvata i dalje se znatno razlikuju među državama članicama, posebice u pogledu standarda prihvata koji se pružaju tražiteljima. Usklađenijim standardima prihvata utvrđenima na odgovarajućoj razini u svim državama članicama doprinijet će se ujednačenijem postupanju i pravednijoj raspodjeli tražitelja u cijeloj Uniji.

(6)

Radi pružanja odgovarajuće potpore državama članicama pri provedbi standarda prihvata utvrđenih u ovoj Direktivi, uključujući države članice koje se osobito zbog svojeg zemljopisnog položaja ili demografske situacije suočavaju s posebnim i nerazmjernim pritiscima na svoje sustave azila, trebalo bi mobilizirati sredstva Fonda za azil, migracije i integraciju, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1147 Europskog parlamenta i Vijeća (6), i Agencije za azil.

(7)

Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema tražiteljima diljem Unije, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati tijekom svih faza i na sve vrste postupaka za međunarodnu zaštitu, na svim lokacijama i u svim objektima u kojima su smješteni tražitelji i tako dugo dok oni smiju ostati na državnom području država članica kao tražitelji. Potrebno je pojasniti da bi materijalni uvjeti prihvata tražiteljima trebali biti dostupni od trenutka kad izraze želju za traženjem međunarodne zaštite službenicima nadležnih tijela u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(8)

Tražiteljima bi se u svim slučajevima trebala osigurati naknada za svakodnevne troškove u okviru materijalnih uvjeta prihvata kako bi tražitelji imali minimalan stupanj autonomije u svojem svakodnevnom životu. Trebalo bi biti moguće pružiti naknadu za svakodnevne troškove kao novčani iznos, u vaučerima, u naravi, na primjer u proizvodima, ili kao kombinaciju navedenog, pod uvjetom da takva naknada uključuje novčani iznos.

(9)

Ako je tražitelj prisutan u državi članici koja nije ona u kojoj mora biti prisutan u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća (8), tražitelj ne bi trebao imati pravo na materijalne uvjete prihvata, pristup tržištu rada, jezične tečajeve ili strukovno osposobljavanje u skladu s ovom Direktivom od trenutka kad je obaviješten o odluci o transferu u odgovornu državu članicu. Osim ako se u tu svrhu donese zasebna odluka, u odluci o transferu trebalo bi se navesti da se ukidaju relevantni uvjeti prihvata. Države članice trebale bi u svim okolnostima tražiteljima osigurati pristup zdravstvenoj skrbi i životni standard u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), i drugim međunarodnim obvezama.

(10)

U odnosu na postupanje prema osobama koje ulaze u područje primjene ove Direktive, države članice su dužne poštovati obveze iz instrumenata međunarodnog prava kojih su stranke.

(11)

Trebalo bi utvrditi standardne uvjete za prihvat tražitelja dostatne da im se osigura odgovarajući životni standard i usporedivi uvjeti života u svim državama članicama. Usklađivanje uvjeta prihvata za tražitelje trebalo bi pomoći u ograničavanju sekundarnih kretanja tražitelja na koja utječu različiti uvjeti njihova prihvata.

(12)

Kako bi se osiguralo da su tražitelji svjesni svojih prava i obveza, države članice trebale bi im pružiti u pisanom obliku ili, ako je to potrebno, usmeno ili, prema potrebi, u vizualnom obliku, informacije u vezi s uvjetima prihvata utvrđenima u ovoj Direktivi. Takve bi se informacije trebale pružiti što je prije moguće i pravodobno te bi trebale uključivati uvjete prihvata na koje tražitelji, uključujući tražitelje s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, imaju pravo, prava i obveze u pogledu zapošljavanja, okolnosti u kojima se priznavanje materijalnih uvjeta prihvata može ograničiti na zemljopisno područje ili na određeno mjesto i posljedice nepoštovanja takvih ograničenja i bijega, kao i situacije u kojima je moguće naložiti zadržavanje, mogućnosti žalbe i preispitivanja te mogućnosti pružanja pravne pomoći i zastupanja. Države članice trebale bi posebno informirati tražitelje o uvjetima prihvata na koje nemaju pravo u državi članici koja nije ona u kojoj moraju biti prisutni. Država članica više ne bi trebala biti obvezna pružati te informacije ako to više nije potrebno da bi se tražitelju djelotvorno omogućilo da se koristi pravima i ispunjava obveze predviđene ovom Direktivom ili ako tražitelj nije dostupan nadležnim tijelima ili je pobjegao s državnog područja te države članice. Agencija za azil trebala bi izraditi predložak sa standardnim informacijama o uvjetima prihvata koji države članice trebaju pružiti tražiteljima što je prije moguće, a najkasnije tri dana od izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva ili u roku za njezinu registraciju.

(13)

Usklađena pravila Unije o ispravama koje se izdaju tražiteljima trebala bi doprinijeti otežavanju nedopuštenog kretanja tražitelja unutar Unije. Države članice trebale bi moći izdavati putne isprave tražiteljima samo ako se pojave opravdani ozbiljni humanitarni razlozi ili drugi nužni razlozi. Valjanost putnih isprava trebala bi biti ograničena na svrhu i trajanje koji su potrebni zbog razloga njihova izdavanja. Moglo bi se smatrati da su se pojavili ozbiljni humanitarni razlozi, na primjer, ako tražitelj mora putovati u drugu državu radi potrebnog liječenja koje nije dostupno unutar države članice u kojoj tražitelj mora biti prisutan, radi posjeta srodnicima u posebnim slučajevima, primjerice ako su bliski srodnici teško bolesni, ili radi pogreba bliskih srodnika. Drugi nužni razlozi mogli bi obuhvaćati situacije poput prisustvovanja vjenčanjima bliskih srodnika, putovanja koja su dio studijskog programa ili putovanja s udomiteljskim obiteljima. Izdavanje i upotreba takve putne isprave ne utječe na odgovornosti država članica na temelju Uredbe (EU) 2024/1351. Države članice zadržavaju pravo ocjenjivanja prava tražitelja da ostanu na njihovu državnom području.

(14)

Tražitelji nemaju pravo birati državu članicu zahtjeva. Tražitelj traži međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351.

(15)

Od tražitelja se zahtijeva da ostanu dostupni nadležnim tijelima država članica. Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo da tražitelji pobjegnu. Ako tražitelj pobjegne i bez dopuštenja otputuje u drugu državu članicu, važno ga je brzo transferirati u državu članicu u kojoj mora biti prisutan kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje CEAS-a. Dok se taj transfer ne obavi, postoji opasnost da bi tražitelj mogao pobjeći, pa bi zato trebalo pozorno pratiti gdje se nalazi.

(16)

Činjenica da je tražitelj prije pobjegao u drugu državu članicu važan je čimbenik pri procjeni opasnosti od tražiteljeva bijega. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi spriječile da tražitelj opet pobjegne i kako bi osigurale da ostane dostupan nadležnim tijelima, jednom kad ga se transferira u državu članicu u kojoj mora biti prisutan. Stoga bi trebalo nastaviti pozorno pratiti gdje se nalazi.

(17)

Države članice trebale bi moći slobodno organizirati svoje sustave prihvata. U okviru te organizacije države članice trebale bi moći tražiteljima dodjeljivati smještaj na svojem državnom području radi upravljanja svojim sustavima azila i prihvata. Države članice također bi trebale moći uspostaviti mehanizme za ocjenjivanje potreba svojih sustava prihvata i odgovaranje na te potrebe, uključujući mehanizme za provjeru stvarne prisutnosti tražitelja u smještaju. Takvi mehanizmi ne bi trebali ograničavati slobodu kretanja tražitelja na državnom području dotične države članice. Od država članica ne bi se trebalo zahtijevati da u tu svrhu donesu upravnu odluku.

(18)

Ako se tražitelji mogu slobodno kretati samo na određenom zemljopisnom području unutar državnog područja države članice, države bi članice tražiteljima trebale zajamčiti djelotvoran pristup njihovim pravima na temelju ove Direktive i postupovnim jamstvima u okviru postupka za međunarodnu zaštitu na tom zemljopisnom području. Mogućnost privremenog napuštanja tog zemljopisnog područja trebala bi se ocjenjivati pojedinačno, objektivno i nepristrano. Ako tražiteljima nije odobren djelotvoran pristup tim pravima i postupovnim jamstvima na tom zemljopisnom području, raspodjela na to područje više se ne bi trebala primjenjivati.

(19)

Radi javnog reda ili kako bi se djelotvorno spriječio bijeg tražitelja, države članice trebale bi moći odlučiti da je tražitelju dopušteno boraviti samo na određenome mjestu, kao što su centar za smještaj, privatna kuća, stan, hotel ili drugi prostori prilagođeni za smještaj tražitelja. Takva odluka ne bi trebala dovesti do zadržavanja tražitelja. Takva odluka mogla bi biti potrebna ako tražitelj nije ispunio obveze da ostane u državi članici u kojoj mora biti prisutan ili ako je tražitelj transferiran u državu članicu u kojoj mora biti prisutan nakon bijega u drugu državu članicu. Ako tražitelj ima pravo na materijalne uvjete prihvata, ti materijalni uvjeti prihvata trebali bi biti pruženi pod uvjetom da tražitelj boravi na tom određenom mjestu.

(20)

Ako postoji opasnost od bijega tražitelja ili ako je potrebno osigurati da se poštuju ograničenja slobode kretanja tražitelja, države članice mogle bi zahtijevati od tražitelja da se javlja nadležnim tijelima u određeno vrijeme ili u razumnim vremenskim razmacima, a da to ne utječe nerazmjerno na prava tražitelja utvrđena u ovoj Direktivi.

(21)

Sve odluke kojima se ograničava sloboda kretanja tražitelja trebale bi uzimati u obzir relevantne aspekte pojedinačne situacije tražitelja, uključujući sve posebne potrebe u vezi s prihvatom tog tražitelja i načela nužnosti i proporcionalnosti. Tražitelje bi trebalo propisno obavješćivati o takvim odlukama, postupcima za njihovo osporavanje i o posljedicama njihova nepoštovanja.

(22)

Sve odredbe u okviru ove Direktive u vezi sa zadržavanjem, boravištem i obvezama javljanja, kao i smanjivanje i ukidanje prava ili povlastica, trebalo bi primjenjivati uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i osiguravajući u svakom trenutku djelotvoran pristup primjenjivim uvjetima prihvata u skladu s ovom Direktivom, posebice u pogledu zdravstvene skrbi, obrazovanja, jedinstva obitelji i pristupa tržištu rada. Posebnu pozornost treba obratiti na mogući kumulativni učinak mjera.

(23)

S obzirom na ozbiljne posljedice za tražitelje koji pobjegnu ili za koje se smatra da postoji opasnost od bijega, značenje bijega trebalo bi definirati tako da se obuhvate i namjerna radnja i činjenična okolnost, koja nije izvan kontrole tražitelja, da tražitelj nije ostao dostupan nadležnim upravnim ili pravosudnim tijelima, primjerice tako što je napustio državno područje države članice u kojoj mora biti prisutan. Države članice trebale bi moći smatrati da je tražitelj pobjegao čak i ako se prije toga nije smatralo da postoji opasnost od bijega tražitelja.

(24)

Ako države članice u nacionalnom pravu definiraju objektivne kriterije koji su relevantni za utvrđivanje opasnosti od bijega na temelju ove Direktive, one mogu uzeti u obzir čimbenike poput: suradnje tražitelja s nadležnim tijelima ili ispunjavanja postupovnih zahtjeva, vezâ tražitelja u državi članici, i toga je li zahtjev za međunarodnu zaštitu odbačen kao nedopušten ili kao očito neosnovan. Zaključak o postojanju opasnosti od bijega često se temelji na kombinaciji nekoliko čimbenika u ukupnoj ocjeni pojedinačne situacije tražitelja.

(25)

Trebalo bi smatrati da tražitelj više nije dostupan nadležnim tijelima ako taj tražitelj ne odgovori na zahtjeve povezane s postupcima iz Uredbe (EU) 2024/1348 ili postupkom iz Uredbe (EU) 2024/1351, osim ako tražitelj pruži odgovarajuće razloge zbog kojih nije mogao odgovoriti na te zahtjeve, primjerice zbog zdravstvenih ili drugih nepredviđenih razloga koji su izvan njegove kontrole.

(26)

Zadržavanje tražitelja trebalo bi primjenjivati u skladu s temeljnim načelom prema kojem se osobe ne bi smjelo zadržavati isključivo zato što traže međunarodnu zaštitu, posebno u skladu s međunarodnim pravnim obvezama država članica i osobito člankom 31. Ženevske konvencije. Tražitelje bi trebalo biti moguće zadržati samo pod vrlo jasno definiranim iznimnim okolnostima koje su utvrđene u ovoj Direktivi te u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti u odnosu na način i svrhu takvog zadržavanja. Zadržavanje tražitelja u skladu s ovom Direktivom trebalo bi odrediti samo pisanim putem pravosudno ili upravno tijelo navodeći razloge na kojima se temelji, među ostalim u slučajevima kad se osobe zadrži već pri izražavanju namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Kada se tražitelja zadržava, taj tražitelj trebao bi imati djelotvoran pristup potrebnim postupovnim jamstvima, kao što je sudsko preispitivanje i pravo na besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, ako je to primjenjivo u skladu s ovom Direktivom.

(27)

Trebalo bi odrediti prihvatljiv maksimalni rok za sudsko preispitivanje zadržavanja s obzirom na okolnosti svakog slučaja, uzimajući u obzir složenost postupka, kao i dužnu pažnju koju su pokazala nadležna tijela, svako kašnjenje koje je prouzročila zadržana osoba i sve druge čimbenike koji uzrokuju kašnjenje za koje se država članica ne može smatrati odgovornom.

(28)

Ako je tražitelju dopušteno boraviti samo na određenome mjestu, ali on nije poštovao svoje obveze, i dalje treba postojati opasnost da bi tražitelj mogao pobjeći kako bi ga se zadržalo. U svim okolnostima trebalo bi se posebno pobrinuti da je duljina zadržavanja proporcionalna i da se ono prekine čim bude ispunjena obveza određena tražitelju ili više ne postoje razlozi da se smatra kako tražitelj neće ispuniti tu obvezu. Tražitelja bi trebalo upoznati s dotičnom obvezom i posljedicama njezina nepoštovanja.

(29)

U vezi s upravnim postupcima koji se odnose na razloge za zadržavanje, pojam „dužna pažnja” zahtijeva barem da države članice poduzmu konkretne i smislene korake kako bi se osiguralo da vrijeme potrebno za provjeru razloga za zadržavanje bude što je moguće kraće te da postoji realna mogućnost da se takva provjera može uspješno obaviti u najkraćem mogućem vremenu. Zadržavanje ne bi trebalo biti dulje nego što je to razumno potrebno za dovršavanje svih relevantnih upravnih postupaka.

(30)

Razlozi za zadržavanje navedeni u ovoj Direktivi ne dovode u pitanje druge razloge za zadržavanje, uključujući razloge za zadržavanje u okviru kaznenog postupka, koji su primjenjivi na temelju nacionalnog prava i nisu povezani sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva.

(31)

Prema zadržanim tražiteljima trebalo bi postupati s punim poštovanjem ljudskog dostojanstva i njihov prihvat trebao bi biti posebno koncipiran radi zadovoljavanja njihovih potreba u toj situaciji. Države članice trebale bi posebno osigurati da se primjenjuju članak 24. Povelje i članak 37. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989.

(32)

Mogu postojati slučajevi u kojima pri zadržavanju u praksi nije moguće odmah osigurati određena jamstva prihvata, na primjer zbog zemljopisne lokacije ili posebne strukture objekta za zadržavanje. Svako odstupanje od tih jamstava trebalo bi biti privremeno i trebalo bi se primjenjivati samo pod okolnostima utvrđenima u ovoj Direktivi. Odstupanja bi se trebala primjenjivati samo u iznimnim okolnostima i trebala bi biti odgovarajuće obrazložena, uzimajući pritom u obzir okolnosti svakog slučaja, uključujući razinu težine primijenjenog odstupanja, njegovo trajanje i utjecaj na dotičnog tražitelja.

(33)

Kako bi se bolje osigurao fizički i psihološki integritet tražitelja, zadržavanje bi trebalo biti krajnje rješenje te bi tražitelje trebalo biti moguće zadržati tek nakon što se propisno razmotre sve druge mjere koje nisu mjere oduzimanja slobode. Obveza razmatranja tih drugih mjera ne bi trebala prejudicirati upotrebu zadržavanja ako nije moguće djelotvorno primijeniti te druge mjere, uključujući obveze u pogledu boravišta i javljanja. Svaka odluka kojom se određuje zadržavanje trebala bi navesti razloge zbog kojih nije bilo moguće djelotvorno primijeniti druge, manje prisilne mjere. Sve druge mjere koje nisu zadržavanje trebale bi poštovati temeljna ljudska prava tražiteljâ.

(34)

Kako bi se osigurala usklađenost s postupovnim jamstvom mogućnosti stupanja u kontakt s organizacijama ili skupinama osoba koje pružaju pravnu pomoć, trebalo bi pružati informacije o takvim organizacijama ili skupinama osoba.

(35)

Pri odlučivanju o smještajnim aranžmanima, države članice trebale bi uzimati u obzir najbolji interes djeteta te posebne okolnosti svakog tražitelja kojeg uzdržavaju članovi obitelji ili bliski srodnici, kao što su nevjenčana maloljetna braća ili sestre koji se već nalaze u državi članici.

(36)

Ako su uobičajeno raspoloživi smještajni kapaciteti privremeno iscrpljeni, države članice trebale bi moći pribjeći privremenim smještajnim rješenjima niže kvalitete. Države članice također bi trebale moći pribjeći tim privremenim smještajnim rješenjima ako su uobičajeno raspoloživi smještajni kapaciteti privremeno nedostupni zbog nerazmjerno velikog broja osoba kojima je potreban smještaj ili zbog prirodne katastrofe ili katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem. Države članice trebale bi razmotriti osiguravanje takvih privremenih smještajnih rješenja u nemontažnim smještajnim objektima u mjeri u kojoj je to moguće.

(37)

Prihvat osoba s posebnim potrebama u vezi s prihvatom trebao bi biti primarna briga nacionalnih tijela kako bi se osiguralo da je takav prihvat posebno osmišljen radi zadovoljavanja njihovih posebnih potreba u vezi s prihvatom. Države članice trebale bi pri pružanju smještaja koliko je to moguće također osigurati sprečavanje napada i nasilja, uključujući nasilje motivirano spolom, rodom, rasom ili vjerom. Vjerski motivirano nasilje podrazumijeva i nasilje usmjereno prema osobama koje nemaju vjersko uvjerenje ili su se odrekle svoje vjere.

(38)

Pri primjeni ove Direktive države članice trebale bi nastojati osigurati potpuno poštovanje načela najboljeg interesa djeteta i jedinstva obitelji u skladu s Poveljom, Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989., Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i, gdje je to primjenjivo, Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

(39)

Uvjeti prihvata trebaju biti prilagođeni posebnoj situaciji maloljetnika, bilo bez pratnje ili unutar obitelji, i njihovim posebnim potrebama u vezi s prihvatom, vodeći računa o njihovoj sigurnosti, uključujući sigurnost u pogledu seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, tjelesnoj i psihološkoj skrbi te trebaju biti pruženi na način kojim se potiče opći razvoj maloljetnika.

(40)

Maloljetnici se u pravilu ne bi trebali zadržavati. Trebali bi se smještati u prikladan smještaj posebno prilagođen maloljetnicima uključujući, prema potrebi, smještaj u zajednici u kojem im se ne oduzima sloboda. Uzimajući u obzir negativan učinak zadržavanja na maloljetnike, takvo bi se zadržavanje, u skladu s pravom Unije, trebalo primjenjivati isključivo u iznimnim okolnostima, ako je to nužno, kao krajnju mjeru i na najkraće moguće razdoblje, nakon što se utvrdi da se druge manje prisilne mjere ne mogu djelotvorno primijeniti i nakon što se procijeni da je zadržavanje u njihovu najboljem interesu. Maloljetnici se nikada ne bi trebali zadržavati u zatvoru ili u drugom objektu koji se koristi za potrebe izvršavanja zakonodavstva. Maloljetnike ne bi trebalo razdvajati od njihovih roditelja ili skrbnika, te bi načelo jedinstva obitelji općenito trebalo dovesti do adekvatnih alternativa zadržavanju za obitelji s maloljetnicima, u smještaju koji je za njih prikladan. Nadalje, trebalo bi poduzeti sve moguće mjere kako bi se osigurala raspoloživost i dostupnost provedivog raspona adekvatnih alternativa zadržavanju maloljetnika. Države članice u tom kontekstu trebaju uzeti u obzir Njujoršku deklaraciju o izbjeglicama i migrantima od 19. rujna 2016., relevantne autoritativne smjernice nadzornog tijela Ujedinjenih naroda za praćenje provedbe ugovora u vezi s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. i relevantnu sudsku praksu.

(41)

U svojoj Komunikaciji od 12. travnja 2017.„Zaštita djece migranata” Komisija je istaknula da države članice moraju uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi zaštitile svu djecu migrante na svojem državnom području, uključujući donošenje mjera kojima bi se osiguralo da se djeci pruži siguran i primjeren smještaj, kao i potrebne službe za podršku kako bi se osigurala zaštita najboljeg interesa i dobrobiti djeteta, u skladu s obvezama država članica koje se temelje na nacionalnom pravu, pravu Unije i međunarodnom pravu.

(42)

Zastupnici igraju ključnu ulogu u jamčenju pristupa pravima na temelju ove Direktive i u zaštiti najboljeg interesa sve djece bez pratnje. Rano imenovanje zastupnika ključno je za rješavanje situacija nestanaka djece migranata u Uniji. Države članice trebale bi osigurati da se zastupnici imenuju što je prije moguće, u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989., kako bi se osiguralo da djeca bez pratnje potpuno uživaju svoja prava kao tražitelji međunarodne zaštite na koja imaju pravo na temelju ove Direktive.

(43)

Glavna uloga zastupnika trebala bi biti zajamčiti najbolji interes djeteta i zastupati, pomagati ili djelovati u ime maloljetnika bez pratnje. Zastupnik bi trebao moći objasniti informacije pružene maloljetniku bez pratnje, biti u vezi s nadležnim tijelima kako bi za maloljetnika bez pratnje odmah osigurao pristup materijalnim uvjetima prihvata i zdravstvenoj skrbi te zastupati, pomagati ili, u skladu s nacionalnim pravom, djelovati u ime maloljetnika bez pratnje kako bi osigurao da se maloljetnik koristi pravima iz ove Direktive i ispunjava u njoj predviđene obveze. Zastupnici bi se trebali imenovati u skladu s postupkom definiranim nacionalnim pravom.

(44)

Države članice trebale bi imenovati zastupnika ako namjeru za podnošenje zahtjeva izrazi osoba koja tvrdi da je maloljetnik i koja nema pratnju. Zastupnika bi trebalo imenovati u slučaju da nadležna tijela na temelju relevantnih vidljivih znakova, izjava ili ponašanja imaju objektivan razlog vjerovati da je osoba maloljetna. Ako država članica procijeni da osoba koja tvrdi da je maloljetnik bez sumnje ima više od 18 godina, ne mora imenovati zastupnika.

(45)

Sve dok nije imenovan zastupnik, države članice trebale bi odrediti osobu prikladnu privremeno djelovati kao zastupnik na temelju ove Direktive. Ta osoba mogla bi biti, primjerice, zaposlenik centra za smještaj, ustanove za skrb o djeci, socijalne službe ili druge relevantne organizacije kojoj je povjereno obavljanje zadaća zastupnika. Osobe čiji interesi jesu, ili bi mogli biti, u sukobu s interesima maloljetnika bez pratnje ne bi se smjele odrediti kao osobe prikladne privremeno djelovati kao zastupnik. Isto tako je važno da se ta osoba odmah obavijesti kada namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazi maloljetnik bez pratnje.

(46)

Države članice trebale bi osigurati da tražitelji prime potrebnu zdravstvenu skrb, bez obzira na to pružaju li tu skrb liječnici opće prakse ili, ako je to potrebno, liječnici specijalisti. Potrebna zdravstvena skrb trebala bi biti odgovarajuće kvalitete i uključivati barem hitnu medicinsku pomoć i osnovno liječenje bolesti, među ostalim teških duševnih poremećaja, te zdravstvenu skrb u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja koja je ključna za liječenje ozbiljnih fizičkih stanja. Zbog zabrinutosti za javno zdravlje u pogledu prevencije bolesti i zaštite zdravlja tražitelja, pristup tražitelja zdravstvenoj skrbi trebao bi obuhvaćati i preventivnu medicinsku skrb kao što je cijepljenje. Države članice također bi trebale moći zbog javnog zdravlja zahtijevati medicinski pregled za tražitelje. Rezultati medicinskog pregleda ne bi trebali utjecati na ocjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu koja bi se uvijek trebala provoditi objektivno, nepristrano i na pojedinačnoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348.

(47)

Trebalo bi biti moguće ograničiti pravo tražitelja na materijalne uvjete prihvata u skladu s ovom Direktivom u određenim okolnostima, primjerice ako je tražitelj pobjegao u drugu državu članicu iz države članice u kojoj taj tražitelj mora biti prisutan. Međutim, države članice trebale bi u svim okolnostima osigurati pristup zdravstvenoj skrbi i životni standard za tražitelje koji je u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju, i drugim međunarodnim obvezama, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. Države članice trebale bi posebno osigurati zadovoljavanje egzistencijalnih i osnovnih potreba tražitelja u pogledu fizičke sigurnosti i dostojanstva, kao i međuljudskih odnosa, vodeći računa o specifičnoj ranjivosti osobe kao tražitelja međunarodne zaštite te njezine obitelji ili skrbnika. Dužna pažnja trebala bi se posvetiti tražiteljima s posebnim potrebama u vezi s prihvatom. Trebalo bi uzeti u obzir i posebne potrebe tražitelja koji su bili izloženi seksualnom ili rodno uvjetovanom nasilju, posebice žena, među ostalim tako da se u različitim fazama postupka za međunarodnu zaštitu osigura pristup zdravstvenoj skrbi, pravnoj pomoći i odgovarajućem savjetovanju u slučaju traume te psihosocijalnoj skrbi.

(48)

U obzir bi se trebale uzimati posebne potrebe maloljetnika, posebno u pogledu prava djeteta na obrazovanje i pristup zdravstvenoj skrbi. Maloljetna djeca tražitelja ili tražitelji koji su maloljetnici trebali bi dobiti jednak pristup obrazovanju kao i državljani država članica i pod sličnim uvjetima. Taj se pristup ne mora osigurati tijekom školskih praznika. Njihovo bi se obrazovanje u pravilu trebalo integrirati s obrazovanjem državljana država članica i biti iste kvalitete. Države članice također bi trebale osigurati kontinuitet obrazovanja maloljetnika sve dok se ne izvrši mjera izgona protiv njih ili njihovih roditelja.

(49)

Uzimajući u obzir Povelju, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i relevantnu sudsku praksu te kako se članove obitelji ne bi diskriminiralo na temelju mjesta gdje je obitelj osnovana, pojam obitelji trebao bi uključivati i obitelji osnovane izvan zemlje podrijetla tražitelja, ali prije njihova dolaska na državno područje država članica.

(50)

Kako bi se poticala samodostatnost tražitelja te ograničile znatne razlike među državama članicama, ključno je predvidjeti jasna pravila o pristupu tražitelja tržištu rada i osigurati da taj pristup bude djelotvoran, ne namećući uvjete koji u stvarnosti sprečavaju tražitelja da traži zaposlenje, ne ograničavajući nepotrebno pristup određenim sektorima tržišta rada ili radno vrijeme tražitelja i ne određujući nerazumne administrativne formalnosti. Tražitelji koji imaju djelotvoran pristup tržištu rada i kojima je dopušteno boraviti na točno određenome mjestu trebali bi moći tražiti zaposlenje na razumnoj udaljenosti od tog mjesta. Ako to zahtijeva ugovor o radu tražitelja, država članica trebala bi moći dopustiti tražitelju da napusti njezino državno područje kako bi u drugoj državi članici u skladu s nacionalnim pravom obavljao posebne radne zadaće. Provjere tržišta rada koje se provode kako bi se dala prednost vlastitim državljanima ili drugim građanima Unije ili državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva koji zakonito borave u dotičnoj državi članici ne bi trebale sprečavati djelotvoran pristup tražitelja tržištu rada te bi se one trebale provoditi ne dovodeći u pitanje načelo povlaštenosti građana Unije kako je navedeno u odgovarajućim odredbama primjenjivih akata o pristupanju.

(51)

Pristup tržištu rada trebao bi dati tražitelju pravo da traži zaposlenje. Države članice mogu tražiteljima dozvoliti i samozapošljavanje.

(52)

Kako bi se povećali izgledi za integraciju i samostalnost tražitelja, potiče se raniji pristup tržištu rada u slučajevima u kojima je vjerojatno da je zahtjev utemeljen, uključujući kad je njegovu razmatranju dana prednost u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348. Države članice trebale bi stoga razmotriti skraćivanje tog razdoblja koliko god je moguće u slučajevima u kojima je vjerojatno da je zahtjev utemeljen. Pristup tržištu rada ne bi trebalo odobriti ili bi ga, ako je već odobren, trebalo ukinuti u slučajevima u kojima je vjerojatno da je tražiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu neutemeljen i na koji se stoga primjenjuje ubrzani postupak razmatranja, uključujući slučajeve u kojima je taj tražitelj uskratio relevantne informacije ili dokumente u pogledu svojeg identiteta.

(53)

Jednom kad se tražiteljima odobri pristup tržištu rada, oni bi trebali imati zajednički skup prava na temelju jednakog postupanja prema njima i državljanima dotične države članice. Radni uvjeti trebali bi obuhvaćati barem plaću i otkaz, zdravstvene i sigurnosne zahtjeve na radnome mjestu, radno vrijeme, godišnji odmor i praznike, uzimajući u obzir kolektivne ugovore na snazi. Prema takvim tražiteljima trebalo bi se jednako postupati u pogledu slobode udruživanja i povezivanja, obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, priznavanja stručnih kvalifikacija i, ako se radi o zaposlenim tražiteljima, socijalnog osiguranja. Države članice mogu odobriti jednako postupanje i prema tražiteljima koji su samozaposleni. Države članice trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi spriječile iskorištavanje tražitelja ili bilo kakav oblik njihove diskriminacije na radnom mjestu poput neprijavljenog rada i drugih oblika teškog iskorištavanja radnika.

(54)

Jednom kad se tražiteljima odobri pristup tržištu rada, država članica trebala bi priznati stručne kvalifikacije koje je tražitelj stekao u drugoj državi članici na isti način kao i one građana Unije te bi trebala uzeti u obzir kvalifikacije stečene u trećoj zemlji u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Također bi trebalo razmotriti mjere s ciljem djelotvornog rješavanja praktičnih teškoća s kojima se susreću tražitelji kad je riječ o priznavanju njihovih stranih diploma, certifikata ili drugih dokaza o formalnom obrazovanju, posebno ako tražitelji ne mogu dostaviti odgovarajuću dokaznu dokumentaciju i ne mogu platiti troškove postupaka priznavanja.

(55)

U pogledu zaposlenih tražitelja primjenjuju se grane socijalne sigurnosti iz članka 3. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(56)

Zbog moguće privremene prirode boravka tražitelja i ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11) države članice trebale bi iz jednakog postupanja prema tražiteljima i vlastitim državljanima moći isključiti davanja iz sustava socijalne sigurnosti koje ne ovise o razdobljima zaposlenja ili doprinosima. Države članice trebale bi također moći ograničiti primjenu jednakog postupanja u odnosu na obrazovanje i strukovno osposobljavanje te priznavanje formalnih kvalifikacija. Osim toga, države članice trebale bi moći ograničiti i pravo na slobodu udruživanja i povezivanja isključivanjem tražitelja iz sudjelovanja u upravi određenih tijela i iz obnašanja javnih dužnosti.

(57)

Pravom Unije ne ograničava se ovlast država članica da organiziraju svoje sustave socijalne sigurnosti. U nedostatku usklađenosti na razini Unije svaka država članica određuje uvjete prema kojima se odobravaju davanja iz sustava socijalne sigurnosti te visine tih naknada i razdoblje za koje se odobravaju. Međutim, pri izvršavanju te nadležnosti države članice trebaju poštovati pravo Unije.

(58)

Jezične vještine važne su kako bi se osiguralo da tražitelji imaju odgovarajući životni standard. Tim se vještinama također odvraća od sekundarnog kretanja. Države članice stoga bi trebale osiguravati ili olakšavati pristup jezičnim tečajevima u mjeri u kojoj smatraju takve tečajeve primjerenima kako bi se pomoglo poboljšati sposobnost tražitelja da samostalno djeluje i komunicira s nadležnim tijelima.

(59)

Pravo na jednako postupanje ne bi trebalo dovesti do pravâ u odnosu na situacije koje nisu obuhvaćene područjem primjene prava Unije.

(60)

Kako bi se osiguralo da materijalni uvjeti prihvata koji se pružaju tražiteljima budu usklađeni s načelima utvrđenima u ovoj Direktivi, potrebno je dodatno objasniti prirodu tih uvjeta, koji bi trebali uključivati ne samo smještaj, hranu i odjeću, nego i proizvode za osobnu higijenu. Također je potrebno da države članice odrede razinu materijalnih uvjeta prihvata koji se pružaju u obliku novčane naknade ili vaučera na temelju odgovarajućih referentnih vrijednosti koje primjenjuju kako bi osigurale odgovarajući životni standard za vlastite državljane, primjerice, i ovisno o nacionalnom kontekstu, minimalni dohodak, minimalnu plaću, minimalnu mirovinu, naknadu za nezaposlenost i socijalnu pomoć. Međutim, nije potrebno da iznos odobren tražiteljima bude jednak iznosu koji se odobrava vlastitim državljanima. Države članice trebale bi također moći tražiteljima odobriti postupanje koje je nepovoljnije od postupanja prema vlastitim državljanima, kako je navedeno u ovoj Direktivi. Pod uvjetom da je osiguran standard uvjeta prihvata utvrđen u ovoj Direktivi, države članice trebale bi isto tako imati mogućnost prilagoditi razinu novčanih naknada ili vaučera koji se odobravaju tražiteljima u regijama iz članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(61)

Kako bi ograničile mogućnost zloupotrebe sustava prihvata, države članice trebale bi moći pružiti materijalne uvjete prihvata samo u mjeri u kojoj tražitelji nemaju dostatna sredstva za život. Države članice trebale bi od tražitelja s dostatnim sredstvima moći zahtijevati pokrivanje, doprinos ili povrat troškova materijalnih uvjeta prihvata ili primljene zdravstvene skrbi, među ostalim financijskim jamstvima. Može se smatrati da tražitelji imaju dostatna sredstva za život ako su, primjerice, radili tijekom razumno dugog razdoblja. Kad države članice procjenjuju sredstva tražitelja i zahtijevaju od njega da pokrije troškove materijalnih uvjeta prihvata ili primljene zdravstvene skrbi ili doprinese tim troškovima, trebale bi poštovati načelo proporcionalnosti i uzeti u obzir pojedinačne okolnosti tražitelja te potrebu poštovanja dostojanstva i osobnog integriteta tražitelja, uključujući njegove posebne potrebe u vezi s prihvatom. Od tražitelja se ne bi trebalo zahtijevati da pokriju troškove svoje potrebne zdravstvene skrbi ili doprinesu tim troškovima ako se zdravstvena skrb državljanima država članica pruža besplatno. Od tražitelja se ne bi trebalo zahtijevati da uzimaju zajmove kako bi platili uvjete prihvata.

(62)

Mogućnost zloupotrebe sustava za prihvat također bi trebalo spriječiti preciznim utvrđivanjem okolnosti u kojima se materijalni uvjeti prihvata mogu smanjiti ili ukinuti. Države članice trebale bi moći smanjiti ili ukinuti naknadu za svakodnevne troškove ili, ako je to opravdano i razmjerno, smanjiti druge materijalne uvjete prihvata ako su ispunjeni određeni uvjeti, uključujući slučajeve u kojima tražitelj ne surađuje s nadležnim tijelima ili ne ispunjava postupovne zahtjeve koje ona postavljaju. Posebno se u sljedećim slučajevima može smatrati da je riječ o nesuradnji ili neispunjavanju obveza: tražitelji ne dolaze na zakazane sastanke ili ne ispunjavaju obveze javljanja iz razloga koji nisu izvan njihove kontrole; tražitelji nisu podnijeli svoje zahtjeve za međunarodnu zaštitu u skladu sa zahtjevima Uredbe (EU) 2024/1348, unatoč tome što su imali stvarnu priliku to učiniti; ili tražitelji ne poštuju zahtjeve za pružanjem informacija kako bi se olakšala njihova identifikacija, uključujući odbijanjem pružanja biometrijskih podataka ili potrebnih informacija za kontakt, ili odbijanjem suradnje tijekom medicinskih pregleda. Države članice trebale bi isto tako moći, ako je to opravdano i razmjerno, ukinuti druge materijalne uvjete prihvata u slučajevima u kojima je tražitelj ozbiljno ili opetovano prekršio pravila centra za smještaj ili se ponašao nasilno ili prijeteće u centru za smještaj. Države članice trebale bi uvijek osiguravati životni standard za sve tražitelje u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju, i međunarodnim obvezama, uzimajući u obzir tražitelje s posebnim potrebama u vezi s prihvatom i najbolji interes djeteta.

(63)

Države članice mogu primijeniti druge sankcije, uključujući disciplinske mjere u skladu s pravilima centra za smještaj, u mjeri u kojoj te sankcije nisu u suprotnosti s ovom Direktivom.

(64)

Države članice trebale bi uspostaviti primjereno usmjeravanje, praćenje i nadzor svojih uvjeta prihvata. Kako bi osigurale usporedive uvjete prihvata, od država članica trebalo bi zahtijevati da u svojim sustavima praćenja i nadzora uzimaju u obzir dostupne neobvezujuće operativne standarde, pokazatelje, smjernice i najbolje prakse u pogledu uvjeta prihvata koje je razvila Agencija za azil. Pod uvjetom da se materijalnim uvjetima prihvata pruža odgovarajući životni standard, uvjeti u prostorima za smještaj za tražitelje mogli bi se smatrati primjerenima, čak i ako se razlikuju od jednog objekta do drugog. Trebalo bi osigurati učinkovitost nacionalnih sustava za prihvat i suradnju između država članica u području prihvata tražitelja, među ostalim preko mreže tijela zaduženih za prihvat Agencije za azil.

(65)

Trebalo bi poticati odgovarajuću koordinaciju između nadležnih tijela u vezi s prihvatom tražitelja, kao i harmonične odnose između lokalnih zajednica i centara za smještaj.

(66)

Iskustvo pokazuje da je potrebno planiranje djelovanja u nepredvidivim situacijama kako bi se u mjeri u kojoj je to moguće osigurao primjeren prihvat tražitelja kad su države članice suočene s nerazmjernim brojem tražitelja međunarodne zaštite. Trebalo bi pratiti i ocjenjivati jesu li mjere koje su države članice predvidjele u svojim planovima za nepredvidive situacije odgovarajuće. Planiranje djelovanja u nepredvidivim situacijama sastavni je dio postupka planiranja država članica i ne može se smatrati izvanrednom aktivnošću.

(67)

Agencija za azil trebala bi pomagati državama članicama da pripreme i preispitaju svoje planove za nepredvidive situacije, uz suglasnost dotične države članice. Plan za nepredvidive situacije trebao bi se sastojati od sveobuhvatnog niza mjera potrebnih kako bi se upravljalo mogućim nerazmjernim pritiskom na sustave prihvata država članica i kako bi se poboljšala učinkovitost tih sustava. Za potrebe ove Direktive situacija nerazmjernog pritiska može biti obilježena iznenadnim masivnim priljevom državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva u takvom broju koji stvara ekstreman pritisak čak i na dobro pripremljen sustav prihvata. Kako bi se postigla veća pripravnost za takvu situaciju, predložak koji je izradila Agencija za azil trebao bi sadržavati smjernice za utvrđivanje mogućih scenarija, učinak tih scenarija, djelovanja koja treba poduzeti i resurse koji su dostupni za odgovor na te scenarije.

(68)

Države članice trebale bi imati ovlasti uvesti ili zadržati povoljnije odredbe za državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koji od države članice traže međunarodnu zaštitu.

(69)

Poziva se države članice da primjenjuju odredbe ove Direktive u vezi s postupcima za odlučivanje o zahtjevima za druge oblike zaštite koji nisu oni na temelju Uredbe (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(70)

Trebalo bi redovito provoditi evaluaciju provedbe ove Direktive. Države članice trebale bi Komisiji dostaviti potrebne informacije kako bi Komisija mogla ispuniti svoje obveze izvješćivanja na temelju ove Direktive.

(71)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje usklađenih standarda za uvjete prihvata tražitelja u državama članicama, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(72)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (13), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(73)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(74)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(75)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata osobito Poveljom. Ovom se Direktivom posebno nastoji osigurati puno poštovanje ljudskog dostojanstva i promicati primjenu članaka 1., 4., 6., 7., 18., 21., 24. i 47. Povelje te je treba na odgovarajući način provoditi.

(76)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s prijašnjom direktivom. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnje direktive.

(77)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo direktive, koji je naveden u Prilogu I.,

1.

„zahtjev za međunarodnu zaštitu” ili „zahtjev” znači zahtjev državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za zaštitu države članice, pri čemu se može smatrati da traži status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite;

2.

„tražitelj” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji traže međunarodnu zaštitu o čemu još nije donesena konačna odluka;

3.

„članovi obitelji” znači sljedeći članovi obitelji tražitelja koji su prisutni na državnom području iste države članice tijekom postupka za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da je obitelj već postojala prije nego što je tražitelj stigao na državno područje država članica:

4.

„maloljetnik” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađi od 18 godina;

5.

„maloljetnik bez pratnje” znači maloljetnik koji stigne na državno područje države članice bez pratnje odrasle osobe koja je odgovorna za njega u skladu s pravom ili praksom dotične države članice te tako dugo dok taj maloljetnik nije pod stvarnom skrbi takve odrasle osobe, uključujući maloljetnika koji ostane bez pratnje nakon ulaska na državno područje država članica;

6.

„uvjeti prihvata” znači cjelovit skup mjera koje države članice odobravaju tražiteljima u skladu s ovom Direktivom;

7.

„materijalni uvjeti prihvata” znači uvjeti prihvata koji uključuju smještaj, hranu, odjeću i proizvode za osobnu higijenu dane u naravi, u obliku novčane naknade, u vaučerima, ili kao kombinacija navedenog, kao i naknadu za svakodnevne troškove;

8.

„naknada za svakodnevne troškove” znači naknada koja se periodično pruža tražiteljima kako bi im se omogućilo uživanje minimalnog stupnja autonomije u svakodnevnom životu, u novčanom iznosu, u vaučerima, u naravi ili kao kombinacija navedenog, pod uvjetom da takva naknada uključuje novčani iznos;

9.

„zadržavanje” znači zadržavanje tražitelja od strane države članice na određenome mjestu na kojem je tražitelju uskraćena sloboda kretanja;

10.

„centar za smještaj” znači svako mjesto koje se upotrebljava za zajednički smještaj tražitelja;

11.

„opasnost od bijega” znači postojanje posebnih razloga i okolnosti u pojedinačnom slučaju, koji su utemeljeni na objektivnim kriterijima definiranima nacionalnim pravom, zbog kojih se vjeruje da bi tražitelj mogao pobjeći;

12.

„bijeg” znači radnja kojom tražitelj ne ostane dostupan nadležnim upravnim ili pravosudnim tijelima, primjerice napuštanjem državnog područja države članice bez dopuštenja nadležnih tijela zbog razloga koji nisu izvan kontrole tražitelja;

13.

„zastupnik” znači fizička osoba ili organizacija, uključujući tijelo javne vlasti, s potrebnim vještinama i stručnošću, uključujući one koje se odnose na postupanje s maloljetnicima i njihove posebne potrebe, koju su imenovala nadležna tijela da zastupa maloljetnika bez pratnje, pomaže mu i djeluje u njegovo ime, ovisno o slučaju, kako bi se zaštitili najbolji interes i opća dobrobit tog maloljetnika bez pratnje i kako bi se maloljetnik bez pratnje mogao koristiti pravima i ispunjavati obveze predviđene u ovoj Direktivi;

14.

„tražitelj s posebnim potrebama u vezi s prihvatom” znači tražitelj kojem su potrebni posebni uvjeti ili jamstva kako bi se mogao koristiti pravima i ispunjavati obveze predviđene u ovoj Direktivi.

(a)

nije u mogućnosti pružiti te informacije u pisanom obliku u roku navedenom u tom stavku jer je jezik koji tražitelj razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije rijedak jezik; i

(b)

taj tražitelj naknadno potvrdi da razumije pružene informacije.

(a)

tražitelja koji moraju biti prisutni u drugoj državi članici u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe (EU) 2024/1351; ili

(b)

tražitelja koji su transferirani u državu članicu u kojoj moraju biti prisutni u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe (EU) 2024/1351 nakon bijega u drugu državu članicu.

(a)

da se utvrdi ili provjeri njegov identitet ili državljanstvo;

(b)

da se utvrde elementi na kojima se zahtjev za međunarodnu zaštitu temelji, a koji se bez zadržavanja ne mogu pribaviti, posebno kada postoji opasnost od bijega;

(c)

da se osigura poštovanje pravnih obveza koje su tražitelju nametnute na temelju pojedinačne odluke u skladu s člankom 9. stavkom 1. ako tražitelj nije poštovao te obveze te i dalje postoji opasnost od bijega;

(d)

da se u okviru postupka na granici u skladu s člankom 43. Uredbe (EU) 2024/1348 odluči o pravu tražitelja da uđe na državno područje;

(e)

kada je tražitelj zadržan zbog postupka vraćanja na temelju Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), da se pripremi vraćanje ili provede postupak udaljavanja, a dotična država članica na temelju objektivnih kriterija, među ostalim i na temelju toga da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak za međunarodnu zaštitu, može dokazati da postoje opravdani razlozi za vjerovati da tražitelj izražava namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu samo da odgodi ili oteža izvršenje odluke o vraćanju;

(f)

kada to zahtijeva zaštita nacionalne sigurnosti ili javnog reda;

(g)

u skladu s člankom 44. Uredbe (EU) 2024/1351.

(a)

u slučaju maloljetnika s pratnjom, ako je zadržan roditelj maloljetnika ili njegov primarni skrbnik; ili

(b)

u slučaju maloljetnika bez pratnje, ako se zadržavanjem štiti maloljetnik.

(a)

uvjeta zapošljavanja, najniže dobi za zaposlenje i radnih uvjeta, uključujući plaću i otkaz, radno vrijeme, dopust i praznike, kao i zdravstvene i sigurnosne zahtjeve na radnom mjestu;

(b)

slobode udruživanja i povezivanja te članstva u organizaciji koja predstavlja radnike ili poslodavce ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, uključujući koristi koje pružaju takve organizacije, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o javnom poretku i javnoj sigurnosti;

(c)

obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, uključujući tečajeve osposobljavanja za poboljšanje vještina, praktičnog radnog iskustva i službe za profesionalno usmjeravanje;

(d)

priznavanja diploma, certifikata i drugih dokaza formalnih kvalifikacija u kontekstu postojećih postupaka za priznavanje stranih kvalifikacija; i

(e)

pristupa odgovarajućim programima za ocjenu, vrednovanje i priznavanje prethodnih ishoda učenja i iskustva tražitelja.

(a)

u pogledu stavka 3. točke (b), isključujući ih iz sudjelovanja u upravljanju javnopravnim tijelima i obnašanja dužnosti koja je uređena javnim pravom;

(b)

u pogledu stavka 3. točke (c), isključivanjem:

(c)

u pogledu stavka 3. točke (d) ili (e), neodobravanjem jednakog postupanja u razdoblju od najmanje tri mjeseca od datuma registracije namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

(a)

prostorima koji se upotrebljavaju za smještaj tražitelja tijekom razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu namjera za čije je podnošenje izražena na granici ili u područjima tranzita;

(b)

centrima za smještaj;

(c)

privatnim kućama, stanovima, hotelima ili drugim prostorima prilagođenima za smještaj tražitelja.

(a)

da se tražiteljima jamči zaštita njihova obiteljskog života;

(b)

da tražitelji imaju mogućnost komuniciranja sa srodnicima, pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nacionalnim, međunarodnim i nevladinim organizacijama i tijelima;

(c)

da se članovima obitelji, pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nevladinim organizacijama koje je dotična država članica priznala, odobri pristup pruženom smještaju kako bi mogli pomoći tražiteljima; ograničenja takva pristupa mogu se odrediti samo zbog sigurnosti prostora i tražitelja.

(a)

ako je potrebna procjena posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom u skladu s člankom 25.;

(b)

ako su smještajni kapaciteti koji su uobičajeno raspoloživi privremeno iscrpljeni ili ako su smještajni kapaciteti koji su uobičajeno raspoloživi privremeno nedostupni zbog nerazmjerno velikog broja osoba kojima je potreban smještaj ili zbog katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem ili prirodne katastrofe.

(a)

smanjiti druge materijalne uvjete prihvata, ili

(b)

ako se primjenjuje stavak 2. točka (e), ukinuti druge materijalne uvjete prihvata.

(a)

napusti zemljopisno područje unutar kojeg se tražitelj može slobodno kretati u skladu s člankom 8. ili određeno mjesto boravka koje je odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 9. bez dopuštenja ili ako pobjegne;

(b)

ne surađuje s nadležnim tijelima ili ne poštuje postupovne zahtjeve koje su ona utvrdila;

(c)

podnese naknadni zahtjev kako je definiran u članku 3. točki 19. Uredbe (EU) 2024/1348;

(d)

zataji financijska sredstva i zbog toga neutemeljeno ima koristi od materijalnih uvjeta prihvata;

(e)

ozbiljno ili opetovano prekrši pravila centra za smještaj ili se u centru za smještaj ponaša nasilno ili prijeteći; ili

(f)

ne sudjeluje u obveznim integracijskim mjerama, ako ih pruža ili olakšava država članica, osim ako postoje okolnosti izvan kontrole tražitelja.

(a)

maloljetnici;

(b)

maloljetnici bez pratnje;

(c)

osobe s invaliditetom;

(d)

starije osobe;

(e)

trudnice;

(f)

lezbijke, homoseksualci, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe;

(g)

samohrani roditelji s maloljetnom djecom;

(h)

žrtve trgovine ljudima;

(i)

teško bolesne osobe;

(j)

osobe s duševnim poremećajima, uključujući posttraumatski stresni poremećaj;

(k)

osobe koje su bile mučene, silovane ili podvrgnute drugim teškim oblicima psihološkog, fizičkog ili seksualnog nasilja, primjerice žrtve rodno uvjetovanog nasilja, sakaćenja ženskih spolnih organa, dječjih ili prisilnih brakova ili nasilja motiviranog spolom, rodom, bojom kože ili vjerom.

(a)

je osposobljeno te se i dalje osposobljava za prepoznavanje znakova da tražitelj ima posebne potrebe u vezi s prihvatom i za odgovaranje na te potrebe kad su prepoznate;

(b)

uključuje informacije o prirodi posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom u dosje tražitelja koji vode nadležna tijela, uz opis vidljivih znakova ili izjava ili ponašanja tražitelja relevantnih za ocjenu posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom, kao i mjera koje su utvrđene kako bi se odgovorilo na te potrebe i tijela odgovornih za odgovaranje na te potrebe; i

(c)

podložno prethodnom pristanku u skladom s nacionalnim pravom, upućuje tražitelje odgovarajućem liječniku ili psihologu radi daljnje ocjene njihova psihološkog i fizičkog stanja ako postoje naznake da bi njihovo duševno ili fizičko zdravlje moglo utjecati na njihove potrebe u vezi s prihvatom; prema potrebi, stručnjaci osposobljeni za prevođenje pružaju usmeni prijevod kako bi se osiguralo da tražitelj može komunicirati s medicinskim osobljem; ako bi nedostatak takvih osposobljenih stručnjaka mogao odgoditi liječenje, usmeni prijevod mogu osigurati drugi odrasli pojedinci, podložno pristanku tražitelja.

(a)

mogućnosti spajanja obitelji;

(b)

dobrobit i socijalni razvoj djeteta, i pritom posebno vode računa o sredini iz koje maloljetnik potječe te potrebi za stabilnošću i kontinuitetom skrbi;

(c)

pitanja povezana sa sigurnošću i zaštitom, posebno kad postoji opasnost da je maloljetnik žrtva bilo kojeg oblika nasilja ili iskorištavanja, uključujući trgovinu ljudima;

(d)

mišljenje maloljetnika u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

(a)

određuju osobu koja je prikladna privremeno djelovati kao zastupnik u skladu s ovom Direktivom dok se ne imenuje zastupnik;

(b)

imenuju zastupnika što je prije moguće, a najkasnije 15 radnih dana od datuma izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva.

(a)

maloljetnika bez pratnje da mu je imenovan zastupnik te mu te kako može povjerljivo i sigurno podnijeti pritužbu protiv tog zastupnika, na način koji odgovara dobi maloljetnika i kojim se osigurava da maloljetnik razumije te informacije;

(b)

tijelo odgovorno za osiguravanje uvjeta prihvata o činjenici da je maloljetniku bez pratnje imenovan zastupnik; i

(c)

zastupnika o relevantnim činjenicama koje se odnose na maloljetnika bez pratnje.

(a)

s odraslim srodnicima;

(b)

u udomiteljsku obitelj;

(c)

u centar za smještaj s posebnim mogućnostima zbrinjavanja maloljetnika;

(d)

u druge smještajne objekte prikladne za maloljetnike.

(a)

tražitelj ima dostatna sredstva; ili

(b)

se smatra da žalba ili preispitivanje nemaju realnih izgleda za uspjeh, posebno ako su žalba ili preispitivanje u drugom ili višem stupnju.

(a)

odrediti novčana ili vremenska ograničenja na pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanje, pod uvjetom da se njima arbitrarno ne ograničava pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju;

(b)

predvidjeti da postupanje prema tražiteljima, u vezi s naknadama i drugim troškovima te povratom, mora biti jednako, ali ne povoljnije od načina na koji se općenito postupa prema njihovim državljanima u stvarima koje se odnose na pravnu pomoć.

Direktiva

Rok za prenošenje

2013/33/EU

20. srpnja 2015.

Direktiva 2013/33/EU

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2. uvodni tekst

Članak 2. uvodni tekst

Članak 2. točka (a)

Članak 2. točka 1.

Članak 2. točka (b)

Članak 2. točka 2.

Članak 2. točka (c)

Članak 2. točka 3.

Članak 2. točka (d)

Članak 2. točka 4.

Članak 2. točka (e)

Članak 2. točka 5.

Članak 2. točka (f)

Članak 2. točka 6.

Članak 2. točka (g)

Članak 2. točka 7.

—

Članak 2. točka 8.

Članak 2. točka (h)

Članak 2. točka 9.

Članak 2. točka (i)

Članak 2. točka 10.

—

Članak 2. točka 11.

—

Članak 2. točka 12.

Članak 2. točka (j)

Članak 2. točka 13.

Članak 2. točka (k)

Članak 2. točka 14.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5. stavak 1.

Članak 5. stavak 1. prvi i treći podstavak

—

Članak 5. stavak 1. drugi podstavak

Članak 5. stavak 2.

Članak 5. stavak 2. prvi podstavak

—

Članak 5. stavak 2. drugi, treći i četvrti podstavak

Članak 6. stavci od 1. do 4.

Članak 6. stavak 1.

Članak 6. stavak 5.

Članak 6. stavak 3.

Članak 6. stavak 6.

Članak 6. stavak 2.

Članak 7. stavak 1.

Članak 7. stavci 1., 2. i 3. te članak 8. stavak 3.

—

Članak 7. stavci 5. i 7.

Članak 7. stavak 2.

Članak 9. stavak 1. prvi podstavak i članak 8. stavak 2. prvi podstavak

—

Članak 8. stavak 1., članak 8. stavak 2. drugi podstavak i članak 8. stavci 4., 6. i 7.

—

Članak 9. stavak 1. drugi podstavak

—

Članak 9. stavak 2.

Članak 7. stavak 3.

Članak 7. stavak 4.

Članak 7. stavak 4.

Članak 8. stavak 5. i članak 9. stavak 3.

Članak 7. stavak 5.

Članak 7. stavak 6.

—

Članak 9. stavci 4. i 5.

Članak 8. stavci 1. i 2.

Članak 10. stavci 1. i 2.

—

Članak 10. stavak 3.

Članak 8. stavak 3. točke (a) i (b)

Članak 10. stavak 4. točke (a) i (b)

—

Članak 10. stavak 4. točka (c)

Članak 8. stavak 3. točka (c)

Članak 10. stavak 4. točka (d)

Članak 8. stavak 3. točka (d)

Članak 10. stavak 4. točka (e)

Članak 8. stavak 3. točka (e)

Članak 10. stavak 4. točka (f)

Članak 8. stavak 3. točka (f)

članak 10. stavak 4. točka (g)

Članak 8. stavak 3. drugi podstavak

Članak 10. stavak 4. drugi podstavak

Članak 8. stavak 4.

Članak 10. stavak 5.

Članak 9.

Članak 11.

Članak 10.

Članak 12.

Članak 11.

Članak 13.

Članak 12.

Članak 14.

Članak 13.

Članak 15.

Članak 14.

Članak 16.

Članak 15. stavak 1.

Članak 17. stavak 1. prvi podstavak

—

Članak 17. stavak 1. drugi podstavak

Članak 15. stavak 2.

Članak 17. stavak 2.

—

Članak 17. stavci od 4. do 8.

Članak 15. stavak 3.

Članak 17. stavak 9.

—

Članak 18.

Članak 16.

—

Članak 17. stavci od 1. do 4.

Članak 19. stavci od 1. do 5.

—

Članak 19. stavak 6.

Članak 17. stavak 5.

Članak 19. stavak 7.

Članak 18. stavci od 1. do 8.

Članak 20. stavci od 1. do 4. te od 6. do 9.

—

Članak 20. stavak 5.

Članak 18. stavak 9. prvi i drugi podstavak

Članak 20. stavak 10. prvi i drugi podstavak

—

Članak 20. stavak 10. treći podstavak

—

Članak 21.

Članak 19.

Članak 22. stavci 1. i 3.

—

Članak 22. stavak 2.

Članak 20. uvodni tekst

Članak 23. stavak 1.

Članak 20. stavak 1. prvi podstavak točke (a), (b) i (c)

Članak 23. stavak 2. prvi podstavak točke (a), (b) i (c)

—

Članak 23. stavak 2. prvi podstavak točke (e) i (f)

Članak 20. stavak 1. drugi podstavak

Članak 20. stavak 3.

Članak 20. stavak 2.

—

Članak 20. stavak 3.

Članak 23. stavak 2. prvi podstavak točka (d)

Članak 20. stavak 4.

—

Članak 20. stavak 5.

Članak 23. stavak 4.

Članak 20. stavak 6.

Članak 23. stavak 5.

Članak 21.

Članak 24.

Članak 22. stavak 1.

Članak 25. stavak 1.

—

Članak 25. stavak 2.

Članak 22. stavci 2., 3. i 4.

Članak 25. stavci 3., 4. i 5.

Članak 23. stavci od 1. do 5.

Članak 26. stavci od 1. do 5.

Članak 24. stavak 1. prvi podstavak

Članak 27. stavak 1. prvi podstavak i članak 27. stavak 6.

Članak 24. stavak 1. drugi podstavak

—

—

Članak 27. stavak 1. podstavci od drugog do osmog i članak 27. stavci od 2. do 5. te 7. i 8.

Članak 24. stavci 2. i 3.

Članak 27. stavci 9. i 10.

Članak 24. stavak 4.

Članak 26. stavak 6.

Članak 25.

Članak 28.

Članak 26.

Članak 29.

Članak 27.

Članak 30.

Članak 28.

Članak 31.

—

Članak 32.

Članak 29.

Članak 33.

Članak 30. stavci 1. i 2.

Članak 34.

Članak 30. stavak 3.

—

Članak 31.

Članak 35.

Članak 32.

Članak 36.

Članak 33. stavak 1.

Članak 37.

Članak 33. stavak 2.

—

Članak 34.

Članak 38.

Prilog I.

—

Prilog II.

Prilog I.

Prilog III.

Prilog II.