Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147

(1)

U svojim zaključcima od 10. listopada 2014. o „poduzimanju mjera za bolje upravljanje migracijskim tokovima” Vijeće je potvrdilo da bi, uzimajući u obzir nastojanja država članica pogođenih migracijskim tokovima, sve države članice trebale dati svoj doprinos preseljenju na pravedan i uravnotežen način.

(2)

Ova se Uredba temelji na potpunoj i sveobuhvatnoj primjeni Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je dopunjena Njujorškim protokolom od 31. siječnja 1967. („Ženevska konvencija”).

(3)

Trebalo bi uspostaviti okvir Unije za preseljenje i humanitarni prihvat („okvir Unije”) kojim bi se dopunili drugi zakoniti putovi. Okvir Unije trebao bi najranjivijim državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva kojima je potrebna međunarodna zaštita omogućiti pristup trajnom rješenju u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom.

(4)

Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) 19. rujna 2016. pozvala je države da povećaju napore u području preseljenja te predvidjela sveobuhvatan okvir za pomoć izbjeglicama u sklopu kojega države nastoje osigurati mjesta za preseljenje i ostale zakonite načine u mjeri u kojoj bi se omogućilo ispunjavanje godišnjih potreba za preseljenjem koje je utvrdio Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR). Globalnim sporazumom o izbjeglicama koji je Opća skupština UN-a donijela 17. prosinca 2018. predviđa se da će se od država tražiti dobrovoljan doprinos za uspostavu ili proširenje područja primjene, veličine i kvalitete programâ preseljenja.

(5)

U svojoj komunikaciji od 13. svibnja 2015. o Europskom migracijskom programu Komisija je navela potrebu za zajedničkim pristupom odobravanju zaštite raseljenim osobama kojima je potrebna zaštita putem preseljenja.

(6)

U svojoj preporuci državama članicama od 8. lipnja 2015. o Europskom programu preseljenja Komisija je preporučila da bi se preseljenje trebalo temeljiti na pravednom ključu raspodjele. Potom su uslijedili zaključci od 20. srpnja 2015. predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća o preseljenju putem multilateralnih i nacionalnih programa 22 504 osobe kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita. Mjesta za preseljenje raspoređena su među državama članicama i Islandom, Lihtenštajnom, Norveškom i Švicarskom u skladu s obvezama navedenima u Prilogu tim zaključcima.

(7)

Komisija je 15. prosinca 2015. državama članicama i pridruženim državama uputila preporuku za program dobrovoljnog humanitarnog prihvata s Turskom, kojom je državama sudionicama preporučila da prihvate osobe raseljene zbog sukoba u Siriji kojima je potrebna međunarodna zaštita.

(8)

U svojoj komunikaciji od 6. travnja 2016. naslovljenoj „Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu” Komisija je najavila da će iznijeti prijedlog o strukturiranom sustavu preseljenja kojim bi se utvrdila politika Unije u području preseljenja i predvidio zajednički pristup za siguran i zakonit dolazak u Uniju osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita.

(9)

U svojoj rezoluciji od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji Europski parlament istaknuo je potrebu za stalnim programom preseljenja na razini Unije, kojim se omogućuje preseljenje znatnog broja izbjeglica, uzimajući u obzir sveukupan broj izbjeglica koje traže zaštitu u Uniji.

(10)

Komisija je 27. rujna 2017. državama članicama uputila Preporuku o poboljšanju zakonitih putova za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita. Kao odgovor na to, države članice obvezale su se da će ponuditi 50 039 mjesta za preseljenje.

(11)

Nadovezujući se na postojeće inicijative i u okviru postojeće međunarodne strukture trebalo bi uspostaviti stabilan i pouzdan okvir Unije za prihvat državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kojima je potrebna međunarodna zaštita koji treba provesti u skladu s planom Unije za preseljenje i humanitarni prihvat („plan Unije”) kojim bi se u potpunosti trebale poštovati konkretne namjere država članica u vezi s njihovim obvezama.

(12)

Okvir Unije trebalo bi staviti u kontekst međunarodnih napora u vezi s preseljenjem i humanitarnim prihvatom. Doprinosom okvira Unije ispunjenju globalnih potreba za preseljenjem i humanitarnim prihvatom trebalo bi se pomoći u jačanju partnerstva Unije s trećim zemljama u cilju pokazivanja solidarnosti sa zemljama u regijama u koje je raseljen veliki broj osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita pomažući da se smanji pritisak na te zemlje, jačanju kapaciteta tih zemalja za poboljšanje uvjeta prihvata i međunarodne zaštite te smanjenju nezakonitih i opasnih daljnjih kretanja državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva kojima je potrebna međunarodna zaštita, u kontekstu migracija.

(13)

Kako bi se doprinijelo povećanju napora u vezi s preseljenjem i humanitarnim prihvatom te smanjile razlike među nacionalnim praksama i postupcima preseljenja, trebalo bi utvrditi zajednički postupak i zajedničke kriterije za prihvat te razloge odbijanja prihvata, kao i zajednička načela u vezi sa statusom koji treba priznati prihvaćenim osobama.

(14)

Zajednički postupak prihvata trebao bi se temeljiti na postojećem iskustvu i standardima država članica i, ako je to primjenjivo, UNHCR-a u vezi s preseljenjem i humanitarnim prihvatom.

(15)

Prihvatom članova obitelji državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji zakonito borave u državi članici, ili građana Unije, ne bi se trebala dovoditi u pitanje prava utvrđena u Direktivi Vijeća 2003/86/EZ (⁴), Direktivi 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (⁵) ni nacionalno pravo o spajanju obitelji. Takav bi prihvat stoga trebao biti usmjeren na članove obitelji koji nisu obuhvaćeni područjem primjene tih direktiva ili relevantnog nacionalnog prava ili koji se iz drugih razloga ne mogu spojiti sa svojim obiteljima.

(16)

Kako bi se osiguralo jedinstvo obitelji, sve članove obitelji za koje određena država članica namjerava provesti postupak prihvata, koji ispunjavaju uvjete za prihvat i nisu obuhvaćeni razlozima za odbijanje prihvata, trebalo bi, u pravilu i u mjeri u kojoj je to moguće, zajedno prihvatiti. Ako to nije moguće, članove obitelji koji nisu prihvaćeni zajedno, trebalo bi prihvatiti naknadno, i to u najkraćem mogućem roku. U postupku utvrđivanja parametara određene obitelji o kojoj ovisi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, kako je navedeno u ovoj Uredbi, države članice trebale bi uvažiti činjenicu da proširene veze mogu biti posljednja crta obrane za pojedince koji su, u smislu preživljavanja, psihološke potpore i emocionalne skrbi, oslonjeni isključivo na obitelj.

(17)

Države članice trebale bi moći odabrati u vezi s kime namjeravaju provesti postupak prihvata, među ostalim uvažavajući sastav obitelji. Pri tom bi odabiru države članice trebale poštovati načelo jedinstva obitelji. Države članice trebale bi moći zahtijevati od državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva da dokažu postojanje obiteljskih veza.

(18)

Pojam „opasnost za javno zdravlje” tumači se kao bolest koja može izazvati epidemiju, u smislu Međunarodnih zdravstvenih propisa Svjetske zdravstvene organizacije.

(19)

Postupak prihvata sastoji se od sljedećih faza: prijedloga, ako je to primjenjivo, identifikacije, registracije, procjene i zaključka o prihvatu te, u slučaju preseljenja, odluke o odobravanju međunarodne zaštite ili, u slučaju humanitarnog prihvata, odluke o odobravanju međunarodne zaštite ili o priznavanju humanitarnog statusa na temelju nacionalnog prava.

(20)

Pozitivan zaključak o prihvatu znači da je osoba za koju je država članica koja je donijela taj zaključak provela postupak prihvata za potrebu preseljenja ili humanitarnog prihvata prihvaćena za prihvat. Negativan zaključak o prihvatu znači da dotična država članica nije prihvatila takvu osobu za prihvat.

(21)

Prije odobravanja međunarodne zaštite trebalo bi provesti cjelovitu procjenu potreba državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za međunarodnom zaštitom.

(22)

U slučaju hitnog prihvata trebalo bi ubrzati procjenu zahtjevâu vezi prihvata utvrđenih na temelju ove Uredbe. Hitni prihvat ne bi trebao nužno biti povezan s regijama ili trećim zemljama iz kojih se prihvat treba provesti na temelju ove Uredbe. Sve države članice trebalo bi poticati na pružanje mjesta za hitni prihvat.

(23)

Postupak prihvata trebalo bi zaključiti što je prije moguće, osiguravajući pritom da države članice imaju dovoljno vremena za odgovarajuće razmatranje svakog slučaja. Države članice trebale bi uložiti sve napore kako bi osigurale da državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva za koje je donesen pozitivan zaključak o prihvatu uđu na njihovo državno područje najkasnije dvanaest mjeseci od datuma tog zaključka.

(24)

Svi osobni podaci osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita ili im je priznat humanitarni status u skladu s ovom Uredbom trebali bi se čuvati pet godina od datuma registracije na nacionalnoj razini. To petogodišnje razdoblje trebalo bi se smatrati dostatnim za potrebe postupka prihvata jer će većina takvih osoba već nekoliko godina boraviti u Uniji i dobiti državljanstvo države članice. S obzirom na to da bi državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva, kojima je posljednje tri godine prije prihvata odbijen prihvat u određenu državu članicu zbog toga što se razumno moglo smatrati da bi mogle biti opasnost za zajednicu, javni poredak, sigurnost ili javno zdravlje države članice koja razmatra predmet prihvata, ili zbog toga što je za njih izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu ili u nacionalnoj bazi podataka države članice za potrebu odbijanja ulaska, trebalo odbiti prihvat na temelju ove Uredbe, njihove podatke bi trebalo čuvati tri godine od datuma negativnog zaključka o prihvatu. S obzirom na to da bi se državljanima trećih zemalja koji posljednje tri godine prije prihvata nisu dali ili su povukli svoj pristanak na prihvat u određenu državu članicu mogao odbiti prihvat na temelju uvjeta iz ove Uredbe, podaci bi se trebali čuvati tri godine od datuma prekida.Razdoblje čuvanja trebalo bi biti kraće u određenim posebnim slučajevima kada nije potrebno toliko dugo čuvati osobne podatke. Osobne podatke državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva trebalo bi odmah i trajno izbrisati čim ta osoba dobije državljanstvo određene države članice.

(25)

Ne postoji pravo na traženje prihvata ili da budu prihvaćeni od strane države članice. Povrh toga, države članice nisu obvezne prihvatiti osobu na temelju ove Uredbe.

(26)

Preseljenje bi trebalo biti primarna vrsta prihvata, prema potrebi dopunjena humanitarnim prihvatom i hitnim prihvatom kako bi se odgovorilo na posebne okolnosti.

(27)

Cilj okvira Unije trebao bi biti da sve države članice doprinesu provedbi plana Unije te povećaju svoje napore u vezi s preseljenjem i humanitarnim prihvatom kako bi se znatno doprinijelo zadovoljenju globalnih potreba za preseljenjem, uključujući hitne slučajeve.

(28)

U tu svrhu, iz Fonda za azil, migracije i integraciju uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1147 Europskog parlamenta i Vijeća (⁶) trebalo bi pružiti ciljanu pomoć u obliku financijskih poticaja za svaku osobu prihvaćenu u skladu s okvirom Unije, kao i za mjere za uspostavu primjerene infrastrukture i usluga za provedbu okvira Unije.

(29)

Agencija Europske unije za azil („Agencija za azil”), osnovana Uredbom (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća (⁷), trebala bi na njihov zahtjev i u skladu sa svojim mandatom podupirati države članice u provedbi plana Unije, primjerice pružanjem pomoći u provedbi određenih elemenata postupka prihvata te koordinacijom tehničke suradnje i olakšavanjem međusobnog dijeljenja infrastrukture.

(30)

Na odgovarajućim forumima, među ostalim u okviru savjetovanju o preseljenju i dodatnim mehanizmima, trebalo bi promicati razmjenu dobrih praksi među akterima u području preseljenja i humanitarnog prihvata.

(31)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu okvira Unije, Vijeću bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje i izmjenu dvogodišnjeg plana Unije, kojim se određuje ukupan broj osoba koje treba prihvatiti i navodi udio u ukupnom broju koji bi trebao biti namijenjen preseljenju, humanitarnom prihvatu i hitnom prihvatu, pojedinosti o sudjelovanju država članica u planu Unije i njihove doprinose ukupnom broju osoba koje treba prihvatiti, opis određene skupine ili skupina osoba na koje bi se plan Unije trebao primjenjivati te specifikaciju regija ili trećih zemalja iz kojih se prihvat treba provesti.

(32)

Dodjela takvih provedbenih ovlasti Vijeću opravdana je činjenicom da se te provedbene ovlasti odnose na nacionalne izvršne ovlasti u pogledu prihvata državljana trećih zemalja na državno područje država članica.

(33)

Izmjene plana Unije, kako bi se odgovorilo na nove okolnosti, mogle bi uključivati doprinose koji se odnose na nove regije ili treće zemlje kojima se u potpunosti poštuju namjere koje su države članice na dobrovoljnoj osnovi priopćile u okviru Odbora na visokoj razini za preseljenje i humanitarni prihvat („Odbor na visokoj razini”) putem preraspodjele postojećih ili novih doprinosa.

(34)

Te bi provedbene ovlasti trebalo izvršavati na prijedlog Komisije o ukupnom broju osoba koje treba prihvatiti i specifikaciji regija ili trećih zemalja iz kojih se prihvat treba provesti, u potpunosti poštujući namjere koje su države članice priopćile na dobrovoljnoj osnovi prije prijedloga u okviru Odbora na visokoj razini. Komisija bi trebala iznijeti svoj prijedlog plana Unije istodobno sa svojim prijedlogom nacrta godišnjeg proračuna Unije u godini koja prethodi dvogodišnjem razdoblju u kojem plan Unije treba provesti. Komisija bi trebala iznijeti svoj prijedlog za izmjenu plana Unije istodobno s odgovarajućim prijedlogom o nacrtu izmjene proračuna, prema potrebi. Vijeće bi trebalo nastojati donijeti prijedlog unutar dva mjeseca.

(35)

Odredbe o sadržaju međunarodne zaštite iz pravne stečevine u području azila trebale bi se primjenjivati od trenutka kada prihvaćena osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita stigne na državno područje dotične države članice ili, ako je međunarodna zaštita odobrena nakon što dotična osoba stigne na državno područje države članice, od trenutka kada je toj osobi odobrena međunarodna zaštita.

(36)

Integracija prihvaćenih osoba u društvo zemlje domaćina važna je za uspješan postupak prihvata. Prihvaćene osobe trebale bi imati jednak pristup mjerama integracije kao i korisnici međunarodne zaštite u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća (⁸). Države članice trebale bi moći zahtijevati sudjelovanje u takvim mjerama integracije samo ako su one lako pristupačne, dostupne i besplatne. Ako se to smatra izvedivim, države članice također bi državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva trebale ponuditi orijentacijski program prije odlaska. Takav program mogao bi uključivati informacije o njihovim pravima i obvezama, tečajeve jezika i informacije o društvenom, kulturnom i političkom stanju u državi članici. Takve bi se informacije mogle pružiti i nakon ulaska na državno područje dotične države članice ili uključiti u mjere integracije, uzimajući u obzir posebne ranjivosti prihvaćene osobe. Države članice trebale bi ujedno moći izraditi orijentacijske programe za razdoblje nakon dolaska prilagođene potrebama prihvaćenih osoba kako bi se tim osobama pružile smjernice, posebno u pogledu učenja jezika države članice domaćina, obrazovanja i pristupa tržištu rada, uzimajući u obzir njihove specifične ranjivosti. Prema modalitetima koje trebaju utvrditi države članice, dotična tijela i osobe, kao što su lokalna tijela i osobe koje su već prihvaćene, trebali bi se u najvećoj mogućoj mjeri uključiti u provedbu takvih programa.

(37)

Trebalo bi obeshrabrivati sekundarno kretanje svih osoba koje su prihvaćene na temelju ove Uredbe, među ostalim ako je na temelju nacionalnog prava priznat humanitarni status. Države članice, u okviru prava i politike Unije, trebale bi djelotvorno surađivati i bez nepotrebnog odlaganja ponovno prihvatiti osobe koje su prihvaćene u skladu s ovom Uredbom te su pronađene u određenoj državi članici u kojoj nemaju pravo boravka.

(38)

Ne dovodeći u pitanje pravo na podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, države članice mogu, u slučaju humanitarnog prihvata, donijeti zaključak o prihvatu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva na svoje državno područje na temelju početne evaluacije i priznati toj osobi humanitarni status na temelju nacionalnog prava.

(39)

Humanitarnim statusom na temelju nacionalnog prava trebalo bi predvidjeti prava i obveze istovjetne onima iz [članaka od 20. do 26. i od 28. do 35. Uredbe (EU) 2024/1347 za korisnike supsidijarne zaštite. Takav bi status trebalo povući samo u slučaju novih okolnosti ili novih dokaza u odnosu na to ispunjava li osoba uvjete za prihvat slijedom odluke o priznavanju statusa.

(40)

Kako bi se sveobuhvatno odrazili napori svake države članice, u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća (⁹), pri procjeni sveukupne situacije u Uniji kao dijela europskog godišnjeg izvješća o azilu i migracijama trebao bi se uzeti u obzir broj državljana trećih zemalja koje su države članice prihvatile u okviru nacionalnih programa preseljenja ili humanitarnog prihvata.

(41)

S obzirom na stručnost UNHCR-a u olakšavanju različitih oblika prihvata osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita iz trećih zemalja, u koje su raseljene, u države članice koje su ih voljne prihvatiti, UNHCR bi i dalje trebao imati ključnu ulogu u sklopu okvira Unije. Osim UNHCR-a, trebalo bi biti moguće pozvati i druge međunarodne aktere, kao što je Međunarodna organizacija za migracije, kako bi pomogli državama članicama u provedbi okvira Unije.

(42)

Trebalo bi osnovati Odbor na visokoj razini za savjetovanje s dionicima o provedbi okvira Unije. Odbor na visokoj razini trebao bi savjetovati Komisiju o pitanjima povezanima s provedbom okvira Unije, među ostalim o preporučenom broju osoba koje treba prihvatiti te o regijama ili trećim zemljama iz kojih bi trebalo provesti prihvat, uzimajući pritom u obzir UNHCR-ova predviđanja globalnih potreba za preseljenjem. Odbor na visokoj razini trebao bi moći davati preporuke. Komisija bi trebala pozvati države članice da na sastanku Odbora na visokoj razini na dobrovoljnoj osnovi priopće pojedinosti svojega sudjelovanja, uključujući vrstu prihvata i zemlje iz kojih se prihvat treba provesti, te svoje doprinose ukupnom broju osoba koje treba prihvatiti na temelju plana Unije.

(43)

Državama članicama koje poduzimaju napore u vezi s preseljenjem i humanitarnim prihvatom na temelju ove Uredbe trebalo bi osigurati potporu odgovarajućim financijskim sredstvima iz općeg proračuna Unije. Kako bi se omogućilo pravilno i održivo funkcioniranje okvira Unije, Uredbu (EU) 2021/1147 trebalo bi izmijeniti.

(44)

Ovom Uredbom ne utječe se na mogućnost država članica da donose ili provode nacionalne programe preseljenja, primjerice u slučajevima kada dodatnim brojem mjesta za prihvat doprinose ukupnom broju osoba koje treba prihvatiti na temelju plana Unije.

(45)

Trebalo bi osigurati komplementarnost s tekućim inicijativama za preseljenje i humanitarni prihvat poduzetima unutar okvira Unije.

(46)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te bi se stoga trebala primjenjivati na način koji je dosljedan tim pravima i načelima, posebice u pogledu prava djeteta, prava na poštovanje obiteljskog života i općeg načela nediskriminacije.

(47)

Svaka obrada osobnih podataka koju tijela država članica obavljaju u okviru ove Uredbe trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁰).

(48)

Svaka obrada osobnih podataka koju Agencija za azilobavlja u okviru ove Uredbe trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (¹¹) i Uredbom (EU) 2021/2303 te bi se njome trebala poštovati načela nužnosti i proporcionalnosti.

(49)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno uspostavu okvira Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka okvira Unije za preseljenje on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti navedenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti navedenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(50)

U skladu s člancima 1. i 2. i članka 4.a stavka 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(51)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

(a)

uspostavlja okvir Unije za preseljenje i humanitarni prihvat („okvir Unije”) za prihvat državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva na državno područje država članica s ciljem da im se u skladu s ovom Uredbom:

(b)

utvrđuju pravila o prihvatu, putem preseljenja ili humanitarnog prihvata, državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva na državno područje država članica za potrebe provedbe ove Uredbe.

1.

„preseljenje” znači prihvat na državno područje države članice, slijedom prijedloga Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva, iz treće zemlje u koju je ta osoba raseljena, pri čemu taj državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva:

2.

„međunarodna zaštita” znači međunarodna zaštita kako je definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2024/1347;

3.

„humanitarni prihvat” znači prihvat na državno područje države članice, ako to zatraži određena država članica, slijedom prijedloga Agencije Europske unije za azil („Agencija za azil”), UNHCR-a ili drugog relevantnog međunarodnog tijela, državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva, iz treće zemlje u koju je ta osoba prisilno raseljena pri čemu, barem na temelju početne evaluacije, taj državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva:

4.

„hitni prihvat” znači prihvat, putem preseljenja ili humanitarnog prihvata, osoba kojima je hitno potrebna pravna ili fizička zaštita ili hitna medicinska pomoć.

(a)

omogućuje se zakonit i siguran dolazak na državno područje države članice državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji ispunjavaju uvjete za prihvat i koji nisu obuhvaćeni razlozima za odbijanje na temelju ove Uredbe, s ciljem da im se odobri međunarodna zaštita u skladu s ovom Uredbom ili prizna humanitarni status na temelju nacionalnog prava kako je navedeno u članku 2. točki 3. podtočki (c), te se sve države članice potiču da povećaju napore u tom smislu;

(b)

doprinosi se povećanju doprinosa Unije međunarodnim inicijativama za preseljenje i humanitarni prihvat s ciljem povećanja ukupnog broja raspoloživih mjesta za preseljenje i humanitarni prihvat;

(c)

doprinosi se jačanju partnerstava Unije s trećim zemljama u regijama u koje je raseljen veliki broj osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita.

(a)

UNHCR-ovim predviđanjima globalnih potreba za preseljenjem;

(b)

opsegu za poboljšanje okružja zaštite i povećanje prostora za zaštitu u trećim zemljama;

(c)

razmjeru i sadržaju obveza u pogledu preseljenja ili humanitarnog prihvata koje su treće zemlje preuzele s ciljem kolektivnog doprinosa zadovoljenju UNHCR-ovih globalnih potreba za preseljenjem.

(a)

državljani trećih zemalja koji se, zbog osnovanog straha od proganjanja na temelju rase, religije, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini, kako je definirano u članku 10. Uredbe (EU) 2024/1347, nalaze izvan njihove zemlje državljanstva te koji nisu u mogućnosti ili zbog tog straha nisu voljni iskoristiti zaštitu te zemlje, ili osobe bez državljanstva koje se iz istih razloga nalaze izvan zemlje prethodnog uobičajenog boravišta koje nisu u mogućnosti ili se zbog takvog straha nisu voljne vratiti u tu zemlju; ili

(b)

državljani trećih zemalja koji se nalaze izvan zemlje državljanstva ili osobe bez državljanstva koje se nalaze izvan zemlje njihovog prethodnog uobičajenog boravišta za koje se opravdano vjeruje da bi, ako ih se vrati u njihovu zemlju podrijetla ili, u slučaju osoba bez državljanstva, u zemlju njihovog prethodnog uobičajenog boravišta, bili izloženi stvarnom riziku od ozbiljne nepravde kako je definirano člankom 15. Uredbe (EU) 2024/1347, te koji nisu u mogućnosti ili, zbog takvog rizika, nisu voljni iskoristiti zaštitu te zemlje.

(a)

državljani trećih zemalja koji se, zbog osnovanog straha od proganjanja na temelju rase, religije, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini, kako je definirano u članku 10. Uredbe (EU) 2024/1347, nalaze izvan zemlje državljanstva te koji nisu u mogućnosti ili zbog takvog straha nisu voljni iskoristiti zaštitu te zemlje, ili osobe bez državljanstva koje se iz istih razloga nalaze izvan zemlje prethodnog uobičajenog boravišta koje nisu u mogućnosti ili se zbog takvog straha nisu voljne vratiti u tu zemlju; ili

(b)

državljani trećih zemalja koji se nalaze izvan zemlje državljanstva ili osobe bez državljanstva koje se nalaze izvan zemlje prethodnog uobičajenog boravišta za koje se opravdano vjeruje da bi, ako ih se vrati u njihovu zemlju podrijetla ili, u slučaju osoba bez državljanstva, u zemlju njihovog prethodnog uobičajenog boravišta, bili izloženi stvarnom riziku od ozbiljne nepravde kako je definirano člankom 15. Uredbe (EU) 2024/1347, te koji nisu u mogućnosti ili, zbog takvog rizika, nisu voljni iskoristiti zaštitu te zemlje.

(a)

ranjive osobe, što obuhvaća:

(b)

u slučaju humanitarnog prihvata, članovi obitelji navedeni u stavku 4. državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji zakonito borave u određenoj državi članici, ili članovi obitelji građana Unije.

(a)

supružnik ili nevjenčani partner u stabilnoj vezi, ako se pravom ili praksom dotične države članice u okviru njezina zakonodavstva o državljanima trećih zemalja ili osoba bez državljanstva prema nevjenčanim parovima postupa na način koji je usporediv s načinom postupanja prema vjenčanim parovima;

(b)

maloljetna djeca pod uvjetom da su nevjenčana i bez obzira na to jesu li rođena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici ili posvojena ili priznata kako je definirano nacionalnim pravom;

(c)

otac, majka ili druga odrasla osoba odgovorna za nevjenčanog maloljetnika, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom dotične države članice;

(d)

brat i sestra ili braća i sestre;

(e)

državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koje ovise o pomoći svojeg djeteta, roditelja ili drugog člana obitelji zbog trudnoće, novorođenog djeteta, ozbiljne psihičke ili fizičke bolesti, teškog invaliditeta ili starosti, pod uvjetom da su obiteljske veze postojale u zemlji podrijetla, da su dijete ili roditelj ili drugi član obitelji sposobni brinuti se o osobi koja ovisi o njihovoj pomoći te da su dotične osobe pisanim putem izrazile svoju volju.

(a)

osobama kojima su nadležna tijela zemlje u kojoj imaju boravište priznala prava i obveze koje su povezane s posjedovanjem državljanstva te zemlje ili istovjetna prava i obveze;

(b)

osobama za koje se razumno može smatrati da su:

(c)

osobama za koje se razumno može smatrati da su opasnost za zajednicu, javni poredak, sigurnost ili javno zdravlje države članice koja razmatra predmet prihvata;

(d)

osobama za koje je izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu ili u nacionalnoj bazi podataka države članice za potrebu odbijanja ulaska;

(e)

osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita ili im je priznat humanitarni status na temelju nacionalnog prava kako je navedeno u članku 2. točki 3. podtočki (c);

(f)

osobama kojima je država članica u razdoblju od tri godine prije prihvata odbila prihvat na temelju točaka (c) ili (d) ovog podstavka.

(a)

osobama koje u razdoblju od tri godine koje su prethodile prihvatu nisu dale ili su povukle svoj pristanak na prihvat u određenu državu članicu, kako je navedeno u članku 7., pod uvjetom da su bile obaviještene o posljedicama takvog povlačenja pristanka u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (b);

(b)

osobama koje su počinile jedno ili više kaznenih djela izvan područja primjene stavka 1. prvog podstavka točke (b) koja bi bila kažnjiva maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje godinu dana da su bila počinjena u državi članici koja razmatra predmet prihvata, osim ako je za kazneni progon ili kažnjavanje nastupila zastara ili, u slučaju osuđujuće presude za takvo kazneno djelo, ako bi unos koji se odnosi na tu osuđujuću presudu bio uklonjen iz nacionalne kaznene evidencije prema pravu države članice koja razmatra predmet prihvata;

(c)

osobama koje odbijaju sudjelovati u orijentacijskom programu prije odlaska iz članka 9. stavka 22.;

(d)

osobama kojima određena država članica ne može osigurati odgovarajuću potporu koja im je potrebna zbog njihove ranjivosti.

(a)

ukupan broj osoba koje treba prihvatiti na državno područje država članica, uz navođenje udjela osoba koje trebaju podlijegati preseljenju, humanitarnom prihvatu i hitnom prihvatu, pri čemu udio osoba koje podliježu preseljenju nije manji od približno 60 % ukupnog broja osoba koje treba prihvatiti;

(b)

pojedinosti o sudjelovanju država članica i njihovim doprinosima ukupnom broju osoba koje treba prihvatiti i udjelu osoba koje trebaju podlijegati preseljenju, humanitarnom prihvatu i hitnom prihvatu u skladu s točkom (a) ovog stavka, pri čemu se u potpunosti uvažavaju namjere koje su države članice priopćile u okviru Odbora na visokoj razini za preseljenje i humanitarni prihvat, uspostavljenog na temelju članka 11.;

(c)

specifikaciju regija ili trećih zemalja iz kojih treba provesti preseljenje ili humanitarni prihvat na temelju članka 4.;

(a)

opis određene skupine ili skupina državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva na koje se plan Unije treba primjenjivati;

(b)

lokalnu koordinaciju, kao i praktične aranžmane o suradnji među državama članicama, uz potporu Agencije za azil u skladu s člankom 10., te s trećim zemljama, UNHCR-om i drugim relevantnim partnerima.

(a)

je u obiteljskoj vezi s državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva koji zakonito borave u državi članici ili s građanima Unije;

(b)

ima dokazane društvene veze ili druge značajke koje mogu olakšati integraciju u državi članici koja provodi postupak prihvata, uključujući odgovarajuće jezične vještine ili prethodno boravište u toj državi članici;

(c)

ima posebne potrebe za zaštitom ili ranjivosti.

(a)

ime i prezime državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva, datum rođenja, rod i državljanstvo;

(b)

vrstu i broj svih identifikacijskih ili putnih isprava državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva; i

(c)

datum i mjesto registracije te tijelo koje je obavilo registraciju.

(a)

ciljevima i različitim fazama postupka prihvata;

(b)

posljedicama povlačenja pristanka kako je navedeno u članku 7. i odbijanja sudjelovanja u bilo kojem orijentacijskom programu prije odlaska kako je navedeno u stavku 22. ovog članka.

(a)

jesu li obuhvaćeni područjem primjene plana Unije;

(b)

jesu li obuhvaćeni jednom od kategorija ranjivosti navedenih u članku 5. stavku 3. točki (a) ili imaju obiteljske veze u skladu s člankom 5. stavkom 4. te razloge za takvu procjenu;

(c)

ispunjavaju li uvjete za status izbjeglice u smislu članka 1. Ženevske konvencije.

(a)

ispunjavaju li uvjete za status izbjeglice u smislu članka 1. Ženevske konvencije;

(b)

pripadaju li jednoj od kategorija ranjivosti navedenih u članku 5. stavku 3. točki (a) ili imaju obiteljske veze u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (b).

(a)

ako je zaključila da ukupan broj prihvaćenih državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva premašuje njezin doprinos naveden u planu Unije;

(b)

ako je zaključila da daje prednost državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva u skladu sa stavkom 2. točkom (c);

(c)

ako je zaključila da nije u mogućnosti poštovati rokove iz stavka 9. zbog razloga koji su izvan njezine kontrole.

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 19. stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Države članice, uz dodijeljena sredstva na temelju članka 13. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, primaju iznos od 10 000 EUR za svaku osobu koja je prihvaćena u sklopu preseljenja na temelju okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat uspostavljenog Uredbom (EU) 2024/1350.

2.   Države članice, uz dodijeljena sredstva na temelju članka 13. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, primaju iznos od 6 000 EUR za svaku osobu koja je prihvaćena u sklopu humanitarnog prihvata na temelju okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat uspostavljenog u skladu s Uredbom (EU) 2024/1350 ili koja je prihvaćena u okviru nacionalnog programa preseljenja.

3.   Iznos iz stavka 2. povećava se na 8 000 EUR za svaku osobu koja je prihvaćena u sklopu humanitarnog prihvata ili u okviru nacionalnog programa preseljenja, koja pripada jednoj od sljedećih skupina ranjivih osoba ili više njih: