Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013

REGISTAR ZAKONODAVSTVA EU - EU19 Područje slobode, sigurnosti i pravde

Službeni link: 32024R1351 verzija: 22.05.2024.

Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 78. stavak 2. točku (e) i članak 79. stavak 2. točke (a), (b) i (c),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO I.

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

U skladu s načelom solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti kako je utvrđeno u članku 80. UFEU-a i s ciljem jačanja uzajamnog povjerenja ovom se Uredbom:

 

 

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DIO II.

ZAJEDNIČKI OKVIR ZA UPRAVLJANJE AZILOM I MIGRACIJAMA

POGLAVLJE I.

Sveobuhvatni pristup

Članak 3.

Sveobuhvatni pristup upravljanju azilom i migracijama

1.   Zajednička djelovanja koja poduzimaju Unija i države članice u području upravljanja azilom i migracijama, u okviru svojih nadležnosti, temelje se na načelu solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti kako je utvrđeno u članku 80. UFEU-a na temelju sveobuhvatnog pristupa te se vode načelom integriranog oblikovanja politika, u skladu s međunarodnim pravom i pravom Unije, uključujući temeljna prava.

S općim ciljem djelotvornog upravljanja azilom i migracijama u okviru primjenjivog prava Unije, ta djelovanja imaju sljedeće ciljeve:

 

2.   Komisija, Vijeće i države članice osiguravaju dosljednu provedbu politika upravljanja azilom i migracijama, uključujući i unutarnje i vanjske sastavnice tih politika, uz savjetovanje s institucijama te tijelima, uredima i agencijama zaduženima za vanjske politike.

Članak 4.

Unutarnje sastavnice sveobuhvatnog pristupa

Radi postizanja ciljeva utvrđenih u članku 3. ove Uredbe, unutarnje sastavnice sveobuhvatnog pristupa sastoje se od sljedećih elemenata:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Članak 5.

Vanjske sastavnice sveobuhvatnog pristupa

Radi postizanja ciljeva utvrđenih u članku 3. Unija i države članice, u okviru svojih nadležnosti, promiču i grade prilagođena i uzajamno korisna partnerstva, uz potpuno poštovanje međunarodnog prava i prava Unije i na temelju potpunog poštovanja ljudskih prava, te potiču blisku suradnju s relevantnim trećim zemljama na bilateralnoj, regionalnoj, multilateralnoj i međunarodnoj razini, među ostalim radi:

 

 

 

 

 

Članak 6.

Načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti

1.   Pri ispunjavanju svojih obveza na temelju ove Uredbe Unija i države članice poštuju načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti kako je utvrđeno u članku 80. UFEU-a i uzimaju u obzir svoj zajednički interes za djelotvorno funkcioniranje politika Unije za upravljanje azilom i migracijama.

2.   Pri ispunjavanju svojih obveza na temelju ove Uredbe države članice blisko surađuju i:

 

 

 

 

 

3.   Kako bi se državama članicama pružila potpora u ispunjavanju njihovih obveza, stalni paket instrumenata EU-a za potporu migracijama obuhvaća barem:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Članak 7.

Strateški pristup upravljanju azilom i migracijama na nacionalnoj razini

1.   Države članice moraju imati nacionalne strategije kojima se uspostavlja strateški pristup kako bi se osiguralo da imaju kapacitete za djelotvornu provedbu svojeg sustava upravljanja azilom i migracijama, uz potpuno poštovanje svojih obveza na temelju prava Unije i međunarodnog prava, uzimajući pritom u obzir svoju specifičnu situaciju, a posebno svoj zemljopisni položaj.

Pri utvrđivanju svojih nacionalnih strategija države članice mogu se savjetovati s Komisijom i relevantnim tijelima, uredima i agencijama Unije, posebno Agencijom za azil, kao i s lokalnim i regionalnim tijelima, prema potrebi i u skladu s nacionalnim pravom. Te strategije obuhvaćaju barem:

 

 

2.   U nacionalnim strategijama uzimaju se u obzir druge relevantne strategije i postojeće mjere potpore, posebno mjere potpore na temelju uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/2303, i te nacionalne strategije moraju biti dosljedne i komplementarne s nacionalnim strategijama za europsko integrirano upravljanje granicama u skladu s člankom 8. stavkom 6. Uredbe (EU) 2019/1896.

3.   Države članice dostavljaju Komisiji svoje nacionalne strategije upravljanja azilom i migracijama šest mjeseci prije donošenja strategije navedene u članku 8.

4.   Financijska i operativna potpora Unije za ispunjavanje obveza, uključujući operativnu potporu njezinih tijela, ureda i agencija, pruža se u skladu s uredbama (EU) 2019/1986, (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/2303 te, ako je relevantno, Uredbom (EU) 2021/1148.

5.   Komisija prati migracijsku situaciju i pruža informacije o njoj putem redovitih izvješća na temelju podataka i informacija koje dostavljaju Europska služba za vanjsko djelovanje, Agencija za azil, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, Europol i Agencija Europske unije za temeljna prava, a posebice informacija prikupljenih u skladu s Preporukom (EU) 2020/1366 i u okviru Mehanizma EU-a za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija i njegove mreže te, prema potrebi, informacija koje dostavljaju države članice.

6.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje predložak koji države članice moraju upotrebljavati kako bi osigurale da su njihove nacionalne strategije usporedive u pogledu određenih ključnih elemenata, kao što je planiranje djelovanja u nepredvidivim situacijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Članak 8.

Dugoročna europska strategija upravljanja azilom i migracijama

1.   Komisija, nakon savjetovanja s državama članicama, uzimajući u obzir relevantna izvješća i analize tijela, ureda i agencija Unije te na temelju nacionalnih strategija iz članka 7., sastavlja petogodišnju europsku strategiju upravljanja azilom i migracijama („strategija”) u kojoj se utvrđuje strateški pristup radi osiguravanja dosljedne provedbe nacionalnih strategija. Komisija dostavlja strategiju Europskom parlamentu i Vijeću. Strategija nije pravno obvezujuća.

2.   Prva strategija donosi se do 12. prosinca 2025., a nakon toga svakih pet godina.

3.   Strategija uključuje sastavnice navedene u člancima 4. i 5., u njoj se istaknuta uloga dodjeljuje sudskoj praksi Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava te se također uzima u obzir:

 

 

 

 

POGLAVLJE II.

Godišnji ciklus upravljanja migracijama

Članak 9.

Europsko godišnje izvješće o azilu i migracijama

1.   Komisija svake godine donosi europsko godišnje izvješće o azilu i migracijama u kojem se ocjenjuju stanje u području azila, prihvata i migracija tijekom prethodnog 12-mjesečnog razdoblja i sve eventualne promjene te pruža strateška slika stanja u području migracija i azila koja Uniji služi i kao alat za rano upozoravanje i informiranost („izvješće”).

2.   Izvješće se temelji na relevantnim kvantitativnim i kvalitativnim podacima i informacijama koje dostavljaju države članice, Europska služba za vanjsko djelovanje, Agencija za azil, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, Europol i Agencija Europske unije za temeljna prava. U njemu se mogu uzeti u obzir i informacije koje dostavljaju druga relevantna tijela, uredi, agencije ili organizacije.

3.   Izvješće sadržava sljedeće elemente:

 

 

 

 

 

4.   Komisija donosi izvješće do 15. listopada svake godine i dostavlja ga Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Izvješće pruža temelj za odluke na razini Unije o mjerama potrebnima za upravljanje migracijskim situacijama.

6.   Prvo izvješće izdaje se do 15. listopada 2025.

7.   Za potrebe izvješća države članice, Agencija za azil, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, Europol i Agencija Europske unije za temeljna prava dostavljaju informacije iz članka 10. do 1. lipnja svake godine.

8.   Komisija svake godine u prvoj polovini srpnja saziva sastanak Mehanizma EU-a za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija kako bi predstavila početnu procjenu situacije i razmijenila informacije s članovima tog mehanizma. Sastav i način rada Mehanizma EU-a za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija onakvi su kako je utvrđeno u Preporuci (EU) 2020/1366 u njezinoj izvornoj verziji.

9.   Države članice i relevantna tijela, uredi i agencije Unije Komisiji dostavljaju ažurirane informacije do 1. rujna svake godine.

10.   Komisija svake godine do 30. rujna saziva sastanak Mehanizma EU-a za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija kako bi predstavila konsolidiranu procjenu situacije. Sastav i način rada Mehanizma EU-a za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija onakvi su kako je utvrđeno u Preporuci (EU) 2020/1366 u njezinoj izvornoj verziji.

Članak 10.

Informacije za procjenu cjelokupne migracijske situacije, migracijskog pritiska, rizika od migracijskog pritiska ili ozbiljne migracijske situacije

1.   Kada Komisija procjenjuje cjelokupnu migracijsku situaciju ili je li država članica pod migracijskim pritiskom, je li izložena riziku od migracijskog pritiska ili je li suočena s ozbiljnom migracijskom situacijom, koristi se izvješćem iz članka 9. i uzima u obzir sve daljnje informacije u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a).

2.   Komisija uzima u obzir i sljedeće:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3.   Osim toga, kako bi procijenila suočava li se država članica s ozbiljnom migracijskom situacijom, Komisija uzima u obzir kumulativni učinak aktualnih i prethodnih godišnjih dolazaka državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva.

Članak 11.

Provedbena odluka Komisije o utvrđivanju država članica pod migracijskim pritiskom, izloženih riziku od migracijskog pritiska ili suočenih s ozbiljnom migracijskom situacijom

1.   Komisija zajedno s izvješćem iz članka 9. donosi provedbenu odluku kojom se utvrđuje je li određena država članica pod migracijskim pritiskom, je li izložena riziku od migracijskog pritiska u predstojećoj godini ili suočava li se s ozbiljnom migracijskom situacijom.

U tu se svrhu Komisija savjetuje s dotičnim državama članicama. Komisija može odrediti rok za takva savjetovanja.

2.   Za potrebe stavka 1. Komisija upotrebljava informacije prikupljene u skladu s člankom 10., uzimajući u obzir sve elemente izvješća iz članka 9., sve migracijske rute, uključujući posebnosti strukturne pojave iskrcavanjâ nakon operacija traganja i spašavanja i nedopuštenih kretanja državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva među državama članicama, kao i prethodni pritisak na dotičnu državu članicu te aktualnu situaciju.

3.   Ako se tijekom posljednjih 12 mjeseci država članica suočila s velikim brojem dolazaka zbog opetovanih iskrcavanja nakon operacija traganja i spašavanja, Komisija smatra da je ta država članica pod migracijskim pritiskom, pod uvjetom da su ti dolasci takvog razmjera da stvaraju nerazmjerne obveze čak i za dobro pripremljen sustav azila, prihvata i migracija dotične države članice.

4.   Komisija donosi svoju provedbenu odluku do 15. listopada svake godine i dostavlja je Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 12.

Komisijin prijedlog provedbenog akta Vijeća o uspostavi godišnje pričuve za solidarnost

1.   Svake godine, na temelju izvješća iz članka 9. i zajedno s njim, Komisija podnosi prijedlog provedbenog akta Vijeća o uspostavi godišnje pričuve za solidarnost potrebne za uravnoteženo i djelotvorno odgovaranje na migracijsku situaciju u predstojećoj godini. Taj prijedlog odražava godišnje predviđene potrebe za solidarnošću država članica pod migracijskim pritiskom.

2.   U Komisijinu prijedlogu iz stavka 1. utvrđuju se ukupne godišnje brojčane vrijednosti za potrebna premještanja i financijski doprinosi za godišnju pričuvu za solidarnost na razini Unije, i to najmanje:

 

U Komisijinu prijedlogu iz stavka 1. ovog članka utvrđuju se i godišnji okvirni doprinosi za svaku državu članicu primjenom referentnog ključa utvrđnog u članku 66. u cilju olakšavanja postupka preuzimanja njezinih obveza solidarnih doprinosa („postupak preuzimanja obveza”) u skladu s člankom 13.

3.   Pri utvrđivanju razine odgovornosti na razini Unije koju bi trebale dijeliti sve države članice i posljedične razine solidarnosti, Komisija uzima u obzir relevantne kvalitativne i kvantitativne kriterije, među ostalim, za relevantnu godinu, ukupan broj dolazaka, prosječne stope priznavanja i prosječne stope vraćanja. Komisija uzima u obzir i da države članice koje će postati države članice korisnice u skladu s člankom 58. stavkom 1. nisu obvezne provesti svoje solidarne doprinose za koje su preuzete obveze.

Komisija može utvrditi veće brojčane vrijednosti za premještanja i financijske doprinose od onih predviđenih u stavku 2. ovog članka i može utvrditi druge oblike solidarnosti, kako je utvrđeno u članku 56. stavku 2. točki (c), ovisno o potrebi za takvim mjerama koja proizlazi iz specifičnih izazova u području migracija u dotičnoj državi članici. Kako bi se očuvala jednaka vrijednost različitih vrsta mjera solidarnosti, zadržava se omjer između brojeva utvrđenih u stavku 2. točkama (a) i (b) ovog članka.

4.   Neovisno o stavku 2. ovog članka, u iznimnim situacijama, ako informacije koje su dostavile države članice i relevantna tijela, uredi i agencije Unije u skladu s člankom 9. stavkom 2. ili savjetovanja koja je provela Komisija u skladu s člankom 11. stavkom 1. ne upućuju na potrebu za mjerama solidarnosti za predstojeću godinu, to se na odgovarajući način uzima u obzir u Komisijinu prijedlogu iz stavka 1. ovog članka.

5.   Ako Komisija u provedbenoj odluci kako je navedena u članku 11. utvrdi da je jedna ili više država članica pod migracijskim pritiskom zbog velikog broja dolazaka koji proizlaze iz opetovanih iskrcavanja nakon operacija traganja i spašavanja, uzimajući u obzir posebnosti dotičnih država članica, Komisija utvrđuje okvirni postotak godišnje pričuve za solidarnost koji se mora staviti na raspolaganje tim državama članicama.

6.   Komisija donosi prijedlog iz stavka 1. ovog članka do 15. listopada svake godine i dostavlja ga Vijeću. Komisija istodobno dostavlja taj prijedlog Europskom parlamentu. Do donošenja provedbenog akta Vijeća iz članka 57. Komisijin se prijedlog iz stavka 1. ovog članka ne objavljuje. Klasificiran je stupnjem tajnosti „RESTREINT UE/EU RESTRICTED” i s njim se kao takvim postupa u skladu s Odlukom Vijeća 2013/488/EU (38).

Članak 13.

Forum solidarnosti EU-a na visokoj razini

1.   Kako bi se osigurala djelotvorna provedba dijela IV. ove Uredbe, uspostavlja se Forum solidarnosti EU-a na visokoj razini („Forum na visokoj razini”) koji se sastoji od predstavnika država članica i kojim predsjeda država članica koja predsjeda Vijećem. Države članice zastupljene su na razini odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka koje su prikladne za obavljanje zadaća dodijeljenih Forumu na visokoj razini.

Treće zemlje koje su s Unijom sklopile sporazum o kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenog u državi članici ili u toj trećoj zemlji mogu, u svrhu doprinosa solidarnosti na ad hoc osnovi, prema potrebi biti pozvane da sudjeluju na Forumu na visokoj razini.

2.   Vijeće saziva Forum na visokoj razini u roku od 15 dana od donošenja izvješća iz članka 9., odluke iz članka 11. i Komisijina prijedloga iz članka 12.

3.   Na sastanku iz stavka 2. Forum na visokoj razini razmatra izvješće iz članka 9., odluku iz članka 11. i Komisijin prijedlog iz članka 12. te razmatra cjelokupnu situaciju. Također donosi zaključak o mjerama solidarnosti i potrebnim razinama doprinosa na temelju postupka utvrđenog u članku 57. te, ako to smatra potrebnim, o drugim mjerama odgovora na migracije u područjima odgovornosti, pripravnosti i djelovanja u nepredvidivim situacijama, kao i o vanjskoj dimenziji migracija. Tijekom tog sastanka Foruma na visokoj razini države članice obvezuju se na svoje solidarne doprinose za stvaranje godišnje pričuve za solidarnost u skladu s člankom 57.

4.   Ako Vijeće, na inicijativu države članice ili na poziv Komisije, smatra da solidarni doprinosi pričuvi za solidarnost nisu dostatni u odnosu na utvrđene potrebe, među ostalim ako su odobreni znatni odbici u skladu s člancima 61. i 62. ili ako jedna ili više država članica pod migracijskim pritiskom imaju veće potrebe od očekivanih ili ako je zbog cjelokupne situacije potrebna dodatna solidarna potpora, Vijeće običnom većinom ponovno saziva Forum na visokoj razini kako bi od država članica zatražilo da pruže dodatne solidarne doprinose. Svaki postupak preuzimanja obveza provodi se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 57.

Članak 14.

Forum solidarnosti EU-a na tehničkoj razini

1.   Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje dijela IV. ove Uredbe, uspostavlja se Forum solidarnosti EU-a na tehničkoj razini („Forum na tehničkoj razini”), a koordinator EU-a za solidarnost u ime Komisije saziva Forum na tehničkoj razini i njime predsjeda.

2.   Forum na tehničkoj razini sastoji se od predstavnika relevantnih tijela država članica na razini koja je dovoljno visoka za obavljanje zadaća dodijeljenih Forumu.

3.   Treće zemlje koje su s Unijom sklopile sporazum o kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenog u državi članici ili u toj trećoj zemlji mogu, u svrhu pružanja doprinosa solidarnosti na ad hoc osnovi, prema potrebi, biti pozvane da sudjeluju na Forumu na tehničkoj razini.

4.   Agencija za azil sudjeluje u Forumu na tehničkoj razini. Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu i Agencija Europske unije za temeljna prava sudjeluju u Forumu na tehničkoj razini prema potrebi i kad ih pozove koordinator EU-a za solidarnost. Agencije Ujedinjenih naroda također mogu biti pozvane da sudjeluju, ovisno o njihovu sudjelovanju u mehanizmu solidarnosti.

5.   Nakon donošenja provedbenog akta Vijeća iz članka 57. koordinator EU-a za solidarnost saziva prvi sastanak Foruma na tehničkoj razini. Nakon tog prvog sastanka Forum na tehničkoj razini sastaje se redovito i onoliko često koliko je to potrebno, posebno u skladu s člankom 58. stavkom 3. i člankom 59. stavkom 6., kako bi se mehanizam solidarnosti među državama članicama operacionalizirao i kako bi se s pomoću utvrđenih doprinosa odgovorilo na potrebe solidarnosti.

Članak 15.

Koordinator EU-a za solidarnost

1.   Komisija imenuje koordinatora EU-a za solidarnost da na tehničkoj razini koordinira provedbu mehanizma solidarnosti u skladu s dijelom IV. ove Uredbe.

2.   Koordinator EU-a za solidarnost:

 

 

 

 

 

 

3.   Za potrebe stavka 2. koordinatoru EU-a za solidarnost pomaže ured te mu se osiguravaju potrebni financijski i ljudski resursi za djelotvorno obavljanje njegovih zadaća. Koordinator EU-a za solidarnost blisko se koordinira s Agencijom za azil, uključujući u pogledu praktičnih detalja premještanja u skladu s ovom Uredbom.

4.   U izvješću iz članka 9. navodi se stanje provedbe i funkcioniranja mehanizma solidarnosti.

5.   Države članice koordinatoru EU-a za solidarnost dostavljaju podatke i informacije koji su mu potrebni za djelotvorno obavljanje njegovih zadaća.

DIO III.

KRITERIJI I MEHANIZMI ZA UTVRĐIVANJE ODGOVORNE DRŽAVE ČLANICE

POGLAVLJE I.

Opća načela i zaštitne mjere

Članak 16.

Pristup postupku za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu

1.   Države članice razmatraju zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva koji izraze namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na državnom području bilo koje države članice, među ostalim i na granici ili u tranzitnim zonama. Zahtjev razmatra jedna država članica i to država članica koja je odgovorna na temelju kriterija utvrđenih u poglavlju II. ili na temelju klauzula utvrđenih u poglavlju III. ovog dijela.

2.   Ne dovodeći u pitanje pravila utvrđena u dijelu IV. ove Uredbe, ako se na temelju kriterija navedenih u ovoj Uredbi nijedna država članica ne može utvrditi kao odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu za razmatranje zahtjeva odgovorna je prva država članica u kojoj je registrirana namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

3.   Ako država članica ne može provesti transfer tražitelja u državu članicu koja je prvotno određena kao odgovorna jer postoje utemeljeni razlozi za vjerovati da bi tražitelj zbog transfera u tu državu članicu bio izložen riziku od stvarne opasnosti od kršenja temeljnih prava tražitelja koje predstavlja nečovječno ili ponižavajuće postupanje u smislu članka 4. Povelje, država članica koja provodi postupak utvrđivanja odgovorne države članice nastavlja razmatrati kriterije utvrđene u poglavlju II. ili klauzule utvrđene u poglavlju III. ovog dijela kako bi utvrdila može li se koju drugu državu članicu utvrditi kao odgovornu.

Ako država članica ne može provesti transfer u skladu s prvim podstavkom ovog stavka ni u jednu državu članicu određenu na temelju kriterija utvrđenih u poglavlju II. ili klauzula utvrđenih u poglavlju III. ovog dijela niti u prvu državu članicu u kojoj je namjera za podnošenje zahtjeva registrirana, i ne može utvrditi može li se koju drugu državu članicu utvrditi kao odgovornu, ta država članica postaje država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

4.   Ako sigurnosna provjera predviđena u članku 15. Uredbe (EU) 2024/1356 nije provedena u skladu s tom uredbom, prva država članica u kojoj je namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu registrirana razmatra, što je prije moguće nakon registracije namjere za podnošenje zahtjeva i prije primjene kriterija za utvrđivanje odgovorne države članice na temelju poglavlja II. ili klauzula utvrđenih u poglavlju III. ovog dijela, postoje li opravdani razlozi da se smatra da tražitelj predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost.

Ako je provedena sigurnosna provjera predviđena u članku 15. Uredbe (EU) 2024/1356, ali prva država članica u kojoj je namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu registrirana ima opravdane razloge za razmatranje postoje li opravdani razlozi da se smatra da tražitelj predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost, ta država članica provodi to razmatranje što je prije moguće nakon registracije namjere za podnošenje zahtjeva i prije primjene kriterija za utvrđivanje odgovorne države članice na temelju poglavlja II. ili klauzula utvrđenih u poglavlju III. ovog dijela.

Ako se sigurnosnom provjerom provedenom u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) 2024/1356 ili u skladu s prvim i drugim podstavkom ovog stavka pokaže da postoje opravdani razlozi da se smatra da tražitelj predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost, država članica koja provodi sigurnosnu provjeru je odgovorna država članica, a članak 39. ove Uredbe se ne primjenjuje.

5.   Svaka država članica zadržava pravo da, podložno pravilima i zaštitnim mjerama utvrđenima u Uredbi (EU) 2024/1348, tražitelja pošalje u sigurnu treću zemlju.

Članak 17.

Obveze tražitelja i suradnja s nadležnim tijelima

1.   Namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izražava se i registrira u državi članici prvog ulaska.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva posjeduju valjanu boravišnu ispravu ili valjanu vizu, namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izražava se i registrira u državi članici koja je izdala boravišnu ispravu ili vizu.

Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva posjeduju boravišnu ispravu ili vizu koja je istekla ili je poništena, povučena ili opozvana, namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izražava se i registrira u državi članici u kojoj su državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva prisutni.

3.   Tražitelj u potpunosti surađuje s nadležnim tijelima država članica pri prikupljanju biometrijskih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2024/1358 i u vezi s pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom, posebice tako da što je prije moguće, a najkasnije tijekom intervjua iz članka 22. ove Uredbe, podnese i otkrije sve elemente i informacije koji su mu dostupni, a koji su relevantni za utvrđivanje odgovorne države članice, uključujući podnošenjem svojih identifikacijskih isprava ako tražitelj posjeduje takve isprave. Ako tražitelj u vrijeme intervjua ne može podnijeti dokaze kojima bi potkrijepio pružene elemente i informacije, ili ne može ispuniti obrazac iz članka 22. stavka 1. ove Uredbe, nadležno tijelo određuje razuman rok za podnošenje takvih dokaza uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti slučaja, unutar razdoblja iz članka 39. stavka 1. ove Uredbe.

4.   Tražitelj mora biti prisutan u:

 

 

5.   Ako je tražitelju priopćena odluka o transferu u skladu s člankom 42. stavkom 2. i člankom 67. stavkom 10., tražitelj mora surađivati s nadležnim tijelima i postupati u skladu s tom odlukom.

Članak 18.

Posljedice neispunjavanja obveza

1.   Ako je tražitelj obaviješten o svojim obvezama i posljedicama neispunjavanja tih obveza u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2024/1356 ili člankom 5. stavkom 1. i člankom 21. Uredbe (EU) 2024/1346, on nema pravo na uvjete prihvata utvrđene u člancima od 17. do 20. te direktive ni u jednoj državi članici osim one u kojoj mora biti prisutan u skladu s člankom 17. stavkom 4. ove Uredbe od trenutka kad je obaviješten o odluci o transferu u odgovornu državu članicu.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje potreba osiguravanja životnog standarda koji je u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju, i međunarodnim obvezama.

2.   Elementi i informacije relevantni za utvrđivanje odgovorne države članice koji su podneseni nakon isteka roka uzimaju se u obzir samo ako pružaju dokaze koji su odlučujući za pravilnu primjenu ove Uredbe, posebno u pogledu maloljetnikâ bez pratnje i spajanja obitelji.

3.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako tražitelj nije u državi članici u kojoj mora biti prisutan, a nadležna tijela države članice u kojoj je tražitelj prisutan imaju opravdane razloge vjerovati da je tražitelj možda bio žrtva nekog od kaznenih djela iz članaka 2. i 3. Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (39).

4.   Pri primjeni ovog članka države članice uzimaju u obzir pojedinačne okolnosti tražitelja, uključujući svaki stvarni rizik od kršenja temeljnih prava u državi članici u kojoj tražitelj mora biti prisutan. Sve mjere koje poduzimaju države članice moraju biti razmjerne.

Članak 19.

Pravo na informacije

1.   Što je prije moguće, a u svakom slučaju do datuma registracije namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u državi članici, nadležno tijelo te države članice pruža tražitelju informacije o primjeni ove Uredbe, njegovim pravima u skladu s ovom Uredbom i o obvezama utvrđenima u članku 17. kao i o posljedicama neispunjavanja obveza koje su utvrđene u članku 18. Te informacije posebno uključuju informacije o:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.   Tražitelj ima mogućnost zatražiti informacije o tijeku postupka, a nadležna tijela obavješćuju tražitelja o toj mogućnosti. Ako je tražitelj maloljetnik, mogućnost zatražiti takve informacije imaju maloljetnik i roditelj ili zastupnik.

Članak 20.

Dostupnost informacija

1.   Informacije iz članka 19. pružaju se u pisanom, jezgrovitom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, koristeći se jasnim i jednostavnim jezikom, i na jeziku koji tražitelj razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije. Države članice upotrebljavaju zajedničke informativne materijale koji su u tu svrhu izrađeni na temelju stavka 2. ovog članka. Zajednički informativni materijali također su dostupni na internetu na otvorenoj i lako dostupnoj platformi za tražitelje međunarodne zaštite.

Ako je to potrebno za pravilno razumijevanje tražitelja, informacije se pružaju i usmeno, prema potrebi prilikom osobnog intervjua iz članka 22. U tu svrhu tražitelj ima mogućnost postavljati pitanja kako bi razjasnio pružene informacije. Države članice mogu se koristiti multimedijskom opremom.

2.   Agencija za azil u bliskoj suradnji s odgovornim nacionalnim tijelima izrađuje zajedničke informativne materijale i posebne informacije za maloljetnike bez pratnje i ranjive tražitelje, ako je to potrebno za tražitelje s posebnim prihvatnim ili proceduralnim potrebama, koji sadržavaju barem informacije iz članka 19. Ti zajednički informativni materijali sadržavaju i informacije o primjeni Uredbe (EU) 2024/1358 i posebice o svrsi u koju se podaci tražitelja mogu obrađivati u okviru Eurodaca.

Zajednički informativni materijali izrađuju se tako da se državama članicama omogući da ih dopune dodatnim informacijama specifičnima za države članice.

3.   Ako je tražitelj maloljetnik, informacije iz članka 19. pruža prikladno osposobljeno osoblje na način prilagođen djeci i u prisutnosti zastupnika tražitelja.

Članak 21.

Pravo na pravno savjetovanje

1.   Tražitelji imaju pravo da se na djelotvoran način savjetuju s pravnim savjetnikom ili drugim savjetnikom, kojemu je kao takvom na temelju nacionalnog prava dopušteno ili dozvoljeno pružanje pravnih savjeta, o pitanjima u vezi s primjenom kriterija utvrđenih u poglavlju II. ili klauzula utvrđenih u poglavlju III. ovog dijela u svim fazama postupka utvrđivanja odgovorne države članice kako je predviđeno u ovoj Uredbi.

2.   Ne dovodeći u pitanje pravo tražitelja da o vlastitom trošku odabere svojeg pravnog savjetnika ili drugog savjetnika, tražitelj može zatražiti besplatno pravno savjetovanje u postupku utvrđivanja odgovorne države članice.

3.   Besplatno savjetovanje pružaju pravni savjetnik ili drugi savjetnici kojim je kao takvima na temelju nacionalnog prava dopušteno ili dozvoljeno savjetovati ili zastupati tražitelje ili im pomagati ili ga pružaju nevladine udruge akreditirane na temelju nacionalnog prava za pružanje pravnih usluga ili zastupanje tražitelja.

Za potrebe prvog podstavka djelotvoran pristup besplatnom pravnom savjetovanju može se osigurati tako da se osobi povjeri pružanje pravnog savjetovanja u upravnoj fazi postupka većem broju tražitelja istodobno.

4.   Države članice mogu organizirati pružanje pravnog savjetovanja u skladu sa svojim nacionalnim sustavima.

5.   Države članice utvrđuju posebna postupovna pravila u vezi s aranžmanima za podnošenje i obradu zahtjeva za pružanje besplatnog pravnog savjetovanja kako je predviđeno u ovom članku.

6.   Za potrebe postupka utvrđivanja odgovorne države članice besplatno pravno savjetovanje uključuje pružanje:

 

 

7.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., pružanje besplatnog pravnog savjetovanja u postupku utvrđivanja odgovorne države članice može se isključiti ako tražitelju već pomaže pravni savjetnik i zastupa ga.

8.   Za potrebe provedbe ovog članka države članice mogu zatražiti pomoć Agencije za azil. Osim toga, državama članicama može se pružiti financijska potpora iz fondova Unije, u skladu s pravnim aktima primjenjivima na takvo financiranje.

Članak 22.

Osobni intervju

1.   Kako bi se olakšao postupak utvrđivanja odgovorne države članice, nadležna tijela države članice koja provodi postupak utvrđivanja odgovorne države članice iz članka 38. stavka 1. s tražiteljem provode osobni intervju za potrebe primjene članka 39. Intervjuom se također omogućuje tražitelju da pravilno razumije informacije koje je primio u skladu s člankom 19.

Nadležna tijela prikupljaju informacije o specifičnoj situaciji tražitelja proaktivnim postavljanjem pitanja koja bi pomogla utvrditi odgovornu državu članice za potrebe primjene članka 39.

Ako postoje naznake da tražitelj ima članove obitelji ili srodnike u državi članici, tražitelj dobiva obrazac koji izrađuje Agencija za azil. Tražitelj u taj obrazac unosi informacije koje su mu dostupne kako bi se olakšala primjena članka 39. Ako je moguće, tražitelj ispunjava taj obrazac prije osobnog intervjua opisanog u ovom članku.

Agencija za azil izrađuje obrazac iz trećeg podstavka ovog stavka najkasnije do 12. travnja 2025. Agencija za azil također izrađuje smjernice za identifikaciju i pronalaženje članova obitelji kako bi državi članici koja upućuje zahtjev i državi članici kojoj je upućen zahtjev u skladu s člancima 39. i 40. pružila potporu u primjeni članaka od 25. do 28 i članka 34.

Tražitelj ima mogućnost nadležnim tijelima iznijeti propisno obrazložene razloge kako bi nadležna tijela razmotrila primjenu članka 35. stavka 1.

2.   Osobni intervju može se izostaviti:

 

 

Za potrebe prvog podstavka točke (c) ovog stavka država članica koja izostavi intervju tražitelju daje mogućnost da iznese sve daljnje informacije koje su relevantne za pravilno utvrđivanje odgovorne države članice u roku iz članka 39. stavka 1., uključujući propisno obrazložene razloge da tijelo razmotri potrebu za osobnim intervjuom.

3.   Osobni intervju provodi se pravodobno, a u svakom slučaju prije podnošenja zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti u skladu s člankom 39.

4.   Osobni intervju provodi se na jeziku kojem tražitelj da prednost, osim ako postoji drugi jezik koji tražitelj razumije i na kojem se može jasno sporazumijevati. Intervjue s maloljetnicima bez pratnje i, ako je primjenjivo, maloljetnicima s pratnjom provodi osoba koja ima potrebno znanje o pravima i posebnim potrebama maloljetnika, na način prilagođen djeci i kontekstu, uzimajući u obzir dob i zrelost maloljetnika, u prisutnosti zastupnika i, prema potrebi, pravnog savjetnika maloljetnika. Ako je potrebno, osiguravaju se usluge usmenog prevoditelja koji je sposoban osigurati odgovarajuće sporazumijevanje između tražitelj i osobe koja provodi osobni intervju. Prisutnost kulturnog medijatora može se osigurati tijekom osobnog intervjua. Ako to zatraži tražitelj i ako je moguće, osoba koja provodi intervju i, ako je primjenjivo, usmeni prevoditelj, moraju biti spola kojem tražitelj daje prednost.

5.   Ako je to propisno opravdano okolnostima, države članice mogu provesti osobni intervju putem videokonferencije. U tom slučaju država članica osigurava potrebne aranžmane za odgovarajuće objekte, postupovne i tehničke standarde, pravnu pomoć i usmeno prevođenje, uzimajući u obzir smjernice Agencije za azil.

6.   Osobni intervju provodi se pod uvjetima koji osiguravaju odgovarajuću povjerljivost. Provodi ga osoba koja je za to kvalificirana u skladu s nacionalnim pravom. Tražiteljima za koje je utvrđeno da su im potrebna posebna postupovna jamstva u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348 pruža se primjerena potpora kako bi se stvorili uvjeti potrebni za djelotvorno iznošenje svih elemenata koji omogućuju utvrđivanje odgovorne države članice. Osoblje koje intervjuira tražitelje također mora imati opće znanje o čimbenicima koji bi mogli negativno utjecati na sposobnost tražitelja da bude intervjuiran, kao što su naznake da je tražitelj u prošlosti bio mučen ili da je bio žrtva trgovanja ljudima.

7.   Država članica koja provodi osobni intervju provodi zvučno snimanje intervjua te sastavlja njegov pisani sažetak koji sadržava barem glavne informacije koje je tražitelj dao tijekom intervjua. Tražitelja se unaprijed obavješćuje da se provodi takvo snimanje i o njegovoj svrsi. Ako postoji sumnja u pogledu izjava koje je tražitelj dao tijekom osobnog intervjua, zvučni zapis ima prednost. Sažetak može biti u obliku izvješća ili standardnog obrasca. Država članica tražitelju odnosno pravnom savjetniku ili drugom savjetniku, koji je kao takav priznat ili dopušten na temelju nacionalnog prava, koji pravno zastupa tražitelja, osigurava pravodoban pristup sažetku što je prije moguće nakon intervjua, a u svakom slučaju prije nego što nadležna tijela donesu odluku o odgovornoj državi članici. Tražitelju se na kraju osobnog intervjua ili u utvrđenom roku daje mogućnost da u usmenom ili pisanom obliku komentira ili pojasni moguće pogrešne prijevode, nesporazume ili druge činjenične pogreške u pisanom sažetku.

Članak 23.

Jamstva za maloljetnike

1.   Najbolji interes djeteta primarna je briga država članica u svim postupcima predviđenima u ovoj Uredbi. Postupci koji uključuju maloljetnike imaju prednost.

2.   Svaka država članica u kojoj je prisutan maloljetnik bez pratnje osigurava mu zastupnika koji ga zastupa i pomaže mu u pogledu relevantnih postupaka predviđenih u ovoj Uredbi. Zastupnik ima resurse, kvalifikacije, osposobljen je i ima stručno znanje i neovisnost kako bi osigurao da se tijekom postupaka koji se provode na temelju ove Uredbe uzima u obzir najbolji interes djeteta. Zastupnik ima pristup sadržaju relevantnih dokumenata iz spisa tražitelja, među ostalim posebnim informativnim materijalima za maloljetnike bez pratnje, i obavješćuje maloljetnika bez pratnje o napretku postupaka koji se provode na temelju ove Uredbe.

Ako je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazila osoba koja tvrdi da je maloljetnik ili za koju postoje objektivni razlozi za vjerovati da je maloljetnik, a koja je bez pratnje, nadležna tijela:

 

U slučaju nerazmjernog broja maloljetnika bez pratnje koji su izrazil namjeru za podnošenje zahtjeva ili u drugim iznimnim situacijama, rok za određivanje zastupnika u skladu s drugim podstavkom točkom (b) može se produljiti za deset radnih dana.

Ako nadležno tijelo zaključi da je tražitelj koji tvrdi da je maloljetnik bez ikakve sumnje stariji od osamnaest godina, od tog tijela se ne zahtijeva da odredi zastupnika u skladu s ovim stavkom.

Dužnosti zastupnika i osobe iz drugog podstavka točke (a) prestaju ako nadležna tijela, nakon procjene dobi iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348 ne pretpostavljaju da je tražitelj maloljetnik ili smatraju da tražitelj nije maloljetnik ili ako tražitelj više nije maloljetnik bez pratnje.

Ako je kao zastupnik imenovana organizacija, ona određuje osobu odgovornu za obavljanje njezinih dužnosti u odnosu na maloljetnika. Prvi podstavak primjenjuje se na tu osobu.

Zastupnik iz prvog podstavka može biti ista osoba ili organizacija kako je predviđeno u članku 23. Uredbe (EU) 2024/1348.

3.   Države članice tijekom cijelog postupka utvrđivanja države članice odgovorne na temelju ove Uredbe uključuju zastupnika maloljetnika bez pratnje. Zastupnik pomaže maloljetniku bez pratnje u pružanju informacija relevantnih za ocjenjivanje najboljeg interesa djeteta u skladu sa stavkom 4., uključujući ostvarivanje prava na saslušanje, i podupire njegovu suradnju s drugim akterima, kao što su organizacije za traženje obitelji, ako je to primjereno u tu svrhu, uz poštovanje obveza o povjerljivosti u pogledu maloljetnika.

4.   Pri ocjenjivanju najboljeg interesa djeteta države članice međusobno blisko surađuju i posebno uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:

 

 

 

 

 

5.   Prije transfera maloljetnika bez pratnje država članica koja provodi transfer obavješćuje odgovornu državu članicu ili državu članicu premještanja, koja potvrđuje da će bez odgode biti poduzete sve primjerene mjere iz članaka 16. i 27. Direktive (EU) 2024/1346 i članka 23. Uredbe (EU) 2024/1348, uključujući imenovanje zastupnika u odgovornoj državi članici ili u državi članici premještanja. Prije svake odluke o transferu maloljetnika bez pratnje individualno se ocjenjuje najbolji interes djeteta. Ocjena se temelji na relevantnim čimbenicima navedenima u stavku 4. ovog članka, a zaključci ocjene tih čimbenika jasno se navode u odluci o transferu. Ocjenu bez odgode provodi odgovarajuće osposobljeno osoblje koje ima potrebne kvalifikacije i stručno znanje da osigura uzimanje u obzir najboljeg interesa djeteta.

6.   Za potrebe primjene članka 25. država članica u kojoj je prvi put registrirana namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje odmah poduzima odgovarajuće mjere za identifikaciju članova obitelji, braće ili sestara ili srodnika maloljetnika bez pratnje na državnom području država članica i pritom štiti najbolji interes djeteta.

U tu svrhu ta država članica može zatražiti pomoć međunarodnih ili drugih odgovarajućih organizacija te može maloljetniku olakšati pristup uslugama takvih organizacija za traženje osoba.

Osoblju nadležnih tijela iz članka 52. koje obrađuje zahtjeve u pogledu maloljetnika bez pratnje pruža se odgovarajuće osposobljavanje u pogledu posebnih potreba maloljetnika koje su relevantne za primjenu ove Uredbe.

7.   S ciljem olakšavanja, u skladu sa stavkom 6. ovog članka, odgovarajućih djelovanja za identifikaciju članova obitelji ili srodnika maloljetnika bez pratnje koji žive na području druge države članice, Komisija donosi provedbene akte uključujući standardni obrazac za razmjenu relevantnih informacija među državama članicama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

POGLAVLJE II.

Kriteriji za utvrđivanje odgovorne države članice

Članak 24.

Hijerarhija kriterija

1.   Kriteriji za utvrđivanje odgovorne države članice primjenjuju se redoslijedom kojim su utvrđeni u ovom poglavlju.

2.   Država članica odgovorna u skladu s kriterijima utvrđenima u ovom poglavlju utvrđuje se na temelju situacije koja je postojala kad je namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu prvi put registrirana u državi članici.

Članak 25.

Maloljetnici bez pratnje

1.   Ako je tražitelj maloljetnik bez pratnje, primjenjuju se samo kriteriji utvrđeni u ovom članku. Ti kriteriji primjenjuju se redoslijedom kojim su utvrđeni u stavcima od 2. do 5.

2.   Odgovorna je država članica ona država članica u kojoj su zakonito prisutni član obitelji ili brat ili sestra maloljetnika bez pratnje, osim ako se dokaže da to nije u najboljem interesu djeteta. Ako je tražitelj maloljetnik u braku čiji bračni drug nije zakonito prisutan na državnom području država članica, odgovorna država članica je država članica u kojoj su zakonito prisutni otac, majka ili druga odrasla osoba odgovorna za maloljetnika, u skladu s pravom ili praksom te države članice, ili brat ili sestra, osim ako se dokaže da to nije u najboljem interesu djeteta.

3.   Ako je tražitelj maloljetnik bez pratnje koji ima srodnika koji je zakonito prisutan u drugoj državi članici i ako se na temelju pojedinačnog razmatranja utvrdi da se srodnik može skrbiti za tog tražitelja, ta država članica spaja maloljetnika s njegovim srodnikom i odgovorna je država članica, osim ako se dokaže da to nije u najboljem interesu djeteta.

4.   Ako članovi obitelji, braća ili sestre ili srodnici iz stavaka 2. i 3. borave u više država članica, odgovorna država članica utvrđuje se na temelju onoga što je u najboljem interesu djeteta.

5.   U odsutnosti člana obitelji, braće ili sestara ili srodnika iz stavaka 2. i 3. odgovorna je ona država članica u kojoj je namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje prvi put registrirana ako je to u najboljem interesu djeteta.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 78. u vezi s:

 

 

Komisija pri izvršavanju svoje ovlasti donošenja delegiranih akata ne prelazi opseg najboljeg interesa djeteta kako je predviđeno na temelju članka 23. stavka 4.

7.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje jedinstvene metode za savjetovanje i razmjenu informacija među državama članicama za potrebe ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Članak 26.

Članovi obitelji koji zakonito borave u državi članici

1.   Ako tražitelj ima člana obitelji kojem je kao korisniku međunarodne zaštite dopušten boravak u državi članici ili koji boravi u državi članici na temelju boravišne dozvole za dugotrajni boravak u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ (40) ili boravišne dozvole za dugotrajni boravak odobrene u skladu s nacionalnim pravom ako se ta direktiva ne primjenjuje u dotičnoj državi članici, ta je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da su dotične osobe pisanim putem izrazile svoju želju u tom smislu.

2.   Ako je članu obitelji kao korisniku međunarodne zaštite prethodno bio dopušten boravak, ali je kasnije postao državljanin države članice, ta je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva, pod uvjetom da su dotične osobe pisanim putem izrazile svoju želju u tom smislu.

3.   Stavci 1. i 2. primjenjuju se i na djecu rođenu nakon dolaska člana obitelji na državno područje država članica.

Članak 27.

Članovi obitelji koji su tražitelji međunarodne zaštite

Ako tražitelj ima člana obitelji o čijem zahtjevu za međunarodnu zaštitu u određenoj državi članici još nije donesena prva odluka o meritumu, ta država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da su dotične osobe u pisanom obliku izrazile svoju želju u tom smislu.

Članak 28.

Postupak u pogledu obitelji

Ako su namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu više članova obitelji ili maloljetne braće ili sestara koji nisu u braku istodobno registrirane u istoj državi članici, ili na datume koji su dovoljno blizu da se postupci utvrđivanja odgovorne države članice mogu voditi zajedno, i ako bi primjena kriterija utvrđenih u ovoj Uredbi dovela do razdvajanja tih osoba, država članica odgovorna za razmatranje njihovih zahtjeva utvrđuje se prema sljedećem redoslijedu:

 

Članak 29.

Izdavanje boravišnih isprava ili viza

1.   Ako tražitelj ima valjanu boravišnu ispravu, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica koja je izdala tu ispravu.

2.   Ako tražitelj ima valjanu vizu, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica koja je izdala tu vizu, osim ako je ta viza izdana u ime druge države članice u skladu s ugovorom o zastupanju kako je predviđeno u članku 8. Uredbe (EZ) br. 810/2009. U tom slučaju zastupana država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

3.   Ako tražitelj ima više valjanih boravišnih isprava ili viza koje su izdale različite države članice, država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu utvrđuje se prema sljedećem redoslijedu:

 

 

4.   Ako tražitelj ima jednu ili više boravišnih isprava čija je valjanost istekla odnosno koje su poništene, opozvane ili povučene manje od tri godine prije registracije namjere za podnošenje zahtjeva ili jednu ili više viza čija je valjanost istekla odnosno koje su poništene, opozvane ili povučene manje od 18 mjeseci prije registracije namjere za podnošenje zahtjeva, primjenjuju se stavci 1., 2. i 3.

5.   Činjenica da su boravišna isprava ili viza izdani na temelju lažnog ili preuzetog identiteta ili na temelju podnošenja krivotvorenih, lažnih ili nevaljanih dokumenata ne sprečava da se odgovornost dodijeli državi članici koja je izdala tu boravišnu ispravu ili tu vizu. Međutim, država članica koja je izdala boravišnu ispravu ili vizu nije odgovorna ako može dokazati da je prijevara počinjena nakon izdavanja isprave ili vize.

Članak 30.

Diplome ili druge kvalifikacije

1.   Ako tražitelj posjeduje diplomu ili kvalifikaciju koju je izdala obrazovna ustanova s poslovnim nastanom u državi članici, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je ta država članica, pod uvjetom da je namjera za podnošenje zahtjeva registrirana manje od šest godina nakon izdavanja diplome ili kvalifikacije.

2.   Ako tražitelj posjeduje više diploma ili kvalifikacija koje su izdale obrazovne ustanove u različitim državama članicama, odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu preuzima država članica u kojoj je izdana diploma ili kvalifikacija nakon najduljeg razdoblja obrazovanja ili, ako su razdoblja obazovanja identična, država članica u kojoj je stečena najnovija diploma ili kvalifikacija.

Članak 31.

Ulazak bez vizne obveze

1.   Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva uđe na državno područje država članica preko države članice u kojoj za njegov ulazak ne važi vizna obveza, ta država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tog državljanina treće zemlje ili te osobe bez državljanstva.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako je zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva registriran u drugoj državi članici u kojoj za ulazak tog državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva na njezino državno područje također ne važi vizna obveza. U tom slučaju ta druga država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Članak 32.

Zahtjev na međunarodnom tranzitnom području zračne luke

Ako se namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazi na međunarodnom tranzitnom području zračne luke države članice, za razmatranje zahtjeva odgovorna je ta država članica.

Članak 33.

Ulazak

1.   Ako se utvrdi na temelju dokaza ili dokaza na osnovi indicija, kako su opisani u popisima iz članka 40. stavka 4. ove Uredbe, uključujući podatke iz Uredbe (EU) 2024/1358, da je tražitelj nezakonito prešao granicu ušavši u državu članicu kopnom, morem ili zrakom iz treće zemlje, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je prva država članica u koju tražitelj uđe. Ta odgovornost prestaje ako je namjera za podnošenje zahtjeva registrirana više od 20 mjeseci nakon datuma tog prelaska granice.

2.   Ne dovodeći u pitanje prvi stavak ovog članka, ako se utvrdi na temelju dokaza ili dokaza na osnovi indicija, kako su opisani u popisima iz članka 40. stavka 4. ove Uredbe, uključujući podatke iz Uredbe (EU) 2024/1358, da je tražitelj iskrcan na državnom području države članice nakon operacije potrage i spašavanja, ta je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Ta odgovornost prestaje ako je namjera za podnošenje zahtjeva registrirana više od 12 mjeseci nakon datuma iskrcaja.

3.   Stavci 1. i 2. ovog članka ne primjenjuju se ako se na temelju dokaza ili dokaza na osnovi indicija, kako su opisani u popisima iz članka 40. stavka 4. ove Uredbe, uključujući podatke iz Uredbe (EU) 2024/1358, može utvrditi da je nakon prelaska granice tražitelj premješten u drugu državu članicu u skladu s člankom 67. ove Uredbe. U tom slučaju ta druga država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

POGLAVLJE III.

Uzdržavane osobe i diskrecijske klauzule

Članak 34.

Uzdržavane osobe

1.   Ako je tražitelj zbog trudnoće, zbog toga što ima novorođeno dijete, zbog teške psihičke ili fizičke bolesti, teške invalidnosti, teške psihološke traume ili starosti ovisan o pomoći svojeg djeteta, brata ili sestre ili roditelja koji zakonito borave u jednoj od država članica, ili su njegovo dijete, brat ili sestra ili roditelj koji zakonito borave u jednoj od država članica ovisni o pomoći tražitelja, države članice u pravilu zadržavaju zajedno ili spajaju tražitelja s tim djetetom, bratom ili sestrom ili roditeljem, pod uvjetom da su obiteljske veze postojale prije nego što je tražitelj stigao na državno područje država članica, da se dijete, brat ili sestra, roditelj ili tražitelj mogu skrbiti za uzdržavanu osobu i da su dotične osobe, nakon što su obaviještene o toj mogućnosti, pisanim putem izrazile svoju želju u tom smislu.

Ako postoje naznake da dijete, brat ili sestra ili roditelj zakonito boravi na državnom području države članice u kojoj je uzdržavana osoba prisutna, ta država članica prije podnošenja zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti na temelju članka 39. provjerava može li se dijete, brat ili sestra ili roditelj skrbiti za uzdržavanu osobu.

2.   Ako dijete, brat ili sestra ili roditelj iz stavka 1. zakonito boravi u državi članici koja nije država članica u kojoj je prisutan tražitelj, odgovorna je država članica u kojoj to dijete, brat ili sestra ili roditelj zakonito boravi, osim ako je tražitelj zbog svojega zdravstvenog stanja spriječen putovati u tu državu članicu tijekom značajnog razdoblja. U tom slučaju odgovorna država članica je država članica u kojoj je prisutan tražitelj. Ta država članica ne podliježe obvezi dovođenja djeteta, brata ili sestra ili roditelja tražitelja na svoje državno područje.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 78. u vezi s:

 

 

 

4.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje jedinstvene metode za savjetovanje i razmjenu informacija među državama članicama za potrebe ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Članak 35.

Diskrecijske klauzule

1.   Odstupajući od članka 16. stavka 1., država članica može odlučiti razmotriti zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva koji je u njoj registriran i onda kad takvo razmatranje nije njezina odgovornost u skladu s kriterijima utvrđenima u ovoj Uredbi.

2.   Država članica u kojoj je registriran zahtjev za međunarodnu zaštitu i koja provodi postupak utvrđivanja odgovorne države članice ili odgovorna država članica može u bilo kojem trenutku prije donošenja prve odluke o meritumu zatražiti od druge države članice da prihvati odgovornost za tražitelja radi spajanja svih osoba u obiteljskom odnosu, iz humanitarnih razloga koji se posebice temelje na važnim obiteljskim, socijalnim ili kulturološkim vezama, čak i onda kad ta druga država članica nije odgovorna u skladu s kriterijima utvrđenima u člancima od 25. do 28. i u članku 34. Dotične osobe daju svoj pristanak u tu svrhu u pisanom obliku.

Zahtjev za prihvaćanje odgovornosti mora sadržavati sav materijal koji posjeduje država članica koja upućuje zahtjev, a koji je državi članici kojoj je upućen zahtjev potreban da ocijeni situaciju.

Država članica kojoj je upućen zahtjev provodi sve provjere potrebne radi razmatranja humanitarnih razloga na koje se upućuje u zahtjevu i odgovara državi članici koja upućuje zahtjev u roku dva mjeseca od primitka zahtjeva putem elektroničke komunikacijske mreže uspostavljene u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1560/2003. Pri odbijanju zahtjeva moraju se navesti razlozi na kojima se odbijanje temelji.

POGLAVLJE IV.

Obveze odgovorne države članice

Članak 36.

Obveze odgovorne države članice

1.   Država članica odgovorna na temelju ove Uredbe obvezna je:

 

 

2.   Za potrebe ove Uredbe ne smije biti moguće razdvojiti položaj maloljetnika koji je u pratnji tražitelja i koji ispunjava definiciju člana obitelji od položaja člana njegove obitelji, a država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tog člana obitelji, bez potrebe za pisanim pristankom dotične osobe, prihvaća odgovornost za maloljenika ili ponovno prihvaća maloljetnika, čak i ako sâm maloljetnik nije tražitelj, osim ako se dokaže da to nije u najboljem interesu djeteta. Isto se primjenjuje na djecu rođenu nakon dolaska tražitelja na državno područje država članica, bez potrebe pokretanja novog postupka za njihov prihvat.

Neovisno o zahtjevu u pogledu pisanog pristanka predviđenom u članku 26., ako je pokrenut novi postupak za prihvaćanje odgovornosti za maloljetnika u odnosu na državu članicu koja je navedena kao odgovorna država članica na temelju članka 26., od dotičnih se osoba ne zahtijeva pisani pristanak, osim ako se dokaže da transfer u odgovornu državu članicu nije u najboljem interesu djeteta.

3.   U situacijama iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovog članka odgovorna država članica razmatra ili dovršava razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348.

Članak 37.

Prestanak odgovornosti

1.   Ako država članica tražitelju izda boravišnu ispravu, odluči primijeniti članak 35., smatra da transfer maloljetnika bez pratnje u odgovornu državu članicu nije u najboljem interesu djeteta ili ne provede transfer dotične osobe u odgovornu državu članicu u rokovima utvrđenima u članku 46., ta država članica postaje odgovorna država članica i obveze utvrđene u članku 36. prenose se na tu državu članicu. Ako je primjenjivo, putem elektroničke komunikacijske mreže uspostavljene u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1560/2003 ta država članica obavješćuje prethodno odgovornu državu članicu, državu članicu koja vodi postupak utvrđivanja odgovorne države članice ili državu članicu od koje je zatraženo da prihvati odgovornost za tražitelja ili koja je dobila obavijest o ponovnom prihvatu.

Država članica koja postane odgovorna na temelju prvog podstavka ovog članka navodi da je postala odgovorna država članica na temelju članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1358.

2.   Nakon razmatranja zahtjeva u okviru postupka na granici na temelju Uredbe (EU) 2024/1348 obveze utvrđene u članku 36. stavku 1. ove Uredbe prestaju 15 mjeseci nakon što postane konačna odluka o odbijanju zahtjeva kao nedopuštenog, neosnovanog ili očito neosnovanog u pogledu statusa izbjeglice ili statusa supsidijarne zaštite ili odluka o o proglašavanju da se od zahtjeva izričito ili prešutno odustalo.

Namjera za podnošenje zahtjeva registrirana nakon razdoblja iz prvog podstavka smatra se novi zahtjevom za potrebe ove Uredbe i stoga se njime pokreće novi postupak utvrđivanja odgovorne države članice.

3.   Neovisno o stavku 2. prvom podstavku ovog članka, ako osoba zatraži međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici u roku od 15 mjeseci iz tog podstavka i ako je na dan isteka tog roka od 15 mjeseci postupak ponovnog prihvata u tijeku, odgovornost ne prestaje dok se taj postupak ponovnog prihvata ne dovrši ili dok ne isteknu rokovi u kojima država članica koja provodi transfer mora provesti transfer u skladu s člankom 46.

4.   Obveze utvrđene u članku 36. stavku 1. ove Uredbe prestaju ako odgovorna država članica utvrdi na temelju podataka zabilježenih i pohranjenih u skladu s Uredbom (EU) 2017/2226 ili drugih dokaza, da je dotična osoba napustila državno područje država članica na najmanje devet mjeseci, osim ako dotična osoba posjeduje valjnu boravišnu ispravu koju je izdala odgovorna država članica.

Namjera za podnošenje zahtjeva registrirana nakon razdoblja odsutnosti iz prvog podstavka smatra se novim zahtjevom za potrebe ove Uredbe i stoga se njime pokreće novi postupak utvrđivanja odgovorne države članice.

5.   Obveza utvrđena u članku 36. stavku 1. točki (b) ove Uredbe da se ponovno prihvati državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva prestaje ako se na osnovi ažuriranja skupa podataka iz članka 16. stavka 2. točke (d) Uredbe (EU) 2024/1358 utvrdi da je dotična osoba napustila državno područje država članica, prisilno ili dobrovoljno, u skladu s odlukom o vraćanju ili nalogom za udaljavanje koji su izdani nakon odustajanja od zahtjeva ili odbijanja zahtjeva.

Namjera za podnošenje zahtjeva registrirana nakon provedenog udaljavanja ili dobrovoljnog povratka smatra se novim zahtjevom za potrebe ove Uredbe i stoga se njime pokreće novi postupak utvrđivanja odgovorne države članice.

POGLAVLJE V.

Postupci

ODJELJAK I.

Početak postupka

Članak 38.

Početak postupka

1.   Država članica u kojoj je namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu prvi put registrirana na temelju Uredbe (EU) 2024/1348 ili, ako je primjenjivo, država članica premještanja bez odgode započinje s postupkom utvrđivanja odgovorne države članice.

2.   Ako tražitelj pobjegne, država članica u kojoj je namjera za podnošenje zahtjeva prvi put registrirana ili, ako je primjenjivo, država članica premještanja nastavljaju s postupkom utvrđivanja odgovorne države.

3.   Država članica koja je provela postupak utvrđivanja odgovorne države članice ili koja je postala odgovorna na temelju članka 16. stavka 4. ove Uredbe bez odgode na temelju članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1358 u Eurodacu navodi da je:

 

 

 

 

 

Dok se takve informacije ne unesu, primjenjuju se postupci iz stavka 4. ovog članka.

4.   Država članica koja utvrđuje odgovornu državu članicu pod uvjetima utvrđenima u člancima 41. i 46. ponovno prihvaća tražitelja koji je prisutan u drugoj državi članici bez boravišne isprave ili koji u toj državi članici izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tijekom postupka utvrđivanja odgovorne države članice.

Ta obveza prestaje ako država članica koja utvrđuje odgovornu državu članicu utvrdi da je tražitelj od neke druge države članice ishodio boravišnu ispravu.

5.   Država članica premještanja, pod uvjetima utvrđenima u člancima 41. i 46., ponovno prihvaća tražitelja koji je prisutan u državi članici bez boravišne isprave ili koji u toj državi članici izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nakon što je druga država članica potvrdila da se dotičnu osobu mora premjestiti na temelju članka 67. stavka 9. te prije nego što je transfer proveden u državu članicu premještanja na temelju članka 67. stavka 11. Ta obveza prestaje ako država članica premještanja utvrdi da je tražitelj od neke druge države članice ishodio boravišnu ispravu.

ODJELJAK II.

POSTUPCI ZA ZAHTJEVE ZA PRIHVAĆANJE ODGOVORNOSTI

Članak 39.

Podnošenje zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti

1.   Ako država članica iz članka 38. stavka 1. smatra da je za razmatranje zahtjeva odgovorna druga država članica, mora odmah, a u svakom slučaju u roku od dva mjeseca od datuma registracije namjere za podnošenje zahtjeva, zatražiti od te druge države članice da prihvati odgovornost za tražitelja. Države članice daju prednost zahtjevima podnesenima na temelju članaka od 25. do 28. i članka 34.

Neovisno o prvom podstavku ovog stavka, u slučaju pogotka iz sustava Eurodac u vezi s podacima zabilježenima na temelju članaka 22. i 24. Uredbe (EU) 2024/1358 ili pogotka iz VIS-a u vezi s podacima zabilježenima na temelju članka 21. Uredbe (EZ) br. 767/2008, zahtjev za prihvaćanje odgovornosti šalje se u roku od mjesec dana od primitka tog pogotka.

Ako se zahtjev za prihvaćanje odgovornosti za tražitelja ne podnese u rokovima utvrđenima u prvom i drugom podstavku, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica u kojoj je namjera za podnošenje zahtjeva registrirana.

Ako je tražitelj maloljetnik bez pratnje, država članica koja utvrđuje odgovornu državu članicu, ako smatra da je to u najboljem interesu djeteta, u bilo kojem trenutku prije donošenja prve odluke o meritumu nastavlja s postupkom utvrđivanja odgovorne države članice i traži od druge države članice da prihvati odgovornost za tražitelja, posebno ako se zahtjev temelji na članku 26., 27. ili 34., neovisno tome što su istekli rokovi utvrđeni u prvom i drugom podstavku ovog stavka.

2.   Država članica koja upućuje zahtjev može zatražiti žuran odgovor ako je namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu registrirana nakon što je izdana odluka o odbijanju ulaska ili odluka o vraćanju.

U zahtjevu se navode razlozi koji opravdavaju žuran odgovor i rok u kojem se odgovor traži. Taj je rok najmanje tjedan dana.

3.   U zahtjevu za prihvaćanje odgovornosti navode se potpuni i detaljni razlozi, utemeljeni na svim okolnostima slučaja, uključujući relevantne elemente iz izjave tražitelja, koji se odnose na relevantne kriterije utvrđene u poglavlju II. i, ako je primjenjivo, obrazac iz članka 22. stavka 1. Zahtjev za prihvat podnosi se na standardnom obrascu i uključuje dokaze ili dokaze na osnovi indicija kako su opisani u popisima iz članka 40. stavka 4. ili bilo koju drugu dokumentaciju ili informacije relevantne za obrazloženje zahtjeva, koji tijelima države članice kojoj je upućen zahtjev omogućuju da provjere je li ta država članica odgovorna na temelju kriterija utvrđenih u ovoj Uredbi.

Komisija provedbenim aktima utvrđuje jedinstvene metode za pripremu i podnošenje zahtjevâ za prihvaćanje odgovornosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Članak 40.

Odgovor na zahtjev za prihvaćanje odgovornosti

1.   Država članica kojoj je upućen zahtjev provodi potrebne provjere i bez odgode, a najkasnije u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva, odgovara na zahtjev za prihvaćanje odgovornosti za tražitelja. Države članice prednost daju zahtjevima podnesenima na temelju članaka od 25. do 28. i članka 34. Država članica kojoj je upućen zahtjev u tu svrhu može zatražiti pomoć nacionalnih, međunarodnih ili drugih relevantnih organizacija kako bi provjerila relevantne elemente dokaza i dokaza na osnovi indicija koje je podnijela država članica koja upućuje zahtjev, posebno za identifikaciju i traženje članova obitelji.

2.   Neovisno o stavku 1., u slučaju pogotka iz sustava Eurodac u vezi s podacima zabilježenima na temelju članaka 22. i 24. Uredbe (EU) 2024/1358 ili pogotka iz VIS-a u vezi s podacima zabilježenima na temelju članka 21. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 767/2008, država članica kojoj je upućen zahtjev odgovara na zahtjev u roku od dva tjedna od primitka zahtjeva.

3.   U postupku utvrđivanja odgovorne države članice koriste se elementi dokaza i dokaza na osnovi indicija.

4.   Komisija provedbenim aktima uspostavlja i redovito preispituje dva popisa u kojima se navode relevantni elementi dokaza i dokaza na osnovi indicija u skladu s kriterijima utvrđenima u prvom i trećem podstavku ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Za potrebe prvog podstavka pojam „dokazi” odnosi se na formalne dokaze kojima se utvrđuje odgovornost na temelju ove Uredbe, pod uvjetom da nisu opovrgnuti dokazima o suprotnom. Države članice Komisiji dostavljaju modele različitih vrsta upravnih dokumenata, u skladu s tipologijom utvrđenom na popisu formalnih dokaza.

Za potrebe prvog podstavka pojam „dokazi na osnovi indicija” odnosi se na indikativne elemente koji, iako se mogu opovrgnuti, mogu biti dostatni u skladu s dokaznom vrijednošću koja im se pripisuje. Dokazna vrijednost dokaza na osnovi indicija u vezi s odgovornošću za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ocjenjuje se za svaki pojedini slučaj posebno.

5.   Zahtjev u pogledu dokaza i dokaza na osnovi indicija ne smije prelaziti ono što je potrebno za pravilnu primjenu ove Uredbe.

6.   Ako su dokazi na osnovi indicija koherentni, provjerljivi i dovoljno detaljni za utvrđivanje odgovornosti, država članica kojoj je upućen zahtjev priznaje svoju odgovornost.

Ako je zahtjev podnesen na temelju članaka od 25. do 28. i članka 34., a država članica kojoj je upućen zahtjev ne smatra da su dokazi na osnovi indicija koherentni, provjerljivi i dovoljno detaljni da se utvrdi odgovornost, u odgovoru iz stavka 8. ovog članka iznosi razloge.

7.   Ako je država članica koja upućuje zahtjev zatražila žuran odgovor na temelju članka 39. stavka 2., država članica kojoj je upućen zahtjev odgovara u traženom roku ili, ako to nije moguće, u roku od dva tjedna od primitka zahtjeva.

8.   Ako država članica kojoj je upućen zahtjev u roku od mjesec dana iz stavka 1. ovog članka, ili ako je primjenjivo, u roku od dva tjedna iz stavaka 2. i 7. ovog članka, ne podnese prigovor na zahtjev putem odgovora u kojem se navode obrazloženi razlozi, na temelju svih okolnosti slučaja u vezi s relevantnim kriterijima utvrđenima u poglavlju II., taj izostanak prigovora jednak je prihvaćanju zahtjeva i podrazumijeva obvezu prihvaćanja odgovornosti za osobu, uključujući obvezu osiguravanja odgovarajućih aranžmana za dolazak. Obrazloženi razlozi moraju biti potkrijepljeni dokazima i dokazima na osnovi indicija, ako su dostupni.

Komisija provedbenim aktima izrađuje standardni obrazac za odgovore u kojima se navode obrazloženi razlozi u skladu s ovim člankom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

ODJELJAK III.

POSTUPCI ZA OBAVIJESTI O PONOVNOM PRIHVATU

Članak 41.

Podnošenje obavijesti o ponovnom prihvatu

1.   U situaciji iz članka 36. stavka 1. točaka (b) ili (c) država članica u kojoj je osoba prisutna podnosi obavijest o ponovnom prihvatu odmah, a u svakom slučaju u roku od dva tjedna od primitka pogotka iz sustava Eurodac. Nepodnošenje obavijesti o ponovnom prihvatu u tom roku ne utječe na obvezu odgovorne države članice da ponovno prihvati dotičnu osobu.

2.   Obavijest o ponovnom prihvatu podnosi se na standardnom obrascu i uključuje dokaze ili dokaze na osnovi indicija kako su opisani u popisima iz članka 40. stavka 4. ili relevantne elemente iz izjava dotične osobe.

3.   Država članica kojoj je podnesena obavijest potvrđuje, u roku od dva tjedna, primitak obavijesti državi članici koja je podnijela obavijest, osim ako država članica kojoj je podnesena obavijest u tom roku dokaže da nije odgovorna na temelju članka 37. ili da se obavijest o ponovnom prihvatu temelji na netočnom navođenju odgovorne države članice na temelju Uredbe (EU) 2024/1358.

4.   Nepostupanje u roku od dva tjedna utvrđenom u stavku 3. jednako je potvrdi primitka obavijesti.

5.   Komisija provedbenim aktima utvrđeuje jedinstvene metode za pripremu i podnošenje obavijesti o ponovnom prihvatu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

ODJELJAK IV.

POSTUPOVNE ZAŠTITNE MJERE

Članak 42.

Obavijest o odluci o transferu

1.   Država članica koja utvrđuje odgovornu državu članicu, a čiji je zahtjev za prihvaćanje odgovornosti u pogledu tražitelja iz članka 36. stavka 1. točke (a) prihvaćen ili koja je podnijela obavijest o ponovnom prihvatu u pogledu osoba iz članka 36. stavka 1. točaka (b) i (c) donosi odluku o transferu u roku od dva tjedna od prihvaćanja ili potvrde.

2.   Ako država članica kojoj je upućen zahtjev ili država članica kojoj je podnesena obavijest pristane prihvatiti odgovornost za tražitelja ili potvrdi da će ponovno prihvatiti osobu iz članka 36. stavka 1. točke (b) ili (c), država članica koja provodi transfer bez odgode priopćuje dotičnoj osobi u pisanom obliku i jednostavnim jezikom odluku o njezinu transferu u odgovornu državu članicu kao i, ako je primjenjivo, obavješćuje je o činjenici da neće razmotriti njezin zahtjev za međunarodnu zaštitu, o rokovima za provođenje transfera i obvezi postupanja u skladu s odlukom na temelju članka 17. stavka 5.

3.   Ako pravni savjetnik ili drugi savjetnik, koji je kao takav priznat ili dopušten na temelju nacionalnog prava, pravno zastupa dotičnu osobu, država članica može o odluci iz stavka 1. obavijestiti tog pravnog savjetnika ili drugog savjetnika umjesto dotičnu osobu i, ako je primjenjivo, priopćiti odluku dotičnoj osobi.

4.   Odluka iz stavka 1. ovog članka također uključuje informacije o pravnim lijekovima dostupnima na temelju članka 43., među ostalim i o pravu da se zatraži odgodni učinak, te o rokovima primjenjivima za podnošenje takvih pravnih lijekova i za provedbu transfera te, ako je to potrebno, sadržava informacije o mjestu u koje dotična osoba mora doći te o datumu kad tamo mora doći, ako ta osoba putuje u odgovornu državu članicu vlastitim sredstvima.

Države članice osiguravaju da se informacije o osobama ili subjektima koji dotičnoj osobi mogu pružiti pravnu pomoć priopće dotičnoj osobi zajedno s odlukom iz stavka 1., osim ako su te informacije već priopćene.

5.   Ako dotičnu osobu pravno ne zastupa pravni savjetnik ili drugi savjetnik, koji je kao takav priznat ili dopušten na temelju nacionalnog prava, države članice ju na jeziku koji dotična osoba razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije, pružaju informacije o glavnim elementima odluke, što uključuje informacije o dostupnim pravnim lijekovima i primjenjivim rokovima za podnošenje takvih pravnih lijekova.

Članak 43.

Pravna sredstva

1.   Tražitelj ili druga osoba iz članka 36. stavka 1. točaka (b) i (c) ima pravo na djelotvorno pravno sredstvo sudom, u obliku pravnog lijeka protiv odluke o transferu ili preispitivanja odluke o transferu, na činjeničnoj i pravnoj osnovi.

Opseg takvog pravnog srdstva ograničen je na procjenu:

 

 

2.   Države članice predviđaju rok od ajmanje jednog tjedna, ali ne više od tri tjedna od obavijesti o odluci o transferu u kojem dotična osoba može ostvariti svoje pravo na djelotvorno pravno sredstvo u skladu sa stavkom 1.

3.   Dotična osoba ima pravo u razumnom roku nakon obavijesti o odluci o transferu, a u svakom slučaju u roku koji nije dulji od roka koji države članice predvide na temelju stavka 2., od suda zatražiti odgodu izvršenja odluke o transferu do ishoda pravnog lijeka ili preispitivanja. Države članice mogu u nacionalnom pravu predvidjeti da se zahtjev za odgodu izvršenja odluke o transferu mora podnijeti zajedno s pravnim lijekom na temelju stavka 1. Države članice odgađanjem transfera do donošenja odluke o prvom zahtjevu za odgodu osiguravaju da je na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo. Sve odluke o odgodi izvršenja odluke o transferu donose se u roku od mjesec dana od datuma kad je nadležni sud primio taj zahtjev.

Ako dotična osoba nije ostvarila svoje pravo da zatraži odgodni učinak, pravni lijek protiv odluke o transferu ili preispitivanje odluke o transferu ne odgađa izvršenje odluke o transferu.

U odluci da se izvršenje odluke o transferu ne odgađa moraju se navesti razlozi na kojima se ona temelji.

Ako se odobri odgodni učinak, sud nastoji odlučiti o meritumu pravnog lijeka ili preispitivanja u roku od mjesec dana od odluke o odobravanju odgodnog učinka.

4.   Države članice osiguravaju da dotična osoba ima pristup pravnoj i, kad je to potrebno, jezičnoj pomoći.

5.   Države članice na zahtjev osiguravaju besplatnu pravnu pomoć i zastupanje u postupku povodom pravnog lijeka kad dotična osoba ne može pokriti s tim povezane troškove. Države članice mogu predvidjeti da postupanje prema osobama koje podliježu ovoj Uredbi, u vezi s naknadama i drugim troškovima, nije povoljnije od postupanja koje se općenito primjenjuje prema njihovim državljanima u stvarima koje se odnose na pravnu pomoć i zastupanje.

Države članice mogu odrediti da se besplatna pravna pomoć i zastupanje ne odobravaju ako nadležno tijelo ili sud smatraju da pravni lijek ili preispitivanje nemaju stvarnih izgleda za uspjeh, pod uvjetom da pristup pravnoj pomoći i zastupanju nije time proizvoljno ograničen.

Ako odluku o neodobravanju besplatne pravne pomoći i zastupanja na temelju drugog podstavka donese tijelo koje nije sud, države članice predviđaju pravo na djelotvorno pravno sredstvo za osporavanje te odluke pred sudom. Ako se odluka osporava, pravni je lijek sastavni dio pravnog lijeka iz stavka 1.

Države članice osiguravaju da pravna pomoć i zastupanje nisu proizvoljno ograničeni i da dotičnoj osobi nije otežan stvarni pristup pravnoj zaštiti.

Pravna pomoć uključuje barem pripremu postupovnih dokumenata koji se zahtijevaju. Pravno zastupanje uključuje barem zastupanje pred sudom te može biti ograničeno na pravne savjetnike ili druge savjetnike koji su nacionalnim pravom posebno određeni za pružanje pravne pomoći i zastupanja.

Postupci za pristup pravnoj pomoći i zastupanju utvrđuju se u nacionalnom pravu.

ODJELJAK V.

ZADRŽAVANJE U SVRHU TRANSFERA

Članak 44.

Zadržavanje

1.   Države članice ne smiju zadržati osobu samo zato što podliježe postupku utvrđenom ovom Uredbom.

2.   Ako postoji opasnost od bijega ili ako je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka, države članice smiju zadržati dotičnu osobu radi osiguranja postupaka transfera u skladu s ovom Uredbom, na osnovi pojedinačne procjene okolnosti osobe i samo ako je zadržavanje razmjerno te ako se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.

3.   Zadržavanje mora biti što je kraće moguće i ne smije trajati dulje nego što je to razumno potrebno kako bi se s dužnom pažnjom dovršili potrebni upravni postupci do provedbe transfera u skladu s ovom Uredbom.

4.   U odnosu na uvjete zadržavanja i jamstva koja se primjenjuju na tražitelje zadržane na temelju ovog članka, primjenjuju se članci 11., 12. i 13. Direktive (EU) 2024/1346.

5.   Zadržavanje na temelju ovog članka nalažu upravna tijela ili pravosudna tijela u pisanom obliku. U nalogu o zadržavanju navode se činjenični i pravni razlozi na kojima se temelji. Ako je zadržavanje naložilo upravno tijelo, države članice predviđaju brzo sudsko preispitivanje zakonitosti zadržavanja koje se provodi po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja ili oboje.

Članak 45.

Rokovi za zadržane tražitelje

1.   Odstupajući od članaka 39. i 41., ako je osoba zadržana na temelju članka 44., rok za podnošenje zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti ili obavijesti o ponovnom prihvatu ne smije biti dulji od dva tjedna od registracije namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili dva tjedna od primitka pogotka iz sustava Eurodac ako u državi članici koja upućuje obavijest nije registrirana nova namjera za podnošenje zahtjeva.

Ako je osoba zadržana u fazi nakon registracije namjere za podnošenje zahtjeva, rok za podnošenje zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti ili obavijesti o ponovnom prihvatu ne smije biti dulji od tjedan dana od datuma početka zadržavanja osobe.

2.   Odstupajući od članka 40. stavka 1., država članica kojoj je upućen zahtjev odgovara što je prije moguće, a u svakom slučaju u roku od tjedan dana od primitka zahtjeva. Neodgovaranje u roku od tjedan dana jednako je prihvaćanju zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti i podrazumijeva obvezu prihvaćanja odgovornosti za osobu, uključujući obvezu osiguravanja odgovarajućih aranžmana za dolazak.

3.   Odstupajući od članka 46., ako je osoba zadržana, transfer te osobe iz države članice koja provodi transfer u odgovornu državu članicu provodi se čim je to praktički moguće i u roku od pet tjedana od:

 

4.   Ako država članica koja provodi transfer ne poštuje rokove za podnošenje zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti ili obavijesti o ponovnom prihvatu ili ne donese odluku o transferu u roku utvrđenom u članka 42. stavku 1. ili ako se transfer ne provede u roku od pet tjedana iz stavka 3. ovog članka, osobu se više ne zadržava. Članci 39., 41. i 46. na odgovarajući se način i dalje primjenjuju.

ODJELJAK VI.

TRANSFERI

Članak 46.

Detaljna pravila i rokovi

1.   Transfer tražitelja ili druge osobe iz članka 36. stavka 1. točaka (b) i (c) iz države članice koja provodi transfer u odgovornu državu članicu provodi se u skladu s nacionalnim pravom države članice koja provodi transfer, nakon savjetovanja među dotičnim državama članicama, čim je to praktički moguće i u roku od šest mjeseci nakon što je druga država članica prihvatila zahtjev za prihvaćanje odgovornosti ili potvrdila obavijest o ponovnom prihvatu ili nakon konačne odluke o pravnom lijeku ili preispitivanju odluke o transferu s odgodnim učinkom u skladu s člankom 43. stavkom 3.

Države članice daju prednost transferima tražitelja nakon prihvaćanja zahtjeva podnesenih na temelju članaka od 25. do 28. i članka 34.

Ako se transfer provodi u svrhu premještanja, transfer se provodi u roku utvrđenom u članku 67. stavku 11.

Ako se transferi u odgovornu državu članicu provode u obliku odlaska pod nadzorom ili pod pratnjom, države članice osiguravaju da se provode na human način te u skladu s ljudskim dostojanstvom i temeljnim pravima i uz njihovo puno poštovanje.

Ako je to potrebno, država članica koja provodi transfer dotičnoj osobi izdaje propusnicu. Komisija provedbenim aktima utvrđuje dizajn propusnice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Odgovorna država članica obavješćuje državu članicu koja provodi transfer, prema potrebi, o sigurnom dolasku dotične osobe ili o činjenici da se ta osoba nije pojavila u roku koji je bio određen.

2.   Ako se transfer ne provede u roku utvrđenom u stavku 1. prvom podstavku, odgovorna država članica oslobađa se svojih obveza da prihvati odgovornost za dotičnu osobu ili da ponovno prihvati dotičnu osobu te se odgovornost prenosi na državu članicu koja provodi transfer. Taj se rok može produljiti na najviše godinu dana ako transfer nije mogao biti proveden zbog zatvaranja dotične osobe ili na najviše tri godine od trenutka kada je država članica koja upućuje zahtjev obavijestila odgovornu državu članicu da je dotična osoba ili član obitelji čiji se transfer mora provesti zajedno s dotičnom osobom u bijegu, fizički se opire transferu, namjerno se čini nesposobnim za transfer ili ne ispunjava zdravstvene uvjete za transfer.

Ako dotična osoba ponovno postane dostupna nadležnim tijelima i ako je vrijeme koje je preostalo od roka iz stavka 1. kraće od tri mjeseca, država članica koja provodi transfer ima rok od tri mjeseca za provedbu transfera.

3.   Ako je do transfera osobe došlo pogreškom ili je odluka o transferu poništena na temelju pravnog lijeka ili preispitivanja nakon što je transfer proveden, država članica koja je provela transfer tu osobu odmah ponovno prihvaća.

4.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje jedinstvene metode za savjetovanje i razmjenu informacija među državama članicama za potrebe ovog članka, posebno u slučaju odgođenih transfera ili zakašnjelih transfera, transfera temeljem prešutnog prihvaćanja, transfera maloljetnika ili uzdržavanih osoba i transfera pod nadzorom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Članak 47.

Troškovi transfera

1.   U skladu s člankom 20. Uredbe (EU) 2021/1147 plaća se doprinos državi članici koja provodi transfer tražitelja ili druge osobe kako je navedeno u članku 36. stavku 1. točkama (b) ili (c) ove Uredbe, na temelju članka 46. ove Uredbe.

2.   Ako se transfer dotične osobe u državu članicu mora ponovno provesti jer je do transfera došlo pogreškom ili je odluka o transferu poništena na temelju pravnog lijeka ili preispitivanja nakon što je transfer proveden, država članica koja je prvotno provela transfer snosi troškove ponovnog transfera dotične osobe na svoje državno područje.

3.   Od osoba čiji se transferi provode na temelju ove Uredbe ne zahtijeva se da snose troškove takvih transfera.

Članak 48.

Razmjena relevantnih informacija prije provedbe transfera

1.   Država članica koja provodi transfer tražitelja ili druge osobe iz članka 36. stavka 1. točaka (b) ili (c) odgovornoj državi članici priopćuje osobne podatke o osobi čiji transfer treba provesti, koji su primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je potrebno isključivo u svrhu osiguravanja da nadležna tijela, u skladu s nacionalnim pravom odgovorne države članice, toj osobi mogu pružiti odgovarajuću pomoć, uključujući pružanje hitne zdravstvene skrbi potrebne za zaštitu njezinih životnih interesa, kako bi se osigurala neprekidnost zaštite i prava dodijeljenih ovom Uredbom i drugim primjenjivim pravnim instrumentima u području azila. Ti se podaci odgovornoj državi članici priopćuju u razumnom roku prije provedbe transfera kako bi se osiguralo da njezina nadležna tijela imaju dovoljno vremena za poduzimanje potrebnih mjera.

2.   Država članica koja provodi transfer odgovornoj državi članici dostavlja sve informacije koje su bitne za zaštitu prava i bilo kakvih hitnih posebnih potreba osobe čiji transfer treba provesti, a posebno:

 

 

 

 

 

3.   Informacije iz ovog članka razmjenjuju se samo među tijelima o kojima je u skladu s člankom 52. ove Uredbe obaviještena Komisija putem elektroničke komunikacijske mreže uspostavljene na temelju članka 18. Uredbe (EZ) br. 1560/2003. Razmijenjene informacije upotrebljavaju se samo za potrebe navedene u stavku 1. ovog članka i dalje se ne obrađuju.

4.   Radi olakšavanja razmjene informacija među državama članicama, Komisija provedbenim aktima izrađuje standardni obrazac za prijenos podataka potrebnih na temelju ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

5.   Članak 51. stavci 8. i 9. primjenjuju se na razmjenu informacija na temelju ovog članka.

Članak 49.

Razmjena informacija relevantnih za sigurnost prije provedbe transfera

Za potrebe primjene članka 41., ako država članica koja provodi transfer posjeduje informacije koje upućuju na to da postoje opravdani razlozi za smatrati da je tražitelj ili druga osoba iz članka 36. stavka 1. točaka (b) ili (c) opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak u državi članici, nadležna tijela te države članice priopćuju postojanje takvih informacija odgovornoj državi članici. Te se informacije dijele među tijelima za izvršavanje zakonodavstva ili drugim nadležnim tijelima tih država članica putem odgovarajućih kanala za takvu razmjenu informacija.

Članak 50.

Razmjena zdravstvenih podataka prije provedbe transfera

1.   Isključivo u svrhu pružanja zdravstvene skrbi ili liječenja, posebno za ranjive osobe, uključujući osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, maloljetnike i osobe koje su bile mučene, silovane ili podvrgnute drugim teškim oblicima psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, država članica koja provodi transfer odgovornoj državi članici dostavlja informacije, u mjeri u kojoj su na raspolaganju nadležnom tijelu države članice koja provodi transfer u skladu s nacionalnim pravom, o svim specifičnim potrebama osobe čiji transfer treba provesti, koje u posebnim slučajevima mogu uključivati informacije o fizičkom ili mentalnom zdravlju te osobe. Te se informacije prenose u obliku zajedničkog zdravstvenog certifikata kojem su priloženi potrebni dokumenti. Odgovorna država članica osigurava da je na te potrebe odgovoreno na odgovarajući način, uključujući posebice svaku potrebnu bitnu medicinsku skrb.

Komisija provedbenim aktima izrađuje zajednički zdravstveni certifikat naveden u prvom podstavku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

2.   Država članica koja provodi transfer dostavlja odgovornoj državi članici informacije iz stavka 1. tek nakon što pribavi izričitu suglasnost tražitelja ili njegova zastupnika ili ako je takvo dostavljanje potrebno radi zaštite javnog zdravlja ili javne sigurnosti ili ako je dotična osoba zbog fizičkih ili pravnih razloga nesposobna dati svoju suglasnost, radi zaštite životnih interesa dotične osobe ili druge osobe. Nepostojanje suglasnosti, uključujući odbijanje davanja suglasnosti, nije prepreka za transfer.

3.   Obradu osobnih zdravstvenih podataka iz stavka 1. provodi samo zdravstveni djelatnik, koji u skladu s nacionalnim pravom podliježe obvezi čuvanja profesionalne tajne, ili druga osoba koja podliježe istovjetnoj obvezi čuvanja profesionalne tajne.

4.   Razmjena informacija na temelju ovog članka obavlja se samo između zdravstvenih djelatnika ili drugih osoba iz stavka 3. Razmijenjene informacije upotrebljavaju se samo za potrebe iz stavka 1. i ne obrađuju se dalje.

5.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje jedinstvene metode i praktična rješenja za razmjenu informacija iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

6.   Članak 51. stavci 8. i 9. primjenjuju se na razmjenu informacija na temelju ovog članka.

POGLAVLJE VI.

Upravna suradnja

Članak 51.

Dijeljenje informacija

1.   Svaka država članica bilo kojoj drugoj državi članici koja to traži priopćuje osobne podatke o osobi obuhvaćenoj područjem primjene ove Uredbe koji su primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je potrebno u svrhu:

 

 

 

2.   Informacije iz stavka 1. obuhvaćaju samo:

 

 

 

 

 

 

3.   Pod uvjetom da je to potrebno za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odgovorna država članica može od druge države članice zatražiti da je obavijesti o razlozima na kojima tražitelj temelji svoj zahtjev i, ako je primjenjivo, razlozima za eventualne odluke donesene u vezi s tražiteljem. Ako odgovorna država članica primjenjuje članak 55. Uredbe (EU) 2024/1348, ta država članica može zatražiti i informacije koje omogućuju njezinim nadležnim tijelima da utvrde jesu li se pojavili novi elementi ili je li ih tražitelj iznio. Država članica kojoj je upućen zahtjev može odbiti odgovoriti na zahtjev ako bi priopćavanje takvih informacija vjerojatno štetilo njezinim ključnim interesima ili zaštiti sloboda i temeljnih prava dotične osobe ili drugih osoba. Država članica koja upućuje zahtjev unaprijed obavješćuje tražitelja o konkretnim zatraženim informacijama te o razlogu za taj zahtjev.

4.   Svaki zahtjev za informacije šalje se samo u kontekstu pojedinačnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili transfera u svrhu premještanja. U tom zahtjevu navode se razlozi na kojima se temelji i, ako je njegova svrha provjera postojanja kriterija koji bi vjerojatno podrazumijevao odgovornost države članice kojoj je upućen zahtjev, u njemu se navodi na kojim se dokazima zahtjev temelji, uključujući relevantne informacije iz pouzdanih izvora o načinima i sredstvima s pomoću kojih tražitelji ulaze na državna područja država članica, ili na kojem se konkretnom i provjerljivom dijelu izjava tražitelja zahtjev temelji. Takve relevantne informacije iz pouzdanih izvora nisu same po sebi dovoljne za utvrđivanje odgovornosti i nadležnosti države članice na temelju ove Uredbe, ali mogu doprinijeti evaluaciji ostalih navoda koji se odnose na pojedinačnog tražitelja.

5.   Država članica kojoj je upućen zahtjev obvezna je odgovoriti u roku od tri tjedna. Svako kašnjenje s odgovorom mora se valjano obrazložiti. Neodgovaranje u roku od tri tjedna ne oslobađa državu članicu kojoj je upućen zahtjev od obveze da odgovori. Ako država članica kojoj je upućen zahtjev uskrati informacije koje pokazuju da je ona odgovorna, ta država članica kao razlog za odbijanje ispunjavanja zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti ne smije istaknuti istek rokova predviđenih u članku 39. U tom slučaju rokovi predviđeni u članku 39. za podnošenje zahtjeva za prihvaćanje odgovornosti produljuju se za razdoblje koje je jednako kašnjenju s odgovorom države članice kojoj je upućen zahtjev.

6.   Razmjena informacija provodi se na zahtjev države članice i može se odvijati samo između tijela o čijem je određivanju svaka država članica obavijestila Komisiju u skladu s člankom 52. stavkom 1.

7.   Razmijenjene informacije smiju se upotrebljavati samo za potrebe iz stavka 1. U svakoj državi članici takve informacije, ovisno o njihovoj vrsti i ovlastima tijela primatelja, smiju se priopćiti samo tijelima i sudovima ovlaštenima za:

 

 

8.   Država članica koja dostavlja informacije osigurava da su informacije točne i ažurirane. Ako se pokaže da je država članica dostavila netočne informacije ili informacije koje nije smjela dostaviti, države članice primateljice odmah se obavješćuje o tome. One su dužne ispraviti takve informacije ili ih izbrisati.

9.   U svakoj se dotičnoj državi članici u pojedinačnom spisu za dotičnu osobu ili u registru vodi evidencija o prijenosu i primitku razmijenjenih informacija.

Članak 52.

Nadležna tijela i resursi

1.   Svaka država članica bez odgode obavješćuje Komisiju o nadležnim tijelima koja su odgovorna za ispunjavanje obveza na temelju ove Uredbe i svim izmjenama u vezi s tim nadležnim tijelima. Države članice osiguravaju da ta tijela imaju potrebne ljudske, materijalne i financijske resurse za obavljanje svojih zadaća koje se odnose na primjenu postupaka za brzo i učinkovito utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a posebno za zaštitu postupovnih i temeljnih prava, osiguravanje brzog postupka za spajanje članova obitelji i srodnika koji se nalaze u različitim državama članicama, odgovaranje, u propisanim rokovima, na zahtjeve za informacije, zahtjeve za prihvaćanje odgovornosti i obavijesti o ponovnom prihvatu i, ako je primjenjivo, ispunjavanje njihovih obveza iz dijela IV.

2.   Komisija objavljuje konsolidirani popis tijela iz stavka 1. u Službenom listu Europske unije. U slučaju izmjena tog popisa Komisija jedanput godišnje objavljuje ažurirani konsolidirani popis.

3.   Države članice osiguravaju da osoblje tijela iz stavka 1. dobije potrebno osposobljavanje u vezi s primjenom ove Uredbe.

4.   Komisija provedbenim aktima uspostavlja kanale za sigurnu elektroničku komunikaciju među tijelima iz stavka 1. te između tih tijela i Agencije za azil radi prijenosa informacija, biometrijskih podataka prikupljenih u skladu s Uredbom (EU) 2024/1358, zahtjeva, obavijesti, odgovora i sve ostale pisane korespondencije te radi osiguravanja da pošiljatelji automatski prime elektronički dokaz o izvršenoj dostavi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Članak 53.

Upravni dogovori

1.   Države članice mogu na bilateralnoj osnovi međusobno utvrditi upravne dogovore u vezi s praktičnim detaljima za provedbu ove Uredbe kako bi se olakšala njezina primjena i povećala njezina djelotvornost. Takvi se dogovori mogu odnositi na:

 

 

2.   Države članice mogu također zadržati upravne dogovore sklopljene na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 (41) i Uredbe (EU) br. 604/2013. U mjeri u kojoj ti dogovori nisu usklađeni s ovom Uredbom, dotične države članice mijenjaju te dogovore tako da uklone sve neusklađenosti.

3.   Prije sklapanja ili izmjene dogovora iz stavka 1. točke (b), dotične države članice savjetuju se s Komisijom o usklađenosti dogovora s ovom Uredbom.

4.   Ako Komisija smatra da su dogovori iz stavka 1. točke (b) neusklađeni s ovom Uredbom, o tome, u razumnom roku, obavješćuje dotične države članice. Dotične države članice poduzimaju sve primjerene korake kako bi izmjenile dotični dogovor u razumnom roku na način da uklone sve takve neusklađenosti.

5.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim dogovorima iz stavka 1. te o svim otkazivanjima i izmjenama tih dogovora.

Članak 54.

Mreža odgovornih jedinica

Agencija za azil uspostavlja mrežu ili mreže nadležnih tijela iz članka 52. stavka 1. i olakšava njihove aktivnosti radi jačanja praktične suradnje, uključujući transfere, te dijeljenja informacija o svim pitanjima u vezi s potpunom primjenom ove Uredbe, uključujući razvoj praktičnih alata, najboljih praksi i smjernica.

U takvim mrežama mogu biti zastupljeni Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu te druga relevantna tijela, uredi i agencije Unije, kada je to potrebno.

POGLAVLJE VII.

Mirenje

Članak 55.

Mirenje

1.   U cilju olakšavanja pravilnog funkcioniranja mehanizama uspostavljenih ovom Uredbom i rješavanja poteškoća u njihovoj primjeni, ako se dvije ili više država članica susretnu s poteškoćama u njihovoj suradnji na temelju ove Uredbe ili u primjeni ove Uredbe među njima, dotične države članice, na zahtjev jedne ili više njih, bez odgode održavaju savjetovanja kako bi u razumnom roku pronašle odgovarajuća rješenja, u skladu s načelom lojalne suradnje utvrđenim u članku 4. stavku 3. UEU-a.

Prema potrebi, informacije o poteškoćama s kojima se susrelo i o pronađenom rješenju mogu se podijeliti s Komisijom i s drugim državama članicama u okviru odbora iz članka 77.

2.   Ako se ne pronađe rješenje na temelju stavka 1. ili ako se poteškoće nastave, jedna ili više dotičnih država članica može zatražiti od Komisije da održi savjetovanja s dotičnim državama članicama radi pronalaženja odgovarajućih rješenja. Komisija takva savjetovanja održava bez odgode. Dotične države članice aktivno sudjeluju u savjetovanjima. Države članice i Komisija poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi brzo riješile to pitanje. Komisija može donijeti preporuke upućene dotičnim državama članicama u kojima se navode mjere koje treba poduzeti i odgovarajući rokovi.

Prema potrebi, informacije o poteškoćama s kojima se susrelo, danim preporukama i pronađenom rješenju mogu se podijeliti s drugim državama članicama u okviru odbora iz članka 77.

Postupak utvrđen u ovom članku ne utječe na rokove utvrđene u ovoj Uredbi za pojedinačne slučajeve.

3.   Ovim se člankom ne dovode u pitanje ovlasti Komisije da nadgleda primjenu prava Unije na temelju članaka 258. i 260. UFEU-a. Njime se također ne dovodi u pitanje mogućnost da dotične države članice upute spor Sudu Europske unije u skladu s člankom 273. UFEU-a ili mogućnost da bilo koja država članica uputi predmet Sudu u skladu s člankom 259. UFEU-a.

DIO IV.

SOLIDARNOST

POGLAVLJE I.

Mehanizam solidarnosti

Članak 56.

Godišnja pričuva za solidarnost

1.   Godišnja pričuva za solidarnost, koja obuhvaća doprinose utvrđene u provedbenom aktu Vijeća iz članka 57. za koje su države članice preuzele obveze na sastanku Foruma na visokoj razini, služi kao glavni alat za solidarni odgovor za države članice pod migracijskim pritiskom na temelju potreba utvrđenih u Komisijinu prijedlogu iz članka 12.

2.   Godišnja pričuva za solidarnost sastoji se od sljedećih vrsta mjera solidarnosti, za koje se smatra da su jednake vrijednosti:

 

 

Države članice korisnice provode djelovanja u trećim zemljama ili u vezi s trećim zemljama navedena u prvom podstavku točki (b) ovog stavka u skladu s područjem primjene i ciljevima ove Uredbe i Uredbe (EU) 2021/1147.

3.   Financijski doprinosi iz stavka 2. točke (b) za projekte u trećim zemljama posebno su usmjereni na:

 

 

 

 

Članak 57.

Provedbeni akt Vijeća o uspostavi godišnje pričuve za solidarnost

1.   Na temelju prijedloga Komisije iz članka 12. i u skladu s postupkom preuzimanja obveza koji se provodi u okviru Foruma na visokoj razini iz članka 13., Vijeće svake godine, prije kraja svake kalendarske godine, donosi provedbeni akt o uspostavi godišnje pričuve za solidarnost, uključujući referentni broj potrebnih premještanja i financijskih doprinosa za godišnju pričuvu solidarnosti na razini Unije te posebne obveze koje je svaka država članica preuzela za svaku vrstu solidarnog doprinosa iz članka 56. stavka 2. na sastanku Foruma na visokoj razini. Vijeće donosi provedbeni akt iz ovog stavka kvalificiranom većinom. Vijeće kvalificiranom većinom može izmijeniti prijedlog Komisije iz članka 12.

2.   U provedbenom aktu Vijeća iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se, prema potrebi, i okvirni postotak godišnje pričuve za solidarnost koji se može staviti na raspolaganje državama članicama pod migracijskim pritiskom zbog velikog broja dolazaka koji proizlaze iz opetovanih iskrcavanja nakon operacija potrage i spašavanja, uzimajući u obzir zemljopisne posebnosti dotičnih država članica. U njemu se mogu utvrditi i drugi oblici solidarnosti kako su navedeni u članku 56. stavku 2. točki (c), ovisno o potrebama za takvim mjerama koje proizlaze iz posebnih izazova u području migracija u dotičnim državama članicama.

3.   Na sastanku Foruma na visokoj razini iz članka 13. države članice donose zaključak o ukupnom referentnom broju za svaku mjeru solidarnosti u godišnjoj pričuvi za solidarnost, na temelju prijedloga Komisije iz članka 12. Tijekom tog sastanka države članice također preuzimaju obveze za svoje doprinose u godišnju pričuvu za solidarnost u skladu sa stavkom 4. ovog članka i za obvezni pravedni udio izračunan u skladu s referentnim ključem iz članka 66.

4.   Pri provedbi stavka 3. ovog članka države članice imaju potpuno diskrecijsko pravo izbora između vrsta mjera solidarnosti navedenih u članku 56. stavku 2. ili njihove kombinacije. Države članice koje preuzimaju obveze za alternativne mjere solidarnosti navode financijsku vrijednost takvih mjera na temelju objektivnih kriterija. Ako alternativne mjere solidarnosti nisu utvrđene u Komisijinu prijedlogu iz članka 12., države članice i dalje mogu preuzeti obveze za takve mjere. Ako države članice korisnice ne zatraže takve mjere u određenoj godini, one se pretvaraju u financijske doprinose.

Članak 58.

Informacije o namjeri države članice za koju je u odluci Komisije utvrđeno da je pod migracijskim pritiskom da upotrijebi godišnju pričuvu za solidarnost

1.   Država članica, za koju je u odluci kako je navedena u članku 11. utvrđeno da je pod migracijskim pritiskom, nakon donošenja provedbenog akta Vijeća iz članka 57., obavješćuje Komisiju i Vijeće o svojoj namjeri da upotrijebi godišnju pričuvu za solidarnost. Komisija o tome obavješćuje Europski parlament.

2.   Dotična država članica uključuje informacije o vrsti i razini mjera solidarnosti iz članka 56. stavka 2. potrebnih za odgovaranje na situaciju, uključujući, prema potrebi, svaku upotrebu sastavnica stalnog paketa instrumenata EU-a za potporu u vezi s migracijama. Ako ta država članica namjerava upotrijebiti financijske doprinose, ona utvrđuje i Unijine dotične programe potrošnje.

3.   Nakon primitka informacija iz stavka 2. dotična država članica ima pristup godišnjoj pričuvi za solidarnost u skladu s člankom 60. Koordinator EU-a za solidarnost bez odgode i u svakom slučaju u roku od 10 dana od primitka informacija saziva Forum na tehničkoj razini radi operacionalizacije mjera solidarnosti.

Članak 59.

Obavijest o potrebi države članice, koja smatra da je pod migracijskim pritiskom, da upotrijebi godišnju pričuvu za solidarnost

1.   Ako za državu članicu u odluci kako je navedena u članku 11. nije utvrđeno da je pod migracijskim pritiskom, ali ona sama smatra da je pod migracijskim pritiskom, ona obavješćuje Komisiju o svojoj potrebi za upotrebom godišnje pričuve za solidarnost i o tome obavješćuje Vijeće. Komisija o tome obavješćuje Europski parlament.

2.   Obavijest iz stavka 1. sadržava:

 

 

 

3.   Agencija za azil, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, Agencija Europske unije za temeljna prava i dotična država članica na zahtjev Komisije pomažu Komisiji u izradi procjene migracijskog pritiska.

4.   Komisija žurno procjenjuje obavijest, uzimajući u obzir informacije utvrđene u člancima 9. i 10., je li u odluci iz članka 11. utvrđeno da je država članica koja upućuje obavijest izložena riziku od migracijskog pritiska, cjelokupnu situaciju u Uniji, situaciju u državi članici koja upućuje obavijest tijekom prethodnih 12 mjeseci i potrebe koje je izrazila država članica koja upućuje obavijest, te donosi odluku o tome treba li smatrati da je država članica pod migracijskim pritiskom. Ako Komisija odluči da je ta država članica pod migracijskim pritiskom, dotična država članica postaje država članica korisnica, osim ako joj se uskrati pristup radi korištenja godišnje pričuve za solidarnost u skladu sa stavkom 6. ovog članka.

5.   Komisija bez odgode dostavlja svoju odluku dotičnoj državi članici, Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Ako se odlukom Komisije utvrdi da je država članica koja upućuje obavijest pod migracijskim pritiskom, koordinator EU-a za solidarnost saziva Forum na tehničkoj razini bez odgode i u roku od dva tjedna od dostavljanje odluke Komisije dotičnoj državi članici, Europskom parlamentu i Vijeću radi operacionalizacije mjera solidarnosti. Koordinator EU-a za solidarnost saziva Forum na tehničkoj razini, osim ako Komisija smatra, ili ako Vijeće odluči provedbenim aktom donesenim u roku od dva tjedna od dostavljanja odluke Komisije dotičnoj državi članici, Europskom parlamentu i Vijeću da u godišnjoj pričuvi za solidarnost nema dovoljno kapaciteta da bi se dotičnoj državi članici dopustilo da ostvari korist od godišnje pričuve za solidarnost ili da postoje drugi objektivni razlozi da se toj državi članici ne dopusti da ostvari korist od godišnje pričuve za solidarnost.

7.   Ako Vijeće odluči da u godišnjoj pričuvi za solidarnost nema dovoljno kapaciteta, primjenjuje se članak 13. stavak 4., a Forum na visokoj razini saziva se najkasnije tjedan dana nakon odluke Komisije.

U slučaju odluke Komisije kojom se odbija zahtjev države članice da je se smatra državom pod migracijskim pritiskom, država članica koja upućuje obavijest može podnijeti novu obavijest Komisiji i Vijeću s dodatnim relevantnim informacijama.

Članak 60.

Operacionalizacija i koordinacija solidarnih doprinosa

1.   U okviru Foruma na tehničkoj razini države članice surađuju međusobno i s Komisijom kako bi se osigurala djelotvorna i učinkovita operacionalizacija solidarnih doprinosa u godišnjoj pričuvi za solidarnost za dotičnu godinu, na uravnotežen i pravodoban način, s obzirom na utvrđene i procijenjene potrebe te dostupne solidarne doprinose.

2.   Koordinator EU-a za solidarnost, uzimajući u obzir razvoj migracijske situacije, koordinira operacionalizaciju solidarnih doprinosa kako bi se osigurala uravnotežena raspodjela dostupnih solidarnih doprinosa državama članicama korisnicama.

3.   Pri operacionalizaciji utvrđenih mjera solidarnosti, uz iznimku provedbe financijskih doprinosa, države članice provode svoje solidarne doprinose za koje su preuzete obveze iz članka 56. za određenu godinu prije kraja te godine, ne dovodeći u pitanje članak 65. stavak 3. i članak 67. stavak 12.

Države članice koje daju doprinos do kraja godine provode svoje preuzete obveze razmjerno svojoj cjelokupnoj preuzetoj obvezi u odnosu na godišnju pričuvu za solidarnost za tu godinu.

Države članice kojima je odobreno potpuno smanjenje solidarnih doprinosa u skladu s člankom 61. ili člankom 62. ili države članice koje su same države članice korisnice na temelju članka 58. stavka 1. i članka 59. stavka 4. nisu obvezne provoditi svoje solidarne doprinose za koje su preuzete obveze iz članka 56. stavka 2. za određenu godinu.

Države članice koje daju doprinos nisu obvezne provesti svoje obveze preuzete na temelju članka 56. stavka 2. ili primijeniti kompenzacije u pogledu odgovornosti na temelju članka 63. prema državi članici korisnici ako je Komisija u odluci kako je navedena u članku 11. ili članku 59. stavku 4. utvrdila sustavne nedostatke u toj državi članici korisnici u pogledu pravila utvrđenih u dijelu III. ove Uredbe koji bi mogli dovesti do ozbiljnih negativnih posljedica za funkcioniranje ove Uredbe.

4.   Tijekom prvog sastanka Foruma na tehničkoj razini u godišnjem ciklusu države članice koje daju doprinos i države članice korisnice mogu, s obzirom na utvrđene potrebe, izraziti razumne preferencije za profile dostupnih kandidata za premještanje i potencijalno planiranje provedbe svojih solidarnih doprinosa, uzimajući u obzir potrebu za hitnim mjerama za države članice korisnice.

Koordinator EU-a za solidarnost olakšava interakciju i suradnju među državama članicama u tim aspektima.

Pri provedbi premještanja države članice prvenstveno brinu o premještanju ranjivih osoba.

5.   Tijela, uredi i agencije Unije nadležni u području azila i upravljanja granicama i migracijama na zahtjev i u okviru svojih mandata pružaju potporu državama članicama i Komisiji s ciljem osiguravanja pravilne provedbe i funkcioniranja ovog dijela. Takva potpora može biti u obliku analiza, stručnog znanja i operativne potpore. Koordinator EU-a za solidarnost koordinira svu pomoć stručnjaka ili timova koje šalju Agencija za azil, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu ili bilo koje drugo tijelo, ured, ili agencija Unije u vezi s operacionalizacijom solidarnih doprinosa.

6.   U siječnju svake godine od 2025. i nadalje države članice koordinatoru EU-a za solidarnost potvrđuju razine svake mjere solidarnosti provedene tijekom prethodne godine.

Članak 61.

Smanjenje solidarnih doprinosa u slučajevima migracijskog pritiska

1.   Država članica za koju je u odluci kako je navedena u članku 11. utvrđeno da je pod migracijskim pritiskom ili koja sama smatra da je pod migracijskim pritiskom i koja nije upotrijebila godišnju pričuvu za solidarnost u skladu s člankom 58. ili obavijestila o potrebi za upotrebom godišnje pričuve za solidarnost u skladu s člankom 59. može u bilo kojem trenutku zatražiti djelomično ili potpuno smanjenje svojih doprinosa za koje su preuzete obveze utvrđenih u provedbenom aktu Vijeća iz članka 57.

Dotična država članica podnosi svoj zahtjev Komisiji. Dotična država članica dostavlja svoj zahtjev Vijeću u informativne svrhe.

2.   Ako je država članica koja upućuje zahtjev iz stavka 1. ovog članka država članica za koju u odluci kako je navedena u članku 11. nije utvrđeno da je pod migracijskim pritiskom, ali sama smatra da je pod migracijskim pritiskom, ta država članica u svoj zahtjev uključuje:

 

 

 

Pri procjeni takvog zahtjeva Komisija uzima u obzir i informacije iz članaka 9. i 10.

3.   Komisija obavješćuje Vijeće o svojoj procjeni zahtjeva u roku od četiri tjedna od primitka zahtjeva podnosenog u skladu s ovim člankom. Komisija o toj procjeni obavješćuje i Europski parlament.

4.   Nakon primitka procjene Komisije Vijeće donosi provedbeni akt kako bi utvrdilo je li država članica ovlaštena odstupiti od provedbenog akta Vijeća iz članka 57.

Članak 62.

Smanjenje solidarnih doprinosa u ozbiljnim migracijskim situacijama

1.   Država članica za koju je u odluci kako je navedena u članku 11. utvrđeno da se suočava s ozbiljnom migracijskom situacijom ili koja sama smatra da je suočena s ozbiljnom migracijskom situacijom može u bilo kojem trenutku zatražiti djelomično ili potpuno smanjenje svojih doprinosa za koje su preuzete obveze utvrđenih u provedbenom aktu Vijeća iz članka 57.

Dotična država članica podnosi svoj zahtjev Komisiji. Dotična država članica dostavlja svoj zahtjev Vijeću u informativne svrhe.

2.   Ako je država članica koja upućuje zahtjev država članica za koju je u odluci kako je navedena u članku 11. utvrđeno da se suočava s ozbiljnom migracijskom situacijom, zahtjev uključuje:

 

 

 

3.   Ako u odluci kako je navedena u članku 11. nije utvrđeno da se država članica koja upućuje zahtjev suočava s ozbiljnom migracijskom situacijom, ali koja sama smatra da se suočava s ozbiljnom migracijskom situacijom, zahtjev, uz informacije iz stavka 2. ovog članka, uključuje i propisno potkrijepljeno obrazloženje o ozbiljnosti migracijske situacije u državi članici koja upućuje zahtjev. Pri procjeni takvog zahtjeva Komisija uzima u obzir i informacije iz članaka 9. i 10. te je li u odluci kako je navedena u članku 11. utvrđeno da je država članica izložena riziku od migracijskog pritiska.

4.   Komisija obavješćuje Vijeće o svojoj procjeni zahtjeva u roku od četiri tjedna od primitka zahtjeva podnesenog u skladu s ovim člankom. Komisija o toj procjeni obavješćuje i Europski parlament.

5.   Nakon primitka procjene Komisije Vijeće donosi provedbeni akt kako bi utvrdilo je li država članica ovlaštena odstupiti od provedbenog akta Vijeća iz članka 57.

Članak 63.

Kompenzacije u pogledu odgovornosti

1.   Ako su preuzete obveze premještanja u okviru godišnje pričuve za solidarnost utvrđene u provedbenom aktu Vijeća iz članka 57. jednake ili veće od 50 % brojke navedene u Komisijinu prijedlogu iz članka 12., država članica korisnica može zatražiti od drugih država članica da preuzmu odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je država članica korisnica utvrđena kao odgovorna umjesto premještanja u skladu s postupkom utvrđenim u članku 69.

2.   Država članica koja daje doprinos može državama članicama korisnicama izraziti svoju spremnost da preuzme odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je država članica korisnica utvrđena kao odgovorna umjesto premještanja:

 

Ako je država članica koja daje doprinos izrazila takvu spremnost, a država članica korisnica se suglasila, država članica korisnica primjenjuje postupak utvrđen u članku 69.

3.   Države članice koje daju doprinos preuzimaju odgovornost za zahtjeve za međunarodnu zaštitu za koje je država članica korisnica utvrđena kao odgovorna, do one od dviju brojki navedenih u točkama (a) i (b) koja je viša ako su nakon sastanka Foruma na visokoj razini sazvanog u skladu s člankom 13. stavkom 4. preuzete obveze premještanja u okviru godišnje pričuve za solidarnost utvrđene u provedbenom aktu Vijeća iz članka 57.:

 

4.   Stavak 3. ovog članka primjenjuje se i ako su preuzete obveze koje treba provesti tijekom određene godine niže od one od dviju brojki navedenih u točkama (a) ili (b) tog stavka koja je viša zbog potpunih ili djelomičnih smanjenja odobrenih u skladu s člancima 61. ili 62. ili zbog toga što države članice korisnice iz članka 58. stavka 1. i članka 59. stavka 4. nisu obvezne provesti svoje solidarne doprinose za koje su preuzete obveze za određenu godinu.

5.   Država članica koja daje doprinos, a koja do kraja određene godine nije provela premještanja za koja su preuzete obveze ili nije prihvatila premještanja u skladu s člankom 67. stavkom 9. jednaka svojim preuzetim obvezama premještanja iz članka 57. stavka 3., na zahtjev države članice korisnice preuzima odgovornost za zahtjeve za međunarodnu zaštitu za koje je država članica korisnica utvrđena kao odgovorna do broja premještanja za koje su preuzete obveze u skladu s člankom 57. stavkom 3. što je prije moguće nakon kraja određene godine.

6.   Država članica koja daje doprinos utvrđuje pojedinačne zahtjeve za koje preuzima odgovornost na temelju stavaka 2. i 3. ovog članka i obavješćuje državu članicu korisnicu koristeći se elektroničkom komunikacijskom mrežom uspostavljenom na temelju članka 18. Uredbe (EZ) br. 1560/2003.

Država članica koja daje doprinos postaje država članica odgovorna za utvrđene zahtjeve i navodi svoju odgovornost na temelju članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1358.

7.   Države članice nisu obvezne preuzeti odgovornost u skladu sa stavkom 6. prvim podstavkom ovog članka iznad njihova pravednog udjela izračunanog u skladu s referentnim ključem iz članka 66.

8.   Ovaj se članak primjenjuje samo ako:

 

 

 

 

 

9.   Država članica koja daje doprinos može primijeniti ovaj članak na državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva čiji su zahtjevi konačno odbijeni u državi članici korisnici. Primjenjuju se članci 55. i 56. Uredbe (EU) 2024/1348.

Članak 64.

Financijski doprinosi

1.   Financijski doprinosi sastoje se od prijenosa iznosa iz država članica koje daju doprinos u proračun Unije te čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (42). Financijski doprinosi upotrebljavaju se u svrhu provedbe djelovanja godišnje pričuve za solidarnost iz članka 56. stavka 2. točke (b) ove Uredbe.

2.   Države članice korisnice utvrđuju djelovanja koja se mogu financirati financijskim doprinosima iz stavka 1. ovog članka i podnose ih Forumu na tehničkoj razini. Komisija blisko surađuje s državama članicama korisnicama kako bi osigurala da ta djelovanja odgovaraju ciljevima utvrđenima u članku 56. stavku 2. točki (b) i članku 56. stavku 3. Koordinator EU-a za solidarnost vodi popis djelovanja i stavlja ga na raspolaganje putem Foruma na tehničkoj razini.

3.   Komisija donosi provedbeni akt o pravilima o funkcioniranju financijskih doprinosa. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

4.   Ako iznos iz članka 57. stavka 1. ove Uredbe nije dodijeljen u cijelosti, preostali iznos može se dodati iznosu iz članka 10. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) 2021/1147.

5.   Države članice izvješćuju Komisiju i Forum na tehničkoj razini o napretku u provedbi djelovanja koja se financiraju financijskim doprinosima u skladu s ovim člankom.

6.   Komisija u svoje izvješće iz članka 9. uključuje informacije o provedbi djelovanja financiranih financijskim doprinosima u skladu s ovim člankom, među ostalim o pitanjima koja bi mogla utjecati na provedbu i svim mjerama poduzetima za njihovo rješavanje.

Članak 65.

Alternativne mjere solidarnosti

1.   Doprinosi u obliku alternativnih mjera solidarnosti temelje se na posebnom zahtjevu države članice korisnice. Takvi doprinosi računaju se kao financijska solidarnost, a dotične države članice koje daju doprinos i države članice korisnice zajednički i realistično utvrđuju njihovu konkretnu vrijednost te o njoj obavješćuju koordinatora EU-a za solidarnost prije provedbe tih doprinosa.

2.   Države članice osiguravaju alternativne mjere solidarnosti samo uz one mjere koje su predviđene operacijama tijela, ureda i agencija Unije ili financiranjem Unije u području upravljanja azilom i migracijama u državama članicama korisnicama i izbjegavajući pritom njihovo udvostručavanje. Države članice osiguravaju samo alternativne mjere solidarnosti uz ono što su dužne doprinositi putem tijela, ureda i agencija Unije.

3.   Države članice korisnice i države članice koje daju doprinos dovršavaju provedbu dogovorenih alternativnih mjera solidarnosti čak i ako su istekli relevantni provedbeni akti.

Članak 66.

Referentni ključ

Udio solidarnih doprinosa koje svaka država članica mora pružiti naveden u članku 57. stavku 3. izračunava se prema formuli iz Priloga I. i temelji na sljedećim kriterijima za svaku državu članicu, u skladu s najnovijim dostupnim podacima Eurostata, a to su:

 

POGLAVLJE II.

Postupovni zahtjevi

Članak 67.

Postupak prije premještanja

1.   Postupak iz ovog članka primjenjuje se na premještanje osoba iz članka 56. stavka 2. točke (a).

2.   Prije primjene postupka iz ovog članka država članica korisnica osigurava da ne postoje opravdani razlozi za smatrati da dotična osoba predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost. Ako postoje opravdani razlozi za smatrati da osoba prije ili tijekom postupka utvrđenog u ovom članku predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost, među ostalim ako je prijetnja za unutarnju sigurnost utvrđena u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) 2024/1356, država članica korisnica ne primjenjuje ili odmah obustavlja postupak utvrđen u ovom članku. Država članica korisnica isključuje dotičnu osobu iz svakog budućeg premještanja ili transfera u bilo koju državu članicu. Ako je dotična osoba tražitelj međunarodne zaštite, država članica korisnica odgovorna je država članica u skladu s člankom 16. stavkom 4. ove Uredbe.

3.   Ako se mora provesti premještanje, država članica korisnica utvrđuje osobe koje bi se moglo premjestiti. Na zahtjev države članice korisnice Agencija za azil podupire državu članicu korisnicu u utvrđivanju osoba koje treba premjestiti i u njihovu povezivanju s državama članicama premještanja u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (k) Uredbe (EU) 2021/2303.

Država članica uzima u obzir, ako je primjenjivo, postojanje značajnih veza između dotične osobe i države članice premještanja, poput onih koje se temelje na obiteljskim ili kulturnim razlozima. U tu svrhu država članica korisnica daje osobama koje treba premjestiti priliku da pruže informacije o postojanju značajnih veza s određenim državama članicama te da iznesu relevantne informacije i dokumentaciju za utvrđivanje tih veza. Ta prilika ne podrazumijeva pravo odabira određene države članice premještanja u skladu s ovim člankom.

4.   Za potrebe utvrđivanja osoba koje treba premjestiti i njihova povezivanja s državama članicama premještanja, države članice korisnice mogu upotrebljavati alate koje je razvio koordinator EU-a za solidarnost.

Tražitelji koji nemaju značajne veze ni s jednom drugom državom članicom pravedno se dijele među preostalim državama članicama premještanja.

Ako je utvrđena osoba koju treba premjestiti korisnik međunarodne zaštite, dotičnu osobu premješta se isključivo nakon njezina pisanog pristanka na premještanje.

5.   Ako se treba provesti premještanje, država članica korisnica obavješćuje osobe iz stavka 1. ovog članka o postupku utvrđenom u ovom članku i članku 68. kao i, ako je primjenjivo, o obvezama utvrđenima u članku 17. stavcima 3., 4. i 5. i posljedicama nepoštovanja utvrđenima u članku 18.

Prvi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se na tražitelje za koje se država članica korisnica može utvrditi kao odgovorna država članica u skladu s kriterijima iz članaka od 25. do 28. i članka 34., uz iznimku članka 25. stavka 5. Takvi tražitelji ne ispunjavaju uvjete za premještanje.

6.   Države članice osiguravaju da se članovi obitelji premjeste na državno područje iste države članice.

7.   U slučajevima iz stavaka 2. i 3. država članica korisnica državi članici premještanja što je prije moguće dostavlja sve relevantne informacije i dokumente o dotičnoj osobi koristeći se standardnim obrascem, kako bi se, među ostalim, tijelima države članice premještanja omogućilo da provjere postoje li razlozi za smatrati da dotična osoba predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost.

8.   Država članica premještanja razmatra informacije koje je država članica korisnica dostavila na temelju stavka 7. i provjerava da ne postoje opravdani razlozi za smatrati da dotična osoba predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost. Država članica premještanja može odlučiti provjeriti te informacije tijekom osobnog intervjua s dotičnom osobom. Dotičnu osobu mora se propisno obavijestiti o prirodi i svrsi takvog intervjua. Osobni intervju održava se u rokovima predviđenima u stavku 9.

9.   Ako ne postoje opravdani razlozi za smatrati da dotična osoba predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost, država članica premještanja u roku od tjedan dana od primitka relevantnih informacija od države članice korisnice potvrđuje da će premjestiti dotičnu osobu.

Ako se provjerama potvrdi da postoje opravdani razlozi za smatrati da dotična osoba predstavlja prijetnju za unutarnju sigurnost, država članica premještanja u roku od tjedan dana od primitka relevantnih informacija od države članice korisnice obavješćuje tu državu članicu o prirodi upozorenja iz bilo koje relevantne baze podataka i osnovnim razlozima za to upozorenje. U takvim se slučajevima dotičnu osobu ne premješta.

U iznimnim slučajevima, ako se može dokazati da je razmatranje informacija posebno složeno ili da se istodobno mora provjeriti velik broj predmeta, država članica premještanja može odgovoriti nakon isteka roka od tjedan dana iz prvog i drugog podstavka, ali u svakom slučaju u roku od dva tjedna. U takvim situacijama država članica premještanja o odluci o odgodi odgovora obavješćuje državu članicu korisnicu u izvornom roku od tjedan dana.

Nepostupanje u roku od tjedan dana iz prvog i drugog podstavka ili u roku od dva tjedna iz trećeg podstavka jednako je potvrdi primitka informacija i podrazumijeva obvezu premještanja dotične osobe, uključujući obvezu osiguravanja odgovarajućih aranžmana za dolazak.

10.   Država članica korisnica donosi odluku o transferu u roku od tjedan dana nakon što dobije potvrdu od države članice premještanja. Dotičnoj osobi bez odgode u pisanom obliku priopćuje odluku o njezinu transferu u tu državu članicu najkasnije dva dana prije transfera u slučaju tražitelja i tjedan dana prije transfera u slučaju korisnika.

Ako je osoba koju treba premjestiti tražitelj, ta osoba mora poštovati odluku o premještanju.

11.   Transfer dotične osobe iz države članice korisnice u državu članicu premještanja provodi se u skladu s nacionalnim pravom države članice korisnice, nakon savjetovanja među dotičnim državama članicama, čim je to praktički moguće, a u roku od četiri tjedna od potvrde države članice premještanja ili konačne odluke o pravnom lijeku ili preispitivanju odluke o transferu s odgodnim učinkom u skladu s člankom 43. stavkom 3.

12.   Države članice korisnice i države članice premještanja nastavljaju proces premještanja čak i nakon isteka vremenskog okvira za provedbu ili isteka valjanosti provedbenih akata Vijeća iz članaka 57., 61. i 62.

13.   Članak 42. stavci 3., 4. i 5., članci 43. i 44., članak 46. stavci 1. i 3., članak 47. stavci 2. i 3. te članci 48. i 50. primjenjuju se mutatis mutandis na postupak premještanja.

Država članica korisnica koja provodi transfer korisnika međunarodne zaštite državi članici premještanja dostavlja sve informacije iz članka 51. stavka 2., informacije o razlozima na kojima je korisnik temeljio svoj zahtjev i razlozima za sve odluke donesene u vezi s korisnikom.

14.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje jedinstvene metode za pripremu i podnošenje informacija i dokumenata u svrhu premještanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2. U pripremi tih provedbenih akata Komisija se može savjetovati s Agencijom za azil.

Članak 68.

Postupak nakon premještanja

1.   Država članica premještanja obavješćuje državu članicu korisnicu, Agenciju za azil i koordinatora EU-a za solidarnost o sigurnom dolasku dotične osobe ili o činjenici da se ta osoba nije pojavila u roku koji je bio određen.

2.   Ako je država članica premještanja premjestila tražitelja za kojeg odgovorna država članica još nije utvrđena, država članica premještanja primjenjuje postupke iz dijela III., uz iznimku članka 16. stavka 2., članka 17. stavaka 1. i 2., članka 25. stavka 5., članka 29., članka 30. i članka 33. stavaka 1. i 2.

Ako se na temelju prvog podstavka ovog stavka ne može utvrditi odgovorna država članica, država članica premještanja odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Država članica premještanja navodi u Eurodacu da je odgovorna u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EU) 2024/1358.

3.   Ako je premješten tražitelj za kojeg je država članica korisnica prethodno utvrđena kao odgovorna na temelju drugih razloga koji nisu kriteriji iz članka 67. stavka 5. drugog podstavka, odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu prenosi se na državu članicu premještanja.

Odgovornost za razmatranje svih daljnjih navoda ili svakog naknadnog zahtjeva dotične osobe u skladu s člancima 55. i 56. Uredbe (EU) 2024/1348 također se prenosi na državu članicu premještanja.

Država članica premještanja navodi u Eurodacu da je odgovorna u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe (EU) 2024/1358.

4.   Ako je korisnik međunarodne zaštite premješten, država članica premještanja automatski mu odobrava status međunarodne zaštite poštujući status koji je odobrila odnosno priznala država članica korisnica.

Članak 69.

Postupak za kompenzacije u pogledu odgovornosti na temelju članka 63. stavaka 1. i 2.

1.   Ako država članica korisnica zatraži od druge države članice da preuzme odgovornost za razmatranje određenog broja zahtjeva za međunarodnu zaštitu na temelju članka 63. stavaka 1. i 2., ona svoj zahtjev dostavlja državi članici koja daje doprinos i navodi broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje treba preuzeti odgovornost umjesto premještanja.

2.   Država članica koja daje doprinos odgovara na zahtjev u roku od 30 dana od primitka tog zahtjeva.

Država članica koja daje doprinos može odlučiti prihvatiti preuzimanje odgovornosti za razmatranje manjeg broja zahtjeva za međunarodnu zaštitu od onog koji je zatražila država članica korisnica.

3.   Država članica koja je prihvatila zahtjev na temelju stavka 2. ovog članka utvrđuje pojedinačne zahtjeve za međunarodnu zaštitu za koje preuzima odgovornost i navodi svoju odgovornost na temelju članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1358.

Članak 70.

Druge obveze

Države članice obavješćuju Komisiju, posebno koordinatora EU-a za solidarnost, o provedbi mjera solidarnosti, uključujući mjere suradnje s trećom zemljom.

POGLAVLJE III.

Financijska potpora koju pruža Unija

Članak 71.

Financijska potpora

U skladu s načelom solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti, financijska potpora nakon premještanja u skladu s poglavljima I. i II. ovog dijela provodi se u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) 2021/1147.

DIO V.

OPĆE ODREDBE

Članak 72.

Sigurnost i zaštita podataka

1.   Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje pravo Unije o zaštiti osobnih podataka, osobito uredbe (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (43) te Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (44).

2.   Države članice moraju imati primjerene tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurale sigurnost osobnih podataka obrađenih na temelju ove Uredbe, a posebice kako bi spriječile nezakonit ili neovlašten pristup osobnim podacima koji se obrađuju ili njihovo otkrivanje, izmjenu ili gubitak.

3.   Nadležno nadzorno tijelo ili nadležna nadzorna tijela svake države članice neovisno prate da tijela iz članka 52. dotične države članice zakonito obrađuju osobne podatke, u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 73.

Povjerljivost

Države članice osiguravaju da tijela iz članka 52. obvezuju pravila o povjerljivosti predviđena nacionalnim pravom u vezi sa svim informacijama koje dobiju tijekom obavljanja svojih aktivnosti.

Članak 74.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe, uključujući upravne ili kaznene sankcije u skladu s nacionalnim pravom, i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 75.

Izračun rokova

Svaki rok propisan u ovoj Uredbi izračunava se na sljedeći način:

 

 

 

Članak 76.

Teritorijalno područje primjene

Za Francusku Republiku ova se Uredba primjenjuje samo za njezino europsko državno područje.

Članak 77.

Postupak odbora

1.   Komisiji u radu pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 78.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 25. stavka 6. i članka 34. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 11. lipnja 2024. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 25. stavka 6. i članka 34. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 25. stavka 6. ili članka 34. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od četiri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 79.

Praćenje i evaluacija

Komisija do 1. veljače 2028. i svake godine nakon toga preispituje funkcioniranje mjera utvrđenih u dijelu IV. ove Uredbe i izvješćuje o provedbi mjera utvrđenih u ovoj Uredbi. To se izvješće dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija redovito, a najmanje svake tri godine, preispituje relevantnost brojki utvrđenih u članku 12. stavku 2. točkama (a) i (b) te cjelokupno funkcioniranje dijela III. ove Uredbe, među ostalim treba li izmijeniti definiciju članova obitelji i trajanje rokova utvrđenih u tom dijelu, u odnosu na cjelokupnu migracijsku situaciju.

Komisija do 1. srpnja 2031. i svakih pet godina nakon toga provodi evaluaciju ove Uredbe, posebno uzimajući u obzir načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti kako je utvrđeno u članku 80. UFEU-a. Komisija predstavlja izvješćâ o glavnim nalazima te evaluacije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Države članice pružaju Komisiji sve informacije potrebne za pripremu izvješćâ, najkasnije šest mjeseci prije nego što istekne rok za Komisijino predstavljanje svakog izvješća.

Članak 80.

Statistički podaci

U skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (45) države članice priopćuju Komisiji (Eurostat) statističke podatke u vezi s primjenom ove Uredbe i Uredbe (EZ) br. 1560/2003.

DIO VI.

IZMJENE DRUGIH AKATA UNIJE

Članak 81.

Izmjene Uredbe (EU) 2021/1147

Uredba (EU) 2021/1147 mijenja se kako slijedi:

 

 

 

 

 

 

Članak 82.

Izmjene Uredbe (EU) 2021/1060

Uredba (EU) 2021/1060 mijenja se kako slijedi:

 

DIO VII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 83.

Stavljanje izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013

Uredba (EU) br. 604/2013 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. srpnja 2026.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Uredba (EZ) br. 1560/2003 ostaje na snazi osim ako i dok se ne izmijeni provedbenim aktima donesenima na temelju ove Uredbe.

Članak 84.

Prijelazne mjere

1.   Ako je namjera za podnošenje zahtjeva registrirana nakon 1. srpnja 2026., svi događaji koji mogu dovesti do odgovornosti države članice na temelju ove Uredbe uzimaju se u obzir iako su se dogodili prije tog datuma.

2.   Država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu registriranog prije 1. srpnja 2026. utvrđuje se u skladu s kriterijima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 604/2013.

3.   Komisija do 12. rujna 2024. u bliskoj suradnji s relevantnim tijelima, uredima i agencijama Unije i državama članicama, predstavlja zajednički provedbeni plan Vijeću kako bi se osiguralo da su države članice na odgovarajući način pripremljene za provedbu ove Uredbe do 1. srpnja 2026., procjenjujući nedostatke i potrebne operativne korake, te o tome obavješćuje Europski parlament.

Na temelju tog zajedničkog provedbenog plana svaka država članica do 12. prosinca 2024., uz potporu Komisije i relevantnih tijela, ureda i agencija Unije, uspostavlja nacionalni provedbeni plan kojim se utvrđuju djelovanja i vremenski okvir za njihovu provedbu. Svaka država članica dovršava provedbu svojeg plana do 1. srpnja 2026.

Za potrebe provedbe ovog članka države članice mogu se koristiti potporom relevantnih tijela, ureda i agencija Unije, a fondovi Unije mogu pružiti financijsku potporu državama članicama, u skladu s pravnim aktima kojima se uređuju ta tijela, uredi, agencije i fondovi.

Komisija pomno prati provedbu nacionalnih provedbenih planova iz drugog podstavka.

Komisija u prva dva izvješća iz članka 9. navodi aktualno stanje provedbe zajedničkog plana provedbe i nacionalnih planova provedbe iz ovog stavka.

Do izvješćâ iz petog podstavka ovog stavka Komisija svakih šest mjeseci obavješćuje Europski parlament i Vijeće o aktualnom stanju provedbe zajedničkog plana provedbe i nacionalnih planova provedbe iz ovog stavka.

Članak 85.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. srpnja 2026.

Međutim, članci od 7. do 15., članak 22. stavak 1. četvrti podstavak, članak 23. stavak 7., članak 25. stavci 6. i 7., članak 34. stavci 3. i 4., članak 39. stavak 3., drugi podstavak, članak 40. stavak 4., članak 40. stavak 8. drugi podstavak, članak 41. stavak 5., članak 46. stavak 1. peti podstavak, članak 46. stavak 4., članak 48. stavak 4., članak 50. stavak 1. drugi podstavak, članak 50. stavak 5., članak 52. stavak 4., članci 56. i 57., članak 64. stavak 3., članak 67. stavak 14. i članci 78. i 84. primjenjuju se od 11. lipnja 2024.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu 14. svibnja 2024.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednica

H. LAHBIB

(1)   SL C 155, 30.4.2021., str. 58.

(2)   SL C 175, 7.5.2021., str. 32.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 10. travnja 2024. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. svibnja 2024.

(4)  Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L, 2024/1346, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/1346/oj).

(5)  Uredba Vijeća (EU) 2022/922 od 9. lipnja 2022. o uspostavi i funkcioniranju mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1053/2013 (SL L 160, 15.6.2022., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817 (SL L, 2024/1356, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1356/oj).

(7)  Preporuka Komisije (EU) 2020/1366 оd 23. rujna 2020. o Mehanizmu EU-a za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija (Plan za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija) (SL L 317, 1.10.2020., str. 26.).

(8)  Uredba (EU) 2021/1147 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2021. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju (SL L 251, 15.7.2021., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159.).

(10)  Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L, 2024/1359, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1359/oj).

(11)  Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.).

(12)  Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L, 2024/1347, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1347/oj).

(13)  Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L, 2024/1350, 22.5.2024, ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1350/oj).

(14)  Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L, 2024/1348, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1348/oj).

(15)  Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica (SL L 222, 5.9.2003., str. 3.).

(16)  Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L, 2024/1358, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1358/oj).

(17)  Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (SL L 218, 13.8.2008., str. 60.).

(18)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(19)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(20)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(21)   SL L 66, 8.3.2006., str. 38.

(22)   SL L 93, 3.4.2001., str. 40.

(23)   SL L 53, 27.2.2008., str. 5.

(24)   SL L 160, 18.6.2011., str. 39.

(25)  Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).

(26)  Uredba (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1052/2013 i (EU) 2016/1624 (SL L 295, 14.11.2019., str. 1.).

(27)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).

(28)  Direktiva 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 168, 30.6.2009., str. 24.).

(29)  Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30.12.2021., str. 1.).

(30)  Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).

(31)  Uredba (EU) 2021/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2021. o uspostavi,u okviru Fonda za integrirano upravljanje granicama, Instrumenta za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 251, 15.7.2021., str. 48.).

(32)  Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L, 2024/1349, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1349/oj).

(33)  Uredba (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 185, 26.5.2021., str. 1.).

(34)  Uredba (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017. o uspostavi sustava ulaska/izlaska (EES) za registraciju podataka o ulasku i izlasku te podataka o odbijanju ulaska za državljane trećih zemalja koji prelaze vanjske granice država članica i određivanju uvjeta za pristup EES-u za potrebe izvršavanja zakonodavstva te o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i uredbi (EZ) br. 767/2008 i (EU) br. 1077/2011 (SL L 327, 9.12.2017., str. 20.).

(35)  Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.).

(36)  Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.).

(37)  Provedbena odluka Vijeća (EU) 2018/1993 od 11. prosinca 2018. o aranžmanima EU-a za integrirani politički odgovor na krizu (SL L 320, 17.12.2018., str. 28.).

(38)  Odluka Vijeća 2013/488/EU od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 274, 15.10.2013., str. 1.).

(39)  Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(40)  Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).

(41)  Uredba Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (SL L 50, 25.2.2003., str. 1.).

(42)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(43)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(44)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).

(45)  Uredba (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 311/76 o izradi statistike o stranim radnicima (SL L 199, 31.7.2007., str. 23.).

PRILOG I.

Formula za referentni ključ u skladu s člankom 66.:

UdioDČ = 50 % učinak stanovništvaDČ + 50 % učinak BDP-aDČ

n: ukupan broj DČ

PRILOG II.

Korelacijska tablica

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1351/oj

ISSN 1977-0847 (electronic edition)