Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148

(1)

Unija bi, kao područje slobode, sigurnosti i pravde, trebala osigurati da se osobe pri prelasku unutarnjih granica ne provjeravaju, oblikovati zajedničku politiku azila i migracija, nadzora vanjskih granica i vraćanja te spriječiti nedopuštena kretanja među državama članicama, na temelju solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama, a koja je pravedna i prema državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva te uz potpuno poštovanje temeljnih prava.

(2)

Cilj je ove Uredbe racionalizacija, pojednostavnjenje i usklađivanje postupovnih aranžmana država članica utvrđivanjem postupka vraćanja na granici. Taj bi se postupak trebao primjenjivati na državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva čiji je zahtjev odbijen u okviru postupka azila na granici predviđenog Uredbom (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća (⁴) („postupak azila na granici”).

(3)

Za one države članice koje nisu obvezane Uredbom (EU) 2024/1348, upućivanja u ovoj Uredbi na odredbe Uredbe (EU) 2024/1348 trebalo bi tumačiti kao upućivanja na jednakovrijedne odredbe koje su možda uvele u svoje nacionalno pravo.

(4)

U odnosu na postupanje prema osobama koje ulaze u područje primjene ove Uredbe, države članice imaju obveze na temelju instrumenata međunarodnog prava čije su stranke.

(5)

Pri primjeni odredaba ove Uredbe koje možda utječu na maloljetnike države članice trebale bi u prvom redu uzeti u obzir najbolji interes djeteta.

(6)

Mnoge namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izražavaju se na vanjskoj granici ili tranzitnom području države članice, a među ostalim ih izražavaju osobe uhićene zbog neovlaštenih prelazaka vanjske granice, odnosno u trenutku nezakonitog prelaska vanjske granice ili blizu te vanjske granice nakon što je prijeđena, ili osobe iskrcane nakon operacije traganja i spašavanja. Za provedbu identifikacije, sigurnosnih provjera i zdravstvenih pregleda na vanjskim granicama te za usmjeravanje dotičnih državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva na relevantne postupke, potrebna je dubinska provjera. Nakon dubinske provjere državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva trebalo bi uključiti u odgovarajući postupak azila ili vraćanja ili im odbiti ulazak. Stoga bi trebalo uvesti fazu prije ulaska koja se sastoji od dubinskih provjera te postupaka na granici za azil, kako je primjenjivo, i vraćanje. Trebalo bi dobro i učinkovito povezati sve faze relevantnih postupaka za sve nezakonite dolaske.

(7)

Ulazak na državno područje nije dopušten ako tražitelj nema pravo na ostanak, ako nije zatražio da mu se dopusti ostanak za potrebe postupka povodom pravnog lijeka predviđenog Uredbom (EU) 2024/1348 ili ako je sud odlučio da mu se ne bi trebalo dopustiti ostanak dok se ne dovrši takav postupak. U takvim slučajevima, kako bi se osigurao kontinuitet između postupka azila i postupka vraćanja, postupak vraćanja također bi trebalo provesti u okviru postupka na granici u razdoblju od najviše 12 tjedana. To bi se razdoblje trebalo računati od trenutka kad tražitelj, državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva više nema pravo na ostanak ili mu više nije dopušten ostanak.

(8)

Kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema svim državljanima trećih zemalja i osoba bez državljanstva čiji je zahtjev odbijen u okviru postupka na granici, ako je država članica odlučila da neće primjenjivati odredbe Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (⁵), u skladu s relevantnim odstupanjem navedenim u njoj, na državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva te dotičnom državljaninu treće zemlje ne izda odluku o vraćanju, postupanje prema dotičnom tražitelju, državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva i razina njihove zaštite trebali bi biti u skladu s odredbom Direktive 2008/115/EZ o povoljnijim odredbama u pogledu državljana trećih zemalja koji su izuzeti iz područja primjene te direktive i biti jednakovrijedni onima koji se primjenjuju na osobe koje podliježu odluci o vraćanju.

(9)

Pri primjeni postupka vraćanja na granici trebalo bi primjenjivati određene odredbe Direktive 2008/115/EZ jer se njima uređuju elementi postupka vraćanja na granici koji nisu utvrđeni ovom Uredbom, osobito oni koji se odnose na definicije, povoljnije odredbe, zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja, najbolji interes djeteta, obiteljski život i zdravstveno stanje, opasnost od bijega, obvezu suradnje, razdoblje za dobrovoljni odlazak, odluku o vraćanju, udaljavanje, odgodu udaljavanja, vraćanje i udaljavanje maloljetnika bez pratnje, zabrane ulaska, zaštitne mjere prije vraćanja, zadržavanje, uvjete zadržavanja, zadržavanje maloljetnika i obitelji te krizne situacije. Kako bi se smanjio rizik od nedopuštenog ulaska i kretanja državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom i osoba bez državljanstva na koje se primjenjuje postupak vraćanja na granici, trebalo bi odobriti razdoblje za dobrovoljni odlazak. To bi se razdoblje za dobrovoljni odlazak trebalo odobravati samo na zahtjev i ne bi trebalo premašiti 15 dana, niti dati pravo ulaska na državno područje dotične države članice. Dotične osobe trebale bi nadležnim tijelima predati sve valjane putne isprave koje posjeduju na razdoblje koje je potrebno kako bi se spriječio njihov bijeg. Odredbama o vraćanju utvrđenima u ovoj Uredbi ne dovodi se u pitanje diskrecijska mogućnost država članica da u bilo kojem trenutku državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi na njihovu državnom području odluče izdati neovisnu boravišnu dozvolu ili drugo odobrenje kojim se odobrava pravo na boravak zbog suosjećanja ili humanitarnih ili drugih razloga.

(10)

Ako se državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom ili osoba bez državljanstva ne vrati ili nije udaljen unutar najduljeg razdoblja postupka vraćanja na granici, postupak vraćanja trebao bi se nastaviti kako je predviđeno u Direktivi 2008/115/EZ.

(11)

Ako tražitelj, državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je zadržana tijekom postupka azila na granici predviđenog Uredbom (EU) 2024/1348 više nema pravo na ostanak i nije joj dopušten ostanak, države članice trebale bi moći nastaviti zadržavati tu osobu u svrhu sprečavanja ulaska na državno područje i provođenja postupka vraćanja, u skladu s jamstvima i uvjetima za zadržavanje utvrđenim u Direktivi 2008/115/EZ. Također bi trebalo biti moguće zadržati tražitelja, državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva koji nisu zadržani tijekom postupka azila na granici, a koji više nemaju pravo na ostanak i nije im dopušten ostanak ako postoji opasnost od bijega, ako izbjegavaju ili ometaju vraćanje ili ako predstavljaju opasnost za javni poredak, javnu sigurnost ili nacionalnu sigurnost. To bi zadržavanje trebalo trajati što je kraće moguće i ne bi trebalo prekoračiti najdulje trajanje postupka vraćanja na granici. Ako se državljanina treće zemlje ili osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom ne vrati ili ne udalji u tom razdoblju, a postupak vraćanja na granici prestane se primjenjivati, trebale bi se primjenjivati odredbe Direktive 2008/115/EZ. Najdulje razdoblje zadržavanja utvrđeno u toj direktivi trebalo bi uključivati razdoblje zadržavanja koje se primjenjuje tijekom postupka vraćanja na granici.

(12)

Postupkom vraćanja na granici trebalo bi se u kriznim situacijama kako su definirane u Uredbi (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća (⁶) olakšati vraćanje državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom čiji je zahtjev odbijen u okviru postupka azila na granici u kriznoj situaciji, koji nemaju pravo na ostanak i kojima nije dopušten ostanak, tako da se nadležnim nacionalnim tijelima osiguraju potrebni alati i dovoljno vremena za provedbu postupaka vraćanja s dužnom pažnjom. Kako bi se moglo djelotvorno odgovoriti na krizne situacije, također bi trebalo biti moguće primijeniti postupak vraćanja na granici u kriznoj situaciji na tražitelja, državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva na koje se primjenjuje postupak vraćanja na granici, a čiji je zahtjev odbijen prije donošenja provedbene odluke Vijeća, kako je predviđeno Uredbom (EU) 2024/1359, izjavom da se država članica suočava s kriznom situacijom te koji nemaju pravo na ostanak i kojima nije dopušten ostanak nakon donošenja takve odluke.

(13)

U skladu s člankom 72. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ovom se Uredbom ne utječe na izvršavanje odgovornosti koje države članice imaju u pogledu očuvanja javnog reda i mira te zaštite unutarnje sigurnosti.

(14)

Kako bi se osigurala dosljedna provedba odredaba o postupku vraćanja na granici utvrđenih u ovoj Uredbi do trenutka njezine primjene, trebalo bi izraditi i provesti provedbene planove na razini Unije i na nacionalnoj razini kojima se utvrđuju nedostaci i operativni koraci za svaku državu članicu.

(15)

Trebalo bi provoditi evaluaciju primjene ove Uredbe u redovitim vremenskim razmacima.

(16)

Cilj je politike Instrumenta za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (BMVI), uspostavljenog u okviru Fonda za integrirano upravljanje granicama Uredbom (EU) 2021/1148 Europskog parlamenta i Vijeća (⁷), da se osigura snažno i djelotvorno europsko integrirano upravljanje granicama na vanjskim granicama, među ostalim sprečavanjem i otkrivanjem nezakonitih imigracija i djelotvornim upravljanjem migracijskim tokovima. Omogućivanjem financiranja potpore na temelju tog instrumenta za djelovanja u području solidarnosti u kontekstu Uredbe (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća (⁸), doprinijelo bi se postizanju ciljeva Uredbe (EU) 2021/1148. Uredbu (EU) 2021/1148 trebalo bi stoga izmijeniti.

(17)

Trebalo bi biti moguće mobilizirati sredstva iz BMVI-ja i drugih relevantnih fondova Unije („fondovi”) kako bi se pružila potpora nastojanjima država članica u primjeni Uredbe (EU) 2024/1351, u skladu s pravilima kojima se uređuje upotreba fondova i ne dovodeći u pitanje druge prioritete kojima se pruža potpora iz fondova. U tom kontekstu države članice trebale bi moći iskoristiti dodijeljena sredstva u okviru svojih programa, uključujući iznose stavljene na raspolaganje nakon preispitivanja u sredini programskog razdoblja. Trebalo bi biti moguće staviti na raspolaganje dodatnu potporu na temelju relevantnih tematskih instrumenata, osobito onim državama članicama koje bi mogle trebati povećati svoje kapacitete na granicama.

(18)

Uredbu (EU) 2021/1148 trebalo bi izmijeniti kako bi se zajamčio puni doprinos iz proračuna Unije ukupnim prihvatljivim rashodima za djelovanja u području solidarnosti te kako bi se u okviru postojećih obveza izvješćivanja o provedbi fondova uveli posebni zahtjevi za izvješćivanje o tim djelovanjima. Tu bi uredbu trebalo izmijeniti i kako bi se državama članicama omogućilo pružanje financijskog doprinosa BMVI-ju u obliku vanjskih namjenskih prihoda.

(19)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno utvrđivanje postupka vraćanja na granici, predviđanje posebnih privremenih pravila kako bi se osiguralo da države članice mogu odgovoriti na krizne situacije i omogućivanje financiranja potpore na temelju Uredbe (EU) 2021/1148 za djelovanja u području solidarnosti u kontekstu Uredbe (EU) 2024/1351, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tih ciljeva.

(20)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, u skladu s člankom 4. navedenog protokola Danska u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(21)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (⁹); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(22)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (¹⁰), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (¹¹).

(23)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (¹²), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (¹³).

(24)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (¹⁴), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (¹⁵),

(25)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata posebno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Ovom se Uredbom posebno nastoji osigurati puno poštovanje ljudskog dostojanstva te promicati primjena članaka 1., 4., 8., 18., 19., 21., 23., 24. i 47. Povelje,

(a)

„zahtjev za međunarodnu zaštitu” ili „zahtjev” znači zahtjev za međunarodnu zaštitu ili zahtjev kako je definiran u članku 3. točki 12. Uredbe (EU) 2024/1348;

(b)

„tražitelj” znači tražitelj kako je definiran u članku 3. točki 13. Uredbe (EU) 2024/1348.

(a)

odstupajući od članka 4. stavka 2. ove Uredbe, države članice mogu produljiti najdulje razdoblje tijekom kojeg ti državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva ostaju na lokacijama iz tog članka za dodatno razdoblje od najviše šest tjedana;

(b)

odstupajući od članka 5. stavka 4. ove Uredbe, razdoblje zadržavanja ne premašuje razdoblje iz točke (a) ovog stavka i uključuje se u izračun najduljih razdoblja zadržavanja utvrđenih u članku 15. stavcima 5. i 6. Direktive 2008/115/EZ.

1.

u članku 2. dodaje se sljedeća točka:

(^*1)  Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, o izmjeni uredaba (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L, 2024/1351, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1351/oj).”;"

2.

u članku 10. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Potpora na temelju ove Uredbe može se financirati, za potrebe djelovanja u području solidarnosti, doprinosima država članica i drugih javnih ili privatnih donatora kao vanjski namjenski prihod u skladu s člankom 21. stavkom 5. Financijske uredbe.”

;

3.

u članku 12. umeće se sljedeći stavak:

„7.a   Doprinos iz proračuna Unije može se povećati na 100 % ukupnih prihvatljivih rashoda za djelovanja u području solidarnosti.”

;

4.

u članak 29. stavak 2. prvi podstavak umeće se sljedeća točka:

5.

u Prilogu II. točki 1. dodaje se sljedeća podtočka:

6.

Prilog VI. mijenja se kako slijedi:

(a)

ako se razdoblje izraženo u danima, tjednima ili mjesecima izračunava od trenutka kad se neki događaj dogodio ili kad se poduzela neka radnja, dan na koji se taj događaj dogodio ili se poduzela ta radnja ne uračunava se u dotično razdoblje;

(b)

razdoblje izraženo u tjednima ili mjesecima završava istekom onog dana u zadnjem tjednu ili mjesecu koji je isti dan u tjednu odnosno isti datum u mjesecu na koji se dogodio događaj ili poduzela radnja od koje se računa razdoblje; ako, u razdoblju izraženom u mjesecima, dana na koji bi razdoblje trebalo isteći nema u zadnjem mjesecu tog razdoblja, razdoblje završava u ponoć zadnjeg dana tog zadnjeg mjeseca;

(c)

rokovi uključuju subote, nedjelje i službene praznike u dotičnoj državi članici; ako rok istječe u subotu ili nedjelju ili na službeni praznik, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan.