Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU

(1)

Cilj je ove Uredbe racionalizacija, pojednostavnjenje i usklađivanje postupovnih aranžmana država članica utvrđivanjem zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji. Da bi se taj cilj postigao, provodi se veći broj suštinskih izmjena Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), a tu bi direktivu trebalo staviti izvan snage i zamijeniti uredbom. Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage trebalo bi smatrati upućivanjima na ovu Uredbu.

(2)

Zajednička politika o azilu, koja se temelji na potpunoj i sveobuhvatnoj primjeni Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je dopunjena Njujorškim protokolom od 31. siječnja 1967. („Ženevska konvencija”), sastavni je dio cilja Europske unije da se postupno uspostavi područje slobode, sigurnosti i pravde otvoreno za državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koji traže zaštitu u Uniji. Takva bi se politika trebala temeljiti na načelu solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti, uključujući financijske posljedice, između država članica.

(3)

Zajednički europski sustav azila (CEAS) utemeljen je na zajedničkim standardima za postupke azila, priznavanje i zaštitu koji se pružaju na razini Unije te uvjetima prihvata, a njime se uspostavlja sustav kojim se određuje država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Bez obzira na napredak postignut u razvoju CEAS-a, još uvijek postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu postupaka kojima se koriste, stopâ priznavanja, vrste zaštite koja se odobrava, razine materijalnih uvjeta prihvata i pogodnosti koje se pružaju tražiteljima za međunarodnu zaštitu i njezinim korisnicima. Te razlike važni su pokretači sekundarnih kretanja i ugrožavaju cilj osiguravanja da se u okviru CEAS-a jednako postupa sa svim tražiteljima bez obzira na to gdje podnesu zahtjev za međunarodnu zaštitu u Uniji.

(4)

Komisija je u svojoj komunikaciji od 6. travnja 2016. naslovljenoj „Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu” utvrdila prioritetna područja u kojima bi CEAS trebao biti strukturno poboljšan, a to su uspostava održivog i pravednog sustava za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, jačanje sustava Eurodac, postizanje veće konvergencije u sustavu azila, sprečavanje sekundarnih kretanja unutar Unije i prošireni mandat Agencije Europske unije za azil, osnovane Uredbom (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Agencija za azil”). Ta je komunikacija u skladu s pozivom Europskog vijeća od 18. i 19. veljače 2016. na ostvarenje napretka u smjeru reformiranja postojećeg okvira Unije, kako bi se osigurala humana, pravedna i učinkovita politika azila. U toj se komunikaciji predlažu i daljnji koraci u skladu s cjelovitim pristupom migracijama koji je Europski parlament utvrdio u svojoj rezoluciji od 12. travnja 2016. naslovljenoj „Stanje na Sredozemlju i potreba za cjelovitim pristupom EU-a migraciji”.

(5)

Da bi CEAS dobro funkcionirao, trebalo bi postići znatan napredak u pogledu konvergencije nacionalnih sustava azila. Postupci azila u svim državama članicama koji su trenutačno različiti trebali bi se zamijeniti zajedničkim postupkom odobrenja i oduzimanja međunarodne zaštite, koji je primjenjiv u svim državama članicama na temelju Uredbe (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća (6) te kojim bi se osigurala pravodobnost i djelotvornost postupka. Zahtjevi za međunarodnu zaštitu u pogledu kojih su državljani trećih zemalja i osobe bez državljanstva izrazili namjeru za podnošenje, trebali bi se razmatrati u postupku u kojem se primjenjuju ista pravila, bez obzira na državu članicu u kojoj se zahtjev podnosi, kako bi se osiguralo pravično postupanje u obradi zahtjeva za međunarodnu zaštitu te jasnoća i pravna sigurnost za pojedinačnog tražitelja.

(6)

To usklađivanje i konvergencija nacionalnih sustava azila trebalo bi postići bez sprečavanja država članica da uvedu ili zadrže povoljnije odredbe ako je to predviđeno ovom Uredbom.

(7)

Zajedničkim postupkom odobrenja i oduzimanja međunarodne zaštite trebala bi se ograničiti sekundarna kretanja tražitelja za međunarodnu zaštitu među državama članicama, u mjeri u kojoj su takva kretanja izazvana razlikama u pravnim okvirima, tako što će se racionalizirati postupci te pojasniti prava i obveze tražitelja, kao i posljedice nepoštovanja tih obveza, te stvoriti jednakovrijedni uvjeti za primjenu Uredbe (EU) 2024/1347 u državama članicama.

(8)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sve zahtjeve za međunarodnu zaštitu za koje je izražena namjera za podnošenje na području država članica, uključujući one na vanjskoj granici, u teritorijalnim vodama ili na tranzitnim područjima država članica, kao i na oduzimanje međunarodne zaštite. Osobe koje traže međunarodnu zaštitu, a nalaze se u teritorijalnim vodama države članice, trebale bi biti iskrcane na kopno i njihovi bi se zahtjevi trebali razmatrati u skladu s ovom Uredbom.

(9)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na zahtjeve za međunarodnu zaštitu u postupku u kojem se razmatra kvalificiraju li se tražitelji kao korisnici međunarodne zaštite u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347. Osim međunarodne zaštite, države članice mogu odobriti druge nacionalne humanitarne statuse na temelju svojeg nacionalnog prava onima koji se ne kvalificiraju za status izbjeglica ili status supsidijarne zaštite. U svrhu racionalizacije postupaka u državama članicama, države članice trebale bi imati mogućnost primjene ove Uredbe i na zahtjeve za bilo koju od tih drugih vrsta zaštite.

(10)

U odnosu na postupanje prema osobama koje ulazi u područje primjene ove Uredbe, države članice imaju obveze na temelju instrumenata međunarodnog prava čije su stranke.

(11)

Trebalo bi biti moguće mobilizirati sredstva Fonda za azil, migracije i integraciju, kako je uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1147 Europskog parlamenta i Vijeća (7), i drugih relevantnih fondova Unije („fondovi”). radi pružanja potpore nastojanjima koje države članice ulažu u primjenu ove Uredbe, u skladu s pravilima kojima se uređuje upotreba relevantnih fondova i ne dovodeći u pitanje druge prioritete kojima se pruža potpora iz fondova. U tom kontekstu države članice trebale bi moći iskoristiti dodijeljena sredstva u okviru svojih programa, uključujući iznose stavljene na raspolaganje nakon preispitivanja programâ u sredini programskog razdoblja. Konkretno, djelovanja koja države članice poduzimaju kako bi uspostavile odgovarajuće kapacitete za provedbu postupka na granici mogu se financijski poduprijeti iz fondova koji su stavljeni na raspolaganje u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. Trebalo bi biti moguće staviti na raspolaganje dodatnu potporu u okviru tematskih instrumenata, posebno onim državama članicama koje će možda trebati povećati svoje kapacitete na vanjskim granicama ili koje su suočene s posebnim pritiscima na svoje sustave azila i prihvata te svoje vanjske granice ili s potrebama u vezi s njima.

(12)

Agencija za azil trebala bi državama članicama pružiti potrebnu operativnu i tehničku pomoć u primjeni ove Uredbe, posebice angažiranjem stručnjaka koji će pomoći nacionalnim tijelima u registraciji namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i zaprimanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu i tijelu odlučivanja u obavljanju njegovih zadaća, među ostalim u pogledu razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te koji će dostavljati ažurirane informacije i analize o trećim zemljama, uključujući informacije o zemljama podrijetla i smjernice o stanju u određenim zemljama podrijetla. Pri primjeni ove Uredbe države članice trebale bi uzeti u obzir operativne standarde, pokazatelje, smjernice i primjere najbolje prakse koje je razvila Agencija za azil.

(13)

U interesu ispravnog priznavanja osoba kojima je potrebna zaštita kao izbjeglica u smislu članka 1. Ženevske konvencije ili kao osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu, svaki bi tražitelj trebao imati djelotvoran pristup postupku, mogućnost da u potpunosti surađuje i na ispravan način komunicira s nadležnim tijelima kako bi, osobito, iznio relevantne činjenice svog predmeta, kao i dostatna postupovna jamstva da može slijediti svoj predmet kroz sve faze postupka.

(14)

Tražitelju bi trebalo pružiti stvarnu mogućnost da pred nadležnim tijelima iznese sve elemente kojima raspolaže i kojima potkrepljuje svoj zahtjev ili koji su relevantni za postupke u skladu s ovom Uredbom. Iz tog bi razloga tražitelj trebao, uz ograničen broj iznimaka, ostvariti pravo da bude saslušan tijekom osobnog intervjua radi utvrđivanja dopuštenosti ili osnovanosti njegova zahtjeva, prema potrebi. Ako tražitelj nije sposoban prisustvovati osobnom intervjuu, nadležna tijela mogla bi od tražitelja zatražiti liječničku potvrdu. Da bi pravo na osobni intervju bilo djelotvorno, tražitelju bi trebao pomoći usmeni prevoditelj ako je to potrebno kako bi se osigurala odgovarajuća komunikacija te bi mu trebalo dati priliku da iznese sveobuhvatna objašnjenja u vezi s njegovim zahtjevom. Tražitelju bi trebalo dati dovoljno vremena da se pripremi i savjetuje sa svojim pravnim savjetnikom ili drugim savjetnikom kojemu je kao takvom na temelju nacionalnog prava dopušteno ili dozvoljeno pružanje pravnih savjeta („pravni savjetnik”) ili osobom kojoj je povjereno pružanje pravnog savjetovanja. Tijekom intervjua tražitelju bi trebalo dopustiti pomoć pravnog savjetnika. Osobni intervju trebao bi se voditi u uvjetima kojima se osigurava odgovarajuća privatnost i povjerljivost te bi ga trebalo voditi stručno osoblje koje je prošlo odgovarajuće osposobljavanje, uključujući, prema potrebi, stručnjake koje je rasporedila Agencija za azil ili osoblje tijela drugih država članica. Ako je intervju o osnovanosti izostavljen u cilju osiguravanja brzog pristupa međunarodnoj zaštiti, to ne bi trebalo dovoditi u pitanje obvezu razmatranja ispunjava li tražitelj uvjete utvrđene u Uredbi (EU) 2024/1347 kako bi mu se priznao status izbjeglice prije nego što se razmotri ispunjava li tražitelj uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite. S obzirom na to da je osobni intervju ključan dio razmatranja zahtjeva, trebalo bi ga snimiti, a tražitelji, njihovi zastupnici i njihovi pravni savjetnici trebali bi dobiti pristup zapisniku s tog intervjua ili transkriptima tog intervjua što je prije moguće nakon njegova održavanja, a u svakom slučaju pravodobno prije nego što tijelo odlučivanja donese odluku.

(15)

Osobni intervju ključan je dio djelotvornog i pravednog postupka azila. Kako bi se osiguralo optimalno okružje za komunikaciju, prednost bi trebalo dati intervjuima uz fizičku prisutnost, a vođenje intervjua na daljinu putem videokonferencije trebalo bi ostati iznimka. Osim pitanja javnog zdravlja, mogu postojati legitimni razlozi zbog kojih bi tijelo odlučivanja primijenilo intervjue na daljinu putem videokonferencije, primjerice ako zbog ranjivosti tražitelj azila ne može putovati ili mu je putovanje otežano zbog zdravstvenih ili obiteljskih razloga, kako bi vodilo intervjue s tražiteljima koji su zadržani ili koji se nalaze u prekomorskim područjima ili u situacijama u kojima je potrebno sudjelovanje na daljinu usmenog prevoditelja sa specijaliziranim vještinama usmenog prevođenja. U slučaju intervjua na daljinu od tijela odlučivanja trebalo bi zahtijevati da primijeni sva postupovna jamstva kao u slučaju intervjua uz fizičku prisutnost, osiguravajući pritom privatnost i povjerljivost te vodeći računa o zaštiti podataka. Prikladnost primjene intervjua na daljinu putem videokonferencije trebalo bi procijeniti pojedinačno prije intervjua jer intervjui na daljinu možda neće biti prikladni za sve tražitelje azila zbog njihove rane dobi, oštećenja vida ili sluha ili stanja njihova mentalnog zdravlja, s posebnim naglaskom na određenim ranjivim skupinama, kao što su žrtve mučenja ili traumatizirani tražitelji. U prvom redu trebalo bi uzeti u obzir najbolji interes djeteta. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti mogućim tehnološkim poteškoćama koje mogu imati negativan učinak na intervju, dovesti do nepotpune ili nerazumljive snimke intervjua ili utjecati na pohranu i pronalaženje snimke.

(16)

U interesu je država članica i tražitelja da tražitelji u vrlo ranoj fazi dobiju sveobuhvatne informacije o postupku koji treba slijediti te o svojim pravima i obvezama. Osim toga, ključno je da se pružanjem kvalitetnih informacija i pravne potpore osigura ispravno prepoznavanje potreba za međunarodnom zaštitom već u fazi upravnog postupka, što će dovesti do učinkovitijeg i kvalitetnijeg donošenja odluka. U tu bi svrhu pristup pravnom savjetovanju, pomoći i zastupanju trebao biti sastavni dio zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu. Tražiteljima bi trebalo, što je prije moguće nakon registracije namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, na njihov zahtjev, pružiti besplatno pravno savjetovanje tijekom upravnog postupka. Nadalje, kako bi se osigurala djelotvorna zaštita prava tražitelja, posebice prava na obranu i načela pravednosti, tražiteljima bi trebalo, na njihov zahtjev i podložno uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi, pružiti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje postupka povodom pravnog lijeka. Države članice trebale bi moći pružiti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje tijekom upravnog postupka u skladu s nacionalnim pravom.

(17)

Određenim tražiteljima mogla bi biti potrebna posebna postupovna jamstva zbog, među ostalim, njihove dobi, roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, invaliditeta, teške fizičke ili psihičke bolesti ili poremećaja, među ostalim ako su oni nastali kao posljedica mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihičkog, fizičkog, seksualnog ili rodno uvjetovanog nasilja. Potrebno je ocijeniti jesu li nekom pojedinačnom tražitelju potrebna posebna postupovna jamstva.

(18)

Relevantno osoblje nadležnih tijela država članica te liječnik ili psiholog koji procjenjuju potrebu za posebnim postupovnim jamstvima trebali bi biti na odgovarajući način osposobljeni kako bi prepoznali znakove ranjivosti tražitelja kojima bi mogla biti potrebna posebna postupovna jamstva i kako bi se odgovorilo na te potrebe kad se utvrde.

(19)

Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje mogućnost da Komisija, u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) 2021/2303, zatraži od Agencije za azil da izradi operativne standarde, pokazatelje, smjernice i najbolje prakse u vezi s provedbom prava Unije o azilu.

(20)

Tražiteljima za koje se utvrdi da su im potrebna posebna postupovna jamstva trebalo bi pružiti odgovarajuću potporu kako bi se stvorili uvjeti potrebni za stvaran i djelotvoran pristup postupcima. Kada nije moguće pružiti primjerenu potporu u okviru ubrzanog postupka razmatranja ili postupka na granici, tražitelj kojem su potrebna posebna postupovna jamstva trebao bi se izuzeti iz tih postupaka.

(21)

Postupci razmatranja trebali bi biti rodno osjetljivi kako bi se osigurala stvarna jednakost između ženskih i muških tražitelja. Posebno, osobni intervjui trebali bi biti organizirani na način koji omogućava i ženskim i muškim tražiteljima da slobodno govore o svojim prošlim iskustvima, među ostalim u slučajevima koji uključuju proganjanje na temelju roda, rodnog identiteta ili seksualne orijentacije. U tu bi svrhu tražiteljima trebalo dati stvarnu mogućnost da sudjeluju u intervjuu odvojeno od supružnika, partnera ili drugih članova obitelji. Na zahtjev tražitelja i ako je to moguće, osobe koje vode intervjue i usmeni prevoditelji trebali bi biti onog spola kojem tražitelj daje prednost. Složenost zahtjeva povezanih s rodom trebala bi se na odgovarajući način uzeti u obzir u svim postupcima.

(22)

Ako je to potrebno i propisno opravdano za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nadležna tijela trebala bi moći zatražiti provođenje pretrage tražitelja ili pretrage njegovih predmeta. Ti predmeti mogu uključivati elektroničke uređaje, kao što su prijenosna računala, tableti ili mobilni telefoni. Svaku takvu pretragu trebalo bi provoditi na način kojim se poštuju temeljna prava i načelo proporcionalnosti.

(23)

Pri primjeni ove Uredbe države članice trebale bi u prvom redu uzeti u obzir najbolji interes djeteta u skladu s člankom 24. Povelje o temeljnim pravima Europske unije („Povelja”) i Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. Pri ocjenjivanju najboljeg interesa djeteta države članice trebale bi posebno uzeti u obzir dobrobit maloljetnika i njegov socijalni razvoj, uključujući okruženje iz kojeg dolazi. S obzirom na članak 12. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta koji se odnosi na pravo djeteta na saslušanje, tijelo odlučivanja trebalo bi maloljetniku pružiti mogućnost osobnog intervjua, osim ako to nije u najboljem interesu djeteta. Tijelo odlučivanja trebalo bi organizirati osobni intervju za maloljetnika na način da posebno uzima u obzir njegovu dob i zrelost.

(24)

Ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica u pogledu stjecanja državljanstva i činjenicu da na temelju međunarodnog prava svaka država članica, uzimajući u obzir pravo Unije, utvrđuje uvjete za stjecanje i gubitak državljanstva, pri primjeni ove Uredbe države članice trebale bi poštovati svoje međunarodne obveze prema osobama bez državljanstva u skladu s instrumentima međunarodnog prava o ljudskim pravima, uključujući, ako je to primjenjivo, Konvenciju o pravnom položaju osoba bez državljanstva, donesenu 28. rujna 1954. u New Yorku. Države članice trebale bi, prema potrebi, nastojati identificirati osobe bez državljanstva i ojačati njihovu zaštitu, čime bi se osobama bez državljanstva omogućilo ostvarivanje temeljnih prava i smanjio rizik od diskriminacije ili nejednakog postupanja.

(25)

Ako se nakon temeljite procjene nadležnih nacionalnih tijela zaključi da tražitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak, posebno u vezi s teškim kaznenim djelima ili terorizmom, država članica trebala bi imati mogućnost izuzeća od prava tog tražitelja na ostanak na njezinu državnom području tijekom upravnog postupka, pod uvjetom da primjena takvog izuzeća ne dovodi do udaljavanja tražitelja u treću zemlju, čime se krši načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(26)

Zajedničkim postupkom racionaliziraju se rokovi u kojima pojedinac može pristupiti postupku i u kojima će tijelo odlučivanja razmotriti zahtjev. Budući da bi nerazmjeran broj izraženih namjera za podnošenje zahtjeva u isto vrijeme mogao uzrokovati rizik od odgode pristupa postupku i razmatranja zahtjeva, povremeno će možda biti potrebna određena mjera fleksibilnosti kako bi se rokovi iznimno produljili. Međutim, kako bi se osigurala djelotvornost procesa, produljenje tih rokova trebalo bi biti krajnja mjera, s obzirom na to da bi države članice trebale redovito preispitivati svoje potrebe u cilju održavanja učinkovitog sustava azila, među ostalim izradom planova za nepredvidive situacije, prema potrebi, te s obzirom na to da bi Agencija za azil trebala državama članicama pružiti potrebnu operativnu i tehničku pomoć. Ako države članice predvide da neće moći zadovoljiti propisane rokove, trebale bi zatražiti pomoć od Agencije za azil. Ako takav zahtjev nije podnesen, a uslijed nerazmjernog pritiska sustav azila neke države članice postane nedjelotvoran za funkcioniranje CEAS-a, Agencija za azil trebala bi moći, na temelju provedbenog akta Vijeća slijedom prijedloga Komisije, poduzeti mjere za pružanje potpore toj državi članici.

(27)

Pristup zajedničkom postupku trebao bi se sastojati od triju koraka, a to su izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva, registracija namjere za podnošenje zahtjeva i podnošenje zahtjeva. Izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva prvi je korak kojim se pokreće primjena ove Uredbe. Smatra se da su državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva izrazili namjeru za podnošenje zahtjeva kada izraze želju za dobivanjem međunarodne zaštite neke države članice. Ako je namjera za podnošenje zahtjeva izražena tijelu koje nije odgovorno za registraciju namjera za podnošenje zahtjeva države članice trebale bi, u skladu sa svojim unutarnjim postupcima i organizacijom, primjenjivati ovu Uredbu kako bi se osigurao djelotvoran pristup postupku. Trebalo bi biti moguće izraziti želju za dobivanjem međunarodne zaštite države članice u bilo kojem obliku, a pojedinačni tražitelj ne treba nužno upotrebljavati određene riječi poput „međunarodna zaštita”, „azil” ili „supsidijarna zaštita”. Definirajući element trebala bi biti činjenica da su državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva izrazili strah od proganjanja ili ozbiljne nepravde nakon povratka u državu podrijetla ili, u slučaju osobe bez državljanstva, u zemlju prethodnog uobičajenog boravišta. Ako postoji sumnja u to može li se određena izjava protumačiti kao izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva trebalo bi izričito pitati želi li dobiti međunarodnu zaštitu. Tražitelj bi trebao ostvarivati prava na temelju ove Uredbe i Direktive (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća (8) čim izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva.

(28)

Namjera za podnošenje zahtjeva trebala bi se registrirati odmah nakon što je izražena. U toj bi fazi nadležna tijela odgovorna za registraciju namjere za podnošenja zahtjeva ili stručnjaci koje je rasporedila Agencija za azil koji im pomažu u obavljanju te zadaće trebali registrirati namjeru za podnošenje zahtjeva zajedno s osobnim podacima tražitelja. Ta bi tijela ili stručnjaci trebali obavijestiti tražitelja o njegovim pravima i obvezama, kao i o posljedicama koje će imati u slučaju nepoštovanja tih obveza. Organizacije koje surađuju s nadležnim tijelima i pomažu im također bi trebale moći pružiti te informacije. Tražitelj bi trebao dobiti dokument u kojem se navodi da je namjera za podnošenje zahtjeva izražena i registrirana. Rok za podnošenje zahtjeva počinje teći od trenutka kada je zahtjev registriran.

(29)

Podnošenje zahtjeva čin je kojim se formalizira zahtjev za međunarodnu zaštitu. Tražitelj bi trebao dobiti potrebne informacije o tome kako i gdje podnijeti svoj zahtjev te bi mu se trebala pružiti stvarna mogućnost da to učini. U toj fazi treba što je prije moguće dostaviti sve elemente i dokumente koji su mu na raspolaganju, a potrebni su kako bi se zahtjev potkrijepio i upotpunio, osim ako je ovom Uredbom drukčije predviđeno. Rok za upravni postupak počinje teći od trenutka kada je zahtjev podnesen. Ubrzo nakon podnošenja zahtjeva tražitelju bi trebalo izdati dokument u kojem se navodi njegov status tražitelja.

(30)

Posebno je važno osigurati da se maloljetnicima pružaju informacije na način prilagođen djeci.

(31)

Tražitelj bi trebao biti ispravno i pravodobno upoznat sa svojim pravima i obvezama, i to na jeziku koji razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije, u pisanom obliku ili, prema potrebi, usmeno. Uzimajući u obzir činjenicu da se zahtjev odbija ili se proglašava da se od njega prešutno odustalo ako, primjerice, tražitelj odbije surađivati s nacionalnim tijelima osobito uskraćivanjem elemenata potrebnih za razmatranje zahtjeva ili otisaka prstiju ili prikaza lica, potrebno je osigurati da je tražitelj obaviješten o posljedicama neispunjenja tih obveza.

(32)

Kako bi moglo ispuniti svoje obveze, osoblje tijela koja primjenjuju ovu Uredbu trebalo bi imati odgovarajuće znanje i proći osposobljavanje iz područja međunarodne zaštite, među ostalim uz potporu Agencije za azil. Ta bi tijela trebala dobiti i odgovarajuća sredstva, uključujući dovoljno stručnog osoblja, i smjernice za djelotvorno obavljanje svojih zadaća. U tu bi svrhu svaka država članica trebala redovito procjenjivati potrebe tijela odlučivanja i drugih nadležnih tijela kako bi osigurala da ona uvijek mogu djelotvorno obrađivati zahtjeve za međunarodnu zaštitu, posebice u slučaju nerazmjernog broja zahtjeva u istom razdoblju.

(33)

Za potrebe djelotvornog pristupa postupku razmatranja na graničnim prijelazima i u objektima za zadržavanje, trebalo bi staviti na raspolaganje informacije o mogućnosti izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. U okviru usmenog prevođenja trebalo bi osigurati temeljnu komunikaciju koja je potrebna kako bi nadležna tijela razumjela žele li osobe izraziti namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

(34)

Ovom bi se Uredbom trebala predvidjeti mogućnost da tražitelji podnesu zahtjev u ime odraslih osoba kojima je potrebna pomoć da ostvare pravnu sposobnost i maloljetnika ako prema nacionalnom pravu nemaju pravnu sposobnost za podnošenje zahtjeva u svoje ime. Trebalo bi dopustiti zajedničko razmatranje tih zahtjeva.

(35)

Kako bi se osiguralo da maloljetnici bez pratnje imaju djelotvoran pristup postupku te da mogu ostvarivati prava i ispunjavati obveze na temelju ove Uredbe, Uredbe (EU) 2024/1351 (9), Direktive (EU) 2024/1346 i Uredbe (EU) 2024/1358 (10) Europskog parlamenta i Vijeća, trebalo bi im imenovati zastupnika, među ostalim ako se u bilo kojem trenutku tijekom postupka azila utvrdi da je tražitelj maloljetnik bez pratnje. Zastupnik bi trebao pomagati maloljetniku i usmjeravati ga tijekom postupka u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta te bi osobito trebao pomoći pri podnošenju zahtjeva i osobnom intervjuu. Prema potrebi, zastupnik bi trebao podnijeti zahtjev u ime maloljetnika. Trebalo bi odrediti osobu koja će pomoći maloljetnicima bez pratnje dok se ne imenuje zastupnik, među ostalim, ako je to primjenjivo, u vezi s postupkom procjene dobi i postupcima predviđenima Uredbom (EU) 2024/1351 i Uredbom (EU) 2024/1358.Kako bi se pružila djelotvorna potpora maloljetnicima bez pratnje, zastupnici ili osoba prikladna da privremeno djeluje u svojstvu zastupnika trebali bi biti zaduženi za razmjeran i ograničen broj maloljetnika bez pratnje, a u uobičajenim okolnostima za najviše 30 maloljetnika bez pratnje istodobno. Države članice trebale bi imenovati upravna ili pravosudna tijela ili druge subjekte odgovorne za redoviti nadzor takvih zastupnika pri obavljanju njihovih zadaća. Maloljetnik bez pratnje trebao bi imati pravo podnijeti zahtjev u svoje ime ako ima pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom. Kako bi se zaštitila prava i postupovna jamstva maloljetnika bez pratnje koji nema pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom, zastupnik bi trebao zahtjev podnijeti što je prije moguće, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta. Činjenica da maloljetnik bez pratnje podnosi zahtjev u svoje ime ne bi trebala isključivati to da mu se dodijeli zastupnik.

(36)

Kako bi se osiguralo da se obrada zahtjeva za međunarodnu zaštitu provodi uz dužno poštovanje prava djeteta, maloljetnicima se trebaju osigurati posebna postupovna jamstva prilagođena djeci i posebni uvjeti prihvata. Ako nakon izjava tražitelja postoje razlozi za sumnju u to je li tražitelj maloljetnik, tijelo odlučivanja trebalo bi moći provesti procjenu dobi dotične osobe. Sumnje u pogledu dobi tražitelja mogu nastati kad tražitelj tvrdi da je maloljetnik, ali i kad tvrdi da je odrasla osoba. S obzirom na posebnu ranjivost maloljetnika bez pratnje, koji vjerojatno nemaju identifikacijske ili druge isprave, posebno je ključno osigurati snažne zaštitne mjere kako bi se osiguralo da takvi tražitelji ne podliježu nepravilnim ili nerazumnim postupcima procjene dobi.

(37)

U svim slučajevima procjena dobi trebala bi se provoditi na način kojim se u prvom redu uzima u obzir najbolji interes djeteta tijekom cijelog postupka. Procjena dobi trebala bi se izvršiti u dva koraka. Prvi korak trebao bi obuhvaćati multidisciplinarnu procjenu koja bi mogla uključivati psihosocijalnu procjenu i druge nemedicinske metode, kao što su intervju, vizualna procjena na temelju fizičkog izgleda ili procjena dokumentacije. Takvu procjenu trebali bi provoditi stručnjaci sa stručnim znanjem u području procjene dobi i razvoja djece, kao što su socijalni radnici, psiholozi ili pedijatri, kako bi se procijenili različiti čimbenici, kao što su fizički, psihološki, razvojni, okolišni i kulturni čimbenici. Ako rezultat multidisciplinarne procjene dobi nije jasan, tijelo odlučivanja trebalo bi moći, kao drugi korak, zatražiti liječnički pregled kao krajnju mjeru i uz puno poštovanje dostojanstva pojedinca. Ako se mogu slijediti različiti postupci, pri liječničkom pregledu trebalo bi dati prednost najmanje invazivnim postupcima prije nego što se započne s invazivnijim postupcima, uzimajući u obzir, prema potrebi, smjernice Agencije za azil. Ako nakon procjene dobi rezultati ostanu nejasni, tijelo odlučivanja trebalo bi pretpostaviti da je tražitelj maloljetnik.

(38)

Kako bi se tražiteljima zajamčila njihova prava, odluke o svim zahtjevima za međunarodnu zaštitu trebale bi se donositi na temelju činjenica, objektivno, nepristrano i na pojedinačnoj osnovi nakon pomnog razmatranja pri kojem su uzeti u obzir svi elementi koje je iznio tražitelj i njegove osobne okolnosti. Kako bi se osiguralo temeljito razmatranje zahtjeva, tijelo odlučivanja trebalo bi uzeti u obzir relevantne, precizne i ažurirane informacije o stanju koje prevladava u zemlji podrijetla tražitelja u trenutku donošenja odluke o zahtjevu. Te se informacije mogu dobiti od Agencije za azil i drugih izvora kao što je Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice. Tijelo odlučivanja trebalo bi, ako je dostupno, uzeti u obzir i zajedničku analizu stanja u određenim zemljama podrijetla i smjernice koje je izradila Agencija za azil. Svaka odgoda završetka postupka trebala bi biti u potpunosti u skladu s obvezama država članica iz Uredbe (EU) 2024/1347 i s pravom na dobru upravu, ne dovodeći u pitanje učinkovitost i pravednost postupka na temelju ove Uredbe.

(39)

Kako bi se zajamčila prava tražitelja, odluku o njegovom zahtjevu trebalo bi izdati u pisanom obliku. Ako se odlukom ne odobrava međunarodna zaštita, tražitelju bi trebalo dati činjenične i pravne razloge, informacije o posljedicama odluke i načinima njezina osporavanja.

(40)

Kako bi se povećala učinkovitost postupaka i smanjili rizik od bijega i vjerojatnost nedopuštenih kretanja, ne bi trebali postojati postupovni nedostaci između izdavanja negativne odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu i odluke o vraćanju. Tražiteljima čiji su zahtjevi odbijeni trebalo bi odmah izdati odluku o vraćanju. Ne dovodeći u pitanje pravo na djelotvorno pravno sredstvo, odluka o vraćanju trebala bi biti dio negativne odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu ili, ako je riječ o zasebnom aktu, trebalo bi je izdati istodobno i zajedno s negativnom odlukom ili nakon nje, bez nepotrebne odgode.

(41)

U slučaju izručenja, predaje ili transfera s međunarodnog kaznenog suda u treću zemlju ili drugu državu članicu, relevantno nadležno tijelo moglo bi uzeti u obzir elemente koji su se razmatrali pri odlučivanju o izručenju, predaji ili transferu, a koji mogu biti relevantni za procjenu rizika od izravnog ili neizravnog prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(42)

Potrebno je da odluke o zahtjevima za međunarodnu zaštitu donose tijela čije osoblje ima odgovarajuće znanje i prošlo je odgovarajuće osposobljavanje, uključujući relevantno osposobljavanje Agencije za azil, o relevantnim standardima primjenjivima u području prava azila i prava izbjeglica te koje provodi svoje aktivnosti uz dužno poštovanje primjenjivih etičkih načela. To bi se trebalo primjenjivati na osoblje tijela iz drugih država članica i stručnjake koje je rasporedila Agencija za azil kako bi tijelu odlučivanja države članice pomogla u razmatranju zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

(43)

Ne dovodeći u pitanje razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na primjeren i cjelovit način, u interesu je država članica i tražitelja da se odluka donese što je prije moguće. Trebalo bi odrediti najdulje moguće rokove za trajanje upravnog postupka radi racionaliziranja postupka za međunarodnu zaštitu. Na taj bi način tražitelji trebali moći dobiti odluku o svojem zahtjevu u najkraćem mogućem vremenu u svim državama članicama, čime se osigurava brz i učinkovit postupak.

(44)

Kako bi se smanjilo cjelokupno trajanje postupka u određenim slučajevima, države članice trebale bi imati fleksibilnost da u skladu sa svojim nacionalnim potrebama daju prednost razmatranju nekog zahtjeva prije drugih zahtjeva za koje je prethodno izražena namjera za podnošenje. Pri razmatranju zahtjeva prioritete bi trebalo odrediti ne odstupajući od uobičajeno primjenjivih postupaka, posebno od postupka za utvrđivanje dopuštenosti ili ubrzanog postupka razmatranja, rokova, načela i jamstava. Zahtjevom, na temelju ove Uredbe, da se određeni zahtjevi razmatraju u skladu s ubrzanim postupkom ili postupkom na granici stoga se ne bi trebala dovoditi u pitanje fleksibilnost država članica da odluče hoće li dati prednost takvim zahtjevima. U određenim okolnostima, posebno kada se na obitelji s maloljetnicima primjenjuje postupak na granici, države članice trebale bi dati prednost razmatranju njihova zahtjeva.

(45)

Države članice trebale bi imati mogućnost odbiti zahtjev kao nedopušten, primjerice ako se zemlja koja nije država članica smatra prvom zemljom azila ili sigurnom trećom zemljom za tražitelja ili ako je međunarodni sud tražitelju osigurao sigurno premještanje u državu članicu ili treću zemlju ili ako je namjera podnošenja zahtjeva izražena tek nakon sedam radnih dana od datuma na koji je tražitelj primio odluku o vraćanju, pod uvjetom da je tražitelj obaviješten o posljedicama neizražavanja namjere podnošenja zahtjeva u tom roku i da se nisu pojavili novi relevantni elementi. Budući da se CEAS temelji na uzajamnom povjerenju i pretpostavci poštovanja temeljnih prava, uključujući prava koja se temelje na Ženevskoj konvenciji i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, činjenica da je druga država članica već odobrila međunarodnu zaštitu u pravilu je razlog za odbijanje zahtjeva istog tražitelja kao nedopuštenog. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost odbijanja zahtjeva kao nedopuštenog ako je tražitelju već odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici. Osim toga, zahtjev bi se trebao smatrati nedopuštenim ako je riječ o naknadnom zahtjevu bez novih relevantnih elemenata.

(46)

Za primjenu koncepata prve zemlje azila i sigurne treće zemlje ključno je da je treća zemlja na koju se ti koncepti primjenjuju stranka Ženevske konvencije i da je poštuje, osim ako ta treća zemlja drukčije pruža djelotvornu zaštitu u pravu i praksi u skladu s osnovnim standardima ljudskih prava kao što su pristup sredstvima za život dostatnima za održavanje primjerenog životnog standarda s obzirom na cjelokupno stanje u toj trećoj zemlji domaćinu, pristup zdravstvenoj zaštiti i osnovnom liječenju bolesti te pristup obrazovanju pod uvjetima koji su općenito predviđeni u toj trećoj zemlji. Takva djelotvorna zaštita trebala bi biti na raspolaganju dok se ne nađe trajno rješenje. Trebalo bi biti moguće odrediti treću zemlju kao sigurnu treću zemlju uz iznimke za određene dijelove njezina državnog područja ili jasno prepoznatljive kategorije osoba.

(47)

Države članice trebale bi imati mogućnost primjene koncepta prve zemlje azila kao razloga za nedopuštenost ako je tražitelj ostvario djelotvornu zaštitu te se i dalje može koristiti tom zaštitom u trećoj zemlji u kojoj njegov život i sloboda nisu ugroženi zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja, ako nije izložen proganjanju ili riziku od ozbiljne nepravde kako je definirana u Uredbi (EU) 2024/1347 te ako je tražitelj zaštićen od prisilnog udaljenja ili vraćanja i od udaljavanja, čime bi se kršilo pravo na zaštitu od mučenja i okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kako je utvrđeno međunarodnim pravom.

(48)

Države članice trebale bi imati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje kao razloga za nedopuštenost ako postoji mogućnost da tražitelj zatraži i, ako su uvjeti ispunjeni, dobije djelotvornu zaštitu u trećoj zemlji u kojoj njegov život i sloboda nisu ugroženi zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja, ako nije izložen proganjanju ili riziku od ozbiljne nepravde kako je definirana u Uredbi (EU) 2024/1347 te ako je zaštićen od prisilnog udaljenja ili vraćanja i od udaljavanja, čime bi se kršilo pravo na zaštitu od mučenja i okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kako je utvrđeno međunarodnim pravom. Međutim, tijela odlučivanja država članica trebala bi zadržati pravo na ocjenu osnovanosti zahtjeva čak i ako su ispunjeni uvjeti da ga se smatra nedopuštenim, posebno ako su primorana to učiniti na temelju svojih nacionalnih obveza. Država članica trebala bi moći primjenjivati koncept sigurne treće zemlje samo ako postoji veza između tražitelja i treće zemlje na temelju koje bi bilo opravdano da se tražitelj uputi u tu zemlju. Moglo bi se smatrati da je veza između tražitelja i sigurne treće zemlje uspostavljena posebno ako se članovi obitelji tražitelja nalaze u toj zemlji ili ako se tražitelj nastanio ili je boravio u toj zemlji.

(49)

Pretpostavka sigurnosti u pogledu trećih zemalja s kojima je sklopljena vrsta sporazuma navedena u ovoj Uredbi ne primjenjuje se u slučaju suspenzije takvih sporazuma u skladu s člankom 218. stavkom 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(50)

Koncepti prve zemlje azila i sigurne treće zemlje ne bi se trebali primjenjivati na tražitelja koji u državi članici koja razmatra zahtjev podnosi svoj zahtjev i ima pravo na ostvarivanje prava iz Direktive Vijeća 2003/86/EZ (11) ili Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) kao člana obitelji državljanina treće zemlje ili građanina Unije.

(51)

Pri procjeni toga ispunjava li treća zemlja kriterije za djelotvornu zaštitu kako su utvrđeni u ovoj Uredbi pristup sredstvima za život dostatnima za održavanje primjerenog životnog standarda trebao bi se tumačiti tako da uključuje pristup hrani, odjeći, stanovanju ili skloništu te pravo na plaćeno zaposlenje, primjerice pristupom tržištu rada, pod uvjetima koji nisu nepovoljniji od onih za osobe koje nisu državljani treće zemlje, a koji se nalaze u otprilike istim okolnostima.

(52)

Kako bi države članice mogle odbiti zahtjev kao nedopušten na temelju koncepata prve zemlje azila ili sigurne treće zemlje trebalo bi provesti pojedinačnu procjenu posebnih okolnosti tražitelja, uključujući sve elemente koje je tražitelj dostavio i kojima se objašnjava zašto ti koncepti ne bi bili primjenjivi na njega. Ako je tražitelj maloljetnik bez pratnje, nadležno tijelo u obzir bi trebalo uzeti najbolji interes djeteta, a posebno u pogledu dostupnosti održive odgovarajuće skrbi i sustava skrbništva.

(53)

Zahtjev se ne bi trebao odbiti kao nedopušten na temelju koncepata prve zemlje azila ili sigurne treće zemlje ako je već u fazi razmatranja dopuštenosti jasno da dotična treća zemlja neće prihvatiti ili ponovno prihvatiti tražitelja. Nadalje, ako tražitelj na kraju nije prihvaćen ili ponovno prihvaćen u trećoj zemlji nakon što je zahtjev odbijen kao nedopušten, tražitelj bi trebao ponovno imati pristup postupku za međunarodnu zaštitu u skladu s ovom Uredbom.

(54)

Kako bi se utvrdilo kvalificira li se tražitelj za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347, trebalo bi razmotriti osnovanost zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Nije potrebno razmatrati osnovanost zahtjeva ako je zahtjev odbijen kao nedopušten u skladu s ovom Uredbom, ako je druga država članica odgovorna u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351 ili ako je proglašeno da se od zahtjeva prešutno ili izričito odustalo.

(55)

Razmatranje zahtjeva trebalo bi se ubrzati i dovršiti u roku od najviše tri mjeseca u ograničenom broju slučajeva, uključujući slučajeve u kojima tražitelj dolazi iz sigurne zemlje podrijetla ili ako tražitelj izražava namjeru za podnošenje zahtjeva samo kako bi odgodio ili otežao izvršenje odluke o udaljavanju ili ako postoje ozbiljni razlozi za zabrinutost u pogledu nacionalne sigurnosti ili javnog poretka. Države članice trebale bi moći primjenjivati ubrzani postupak razmatranja na maloljetnike bez pratnje samo u okviru ograničenih okolnosti utvrđenih u ovoj Uredbi.

(56)

U interesu brzih i pravednih postupaka za sve tražitelje te istodobno osiguravajući da se boravak tražitelja koji se ne kvalificiraju za međunarodnu zaštitu u Uniji neopravdano ne produlji, uključujući državljane trećih zemalja izuzete od obveze posjedovanja vize na temelju Uredbe (EU) 2018/1806, države članice trebale bi ubrzati razmatranje zahtjeva tražitelja koji su državljani ili, u slučaju osoba bez državljanstva, osobe s prethodnim uobičajenim boravištem u trećoj zemlji za koju je udio odluka o odobrenju međunarodne zaštite u ukupnom broju odluka za tu treću zemlju 20 % ili manji, uzimajući u obzir, među ostalim, značajne razlike između prvostupanjskih i konačnih odluka. Ako je u dotičnoj trećoj zemlji došlo do znatne promjene od objave relevantnih podataka Eurostata i uzimajući u obzir smjernice na temelju članka 11. Uredbe (EU) 2021/2303 ili ako tražitelj pripada određenoj kategoriji osoba za koje se niska stopa priznavanja ne može smatrati reprezentativnom za njihove potrebe za zaštitom zbog posebnog razloga proganjanja, razmatranje zahtjeva ne bi trebalo ubrzavati. Slučajevi u kojima se treća zemlja može smatrati sigurnom zemljom podrijetla ili sigurnom trećom zemljom za tražitelja u smislu ove Uredbe trebali bi se i dalje primjenjivati kao zasebna osnova za ubrzani postupak razmatranja odnosno postupak razmatranja dopuštenosti.

(57)

Mnoge namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izražavaju se na vanjskoj granici ili tranzitnom području države članice, a među ostalim ih izražavaju osobe uhićene zbog nezakonitih prelazaka vanjske granice, odnosno u trenutku nezakonitog prelaska vanjske granice ili blizu te vanjske granice nakon što je prijeđena, ili osobe iskrcane nakon operacije traganja i spašavanja. Za provedbu identifikacije, sigurnosnih provjera i zdravstvenih pregleda na vanjskim granicama te za usmjeravanje dotičnih državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva na relevantne postupke potrebna je dubinska provjera. Nakon dubinske provjere državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva trebalo bi uključiti u odgovarajući postupak azila ili vraćanja ili im odbiti ulazak. Stoga bi trebalo uvesti fazu prije ulaska koja se sastoji od dubinskih provjera i postupaka na granici za azil i vraćanje. Trebalo bi dobro i učinkovito povezati sve faze relevantnih postupaka za sve nezakonite dolaske.

(58)

Svrha postupka na granici za azil i vraćanje trebala bi biti da se na vanjskim granicama u načelu brzo ocijeni jesu li zahtjevi neutemeljeni ili nedopušteni te da se brzo vrate osobe koje nemaju pravo ostanka, na način kojim se u potpunosti poštuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, istodobno osiguravajući da se osobe s utemeljenim zahtjevima uključe u redovan postupak i da im se omogući brz pristup međunarodnoj zaštiti. Države članice trebale bi stoga moći zahtijevati od tražitelja za međunarodnu zaštitu da u pravilu borave na vanjskoj granici ili u njezinoj blizini ili na tranzitnom području, odnosno na drugim lokacijama određenima na njihovim državnim područjima, kako bi se ocijenila dopuštenost zahtjeva. U jasno definiranim okolnostima države članice trebale bi moći osigurati razmatranje osnovanosti zahtjeva i, u slučaju odbijanja zahtjeva, vraćanje dotičnih državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva. U cilju provedbe postupka azila na granici i postupka vraćanja na granici, uspostavljenog Uredbom (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća (13), države članice trebale bi poduzeti mjere nužne za uspostavu odgovarajućih kapaciteta, u smislu prihvata i ljudskih resursa, osobito kvalificiranog i dobro osposobljenog osoblja, koji su potrebni za razmatranje određenog broja zahtjeva u bilo kojem trenutku i za izvršenje odluka o vraćanju.

(59)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u pogledu izračuna odgovarajućeg kapaciteta svake države članice i najveći mogući godišnji broj zahtjeva koje bi država članica trebala razmotriti u okviru postupka na granici, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Odgovarajući kapacitet države članice trebalo bi uspostaviti s pomoću formule koja se temelji na zbrajanju nezakonitih prelazaka granice, kako su ih države članice prijavile Agenciji za europsku graničnu i obalnu stražu osnovanoj Uredbom (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća (14) („Frontex”), što uključuje i dolaske nakon operacija traganja i spašavanja te odbijanja ulaska na vanjskoj granici, u skladu s podacima Eurostata, izračunatima tijekom trogodišnjeg razdoblja. Kada se u skladu s ovom Uredbom donese provedbeni akt, njegovo donošenje trebalo bi biti usklađeno s donošenjem europskog godišnjeg izvješća o azilu i migracijama na temelju Uredbe (EU) 2024/1351, u kojem se ocjenjuje stanje na svim migracijskim rutama i u svim državama članicama. Kao dodatni element stabilnosti i predvidljivosti trebalo bi odrediti najveći mogući godišnji broj zahtjeva koje bi država članica trebala razmotriti u postupku na granici, koji bi bio četiri puta veći od odgovarajućeg kapaciteta te države članice. Pri određivanju opsega obveze države članice da uspostavi odgovarajuće kapacitete, trebalo bi na primjeren način uzeti u obzir zabrinutost država članica u pogledu nacionalne sigurnosti i javnog poretka. Samo bi se zahtjevi na koje se primjenjuje postupak na granici trebali uključiti u izračun odgovarajućeg kapaciteta.

(60)

Države članice trebale bi procijeniti zahtjeve u okviru postupka na granici ako tražitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak, ako se smatra da je tražitelj, nakon što mu je pružena puna prilika da navede dobar razlog, namjerno obmanuo nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija ili dokumenata ili uskraćivanjem relevantnih informacija ili dokumenata povezanih s njegovim identitetom ili državljanstvom koji su mogli negativno utjecati na odluku, te ako je vjerojatno da je zahtjev neutemeljen jer je tražitelj državljanin zemlje za koju je udio odluka o odobrenju međunarodne zaštite u ukupnom broju odluka za tu treću zemlju 20 % ili manji. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu članka 50. trećeg stavka ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. U drugim slučajevima, primjerice kad je tražitelj iz sigurne zemlje podrijetla ili sigurne treće zemlje, primjena postupka na granici ne bi trebala biti obvezna za države članice.

(61)

Na temelju poglavlja IV. Direktive (EU) 2024/1346 države članice koje osiguravaju prihvatne objekte za provedbu postupka azila na granici obvezne su uzeti u obzir posebnu situaciju i potrebe ranjivih osoba, uključujući maloljetnike, osobe s invaliditetom i starije osobe. Stoga bi takve osobe trebalo uključiti u postupak na granici samo ako su uvjeti prihvata u okviru tog postupka u skladu sa zahtjevima utvrđenima u poglavlju IV. te direktive. Nadalje, u slučaju da uvjeti prihvata dostupni u okviru postupka na granici više nisu u skladu sa zahtjevima i standardima utvrđenima u poglavlju IV. te direktive, postupak na granici trebao bi se prestati primjenjivati na dotične osobe.

(62)

Mogu postojati i okolnosti u kojima bi, neovisno o dostupnim objektima, posebna situacija ili posebne potrebe tražitelja u svakom slučaju onemogućile njihovo uključivanje u postupak na granici ili ostanak u njemu. U tom se kontekstu ne bi trebao primjenjivati postupak na granici ili bi se trebao prestati primjenjivati ako se potrebna potpora ne može pružiti tražiteljima kojima su potrebna posebna postupovna jamstva ili ako je to opravdano iz zdravstvenih razloga, uključujući razloge koji se odnose na mentalno zdravlje osobe. Isto tako, uzimajući u obzir važnost prava djeteta i potrebu da se u obzir uzme najbolji interes djeteta, na maloljetnike bez pratnje u pravilu se ne bi trebao primjenjivati postupak na granici, osim ako postoje opravdani razlozi da se smatra da maloljetnik predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak države članice ili da je tražitelj prisilno protjeran zbog ozbiljnih razloga koji se odnose na nacionalnu sigurnost ili javni poredak na temelju nacionalnog prava.

(63)

Postupak na granici ne bi se trebao primijeniti ili bi se trebao prestati primjenjivati ako ima za posljedicu zadržavanje tražitelja u okolnostima u kojima nisu ispunjeni uvjeti za zadržavanje osoba ni jamstva koja se primjenjuju na zadržavanje utvrđeni u Direktivi (EU) 2024/1346.

(64)

Budući da je svrha postupka na granici, među ostalim, omogućiti brzu procjenu zahtjeva koji će vjerojatno biti nedopušteni ili neutemeljeni kako bi se omogućilo brzo vraćanje onih koji nemaju pravo boravka, taj se postupak ne bi trebao primjenjivati ili bi se trebao prestati primjenjivati ako tijelo odlučivanja smatra da razlozi za odbijanje zahtjeva kao nedopuštenog ili za primjenu ubrzanog postupka razmatranja nisu primjenjivi ili više nisu primjenjivi.

(65)

Pri primjeni postupka na granici za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu države članice trebale bi osigurati da se poduzmu potrebne mjere za smještaj tražitelja, u pravilu na vanjskim granicama ili u njihovoj blizini ili na tranzitnim područjima, u skladu s Direktivom (EU) 2024/1346. Države članice mogu razmatrati zahtjeve na lokaciji na vanjskoj granici različitoj od one na kojoj je izražena namjera za podnošenje zahtjeva za azil tako što će tražitelja transferirati na određenu lokaciju na vanjskoj granici ili u blizini vanjske granice dotične države članice, odnosno na drugim lokacijama određenima na njezinom državnom području na kojima postoje odgovarajući objekti. Države članice trebale bi zadržati diskrecijsko pravo pri odlučivanju o tome na kojim bi se konkretnim lokacijama takvi objekti trebali postaviti. Međutim, države članice trebale bi nastojati ograničiti potrebu za transferiranjem tražitelja u tu svrhu te bi stoga trebale nastojati postaviti takve objekte s dostatnim kapacitetom na graničnim prijelazima ili dijelovima vanjske granice na kojima se izražava većina namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uzimajući u obzir i duljinu vanjske granice i broj graničnih prijelaza ili tranzitnih područja. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o konkretnim lokacijama na kojima će se provoditi postupci na granici.

(66)

S obzirom na to da se određeni objekti mogu nalaziti na lokacijama kojima je teško pristupiti, države članice trebale bi osigurati odgovarajući pristup za osoblje koje radi u takvim objektima.

(67)

Pri primjeni odredaba ove Uredbe koje možda utječu na maloljetnike države članice trebale bi u prvom redu uzeti u obzir najbolji interes djeteta. U tom kontekstu i s obzirom na posebne potrebe maloljetnika u vezi s prihvatom, ako se primjenjuje postupak na granici i broj tražitelja u određenom trenutku premašuje broj koji odgovara odgovarajućem kapacitetu države članice, ta država članica ne bi trebala davati prednost maloljetnicima i članovima njihovih obitelji pri odlučivanju na koga će se primijeniti postupak na granici, osim ako se zbog ozbiljnih razloga smatra da predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak države članice. Ako se na njih primjenjuje postupak na granici, prednost bi trebalo dati razmatranju zahtjeva maloljetnika i članova njihovih obitelji. Prihvatni objekti za maloljetnike i članove njihovih obitelji trebali bi biti prilagođeni njihovim potrebama, uz potpuno poštovanje Direktive (EU) 2024/1346. S obzirom na to da je zaštita djece od primarne važnosti, ako informacije dobivene praćenjem provedenim na temelju Uredbe (EU) 2021/2303 upućuju na to da država članica ne ispunjava zahtjeve za prihvat maloljetnika i članova njihovih obitelji, Komisija bi trebala preporučiti suspenziju primjene postupka na granici na obitelji s maloljetnicima, a dotična država članica trebala bi obavijestiti Komisiju o mjerama koje je poduzela u cilju uklanjanja bilo kojih nedostataka iz preporuke Komisije. Preporuka bi se trebala objaviti.

(68)

Postupak na granici za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu trebao bi biti što kraći te istodobno jamčiti potpuno i pravedno razmatranje zahtjeva. Ni u kojem slučaju ne bi trebao trajati dulje od 12 tjedana, uključujući utvrđivanje odgovorne države članice. Države članice trebale bi moći produljiti taj rok na 16 tjedana ako je osoba transferirana na temelju Uredbe (EU) 2024/1351. Taj bi rok trebalo tumačiti kao samostalan rok za postupak azila na granici, od registracije zahtjeva do trenutka od kojeg tražitelj nema pravo na ostanak i nije mu dopušten ostanak. U tom razdoblju države članice imaju pravo u nacionalnom pravu odrediti rokove i za upravnu fazu i za razne naknadne postupovne faze, ali bi ih trebale odrediti na način kojim se osigurava će se postupak razmatranja dovršiti te da će se, ako je to relevantno, naknadna odluka o zahtjevu za ostanak i, ako je to primjenjivo, odluka o pravnom lijeku izdati u roku od 12 tjedana odnosno, ako je to primjenjivo, 16 tjedana. Nakon tog razdoblja, ako država članica ipak nije donijela relevantne odluke, tražitelju bi trebalo dopustiti ulazak na državno područje države članice, podložno ograničenim iznimkama, kako bi se nastavio odgovarajući postupak. Ulazak na državno područje nije dopušten ako tražitelj nema pravo na ostanak, ako nije zatražio da mu se dopusti ostanak za potrebe postupka povodom pravnog lijeka ili ako je sud odlučio da mu se ne bi trebao dopustiti ostanak dok se ne dovrši postupak povodom pravnog lijeka. U takvim se slučajevima, kako bi se osigurao kontinuitet između postupka azila i postupka vraćanja, postupak vraćanja također provodi u okviru postupka vraćanja na granici predviđenog u Uredbi (EU) 2024/1349 u razdoblju od najviše 12 tjedana.

(69)

Iako se postupak na granici za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu može provesti bez pribjegavanja zadržavanju, državama članicama trebalo bi ipak omogućiti da primjenjuju razloge za zadržavanje tijekom postupka na granici u skladu s odredbama Direktive (EU) 2024/1346 kako bi donijele odluku o pravu tražitelja na ulazak na državno područje. Ako se tijekom takvog postupka upotrebljava zadržavanje, trebale bi se primjenjivati odredbe o zadržavanju iz te direktive, uključujući jamstva za zadržane tražitelje, uvjete zadržavanja, pravosudni nadzor i činjenicu da je potrebna pojedinačna procjena svakog slučaja. Maloljetnike u pravilu ne bi trebalo zadržavati. Maloljetnike bi trebalo biti moguće zadržati samo u iznimnim okolnostima, kao krajnju mjeru i nakon što je ustanovljeno da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere, među ostalim one koje se temelje na smještaju u zajednici i kojima se ne podrazumijeva oduzimanje slobode, te nakon što je ocijenjeno da je zadržavanje u njihovu najboljem interesu u skladu s Direktivom (EU) 2024/1346.

(70)

Ako je zahtjev odbijen u okviru postupka na granici, na dotičnog tražitelja, državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva trebala bi se odmah primijeniti odluka o vraćanju ili, ako su ispunjeni relevantni uvjeti utvrđeni u Uredbi (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (15), trebao bi im se odbiti ulazak. Kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema svim državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva čiji je zahtjev odbijen u okviru postupka na granici, ako je država članica odlučila da neće primjenjivati odredbe Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16), u skladu s relevantnim odstupanjem u njemu navedenim, na državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva te dotičnom državljaninu treće zemlje ne izda odluku o vraćanju, postupanje prema dotičnom tražitelju, državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva i razina njihove zaštite trebali bi biti u skladu s odredbom Direktive 2008/115/EZ o povoljnijim odredbama u pogledu državljana trećih zemalja koji s izuzeti iz područja primjene te direktive i biti jednakovrijedni onima koji se primjenjuju na osobe koje podliježu odluci o vraćanju.

(71)

Postupak na granici trebao bi se provoditi uz potpuno poštovanje Povelje i prava Unije. Svaka država članica trebala bi u tom kontekstu osigurati mehanizam za praćenje temeljnih prava u pogledu postupka na granici kojim se ispunjavaju kriteriji utvrđeni u Uredbi (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(72)

Agencije Unije, a posebno Agencija za azil, trebale bi u okviru svojih mandata moći pružati potporu državama članicama i Komisiji, na njihov zahtjev, kako bi se osigurala pravilna provedba i funkcioniranje ove Uredbe, uključujući odredbe ove Uredbe povezane s ubrzanim postupcima i postupcima na granici. Agencije Unije, a posebno Agencija za azil, mogu predložiti posebnu potporu državi članici.

(73)

Država članica u koju je transferiran tražitelj u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351 trebala bi moći razmotriti zahtjev u postupku na granici pod uvjetom da tražitelju još nije dopušten ulazak na državno područje dotičnih država članica i da su ispunjeni uvjeti za primjenu takvog postupka u državi članici iz koje je tražitelj transferiran i od strane države članice u koju je tražitelj transferiran.

(74)

Pojam javnog poretka može, među ostalim, pokrivati osuđujuću presudu za počinjenje teškog kaznenog djela.

(75)

Ako tražitelj može navesti dobar razlog, neposjedovanje dokumenata pri ulasku ili upotreba krivotvorenih dokumenata ne bi sami po sebi trebali dovesti do automatskog pribjegavanja ubrzanom postupku razmatranja ili postupku na granici.

(76)

Ako tražitelj ne poštuje određene obveze koje proizlaze iz ove Uredbe, Uredbe (EU) 2024/1351 ili Direktive (EU) 2024/1346, njegov zahtjev ne bi trebalo dalje razmatrati te bi ga u načelu trebalo odbiti ili proglasiti da se od njega prešutno odustalo, a sve nove zahtjeve koje isti tražitelj nakon te odluke podnese u državama članicama trebalo bi smatrati naknadnim zahtjevima. Ako je osoba izrazila namjeru za podnošenje naknadnog zahtjeva u drugoj državi članici i transferirana je u odgovornu državu članicu na temelju Uredbe (EU) 2024/1351, odgovorna država članica ne bi trebala biti obvezna razmotriti zahtjev za koji je izražena namjera za podnošenje u drugoj državi članici.

(77)

Ako tražitelj izrazi namjeru za podnošenje naknadnog zahtjeva, a pritom ne iznese nove elemente koji znatno povećavaju vjerojatnost da se kvalificirao kao korisnik međunarodne zaštite ili koji se odnose na razloge zbog kojih je prethodni zahtjev odbijen kao nedopušten, taj naknadni zahtjev ne bi trebao podlijegati novom potpunom postupku razmatranja. U takvim slučajevima zahtjeve bi, nakon prethodnog razmatranja, trebalo odbiti kao nedopuštene u skladu s načelom res judicata (presuđena stvar). Prethodno razmatranje trebalo bi obaviti na temelju pisanih podnesaka ili osobnog intervjua. Osobni intervju može se osobito izostaviti u slučajevima u kojima je iz pisanih podnesaka vidljivo da u zahtjevu nisu izneseni novi elementi. U slučaju naknadnih zahtjeva moguće su iznimke u pogledu prava pojedinca na ostanak na državnom području države članice.

(78)

Tražitelju koji podnese naknadni zahtjev u zadnjem trenutku samo kako bi odgodio ili otežao svoje udaljavanje ne bi trebalo dopustiti ostanak dok se očekuje konačnost odluke kojom se zahtjev proglašava nedopuštenim u slučajevima u kojima je tijelu odlučivanja odmah jasno da nisu izneseni novi elementi i da ne postoji opasnost od prisilnog udaljenja ili vraćanja. Tijelo odlučivanja trebalo bi izdati odluku na temelju nacionalnog prava kojom se potvrđuje da su ti kriteriji ispunjeni kako se tražitelju ne bi dopustio ostanak.

(79)

Kad je riječ o tome je li zahtjev za međunarodnu zaštitu utemeljen ključno je razmotriti pitanje sigurnosti tražitelja u njegovoj zemlji podrijetla. Uzimajući u obzir činjenicu da je cilj Uredbe (EU) 2024/1347 postizanje visoke razine konvergentnosti u odnosu na kvalifikaciju državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, ovom Uredbom utvrđuju se zajednički kriteriji za određivanje trećih zemalja kao sigurnih zemalja podrijetla, s obzirom na potrebu jačanja primjene koncepta sigurne zemlje podrijetla kao ključnog alata za potporu brzom razmatranju zahtjeva koji će vjerojatno biti neutemeljeni.

(80)

Trebalo bi biti moguće odrediti treću zemlju kao sigurnu zemlju podrijetla uz iznimke za određene dijelove njezina državnog područja ili jasno prepoznatljive kategorije osoba. Osim toga, činjenica da je neka treća zemlja uvrštena na popis sigurnih zemalja podrijetla ne može podrazumijevati apsolutno jamstvo sigurnosti za državljane te zemlje, čak ni za one koji se ne ubrajaju u kategoriju osoba za koje je napravljena takva iznimka, te se zbog nje stoga ne može zanemariti potreba za provedbom odgovarajućeg pojedinačnog razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Zbog same njezine naravi, u procjeni na temelju koje se ta zemlja određuje mogu se uzeti u obzir samo opće, građanske, pravne i političke okolnosti u njoj te podliježu li počinitelji proganjanja, mučenja ili nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja sankcijama kad se u toj zemlji proglase odgovornima. Zbog toga bi trebalo biti moguće primijeniti koncept sigurne zemlje podrijetla samo ako tražitelj ne može dostaviti elemente kojima se opravdava zašto se koncept sigurne zemlje podrijetla ne primjenjuje na njega u okviru pojedinačne procjene.

(81)

Određivanjem sigurnih zemalja podrijetla i sigurnih trećih zemalja na razini Unije trebala bi se ukloniti neka od postojećih razilaženja među nacionalnim popisima sigurnih zemalja u državama članicama. Iako bi države članice trebale zadržati pravo na primjenu ili uvođenje zakonodavstva kojim se dopušta određivanje na nacionalnoj razini trećih zemalja osim onih koje su određene kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije, takvim zajedničkim određivanjem ili popisom trebalo bi se osigurati da se ti koncepti primjenjuju u svim državama članicama na ujednačen način u odnosu na tražitelje čije su zemlje podrijetla određene kao sigurna treća zemlja ili za koje postoji neka sigurna treća zemlja. Time bi se trebalo olakšati konvergenciju u primjeni postupaka te također odvratiti tražitelje za međunarodnu zaštitu od sekundarnih kretanja.

(82)

Komisija bi, uz pomoć Agencije za azil, trebala preispitivati stanje u trećim zemljama koje su određene kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije. U slučaju znatnog pogoršanja stanja u takvoj trećoj zemlji i nakon potkrijepljene procjene Komisija bi trebala moći, s pomoću delegiranog akta, na ograničeno vrijeme suspendirati određivanje te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije. Komisija bi trebala moći produljiti suspenziju određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije za razdoblje od šest mjeseci, uz mogućnost da se to produljenje jednom obnovi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Komisija bi pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata trebala osigurati istodobno, pravodobno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. Kako bi se odgovorilo na znatna pogoršanja stanja u trećoj zemlji određenoj kao sigurna treća zemlja ili sigurna zemlja podrijetla na razini Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi sa suspenzijom određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije za razdoblje od šest mjeseci ako Komisija, na temelju potkrijepljene procjene smatra da uvjeti utvrđeni ovom Uredbom više nisu ispunjeni, te za produljenje suspenzije određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije za razdoblje od šest mjeseci, uz mogućnost da se to produljenje jednom obnovi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (18) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(83)

Komisija bi trebala stalno preispitivati stanje u toj trećoj zemlji, uzimajući u obzir, među ostalim, informacije koje su dostavile države članice i Agencija za azil u vezi s naknadnim promjenama stanja u toj trećoj zemlji. Nadalje, u tom bi slučaju Komisija, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, trebala predložiti izmjenu da se ta treća zemlja prestane određivati kao sigurna zemlja na razini Unije u roku od tri mjeseca od donošenja delegiranog akta o suspenziji te treće zemlje. Za potrebe potkrijepljene procjene, Komisija bi trebala uzeti u obzir razne izvore informacija koji su joj na raspolaganju, posebno svoja godišnja izvješća o napretku za treće zemlje koje je Europsko vijeće proglasilo zemljama kandidatkinjama, redovita izvješća Europske službe za vanjsko djelovanje te informacije država članica, Agencije za azil, Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Vijeća Europe i drugih relevantnih međunarodnih organizacija.

(84)

Nakon isteka razdoblja valjanosti delegiranog akta i njegovih produljenja, a u slučaju da nije donesen novi delegirani akt, više ne bi trebalo suspendirati određivanje treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije. Time se ne bi trebala dovesti u pitanje bilo kakva predložena izmjena radi prestanka određivanja te treće zemlje kao sigurne.

(85)

Komisija bi, uz pomoć Agencije za azil, trebala preispitivati stanje u trećim zemljama koje više nisu određene kao sigurne zemlje podrijetla ili sigurne treće zemlje na razini Unije, uključujući i slučajeve u kojima je država članica obavijestila Komisiju da na temelju potkrijepljene procjene smatra da, uslijed promjena stanja u toj trećoj zemlji, ona ponovno ispunjava uvjete utvrđene u ovoj Uredbi za određivanje kao sigurne. U tom bi slučaju države članice tu treću zemlju mogle odrediti kao sigurnu zemlju podrijetla ili sigurnu treću zemlju na nacionalnoj razini samo ako Komisija ne uloži prigovore na to određivanje u roku od dvije godine od datuma prestanka određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije. Ako Komisija smatra da su ti uvjeti ispunjeni, može predložiti izmjenu određivanja sigurnih trećih zemalja ili sigurnih zemalja podrijetla na razini Unije kako bi se dodala ta treća zemlja.

(86)

U odnosu na ukidanje statusa izbjeglice ili statusa supsidijarne zaštite, države članice trebale bi osigurati da su osobe koje se koriste međunarodnom zaštitom propisno obaviještene o mogućem ponovnom razmatranju njihova statusa te da imaju mogućnost dostavljanja svojeg mišljenja u razumnom roku, putem pisane izjave i u osobnom intervjuu, prije nego što nadležna tijela mogu donijeti obrazloženu odluku o ukidanju njihova statusa.

(87)

Na odluke donesene u vezi sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu kojima se taj zahtjev odbija kao nedopušten, neutemeljen ili očito neutemeljen u odnosu na status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite ili jer se od njega prešutno odustalo, kao i odluke o ukidanju statusa izbjeglice ili statusa supsidijarne zaštite, trebalo bi se primjenjivati djelotvorno pravno sredstvo pred sudom u skladu sa svim zahtjevima i uvjetima iz članka 47. Povelje. Radi osiguravanja djelotvornosti postupka tražitelj bi trebao izjaviti pravni lijek unutar utvrđenog roka. Kako bi mogao ispuniti te rokove te radi osiguravanja djelotvornog pristupa sudskom preispitivanju, tražitelj bi trebao imati pravo na besplatnu pravnu pomoć i zastupanje. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje mogućnost da se tražitelji ili korisnici međunarodne zaštite koriste drugim opće primjenjivim pravnim sredstvima predviđenima na nacionalnoj razini koji nisu specifični za postupak odobrenja ili oduzimanja međunarodne zaštite.

(88)

U nekim državama članicama pravnim postupovnim odredbama zahtijeva se postupanje u drugom stupnju povodom pravnog lijeka iznad onog koji se zahtijeva u skladu s ovom Uredbom. S obzirom na načela proporcionalnosti i supsidijarnosti te vodeći računa o postupovnoj autonomiji država članica, kao i ciljevima ove Uredbe, primjereno je predvidjeti fleksibilnu definiciju konačne odluke s pomoću upućivanja na nacionalno pravo, pri čemu se podrazumijeva da bi države članice trebale osigurati barem pravna sredstva utvrđena u poglavlju V. ove Uredbe prije nego što odluka postane konačna u skladu s nacionalnim pravom. Ako je namjera za podnošenje naknadnog zahtjeva izražena prije nego što odluka o prethodnom zahtjevu postane konačna, trebalo bi je smatrati daljnjim dokazom i, prema potrebi, razmotriti u okviru upravnog postupka ili postupka povodom pravnog lijeka koji je u tijeku.

(89)

Pojam suda koncept je uređen pravom Unije, kako ga tumači Sud Europske unije. Pojam suda, među drugim elementima, može značiti samo tijelo koje djeluje kao treća strana u odnosu na tijelo koje je donijelo odluku koja čini predmet postupka. To bi tijelo trebalo izvršavati sudske funkcije i nije odlučujuće je li to tijelo priznato kao sud na temelju nacionalnog prava. Ova Uredba ne bi trebala utjecati na nadležnost država članica da organiziraju svoj nacionalni sudski sustav i odrede broj tijela koja odlučuju o pravnom lijeku. Ako je nacionalnim pravom predviđena mogućnost podnošenja daljnjih pravnih lijekova protiv odluke donesene povodom prvog pravnog lijeka ili naknadnih pravnih lijekova, postupak i suspenzivni učinak takvih pravnih lijekova trebali bi biti uređeni nacionalnim pravom, u skladu s pravom Unije i međunarodnim obvezama.

(90)

Za potrebe postupka povodom pravnog lijeka, države članice mogle bi predvidjeti da se rasprave pred prvostupanjskim sudom mogu održavati putem videokonferencije, pod uvjetom da su uspostavljeni potrebni aranžmani.

(91)

Kako bi tražitelj mogao ostvariti svoje pravo na djelotvorno pravno sredstvo protiv odluke o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu, svi učinci odluke o vraćanju trebali bi se automatski suspendirati sve dok tražitelj ima pravo na ostanak ili mu je dopušten ostanak na državnom području države članice.

(92)

Tražitelji bi u načelu trebali imati pravo na ostanak na državnom području države članice do isteka roka za izjavljivanje pravnog lijeka pred prvostupanjskim sudom i, ako se takvo pravo ostvari u utvrđenom roku, do ishoda pravnog lijeka. Tražitelj ne bi trebao imati automatsko pravo na ostanak za potrebe pravnog lijeka samo u ograničenim slučajevima utvrđenima u ovoj Uredbi u kojima je vjerojatno da će zahtjevi biti neutemeljeni i ne dovodeći u pitanje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(93)

U slučajevima u kojima tražitelj nema automatsko pravo na ostanak za potrebe pravnog lijeka, sud bi i dalje trebao moći dopustiti tražitelju ostanak na državnom području države članice do ishoda pravnog lijeka, na zahtjev tražitelja ili po službenoj dužnosti. U takvim slučajevima tražitelji bi trebali imati pravo na ostanak do isteka roka za podnošenje zahtjeva sudu da im se dopusti ostanak i, ako je tražitelj dao takav zahtjev u utvrđenom roku, do odluke nadležnog suda. Kako bi se odvratilo od podnošenja naknadnih zahtjeva u cilju zlouporabe ili u posljednjem trenutku, države članice trebale bi u nacionalnom pravu moći predvidjeti da tražitelji u slučaju odbijenih naknadnih zahtjeva ne bi trebali imati pravo na ostanak tijekom tog razdoblja, u cilju sprečavanja podnošenja daljnjih neutemeljenih naknadnih zahtjeva. U okviru postupka utvrđivanja treba li se tražitelju dopustiti ostanak do ishoda pravnog lijeka, tražitelju bi trebalo na odgovarajući način jamčiti pravo na obranu tako da mu se osiguraju potrebna usluga usmenog prevođenja i pravna pomoć. Nadalje, nadležni sud trebao bi moći razmotriti činjenične i pravne aspekte odluke o odbijanju zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite.

(94)

Kako bi se osiguralo djelotvorno vraćanje, tražitelji ne bi trebali imati pravo na ostanak na državnom području države članice tijekom drugostupanjskog ili daljnjeg postupka povodom pravnog lijeka pred sudom protiv negativne odluke u vezi sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu, pri čemu se ne dovodi u pitanje mogućnost suda da tražitelju dopusti ostanak.

(95)

Kako bi se osigurala dosljednost pravnog preispitivanja odluke o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu i popratne odluke o vraćanju koje provodi sud, a s ciljem ubrzavanja razmatranja predmeta i smanjenja opterećenja nadležnih pravosudnih tijela, takve bi odluke trebale podlijegati zajedničkom postupku pred istim sudom ako ih se donosi kao dio s time povezane odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu ili odluke o oduzimanju međunarodne zaštite.

(96)

Kako bi se osigurala pravednost i objektivnost u obradi zahtjeva i djelotvornost u zajedničkom postupku za međunarodnu zaštitu, trebalo bi odrediti rokove za upravni postupak.

(97)

U skladu s člankom 72. UFEU-a, ovom se Uredbom ne utječe na izvršavanje odgovornosti koje države članice imaju u pogledu očuvanja javnog reda i mira te zaštite unutarnje sigurnosti.

(98)

Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (19) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju obavljaju države članice u okviru primjene ove Uredbe.

(99)

Svaka obrada osobnih podataka koju provodi Agencija za azil u okviru ove Uredbe trebala bi se provesti u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (20) te s Uredbom (EU) 2021/2303, a u okviru nje bi se posebno trebala poštovati načela nužnosti i proporcionalnosti.

(100)

Svi osobni podaci prikupljeni pri upisu ili podnošenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu i tijekom osobnog intervjua trebali bi se smatrati dijelom dosjea tražitelja i trebali bi se pohranjivati dovoljni broj godina s obzirom na to da državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koje zatraže međunarodnu zaštitu u jednoj državi članici mogu još godinama pokušavati zatražiti međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici ili podnositi daljnje naknadne zahtjeve u istoj ili drugoj državi članici. S obzirom na to da će nakon razdoblja od deset godina od trenutka kada im je odobrena međunarodna zaštita većina državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koje više godina borave u Uniji steći status stalnog boravka ili čak i državljanstvo države članice, to bi se trebalo smatrati razdobljem u kojem je nužno pohranjivati osobne podatke, uključujući otiske prstiju i prikaze lica.

(101)

Ova se Uredba ne odnosi na postupke među državama članicama uređene Uredbom (EU) 2024/1351, među ostalim i u pogledu pravnih lijekova u okviru tih postupaka.

(102)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na tražitelje na koje se primjenjuje Uredba (EU) 2024/1351 uz odredbe te Uredbe i ne dovodeći ih u pitanje.

(103)

Kako bi se osigurala dosljedna provedba ove Uredbe do početka njezine primjene, trebalo bi izraditi i provesti provedbene planove na razini Unije i na nacionalnoj razini kojima se utvrđuju nedostaci i operativne faze za svaku državu članicu.

(104)

Trebalo bi provoditi evaluaciju primjene ove Uredbe u redovitim vremenskim razmacima.

(105)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno utvrđivanje zajedničkog postupka za odobrenje i oduzimanje međunarodne zaštite, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka ove Uredbe on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(106)

U skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(107)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(108)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata osobito Poveljom. Ovom se Uredbom posebno nastoji osigurati puno poštovanje ljudskog dostojanstva te promicati primjena članaka 1., 4., 8., 18., 19., 21., 23., 24. i 47. Povelje,

1.

„izbjeglica” znači državljanin treće zemlje koji se, zbog osnovanog straha od proganjanja zbog njegove rase, religije, nacionalnosti, političkog uvjerenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini, nalazi izvan zemlje čiji je državljanin i koji se ne može ili, zbog takvog straha, ne želi koristiti zaštitom te zemlje ili osoba bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje prethodnog uobičajenog boravišta i koja se zbog istih navedenih razloga ne može ili, zbog takvog straha, ne želi vratiti u tu zemlju te na koju se ne primjenjuje članak 12. Uredbe (EU) 2024/1347;

2.

„osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja se ne kvalificira kao izbjeglica, ali za koju se opravdano vjeruje da bi, ako bi se vratila u svoju zemlju podrijetla ili, ako se radi o osobi bez državljanstva, u zemlju prethodnog uobičajenog boravišta, bila izložena stvarnom riziku od ozbiljne nepravde kako je definirana u članku 15. Uredbe (EU) 2024/1347 i na koju se ne primjenjuje članak 17. stavci 1. i 2. te uredbe te koja se ne može ili, zbog tog rizika, ne želi koristiti zaštitom te zemlje;

3.

„status izbjeglice” znači priznavanje kao izbjeglice državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva od strane države članice u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347;

4.

„status supsidijarne zaštite” znači priznavanje, od strane države članice, državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva kao osobe koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347;

5.

„međunarodna zaštita” znači status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite;

6.

„maloljetnik” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od 18 godina;

7.

„maloljetnik bez pratnje” znači maloljetnik koji stigne na državno područje države članice bez pratnje odrasle osobe koja je odgovorna za njega u skladu s pravom ili praksom dotične države članice te tako dugo dok taj maloljetnik nije pod stvarnom skrbi takve odrasle osobe, uključujući maloljetnika koji ostane bez pratnje nakon ulaska na državno područje država članica;

8.

„konačna odluka” znači odluka o tome priznaje li se državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite na temelju Uredbe (EU) 2024/1347, uključujući odluku o odbijanju zahtjeva kao nedopuštenog ili odluku o odbijanju zahtjeva jer se od njega prešutno ili izričito odustalo, koja više ne podliježe pravnom sredstvu u okviru poglavlja V. ove Uredbe ili koja je u skladu s nacionalnim pravom postala konačna, bez obzira na to ima li tražitelj pravo na ostanak u skladu s ovom Uredbom;

9.

„razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu” znači razmatranje dopuštenosti ili osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EU) 2024/1347;

10.

„biometrijski podaci” znači biometrijski podaci kako su definirani u članku 2. točki (s) Uredbe (EU) 2024/1358;

11.

„odgovarajući kapacitet” znači kapacitet potreban u bilo kojem trenutku za provedbu postupka azila na granici i postupka vraćanja na granici uspostavljenog na temelju Uredbe (EU) 2024/1349 ili, ako je to primjenjivo, jednakovrijednog postupka vraćanja na granici uspostavljenog nacionalnim pravom;

12.

„zahtjev za međunarodnu zaštitu” ili „zahtjev” znači zahtjev državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za zaštitu države članice, pri čemu se može smatrati da traži status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite;

13.

„tražitelj” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji traže međunarodnu zaštitu o čemu još nije donesena konačna odluka;

14.

„tražitelj kojem su potrebna posebna postupovna jamstva” znači tražitelj čija je sposobnost ostvarivanja prava i ispunjavanja obveza iz ove Uredbe ograničena zbog njegovih osobnih okolnosti, kao što su posebne ranjivosti;

15.

„osoba bez državljanstva” znači osoba koju nijedna država prema svojem zakonodavstvu ne smatra svojim državljaninom;

16.

„tijelo odlučivanja” znači bilo koje kvazi-sudsko ili upravno tijelo u državi članici koje je odgovorno za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i ovlašteno donositi odluke u okviru upravnog postupka;

17.

„oduzimanje međunarodne zaštite” znači odluka tijela odlučivanja ili nadležnog suda o ukidanju ili prestanku međunarodne zaštite, među ostalim odbijanjem njezina obnavljanja, u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347;

18.

„ostanak u državi članici” znači ostanak na državnom području, među ostalim na granici ili tranzitnim područjima, države članice u kojoj je izražena namjera podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili u kojoj se on razmatra;

19.

„naknadni zahtjev” znači daljnji zahtjev za međunarodnu zaštitu za koji je izražena namjera za podnošenje u bilo kojoj državi članici nakon donošenja konačne odluke o prethodnom zahtjevu, uključujući slučajeve u kojima je zahtjev odbijen jer se od njega izričito ili prešutno odustalo;

20.

„odgovorna država članica” znači država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351.

(a)

zaprimanje i razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

(b)

donošenje odluka o zahtjevima za međunarodnu zaštitu;

(c)

donošenje odluka o oduzimanju međunarodne zaštite.

(a)

stručnjaci koje rasporedi Agencija Europske unije za azil („Agencija za azil”), u skladu s Uredbom (EU) 2021/2303; i

(b)

nadležna tijela druge države članice koja je ta država članica zadužila za zaprimanje, upis ili razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

(a)

pristup tražiteljima, među ostalim onima koji se nalaze u prihvatnim centrima, koji su zadržani i onima koji se nalaze na granici i u tranzitnim područjima;

(b)

pristup informacijama o pojedinačnim zahtjevima za međunarodnu zaštitu, o tijeku postupka i donesenim odlukama, pod uvjetom da je tražitelj da na to pristanak;

(c)

da u okviru obavljanja svoje dužnosti nadzora na temelju članka 35. Konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je dopunjena Njujorškim protokolom od 31. siječnja 1967. („Ženevska konvencija”)., bilo kojem nadležnom tijelu izloži svoja stajališta u vezi s pojedinačnim zahtjevima za međunarodnu zaštitu u svakoj fazi postupka.

(a)

navodnim počiniteljima proganjanja ili ozbiljne nepravde ne otkrivaju informacije povezane s pojedinačnim zahtjevima za međunarodnu zaštitu ni činjenicu da je izražena namjera za podnošenje zahtjeva;

(b)

od navodnih počinitelja proganjanja ili ozbiljne nepravde ne pribavljaju bilo kakve informacije na način koji bi doveo do toga da takvi počinitelji budu obaviješteni o činjenici da je dotični tražitelj izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

(a)

pravu na podnošenje pojedinačnog zahtjeva;

(b)

rokovima i fazama postupka koje treba slijediti;

(c)

njihovim pravima i obvezama tijekom postupka, među ostalim onima na temelju Uredbe (EU) 2024/1351, i posljedicama neispunjavanja tih obveza, posebno u vezi s izričitim ili prešutnim odustajanjem od zahtjeva;

(d)

pravu na besplatno pravno savjetovanje u vezi s podnošenjem pojedinačnog zahtjeva te na pravnu pomoć i zastupanje u svim fazama postupka na temelju odjeljka III. ovog poglavlja i u skladu s člancima 15., 16., 17., 18. i 19.;

(e)

načinu na koji mogu ispuniti obvezu dostavljanja elemenata iz članka 4. Uredbe (EU) 2024/1347;

(f)

odluci tijela odlučivanja u skladu s člankom 36.

(a)

dostavlja podatke iz članka 27. stavka 1. točaka (a), (b) i (d);

(b)

daje objašnjenje ako ne posjeduje identifikacijsku ili putnu ispravu;

(c)

pruža informacije o svim promjenama u pogledu mjesta boravka, adrese, telefonskog broja ili adrese e-pošte;

(d)

dostavlja biometrijske podatke;

(e)

podnosi zahtjev u skladu s člankom 28. i dostupan je tijekom cijelog postupka;

(f)

što je prije moguće podnosi dokumente koje posjeduje, a koji su relevantni za razmatranje zahtjeva;

(g)

prisustvuje osobnom intervjuu, ne dovodeći u pitanje članak 13.;

(h)

ostaje na državnom području države članice u kojoj mora biti prisutan u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe (EU) 2024/1351.

(a)

podnese naknadni zahtjev u skladu s člankom 55., te su ispunjeni uvjeti iz članka 56.;

(b)

izručen je, predan ili transferiran ili će biti izručen, predan ili transferiran u drugu državu članicu, treću zemlju, Međunarodnom kaznenom sudu ili nekom drugom međunarodnom sudu u svrhu vođenja kaznenog progona, ili izvršenja kazne zatvora ili mjere oduzimanja slobode;

(c)

predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost, ne dovodeći u pitanje članke 12. i 17. Uredbe (EU) 2024/1347, pod uvjetom da primjena takve iznimke ne dovodi do udaljavanja tražitelja u treću zemlju, čime bi se prekršilo načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(a)

mora biti osposobljena za to da u obzir uzme osobne i opće okolnosti zahtjeva, uključujući stanje koje prevladava u zemlji podrijetla tražitelja, njegovo kulturno podrijetlo, dob, rod, rodni identitet, seksualnu orijentaciju, ranjivost i posebne postupovne potrebe;

(b)

ne smije nositi vojnu odoru ili odoru tijela za izvršavanje zakonodavstva.

(a)

općenito biti upoznato s čimbenicima koji bi mogli negativno utjecati na sposobnost tražitelja da sudjeluje u intervjuu, kao što su naznake da je ta osoba u prošlosti bila mučena ili žrtva trgovanja ljudima;

(b)

prije toga proći osposobljavanje koje uključuje relevantne elemente navedene među onima iz članka 8. stavka 4. Uredbe (EU) 2021/2303.

(a)

tijelo odlučivanja može donijeti pozitivnu odluku u pogledu statusa izbjeglice ili statusa supsidijarne zaštite na temelju raspoloživih dokaza, pod uvjetom da status supsidijarne zaštite pruža ista prava i koristi kao i status izbjeglice na temelju prava Unije i nacionalnog prava;

(b)

tijelo odlučivanja smatra da zahtjev nije nedopušten na temelju raspoloživih dokaza;

(c)

tijelo odlučivanja smatra da tražitelj nije sposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati u intervjuu zbog trajnih okolnosti na koje tražitelj ne može utjecati;

(d)

u slučaju naknadnog zahtjeva, prethodno razmatranje iz članka 55. stavka 4. provodi se na temelju pisane izjave;

(e)

tijelo odlučivanja smatra da je zahtjev nedopušten na temelju članka 38. stavka 1. točke (c).

(a)

ako se na temelju nacionalnog prava snimka ili transkript intervjua mogu dopustiti kao dokaz u postupku povodom pravnog lijeka; ili

(b)

ako je tijelu odlučivanja jasno da će tražitelju biti odobren status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite pod uvjetom da status supsidijarne zaštite pruža ista prava i povlastice kao i status izbjeglice na temelju prava Unije i nacionalnog prava.

(a)

smjernica i objašnjenja u vezi s upravnim postupkom, uključujući informacije o pravima i obvezama tijekom tog postupka;

(b)

pomoć u vezi s podnošenjem zahtjeva i smjernice o:

(a)

riječ je o prvom naknadnom zahtjevu, za koji se smatra da je podnesen samo kako bi se odgodilo ili otežalo izvršenje odluke o vraćanju koja bi dovela do skorašnjeg udaljavanja tražitelja iz te države članice;

(b)

riječ je o drugom ili sljedećem naknadnom zahtjevu;

(c)

tražitelju već pomaže i zastupa ga pravni savjetnik.

(a)

smatra se da tražitelj, koji mora iznijeti svoje financijsko stanje, raspolaže dostatnim sredstvima da si omogući pravnu pomoć i zastupanje o vlastitom trošku;

(b)

smatra se da pravni lijek nema stvarnih izgleda za uspjeh ili da mu je svrha zlouporaba;

(c)

pravni lijek ili preispitivanje u drugom ili višem stupnju, kako je predviđeno nacionalnim pravom, što obuhvaća ponovna saslušanja ili preispitivanja pravnog lijeka;

(d)

tražitelju već pomaže ili ga zastupa pravni savjetnik.

(a)

omogućuje pristup takvim informacijama ili izvorima koji su na raspolaganju sudovima u postupku povodom pravnog lijeka; i

(b)

osigurava poštovanje prava tražitelja na obranu.

(a)

određuju što je prije moguće i u svakom slučaju pravodobno za potrebe stavka 6. i, ako je to primjenjivo, stavka 7. osobu s potrebnim vještinama i stručnim znanjem koja će privremeno pružati pomoć maloljetniku kako bi se zaštitili njegovi najbolji interesi i opća dobrobit, čime se maloljetniku omogućuje da ostvaruje prava na temelju ove Uredbe i, ako je to primjenjivo, da djeluje u svojstvu zastupnika dok se ne imenuje zastupnik;

(b)

imenuju zastupnika što je prije moguće, a najkasnije u roku od 15 radnih dana od datuma na koji je izražena namjera za podnošenje zahtjeva.

(a)

maloljetnika bez pratnje, na način prilagođen djeci i na jeziku koji razumije, o imenovanju osobe iz stavka 2. prvog podstavka točke (a) i njegova zastupnika te o tome kako na povjerljiv i siguran način podnijeti pritužbu protiv osobe iz stavka 2. prvog podstavka točaka (a) ili (b);

(b)

tijelo odlučivanja i tijelo nadležno za registraciju namjere za podnošenje zahtjeva, ako je to primjenjivo, da je za maloljetnika bez pratnje imenovan zastupnik; i

(c)

osobu iz stavka 2. prvog podstavka točke (a) i zastupnika o relevantnim činjenicama, postupovnim koracima i rokovima koji se odnose na zahtjev maloljetnika bez pratnje.

(a)

pruža maloljetniku bez pratnje relevantne informacije u vezi s postupcima predviđenima u ovoj Uredbi;

(b)

ako je to primjenjivo, pruža maloljetniku bez pratnje pomoć u vezi s postupkom procjene dobi iz članka 25.;

(c)

ako je to primjenjivo, pruža maloljetniku bez pratnje relevantne informacije i pomoć u vezi s postupcima predviđenima u uredbama (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1358.

(a)

ako je to primjenjivo, pruža maloljetniku bez pratnje relevantne informacije u vezi s postupcima predviđenima u ovoj Uredbi;

(b)

ako je to primjenjivo, pruža mu pomoć u vezi s postupkom procjene dobi iz članka 25.;

(c)

ako je to primjenjivo, pruža mu pomoć u vezi s registracijom namjere za podnošenje zahtjeva;

(d)

ako je to primjenjivo pruža mu pomoć u vezi s podnošenjem zahtjeva ili u ime maloljetnika bez pratnje podnosi zahtjev u skladu s člankom 33.;

(e)

ako je to primjenjivo, pruža mu pomoć u vezi s pripremom za osobni intervju i prisustvuje tom intervjuu te obavješćuje maloljetnika bez pratnje o svrsi i mogućim posljedicama osobnog intervjua i o tome kako se pripremiti za taj intervju;

(f)

ako je to primjenjivo, pruža maloljetniku bez pratnje relevantne informacije i pomoć u vezi s postupcima predviđenima u uredbama (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1358.

(a)

ime, datum i mjesto rođenja, rod i državljanstva tražitelja ili činjenicu da je tražitelj osoba bez državljanstva, članove obitelji kako su definirani u članku 2. točki 8. Uredbe (EU) 2024/1351, te u slučaju maloljetnika, braću, sestre ili rođake kako su definirani u članku 2. točki 9. te uredbe koji se nalaze u državi članici, ako je to primjenjivo, kao i druge osobne podatke tražitelja relevantne za postupak za međunarodnu zaštitu i za utvrđivanje odgovorne države članice;

(b)

ako je dostupno, vrstu, broj i razdoblje valjanosti svih identifikacijskih ili putnih isprava tražitelja i zemlju koja je izdala taj dokument, kao i druge dokumente koje je tražitelj dostavio, a koje nadležno tijelo smatra relevantnima za potrebe njegova identificiranja, za postupak za međunarodnu zaštitu te za utvrđivanje odgovorne države članice;

(c)

datum zahtjeva, mjesto gdje je izražena namjera za podnošenje zahtjeva i tijelo kojem je namjera izražena;

(d)

lokaciju tražitelja ili njegovo mjesto boravka ili adresu te, ako su dostupni, telefonski broj i e-adresu putem kojih se tražitelja može kontaktirati.

(a)

ime, datum i mjesto rođenja, rod i državljanstva tražitelja ili, ako je to primjenjivo, naznaku da je riječ o osobi bez državljanstva, prikaz lica i potpis tražitelja;

(b)

tijelo koje je izdalo dokument, datum i mjesto izdavanja te rok valjanosti dokumenta;

(c)

status pojedinca kao tražitelja;

(d)

izjavu u kojoj se navodi da tražitelj ima pravo na ostanak na državnom području te države članice u svrhu razmatranja tog zahtjeva i naznaku može li se tražitelj slobodno kretati na cijelom državnom području te države članice ili samo na dijelu tog državnog područja;

(e)

izjavu da taj dokument nije putna isprava i da tražitelju nije dopušteno putovati bez odobrenja u druge države članice.

(a)

relevantne izjave i dokumente koje je predočio tražitelj u skladu s člankom 4. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) 2024/1347;

(b)

relevantne, precizne i ažurirane informacije u vezi sa stanjem koje prevladava u zemlji podrijetla tražitelja u trenutku donošenja odluke o zahtjevu, uključujući zakone i propise zemlje podrijetla i način na koji se oni primjenjuju, dobivene od relevantnih i dostupnih nacionalnih, Unijinih i međunarodnih izvora, uključujući organizacije za prava djece te, ako je dostupno, zajedničku analizu stanja u određenim zemljama podrijetla i smjernice iz članka 11. Uredbe (EU) 2021/2303;

(c)

ako se primjenjuje koncept prve zemlje azila ili sigurne treće zemlje, relevantne, precizne i ažurirane informacije o stanju koje prevladava u trećoj zemlji koja se smatra prvom zemljom azila ili sigurnom trećom zemljom u trenutku donošenja odluke o zahtjevu, uključujući informacije i analizu o sigurnim trećim zemljama iz članka 12. Uredbe (EU) 2021/2303;

(d)

položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući čimbenike kao što su podrijetlo, dob, rod, rodni identitet i seksualna orijentacija kako bi se procijenilo bi li se, s obzirom na osobne okolnosti tražitelja, postupci kojima je tražitelj bio izložen ili bi mogao biti izložen mogli smatrati proganjanjem ili ozbiljnom nepravdom;

(e)

jesu li aktivnosti u kojima je tražitelj sudjelovao od napuštanja zemlje podrijetla za isključivu ili glavnu svrhu imale stvaranje uvjeta potrebnih za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kako bi se procijenilo bi li se tim aktivnostima tražitelj izložio proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi iz članka 5. Uredbe (EU) 2024/1347 ako bi se vratio u tu zemlju;

(f)

može li se od tražitelja razumno očekivati da se koristi zaštitom druge zemlje u kojoj bi mogao zatražiti državljanstvo;

(g)

pod uvjetom da država ili državni predstavnici nisu počinitelji proganjanja ili ozbiljne nepravde, primjenjuje li se alternativna mogućnost zaštite unutar zemlje iz članka 8. Uredbe (EU) 2024/1347.

(a)

ako smatra da je vjerojatno da je zahtjev utemeljen;

(b)

ako tražitelj ima posebne potrebe prihvata u smislu članka 24. Direktive (EU) 2024/1346 ili ima potrebu za posebnim postupovnim jamstvima iz članaka od 20. do 23. ove Uredbe, posebice ako je riječ o maloljetniku bez pratnje;

(c)

ako postoje opravdani razlozi da se tražitelj smatra prijetnjom za nacionalnu sigurnost ili javni poredak država članica;

(d)

ako je riječ o naknadnom zahtjevu;

(e)

ako se na tražitelja primjenjuje odluka u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (e) Direktive (EU) 2024/1346 te ako je sudjelovao u ometanju javnog reda ili kriminalnom ponašanju.

(a)

nerazmjeran broj državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu unutar istog vremenskog razdoblja, zbog čega nije moguće zaključiti postupak za utvrđivanje dopuštenosti unutar utvrđenih rokova;

(b)

postupak uključuje složena činjenična ili pravna pitanja;

(c)

kašnjenje se jasno i isključivo može pripisati propuštanju tražitelja da ispuni svoje obveze na temelju članka 9.

(a)

ako nerazmjeran broj državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu unutar istog vremenskog razdoblja, zbog čega nije moguće zaključiti postupak unutar roka od šest mjeseci;

(b)

ako postupak uključuje složena činjenična ili pravna pitanja;

(c)

ako se kašnjenje jasno i isključivo može pripisati propuštanju tražitelja da ispuni svoje obveze na temelju članka 9.

(a)

preispituje stanje u toj zemlji podrijetla najmanje svaka četiri mjeseca;

(b)

ako je dostupno, uzima u obzir preispitivanje stanja u toj zemlji podrijetla koje je provela Agencija za azil;

(c)

obavješćuje dotične tražitelje, na jeziku koji razumiju ili se opravdano pretpostavlja da ga razumiju i što je prije moguće, o razlozima odgode.

(a)

zemlja koja nije država članica smatra se prvom zemljom azila za tražitelja na temelju članka 58., osim ako nije jasno da tražitelj neće biti prihvaćen ili ponovno prihvaćen u tu zemlju;

(b)

zemlja koja nije država članica smatra se sigurnom trećom zemljom za tražitelja na temelju članka 59., osim ako je jasno da tražitelj neće biti prihvaćen ili ponovno prihvaćen u tu zemlju;

(c)

država članica koja nije država članica koja razmatra zahtjev odobrila je tražitelju međunarodnu zaštitu;

(d)

međunarodni kazneni sud omogućio je sigurno premještanje tražitelja u državu članicu ili treću zemlju ili nedvosmisleno poduzima djelovanja u tom smislu, osim ako su nastupile nove relevantne okolnosti koje sud nije uzeo u obzir ili ako nije postojala pravna mogućnost da se pred tim međunarodnim kaznenim sudom iznesu okolnosti relevantne za međunarodno priznate standarde ljudskih prava;

(e)

dotičnom tražitelju izdana je odluka o vraćanju u skladu s člankom 6. Direktive 2008/115/EZ te je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva tek nakon sedam radnih dana od datuma na koji je tražitelj primio odluku o vraćanju, pod uvjetom da je obaviješten o posljedicama neizražavanja namjere za podnošenje zahtjeva u tom roku i da nisu nastupile nove relevantne okolnosti nakon isteka tog roka.

(a)

ako je odgovorna druga država članica u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351;

(b)

ako se zahtjev odbija kao nedopušten u skladu s člankom 38.; ili

(c)

ako se od zahtjeva izričito ili prešutno odustalo, ne dovodeći u pitanje članak 40. stavak 2. i članak 41. stavak 5.

(a)

ako tražitelj neopravdano nije podnio zahtjev u skladu s člankom 28., unatoč tome što je imao stvarnu mogućnost da to učini;

(b)

ako tražitelj odbija surađivati tako što ne daje informacije iz članka 27. stavka 1. točaka (a) i (b) ili ne daje svoje biometrijske podatke;

(c)

ako tražitelj odbija dostaviti svoju adresu, ako je ima, osim ako nadležna tijela osiguravaju smještaj;

(d)

ako tražitelj, bez opravdanog razloga, nije prisustvovao osobnom intervjuu iako je bio dužan prisustvovati na temelju članka 13. ili ako je bez opravdanog razloga odbio odgovarati na pitanja tijekom intervjua do te mjere da ishod intervjua nije bio dovoljan za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva;

(e)

ako tražitelj više puta nije ispunio obveze izvješćivanja koje ima u skladu s člankom 9. stavkom 4. ili ako nije dostupan nadležnim upravnim ili pravosudnim tijelima, osim ako može dokazati da nije bio dostupan zbog posebnih okolnosti izvan njegove kontrole;

(f)

ako je tražitelj podnio zahtjev u državi članici koja nije država članica predviđena člankom 17. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) 2024/1351 i ako nije prisutan u toj državi članici dok se ne odredi odgovorna država članica ili do provedbe postupka transfera, ako je to primjenjivo.

(a)

tražitelj je, pri podnošenju zahtjeva i iznošenju činjenica, naveo samo pitanja koja nisu relevantna za razmatranje kvalificira li se kao korisnik međunarodne zaštite u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347;

(b)

tražitelj je iznio jasno nedosljedne, proturječne, jasno lažne ili očito nevjerojatne tvrdnje ili tvrdnje koje su oprečne relevantnim i dostupnim informacijama o zemlji podrijetla, zbog čega je njegov zahtjev jasno neuvjerljiv u pogledu toga kvalificira li se kao korisnik međunarodne zaštite u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347;

(c)

smatra se da je tražitelj, nakon što mu je pružena puna prilika da navede dobar razlog, namjerno obmanuo nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija ili dokumenata ili uskraćivanjem relevantnih informacija ili dokumenata, posebice u vezi sa svojim identitetom ili državljanstvom, koji su mogli negativno utjecati na odluku ili ako postoje jasni razlozi na temelju kojih se može smatrati da je tražitelj zlonamjerno uništio identifikacijsku ili putnu ispravu ili je se riješio kako bi se spriječilo utvrđivanje njegova identiteta ili državljanstva;

(d)

tražitelj izražava namjeru za podnošenje zahtjeva samo zato da bi odgodio, otežao ili spriječio izvršenje odluke o njegovu udaljavanju s državnog područja države članice;

(e)

treća zemlja može se smatrati sigurnom zemljom podrijetla za tražitelja u smislu ove Uredbe;

(f)

postoje opravdani razlozi da se tražitelj smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost ili javni poredak države članice ili je tražitelj bio prisilno protjeran zbog ozbiljnih razloga nacionalne sigurnosti ili javnog poretka na temelju nacionalnog prava;

(g)

zahtjev je naknadni zahtjev koji nije nedopušten;

(h)

tražitelj je nezakonito ušao na državno područje države članice ili je nezakonito produžio svoj boravak te se bez valjanog razloga nije javio nadležnim tijelima niti izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu što je prije moguće, s obzirom na okolnosti njegova ulaska;

(i)

tražitelj je zakonito ušao na državno područje države članice, ali bez valjanog razloga nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu što je prije moguće, s obzirom na razloge njegova zahtjeva; ovom točkom ne dovodi se u pitanje potreba za međunarodnom zaštitom koja nastaje na licu mjesta (sur place); ili

(j)

tražitelj ima državljanstvo treće zemlje ili, u slučaju osoba bez državljanstva, prethodno uobičajeno boravište u trećoj zemlji za koju je udio odluka o odobravanju međunarodne zaštite koje izdaje tijelo odlučivanja, prema najnovijim dostupnim godišnjim prosječnim podacima Eurostata za cijelu Uniju, 20 % ili manji, osim ako tijelo odlučivanja procijeni da je od objavljivanja relevantnih podataka Eurostata došlo do znatne promjene u dotičnoj trećoj zemlji ili da tražitelj pripada kategoriji osoba za koje se udio od 20 % ili manji ne može smatrati reprezentativnim za njihove potrebe za zaštitom, uzimajući u obzir, među ostalim, znatne razlike između prvostupanjskih i konačnih odluka.

(a)

ako tražitelj dolazi iz treće zemlje koja se može smatrati sigurnom zemljom podrijetla u smislu ove Uredbe;

(b)

ako postoje opravdani razlozi da se tražitelj smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost ili javni poredak države članice ili je tražitelj bio prisilno protjeran zbog ozbiljnih razloga nacionalne sigurnosti ili javnog poretka na temelju nacionalnog prava;

(c)

ako je zahtjev naknadni zahtjev koji nije nedopušten;

(d)

ako se smatra da je tražitelj, nakon što mu je pružena puna prilika da navede dobar razlog, namjerno obmanuo nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija ili dokumenata ili uskraćivanjem relevantnih informacija ili dokumenata, posebice u vezi sa svojim identitetom ili državljanstvom, koji su mogli negativno utjecati na odluku ili ako postoje jasni razlozi na temelju kojih se može smatrati da je tražitelj zlonamjerno uništio identifikacijsku ili putnu ispravu ili je se riješio kako bi spriječio utvrđivanje njegova identiteta ili državljanstva; ili

(e)

ako tražitelj ima državljanstvo treće zemlje ili, u slučaju osoba bez državljanstva, prethodno uobičajeno boravište u trećoj zemlji za koju je udio odluka o odobravanju međunarodne zaštite koje izdaje tijelo odlučivanja, prema najnovijim dostupnim godišnjim prosječnim podacima Eurostata za cijelu Uniju, 20 % ili manji, osim ako tijelo odlučivanja procijeni da je od objavljivanja relevantnih podataka Eurostata došlo do znatne promjene u dotičnoj trećoj zemlji ili da tražitelj pripada kategoriji osoba za koje se udio od 20 % ili manji ne može smatrati reprezentativnim za njihove potrebe za zaštitom, uzimajući u obzir, među ostalim, znatne razlike između prvostupanjskih i konačnih odluka.

(a)

nakon što je izražena namjera za podnošenje zahtjeva na graničnom prijelazu na vanjskoj granici ili tranzitnom području;

(b)

nakon uhićenja u vezi s neovlaštenim prelaskom vanjske granice;

(c)

nakon iskrcavanja na državnom području države članice nakon operacije traganja i spašavanja;

(d)

nakon premještanja u skladu s člankom 67. stavkom 11. Uredbe (EU) 2024/1351.

(a)

tražitelj nema pravo na ostanak na državnom području države članice u skladu s člankom 10. stavkom 4. točkama (a) ili (c);

(b)

tražitelj nema pravo na ostanak na državnom području države članice u skladu s člankom 68. i nije zatražio da mu se dopusti ostanak za potrebe postupka povodom pravnog lijeka u primjenjivom roku;

(c)

tražitelj nema pravo na ostanak na državnom području države članice u skladu s člankom 68. i sud je odlučio da tražitelju nije dopušten ostanak do ishoda postupka povodom pravnog lijeka.

(a)

nedopuštenosti zahtjeva u skladu s člankom 38.;

(b)

osnovanosti zahtjeva ako je prisutna bilo koja od okolnosti navedenih u članku 42. stavku 1. točkama od (a) do (g) i točki (j) te članku 42. stavku 3. točki (b).

(a)

zahtjevima određenih državljana trećih zemalja ili, u slučaju osoba bez državljanstva, prethodnog uobičajenog boravišta u trećoj zemlji, za koje je u slučaju negativne odluke više vjerojatno da će ih se vratiti, ovisno o slučaju, u njihovu zemlju podrijetla, zemlju prethodnog uobičajenog boravišta, sigurnu treću zemlju ili prvu zemlju azila u smislu ove Uredbe;

(b)

zahtjevima određenih državljana trećih zemalja ili, u slučaju osoba bez državljanstva, prethodnog uobičajenog boravišta u trećoj zemlji, za koje se iz ozbiljnih razloga smatra da predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak države članice;

(c)

ne dovodeći u pitanje točku (b), zahtjevima određenih državljana trećih zemalja ili, u slučaju osoba bez državljanstva, prethodnog uobičajenog boravišta u trećoj zemlji, koji nisu maloljetnici i članovi njihovih obitelji.

(a)

supružnik tražitelja ili njegov nevjenčani partner u stabilnoj vezi, ako se pravom ili praksom dotične države članice prema nevjenčanim parovima postupa na način koji je usporediv s načinom postupanja prema vjenčanim parovima;

(b)

maloljetna djeca parova iz točke (a) ili tražitelja, pod uvjetom da su nevjenčana i bez obzira na to jesu li rođena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, ili su posvojena, kako je definirano nacionalnim pravom;

(c)

ako je tražitelj maloljetnik i nevjenčan, otac, majka ili druga odrasla osoba koja je za tražitelja odgovorna u skladu s pravom ili praksom države članice u kojoj je odrasla osoba prisutna;

(d)

ako je tražitelj maloljetnik i nevjenčan, braća i sestre tražitelja, pod uvjetom da su nevjenčani i da su maloljetnici.

(a)

broj tražitelja na koje se primjenjuje postupak azila na granici, postupak vraćanja na granici uspostavljen na temelju Uredbe (EU) 2024/1349 ili, ako je to primjenjivo, jednakovrijedan postupak vraćanja na granici utvrđen na temelju nacionalnog prava u dotičnoj državi članici u trenutku obavijesti;

(b)

mjeru iz članka 48. koju dotična država članica namjerava primjenjivati ili nastaviti primjenjivati;

(c)

potkrijepljeno obrazloženje namjere dotične države članice u kojem se opisuje kako bi pribjegavanje toj mjeri moglo pomoći u prevladavanju situacije i, ako je to primjenjivo, druge mjere koje je dotična država članica donijela ili namjerava donijeti na nacionalnoj razini kako bi se ublažila situacija, uključujući one iz članka 6. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1351.

(a)

broju tražitelja na koje se primjenjuje postupak na granici u toj državi članici u tom trenutku;

(b)

kretanju priljeva i odljeva broja osoba na koje se primjenjuju postupci na granici za svaki tjedan tog mjeseca;

(c)

broju osoblja odgovornog za razmatranje zahtjeva u okviru postupka na granici;

(d)

prosječnom trajanju razmatranja tijekom upravne faze postupka; i

(e)

prosječnom trajanju sudskog razmatranja zahtjeva da se dopusti ostanak dok traje postupak povodom pravnog lijeka.

(a)

ako tijelo odlučivanja smatra da razlozi za odbijanje zahtjeva kao nedopuštenog ili za primjenu ubrzanog postupka razmatranja nisu primjenjivi ili više nisu primjenjivi;

(b)

ako se ne može pružiti potrebna potpora tražiteljima s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, uključujući maloljetnike, u skladu s poglavljem IV. Direktive (EU) 2024/1346, na lokacijama iz članka 54.;

(c)

ako se ne može pružiti potrebna potpora tražiteljima kojima su potrebna posebna postupovna jamstva na lokacijama iz članka 54.;

(d)

ako postoje relevantni zdravstveni razlozi da se postupak na granici ne primijeni, uključujući razloge povezane s mentalnim zdravljem;

(e)

ako jamstva i uvjeti za zadržavanje utvrđeni u člancima od 10. do 13. Direktive (EU) 2024/1346 nisu ispunjeni ili više nisu ispunjeni te se na tražitelja ne može primijeniti postupak na granici bez zadržavanja.

(a)

koji znatno povećavaju vjerojatnost da se tražitelj kvalificira kao korisnik međunarodne zaštite u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347; ili

(b)

koji se odnose na prethodno primijenjen razlog nedopuštenosti, u kojem je prethodni zahtjev odbačen kao nedopušten.

(a)

ako je prvi naknadni zahtjev podnesen samo kako bi se odgodilo ili otežalo izvršenje odluke koja bi dovela do skorašnjeg udaljavanja tražitelja iz te države članice i ne razmatra se dalje na temelju članka 55. stavka 7.; ili

(b)

ako je izražena namjera za podnošenje drugog ili daljnjeg naknadnog zahtjeva u bilo kojoj državi članici nakon konačne odluke kojom je prethodni naknadni zahtjev odbijen kao nedopušten ili neutemeljen ili očito neutemeljen.

(a)

osobama iz stavka 1. dopušten je ostanak na državnom području dotične treće zemlje;

(b)

osobe iz stavka 1. imaju pristup sredstvima za život dostatnima za održavanje primjerenog životnog standarda s obzirom na cjelokupno stanje u toj trećoj zemlji domaćinu;

(c)

osobe iz stavka 1. imaju pristup zdravstvenoj skrbi i osnovnom liječenju bolesti pod uvjetima koji su općenito predviđeni u toj trećoj zemlji;

(d)

osobe iz stavka 1. imaju pristup obrazovanju uz uvjete koji su općenito predviđeni u toj trećoj zemlji; i

(e)

dostupna je djelotvorna zaštita dok se ne nađe trajno rješenje.

(a)

tražitelj je ostvarivao djelotvornu zaštitu u skladu sa Ženevskom konvencijom iz članka 57. stavka 1. ili je ostvarivao djelotvornu zaštitu iz članka 57. stavka 2. prije putovanja u Uniju te se i dalje može koristiti tom zaštitom;

(b)

život tražitelja i njegova sloboda nisu ugroženi zbog njegove rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja;

(c)

tražitelju ne prijeti stvarna opasnost od ozbiljne nepravde kako je definirana u članku 15. Uredbe (EU) 2024/1347;

(d)

tražitelj je zaštićen od prisilnog udaljenja ili vraćanja u skladu sa Ženevskom konvencijom i od udaljavanja, kojima bi se kršilo pravo na zaštitu od mučenja i okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja kako je utvrđeno međunarodnim pravom;

(a)

obavješćuje tražitelja u skladu s člankom 36.; i

(b)

tražitelju dostavlja dokument u kojem obavješćuje tijela dotične treće zemlje, na jeziku te zemlje, da se zahtjev sadržajno nije razmatrao zbog primjene koncepta prve zemlje azila.

(a)

život i sloboda osoba koje nisu državljani te zemlje nisu ugroženi zbog rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja;

(b)

osobama koje nisu državljani te zemlje ne prijeti stvarna opasnost od ozbiljne nepravde kako je definirana u članku 15. Uredbe (EU) 2024/1347;

(c)

osobe koje nisu državljani te zemlje zaštićene su od prisilnog udaljenja ili vraćanja u skladu sa Ženevskom konvencijom i od udaljavanja, kojima bi se kršilo pravo na zaštitu od mučenja i okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja kako je utvrđeno međunarodnim pravom;

(d)

postoji mogućnost da se zatraži i, ako su ispunjeni uvjeti, dobije djelotvorna zaštita kako je definirana u članku 57.

(a)

ako je treća zemlja određena kao sigurna treća zemlja na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu s člankom 60. ili člankom 64.; ili

(b)

u odnosu na određenog tražitelja, ako zemlja nije određena kao sigurna treća zemlja na razini Unije ili na nacionalnoj razini, pod uvjetom da su u pogledu tog tražitelja ispunjeni uvjeti iz stavka 1.

(a)

tražitelj ne može dostaviti elemente kojima se opravdava zašto se koncept sigurne treće zemlje ne može primijeniti na njega, u okviru pojedinačne procjene;

(b)

postoji veza između tražitelja i dotične treće zemlje na temelju koje je opravdano da se on uputi u tu zemlju;

(a)

obavješćuje tražitelja u skladu s člankom 36.; i

(b)

tražitelju dostavlja dokument u kojem obavješćuje tijela dotične treće zemlje, na jeziku te zemlje, da se zahtjev sadržajno nije razmatrao zbog primjene koncepta sigurne treće zemlje.

(a)

relevantnim zakonima i propisima zemlje te načinom njihove primjene;

(b)

poštovanjem prava i sloboda utvrđenih Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima ili Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv mučenja, posebno prava od kojih se ne može odstupiti prema članku 15. stavku 2. navedene Europske konvencije;

(c)

nepostojanjem protjerivanja, udaljavanja ili izručenja vlastitih građana u treće zemlje u kojima, među ostalim, postoji ozbiljan rizik da bi bili podvrgnuti smrtnoj kazni, mučenju, proganjanju ili drugoj vrsti neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ili bi im životi ili sloboda bili ugroženi zbog njihove rase, vjere, nacionalnosti, seksualne orijentacije, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja ili u kojoj postoji ozbiljan rizik od protjerivanja, udaljavanja ili izručenja drugoj trećoj zemlji;

(d)

osiguravanjem sustava djelotvornih pravnih sredstava protiv povreda tih prava i sloboda.

(a)

tražitelj ima državljanstvo te zemlje ili je osoba bez državljanstva i prethodno je imao uobičajeno boravište u toj zemlji;

(b)

tražitelj ne spada u kategoriju osoba na koje je primijenjena iznimka pri određivanju treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla;

(c)

tražitelj ne može dostaviti elemente kojima se opravdava zašto se koncept sigurne zemlje podrijetla ne može primijeniti na njega, u okviru pojedinačne procjene.

(a)

osoba se pisanim putem obavješćuje da se ponovno razmatra njezina kvalifikacija za korisnika međunarodne zaštite, kao i razlozi za takvo ponovno razmatranje;

(b)

osoba se obavješćuje o obvezi suradnje s tijelom odlučivanja i drugim nadležnim tijelima, a posebno o činjenici da je dužna dati pisanu izjavu i pojaviti se na osobnom intervjuu ili saslušanju te odgovoriti na pitanja;

(c)

osoba se obavješćuje o posljedicama nesurađivanja s tijelom odlučivanja i drugim nadležnim tijelima te da nepodnošenje pisane izjave i neprisustvovanje osobnom intervjuu ili saslušanju bez odgovarajućeg obrazloženja ne sprečava tijelo odlučivanja ili nadležni sud da donese odluku o oduzimanju međunarodne zaštite; i

(d)

osobi se pruža mogućnost da u pisanoj izjavi iznese razloge zbog kojih joj se međunarodna zaštita ne bi trebala oduzeti u razumnom roku od datuma na koji je primila informacije iz točke (a) i u osobnom intervjuu ili saslušanju na datum koji je odredilo tijelo odlučivanja ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, nadležni sud.

(a)

prikuplja relevantne, precizne i ažurirane informacije iz relevantnih i dostupnih nacionalnih, Unijinih i međunarodnih izvora i, ako su dostupni, uzima u obzir zajedničku analizu stanja u određenoj zemlji podrijetla i smjernice iz članka 11. Uredbe (EU) 2021/2303; i

(b)

ne pribavlja nikakve informacije od navodnih počinitelja proganjanja ili ozbiljne nepravde na način koji bi doveo do toga da takvi počinitelji budu obaviješteni o činjenici da je dotična osoba korisnik međunarodne zaštite čiji se status ponovo razmatra.

(a)

ako se izričito odreknu toga da im se priznaje da su korisnici međunarodne zaštite;

(b)

ako su postali državljani neke države članice; ili

(c)

naknadno im je odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici.

(a)

odluke o odbijanju zahtjeva kao nedopuštenog;

(b)

odluke o odbijanju zahtjeva kao neutemeljenog ili očito neutemeljenog u odnosu i na status izbjeglice i status supsidijarne zaštite;

(c)

odluke o odbijanju zahtjeva jer se od njega prešutno odustalo;

(d)

odluke o oduzimanju međunarodne zaštite;

(e)

odluke o vraćanju izdanu u skladu s člankom 37. ove Uredbe.

(a)

od najmanje pet dana do najviše deset dana u slučaju odluke o odbijanju zahtjeva kao nedopuštenog, jer se od njega prešutno odustalo, neutemeljenog ili očito neutemeljenog ako je u trenutku odluke prisutna bilo koja od okolnosti iz članka 42. stavaka 1. ili 3.;

(b)

od najmanje dva tjedna do najviše jednog mjeseca u svim drugim slučajevima.

(a)

odluku kojom se zahtjev odbija kao neutemeljen ili očito neutemeljen ako u trenutku donošenja odluke:

(b)

odluku kojom se zahtjev odbija kao nedopušten na temelju članka 38. stavka 1. točke (a), (d) ili (e) ili članka 38. stavka 2., osim ako je tražitelj maloljetnik bez pratnje na kojeg se primjenjuje postupak na granici;

(c)

odluku kojom se zahtjev odbija jer se od njega prešutno odustalo;

(d)

odluku kojom se naknadni zahtjev odbija kao neutemeljen ili očito neutemeljen; ili

(e)

odluku o oduzimanju međunarodne zaštite u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkama (b), (d) i (e) te člankom 19. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2024/1347.

(a)

tražitelj ili osoba na koju se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite imaju rok od najmanje pet dana od datuma na koji su obaviješteni o odluci da zatraže da im se dopusti ostanak na državnom području do ishoda pravnog sredstva;

(b)

tražitelju ili osobi na koju se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite osigurava se usluga usmenog prevođenja u slučaju saslušanja pred nadležnim sudom ako se odgovarajuća komunikacija ne može osigurati na drugi način;

(c)

tražitelju ili osobi na koju se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite pružaju se, na zahtjev, besplatna pravna pomoć i zastupanje u skladu s člankom 17.;

(d)

tražitelj ili osoba na koju se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite nisu udaljeni s državnog područja odgovorne države članice:

(e)

tražitelja ili osobu na koju se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite pravovaljano se i pravodobno obavješćuje o njihovim pravima iz ovog stavka.

(a)

razdoblje izraženo u danima, tjednima ili mjesecima izračunava se od trenutka kad se neki događaj dogodio ili kad se poduzela neka radnja; dan na koji se taj događaj dogodio ili se poduzela ta radnja ne uračunava se u dotično razdoblje;

(b)

rok izražen u tjednima ili mjesecima završava istekom onog dana u zadnjem tjednu ili mjesecu koji je isti dan u tjednu odnosno isti datum u mjesecu na koji se dogodio događaj ili poduzela radnja od kojih se računa rok; ako, u razdoblju izraženom u mjesecima, dana na koji bi rok trebao isteći nema u zadnjem mjesecu tog razdoblja, razdoblje završava u ponoć zadnjeg dana tog zadnjeg mjeseca;

(c)

rokovi uključuju subote, nedjelje i službene praznike u dotičnoj državi članici; ako rok istječe u subotu ili nedjelju ili na službeni praznik, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan.

Direktiva 2013/32/EU

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 2. točka (a)

—

Članak 2. točke (b), (c) i (d)

Članak 3. točke 12., 13. i 14.

Članak 2. točka (e)

Članak 3. točka 8.

Članak 2. točka (f)

Članak 3. točka 16.

Članak 2. točke (g) i (h)

Članak 3. točke 1. i 2.

Članak 2. točka (i)

Članak 3. točka 5.

Članak 2. točke (j) i (k)

Članak 3. točke 3. i 4.

Članak 2. točke (l) i (m)

Članak 3. točke 6. i 7.

Članak 2. točka (n)

—

Članak 2. točke (o), (p) i (q)

Članak 3. točke 17., 18. i 19.

—

Članak 3. točke 9., 10., 11., 15. i 20.

Članak 3. stavak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 3. stavak 2.

Članak 2. stavak 2.

Članak 3. stavak 3.

Članak 2. stavak 3.

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavci 1. i 7.

Članak 4. stavak 2. točka (a)

Članak 4. stavak 6.

Članak 4. stavak 2. točka (b)

—

—

Članak 4. stavci 3. i 5.

Članak 4. stavak 3.

Članak 4. stavak 8.

Članak 4. stavak 4.

—

Članak 4. stavak 5.

—

Članak 5.

—

—

Članak 5.

—

Članak 26.

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak

Članak 27. stavak 1. prvi podstavak, prva rečenica

Članak 6. stavak 1. drugi podstavak

Članak 4. stavak 4. i članak 27. stavak 3.

Članak 6. stavak 1. treći podstavak

Članak 4. stavak 2.

—

Članak 27. stavak 1. prvi podstavak točke od (a) do (d) i drugi podstavak

—

Članak 27. stavci 2., 4., 6. i 7.

Članak 6. stavak 2.

Članak 28. stavak 1. i članak 41. stavak 1. točka (a)

—

Članak 28. stavak 2.

Članak 6. stavak 3.

Članak 28. stavak 3.

Članak 6. stavak 4.

Članak 28. stavak 4.

—

Članak 28. stavci 5., 6. i 7.

Članak 6. stavak 5.

Članak 27. stavak 5.

—

Članak 29.

Članak 7.

Članci 31. i 32.

Članak 7. stavak 1.

—

Članak 7. stavak 2. prvi podstavak

Članak 31. stavak 1.

Članak 7. stavak 2. drugi podstavak

—

—

Članak 31. stavak 2.

Članak 7. stavak 3.

Članak 32. stavak 1.

—

Članak 32. stavci 2. i 3.

Članak 7. stavci 4. i 5.

—

Članak 7. stavak 5.

—

—

Članak 33.

Članak 8. stavak 1.

Članak 30. stavci 1. i 2.

Članak 8. stavak 2.

Članak 30. stavak 3.

Članak 9. stavak 1.

Članak 10. stavci 1. i 2.

Članak 9. stavak 2.

Članak 10. stavak 3. i članak 10. stavak 4. točke (a) i (b)

Članak 9. stavak 3.

Članak 10. stavak 5.

—

Članak 10. stavak 4. točka (c)

Članak 10. stavak 1.

—

Članak 10. stavak 2.

Članak 39. stavak 2.

Članak 10. stavak 3.

Članak 34. stavak 2.

Članak 10. stavak 3. točka (a)

Članak 34. stavak 2.

—

Članak 34. stavak 2. točka (a)

Članak 10. stavak 3. točka (b)

Članak 34. stavak 2. točka (b)

—

Članak 34. stavak 2. točke od (c) do (g)

Članak 10. stavak 3. točke (c) i (d)

Članak 34. stavak 3.

Članak 10. stavak 4.

—

Članak 10. stavak 5.

Članak 34. stavak 4.

Članak 11. stavak 1.

Članak 36. stavak 1.

Članak 11. stavak 2. prvi podstavak

Članak 36. stavci 2. i 3.

Članak 11. stavak 2. drugi podstavak

—

Članak 11. stavak 3.

Članak 36. stavak 3.

—

Članak 36. stavak 4.

Članak 12. stavak 1.

Članak 8. stavak 1.

Članak 12. stavak 1. točka (a)

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak točke (b), (c), (e) i drugi podstavak

—

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak točke (a) i (d)

—

Članak 8. stavak 2. treći podstavak

Članak 12. stavak 1. točka (b)

Članak 8. stavak 3.

Članak 12. stavak 1. točka (c)

Članak 8. stavak 4.

Članak 12. stavak 1. točka (d)

Članak 8. stavak 5.

Članak 12. stavak 1. točka (e)

Članak 8. stavak 6.

Članak 12. stavak 1. točka (f)

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak točka (f)

—

Članak 8. stavak 7.

Članak 12. stavak 2.

—

—

Članak 9. stavak 1.

Članak 13. stavak 1.

Članak 9. stavak 2.

—

Članak 9. stavak 2. prvi podstavak točke (a), (b), (d), (e), (g) i (h)

Članak 13. stavak 2. točka (a)

Članak 9. stavak 4.

Članak 13. stavak 2. točka (b)

Članak 9. stavak 2. prvi podstavak točka (f)

Članak 13. stavak 2. točka (c)

Članak 9. stavak 2. prvi podstavak točka (c) i članak 9. stavak 3.

Članak 13. stavak 2. točka (d)

Članak 9. stavak 5.

Članak 13. stavak 2. točka (e)

—

Članak 13. stavak 2. točka (f)

—

—

Članak 9. stavak 2. drugi podstavak

Članak 14. stavak 1. prvi podstavak

Članak 11. stavak 1., članak 12. stavak 1. i članak 13. stavak 6. prva rečenica

—

Članak 11. stavak 2.

—

Članak 13. stavak 1.

Članak 14. stavak 1. drugi podstavak

Članak 13. stavak 6.

Članak 14. stavak 1. treći podstavak

Članak 13. stavak 2.

Članak 14. stavak 1. četvrti podstavak

Članak 22. stavak 3. prvi podstavak

Članak 14. stavak 2. prvi podstavak

Članak 13. stavak 11.

Članak 14. stavak 2. točka (a)

Članak 13. stavak 11. točka (a)

—

Članak 13. stavci 8. i 10.

—

Članak 13. stavak 11. prvi podstavak točke (b), (d) i (e) i treći podstavak

—

Članak 13. stavak 13. prvi podstavak

Članak 14. stavak 2. točka (b)

Članak 13. stavak 11. prvi podstavak točka (c)

Članak 14. stavak 2. drugi podstavak

Članak 13. stavak 11. drugi podstavak

Članak 14. stavak 3.

Članak 13. stavak 14.

Članak 14. stavak 4.

Članak 13. stavak 11. drugi podstavak

Članak 14. stavak 5.

Članak 41. stavak 1. točka (d)

Članak 15. stavak 1.

—

Članak 15. stavak 2.

Članak 13. stavak 3.

Članak 15. stavak 3.

Članak 13. stavak 3.

Članak 15. stavak 3. točka (a)

Članak 13. stavak 7. točka (a)

Članak 15. stavak 3. točka (b)

Članak 13. stavak 9.

Članak 15. stavak 3. točka (c)

Članak 13. stavci 5. i 9.

Članak 15. stavak 3. točka (d)

Članak 13. stavak 7. točka (b)

Članak 15. stavak 3. točka (e)

Članak 22. stavak 3. drugi podstavak

—

Članak 13. stavak 8.

—

Članak 13. stavak 10.

—

Članak 13. stavak 1.

Članak 15. stavak 4.

—

Članak 16.

Članak 12. stavak 2.

Članak 17. stavak 1.

Članak 14. stavak 1.

Članak 17. stavak 2.

Članak 14. stavak 2.

Članak 17. stavak 3. prvi podstavak

Članak 14. stavci 3. i 4.

Članak 17. stavak 3. drugi podstavak

Članak 14. stavak 5.

Članak 17. stavak 4.

Članak 14. stavak 4.

Članak 17. stavak 5. prvi podstavak

Članak 14. stavak 6. prvi podstavak

Članak 17. stavak 5. drugi podstavak

Članak 14. stavak 5. drugi podstavak

Članak 17. stavak 5. treći podstavak

—

Članak 18. stavak 1. prvi podstavak

Članak 24. stavak 1.

Članak 18. stavak 1. drugi podstavak

Članak 24. stavci 5. i 6.

Članak 18. stavak 1. treći podstavak

Članak 24. stavak 2. drugi podstavak

—

Članak 24. stavak 2. prvi i treći podstavak

—

Članak 24. stavci 5. i 6.

Članak 18. stavak 2.

Članak 24. stavak 3.

Članak 18. stavak 3.

Članak 24. stavak 4.

Članak 19.

—

—

Članak 16.

Članak 20. stavak 1.

Članak 17. stavak 1.

Članak 20. stavak 2.

Članak 15. stavak 3.

—

Članak 17. stavak 2.

—

Članak 17. stavak 2. točka (a)

Članak 20. stavak 3. prvi podstavak

Članak 17. stavak 2. točka (b)

—

Članak 17. stavak 2. točke (c) i (d)

Članak 20. stavak 3. drugi podstavak

Članak 17. stavak 3.

Članak 20. stavak 3. treći podstavak

Članak 19. stavak 2.

Članak 20. stavak 4.

—

Članak 21. stavak 1.

Članak 19. stavak 1.

Članak 21. stavak 2.

—

Članak 21. stavak 3.

Članak 19. stavak 2.

Članak 21. stavak 4.

Članak 19. stavak 4.

Članak 21. stavak 5.

Članak 19. stavak 5.

—

Članak 19. stavak 3.

Članak 22. stavak 1.

Članak 15. stavak 1.

—

Članak 15. stavci 2. i 4.

Članak 22. stavak 2.

Članak 19. stavak 1.

Članak 23. stavak 1.

Članak 18. stavci 1. i 2.

Članak 23. stavak 2.

Članak 18. stavak 3.

Članak 23. stavak 3. prvi podstavak

Članak 13. stavak 4.

Članak 23. stavak 3. drugi podstavak

Članak 13. stavak 13. treći podstavak

Članak 23. stavak 4. prvi podstavak

—

Članak 23. stavak 4. drugi podstavak

Članak 13. stavak 12.

Članak 23. stavak 4. treći podstavak

Članak 13. stavak 13. drugi podstavak

Članak 24. stavak 1.

Članak 20. stavak 1.

Članak 24. stavak 2.

Članak 20. stavak 1.

—

Članak 20. stavci 2., 4. i 5.

—

Članak 20. stavak 3. prvi podstavak

Članak 24. stavak 3.

Članak 21. stavci 1. i 2.

Članak 24. stavak 4.

Članak 20. stavak 3. drugi podstavak

—

Članak 23. stavak 1.

—

Članak 23. stavak 2. četvrti podstavak

—

Članak 23. stavci 3. i 4.

—

Članak 23. stavak 5. prvi podstavak točke (b) i (c) i drugi podstavak

—

Članak 23. stavci 6. i 7.

Članak 25. stavak 1. prvi podstavak točka (a)

Članak 23. stavak 2. prvi podstavak točke (a) i (b) i drugi podstavak, članak 23. stavak 5. prvi podstavak točka (a), i članak 23. stavak 9.

Članak 25. stavak 1. prvi podstavak točka (b)

Članak 23. stavak 8.

Članak 25. stavak 1. drugi podstavak

Članak 23. stavak 8. treći podstavak

—

Članak 23. stavak 10.

Članak 25. stavak 2.

Članak 23. stavak 2. treći podstavak

—

Članak 22. stavci 2. i 3.

Članak 25. stavak 3. točka (a)

Članak 22. stavak 3. drugi podstavak

Članak 25. stavak 3. točka (b)

Članak 23. stavak 5.

Članak 25. stavak 4.

—

Članak 25. stavak 5.

Članak 25.

Članak 25. stavak 5. prvi podstavak

Članak 25. stavci 1. i 3.

Članak 25. stavak 5. drugi podstavak

Članak 25. stavak 4.

Članak 25. stavak 5. treći podstavak točka (a)

Članak 25. stavak 4.

Članak 25. stavak 5. treći podstavak točka (b)

Članak 25. stavak 5.

Članak 25. stavak 5. treći podstavak točka (c)

—

Članak 25. stavak 5. četvrti podstavak

Članak 25. stavak 6.

—

Članak 25. stavak 7.

Članak 25. stavak 6. prvi podstavak

Članak 22. stavak 1.

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (a)

Članak 42. stavak 3.

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (a) podtočka i.

Članak 42. stavak 3. točka (a)

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (a) podtočka ii.

Članak 42. stavak 3. točka (c)

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (a) podtočka iii.

Članak 42. stavak 3. točka (b)

—

Članak 42. stavak 3. točke (d) i (e)

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (b)

Članak 53. stavak 1.

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (b) podtočka i.

—

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (b) podtočka ii.

—

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (b) podtočka iii.

Članak 53. stavak 1.

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (b) podtočka iv.

—

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (b) podtočka v.

—

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (b) podtočka vi.

—

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (b) druga rečenica

—

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (c)

Članak 59. stavci 5. i 6.

Članak 25. stavak 6. drugi podstavak točka (d)

—

Članak 26.

—

Članak 27. stavak 1.

Članak 40. stavci 1. i 3.

—

Članak 40. stavci 2. i 4.

Članak 27. stavak 2.

—

Članak 28. stavak 1. prvi podstavak

Članak 41. stavak 5.

Članak 28. stavak 1. drugi podstavak točka (a)

Članak 41. stavak 1. točka (d)

Članak 28. stavak 1. drugi podstavak točka (b)

Članak 41. stavak 1. točke (e) i (f)

—

Članak 41. stavak 1. točke (a), (b) i (c)

Članak 28. stavak 1. treći podstavak

—

—

Članak 41. stavci 2., 3. i 4.

Članak 28. stavak 2.

—

Članak 28. stavak 3.

—

Članak 29.

Članak 6.

Članak 30.

Članak 7. stavak 2.

Članak 31. stavak 1.

Članak 34. stavak 1.

—

Članak 34. stavak 2.

—

Članak 34. stavak 3.

—

Članak 34. stavak 4.

—

Članak 35.

—

Članak 35. stavak 1.

—

Članak 35. stavak 2.

—

Članak 35. stavak 3.

Članak 31. stavak 2.

Članak 35. stavak 4.

Članak 31. stavak 3. prvi podstavak

Članak 35. stavak 4.

Članak 31. stavak 3. drugi podstavak

Članak 35. stavak 5.

Članak 31. stavak 3. treći podstavak točka (a)

Članak 35. stavak 5. točka (b)

Članak 31. stavak 3. treći podstavak točka (b)

Članak 35. stavak 5. točka (a)

Članak 31. stavak 3. treći podstavak točka (c)

Članak 35. stavak 5. točka (c)

Članak 31. stavak 3. četvrti podstavak

—

Članak 31. stavak 4.

Članak 35. stavak 7.

Članak 31. stavak 5.

Članak 35. stavak 7. drugi podstavak

Članak 31. stavak 6.

—

Članak 31. stavak 7.

Članak 34. stavak 5.

Članak 31. stavak 8.

Članak 42. stavak 1.

Članak 31. stavak 8. točka (a)

Članak 42. stavak 1. točka (a)

Članak 31. stavak 8. točka (b)

Članak 42. stavak 1. točka (e)

Članak 31. stavak 8. točka (c)

Članak 42. stavak 1. točka (c)

Članak 31. stavak 8. točka (d)

—

Članak 31. stavak 8. točka (e)

Članak 42. stavak 1. točka (b)

Članak 31. stavak 8. točka (f)

Članak 42. stavak 1. točka (g)

Članak 31. stavak 8. točka (g)

Članak 42. stavak 1. točka (d)

Članak 31. stavak 8. točka (h)

Članak 42. stavak 1. točka (h)

Članak 31. stavak 8. točka (i)

—

Članak 31. stavak 8. točka (j)

Članak 42. stavak 1. točka (f)

—

Članak 42. stavak 1. točka (i)

—

Članak 42. stavak 1. točka (j)

Članak 31. stavak 9.

Članak 35. stavak 3.

—

Članak 42. stavak 2.

—

Članak 42. stavak 3.

—

Članak 42. stavak 4.

Članak 32. stavak 1.

Članak 39. stavak 3.

Članak 32. stavak 2.

Članak 39. stavak 4.

Članak 33. stavak 1.

Članak 39. stavak 1.

Članak 33. stavak 2.

Članak 38. stavak 1.

Članak 33. stavak 2. točka (a)

Članak 38. stavak 1. točka (c)

Članak 33. stavak 2. točka (b)

Članak 38. stavak 1. točka (a)

Članak 33. stavak 2. točka (c)

Članak 38. stavak 1. točka (b)

Članak 33. stavak 2. točka (d)

Članak 38. stavak 2.

Članak 33. stavak 2. točka (e)

—

—

Članak 38. stavak 1. točka (d)

—

Članak 38. stavak 1. točka (e)

Članak 34. stavak 1.

Članak 11. stavak 1.

Članak 34. stavak 2.

Članak 13. stavak 6.

—

Članak 57.

Članak 35. prvi stavak

Članak 58. stavak 1.

Članak 35. drugi stavak

Članak 58. stavak 2.

—

Članak 58. stavak 3.

—

Članak 58. stavak 4.

—

Članak 58. stavak 5.

—

Članak 60.

Članak 36. stavak 1.

Članak 61. stavak 5.

—

Članak 61. stavak 1.

—

Članak 61. stavak 2.

—

Članak 61. stavak 3.

—

Članak 61. stavak 4.

Članak 36. stavak 2.

—

—

Članak 62.

—

Članak 63.

Članak 37. stavak 1.

Članak 64. stavak 1.

Članak 37. stavak 2.

—

Članak 37. stavak 3.

—

—

Članak 64. stavak 2.

—

Članak 64. stavak 3.

Članak 37. stavak 4.

Članak 64. stavak 4.

Članak 38. stavak 1.

Članak 59. stavak 1.

—

Članak 59. stavak 2.

—

Članak 59. stavak 3.

Članak 38. stavak 2. točka (a)

Članak 59. stavak 5. točka (b)

—

Članak 59. stavak 4.

Članak 38. stavak 2. točka (b)

—

Članak 38. stavak 2. točka (c)

Članak 59. stavak 5.

—

Članak 59. stavak 6.

—

Članak 59. stavak 7.

Članak 38. stavak 3.

Članak 59. stavak 8.

Članak 38. stavak 4.

Članak 59. stavak 9.

Članak 38. stavak 5.

Članak 64. stavak 4.

Članak 39.

—

Članak 40. stavak 1.

Članak 55. stavak 1.

—

Članak 55. stavak 2.

Članak 40. stavak 2.

Članak 55. stavak 3.

Članak 40. stavak 3.

Članak 55. stavak 3. točka (a)

—

Članak 55. stavak 3. točka (b)

—

Članak 55. stavak 4.

Članak 40. stavak 4.

Članak 55. stavak 5.

—

Članak 55. stavak 6.

Članak 40. stavak 5.

Članak 55. stavak 7.

Članak 40. stavak 6.

—

Članak 40. stavak 7.

—

Članak 41.

Članak 56.

Članak 41. stavak 1. prvi podstavak točka (a)

Članak 56. točka (a)

Članak 41. stavak 1. prvi podstavak točka (b)

Članak 56. točka (b)

Članak 41. stavak 1. drugi podstavak

Članak 56. prva rečenica

Članak 41. stavak 2.

—

Članak 42.

—

Članak 42. stavak 1.

Članak 55. stavak 4.

Članak 42. stavak 2. prvi podstavak točka (a)

—

Članak 42. stavak 2. prvi podstavak točka (b)

Članak 55. stavak 4.

Članak 42. stavak 2. drugi podstavak

—

Članak 42. stavak 3.

—

Članak 43.

Članci od 43. do 54.

Članak 44.

Članak 65.

Članak 45.

Članak 66.

Članak 45. stavak 1.

Članak 66. stavak 1.

Članak 45. stavak 2.

Članak 66. stavak 2.

Članak 45. stavak 3.

Članak 66. stavak 3.

Članak 45. stavak 4.

Članak 66. stavak 4.

—

Članak 66. stavak 5.

Članak 45. stavak 5.

Članak 66. stavak 6.

Članak 46.

Članak 67.

Članak 46. stavak 1.

Članak 67. stavak 1.

Članak 46. stavak 1. točka (a) podtočka i.

Članak 67. stavak 1. točka (b)

Članak 46. stavak 1. točka (a) podtočka ii.

Članak 67. stavak 1. točka (a)

Članak 46. stavak 1. točka (a) podtočka iii.

—

Članak 46. stavak 1. točka (a) podtočka iv.

—

Članak 46. stavak 1. točka (b)

—

Članak 46. stavak 1. točka (c)

Članak 67. stavak 1.točka (d)

Članak 46. stavak 2. prvi podstavak

Članak 67. stavak 2.

Članak 46. stavak 2. drugi podstavak

—

Članak 46. stavak 3.

Članak 67. stavak 3.

—

Članak 67. stavak 4.

—

Članak 67. stavak 5.

Članak 46. stavak 4. prvi podstavak

—

—

Članak 67. stavak 6.

Članak 46. stavak 4. drugi podstavak

—

—

Članak 68.

—

Članak 68. stavak 1.

Članak 46. stavak 5.

Članak 68. stavak 2.

Članak 46. stavak 6.

Članak 68. stavci 3. i 4.

Članak 46. stavak 6. točka (a)

Članak 68. stavak 3. točka (a) podtočke i. i ii.

Članak 46. stavak 6. točka (b)

Članak 68. stavak 3. točka (b)

Članak 46. stavak 6. točka (c)

—

Članak 46. stavak 6. točka (d)

—

—

Članak 68. stavak 3. točke (c) i (e)

Članak 46. stavak 7.

Članak 68. stavci 4. i 5.

Članak 46. stavak 8.

Članak 68. stavak 5. točka (d) podtočke i. i ii.

Članak 46. stavak 9.

—

Članak 46. stavak 10.

Članak 69.

Članak 46. stavak 11.

—

Članak 47.

Članak 70.

Članak 48.

Članak 7. stavak 1.

Članak 49.

Članak 71.

—

Članak 72.

—

Članak 73.

—

Članak 74.

—

Članak 75.

—

Članak 76.

Članak 50.

Članak 77.

Članak 51.

—

Članak 52.

—

Članak 53.

Članak 78.

Članak 54.

Članak 79.

Članak 55.

—