Direktiva (EU) 2024/1233 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2024. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (preinaka)

(1)

Potreban je veći broj izmjena Direktive 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća (⁴). Radi jasnoće tu bi direktivu trebalo preinačiti.

(2)

Unija bi trebala osigurati pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na državnom području država članica, a snažnija integracijska politika trebala bi biti usmjerena na to da se tim državljanima trećih zemalja dodijele prava i obveze usporedive s onima građana Unije.

(3)

Odredbama o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva koji vodi do izdavanja kombinirane dozvole koja obuhvaća i boravišnu i radnu dozvolu u okviru jedinstvenog upravnog akta doprinijet će se pojednostavnjenju i usklađivanju pravila koja se trenutačno primjenjuju u državama članicama.

(4)

Kako bi dopustile početni ulazak na svoje državno područje, države članice trebale bi moći izdati jedinstvenu dozvolu ili vizu ako jedinstvenu dozvolu izdaju tek nakon ulaska. Države članice trebale bi pravodobno izdavati takve jedinstvene dozvole ili vize.

(5)

U ovoj Direktivi trebalo bi utvrditi skup pravila kojima se uređuje postupak ispitivanja zahtjeva za jedinstvenu dozvolu. Taj bi postupak trebao biti djelotvoran i provediv, pri čemu bi se trebalo voditi računa o uobičajenom radnom opterećenju uprava država članica, te transparentan, pravičan i nediskriminirajući, kako bi se u razumnom roku osigurala odgovarajuća pravna sigurnost za one na koje se to odnosi.

(6)

Europskim stupom socijalnih prava, koji je proglašen u Göteborgu 17. studenoga 2017., utvrđuje se skup načela koja trebaju služiti kao smjernice za osiguravanje jednakih mogućnosti, pristupa tržištu rada, pravednih radnih uvjeta te socijalne zaštite i uključenosti. Revizija Direktive 2011/98/EU dio je paketa mjera „Vještine i talenti” koji je predložen u sklopu daljnjeg postupanja na temelju Komunikacije Komisije od 23. rujna 2020. o novom paktu o migracijama i azilu. Ta revizija također je jedan od elemenata Komunikacije Komisije od 4. ožujka 2021. o Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava.

(7)

Odredbama ove Direktive ne bi se trebala dovoditi u pitanje nadležnost država članica da reguliraju zahtjeve u pogledu izdavanja jedinstvene dozvole za potrebe rada. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na pravo država članica u skladu s člankom 79. stavkom 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Države članice bi na toj osnovi trebale moći smatrati da je zahtjev za jedinstvenu dozvolu nedopušten ili ga odbiti.

(8)

Ova bi Direktiva trebala obuhvaćati ugovore o radu i radne odnose između državljana trećih zemalja i poslodavaca. Ako nacionalno pravo države članice dopušta prihvat državljana trećih zemalja putem agencija za privremeno zapošljavanje s poslovnim nastanom na njezinu državnom području i koje su u radnom odnosu s radnikom, takvi državljani trećih zemalja ne bi trebali biti isključeni iz područja primjene ove Direktive. Sve odredbe ove Direktive koje se odnose na poslodavce trebale bi se jednako primjenjivati i na takve agencije.

(9)

Upućeni državljani trećih zemalja ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom. To ne bi trebalo spriječiti da se s državljanima trećih zemalja koji zakonito borave i rade u državi članici i koji su upućeni u drugu državu članicu i dalje jednako postupa kao i s državljanima države članice podrijetla za vrijeme njihova upućivanja u pogledu onih uvjeta zapošljavanja na koje ne utječe primjena Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (⁵).

(10)

Državljani trećih zemalja koji su korisnici zaštite u skladu s nacionalnim pravom, međunarodnim obvezama ili praksom države članice ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom, osim poglavljem III., koje bi se trebalo primjenjivati ako je u skladu s nacionalnim pravom tim državljanima trećih zemalja dopušten rad te oni rade ili su radili.

(11)

Državljani trećih zemalja koji su stekli status osobe s dugotrajnim boravkom u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ (⁶) ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom s obzirom na njihov općenito povlašteni status i njihovu posebnu vrstu boravišne dozvole „osoba s dugotrajnim boravkom u EU-u”.

(12)

Državljani trećih zemalja kojima je odobren prihvat na državno područje države članice na sezonski rad i koji su podnijeli zahtjev za prihvat ili im je odobren prihvat na državno područje države članice u skladu s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (⁷) ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom s obzirom na to da su obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2014/36/EU, kojom se uspostavlja poseban režim.

(13)

Obveza država članica da utvrde treba li zahtjev podnijeti državljanin treće zemlje ili poslodavac tog državljanina treće zemlje ne bi trebala dovoditi u pitanje bilo kakve aranžmane kojima se zahtijeva da oboje budu uključeni u postupak. Države članice trebale bi razmotriti i ispitati zahtjeve za jedinstvenu dozvolu ako državljanin treće zemlje boravi izvan državnog područja države članice u kojoj taj državljanin treće zemlje želi biti prihvaćen ili ako taj državljanin treće zemlje već boravi na državnom području te države članice kao nositelj valjane boravišne dozvole koju je izdala ta država članica u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1030/2002 (⁸). Države članice također bi trebale imati mogućnosti prihvatiti zahtjeve koje su podnijeli drugi državljani trećih zemalja koji zakonito borave na njihovu državnom području.

(14)

Odredbe ove Direktive o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva i o jedinstvenoj dozvoli ne bi se trebale odnositi na jedinstvene vize ili vize za dugotrajni boravak. Ako su ispunjeni zahtjevi utvrđeni pravom Unije ili nacionalnim pravom i ako država članica izdaje jedinstvene dozvole samo na svojem državnom području, dotična država članica trebala bi državljaninu treće zemlje izdati vizu potrebnu za dobivanje jedinstvene dozvole.

(15)

Rok za donošenje odluke o zahtjevu trebao bi uključivati vrijeme potrebno za provjeru stanja na tržištu rada ako se takva provjera provodi u vezi s pojedinačnim zahtjevom za jedinstvenu dozvolu. Opća provjera stanja na tržištu rada koja nije povezana s pojedinačnim zahtjevom za jedinstvenu dozvolu stoga nije obuhvaćena rokom za donošenje odluke. Države članice trebale bi nastojati pravodobno izdati vizu potrebnu za dobivanje jedinstvene dozvole.

(16)

Kako bi se izbjeglo udvostručavanje posla i produljenje postupaka, države članice trebale bi nastojati da se od podnositelja zahtjeva zahtijeva da relevantne dokumente podnesu samo jednom te provoditi samo jednu značajnu provjeru dokumenata koje je podnio podnositelj zahtjeva za izdavanje i jedinstvene dozvole i, ako je primjenjivo, vize potrebne za dobivanje jedinstvene dozvole.

(17)

Određivanje nadležnog tijela na temelju ove Direktive ne bi trebalo dovoditi u pitanje ulogu i odgovornosti ostalih tijela i, ako je primjenjivo, socijalnih partnera, u pogledu ispitivanja zahtjeva i donošenja odluke o njemu.

(18)

Međutim, rok za donošenje odluke o zahtjevu ne bi trebao uključivati vrijeme potrebno za priznavanje stručnih kvalifikacija. Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje nacionalne postupke za priznavanje diploma.

(19)

Ako tijela ne donesu odluku u rokovima predviđenima ovom Direktivom, sve posljedice trebale bi biti određene nacionalnim pravom te bi u odnosu na njih trebalo moći tražiti pravnu zaštitu.

(20)

Kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 27. travnja 2022. o privlačenju vještina i talenata u EU, „partnerstva za traženje talenata” jedan su od ključnih alata novog pakta o migracijama i azilu u pogledu njegove vanjske dimenzije. Cilj tih partnerstava je jačanje suradnje između Unije, država članica i partnerskih zemalja, poticanje međunarodne mobilnosti radne snage i razvoj talenata na uzajamno koristan i kružni način. Ubrzavanje obrade zahtjeva za jedinstvene dozvole u okvirima ograničenja predviđenih ovom Direktivom moglo bi doprinijeti i djelotvornoj provedbi „partnerstava za traženje talenata” s ključnim partnerskim zemljama.

(21)

Kako bi tržišta rada u Uniji postala učinkovitija i privlačnija, države članice trebale bi moći ubrzati obradu zahtjeva za jedinstvenu dozvolu koje su podnijeli državljani trećih zemalja koji su već nositelji jedinstvene dozvole u drugoj državi članici ili koji su podneseni u njihovo ime, u okviru ograničenja predviđenih ovom Direktivom.

(22)

Jedinstvena dozvola trebala bi biti sastavljena u skladu s Uredbom (EZ) br. 1030/2002, čime se državama članicama omogućuje unošenje dodatnih informacija, a posebno o tome je li osobi dozvoljen rad. Država članica trebala bi navesti, među ostalim, za potrebe bolje kontrole migracija, ne samo na jedinstvenoj dozvoli, nego i na svim izdanim boravišnom dozvolama, informacije koje se odnose na dopuštenje za rad, bez obzira na vrstu dozvole ili boravišne dozvole na temelju koje je državljaninu treće zemlje odobren prihvat na državno područje i na temelju koje mu je dan pristup tržištu rada te države članice. Državljani trećih zemalja trebali bi imati pravo provjeriti podatke sadržane u papirnatom ili elektroničkom obliku i, prema potrebi, zatražiti njihovo ispravljanje ili brisanje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1030/2002.

(23)

Odredbe ove Direktive o boravišnim dozvolama za potrebe koje nisu rad trebale bi se primjenjivati samo na format takvih dozvola i ne bi trebale dovoditi u pitanje pravila Unije ni nacionalna pravila o postupcima prihvata i postupcima za izdavanje takvih dozvola.

(24)

Odredbe ove Direktive o jedinstvenoj dozvoli i boravišnoj dozvoli izdanima za potrebe koje nisu rad ne bi trebale sprečavati države članice da izdaju dodatni dokument u papirnatom obliku kako bi se mogle dati preciznije informacije o radnom odnosu za koje u formatu boravišne dozvole nema dovoljno prostora. Takav dokument može služiti za sprečavanje iskorištavanja državljana trećih zemalja i borbu protiv nezakonitog zapošljavanja, no ne bi trebao biti obvezan za države članice niti služiti kao zamjena za radnu dozvolu, čime bi se ugrozio koncept jedinstvene dozvole. Tehničke mogućnosti pružene u članku 4. Uredbe (EZ) br. 1030/2002 i točki (a)20. njezina Priloga mogu se koristiti i za pohranjivanje takvih informacija u elektroničkom formatu. Nadalje, poslodavci su dužni radnicima iz trećih zemalja dati informacije o ključnim aspektima radnog odnosa i svakoj njihovoj izmjeni, u skladu s Direktivom (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća (⁹).

(25)

Uvjeti i kriteriji na temelju kojih se zahtjev za izdavanje, izmjenu ili obnovu jedinstvene dozvole može odbiti ili na temelju kojih se jedinstvena dozvola može povući, trebali bi biti objektivni i utvrđeni u nacionalnom pravu, uključujući obvezu poštovanja načela povlaštenosti Unije kako je posebno navedeno u relevantnim odredbama akata o pristupanju iz 2003. i 2005. Odluke o odbijanju i povlačenju trebale bi biti propisno obrazložene. Odluka o odbijanju zahtjeva za izdavanje, izmjenu ili obnovu jedinstvene dozvole i odluka o povlačenju jedinstvene dozvole trebale bi se temeljiti na kriterijima predviđenima pravom Unije ili nacionalnim pravom te bi, prema potrebi, trebale uzeti u obzir posebne okolnosti slučaja, i poštovati načelo proporcionalnosti. U iznimnim i propisno opravdanim okolnostima povezanima sa složenošću zahtjeva, te u interesu podnositelja zahtjeva, trebalo bi biti moguće produljiti rok za donošenje odluke na temelju ove Direktive za dodatno razdoblje od 30 dana. U slučaju da nositelj dozvole promijeni poslodavca, produljenje razdoblja za dodatno razdoblje od 15 dana trebalo bi biti propisno obrazloženo.

(26)

Kako bi se osiguralo da državljani trećih zemalja i njihove obitelji imaju djelotvoran pristup svojim pravima, države članice trebale bi im besplatno pružiti dostupne informacije o dokaznoj dokumentaciji potrebnoj za podnošenje zahtjeva za jedinstvenu dozvolu, kao i o uvjetima ulaska i boravka te pravima, obvezama i postupovnim jamstvima za njihovu zaštitu i zaštitu članova njihovih obitelji. Te bi informacije trebale uključivati informacije o socijalnim partnerima, s posebnim naglaskom na organizacije radnika, kako bi se poboljšalo njihovu informiranost s ciljem njihove bolje zaštite na radnom mjestu.

(27)

Državljanima trećih zemalja koji posjeduju valjanu putnu ispravu i jedinstvenu dozvolu koju je izdala država članica koja u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu, trebao bi biti dopušten ulazak na državno područje država članica koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu i slobodno kretanje po njemu, tijekom razdoblja od najviše tri mjeseca unutar bilo kojeg šestomjesečnog razdoblja u skladu s Uredbom (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁰) i člankom 21. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada Ekonomske unije država Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (¹¹) (Schengenska konvencija).

(28)

U nedostatku horizontalnog zakonodavstva Unije, prava državljana trećih zemalja razlikuju se ovisno o državi članici u kojoj rade i o njihovom državljanstvu. S ciljem daljnjeg razvoja koherentne politike useljavanja i smanjenja razlika u pravima između građana Unije i državljana trećih zemalja koji zakonito rade u državi članici te dopunjavanja postojeće pravne stečevine u području useljavanja, trebalo bi utvrditi skup prava posebno kako bi se odredila područja u kojima se osigurava jednako postupanje prema vlastitim državljanima države članice i takvim državljanima trećih zemalja koje još nisu osobe s dugotrajnim boravkom. Takve odredbe namijenjene su utvrđivanju minimalnih jednakih uvjeta unutar Unije kako bi se prepoznalo da takvi državljani trećih zemalja svojim radom i plaćanjem poreza doprinose gospodarstvu Unije i kako bi poslužile kao zaštitna mjera za smanjenje nepoštene konkurencije između vlastitih državljana države članice i državljana trećih zemalja koja proizlazi iz mogućeg iskorištavanja potonjih. U ovoj Direktivi trebalo bi definirati radnika iz treće zemlje kao državljanina treće zemlje kojemu je odobren prihvat na državno područje države članice i koji zakonito boravi te mu je u kontekstu radnog odnosa dopušteno ondje raditi u skladu s nacionalnim pravom ili praksom. U tom kontekstu radnik iz treće zemlje mora imati ugovor o radu ili biti u radnom odnosu kako je definirano nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom države članice, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije.

(29)

Ako nositelj jedinstvene dozvole promijeni poslodavca, novi poslodavac trebao bi nadležnim tijelima priopćiti pojedinosti o zaposlenju u skladu s postupcima utvrđenima u nacionalnom pravu. Promjena uvjeta zaposlenja kao što su adresa poslodavca, uobičajeno mjesto rada, radno vrijeme i primici od rada ne predstavlja sama po sebi promjenu poslodavca.

(30)

Svi državljani trećih zemalja koji zakonito borave i rade u državama članicama trebali bi uživati barem zajednički skup prava na temelju jednakog postupanja kao i državljani države članice u kojoj borave, bez obzira na početnu svrhu ili osnovu za prihvat. Pravo na jednako postupanje u područjima obuhvaćenima ovom Direktivom ne bi trebalo dati samo onim državljanima trećih zemalja kojima je odobren prihvat u državu članicu na rad, nego i onima kojima je odobren prihvat u druge svrhe i koji su dobili pristup tržištu rada te države članice u skladu s drugim odredbama prava Unije ili nacionalnog prava, uključujući članove obitelji radnika iz treće zemlje kojima je odobren prihvat u državu članicu u skladu s Direktivom Vijeća 2003/86/EZ (¹²) i državljane trećih zemalja kojima je odobren prihvat na državno područje države članice u skladu s Direktivom (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća (¹³).

(31)

Pravo na jednako postupanje u određenim područjima trebalo bi biti strogo povezano sa zakonitim boravištem državljanina treće zemlje i dopuštenim pristupom tržištu rada u državi članici, koji su sadržani u jedinstvenoj dozvoli koja obuhvaća odobrenje za boravak i rad te u boravišnim dozvolama izdanima u drugu svrhu koje sadržavaju informacije o dopuštenju za rad.

(32)

Pravom na jednako postupanje prema radnicima iz trećih zemalja kao prema državljanima države članice u pogledu uvjeta zapošljavanja i radnih uvjeta kako je navedeno u ovoj Direktivi doprinosi se dostojanstvenom radu i sprečavanju iskorištavanja radnika iz trećih zemalja. To pravo trebalo bi obuhvaćati barem uvjete zapošljavanja, primitke od rada, uključujući uvećanja za prekovremeni rad, odbitke i zaostatke, tražbine u slučaju nesolventnosti poslodavca, primjenu načela jednake plaće za jednak rad, otkaz, jednako postupanje prema muškarcima i ženama, osposobljavanje, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, radno vrijeme i dopust te praznike. Pravo na jednako postupanje trebalo bi uključivati radne uvjete utvrđene pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima i praksom države članice pod istim uvjetima kao i za državljane dotične države članice.

(33)

Država članica trebala bi priznati stručne kvalifikacije koje je državljanin treće zemlje stekao u drugoj državi članici na isti način kao i kvalifikacije građana Unije te bi trebala uzeti u obzir kvalifikacije stečene u trećoj zemlji u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁴). Pravo na jednako postupanje dodijeljeno radnicima iz trećih zemalja u pogledu priznavanja diploma, potvrda i ostalih stručnih kvalifikacija u skladu s odgovarajućim nacionalnim postupcima ne bi trebalo dovoditi u pitanje nadležnost država članica za prihvat takvih radnika iz trećih zemalja na svoje tržište rada.

(34)

Radnici iz trećih zemalja trebali bi uživati jednako postupanje u pogledu socijalne sigurnosti. Grane socijalne sigurnosti definirane su u Uredbi (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁵). Odredbe ove Direktive o jednakom postupanju koje se odnose na socijalnu sigurnost trebale bi se primjenjivati i na radnike kojima je odobren prihvat u državu članicu izravno iz treće zemlje. Međutim, ovom se Direktivom radnicima iz trećih zemalja ne bi trebalo dodjeljivati više prava od onih koja su već predviđena postojećim pravom Unije u području socijalne sigurnosti za državljane trećih zemalja u prekograničnim situacijama.

(35)

Sud Europske unije je 25. studenog 2020. u svojoj presudi u predmetu C-302/19 (¹⁶) utvrdio da država članica ne može odbiti ili smanjiti pravo na davanja iz sustava socijalne sigurnosti nositelju jedinstvene dozvole zbog toga što svi članovi njegove obitelji ili neki od njih ne borave na njezinu državnom području nego u trećoj zemlji ako to pravo dodjeljuje svojim državljanima neovisno o mjestu boravišta članova njihove obitelji.

(36)

Države članice trebale bi osigurati barem jednako postupanje prema državljanima trećih zemalja koji su zaposleni ili koji su, nakon minimalnom razdoblja zaposlenja, registrirani kao nezaposleni. Bilo kakva ograničenja jednakog postupanja u području socijalne sigurnosti na temelju ove Direktive ne bi trebala dovoditi u pitanje prava dodijeljena na temelju Uredbe (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (¹⁷).

(37)

Pravom Unije ne ograničava se ovlast država članica da organiziraju svoje sustave socijalne sigurnosti. Svaka država članica treba utvrditi uvjete na temelju kojih se odobravaju davanja iz sustava socijalne sigurnosti, kao i iznos takvih davanja te razdoblje na koje se odobravaju. Međutim, pri izvršavanju tih ovlasti države članice trebale bi postupati u skladu s pravom Unije.

(38)

Jednako postupanje prema radnicima iz trećih zemalja ne bi se trebalo primjenjivati na mjere u području strukovnog osposobljavanja koje se financiraju u okviru programâ socijalne pomoći.

(39)

Države članice trebale bi osigurati da se spriječi diskriminacija radnika iz trećih zemalja kada je riječ o njihovu pristupu robi i uslugama za koje je zajamčeno jednako postupanje prema radnicima iz trećih zemalja kao prema državljanima države članice u kojoj borave u skladu s odredbama ove Direktive i nacionalnim pravom. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti sprečavanju moguće diskriminacije u pristupu privatnom najmu za stanovanje kako bi se osiguralo da su uvjeti stanovanja i ugovori o najmu u skladu s nacionalnim standardima i nacionalnim pravilima za privatni najam, uključujući standarde i pravila u pogledu iznosa najamnine. Osobito je relevantno osigurati da radnici iz trećih zemalja i dalje mogu slobodno odabrati svoj smještaj, bez obveze boravka u smještaju koji osigura poslodavac, kao što je to slučaj s radnicima dotične države članice, u skladu s nacionalnim pravom.

(40)

Kako bi se ojačalo jednako postupanje prema radnicima iz trećih zemalja, države članice trebale bi predvidjeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za poslodavce u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive, posebno u pogledu radnih uvjeta, slobode udruživanja i povezivanja te grana socijalne sigurnosti, kako su definirane u Uredbi (EZ) br. 883/2004.

(41)

Kako bi se osiguralo pravilno izvršenje nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive, države članice trebale bi, u suradnji sa socijalnim partnerima, ako je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom, predvidjeti odgovarajuće mehanizme za praćenje i, prema potrebi, učinkovite i odgovarajuće inspekcije na svojim državnim područjima u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom. Službe zadužene za inspekciju rada ili druga nadležna tijela trebali bi, prema potrebi, imati pristup radnom mjestu.

(42)

Države članice trebale bi također osigurati da postoje djelotvorni mehanizmi putem kojih bi radnici iz trećih zemalja trebali moći tražiti pravnu zaštitu i podnositi pritužbe izravno ili putem trećih strana koje, u skladu s kriterijima utvrđenima nacionalnim pravom, upravnom praksom ili primjenjivim kolektivnim ugovorima, imaju legitiman interes za osiguravanje usklađenosti s ovom Direktivom, kao što su sindikati ili druga udruženja, ili putem nadležnih tijela. Ti se djelotvorni mehanizmi smatraju potrebnima za rješavanje situacija u kojima radnici iz trećih zemalja nisu svjesni postojanja mehanizama izvršenja ili ih oklijevaju upotrijebiti u vlastito ime, primjerice zbog straha od mogućih posljedica. Države članice trebale bi osigurati da radnici iz trećih zemalja imaju isti pristup kao i državljani države članice u kojoj borave pravnim postupcima, što uključuje sudske i upravne postupke, pritužbe, mirenje i druge mehanizme utvrđene nacionalnim pravom za državljane države članice. Države članice također bi trebale zajamčiti pristup pravnoj pomoći pod istim uvjetima koji su predviđeni za nacionalne radnike u tim postupcima, ako je to predviđeno njihovim nacionalnim pravom.

(43)

U kontekstu zaštite radnika, slične nacionalne mjere koje se odnose na praćenje, procjenu, inspekcije, sankcije i olakšavanje pritužbi već bi trebale biti donesene i na snazi na nacionalnoj razini.

(44)

Jedinstvena dozvola trebala bi svojem nositelju dopustiti da promijeni poslodavca tijekom razdoblja njezine valjanosti. Povrh provjeravanja ispunjava li nositelj jedinstvene dozvole i dalje zahtjeve utvrđene pravom Unije ili nacionalnim pravom, države članice trebale bi moći uspostaviti određene uvjete za promjenu poslodavca, uključujući postupak obavješćivanja i provjeru stanja na tržištu rada ako dotična država članica provodi provjere stanja na tržištu rada za zahtjeve za jedinstvenu dozvolu. Kako bi se spriječila moguća zlouporaba odredaba ove Direktive koje se odnose na promjenu poslodavca, države članice trebale bi moći odrediti i minimalno razdoblje tijekom kojeg nositelj jedinstvene dozvole mora raditi za prvog poslodavca prije nego što promijeni poslodavca. Bez obzira na trajanje ugovora o radu utvrđeno nacionalnim pravom, to minimalno razdoblje u svakom slučaju ne bi smjelo biti dulje od šest mjeseci. U iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, na primjer u slučaju iskorištavanja nositelja jedinstvene dozvole ili ako poslodavac ne ispuni svoje pravne obveze u pogledu nositelja jedinstvene dozvole, države članice trebale bi dopustiti promjenu poslodavca prije isteka takvog minimalnog razdoblja.

(45)

Jedinstvenu dozvolu ne bi se smjelo povući tijekom razdoblja od najmanje tri mjeseca u slučaju nezaposlenosti ili šest mjeseci ako je državljanin treće zemlje nositelj jedinstvene dozvole dulje od dvije godine. Za razdoblja nezaposlenosti dulja od tri mjeseca države članice trebale bi moći zahtijevati da nositelji jedinstvene dozvole pruže dokaze o tome da imaju dostatna sredstva za vlastito uzdržavanje.

(46)

Kako bi se poboljšalo znanje o postupku za dobivanje jedinstvene dozvole te o pravima, obvezama i postupovnim jamstvima radnika iz trećih zemalja i članova njihovih obitelji, države članice potiču se na jačanje aktivnosti oglašavanja i informativnih kampanja o tim pitanjima, uključujući, prema potrebi, aktivnosti i kampanje usmjerene na treće zemlje.

(47)

Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje povoljnije odredbe sadržane u pravu Unije i primjenjivim međunarodnim instrumentima.

(48)

Države članice trebale bi provoditi odredbe ove Direktive bez diskriminacije na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kojeg drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije, a posebno u skladu s Direktivom Vijeća 2000/43/EZ (¹⁸) i Direktivom Vijeća 2000/78/EZ (¹⁹).

(49)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno utvrđivanje jedinstvenog postupka obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za državljane trećih zemalja za rad na državnom području države članice i zajedničkog skupa prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(50)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a.

(51)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(52)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(53)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s prijašnjom direktivom. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnje direktive.

(54)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo direktive, koji je naveden u Prilogu I.,

(a)

jedinstveni postupak obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak državljanima trećih zemalja za potrebe rada na državnom području države članice kako bi se pojednostavnili postupci za njihov prihvat i olakšala kontrola njihova statusa;

(b)

zajednički skup prava radnika iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici, bez obzira na svrhu zbog koje im je na početku odobren prihvat na državno područje te države članice, na temelju jednakog postupanja kao prema državljanima te države članice.

1.

„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a;

2.

„radnik iz treće zemlje” znači državljanin treće zemlje kojemu je odobren prihvat na državno područje države članice i koji zakonito boravi te mu je dopušten rad u kontekstu radnog odnosa u toj državi članici u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom;

3.

„jedinstvena dozvola” znači boravišna dozvola koju su izdala tijela države članice kojom se državljaninu treće zemlje dopušta zakonit boravak na njezinom državnom području za potrebe rada;

4.

„jedinstveni postupak obrade zahtjeva” znači svaki postupak koji, na temelju jedinstvenog zahtjeva državljanina treće zemlje ili poslodavca tog državljanina treće zemlje za odobrenje boravka i rada na državnom području države članice, dovodi do odluke o tom zahtjevu za jedinstvenu dozvolu.

(a)

koji podnesu zahtjev za boravak u državi članici za potrebe rada;

(b)

kojima je odobren prihvat u državu članicu za potrebe koje nisu rad u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom, kojima je dopušten rad i koji imaju boravišnu dozvolu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1030/2002; ili

(c)

kojima je odobren prihvat u državu članicu za potrebe rada u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(a)

koji su članovi obitelji građana Unije koji su ostvarili ili ostvaruju svoje pravo na slobodu kretanja unutar Unije u skladu s Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (²⁰);

(b)

koji, zajedno s članovima svojih obitelji, i bez obzira na njihovo državljanstvo, uživaju prava na slobodu kretanja istovjetna pravima građana Unije na temelju sporazumâ između Unije i država članica ili između Unije i trećih zemalja;

(c)

koji su upućeni, sve dok su upućeni;

(d)

koji su podnijeli zahtjev za prihvat ili im je odobren prihvat na državno područje države članice kako bi radili kao osobe premještene unutar društva u skladu s Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća (²¹);

(e)

koji su podnijeli zahtjev za prihvat ili im je odobren prihvat na državno područje države članice kao sezonskim radnicima u skladu s Direktivom 2014/36/EU ili osobama koje obavljaju poslove au pair;

(f)

kojima je odobren boravak u državi članici na temelju privremene zaštite u skladu s Direktivom Vijeća 2001/55/EZ (²²) ili koji su podnijeli zahtjev za odobrenje boravka na toj osnovi i čekaju odluku o svojem statusu;

(g)

koji su korisnici međunarodne zaštite na temelju Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (²³) ili koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu na temelju te direktive i o čijem zahtjevu nije donesena konačna odluka;

(h)

koji su korisnici zaštite u skladu s nacionalnim pravom, međunarodnim obvezama ili praksom države članice ili koji su podnijeli zahtjev za zaštitu u skladu s nacionalnim pravom, međunarodnim obvezama ili praksom države članice i o čijem zahtjevu nije donesena konačna odluka;

(i)

koji su osobe s dugotrajnim boravkom u skladu s Direktivom 2003/109/EZ;

(j)

čije je udaljavanje suspendirano na temelju činjeničnih ili pravnih razloga;

(k)

koji su podnijeli zahtjev za prihvat ili im je odobren prihvat na državno područje države članice kao samozaposlenim radnicima;

(l)

koji su podnijeli zahtjev za prihvat ili im je odobren prihvat kao pomorcima radi zapošljavanja ili rada u bilo kojem svojstvu na brodu koji je registriran ili plovi pod zastavom države članice.

(a)

odgovarajuće informacije o cjelokupnoj dokaznoj dokumentaciji potrebnoj za podnošenje zahtjeva i, prema potrebi, o primjenjivim naknadama;

(b)

informacije o uvjetima ulaska i boravka, uključujući prava, obveze i postupovne zaštitne mjere, među ostalim i pravnu zaštitu, državljana trećih zemalja i članova njihovih obitelji, te informacije o organizacijama radnika u skladu s nacionalnim pravom.

(a)

ulazak na državno područje i boravak na državnom području države članice koja je izdala jedinstvenu dozvolu, pod uvjetom da nositelj ispunjava sve zahtjeve u pogledu prihvata u skladu s nacionalnim pravom;

(b)

slobodan pristup cijelom državnom području države članice koja je izdala jedinstvenu dozvolu u granicama predviđenima nacionalnim pravom;

(c)

obavljanje određene aktivnosti u okviru zaposlenja odobrene na temelju jedinstvene dozvole u skladu s nacionalnim pravom;

(d)

obaviještenost o pravima nositelja povezanima s dozvolom koja su dodijeljena ovom Direktivom, drugim pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(a)

zahtijevati da se o promjeni poslodavca obavijeste nadležna tijela u dotičnoj državi članici, u skladu s postupcima utvrđenima u nacionalnom pravu;

(b)

zahtijevati da promjena poslodavca podliježe provjeri stanja na tržištu rada ako dotična država članica provodi provjere stanja na tržištu rada za zahtjeve za jedinstvenu dozvolu;

(c)

zahtijevati minimalno razdoblje tijekom kojeg nositelj jedinstvene dozvole mora raditi za prvog poslodavca.

(a)

ukupno razdoblje nezaposlenosti ne premašuje tri mjeseca tijekom razdoblja valjanosti jedinstvene dozvole ili šest mjeseci ako je državljanin treće zemlje nositelj jedinstvene dozvole dulje od dvije godine.

(b)

nadležna tijela dotične države članice obavješćuju se o početku i, ako je primjenjivo, završetku svakog razdoblja nezaposlenosti, u skladu s relevantnim nacionalnim postupcima.

(a)

uvjeta zaposlenja i radnih uvjeta, među ostalim u pogledu primitaka od rada, otkaza, radnog vremena, dopusta i praznika, jednakog postupanje prema muškarcima i ženama te zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu;

(b)

prava na štrajk i poduzimanje industrijske akcije, u skladu s nacionalnim pravom i praksom države članice, te slobode udruživanja i povezivanja i članstva u organizaciji koja zastupa radnike ili poslodavce ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, što uključuje prava i povlastice koje dodjeljuju takve organizacije, kao što je pravo na pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o javnom poretku i javnoj sigurnosti;

(c)

obrazovanja i strukovnog osposobljavanja;

(d)

priznavanja diploma, potvrda i ostalih stručnih kvalifikacija u skladu s relevantnim nacionalnim postupcima;

(e)

grana socijalne sigurnosti, kako su definirane u Uredbi (EZ) br. 883/2004;

(f)

poreznih olakšica, u mjeri u kojoj se radnik smatra rezidentom u porezne svrhe u dotičnoj državi članici;

(g)

pristupa robi i uslugama te opskrbi robom i uslugama koji su stavljeni na raspolaganje javnosti, uključujući postupke za dobivanje pristupa socijalnom i privatnom stanovanju kako je predviđeno nacionalnim pravom, ne dovodeći u pitanje slobodu ugovaranja u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom;

(h)

usluga savjetovanja i informacija koje pružaju zavodi za zapošljavanje.

(a)

na temelju stavka 1. točke (c):

(b)

ograničavanjem prava dodijeljenih radnicima iz trećih zemalja na temelju stavka 1. točke (e), no ne ograničavaju takva prava radnicima iz trećih zemalja koji su zaposleni ili koji su bili zaposleni najmanje šest mjeseci i koji su registrirani kao nezaposleni.

Osim toga, države članice mogu odlučiti da se stavak 1. točka (e) u pogledu obiteljskih naknada ne primjenjuje na državljane trećih zemalja kojima je odobren rad na državnom području države članice za razdoblje koje ne premašuje šest mjeseci, na državljane trećih zemalja kojima je odobren prihvat u svrhu studiranja ili na državljane trećih zemalja kojima je dopušten rad na temelju vize;

(c)

na temelju stavka 1. točke (f) u odnosu na porezne olakšice, ograničavanjem njegove primjene na slučajeve kada se registrirano ili uobičajeno mjesto boravišta članova obitelji radnika iz treće zemlje za koje radnik iz treće zemlje traži naknade nalazi na državnom području dotične države članice;

(d)

na temelju stavka 1. točke (g):

(a)

izravno;

(b)

putem trećih strana koje, u skladu s kriterijima utvrđenima njihovim nacionalnim pravom, imaju legitiman interes za osiguravanje usklađenosti s ovom Direktivom i nacionalnim odredbama donesenima na temelju ove Direktive; i

(c)

putem nadležnog tijela države članice kada je to predviđeno nacionalnim pravom.

(a)

mjera zaštite protiv otkaza ili drugog nepovoljnog postupanja poslodavca kao reakcije na pritužbu iznesenu u okviru poduzeća;

(b)

svih pravnih postupaka čiji je cilj provedba usklađenosti s ovom Direktivom i nacionalnim odredbama donesenima na temelju ove Direktive.

(a)

prava Unije, uključujući bilateralne i multilateralne sporazume između Unije, ili Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i jedne ili više trećih zemalja, s druge strane; i

(b)

bilateralnih ili multilateralnih sporazuma između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja.

(a)

o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja na njezino državno područje i njihova boravka na tom području za potrebe rada;

(b)

o cjelokupnoj dokaznoj dokumentaciji potrebnoj za podnošenje zahtjeva za jedinstvenu dozvolu;

(c)

o uvjetima ulaska i boravka, uključujući prava, obveze i postupovne zaštitne mjere, državljana trećih zemalja i članova njihovih obitelji.

Direktiva

Rok za prenošenje

2011/98/EU

25. prosinca 2013.

Direktiva 2011/98/EU

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

—

Članak 3. stavak 5.

Članak 4. stavak 1. prva i druga rečenica

Članak 4. stavak 1. prva i druga rečenica

Članak 4. stavak 1. treća rečenica

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 3.

Članak 4. stavak 3.

Članak 4. stavak 4.

Članak 4. stavak 4.

Članak 4. stavak 5.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

—

Članak 8. stavak 3.

—

Članak 8. stavak 4.

Članak 9.

Članak 9. točka (a)

—

Članak 9. točka (b)

Članak 10.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 11. stavak 1.

—

Članak 11. stavci od 2. do 5.

Članak 12.

Članak 12.

—

Članak 13.

—

Članak 14.

Članak 13.

Članak 15.

Članak 14.

Članak 16. točka (a)

—

Članak 16. točke (b) i (c)

Članak 15.

Članak 17.

Članak 16.

Članak 18.

—

Članak 19.

Članak 17.

Članak 20.

Članak 18.

Članak 21.

—

Prilog I.

—

Prilog II.