USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1048

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Amir Mafalani iz Zagreba, kojeg zastupa L. H., odvjetnica u Zagrebu, na sjednici održanoj 23. travnja 2024. donio je

ODLUKU

I. Utvrđuje se da su podnositelju ustavne tužbe Amiru Mafalaniju iz Zagreba u postupovnom aspektu povrijeđena prava zajamčena člankom 23. stavkom 1. i člankom 25. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), time što pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu nije zadovoljen zahtjev ažurnosti i razumne brzine postupanja.

II. Zbog utvrđene povrede, podnositelju ustavne tužbe određuje se zadovoljština u iznosu od 4.645,30 eura, koja će biti isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja ustavne tužbe Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Amir Mafalani iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositelj) kojeg u postupku pred Ustavnim sudom zastupa L. H., odvjetnica u Zagrebu, podnio je 10. lipnja 2019. ustavnu tužbu zbog nedjelotvorne istrage Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: ŽDO Zagreb) u predmetu broj: KN-DO-118/12, u povodu zahtjeva za obnovom kaznenog postupka 3. studenoga 2015. i prijedloga za donošenje rješenja o provođenju istrage.

Podnositelj navodi da ustavnu tužbu podnosi zbog neprovođenja učinkovite i adekvatne istrage, uslijed čega su mu povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u postupovnom aspektu, te članak 2. i postupovni aspekt članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

1.1. Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – počišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), zatraženo je i dobiveno očitovanje ŽDO-a Zagreb i preslika predmeta broj: KN-DO-118/12.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

1) Uhićenje podnositelja i kazneni postupak protiv podnositelja

2. Poznati hrvatski novinar i njegov poslovni suradnik poginuli su 23. listopada 2008. uslijed eksplozije improviziranog uređaja koji je bio postavljen pod novinarov automobil parkiran ispred njegove izdavačke kuće. U eksploziji su ozlijeđena i dva zaposlenika izdavačke kuće i pričinjena je znatna materijalna šteta na okolnim zgradama i automobilima koji su bili parkirani u blizini.

Nakon opisanog napada obavještajni podaci koji su policiji bili na raspolaganju upućivali su na to da bi podnositelj i nekoliko drugih osoba mogli biti odgovorni za opisano, te ih je policija stoga odlučila uhititi.

Glavni ravnatelj policije izdao je usmeni nalog da uhićenje provede Specijalna policija, Antiteroristička jedinica Lučko (u daljnjem tekstu: ATJ Lučko).

ATJ Lučko ušla je na juriš u stan podnositelja 29. listopada 2008. oko 18.05 sati. Podnositelj je naveo da su ga neposredno nakon provaljivanja u stan policijski službenici ATJ-a Lučko bacili na pod i počeli ga udarati po glavi i tijelu, stavili su mu povez preko očiju te ga odveli na udaljeno mjesto uz rijeku, ponovo pretukli i glavu mu uronili u vodu, prisiljavajući ga da prizna navedeno ubojstvo i još neke druge zločine. Prema navodima podnositelja policijski službenici nastavili su ga tući tijekom odvođenja u policijsku postaju, a tijekom svog boravka (odnosno zadržavanja) u policijskoj postaji bio je čvrsto vezan, tukli su ga i prijetili mu da ne radi probleme u vezi s ozljedama zadobivenima tijekom uhićenja i zadržavanja.

Nakon što je podnositelj ispitan, u odnosu na njega i nekoliko drugih osoba otvorena je istraga u vezi s eksplozijom, a istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu odredio mu je istražni zatvor.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnio je 23. listopada 2009. optužnicu protiv podnositelja i nekoliko drugih osoba pred Županijskim sudom u Zagrebu zbog kaznenih djela udruživanja za počinjenje ubojstva i počinjenje ubojstva spomenutog novinara. Podnositelj je optužen za udruživanje za počinjenje i pomaganje u počinjenju ubojstva nekolicini izravnih počinitelja.

Županijski sud u Zagrebu proglasio je 3. studenoga 2010. podnositelja krivim prema točkama optužnice i osudio ga na šesnaest godina zatvora.

Osudu podnositelja potvrdio je 8. veljače 2012. Vrhovni sud Republike Hrvatske.

2) Postupak po kaznenoj prijavi podnositelja

3. Podnositelj je 15. veljače 2012. podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu (u daljnjem tekstu: ODO Zagreb) protiv nepoznatih počinitelja, navodeći da je bio zlostavljan tijekom uhićenja i boravka u policijskoj postaji 23. listopada 2008., vezano uz istragu kaznenih djela udruživanja za počinjenje ubojstva i počinjenje ubojstva, za koje je podnositelj pravomoćno osuđen 3. studenoga 2010. na šesnaest godina zatvora (presudu podnositelja potvrdio je 8. veljače 2012. Vrhovni sud).

ODO Zagreb proslijedio je kaznenu prijavu podnositelja ŽDO-u Zagreb na daljnje postupanje.

ŽDO Zagreb zatražio je 8. ožujka 2012. od Policijske uprave zagrebačke podatke o identitetu pripadnika ATJ-a Lučko koji su sudjelovali u uhićenju podnositelja 23. listopada 2008.

ŽDO Zagreb je na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju podnositelja, zapisnika o pretrazi i uhićenju, privremenom oduzimanju predmeta, te uvidom u cjelokupni spis predmeta kaznenog postupka koji se vodio protiv njega donio rješenje o odbačaju kaznene prijave podnositelja broj: KN-DO-118/12 od 3. ožujka 2014. zbog nepostojanja osnovane sumnje da je prijavljeno kazneno djelo počinjeno.

3) Postupak po zahtjevu podnositelja pred Europskim sudom za ljudska prava

4. Podnositelj je zahtjev br. 32325/13 podnio 6. svibnja 2013. Europskom sudu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP).

Podnositelj je prigovorio nečovječnom i ponižavajućem postupanju prema njemu tijekom uhićenja i policijskog zadržavanja, te nedostatcima učinkovite istrage u vezi s tim, pozivajući se na članak 3. Konvencije.

ESLJP je presudom od 9. srpnja 2015. utvrdio da je došlo do povrede postupovnog aspekta članka 3. Konvencije i do povrede materijalnog aspekta članka 3. Konvencije te odredio isplatu pravične naknade podnositelju.

4) Postupak po zahtjevu podnositelja za obnovu kaznenog postupka

5. Podnositelj je nakon presude ESLJP-a donesene u predmetu Mafalani protiv Hrvatske, 3. studenoga 2015. ŽDO-u Zagreb podnio zahtjev za obnovom kaznenog postupka, odnosno prijedlog za donošenje rješenja o provođenju istrage.

ŽDO Zagreb reaktivirao je predmet broj: KN-DO-118/12 uzimajući u obzir presudu ESLJP-a u predmetu Mafalani protiv Republike Hrvatske te je započeo istragu radi utvrđivanja identiteta počinitelja i obilježja prijavljenih kaznenih djela.

6. Uvidom u presliku državnoodvjetničkog predmeta broj: KN-DO-118/12 utvrđeno je kako slijedi:

6.1. ŽDO Zagreb uputio je 18. prosinca 2015. poziv svjedokinjama M. M., M. M. i B. M., koje su ispitane 29. prosinca 2015.

6.2. ŽDO Zagreb je 29. prosinca 2015. ispitao svjedokinje M. M., M. M. i B. M. M. M., baka podnositelja, bila je nazočna u trenutku nasilnog ulaska većeg broja naoružanih djelatnika specijalne policije u stan na adresi ..., u Zagrebu, u kojem je živjela s podnositeljem, njegovom sestrom M. i njihovom majkom B., svojom kćeri, te je izjavila kako nasilnom ulasku nije prethodila zvonjava ili kucanje na ulaznim vratima. Njezin unuk, podnositelj, bio je zatečen u stanu, te su mu pri izlasku iz sobe u hodnik stana zadali velik broj udaraca šakama u predjelu lica, srušili ga na tlo i nastavili udarati rukama i nogama, pritiskati mu glavu o pod, savili mu ruke na leđa, stavili »lisice« te ga nastavili tući »gdje je tko stigao«. Od trenutka izlaska iz sobe do trenutka odvođenja podnositelj se nije opirao uhićenju, nije se branio i ništa nije govorio. M. M., sestra podnositelja, nije neposredno vidjela trenutke nasilnog ulaska specijalne policije u stan i uhićenja brata, već je čula buku, osjetila jako podrhtavanje poda u stanu i baku kako zapomaže, dok podnositelja nije čula da bi vikao ili što govorio. Djelatnici specijalne policije su pri ulasku u njenu sobu naredili su joj da legne na pod, vezali joj ruke lisicama i izvršili pretragu prostora. Kasnije pri slušanju vijesti shvatila je da se radilo o uhićenju njenog brata kojega su povezivali s ubojstvom I. P. i N. F. B. M., majka podnositelja, nije u kritično vrijeme boravila u stanu, te je iskazivala na okolnost zatečenih oštećenja unutrašnjosti prostora i kapljica krvi koje je bilo po podu dnevne sobe, dok preostali dio iskaza predstavlja posredno svjedočenje (prepričava iskaz M. M).

6.3. ŽDO Zagreb je 17. prosinca 2015. od ravnateljstva policije zatražio podatke o identitetu policijskih službenika koji su proveli kriminalističko istraživanje događaja u povodu uhićenja podnositelja 23. listopada 2008., kao i pripadnika ATJ-a Lučko koji su uhitili podnositelja.

6.4. ŽDO Zagreb 21. prosinca 2015. izvijestio je punomoćnicu podnositelja o nastavku izvida.

6.5. ŽDO Zagreb pribavio je zapisnik s ročišta održanog 16. prosinca 2015. u parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 28 Pn-486/12-69 u kojem je podnositelj tražio naknadu štete protiv Republike Hrvatske zbog tjelesnih ozljeda koje su nastale pri uhićenju podnositelja, s usmenim vještačkim nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine dr. sc. J. Š.

6.6. Dr. sc. J. Š. utvrdio je da ozljede podnositelja predstavljaju običnu tjelesnu ozljedu, kao i da ozljede podnositelja s velikom vjerojatnošću nisu nastale uslijed prekomjerne uporabe sile pripadnika ATJ-a Lučko, već su nastale podnositeljevim padom uzrokovanim primjenom zahvata »čišćenje«, jer je podnositelj pružao otpor uhićenju.

6.7. ŽDO Zagreb obavijestio je 9. veljače 2016. odvjetnicu podnositelja o provedenim radnjama i tijeku kriminalističkog istraživanja u kojem su ispitani svjedoci M. M., M. M. i B. M., a upućeni su pozivi svjedocima dr. L. D., dr. M. J. i dr. M. S. Š.

6.8. ŽDO Zagreb je 16. veljače 2016. ispitao svjedokinju dr. M. J. koja nije imala relevantnih saznanja vezano uz podnositelja i štetni događaj. Istoga dana ispitana je i svjedokinja dr. M. S. Š. koja je obavila radiološku obradu podnositelja i ustanovila prijelom nosne kosti bez pomaka, a na glavi, lijevom ramenu i desnoj šaci nije pronašla znakove svježe koštane traume.

6.9. ŽDO Zagreb je 22. veljače 2016. ispitao svjedoka dr. L. DL koji je izjavio da je podnositelja, kao kirurg u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, pregledao nakon uhićenja i ustanovio ozljede u vidu prijeloma nosne kosti bez pomaka, ozljede glave, udarca u lijevo rame i desnu šaku, kao ozljede nastale pri padu. Prema anamnezi i subjektivnim podatcima dobivenim u razgovoru s podnositeljem, svjedok nije njegov slučaj ocijenio hitnim te je preporučio pregled otolaringologa.

6.10. Ravnateljstvu policije upućena je požurnica 11. veljače 2016. vezana uz dopis ŽDO-a Zagreb od 17. prosinca 2015. kojim su zatraženi podatci o identitetu policijskih službenika koji su proveli kriminalističko istraživanje i identitet djelatnika ATJ-a Lučko koji su proveli uhićenje podnositelja.

6.11. Ravnateljstvo policije tražene podatke o identitetu policijskih službenika koji su proveli kriminalističko istraživanje u odjelu organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, Policijske uprave zagrebačke dostavilo je dopisom od 14. travnja 2016., dok je identitet djelatnika ATJ-a Lučko koji su proveli uhićenje podnositelja i nadalje ostao klasificiran oznakom tajnosti »povjerljivo« kao podatak čijim bi se otkrivanjem naštetilo nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, slijedom čega se ne može deklasificirati i učiniti poznatim javnosti.

6.12. ŽDO Zagreb u nekoliko je navrata tijekom 2017. godine odbio zahtjev punomoćnice podnositelja za uvid u spis predmeta ŽDO-a Zagreb broj: KN-DO-118/12 na osnovi članka 206.f Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka USRH broj: U-I-448/2009 i dr., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.; u daljnjem tekstu: ZKP) i članka 93. stavka 2. Poslovnika državnog odvjetništva (»Narodne novine« broj 5/14.; u daljnjem tekstu: Poslovnik) s obrazloženjem da je postupanje državnog odvjetnika tijekom izvida tajno, da podnositelj kao oštećenik još nije ispitan, te da će o zahtjevu za uvid ŽDO Zagreb posebno odlučiti nakon što podnositelj bude ispitan.

6.13. ŽDO Zagreb je 15. prosinca 2017. izvijestio punomoćnicu o poduzetim radnjama ispitivanja u svojstvu svjedoka M. M., M. M., B. M., dr. L. D., dr. M. J. i dr. M. S. Š. te da su od ravnateljstva policije zatraženi podatci navedeni pod točkom 6.3., a najavljeno je i ispitivanje podnositelja za 8. siječnja 2018. na adresi ŽDO-a Zagreb.

6.14. U prostorijama ŽDO-a Zagreb 8. siječnja 2018. podnositelj je ispitan u svojstvu svjedoka, prethodno propisno upozoren na prava koja ima u svojstvu žrtve i oštećenika kaznenog djela.

6.15. Podnositelj je u svojem iskazu naveo da mu je pri ulasku djelatnika specijalne policije u njegov stan naređeno da legne na pod, a srušili su ga nakon nekoliko udaraca šakom u predjelu glave i nosa od čega je pao potrbuške, dok se nije mogao odrediti o broju i vrsti udaraca, niti je li im nešto govorio, jer se sve odvilo jako brzo, a nastavili su mu zadavati udarce dok je ležao te su preko njega prelazili dok su ulazili u druge dijelove stana. Pri odvođenju, u kombi vozilu morao se skinuti do gola i stavljena mu je crna vreća na glavu te je čuo da ga voze na nasip, gdje su ga po izvođenju nastavili udarati po cijelom tijelu i gnječiti mu genitalije, ispucali mu metak pored glave, gurali glavu u neku lokvu te ga prinuđivali da prizna ubojstvo I. H. Nakon toga je vraćen u kombi gdje se obukao, skinuli su mu vreću s glave i brzo stigli u Heinzelovu gdje ga je preuzela interventna policija. Ostao je bos i s rukama zavezanima lisicama na leđima, obilno je krvario iz nosa i arkade, a nešto kasnije pružena mu je hitna medicinska pomoć te mu je stavljen flaster na ozljede.

6.16. ŽDO Zagreb odbio je 19. veljače 2018. zahtjev za uvid u spis koji je odvjetnica podnositelja zatražila podneskom od 1. veljače 2018., pozivanjem na članak 206.f ZKP-a (»Postupanje tijekom izvida je tajno.; Tijelo koje poduzima radnju upozorit će osobe koje u njoj sudjeluju da je odavanje tajne kazneno djelo. Primitak upozorenja pisano će se zabilježiti, a upozorena osoba to će potvrditi svojim potpisom.; Tijelo koje provodi izvide može, kada to nalaže interes javnosti, o tijeku izvida izvijestiti javnost na način propisan posebnim zakonom.«) i članka 93. stavka 2. Poslovnika (»Žrtva ili oštećenik kojeg državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnik namjerava ispitati kao svjedoka ili predložiti da se ispita kao svjedok ima pravo razgledavanja spisa nakon što je ispitana. Žrtva i oštećenik koji se ne ispituje kao svjedok kao i njihovi opunomoćenici imaju pravo razgledavanja spisa u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku i ovim Poslovnikom.«) s obrazloženjem da je postupanje tijekom izvida tajno.

6.17. ŽDO Zagreb uputio je odvjetnici podnositelja 12. prosinca 2018. dopis da može pristupiti u prostorije ŽDO-a Zagreb, radi uvida u spis predmeta.

6.18. ŽDO Zagreb zatražio i zaprimio je 14. prosinca 2018. sljedeću dokumentaciju: presliku sudsko-medicinskog vještačenja sačinjenog po vještaku prof. dr. sc. J .Š. od 24. kolovoza 2015., presliku medicinskog vještačenja koju su sastavili prof. dr. sc. D. K. H. i prim. dr. sc. J. F.-Č. od 6. lipnja 2016., te presliku dopune navedenog vještačenja od 4. studenoga 2016., presliku raspravnog zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj: Pn-486/12 od 16. studenoga 2017. i presliku dopisa prof. dr. sc. D. K. H. od 16. listopada 2018.

6.19. ŽDO Zagreb je 19. kolovoza 2019. od Građansko-upravnog odjela ODO-a Zagreb zatražio dostavu nalaza sudsko-medicinskog vještačenja, kao i dopunu vještačenja ozljeda podnositelja koju je zaprimilo prije ispitivanja vještaka sudske medicine.

6.20. Između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DORH), ŽDO-a Zagreb i ODO-a Zagreb – Građansko-upravnog odjela, u dva je navrata izmijenjena pisana korespondencija vezana uz izvršenje presuda ESLJP-a.

6.21. ŽDO Zagreb sastavio je očitovanje o postupanju u predmetu podnositeljeve kaznene prijave DORH-u 31. srpnja 2019. (otpremljeno 6. kolovoza 2019.) u odnosu na pritužbu odvjetnice podnositelja na rad ŽDO-a Zagreb od 5. veljače 2019., zbog neudovoljavanja obvezama iz članka 206.b stavka 1. ZKP-a (»Državni odvjetnik je dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od šest mjeseci od dana upisa prijave u upisnik kaznenih prijava i o tome obavijestiti podnositelja prijave uz navođenje kratkih razloga te odluke«).

6.22. ŽDO Zagreb zatražio je dopisom od 16. kolovoza 2019. od Građansko-upravnog odjela ODO-a Zagreb podatke o stanju predmeta u povodu tužbe podnositelja protiv Republike Hrvatske radi naknade štete te je potom DORH-u na traženje, a u cilju provođenja akcijskog plana Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred ESLJP-om za grupu presuda ESLJP-a, između ostalog i presude podnositelja, 19. kolovoza 2019. dostavio podatke o postupanju u predmetu broj: P-DO-281/12 podnositelja kao tužitelja protiv Republike Hrvatske, a u postupku izvršenja presuda ESLJP-a koje su donesene protiv Republike Hrvatske.

6.23. ŽDO Zagreb pozvao je 20. kolovoza 2019. u svojstvu vještaka na ispitivanje prof. dr. sc. J. Š., koji je ispitan 1. listopada 2019. Vještak je u usmenom nalazu i mišljenju koji temelji na medicinskoj dokumentaciji iz parničnog predmeta Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-486/12 istaknuo da je sa sudsko-medicinskog stajališta nemoguće utvrditi sa sigurnošću sredstvo i mehanizam nastanka rane razderotine iznad lijevog oka, natučenja nosa s prijelomom i natučenja lijevog ramena podnositelja, jer su te ozljede mogle nastati s nekoliko neovisnih djelovanja sile, ali s obzirom na lokalizaciju i jednim jedinim padom ili udarcem o prepreku ili podlogu. U odnosu na lokalizaciju ozljeda, vještak smatra da su nastale padom, a s obzirom na karakter ozljeda, da su nastale silom slabog intenziteta; vještak nije u mogućnosti govoriti o razlogu pada, jer bi ovakve ozljede odgovarale jednako padu kao posljedici izvanjskog djelovanja sile kao i padom uslijed djelovanja druge osobe.

6.24. U očitovanju od 5. ožujka 2020. ŽDO Zagreb naveo je da u međuvremenu je ponovo razmatrana mogućnost deklasifikacije podataka o identitetu pripadnika specijalne jedinice AJT Lučko koji su sudjelovali u uhićenju podnositelja, no Ravnateljstvo policije i dalje smatra da se ti podaci ne mogu deklasificirati.

Nadalje, pribavljeno je izvješće zapovjedništva specijalne policije broj: 511-01-100-20-279/2-13 od 31. svibnja 2013. vezano uz postanje policijskih službenika taktičkog tima ATJ Lučko prema podnositelju.

6.25. Na više zahtjeva Ustavnog suda da dostavi podatke o poduzetim daljnjim radnjama, ŽDO Zagreb dostavio je 9. listopada 2023. dopis u kojem se navodi da je sve dostavljeno uz ranije odgovore Ustavnom sudu 18. listopada 2019. i 5. ožujka 2020.

5) Građanski postupak

7. Podnositelj je 31. siječnja 2012. pokrenuo parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu protiv Republike Hrvatske potražujući naknadu štete zbog policijskog zlostavljanja tijekom uhićenja i boravka u policijskoj postaji.

ODO Zagreb osporavao je tužbu podnositelja ističući da je policija postupala u skladu sa zakonom te da je primijenjena sila bila opravdana zbog ponašanja podnositelja.

Tijekom postupka, Općinski građanski sud u Zagrebu saslušao je podnositelja i nekoliko svjedoka, uključujući sestru i baku podnositelja, jednog od suosumnjičenika i policijske inspektore, te ravnatelja policije i sudsko-medicinske vještake.

Rasprava je zaključena 27. kolovoza 2020. Prvostupanjskom presudom broj: Pn-486/2012 od 28. rujna 2020. djelomično je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja s osnove naknade štete za iznos od 67.000,00 kuna (9.115,00 eura) te je tuženiku naloženo naknaditi trošak podnositelju od 48.675,00 kuna (6.464,00 eura), sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva od 85.000,00 kuna (11.288,00 eura) odbijen kao neosnovan.

Drugostupanjskom presudom broj: Gž-2725/2020 od 25. siječnja 2022. odbijena je podnositeljeva žalba kao neosnovana, odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana, preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja za naknadu štete od 20.000,00 kuna (2.739,00 eura) s pripadajućim zateznim kamatama i za trošak postupka od 21.875,25 kuna (2.996,00 eura) kao neosnovan.

Prijedlog za dopuštenje revizije izjavljen je 9. svibnja 2022. koji je Vrhovni sud rješenjem broj: Revd 2077/2022 od 11. siječnja 2023. odbacio kao nedopušten.

Podnositelj je ustavnom tužbom osporio navedeno rješenje Vrhovnog suda koja se vodi pod brojem: U-III-1298/2023.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

8. Podnositelj je ustavnu tužbu podnio zbog toga što nadležna tijela nisu provela odgovarajuće radnje, odnosno zbog nedjelotvorne istrage ŽDO-a Zagreb u vezi s kaznenom prijavom podnositelja od 15. veljače 2012., a zbog čega podnositelj smatra da su mu povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23. i 25. Ustava, kao i člancima 2. i 3. Konvencije.

8.1. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome ističe sljedeće:

»Usprkos činjenici što je Europski sud za ljudska prava donio presudu Mafalani protiv Hrvatske, broj zahtjeva 32325/13, u kojoj je utvrđeno da je došlo do zlostavljanja podnositelja te je utvrđeno da nije provedena efikasna i pravovremena istraga, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu i dalje nije provelo učinkovitu i adekvatnu istragu niti nakon podnijetog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka.

Nakon što je Sud tako postavio predmet i zahtjeve koji se moraju ispuniti kako bi se istraga smatrala djelotvornom, podnositelj smatra da domaća tijela i dalje odbijaju provesti adekvatnu i efikasnu istragu, te čine sve što je u njihovoj moći kako bi počinitelji kaznenog djela, odnosno zaposlenici države, ostali nekažnjeni. Od dana događaja je prošlo 10 godina, a od podnošenja kaznene prijave 6 godina, ali istraga još nije okončana.

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, koje je preuzelo predmet od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, je odbilo obavijestiti punomoćnicu podnositelja o ijednoj provedenoj radnji. Tako ju nakon podnesenog Zahtjeva za obnovu postupka 03.11.2015.g., nije obavijestilo o dopuštenosti tog Zahtjeva i nikada nije donijelo, odnosno nije dostavilo odluku o dopuštenosti takvog Zahtjeva. Nakon podneska od 11.01.2016.g., kojim se traži od ŽDO-a Zagreb da obavijesti podnositelja o poduzetim radnjama povodom Zahtjeva, ŽDO je izvijestilo punomoćnicu podnositelja da su obavljene određene radnje ispitivanja svjedoka, ali joj na njezino daljnje opetovano traženje, nije omogućilo uvide u navedene zapisnike, a nije joj omogućeno niti prisustvovanje ispitivanju svjedoka.

Ni po ispitivanju oštećenika dana 08.01.2018.g., punomoćnica nije mogla ostvariti pravo uvida u spis, već joj je to pravo omogućeno tek po naknadnoj pritužbi u prosincu 2018.g.

Osim toga, do današnjeg dana Županijsko državno odvjetništvo nije utvrdilo identitet počinitelja teškog kaznenog djela već se očigledno zadovoljilo sa odgovorom Ravnateljstva policije iz travnja 2016.g prema kojem je identitet svih djelatnika ATJ Lučko tajan, pa čak i onih koji su počinitelji kaznenog djela.

Ovakva istraga ne može dovesti do otkrivanja počinitelja kaznenog djela te stoga ne zadovoljava kriterije ustanovljene praksom Europskog suda. Osim toga, istraga koja traje već posljednjih 7 godina, a nije niti podignuta optužnica, pa čak kako je navedeno ni utvrđen identitet počinitelja ne može se smatrati učinkovitom i brzom.

Osim što su ispitani podnositelj, njegova majka, sestra i baka te jedan liječnik iz Zatvorske bolnice i dva iz zatvora u Zagrebu, nikakve druge radnje nisu provedene. Nije provedeno čak niti medicinsko vještačenje putem kojeg bi se utvrdio mehanizam nastanka ozljeda i vrsta i težina ozljeda.

(...)

Podnositelj smatra da niti četiri godine od presuda Suda se okolnosti vezane uz istragu protiv počinitelja nisu bitno promijenile te vlasti nisu niti dalje poduzele adekvatne napore da istraže okolnosti podnositeljevog zlostavljanja.

Do danas nisu utvrđeni počinitelji, a nije provedeno niti medicinsko vještačenje, a čak nije ispitan niti liječnik koji je pregledao podnositelj u policijskoj postaji i utvrdio ozljede.

Stoga treba utvrditi daje došlo do daljnje povrede proceduralnog aspekta čl. 23.st. 1. Ustava RH i čl.3 Konvencije.«

IV. OČITOVANJE ŽDO-a ZAGREB

9. U očitovanju ŽDO-a Zagreb broj: KN-DO-118/12 od 31. srpnja 2019. navedeno je sljedeće:

»Kazneni predmet ovog državnog odvjetništva broj KN-DO-118/12 oformljen je 24. veljače 2012. nakon što je od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu na nadležno postupanje dostavljena kaznena prijava odvjetnice L. H. i odvjetnika S. R. kao opunomoćenika Amira Mafalanija protiv NN počinitelja iz PU zagrebačke zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz članka 176. Kaznenog zakona.

Nakon što su provedeni odgovarajući izvidi, te pribavljena dokumentacija od Zatvorske bolnice u Zagrebu, Ustanove za hitnu medicinsku pomoć Grada Zagreba i Ravnateljstva policije, 3. ožujka 2014. temeljem članka 206. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku doneseno je rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv NN počinitelja, djelatnika Policijske uprave zagrebačke zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona/97 i kaznenog djela iz članka 176. Kaznenog zakona/97.

Odvjetnica L. H. kao punomoćnica oštećenika Amira Mafalanija 3. studenog 2015. podnijela je ovom državnom odvjetništvu Zahtjev za obnovu kaznenog postupka – prijedlog za donošenje rješenja o provođenju istrage temeljem članka 500. stavak 1. i članka 502. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku, a s obzirom na presude Europskog suda za ljudska prava broj 32325/13 od 9. srpnja 2015. u predmetu Mafalani protiv Republike Hrvatske. Županijsko državno odvjetništvo preispitalo je osnovanost donesenog rješenja o odbačaju kaznene prijave broj KN-DO-118/12 od 3. ožujka 2014. Uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mafalani protiv Republike Hrvatske te nakon izvršene analize sadržaja spisa zaključeno je da će se predmet reaktivirati i provesti sveobuhvatna istraga radi utvrđivanja identiteta počinitelja i obilježja prijavljenih kaznenih djela.

Po zaprimanju navedenog zahtjeva oštećenika Amira Mafalanija, kao i predmetne presude Europskog suda za ljudska prava, a s obzirom na radnje provedene prije donošenja rješenja o odbačaju kaznene prijave poduzete su sljedeće radnje.

Dana 18. prosinca 2015. upućeni su pozivi za ispitivanje u svojstvu svjedoka M. M. iz Zagreba, ...; M. M. iz Zagreba, ... i B. M. iz Zagreba, ... i to za dan 29. prosinca 2015.

Nadalje, od Ravnateljstva policije dopisom broj KN-DO-118/12 od 17. prosinca 2015. zatraženo je ponovno, da dostave već zatražene podatke o identitetu policijskih službenika koji su izvršili uhićenje Amira Mafalanija, odnosno smatrali smo nužnim da se izvrši deklasifikaciju navedenih podataka kako bi se mogla provesti detaljna i učinkovita istraga i tako sukladno pozitivnim propisima omogućiti provođenje presude Europskog suda za ljudska prava i uklanjanje utvrđenih povreda.

Nadalje, dana 29. prosinca 2015. u svojstvu svjedoka ispitane su B. M., M. M. i M. M. Upućeni su pozivi za ispitivanje u svojstvu svjedoka M. S. Š., liječnica specijaliste radiologa, dr. L. Đ. i dr. M. J. Nastavno, 16. veljače 2016. obavljena je dokazna radnja ispitivanja u svojstvu svjedoka M. S. Š., a 16. veljače 2016. dokazna radnja ispitivanja u svojstvu svjedoka M. Jelušić i 22. veljače 2016. L. Đ.

U međuvremenu 9. veljače 2016. Policijskoj upravi zagrebačkoj upućen je dopis da se temeljem članka 206.h Zakona o kaznenom postupku u svezi članka 206.f Zakona o kaznenom postupku dostave podaci o policijskim službenicima PU zagrebačke koji su postupali u kriminalističkom istraživanju protiv Amira Mafalanija i dr. povodom događaja od 23. listopada 2008. kada su ubijeni I. P. i N. F. Za sada se raspolagalo podatkom da su nad Amirom Mafalanijem kriminalističko istraživanje provodili M. A. i M. M. koji su u tijeku postupka dali pismena očitovanja i ista su obuhvaćena rješenjem o odbačaju kaznene prijave broj KN-DO-118/12 od 3. ožujka 2014.

Dana 11. veljače 2016. Ravnateljstvu policije upućena je požurnica za postupanje po dopisu Državnog odvjetništva od 17. prosinca 2015. te je 18. travnja 2016. zaprimljen odgovor Ravnateljstva policije pod brojem 511-01-72/6-329/340-11 od 14. travnja 2016. sa detaljnim opisom poduzetih radnji povodom događaja od 23. listopada 2008. kada je u 18,27 sati u Zagrebu, ..., od strane NN počinitelja aktivirana eksplozivna naprava uslijed čije detonacije su smrtno stradali I. P. i N. F., a ozljede su zadobili I. H. i V. D. U navedenom dopisu Ravnateljstvo policije zaključuje kako je iz svega opisanog razvidno da je uhićenje Amira Mafalanija i drugih osoba pravomoćno osuđenih za ubojstvo I. P. i N. F. provedeno sukladno zakonu i pravilima struke. Ravnateljstvo policije sukladno članku 10. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova (‘Narodne novine’ 107/12) ne može udovoljiti zahtjevu i dostaviti podatke o identitetu pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko koji su postupali u konkretnom slučaju. Naime, radi se o podacima klasificiranim stupnjem tajnosti ‘povjerljivo’ kojim se klasificiraju podaci čijim bi se otkrivanjem naštetilo nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, budući da se radi o podacima o djelovanje specijalne policije u pojedinim operativnim akcijama, te sustavima, planovima, pravilima i postupcima provedbe zadaće specijalne policije. Kao takvi oni se ne mogu deklasificirati i na taj način učiniti ih dostupnim javnostima.

Odvjetnica L. H. u ime oštećenika Amira Mafalanija 13. siječnja 2016. dostavila je podnesak, kojim traži obavijest o poduzetim radnjama povodom ‘Zahtjeva za obnovu’ vezano uz predmet u kojem je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu 3. ožujka 2014. odbačena kaznena prijava te je istoj odgovoreno u dopisu broj KN- DO-118/12 od 9. veljače 2016. koje su dokazne radnje do tada obavljene, koje radnje se namjeravaju provesti te koji su podaci od Ravnateljstva policije zatraženi. Navedeni dopis je odvjetnica L. H. zaprimila 15. veljače 2016.

Nastavno je 21. prosinca 2017. upućen poziv Amiru Mafalaniju u Kaznionicu Lepoglava za ispitivanje u svojstvu svjedoka koje ispitivanje je i provedeno 8. siječnja 2018., a na isto je pozvana i punomoćnica oštećenika odvjetnica L. H. Navedenom ispitivanju nije pristupila pozvana odvjetnica L. H. koja je potvrdila primitak poziva, ali da neće prisustvovati ispitivanju jer se nalazi na godišnjem odmoru.

Odvjetnica L. H., punomoćnica Amira Mafalanija obraćala se Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu radi informacije o stanju predmeta te joj je dostavljen pisani odgovor 11. veljače 2016., 21. prosinca 2017. i 19. veljače 2018. Odvjetnica L. H. je također, zatražila uvid u spis predmeta te kopiranja zapisnika o ispitivanju svjedoka i ostalih dokumenata iz faze kriminalističkog istraživanja što je istoj omogućeno dopisom od 12. prosinca 2018.

O nastavku postupka, a s obzirom da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi parnica u predmetu Mafalani protiv Republike Hrvatske broj Pn-486/12 od Građansko-upravnog odjela Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu zatraženo je dostavljanje odgovarajuće dokumentacija koja se odnosi na presliku sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku dr. J. Š., preslika medicinskog vještačenja sačinjenog po prof. dr. sc. D. K. H. i prim. dr. sc. J. F. Č., preslika dopune vještačenja prof. dr. sc. D. K. H. i prim. dr. sc. J. F., preslika raspravnog zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovne oznake PN-486/12 od 16. studenog 2017. i preslik dopisa dr. sc. D. K. H. od 16. listopada 2018.

U odnosu na navode iz predmetne ustavne tužbe ističemo između ostaloga da spisu predmeta također prileži i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika broj 511-19-12/2-27/3- K-l 175/08 od 30. listopada 2008. iz kojeg proizlazi da je u prostorijama Odjela organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke, obavljeno ispitivanje osumnjičenika 30. listopada 2008. u vremenu od 16,15 do 18,15 sati, kojem je nazočila odvjetnica A. B., a u kojem zapisniku ne nalazimo eventualnih pritužbi Amira Mafalanija na postupanje djelatnika policije.

Nadalje, iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika pred istražnim sucem od 31. listopada 2008. broj Kio US-51/08 u kaznenom predmetu protiv R. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 4. i čl. 91. st. 1. toč. 3. i 4. Kaznenog zakona proizlazi da je okrivljeni nakon što je izjavio da ne želi iznositi svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja odnosno da će se braniti šutnjom, napomenuo da je prije nego što je priveden pao doma u svom stanu te je prema nalazu liječnika koji su bili pozvani u policijsku upravu zadobio frakturu nosa i to najvjerojatnije sa pomakom. Odbio je liječničku pomoć u želji da što prije napusti prostorije policije.«

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

10. Polazeći od navoda podnositelja, Ustavni sud pri prosudbi osnovanosti navoda iz ustavne tužbe pošao je od članaka 23. stavka 1. i 25. stavka 1. Ustava, te članka 3. Konvencije u aspektu djelotvorne istrage (postupovni aspekt).

10.1. Članci 23. i 25. stavak 1. Ustava u mjerodavnom dijelu glase:

»Članak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ...

(...)«

»Članak 25.

Sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

(...)«

10.2. Članak 3. Konvencije glasi:

»Članak 3.

ZABRANA MUČENJA

Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.«

1) Načelna stajališta

11. ESLJP je u brojnim presudama utvrdio da članak 3. Konvencije od država najprije zahtijeva donošenje djelotvornih kaznenopravnih odredaba koje će odvraćati od počinjenja kaznenih djela protiv integriteta osobe, u potporu kojima će se uspostaviti provedbeni mehanizmi za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje povreda tih odredaba (usporedi s Beganović protiv Hrvatske, br. 35810/14, § 71., presuda od 25. lipnja 2009.).

11.1. ESLJP je nadalje utvrdio obvezu države da po službenoj dužnosti provede učinkovitu istragu navoda o postupanju nositelja represivne državne vlasti protivnom članku 3. Konvencije (v. Jeronovičs protiv Latvije [Vv], br. 44898/10, § 103., presuda od 5. srpnja 2016., ESLJP 2016.; Bouyidprotiv Belgije, br. 23380/09, §§ 114. – 123.; i Tadić protiv Hrvatske, br. 10633/15, § 66, presuda od 23. studenoga 2017.). Opća načela u odnosu na zahtjev da istraga bude učinkovita utvrđena su u predmetu Armani da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva [Vv], br. 5878/08, §§ 230. – 239., presuda od 30. ožujka 2016., ESLJP 2016.; u odnosu na Republiku Hrvatsku istaknuta, na primjer, u predmetu Milić i dr. protiv Hrvatske, br. 38766/15, §§ 45. – 49., presuda od 25. siječnja 2018.) te mogu biti sažeta kako slijedi.

11.2. Obveza zaštite osoba od zlostavljanja na temelju članka 3. Konvencije, u vezi s općom dužnošću države na temelju članka 1. Konvencije da osigura »svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom, prava i slobode određene u Konvenciji«, također implicitno zahtijeva da treba postojati neki oblik učinkovite službene istrage u slučajevima zlostavljanja.

11.3. Država stoga mora svim sredstvima koja su joj na raspolaganju osigurati odgovarajuću reakciju – pravosudnu ili neku drugu – kako bi se zakonodavni i upravni okvir postavljen u svrhu zabrane zlostavljanja pravilno proveo i kako bi se sve povrede tog prava suzbile i kaznile.

11.4. Zahtjev učinkovitosti istrage u kontekstu članka 3. Konvencije traži da se utvrde sve relevantne okolnosti i poduzmu svi razumni koraci kako bi se osigurali dokazi. Kada je došlo do upotrebe sile pripadnika državnog aparata, potrebno je utvrditi je li uporabljena sila bila opravdana u danim okolnostima. Svaki nedostatak u istrazi koji umanjuje mogućnost da se utvrde sve relevantne okolnosti ili odgovorna osoba, dovodi do opasnosti da povrijedi standarde članka 3. Konvencije.

11.5. Zaključci u istrazi moraju se temeljiti na temeljitoj, objektivnoj i nepristranoj analizi svih relevantnih elemenata. Ne slijedi li se očiti tijek istrage, značajno se umanjuje mogućnost da se u istrazi utvrde okolnosti predmeta i identitet odgovornih osoba.

11.6. Također, mora postojati implicitni zahtjev ažurnosti i razumne brzine postupanja u ovom kontekstu.

11.7. Kada dođe do podizanja optužnog akta pred sudom, postupak u cjelini mora zadovoljiti zahtjeve pozitivne obveze države da zaštiti pravo da se ne bude zlostavljan. To znači da nadležni sudovi ne smiju ni u kojem slučaju dopustiti da počinitelji zlostavljanja ostanu nekažnjeni.

11.8. ESLJP je utvrdio, također, da se ne može smatrati da je udovoljeno postupovnim zahtjevima članka 3. Konvencije kada do obustave kaznenog progona dođe zbog zastare (v. Association »21 December 1989« i dr. protiv Rumunjske, br. 33810/07, § 144., presuda od 24. svibnja 2011.; Mocanu i dr. protiv Rumunjske, br. 10865/09, 45886/07 i 32431/08, § 224., presuda od 13. studenoga 2012.; i Abdülsamet Yaman protiv Turske, br. 32446/96, § 55., presuda od 2. studenoga 2004.).

11.9. Ustavni sud u nekoliko je odluka prihvatio navedena načelna stajališta, te ih smatra primjenjivima na članke 23. i 25. Ustava (primjerice odluka Ustavnog suda broj: U-IIIBi-4223/2018 od 10. ožujka 2020.).

2) Primjena navedenih načelnih stajališta na ovaj predmet

12. ESLJP je u presudi Mafalani protiv Hrvatske (navedeno) donesenoj u povodu zahtjeva podnositelja ustavne tužbe (v. točku 4. obrazloženja ove odluke) utvrdio povredu postupovnog i materijalnog aspekta članka 3. Konvencije zbog postupanja policije pri uhićenju podnositelja 2008. godine.

Primjenjujući svoja načelna stajališta o postupovnom aspektu članka 3. Konvencije na konkretan slučaj podnositelja, ESLJP je u navedenoj presudi naveo sljedeće:

»97. Sud je već utvrdio da su okolnosti predmeta podnositelja zahtjeva dovele do obveze da se provede istraga u vezi s njegovim navodnim zlostavljanjem od strane policije (vidi stavke 71., 80.-81. ove presude).

98. Sud primjećuje da je u početku jedina istraga o uporabi sile od strane ATJ tima tijekom uhićenja podnositelja zahtjeva provedena unutar zapovjednog lanca Specijalne policije. Posebice, jedan od pripadnika ATJ koji je izvršio uhićenje izvijestio je o tome svog nadređenog, zapovjednika ATJ (vidi stavak 36. ove presude); a potonji je o tome dalje izvijestio svog nadređenog, zapovjednika Specijalne policije (vidi stavak 37. ove presude). Konačnu ocjenu zakonitosti uporabe sile izvršio je glavni ravnatelj policije na temelju tih izvješća (vidi stavak 38. ove presude). Međutim, glavni ravnatelj policije bio je najviši nadzorni policijski službenik u internoj policijskoj hijerarhiji Specijalne policije (vidi stavak 60. ove presude) i, djelujući u tom svojstvu, dao je nalog za raspoređivanje ATJ tima radi uhićenje podnositelja zahtjeva (vidi stavak 11. ove presude).

99. Iz toga slijedi da su početne istražne radnje provedene samo unutar zapovjednog lanca iste policijske jedinice koja je bila umiješana u incident, bez osiguranja vanjske nepristrane procjene (usporedi, na primjer, Rehbock protiv Slovenije, br. 29462/95, stavak 74., ECHR 2000-XII; i Eremiášová i Pechová protiv Češke Republike, br. 23944/04, stavak 155., 16. veljače 2012.). Takva istraga stoga nije ispunila zahtjeve hijerarhijske, institucionalne i praktične neovisnosti onih koji provode istragu od onih upletenih u događaje (vidi stavak 95. ove presude; usporedi Scavuzzo-Hager i drugi protiv Švicarske, br. 41773/98, stavi 81.-82., 7. veljače 2006.).

100. Sud nadalje primjećuje da je na temelju mjerodavnog domaćeg prava u konačnici nadležno državno odvjetništvo bilo odgovorno za provedbu službene učinkovite istrage okolnosti navodnog zlostavljanja podnositelja zahtjeva (vidi stavke 55. i 56. ove presude). Stoga je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, kao nadležno tijelo u predmetu, bilo dužno osigurati da se provede učinkovita istraga i da se pribave potrebni dokazi, kao, primjerice, otkrivanje navodnih počinitelja.

101. Međutim, Sud u ovome predmetu bilježi da je i Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu također nedostajala potrebna transparentnost i vanjski dojam neovisnosti (vidi, na primjer, Matko protiv Slovenije, br. 43393/98, stavak 90., 2. studenoga 2006.). U tom pogledu, Sud primjećuje da su središnja platforma za njegovu odluku da odbaci kaznenu prijavu podnositelja zahtjeva bila izvješća koja je dostavio glavni ravnatelj policije i pisana izvješća koja su dostavili policijski inspektori M.A. i M.M., koji su također bili umiješani u navodno zlostavljanje podnositelja zahtjeva tijekom njegova boravka u policijskoj postaji (vidi stavak 46. ove presude, i usporedi prethodno citirani predmet Eremiášová i Pechová, stavak 159.).

102. Istovremeno, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nije poduzelo neovisne korake; kao, primjerice, da pokuša otkriti policijske službenike ATJ koji su sudjelovali u uhićenju, te ispita podnositelja zahtjeva i umiješane policijske službenike. Čak nije razmotrilo ispitivanje liječnika koji je pregledao podnositelja zahtjeva u relevantno vrijeme i naložiti neovisan i temeljiti liječnički pregled ozljeda podnositelja zahtjeva. Umjesto toga, ograničilo je svoje ispitivanje na liječničku dokumentaciju podnositelja zahtjeva i dokumente iz kaznenog postupka protiv njega što očito nije bilo dovoljno da bi se rasvijetlite sve relevantne okolnosti zlostavljanja podnositelja zahtjeva (usporedi prethodno citirani predmet Gharibashvili, stavak 73.).

103. S obzirom na ovakvu pozadinu, može se zaključiti da ne postoje nikakve naznake da su domaće vlasti na bilo koji način bile spremne istinski i neovisno istražiti okolnosti navodnog zlostavljanja podnositelja zahtjeva od strane policije (vidi prethodno citirani predmet Matko, stavak 90.«

12.1. U ustavnoj tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. podnositelj navodi da je 3. studenoga 2015. ŽDO-u Zagreb podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka pozivajući se na presudu Mafalani protiv Hrvatske (navedeno) te da se ni četiri godine od te presude okolnosti vezane uz istragu protiv počinitelja nisu bitno promijenile odnosno da vlasti nisu poduzele adekvatne napore da istraže okolnosti podnositeljevog zlostavljanja.

Zadaća je Ustavnog suda u ovom ustavnosudskom predmetu ispitati je li nakon donošenja navedene presude ESLJP-a i podnesenog zahtjeva podnositelja za obnovu kaznenog postupka, nadležni ŽDO Zagreb poduzeo radnje koje se mogu smatrati provođenjem učinkovite istrage.

12.2. Ustavni sud primjećuje da je od presude ESLJP-a Mafalani protiv Hrvatske (navedeno), do dana donošenja ove odluke proteklo gotovo 9 godina. U tom je razdoblju ŽDO ponovno otvorenu istragu baziralo na liječničkoj dokumentaciji podnositelja i dokumentima iz kaznenog i parničnog postupka protiv njega, a ispitani svjedoci nisu bili osobe koje bi imale korisnih saznanja za istragu (v. točke 6.2., 6.7. – 6.9. i 6.23.). Ustavni sud primjećuje da se nije došlo do podataka o identitetu policijskih službenika ATJ Lučko koji su sudjelovali u uhićenju, nisu ispitani umiješani policijski službenici te nije naložen neovisan i temeljiti liječnički pregled ozljeda podnositelja zahtjeva.

12.3. Polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti ovog slučaja, a imajući u vidu obvezu države provesti istragu o zlostavljanju podnositelja od nositelja vlasti represivnog državnog aparata, Ustavni sud zaključuje da ta istraga ponovo ne udovoljava zahtjevima učinkovite istrage navedenima u točka 11. – 11.8. obrazloženja ove odluke.

U odnosu na prigovore da se punomoćnici podnositelja ne omogućava uvid u spis, Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da postupovne obveze na temelju Konvencije, uz one navedene u točkama 11. – 11.8. obrazloženja ove odluke, zahtijevaju i da istraga bude dostupna žrtvama u onoj mjeri koja je neophodna za zaštitu njihovih legitimnih interesa (v. predmete ESLJP-a Giuliani i Gaggio protiv Italije [VV], br. 23458/02, § 303. i V.D. protiv Hrvatske (br. 2), br. 19421/15, presuda od 15. studenoga 2018., §§ 46. – 54.; odluku Ustavnog suda broj: U-IIIBi-4594/2022 od 30. ožujka 2023.). Žrtve bi trebale moći učinkovito sudjelovati u istrazi u jednom ili drugom obliku, posebice, imajući pristup materijalima istrage. Štoviše, nakon istrage bi trebala biti dostupna obrazložena odluka kako bi se dotična javnost uvjerila da se poštuje vladavina prava (v. predmet Buntov protiv Rusije, br. 27026/10, § 125., presuda od 5. lipnja 2012., s daljnjim upućivanjima).

3. Zadovoljština

13. Kako bi podnositelj prestao biti žrtva povrede članaka 23. i 25. Ustava, te članka 3. Konvencije potrebno je da se ispune dvije pretpostavke: da je došlo do utvrđenja povrede prava podnositelja zajamčenih Konvencijom (i Ustavom) i da je za tako utvrđene povrede podnositelj dobio odgovarajuću naknadu (usporedi s Peša protiv Hrvatske, br. 40523/08, §§ 74. – 76., presuda od 8. travnja 2010.; Brumărescu protiv Rumunjske, br. 28342/95, § 50., presuda od 28. listopada 1999.; i Ringwald protiv Hrvatske, br. 14590/15 i 25405/15, § 53., odluka od 22. siječnja 2019.).

13.1. Zbog utvrđenih povreda u konkretnom slučaju podnositelj ima pravo na primjerenu zadovoljštinu, kako je to određeno u točki II. izreke odluke. Pri odmjeravanju primjerene zadovoljštine Ustavni sud imao je u vidu iznos zadovoljštine dosuđene od ESLJP-a u predmetima u kojima je taj sud utvrdio povredu članka 3. Konvencije jer u okolnostima u kojima je do zlostavljanja došlo od nositelja vlasti represivnog državnog aparata (v. Gladović, navedeno, § 4.; V. D. protiv Hrvatske, br. 15526/10, § 6., presuda od 8. studenoga 2011.; Mafalani protiv Hrvatske, br. 32325/13, § 4., presuda od 9. srpnja 2015.).

13.2. Imajući u vidu gore navedene predmete, Ustavni sud smatra da je iznos od 35.000,00 kuna (4.645,30 eura) koji je tražio podnositelj zahtjeva na ime zadovoljštine potrebno u cijelosti prihvatiti u okolnostima ovog predmeta, prema kriterijima ustanovljenim u praksi ESLJP-a (v. Cocchiarella protiv Italije [Vv], br. 64886/01, §§ 65. – 107. i 139., presuda od 29. ožujka 2006.).

14. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 76. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci.

15. Odluka o objavi temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIBi-2548/2019

Zagreb, 23. travnja 2024.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.